Otvoreno pismo ambasadorima PIC-a i EU komisiji: AMERIKA JE TENKOVIMA DOVELA DODIKA NA VLAST, AMERIKA GA TREBA I SMIJENITI MAKAR I TENKOVIMA, KAD VEĆ NEĆE SUD BIH PO KRIVIČNOM ZAKONU

dodik pjeva 1
Roljanje pod šatorom – Labudov pjev Milorada Dodika

MILORAD dODIK JE IMA0 SAMO DVA POSLANIKA U NARODNOJ SKUŠTINI RS KADA JE UZ POMOĆ AMERIČKIH TENKOVA DOŠAO NA VLAST. GODINAMA TERORIZIRA GRAĐANE I DRŽAVU, A NA BLAGA UPOZORENJA DA TO NE RADI, ON IZJAVLJUJE DA GA NISKO NE SMIJE UHAPSITI JER SE NE BOJI NI AMERIKE NI BOSANSKOG PRAVOSUĐA. VI STE SUSPENDIRALI USTAV REPUBLIKE BOSNE I HERCEGOVINE, ON JE JEDINI VAŽEĆI, PA GA TREBATE I VRATITI U ŽIVOT

Otvoreno pismo ambasadorima OHR i EU komisji sa zahtjevom da odmah smijenu Milorada Dodika

Mr. Milorad Dodik  je izjavio, navod: „Kad je riječ zajedničkoj izjavi Upravnog odbora Savjeta za provođenje mira /PIC/, od koje se ogradila Ruska Federacija, Dodik je ponovio da to predstavlja tipično miješanje u unutrašnje stvari Bosne i Hercegovine.

“To je tipično miješanje u unutrašnje stvari. Šta njih briga za političke procese, šta imaju s tim i ko im je dao mandat da to čine? Oni su sami prigrabili mandat i uljezi su u ovoj zemlji”, rekao je Dodik.

On smatra da se “PIC pokušava nametnuti kao neki faktor, iako su van sistema i nemaju nikakve veze sa političkim sistemom BiH, Dejtonskim sporazumom”.

“U Dejtonskom sporazumu ih nigdje nema. Tako da nisam čitao njihovu izjavu niti me zanima”, dodao je Dodik.

(https://epbih.com/?p=17400&fbclid=IwAR1-QReluVxwTvduOaxTyD0ji7IeX13O5Exe3cs-T43Odu8mOqmtttwlSBY)

Milorad Dodik je ovom izjavom kako čak i ne čita ono što ga se tiče, pokazao još jedom svoju drskost i bahatost, ne držeći kao ni do lanjskog snijega čak ni ta blaga saopćenja predtavnika  USA, Njemačke, Francuske, Italije, UK. On se ne boji nikoda na svijetu zbog toga što se stavio iznad zakona, pa krivična djela smatra „političkim procesom.“

Koliko su za Dodika neobavezujuće izjave PIC-a, koliko su one blage, mrtvo slovo na papiru, potvrđuje i reagiranje vodećeg svjetskog stručnjaka za međunarodno pravo prof. Dr. Francisa A. Boylea. Iz Saopćenja PIC-a, prof. Boyle je u jednom e-mailu podvukao slijedeće: „

“PIC poziva sve političke aktere da se okrenu napretku BiH u provođenju ključnih reformi na području demokratije i državne funkcionalnosti, vladavine zakona, temeljnih prava i reforme javne uprave, na putu ka pridruživanju EU. Politički ciljevi trebaju biti istrajavanjem kroz dijalog zasnovan na zajedničkim interesima. ” Završen citat.

Profesor Boyle ovako je komentirao gornji pasus, citiram:

„Naravno, sve je ovo  propaganda od strane PIC-a. U BiH PIC ništa ne djeluje namjerno sve zbog očuvanja Dejtona. U paklu ne postoji šansa za snijeg, pa tako ni šansa da će EU – koja nas je uvijek pokušavala uništiti – BiH priznati kao državu, svoju članicu. To svi znaju. Ova izjava ne vrijedi papira na kojem je napisana. Odmah smijeniti Dodika kako bi spasili RBIH! Fab.” Završen citat.

“To je tipično miješanje u unutrašnje stvari. Šta njih briga za političke procese, šta imaju s tim i ko im je dao mandat da to čine? Oni su sami prigrabili mandat i uljezi su u ovoj zemlji”, rekao je Dodik.

On smatra da se “PIC pokušava nametnuti kao neki faktor, iako su van sistema i nemaju nikakve veze sa političkim sistemom BiH, Dejtonskim sporazumom”.

“U Dejtonskom sporazumu ih nigdje nema. Tako da nisam čitao njihovu izjavu niti me zanima”, dodao je Dodik.

(https://epbih.com/?p=17400&fbclid=IwAR1-QReluVxwTvduOaxTyD0ji7IeX13O5Exe3cs-T43Odu8mOqmtttwlSBY)

Milorad Dodik je ovom izjavom da čak ne čita pokazao da ne poštuje čak ni blaga saopćenja predtavnika  USA, Njemačke, Francuske, Italije, UK. On se ne boji nikada na svijetu zbog toga što se stavio iznad zakona, pa krivična djela smatra „političkim procesom.“

Dodik i Nelson

Milorada Dodika ne plaši ni stav USA  ambasadora Nelsona da se mora poštovati vladavina prava I da nepoštivanje ima posljedica.

Inline-Bild
Iako na crnoj listi State Departmenta, Dodik je već tražio progon američke ambasadorce Cormak, neka se spremi ambasador Nelson! Glavni Baja se nikoga ne boji, ljudi se ne stidi, ali ničija nije do zore

https://6yka.com/novosti/dodik-nelson-se-prevario-ako-misli-da-moze prijetiti?fbclid=IwAR2XhfYXcrn1hTVNLU6CYv8WcRsDaDZ2aVEYf1KAZrVYYOa6uTSCJwkVXCw

Dodik smatra “političkim procesom” kršenje Krivičnog zakona BiH. On se stavlja iznad zakona, a OHR i članice PIC-a mu to dozvoljavaju, iako takvo što u njihovim država ne bi bilo uopće moguće jer svi su građani tih država jednaki pred zakonom. To nije slučaj u daytonskoj BiH što pokazuje i slučaj Milorada Dodika. Stoga, i ovdje podsjećam na 239. I 136. članove Krivičnog zakona BiH. Ovo nije prvi slučaj da kada je u pitanju Milorad Dodik niko ne poteže taj Zakon, pa se on osilio misleći kako ga niko ni u BiH ni u svijetu ne može natjerati da poštuje zakon države u čijem Predsjedništvu sjedi i koja ga financira.

Član 239. Krivičnog zakona BiH

Službena osoba u institucijama Bosne i Hercegovine, institucijama entiteta ili institucijama Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, koja odbije da izvrši konačnu i izvršnu odluku Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Suda Bosne i Hercegovine, Doma za ljudska prava ili Evropskog suda za ljudska prava, ili sprječava da se takva odluka izvrši, ili na drugi način onemogućava njeno izvršenje, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.

Krivični zakon BiH,

XVI GLAVA ŠESNAESTA KRIVIČNA DJELA PROTIV INTEGRITETA BOSNE I HERCEGOVINE Napad na ustavni poredak

Član 156.

Ko upotrebom fizičke sile ili prijetnjom upotrebe fizičke sile pokuša da promijeni ustavni poredak Bosne i Hercegovine ili da svrgne njene najviše institucije, kaznit će se kaznom zatvora najmanje pet godina. Ugrožavanje teritorijalne cjeline Član 157. Ko upotrebom sile ili prijetnjom upotrebe sile pokuša da otcijepi dio teritorije Bosne i Hercegovine ili da dio njene teritorije pripoji drugoj državi, kaznit će se kaznom zatvora najmanje pet godina.

dodik i inzkoI Visoki predstavnik Valentin Inzko smatra „političkim procesom“ kršenje krivičnog zakona i daytonskog sporazuma od strane Milorada Dodika pa, umjesto da ga smijeni, tvrdi da Dodik neće održati referendum o secesiji. Tako je i prije bilo, Dodik je održao nezakoniti referendum o danu RS, pa nije krivično gonjen.

USA uz suglasnost međunarodne zajednica dovela je Dodika na vlast tenkovima. Tada je imao dva poslanika u Narodnoj skupštini, i to je vaše shvatanje demokracije.  Danas kada Dodik ima ima većinu u NS i kada gospodari našom državom i našim sudbinama, vi ga ne uklanjate, jer to je demokracija, „politički proces“ mada kršenje zakona.  Demokracija za vas je i suspenzija legalnog Ustava BiH. Dodik se danas nikoga ne boji, pa ni vas, jer je uza njega Srbija, a vi uz Srbiju. To nije demokracija, nego kršenje domaćih i međunarodnih zakona. Vi ste svjesni do to činite kako bi uništili našu državu po mjeri Dodika. Kako god ste ga doveli na vlast, tako ga smijenite. Stvorili ste monstruma iz flaše, vratite ga u flašu. Kako god ste ukinuli Ustav Republike BiH, tako ga I vratite.

Danas Dodik, nakon sastanka u Istočnom Sarajevu sa srpskim I hrvatskim predstavnicima poručuje da će srpski i hrvatski predstavnici uputiti u parlamentarnu proceduru prijedlog zakona o sudijama strancima u Ustavnom sudu kako bi ih odstranili. Kako će usvojiti taj zakon, ako je Dodik blokirao rad Parlamenta i njegovi poslušnici ne mogu donositi nikakve odluke?

petcija 2
Petcija za smjenu Dodika,  skoro 2.600 potpisa – da ih je i dva milijuna – OHR i njegovi poslodavci  bi ih ignorirali; jednog dana će oni kapitulirati pred građanima naše države, a države Bosne neće nikad nestati, iako su se u toj zavjeri udružili i domaći i svjetski moćnici

Tome ludilu pokušavaju stati u kraj građani Republike BiH. Facebook grupa koja broji 59.000 članova traži povratak u život jedino važećeg Ustava Republike BiH. Ta grupa je i pokretač Peticije kojom zahtijeva od OHR da odmah smijeni Milorada Dodika na osnovu Bonnskih ovlasti koju je do danas potpisalo preko 2.500 građana. Mi iz iskustva nemamo iluziju daćete vi, PIC, OHR poslušati glas razuma čak i kada bi bilo i dva i po miliona potpisnika jer vi jednostvano ne date ni genocidne RS ni Milorada Dodika.

Link na Facebook grupu koja zahtijeva povratak Ustava RBiH

https://www.facebook.com/groups/ustavrbih/

Link na potpisivaje Peticije OHR-u o smjeni Dodika

https://www.change.org/p/na-osnovu-bonskih-ovlasti-odmah-smijenite-m-dodika-sa-svih-funkcija-uredu-visokog-predstavnika-me%C4%91unardne-zajednice-u-bosni-i-hercegovini-valentinu-inzku

Ibrahim Halilović, slobodni novinar, osnivač grupe Zahtjev za povratak Ustava RBiH koja je starter Peticije o smjeni Dodika

PO KRIVIČNOM ZAKONU BIH, DODIK BI MORAO PROVESTI IZA REŠETAKA DO DESET GODINA

PO KRIVIČNOM ZAKONU BIH, DODIK BI MORAO IZA REŠE-TAKA PROVESTI DESET GODINA

Ovo je drugi put da se Dodik stavlja iznad zakona, ne priznaje konačne odluke Usta-vnog suda za što je zaprijećena kazna od šest mjeseci do pet godina za svako takvo krivično djelo.  Dodik već dva puta ne poštuje odluke Ustavnog suda, prijeti otcjepljenjem RS, što je također krivično djelo ugrožavanja integriteta države BiH. Postoji ideja da grupa građana tuži Dodika Sudu BiH jer tužitelji ne rade svoj dobro plaćeni posao na čuvanju zakona štiteći Dodika od krivičnog progona i kazne zatvora.

 

PO KRIVIČNOM ZAKONU BIH, DODIK BI MORAO IZA REŠETAKA DO DESET GODINA

Iako je postojala Odluka o Ustavnog suda o neustavnosti referenduma o Danu RS, Dodik je održao referendum, pa se 9. januar nesmetano slavi. 

Tužilaštvo je tim povodom vodilo istragu, Dodik se najzad udostojio doći na saslušanje u Sarajevu, ali evo skoro, pa izjavio da ga se politički progoni. Sud mora napraviti granicu gdje prestaje politika, a počinje pravo.

Dodik. 1Nekažnjen Milorad Dodik ponavlja isto kazneno djelo, ovog puta kada je u pitanju Odluka Ustavnog suda BiH o zemljištu kao vlasništvu države, a ne entiteta. Ovog puta ne smije ostati nekažnjen, ne samo oba krivična djela negiranja odluka Ustavnog suda, nego i zbog javnog poziva na novi referendum i secesiju RS.

Kazne za neizvršenje odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Suda Bosne i Hercegovine, Doma za ljudska prava ili Evropskog suda za ljudska prava

Član 239.

Službena osoba u institucijama Bosne i Hercegovine, institucijama entiteta ili institucijama Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, koja odbije da izvrši konačnu i izvršnu odluku Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Suda Bosne i Hercegovine, Doma za ljudska prava ili Evropskog suda za ljudska prava, ili sprječava da se takva odluka izvrši, ili na drugi način onemogućava njeno izvršenje, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.

dodik i inzko
Javno – Dodik i Inzko u zavadi – privatno i tajno u odličnim odnosima

Šta više, Dodik sada jasno i glasno prijeti otcjepljenjem i ostamostaljenjem RS, što je krivično djelo protiv integriteta naše države.

On prijeti ad neće deblokirati rad državnih institucija dok se ne donese novi zakon o Ustavnom sudu BiH kojim bi eliminirao strane sudije koje postavlja predsjednik Europskog suda za ljudska prava u okviru ovlasti po dytonskom ustavu, a članovi Predsjedništva te odluke dobijaju samo na uvid. Na sjednici Predsjdništva 19. februara 2020. odbio je sve osim jedne tačke dnevnog reda. Odbio je čak i suglasiti se sa dodjelom novca za gradnju autoputa u RS, te o privremenom financiranju rada državnih organa, čime će bez plata ostati i oi koji dolaze iz RS. Ruku na srce, mnogi te plate nsu ni zaradili.

Dodik Nelson 2
Američki ambasador Nelson predao je akeditive Dodiku, iako je Dodik na američkoj crnoj listi. Američki ambasador je bio zaintersiran za rad BH-pravosuđa. Nadajmo se da će i Nelson pomoći da i u našoj zemlji niko ne bude iznad zakona, isto kao i u Americi

Krivični zakon BiH,

XVI GLAVA ŠESNAESTA KRIVIČNA DJELA PROTIV INTEGRITETA BOSNE I HERCEGOVINE Napad na ustavni poredak

Član 156.

Ko upotrebom fizičke sile ili prijetnjom upotrebe fizičke sile pokuša da promijeni ustavni poredak Bosne i Hercegovine ili da svrgne njene najviše institucije, kaznit će se kaznom zatvora najmanje pet godina. Ugrožavanje teritorijalne cjeline Član 157. Ko upotrebom sile ili prijetnjom upotrebe sile pokuša da otcijepi dio teritorije Bosne i Hercegovine ili da dio njene teritorije pripoji drugoj državi, kaznit će se kaznom zatvora najmanje pet godina.

inzko
Umjesto da upotrijebi svoje Bonske ovlasti i smijeni Dodika, Inzko se bavi gatanjem hoće ili ili neće Dodik održati referendum o ocjepljenju RS

Budući da u Tužilaštvu i Sudu BiH ne sjede baš sve Dodikove marionete, da tamo ima i dobrih profesionalaca, red bi bio da makar oni pokrenu istragu te da za oba krivična djela kada je u pitanju referendum, Sud proglasi Milorada Dodika krivim i osudi ga najstrožnim kaznama po pet godina zatvora za svako počinjeno krivično djelo.

Isto važi i za one koji uporno odbijaju sprovesti odluke Europskog suda za ljudska prava po pitanju Sejdić Finci, Zornić i još nekoliko preuda.

Javnost mora natjerati Tužilaštvo, sud i sudije da rade svoj posao pravično za što su plaćeni. U suprotnom, i njih treba goniti jer amnestiraju počinitelje krivičnih djela.

Inzko to neće učiniti, jer on je prije održanog refrenduma i o ovog kojeg najavljuje izjavio kako ne vjeruje da Dodik će Dodik održati referendum. Inzko bi trebao makar dobro pročitati BiH na koji se i on i Dodik pozivaju.

Inače, parazita Inzka bi trebalo tužiti Europskom sudu za ljudska prava jer se ogriješio o svoj posao tako što ga ne radi kako treba i što ne koristi svoje Bonske ovlasti kako bi kaznio one – poput Dodika – koji se oglušuju Odluke Ustavnog suda BiH.

Inzko zna da Milorad Dodik krši odluke Ustavnog suda, ima ovlasti da ga smijeni, ali on to neće.

***

Postoji ideja da grupa građana tuži Milorada Dodika Sudu BiH na osnovu gore navedenih krivičnh djela i navedenih paragrafa Krivičnog zakona BiH.

 

   

Prof. Dr. Fracis A. Boyle: “OVO JE VRLO TEŠKA SITUACIJA, INZKO MORA ODMAH SMIJENITI DODIKA!”

Prof. Dr. Fracis A. Boyle: “OVO JE VRLO TEŠKA SITUACIJA, INZKO MORA ODMAH SMIJENITI DODIKA!”

  • Šta je Dragan Čović dogovorio u Moskvi? Da li je Čović dodatno utabao Dodikove staze ka RS-exitu? Da li je Boltonovo nastojanje da nas rasturi, operativna politika Amerike? Na ova pitanja odgovor daje i Inzko i međunarodna zajednica na čelu sa Amerikom. Dodik je od njih dobio zeleno svjetlo za ono što radi mimo zakona, a i naši politčki predstavnici i ulema – ne zaostaju u podršci Dodiku
  • Da li je slučajno da Mustafa Cerić i co. baš sada nabacuju loptu ismalofobima komemoracijom iranskom generalu Sulejmaniju? Je li to zato kako bi Dodik uz pomoć Amrike, makar bio i na crnoj listi, kao i uz podršku međunarodne zajednice lakše otcijepio RS? Dodik je “ulemu” jeftino kupio
  • Je li rok trjanja države RBiH od Daytona do 2020. godine istekao? To ne zavisi ni od Inzka, ni od međunarodne zajednice, ni od Srbije. Opstanak BiH zavisi od nas. Nemojmo i sutra nasjesti na laži “kako Srbi i Hrvati neće Bosnu.” Mi hoćemo, njeni lojalni  građani! 
  • Ako je Daytonu istekao rok, a istekao je njegovom ilegalom, kršenjem, različitim tumačenjima, posluživanjem kao sa švedskog stola – nije istekla važnost USTAVA REPUBLIKE BOSNE I HERCEGOVINE
  • Sve je prolazno, i Dayton i Dodik i Inzko! I Cerić i Dinastija. Samo je Bosna vječna!Dodik Goodbye

Prof. Frabcus A, Boyle je uponat sa izjavom Valentina INZKA o tome kako on ne vjeruje da će Dodik održati referendum o samostaljenju RS koji je najavio u Narodnoj skupštini RS sa „Goodbay BiH. Welcome RS-exit“

Prof. Boyle je rezolutan: “Inzko mora odmah smijeniti Milorada Dodika!”

Nažalost, to se ne događa.

INZKO,1Inzko bi morao sazvati hitnu sjednicu ambasadora članica za provedbu mira (PIC), te informirati Savjet sigurnosti UN-a o opasnostima za mir u BiH koje svara Milorad Dodik. Inzko to neće, iako ima na raspolaganju Bonske ovasti koje može upotrijebiti.  Inzku su   po svoj prilici njegovi poslodavaci iz Sjedinjenih država, EU i Velike Britanije naredili da ne dira Dodika dok se plan nestanka naše države ne ostvari.

Očito se radi o provođenju „Owen-Stoltenbergovog plana“ podjele naše države na tri državice. Da je drugačije, Inzko bi već smijenio Dodika zbog nepoštivanja daytonskog Mirovnog sporazuma, zakona, odluka Ustavnog suda BiH, negiranja genocida, veličanja ratnih zločinaca. Inzko mora znati sve opasnosti koje proizilaze iz njegovog stava “kako ne vjeruje”  da će biti referenduma o otcjepljenju RS. Ako  se Dodika ne spriječi sad, tada bi to bilo prekasno.

francis-boyle-copyProf. Boyle  s tim u vezi kaže, citat: “Tada bi bilo prekasno i Inzko to zna. U osnovi on daje Dodiku zeleno svjetlo da odi naprijed i Dodik to svjetlo ima.”

Prof. Boyle je upoznat i sa zagonetnim i tajanstvenim putovanjem Dodikovog saveznika Dragana Čovića u Moskvu. Javnost ne zna ko je tačno poslao i s kakvom zadaćom, na čiji trošak Čovića u kod Rusa koji otvoreno podržavaju Dodika i gencidnu RS, kao i sam Čović i Hrvatska – svojom šutnjom.

Dodik i čović, 1Tajna je i šta je Čović tamo ugovorio i s kim. Sasvim je moguće da je Čović u Moskvi bio kao Dodikov izaslanik, ali i izaslanik Hrvatske i  da je u Moskvi dobio zeleno svjetlo za podršku Miloradu Dodiku koju je odmah javno iskazao u susretu s njim. Dodik mu javno pomaže oko stvaranja trećeg entiteta na razvalinama zločinačke Herceg Bosne. Vlada Republike Hrvatske gromoglasno šuti iako predsjedava Europskom unijom, premda se radi o destabilizaciji njenog susjedstva, Balkana i EU same. Iz Beograda, koji javno priznaje da je genocidna RS njihovo zlodjelo, stižu poruke kako Srbija neće dozvoliti ukidanje RS. Plasiraju se gnusne laži na račun Bošnjaka i Bosne sve u cilju nastojanja Srbije i Moskve na destabilizaiciji naše države.

Dodik Nelson 2
Dodik je na crnoj američkoj listi, ali novom američkom ambasadoru u Sarajevu Nelsonu ne  smeta ta činjenica.  Pored Džaferovića i Komšića koji nisu na američkoj crnoj listi, a koji su mogli primiti akreditive američkog Ambasadora,  nije li i ovo zajdničko  vađenje Dodika iz gliba u koji se sam uvalio. Spasavanje Dodika se nastavlja unatoč što ne postoji država na svijetu koja bi tolerirala nepoštivanje zakona svome predsjedniku, isto kao bilo kojem drugom građaninu. Ali, za Bosnu važe drugi, naopaki standradi i aršini, i domaći i međunarodni. Na jednom transparentu, dospjevši na američku crnu listu Špirić je poručio: “Amerika nam ne može ništa!” Nije da ne može – neće 

Uzimajući sve to u obzir, prof. Boyle sumnja i u američki odnos prema ovoj krizi koju izaziva Dodik i koja za sada ide na ruku Dodiku i scenaristima haosa u našoj državi.

francis-boyle-copyProf. Boyle: “Ovo bi mogla biti vrlo teška situacija. Dok je radio za Trumpa, Bolton je želio da nas podijeli i da nas se riješi. To bi sada mogla biti operativna politika.” 

Da bi se stalo toj opasnoj operativnoj poitici, Inzko mora smijenti Dodika. To će on morati uraditi pod sve većim pritiskom javnosti, ali takvi zahtjevu  za sada ne dopiru do njega.

Prof Boyle kaže: ” Remember that at the time of the Washington Agreements in 1994. someone from the US government said that what is really going on here is a slow-motion carve-up of BIH that will take 10 to 15 years. 15 Years after Dayton was 2010. I am afraid the World has decided to finally pull the plug on us. Fab.

dayton
Dayton: da li je džavi RBIH predviđeni rok trajanja do 2020 istekao, ne zavisi ni od koga nego drugog, nego samo od njenih lojalnih građana. Dokaz za to je slavna multietnička građanska Armija RBiH

Prijevod: “Sjetite se da je u vrijeme Washingtonskih sporazuma 1994. godine neko iz američke Vlade rekao da je ovdje riječ o stvarnom usporavanju procesa nestanka BiH koji će trajati 10 do 15 godina. Rok trajanja  BiH od 15 godina nakon Daytona bio je  prognoziran do 2010. Bojim se da je svijet odlučio da napokon izvuče utikač (i da nas i Bosnu isključi sa aparata. Da nestanemo, op. I.H…)

Poruka lojalnih građana Republike Bosne i Hercegovine:

Ako je rok trajanja ilegalnog Daytona istekao, nije istekla važnost jedino važećeg Ustava Republike BiH! Na osnovu Ustavnog zakona iz 1995., presuda svjetskih sudova za genocid, međunarodnih konvencija, Povelje UN-a, ius cogens norme…, imamo neoutuđivo pravo na Ustav RBiH.

Ustavni zakon 1

Međutim, mi sami sebi i našoj državi vežemo konopac oko vrata. Zar je baš sada trebala komemoracija Sulejmaniju u Sarajevu, sa Mustafom Cerićem u prvom redu kao poruka Amreici da nas treba pustiti niz vodu, dati Dodiku za pravo da otcijepi RS! Iran jest naš prijatelj, ali ovo je i prst u oko Americi od koje navni očekuju da nas spasi od Dodika. Neće nas niko, pa ni sami Dragi Bog, spasiti jer smo mi svoji najveći dušmani.

Sulejmani
Komemoracija Sulejmaniju u Sarajevu

Zašto IZ nije organizirala skup na kojem bi ulema osudila Dodika i poručila mu da njegove namjere neće proći? Zašto Munira Subašić nije organizirala bdjenje na Baščaršiji kao nekad kada je Erdoganova “demokracija” bila ugrožena. Nje, jer nije dobila nalog od Bakira Izetbegovića. Udbaš i veleizdajnik Cerić je pod kišobranom Alije Izetbegovića ponizio i živde i mrtve amnestiranjem genocida i urbicida, a njegove muftije haram-parom koju primjau od islamofoba Dodika, sto puta manje nego što je ratna šteta.  Ljudski životi su neprocjenjive vrijednosti, ali i od “šehida” ovakve lopine imaju najviše koristi. Što veća džennaza, to više para za hodže.  I SDA i IZ i Lagumdžija su u UN-u izdali Iran kad je bilo najvažnije, kada su sankcije UN-a zavisle od BH-glasa, a sada ponovo izdaju i Iran i našu državu. Tradicija izdaje, kao na tekućoj traci. Dodiku i islamofobima je nabačana još jedna volej lopta. Teško da imamo pravog golmana.

Dodik 4
Pare, pare, pare, i samo pare… Ni vjera ni država ovoj i ovakvoj ulemi nisu svetinja
  • Facebook grupa koja zahtijeva povratak Ustava Republike BiH pokrenula je petciju za smjenu Milorada Dodika. Zahtjev je upućen OHR-u, ali udario je na gluhe uši Valentiana Inzka. Poslali smo pisma ambasadoru Velike Britanije u Bosni i Hercegovini, šaljemo novinske tekstove daytonskim medijima, ali to ne pije vode. 

Tamo, kao u “Slobodnoj Bosni” ustupaju prostor srbijanskim razgolićenim cajkama-pevaljkama, izvještavaju nas ko je sve bio na svadbi Arkanovog sina, te  slikom i riječju pokazuju koliko se sarmi našlo, a koliko probranih “parčadi” krmetine, u Dodikovom slavarskom sahanu…

Prof. Boyle je u nekoliko navrata pokušao potpisati tu peticju, ovlastio je i mene lično da to uradim,  ali i pored nekoliko pokušaja, njegov potpis ne postoji na spisku potpisnika. Moje prilog o Seferu Haliloviću koji poručuje Dodiku “Stisni ako smiješ!” je otpola spota bez tona.

Do sada je Peticiju za smjenu Milorada Dodika potpisalo oko 2.300 građana i svih krajeva svijeta. Ima potpisnika i iz Beograda…

Link

https://www.change.org/p/na-osnovu-bonskih-ovlasti-odmah-smijenite-m-dodika-sa-svih-funkcija-uredu-visokog-predstavnika-me%C4%91unardne-zajednice-u-bosni-i-hercegovini-valentinu-inzku

Prof. Francis A. Boyle smatra da EU KOMSIJA OSLOBAĐANJEM KRIVNJE MILORADA DODIKA NASTAVLJA PROVEDBU OWEN-STOLTENBERGOVOG OVOG PLANA NA UNIŠTENJU NAŠE DRŽAVE

Prof. Francis A. Boyle smatra da EU KOMSIJA OSLOBAĐANJEM KRIVNJE MILORADA DODIKA NASTAVLJA PROVEDBU OWENOVOG-STOLTENBERGOVOG PLANA NA UNIŠTENJU NAŠE DRŽAVE

francis-boyle-copyProf. dr. Fracis A. Boyle je reagirao na “Zajedničku izjavu ambasada Sjedinjenih Američkih Država, Ujedinjenog Kraljevstva, Francuske, Njemačke i Italije i Delegacije Evropske unije/Ureda specijalnog predstavnika EU u Bosni i Hercegovini Delegacije Europske komsije u Bosni i Hercegovini” koja dopušta Miloradu Dodiku da višestrruko odbija odluke Ustavnog suda i prijeti secesijom RS. Umjesto kazne, Komisjja ojačana sa USA, ohrabruje Dodika na uništenju naše države
Prof. Boyle je podvukao ovu rečenicu iz toga saopćenja, citat: We remain available to support any genuine efforts to find a positive way forward.” Prijevod: “Mi smo i dalje na raspolaganju da podržimo sve istinske napore u pronalaženju pozitivnog puta naprijed.”
Drugim riječima rečeno, smatra prof Boyle, EU Komisija i USA na miru s tim što radi. Na nama  koji se borimo za RBiH je da vršimo vršiti snažan pritisak na međunarodnu zajednicu da se takav odnos najzad promijeni.
Oven_stoltenberg
EU nastavlja uništenjem naše države njenim komadanjem po Owen – Stoltenbergovom planu iz 1993. Ovaj plan je dvao Bošnajcima 30 posto teritorije, ali je na avjet prof Boyla odbijen. Profe. Boyle je savjetovao Izetbegovića da ni po koju cijenu ne pristaje na daytonski sporazum 1995. Izetbegović i njegova kamarila nisu poslušali prof. Boylea. Ukinuli su Ustav RBiH što je velizdaja. Podijelili su državni teritorij, što je također teško krivično djelo veleizdaje. Susoendirali su referndumsku oduku o suverenoj nedjeljivoj RBiH. U Daytonu su nagradili zločin genocida. Veleizdajnici su praktično pristali na 23% posto državne teritorije za Bošnjake, iako najbrojniji narod kome je RBiH matična država. Imajući saveznika u SDA, Bakiru Izetbegoviću, Miloradu Dodiku, Draganu Čoviću – EU nastavlja komadanje države po Owen – Stoltenbergovom planu, tako što Srbima pripada 49 od čega neće odustati, Bošnjacima 23% teritorije…. To je onaj fildžan od Stupa do Kozje ćurije

Što se tiče same Evropske unije, Europska unija na je pokušala uništiti u Owen-Stoltenbergovim planom podjele države. ja sam u tome zaustavio. Europska unija nas i dalje pokušava uništiti, smatra prof. Boyle.

Oni koji su instalirali Dodika, oni ga i čuvaju i štite.
Prof. Boyle smatra da se Bosanci moraju direktno oduprijeti njima i u onima Bosni koji ne traže smjenu Dodika. To se mora javno raditi. Poručuje da istajavavamo na tome!
***
Zajedničku izjavu EU komisije možete pročitati ovdje:
***
DodikPotpišite Peticiju OHR-u – Valentinu Inzku za smjenu Milorada Dodika na ovom linku:
Do sada je Peticju vidjelo oko 10.000 osoba.
Potpisa: 1.291

Francis A. Boyle: SMIJENITI DODIKA NA OSNOVU BONSKIH OVLASTI ŠTO BI BIO PRVI VELIKI KORAK I ZASTRAŠUJUĆA PORUKA NJEGOVOM SLJEDBENICIMA

Francis A. Boyle SMIJENITI DODIKA – TO BI BIO PRVI VELIKI KORAK I ZASTRAŠUJUĆA PORUKA NJEGOVOM SLJEDBENICIMA

Povodom državnog udara u režiji Milorada Dodika i njegovih sluga kojim odbacuju Odluku Ustavnog suda o državnoj imovini, te najave blockade rada državnih organa BiH, uz prijetnju secesijom RS, zamolili smo profesora doktora međunarodnog prava Francisa A. Boylea za komentar.

BoleProf. Dr. Francis A. Boyle: Dodik poručuje svijetu da će se otcijepiti ako to uspije i odvojiti RS od Bosne i Hercegovine. Na svijetu je da jasno stavi do znanja Dodiku da se secesija neće tolerirati. Međunarodna zajednica mora odmah smijeniti Dodika na osnovu Bonskih ovlasti koje su na raspolaganju Visokom predstavniku. 

Smjena Dodika bi bila jasna i zastrašujuća poruka svim njegovim sljedbenicima. Treba ići korak po korak. Smjena Dodika bi bila veliki korak i dobar start. 

Gospodine Boyle, Vama je poznato da je Parlament Republike Bosne i Hercegovine usvojio Ustavni zakon  o izmjenama i dopunama ustava Republike BiH koji je službeno objavljen i stupio na snagu 12. decembra 1995. 

Ustavni zakon 1

Citat:

Član 1. toga Zakona:

Republika Bosna i Hercegovina ostvarujući svoja suverena prava može svoje ustavno uređenje preoblikovati u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine u okviru Međunarodnog mirovnog sporazuma za Bosnu i Hercegovinu.

2. Ako se međunarodni mirovni sporazum za Bosnu i Hercegovinu i Ustav Bosne i Hercegovine ne budu provodili, Republika Bosna i Hercegovina može proglasiti nevažećim Međunarodni mirovni sporazum za Bosnu i Hercegovinu i nastaviti da djeluje kao međunarodno priznata, suverena i nezavisna država, u skladu sa Ustavom Republike Bosne i Hercegovine.” Kraj citata.

BoleProf. Boyle: Tu poziciju sam već javno obznanio u svojim intervjuima. Pokušali smo obnoviti BIH Republiku u Srebrenici  i Podrinji, za početak. Ali svi političari su nas prodali i izdali. 

Predsjednik Visokog tužilačkog i sudskog vijeća Milan Tegeltija upravo čeka Dodkovu naredbu kako bi se povukao iz rada ove institucije – zajedno sa ostalim Dodikovim srpskim kadrovima. Tegeltiju je portal “Žurnal” nedavno uhvatio u korupciji. On je nedavno sa odmora iz Zanizabara poručio poslanicima kako Parlament BiH nema nadležnosti raspravljati o radu VTSV jer je sudstvo odvojeni dio vlasti. Inače, Tegeltija je na to mjesto  postavljen kao Dodikov Srbin i poslušnik.  Za samo dvije godine završio je četverogodišnji Pravni fakultet, pa bez validnog sudskog iskustva, postavljen na mjesto predsjednika VTSV BiH. Umjesto da štiti zakon, Tegeltija i danas dokazuje kako je Dodikov poslušnik i osoba koja krši zakon. Kakav je Vaš komentar?

Prof. Boyle: Hvala na ovim informacijama! Kao što već rekoh, svako kome god je stalo do države BiH, mora uporno zahitijevati od međunarodne zajednice da upotrebom Bonskih ovlasti smijeni Dodika. To bi bio prvi veliki korak i jasna, nedvosmislena poruka njegovim sljedbenicima, pa i g. Tegeltiji.  

Apsurdno, visoki dužnosnik SDA Adil Osmanović ne traži smjenu Dodika, nego traži smjenu predsjednika VTSV Tegeltije koji odbija raditi svoj posao jer je Dodikov kadar. Drugi visoki dužnosnik SDA Denis Zvizdić smatra da se kriza može riješiti dogovorom i konsenzusom. U medjima se oglasio i Bakir Izetbegović, predsjednik SDA.. On očekuje da Dragan Čović i HDZ ne slijede Dodika, te da se poštuju zakoni. Izetbegović misli da smo zaboravili da je uzrok ovoj i mnogim dosadašnjim krizama upravo SDA koja ne poštuje ni domaće ni međunarodno pravo. SDA je grubo prekršila Ustav RBiH. Ko če onda tražiti smjenu Dodika?

Prof. Boyle: Bakir je beznadan i bezobličan. Ja sam zatražio od međunardne zajednice da se bonska ovlaštenja iskoriste kako bi Dodik bio uklonjen. Slobodno izvijestite o tome! 

Hvala prof. Boyle!

OHR – Valentin Inzko je upoznat sa zahtjevom prof. Boylea za koritenje Bonskih ovlasti i smjenu Dodika. Na redu su isti zahtjevi građana RBIH. Adresa OHR: sarajevo.rd@ohr.int

Javila su se izjavama u medijima i oba Izetbegovićeva koaliciona partnera.

Dodik je nakon sastanka sa Čovićem ispostavio novi zahtjev po volji Čovića. To je promjena Izbornog zakona koji bi osigurao izbor pripadnika konstitutivnih naroda. Građana, kao ni građanske države nema ni na vidiku.  Dodik je izjavio: “Treba doći do rekonstrukcije Izbornog zakona u dijelu da konstitutivni narodi moraju biti legitimni birači svoje vlasti i mi ćemo predati prijedlog tog zakona. Također predat ćemo prijedlog kako se riješiti stranih sudija u Sudu BiH.”

Čović je za uslugu,  odgovorio Didiku protuuslugom. Uvijeno je zatražio odazak OHR-a kako bi BiH postigla “puni suverenitet.” U tom “punom suverenitetu” lakše bi se dogovorili Dodik, Čović, Izetbegović.

Prodaja i izdaja koju spominje prof. Boyle u vezi sa Srebrenicom, a primjera je za izvoz,  ne bi se smjela ponoviti jer imamo Ustavni zakon nasuprot nevažećem daytonskom Ustavu i važeći Ustav Republike BiH. Umjesto politikom, truhlim kompromisma na štetu države, namjesto otrcanih fraza o “zabrinutosti,” domaćih i stranih političara, blijedog i neučinkovitog parazita Valentna Inzka, koji se pravi i gluh i čorav na zahtjeve da radi svoj posao za koji je anormno dobro plaćen.  Stoga mi građani moramo svima odgovoriti našim pravom koje nam garantira Ustavni zakon i važeći Ustavo RBiH.

Legalisti smo, zar ne!

Pripremili Ibrahim Halilović i Dženana Delić

(Ažurirano u 12: 05 po ET.)

***

Potpišite Peticijuza smjenu Milorada Dodika:

Link:

http://chng.it/ZVbKNnKb

 

Muftijstvo Banjalučko PRIČA O ŠIROKOPOJASNOM MIKROFONU I VAKUFSKOM – HODŽINSKOM STANU

Muftijstvo Banjalučko PRIČA O ŠIROKOPOJASNOM MIKROFONU I VAKUFSKOM – HODŽINSKOM  STANU

Ovo je priča o  imamu  Seferbegove džamije u Banjoj Luci prof. dr. Vahdet ef. Alemiću  

Da nije pohlepan, ef. Alemeć, da nije nepismen, da nije…, mogao je biti primjer mnogim hodžama. Bio je glavni imam u Banjoj Luci, bio u užem izboru za muftiju.

U opasno vrijeme pred početak rata i agresije bio je imam Mustafa-agine džamije u srpskom čizmom okupiranom Varcar Vakufu, trn u oku četnicima, od kojih je jedva živu glavu spasio. Od 1992. službuje u Banjoj Luci gdje je stekao i titulu doktora nečega, a pošto vazi iz sociologije, biće da je doktorirao u toj oblasti.

Četverica muftija, promijenila su se u Banjoj Luci.

Izuzimajući časnog i hrabrog imama Ibrahima ef. Halilovića, ne zna se koji je od kojeg bio gori. Ovaj zadnji, Abdibegović ima zajedničkih karakternih crta sa hodžom Alemićem, i obrnuto. Oni su uz, izgleda doživotnog predsjednika IZ Banje Luke Kasima Mujičića koji je premazan svim bojama, dio rama za mutnu sliku likova i prilika u banjalučkom Muftijstvu. 

Vahdet
Prof. dr. Vahdet ALEMIĆ 

Slijedi kopija poruke dr. Vahdet efAlemić uputio  članovima Džematskog odbora Seferbegove džamije u Banja Luci  9. januara 2020., gdje je imam. Traži od Odbora da se kupi novo ozvučenje za džamiju koje košta preko 3,000 KM!

Rekoh da mi tteba za mihrab Mikrofon koji je širokopojasn i Da je multifunkcionalan Sto znaci da može imati funciju kad se ući na kijamu i na sedzdi da može uhvati glas da je postavljen tako da je podesiv po visini ali i da se može prenositi sa sluzi višenamjenski Te da se isti može upotrijebiti za ezan I također da se može upotrijebiti za predavanje kada bude ili učenje kurana Tako da se ima to Na umu !! Odnosno to tteba ako se odluci priopćiti prodavaču jer sam Vam to objasnio pri sjednici Ja da sam bio pri prazgiviru to bi mu jadno podcrtao šta želim I koje funcije tteba da zadovolji Mikrofon Jedan I mikrofon u mihrabu Mikrofon na mimberu nesmije smetati imamu trrba biti sirolopojasan ( može biti fiksiran a može i sa stalkom ) mi već imamo neki stalak Tako da ga je trebalo pokazati Mu ga ako se može iskoristiti Da se Iskoristi taj stalak…..“

Seferbegova džamija
Seferbegova – Potpećinska džamija u Banjoj Luci

Na mjestu nekadašnje Sefer-begove džamije koju su četnici spalili 9. aprila 1993., podignuta je nova džamija istog imena. U njoj već postoji dobro ozvučenje koje je ionako nepotrebno s obzirom na veoma mali broj vjernika u džamiji. Petkom ovdje džumu klanjaju četiri, a nekad i pet vjernika.   

Kupovina skupog i nepotrebnog ozvučenja  koje doktor profesor efendija Alemić naziva mikrofonom je namet na mali džemat.

Budući da dr.Vahdet ef. Alemić, imam Seferbegove džamije u Banjoj Luci, traži veliku sumu novca za nepotrebnu investciju, trebao se makar malo potruditi kako bi pismo Džematskom odboru bilo, ako ne bez kardinalnih gramatičkih i pravopisnih grešaka, a ono makar razumljivo, ubjedljivo i učtivo, lijepo i na tenane obrazloženo.

Deveram haman čitav život mikrofonima, ali opis mikrofona koji nijeti hodža Vahdet nabaviti, teško da sam uhavizao. Mora da sam staromodan. Decenijama pišem novinske, radio i TV tekstove, pa i sam pravim tipkarske greške kojih se zaista stidim, pa nejmam pravo puno zamjeriti dr. Vahdetu ef. Alemiću.

Moje tekstove prije objave nekad su pregledali redaktori i korektori (često su hvalili moju pismenost) ali sada, kad nisam u velikoj hići – šaljem tekstove prijateljima i kćerci da ih oni ispravljaju, da se ne sramotim. I pored toga, napravim sepet slovnih grešaka. 

Vahdet 3
Hodža Vahdet ef. Alemić na “radnom mjestu” – za sada bez skupog širokopojasnog mikrofona

Međutim, ne mislim da sam ikada napisao naziv Knjige – zadnje Božje Objave čovječanstvu – malim slovom i još sastavljeno, ovako kako učeni  profesor doktor čini – kuran. Čak i na društvenim mrežama, gdje ima nepismenih neznalica za izvoz, rijetko ćeš i među njima, čak i inovjercima,  naći nekoga ko ne zna pravilno napisati naziv Knjige Božje Objave.

Hodže se služe mobilnim telefonima, internetom, surfaju i u mirhabu i na dženazama, pa se dr. prof. ef. Alemić mogao makar toliko pozahmetiti pa potražiti na Googleu kako se pravilno piše Kur'an, kad je već zaboravio ono što je morao znati još u prvom razredu mekteba. Postoje i ugrađeni računarski programi za korekturu bosanskog jezika, nisu savršeni, ali su od velike pomoći.

Nije nepismenost niti  gubitak veze sa stvarnošću, sa džematom, jedina mahana dr. Vahdeta ef. Alemića.

Jedna džometna Banjalučanka uvakufila je svoju kuću.Vakufnamom je odredila da tu kuću za stanovanje mogu koristiti jedino imami Seferbegove džamije .

Ali, kako god dr. Vahdetu ef. Alemiću nije dovoljno postojeće ozvučenje u džamiji, tako mu ni stan – vakufska kuća koju treba da uživa nije po meramu. Biva, nije moderan.

Vodstvo Islamske zajednice u  Banjoj Luci uz klimoglav beskičmenjaka, na čelu sa Muftjstvom (bivšim muftijom Kozlićem)  izvježbalo se u nekažnjenom islamskom grijehu prodaje vakufa.

Primjer je prodaja Hadži-Babinog vakufa da bi banjalučki tajkuni (isključivo inovjerci) izgradili stambenu zgradu na kupljenom vakufu i od prodaje stanova zgrnuli pare. Džaba što je vakuf opće dobro svih ljudi i džaba što se po strogim propisima vakufljenja ne mere otuđiti ili prodati. Mora se čuvati!  

alemić 5
Poslovan čovjek – prof. dr. ef. Alemić: Kako vakufsku kuću pretvoriti u vlastiti stan.

Po tvrdnjama dobro upućenih u prilike u banjalučkoj IZ, dr. prof. Vahdet ef. Alemić je skontao da bi tu vakufsku kuću, usprkos haramu, trebalo prodati tajkunu kako bi on na njenom mjestu podigao stambenu zgradu. Investitor je obećao ustupiti jedan stan Islamskoj zajednici, pa bi tako doktor ef. Alemić dobio besplatno stan na korištenje. Hajde de, neko će reći. Ali, za razliku od vakufa ili vakufskog stana koji se ne smiju prodavati jer su opće dobro, efendija, profesor, doktor nauka je skontao da taj stan mora biti poklon za njega kako bi ga mogao sutra prodati i u suštini vakufske pare strpati u džep svoga džubeta. Ako je kontao tako, a upućeni tvrde da jest, onda je to prljava namjera ovoga hodže uz blagoslov predsjednika Medžlisa i još nekih mućkaroša bliskih prethodnom muftiji Kozliću. Ta rabota je osujećena i spriječena.

Lijevi i desni Abdibegović

I sadašnji muftija Abdibegović je svome potčinjenom hodži ef. Alemiću mogao biti negativan primjer i uzor.

Normalno je da gdje god stanuje dok je na službi u IZ – u Travniku, Sarajevu, Banjoj Luci – da ima i uslovan stan. Niko ne bi ronđao ako bi ga IZ za vjernu i čestitu vjersku službu nagradila stanom. Nije sporno ako Abdibegović stanuje u vakufskom besplatnom stanu, ili ako je svojim parama kupio sebi stan.

Ali muftija Abdibegović ne bi bio to što jeste da nije mućkao, da ne kažem bavio se kriminalom. Oni koji poznaju njegov travnički opus, kažu da se za njim vuku ružni financijske repovi.

Citiram jednu od poruka iz Travnika: Ono što znamo jeste da je sebe ovlastio i za desni i za lijevi potpis na dokumentu u Islamske zajednice Travnik kojim je sam sebi odobrio novac IZ za kupovinu svoga stana. Abdibegović je od novca IZ  kupio sebi stan na Zitarnici u Travniku.  Kako je vedrio i oblačio i u SDA, iz SDA je dovlačio u IZ lopove iz onog sistema (jer su pojedovali “iskustvo u lopovlucima”). Kraj citata.

Objašnjenje: Financijski dokument koji se izdaje nekome, u ovom slučaju Abdibegoviću, mora biti ovjeren i potpisima dva lica.  Ali, Abdibegović je novac odobrio sam sebi potpisujući se dva puta, na lijevoj i desnoj stranu dokumenta! 

***

alemić 7Sliku koju nosim o nekadašnjem imamu Mustafaagine džamije u Varcar Vakufu Vahdetu ef. Alemiću pokvario mi je sam junak ove priče.

Kada su 1991. godine, negdje u kasnu jesen četnici na čelu sa Plavšićkom i Karadžićem, srpskim Prestolonasljednikom najavili temeljenje Jugoslavije po njihovom četnikom kroju, udbaški agent pokojni Hamo Zjajo poručio je Vahdetu ef., bolje reći tražio je od njega, da ne uči ezan – na dan četničkog orgijanja na trgu Kolobari – na vakufskom otetom posjedu. Jer, bojao se udbaš Zjajo, „neko bi mogao  baciti bombu na džamiju…“ Umjesto da spriječi evetualnog bombaša, Zjajo bi da se ne uči ezan i tako prekine dotadašnja  400 godina duga tradicija.

Do mene je došao varcarski rički imam Enver ef. Žužo, upoznao me sa zahtjevom udbaša Zjaje. Upitao me za mišljenje. Rekao sam neka kaže kolegi Vahdetu ef. da se ezan mora učiti. Tako je i postupljeno. Toga dana je u Mustafa-agininoj džamiji proučen ezan, a mujezinov glas koji se prenosio sa minareta uz pomoć starinskog ozvučenja nisu mogle nadjačeti zavijanja, ojkalice i kreveljenja pijanih četnika. (Negdje u tonskoj arhivi čuvam baš snimak tog ezana.)

Godinu dana kasnije, Mustafa-aginu džamiju srušili su srpski mineri, općinska vlast na njenom mjestu napravila deponiju smeća.

Ef. Alemić, dotadašnji imam te Džamije nije svjedok tom barbarizmu. U ljeto 1992. jedan četnik prepoznao tog “odžu” i jurio za njim kroz grad da ga zakolje. Efendiji Alemiću otvorio je vrata svoje kuće jedan pravoslavac i spasio ga.

Malo kasnije, ef. Alemić je pobjegao u Banju Luku gdje su ga lijepo dočekali i u službu u Gazanferiji džamiji postavili r. Ibrahim ef. Halilović, muftija banjalučki i Bedrudin Gušić, tadašnji predsjednik Odbora Islamske zajednice Banja Luka.

Danas u Banjoj Luci drugi je muftija, ni nalik r. Haliloviću. 

Efendija prof. dr. Vahdet Alemić se stubokom promijenio, prepoznati ga ne mereš.

     

  

 

 

 

Prof. dr. Francis A. BOYLE tvrdi: BIOLOŠKA LABARATORIJA U WUHANU JE IZVOR CORONAVIRUSA

Na vijest o sumnjama oko pojave coronoavirusa u BiH

Prof Francis A. BOYLE, autor američkog zakona o biološkom oružju koji na nazvan antiterorističkim aktom koji je dio Konvencije o biloškom oružju tvrdi

BIOLOŠKA LABARATORIJA U WUHANU JE IZVOR CORONAVIRUSA

 * Primjenjujući ‘Okamov žilet’ (princip po kome se ni jedna jedinka ne treba umnožavati bez potrebe), laboratorija Wuhan BSL4 je izvor wuhanskog korona-virusa. Ne smatram da je to urađeno namjerno, ali izvor virusa koji se širi svijetom je ta biološka labaratorija

BoleSumnjam da su ga razvijali kao agent ‘dvostruke upotrebe’ biološkog oružja GMOd sa genetskom mutacijom koja ima novu molekularnu funkciju zbog čega je on tako  zarazan i smrtonosan.

.Zato je PRC prvobitno pokušao to zataškati i zato oni sada poduzimaju tako drastične mjere da spriječe njegovo širenje.  Znaju koliko je opasan.

I pandemija ove PRC Coronavirusa dovodi u pitanje sigurnost svih BSL3 i BSL4 laboratorija širom svijeta, uključujući  i ove ovdje u Sjedinjenim Državama.

Profesor Francis A. Boyle  Autor američkog zakona o biološkom oružju nazvan  anti-teroristički akt protiv terorizma iz 1989 koji su jednoglasno usvojila oba doma Kongresa Sjedinjenih Država, a  potpisao ga predsjednik USA George H. Bush (Stariji).

Francis A Boyle  je autor knjige “Rat biološkim oružjem i terorizam” 

(ABOUT FRANCIS A. BOYLE

Francis A. Boyle is a leading American professor, practitioner and advocate of international law. He was responsible for drafting the Biological Weapons Anti-Terrorism Act of 1989, the American implementing legislation for the 1972 Biological Weapons Convention. He served on the Board of Directors of Amnesty International (1988-1992), and represented Bosnia- Herzegovina at the World Court. Professor Boyle teaches international law at the University of Illinois, Champaign. He holds a Doctor of Law Magna Cum Laude as well as a Ph.D. in Political Science, both from Harvard University)

Više o biloškom oružju, opasnostima od namjernih ili slučajnih epidemija i pomora, utrošku stotina milijardi dolara u istraživanja biološkog oružja, o zemljama koje to rade suprotno odredbama Konvencije o biološkom oružju, u ovom interviewu prof Boylea datom prije nekoliko dana “Geopolitcs & Empire”

***

Naredni tekst prenosimo sa Facebook profila Marjana Hajnala:

Marjan Hajnal

  1. Januar u 10:41·

VIRUS, PA ŠTA? VJEŠTAČKA PLUĆNA KUGA? PA ŠTA?

MarjanNajgoru plućnu kugu šire vlasnici fabrika duvana. Od 1945. do danas samo od posljedica pušenja umrlo je 100 miliona ljudi !!!

Kad Kinezi, koji imaju tako staru i razvijenu civilizaciju, svirepo muče i ubijaju sunarodnike zbog njihovih ideologija, kao npr. pripadnike Falung Gong i Ujgure, kad gule kožu sa živih pasa, da li se mogu pohvaliti svojom civiliziranošću?

Osim toga, virus je proizveden i nije ni približno opasan koliko je opasna kineska policija i njihova mafija.

Koliko ljudi godišnje ubiju automobilska i mesna industrija?

Od virusne epidemije profitiraju magnati farmako-narkomafije, kraljevi trafikinga, snobovi naoružavanja, trgovci ljudskim organima, pedofili. Oni upravljaju svim laboratorijskim eksperimentima i pandemijama, trovanjem vode, zraka, hrane, uma…

O samom virusu:

“Koriste svoj utjecaj u javnom prostoru da bi plašili čovječanstvo sa umjetno proizvedenim virusom CORONAVIRUS, očekujući da sve Vlade svijeta donesu zakone o obaveznoj vakcinaciji protiv ovog virusa.

Vlasnik ovog patenta je državni zavod koji finansira vlada Velike Britanije čiji su glavni sponzori Svjetska zdrastvena organizacija i Fondacija Bill&Melinda Gates.

Evo informacija o patentu:

Coronavirus patent broj: 10130701
” ovaj izum pruža živi slab Coronavirus, koji uključuje i varijantu replicase gen koji kodiranje za polyproteins koji će imati mutaciju u jednom ili više ne-strukturnih proteina (NSP)-10, NSP-14, NSP-15 ili NSP-16 Coronavirus može se koristiti kao lijek za liječenje i / ili sprječavanje bolesti kao što je zarazna bronhitis kod pacijenta.

Tip: ZUSCHUSS

Datum patenta: 20 decembar 2018
Povjerenik: THE PIRBRIGHT INSTITUT
Izumitelj: Erica Bickerton, Sarah Keep, Paul Britton“

PETICIJA GRUPE GRAĐANA MRKONJIĆ-GRADA (Varcar Vakufa) ZA PROMJENU NAZIVA ULICA U MRKONJIĆ-GRADU

Ibrahim Halilović,

(slijede canadska i bosanska adresa)

22. februara/veljače 2010.

U ime potpisnika:

SKUPŠTINI OPŠTINE MRKONJIĆ-GRAD – Predsjedniku Skupštine opštine

– Odboru za zaštitu ljudskih prava, predstavke i pritužbe građana

– Odjeljenju za prostorno uređenje i stambeno kumunalne poslove

70260 MRKONJIĆ-GRAD

PETICIJA GRUPE GRAĐANA MRKONJIĆ-GRADA (Varcar Vakufa) ZA PROMJENU NAZIVA ULICA U MRKONJIĆ-GRADU

Ovu Peticiju za promjenu naziva ulica u Mrkonjić-Gradu potpisujemo i upućujemo u skladu sa Preambulom Ustava RS, članovima 1:4, 5:1, i 10:2 zatim članom 32:1, Statutom Opštine Mrkonjić-Grad, paragrafi 16., 22:12 i 68.

Razlozi: Uvidom u nazive ulica u Mrkonjić-Gradu može se zaključiti kako se u imenovanju ulica nije vodilo računa o ravnopravnoj zastupljenosti imena ličnosti i događaja iz povijesti svih naroda i narodnosti koje su vijekovima živjele u ovom gradu i na području općine. Imena ulica su data uglavnom po ličnostima i događajima iz srpske/srbijanske povijesti, religije i kulture. Nazivi ulica i javnih ustanova po događajima i osobama bošnjačkog ili hrvatskog naroda i drugih narodnosti su izostavljeni, čime se želi sugerirati kako oni nisu ni postojali na ovom području, a ako jesu, danas su nepoželjni, jer i zemlja i povijest i sve ostalo bilo je i ostalo – samo srpsko, što povjesno nije tačno. Ličnosti po kojima su data imena i po dvije ulice često nemaju nikakve veze sa ovim gradom i njegovom prošlošću. U gradu ne postoji ulica sa nazivom utemeljitelja grada Mustafe-age, ali zato postoje dvije ulice vođe uskoka koji su grad pljačkali i spaljivali, što je apsurd. Ne postoji ulica koja bi podsjećala na izvorno, povjesno ime Varcar Vakuf koje je grad nosio sve do 1924. godine, ali postoji Beogradska Ulica. O tome „posrbljavanju“ argumentirano su pisali mnogi intlektualci, pa tako i književnici Ivan Lovrenović i Ranko Risojević. Ovdje ćemo se puslužiti citatima iz napisa ove dvojice.

U kolumni „'Srpski’ gradovi u Bosni“, magazin „Dani“, broj 215 od 20.jula 2001.

Ivan Lovrenović pisao je i o promjeni imena našega grada: “Iz starije prošlosti poznat je još jedan tip dvostrukih naziva. To je onih nekoliko vakufa: Varcar, Donji i Gornji, Skucani, Kulen, Skender. U imenu prvoga od njih na fascinantan način komprimirana je kulturna i povijesna memorija od dvije-tri tisuće godina. Ona obuhvaća slojeve civilizacijskih “uspomena” od predrimskih i predslavenskih metalurga drevnoga “ilirskog”, pa srednjovjekovnog slavenskog naselja Varcarevo, preko osnivanja novoga naselja (Krzlaragin vakuf) po osmanlijskom osvajanju u šesnaestom stoljeću, do postupnoga srastanja imenâ i naseljâ u jedno: Varcar Vakuf, koje je potrajalo cijelih nekoliko stoljeća.”I, dalje: “S prvom Jugoslavijom došla je nova moda ideološke toponomastike. Žrtvom te mode ni kriv ni dužan pao je, naprimjer, i Varcar Vakuf. Službeno su ga 1924. preimenovali u Mrkonjić-Grad, u slavu “staroga kralja” Petra Karađorđevića i u spomen na njegovo četovanje pod hajdučkim pseudonimom Petar Mrkonjić u ustanku 1875-78. negdje na granici Bosne i Like, u Crnim Potocima. Varcara “stari kralj” nije ni vidio ni primaknuo mu se, a ni četovanje mu nije bilo dugo ni Bog zna kako slavno.” Ono što je započeto 1924. nastavljano je još agresivnije i bezobzirnije u naše vrijeme.

Književnik Ranko Riseojević, pišući o načinu rada komisije (SDS-a) za promjenu imena naziva ulica, škola, naselja… u Banjoj Luci napisao je i ovo, što se može preslikati i na rad takve komisije u Mrkonjić-Gradu:

Logika koju je slijedila ta komisija bila je vrlo jednostavna: osnov mora biti srpska istorija, kako ona starija, predturska, potom Prvi svjetski rat i vojvode iz tog rata, onda Kraljevina Jugoslavija sa svojom dinastijom, iz Drugog rata da ostane samo ono što se za sada “ne smije” dirati, ali mu treba pridodati i neke ličnosti iz četnickog pokreta i iz najnovijeg vremena heroji ovog posljednjeg rata. Njima treba pridružiti velika imena srpske nauke i kulture. Milosti ne treba imati ni prema kome, u miru kao u ratu, etnički treba pročistiti naše ulice, ukloniti sve nazive s muslimanskim, hrvatskim i inim imenima. Njima pridružiti komunističke revolucionare, učesnike Drugog svjetskog rata, bez obzira da li su u tom ratu poginuli ili nisu. Naprosto, neka im se zametne svaki trag kao da nikada ni postojali nisu.”

Komisiji za preimenovanje ulica u Mrkonjić-Gradu kao da je manjkalo inspiracije, pa su neke ličnosti i događaji obilježeni sa po dvije ulice, kao naprimjer majke Jugovića, Janković Stojana, Njegoša, Vidovdana, Jovana Cvejića, Car Lazara… Kada bi ove ličnosti ostale bez jedne ulice koja bi ponijela neki od naziva koje predlažemo, bili bi i „vuci siti, i ovce na broju.“

Za nas su neprihvatljivi kriteriji u dosadašnjoj radu komisije zadužene za nazive ulica.

Kao primjer, a ima ih još, navodimo kako je ta Komisija po dr. Jovanu Raškoviću iz Knina dala naziv i ulice i Doma zdravlja, mada dr. Rašković nije imao ikakve veze sa poviješću ovog kraja, a pogotovo sa razvojem zdravstva u Varcar Vakufu/Mrkonjić-Gradu. Jednostavno je nemoguće usporediti doprinos bilo kojeg doktora koji je ikad radio u Varcar Vakufu/Mrkonjić-Gradu – Grünfelda (Гринфелда), Banjca, Bašića, braće Radulovića…, sa doprinosom dr. Jovana Raškovića, jer doprinos dr. Raškovića ne postoji, budući kako on nije ikad radio u ovom kraju kao doktor.

Bolničar Bećir Gačić, koji je radio i sa dr. Grünfeldom i drugim doktorima, kao uostalom i svaki zubar ili medicinski radnik koji je ikad radio u ovdašnjem zdravstvu, dao je veći doprinos zdravstvu od dr. Raškovića.

Čak i čistačice, kuharice, a posebno vozači hitne pomoći – su svakako zaslužniji za mrkonjićko zdravstvo nego dr. Rašković jer su liječili, priskakali u pomoć i borili se svako na svoj način za svaki ljudski život.

Dr. Rašković je svojom politikom upućivao u nesreću i smrt.

Ne smije se zaboraviti ni narodni liječnik Niko Vulić.

Da se uočiti kako ne postoje ulice sa imenima svećenika i narodnih prosvjetara vezanih za ovaj kraj, osim srpskih (srbijanskih). Namjerno su izostavljena imena fra Ivana Frane Jukića, fra Antuna Kneževića, kao i don Nikole Kajića. I te ličnosti, a ima ih još, dale su, svaka na svom polju, veliki doprinos kulturi i prosvjeti ovoga kraja i BiH.

Komisija se odrekla i svake pomisli na kulturne i sportske pregaoce poput Franje Iđotića, Hazima Topalovića – Zima i brojnih drugih.

Ni jedna ulica u gradu ne podsjeća na čuvene mrkonjićke zanatlije, umjetnike svoga posla – kako na kovače, tako i mutafdžije, pekare, obućare, mesare, krojače, iako je na tradicji tih zanata izrasla moderna industrija u gradu, premda su oni bili najveća reklama i ponos svome rodnome mjestu. Onoga čime bi se trebali svi ponositi, Komisija se stidjela.

Neprihvatljivo je da ni jedna ulica u gradu ne nosi ime po I zasijedanju Antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Bosne i Hercegovine. Šta više, ni jedna ulica ne nosi ime nekoga znamenitog događaja iz bh-povijesti, recimo Kulina Bana, Kralja Tvrtka – niti po nekom drugom dičnom povjesnom imenu iz prošlosti naše domovine, recimo Vojislava Kecmanovića, predsjednika ZAVOBiH-a ili vijećnika Mitra Soldata. Ovim je oštećen čak i favorizirani srpski narod, a ostalim narodima i narodnostima je poručeno kako nisu ni postajali, niti su ostavili ikakva traga u ovom kraju.

Imajući to u vidu, pokrenuta je ova incijativa na potpisivanju Peticije kako bi se jednostranost u nazivima ulica počela ispravljati.

Uzimajući u obzir vjekovnu povijest, kulturu i tradiciju, kao i zajedničku antifašističku prošlost svih naroda i narodnosti, zahtijevamo da se promijene nazivi nekih ulica u naseljima sa tradicionalnim nazivima Rika i Zborište, te Čaršija i Zavakuf kako bi se ispravila jednostranost i favoriziranje i uklonili nazivui ulica po fašističkim suradnicima. Bilo šta, pa tako i imena ulica, ne smije obeshrabrivati građane na posjetu, povratak i boravak u tome gradu; grad je i njihov oduvijek, ni manje ni više, nego onoliko koliko i srpski. Mi ovom peticijom ne uskraćujemo ikome išta, samo zahtijevamo da se poštuju i da nam se vrate naša oduzeta prava.

Stoga:

Zahtijevamo: Ulica Uroša Drenovića, ako ne čitava, onda od ričkog mosta do raskrsnice sa Ulicom Crvenog krsta trebala bi dobiti jedno od slijedećih imena: Rika, ili Rička Ulica, ili Uz Riku – po starom izvornom nazivu za taj dio grada; ti nazivi su i danas uobičajeni u svakodnevnom razgovoru mještana. Narod kaže – „Idem u Riku, stanujem u Rici; u Stupare se ide uz Riku itd; (Ako se po svaku cijenu želi sačuvati uspomena na četničkog vojvodu, Drenoviću bi u zamjenu za onu u Rici mogla biti data jedna od dviju ulica Janković Stojana, Cara Lazara ili Majke Jugovića, ili ona Srpskih sokolova...)

Jedna od ulica u gradu, poput dijela Šolajine Ulice kod Hamidije džamije ili jedna od Njegoševih dviju ulica trebala bi ponijeti ime Ulica varcarskih kovača, ili Kovačka Ulica, ili Ulica kovača varcarki – po kovačima kosa „varcarki“ koji su, kao i druge zanatlije, umjetnici svoga zanata, pronijeli ime svoga grada daleko izvan granica općine, od „crnogorskog krša, do mađarskih ravnica.“

To bi bi značilo kako se grad i građani s ponosom sjećaju obitelji Lokmića, Svetinovića, Hozdića, Nezića, Mujkića, Zonića, Krivdića, Jurića, Mašića, Đidara, Tatarevića, Buhića, Bakovića i drugih. To bi značilo da se i mnoge pridošlice sa sela u grad s dužnim poštovanjem sjećaju majstora kojisu im svojim rukotvorinama činli život lakšim…  (Austrougarska vlast je ostavila iza sebe i podatke (kraj 19-og, ili početak 20-tog stoljeća) u vezi sa zanatskim obrtom: „Varcarske zanatlije proizvode prosječno godišnje 8.000 kosa, 15.000 noževa, 12.000 mutafa i 20.000 zemljanih lonaca.“ (Fotomongrafija „Mrkonjić'Grad)

I danas se u našeme gradu, kao i u mjestima gdje nekadašnji varcarski kovači sada žive, kuju kose „varcarke“ kojima nema premca po kvaliteti izrade. Takmičenje kosaca na Kupresu ili Balukhani, kosidbe po planinskim vrletima, ne mogu se zamisliti bez „varcarki“.

– Jedna od ulica u Čaršiji (središtu, centru grada, ili na gradskom području) tebala bi nositi ime Ulica Mustafe-age po utemeljivaču grada (vakifu – dobrotvoru) koji je godine 1592. na mjestu današnjeg grada, na lokalitetu zvanom Gornje Kloke, gdje je do tada bilo samo šest kuća, utemeljio svoj vakuf – zadužbinu koja je bila jezgra današnjeg grada. Ta nova varoš – kasaba – zvala se isprva Jajce Jenidži (Novo Jajce), Krzlar-agin, pa Varcarev Vakuf i Varcar Vakuf. Za ime Mustafe-age veže se kompletna povijest grada, ali, što razaranjem, što urbanizmom i otuđivanjem vakufskog posjeda, te pokrštavanjem grada – nastoji se potisnuti svaka pomisao na tog našeg velikoga dobrotvora. On je bio dobrotvor za sve stanovnike Vakufa, putnike namjernike, vjernike svih vjera.

Mustafa-aga je svojim pošteno zarađenim novcem izgradio najvažnije objekte u gradu – džamiju, karavn-saraj (besplatno konačište za putnike) dućane, vjersku školu (mekteb), knjižnicu, vodovod (drvenim cijevima – tomrucima – dovedena je voda sa Lisine), kupatilo. Ostavio je znatnu sumu novca za unapređenje grada, razvoj trgovine i zanatstva koje je na tim temeljima u suvremeno doba izraslo u industriju. Čuvena je krilatica Mustafe-age zapisana u njegovoj Vakufnami – Darovnici – o temeljenju našega grada kako je „Prvo je tlo čiji je prah dotaknula moja koža“ – što znači – najvažnije je ono mjesto u kojem smo rođeni i tome mjestu smo uvijek dužni.

Niko u povjesti našega grada nije dao toliko svome zavičaju kao Mustafa-aga – Krzlar-aga, pogovo ne od onih čija imena nose ovdašanje ulice. Mustafa-aga je veliki sin ovoga kraja. Mutafa-aga nije bio ni Turčin ni okupator, a niti su objekti koje je podigao okupatorski, niti je to moglo biti opravdanje za njihovo brbarsko sravnjivanje sa zemljom. Čak i da je zemlja na kojoj je Mustafa-aga podigao vakuf-zadužbinu bila u srpskom posjedu, a nije – jer Srbi tada u Bosni nisu postojali već samo Bošnjaci (Bošnjani) muslimani, katolici i pravoslavci  – tu zemlju Mustafa-aga nije oteo, jer je takvu ne bi mogao po strogim pravilima uvakufiti – nego je tu zemlju, bez prisile vlasnika da je prodaju – pošteno kupio i platio, za što je pred jajačkim kadijom posvjedočilo 30 svjedoka. Iz vremena gradnje Krzlar-agina vakufa bila su i dva svjećnjaka (šamadana) koji su nestali u ruševinama Krzlar-agine džamije.

Evo doslovnog prijevoda ugravirane poruka originalnog svjećnjaka: „Prosvjetljenom srcu ljudi čvrstoga vjerovanja neka je jasno i bjelodano da je ovaj šamadan uvakufio aga carskog dvora Hadži-Mustafa-aga koji je podigao džamiju u Jenidže Jajcu – neka svjetiljka njegova srca trano sija i neka je temelj njegove veličine dugovječan za ljubav Bogu koji svemu svjetlost daje, tražeći zadovoljstvo gospodara svoga koji svim upravlja i sve može i odredi: Onima koji ga otuđe iz spomenute džamije i pokažu inat i prkos vakifovoj odredbi, neka im se na glave sruče sve nesreće ovoga svijeta! Godina 1001 (1592-3.)“

(Izvor: „Vakufname iz Bosne i Hercegovine“, str. 257.)

Ova bi se kletva mogla odnosti i na sve one koji žele otuđiti naš grad od svih njegovih građana. (Dokumenti o vakufljenju pokazuju kako je veliki dio šireg područja današnjeg grada, okolnih sela i Lisine pripadao vakufskoj imovini. (Vidi dr. Adem Handžić, POF XXV, Sarajevo 1976., str 133-169. o formiranju nekih gradskih naselja u XVI stoljeću. Posebno pitanje je odnos prijašnjih i sadašnjih vlasti prema vakufskoj imovni koja je oduzeta, devastirana i barbarski porušena.)

– Jedna od ulica u Zavakufu bi trebala nositi ime Varcarska Ulica po povjesnom imenu grada i dijela grada koje je nosio nekoliko stoljeća sve do 1924., o čemu je već bilo govora. (U tom slučaju, poželjno bi bilo da Jovan Rašković ostane bez jedne svoje ulice ili da se preimenuje Ulica srpskih sokolova.)

Grad bi morao imati Ulicu ZAVNOBiH-a – u znak sjećanja na Prvo zasjedanje Zemaljskog antifašisti-čkog vijeća narodnog oslobođenja Bosne i Herce-govine 25. novembra 1943. kada je u Mrkonjić-Gradu/Varcar Vakufu obnovljena državnost Bosne i Hercegovine i kada je BiH kao posebna federalna jedinica uključena u sastav Titove  Jugoslavije. U glavnom dokumentu Zasijedanja ZAVNOBiH-a, Rezoluciji, zapisano je i ovo:

„Danas narodi Bosne i Hercegovine… hoće da i njihova zemlja, koja nije ni srpska, ni hrvatska ni muslimanska, nego i srpska i hrvatska i muslimanka, bude zbratimljena i slobodna Bosna i Hercegovina u kojoj će biti osigurana ravnopravnost i jednakost svih Srba, Muslimana i Hrvata…“

– Također zahtijevamo da se Domu Zavnobih-a vrati njegovo originalno ime. Zgradu Doma Zavnobiha izgrađena je novcem građana Republike Bosne i Hercegovine i ona im i sada pripada. Niko nema pravo niti prisvajati tu imovinu, niti je jednostrano koristiti. Taj objekat je izgrađen u cilju čuvanja uspomene na obnovu državnosti BiH i kulturne potrebe svih građana, pa ne bi ni svojim imenom ni namjenom i sadržajima smio odustpiti od toga koncepta.

Sadašnje ulice Stevana Sinđelića i Majke Jugovića trebale bi nositi neko od imena iz bošnjačke antifašističke prošlosti ovog grada kao Džemala Šehovića, Akifa Bešlića ili Ekrema Herića.

– Jedna od ulica sa Njegoševim imenom, ili Begradska ulica, tebale bi biti preimenovana u – Ulicu Fra Ivana Frane Jukića. (Njegoš ne samo da nema ikakve veze sa poviješću grada, nego je i ličnost iz crnogroske povijesti, a naziv joj je nečijim inatom dat u Titovo vrijeme i zadržan do danas.) Stoga umjesto Njegoševa, ulica po Ivanu Frani Jukiću (1818. Banja Luka – 1857., Beč) po franjevcu, književniku, povjesničaru, sakupljaču narodnog duhovnog stvaralaštva, pokretaču prvog književnog časopisa u BiH. Fra Ivan Frano Jukić je napisao povijest i zemljopis Bosne i Hercegovine. Bio je strastveni borac za jedinstvo svih naroda u borbi protiv turske vladavine na ideji ilirizma, pa je dospio i progonstva u Carigrad gdje ga je otpremio Omer-paša Latas, inače imenom Mihajlo rodom iz Like. Od 1849. do 1851. Jukić je kapelanovao u Varcar Vakufu. To je veoma važan period Jukićevog života i stvaralaštva. Ovdje je pokrenuo prvi knjižveni časopis u BiH pod nazivom „Bosanski prijatelj“. Za Jukićevo ime i njegov boravak u našeme gradu veže se i prva škola svjetovnog karaktera u BiH. U toj školi u Varcar Vakufu učili su đaci ne samo katoličke, već i pravoslavne vjere. O tome Jukić piše: „Moja Varcarska škola ovako stoji: 18 krstjanske muške i 12 ženske; rištjanske 17 dietce broji: među ovim poslijednim imaju 3 oženjena đakona, koji će se zapopiti: dva sata pria podne i dva sata poslije podne stoje dietca pod mojm inadziranjem.

Dr. Ilija Kecmanović je o Ivanu Frani Jukiću napisao i ovo: „Bez obzira na razlike koje među njima postoje, očevidna je izvjesna sličnost i povezanost životnog puta Ivana Frane Jukića sa onim svojevremenog rektora banjalučke Srpsko-pravoslavne bogoslovije Vase Pelagića i krajiškog tribuna Petra Kočića. Sva troijica su, što nije česta pojava, ostali do kraja vjerni svojim idealima i neumorni i nesutrašivi za njihovo ostvarenje. Ni jedan od njih nikada, ni u jednoj prilici, nije u borbi pokleknuo, čak ni posustao, iako su sva trojica u toku celog svog života bili nemilosrdno proganjani i zlostavljani. I to dobrim delom zbog onoga što su pisali, jer su sva trojica bili plodni i daroviti napredni pisci i književnici, koji su i s perom u ruci bili boj za pravednije i zdravije odnose među ljudima. (Dr. Ilija Kecmanović, Monografija o Ivanu Frani Jukiću, Nolit, Beograd, 1963.)

Ulica don Nike Kajića, po ratnom i poslijratanom katoličkom župnika u Varcar Vakufu/Mrkonjić-Gradu koji je iza sebe ostavio dragocjen dnevnik „Liber memorabilium“ (Knjiga sjećanja), a koji je – budući da je bio svećenik sa znanjem njemačkog jezika – spasio od strijeljanja više desetina građana svih narodnosti i relgija koje su na jednoj njivi Majdanu Nijemci već bili postrojili i htjeli pobiti u znak odmazde.

Bilo koje gore predloženo ime pristajalo za uz naziv ulica Vase Pelagića (i)li Dositeja Obradovića.

Isto tako, Kajićevo ili Jukućevo ime bi mogla ponijeti jedna od ulica Jovana Cvijića ili Janković Stojana, ili jedna od Njegoševih (one pokraj Katoličke crkve) i Majke Jugovića.

Ovom Peticijom zahtijevamo od Skupštine opštine Mrkonjić-Grad da sve ove prijedloge, ima u vidu i prvom prilikom obavi predložene korekcije i preimenovanja ulica, te da i dalje radi na potrebnim ispravkama i ravnoteži u zastupljenosti ličnosti i događaja u nazivima ulica i ustanova, što je obavezna i po ustavu i Statutu, a i po konvenciji o ljudskim pravima.

Završna riječ Mi kao predlagači svjesni smo današnje prakse u Bosni i Hercegovini po kojoj se po imenima ličnosti i događaja iz povijesti samo jednoga, tzv. većinskoga naroda, daju imena ulica, ustanova, škola, bolnica… To je diskriminirajuće u svakom pogledu i protivno je ustavnim odrednicama po kojima je svaki građanin, pripadnik bilo kojeg naroda i narodnosti ravnopravan i konstitutivan na čitavom području BiH, te da Srbi, Hrvati, Bošnjaci, i ostali ne mogu biti manjine, niti građani drugoga reda, u bilo kojem dijelu BiH. Oni su građani države Bosne i Hercegovine na svakom njenom pedlju!

Sadašnja praksa diskriminranja – koja je veoma vidljiva u nazivima ulica, medicinskih ustanova, škola, domova kulture…, kosi se osnovnim ljudskim pravima svih konstutivnih i drugih naroda i narodnosti u BiH. (U Europi se stepen ljudskih prava mjeri po ostvarenim ljudskim pravima i slobodama manjina. U Bosni, ne postoje manjine kada je riječ o Bošnjacima, Hrvatima, Srbima, bilo gdje oni živjeli! Europski Sud za ljudska prava iz Strasboura je upravo presudio u korist jevrejske i romske manjine koje moraju imati ista prava kao i svi ostali konstitutivni narodi u BiH, što i u reguliranju ove materije zbog koje potpisujemo ovu Peticiju – ima veliki značaj i poruku koju nam šalje Europa koje su nam puna usta.)

Znamo i to da je povijest našega grada bila takva da se je, u većem njenom dijelu, ne bi trebali stidjeti. Bilo je i nepravdi, nasilja i teških zločina, koje moramo osuditi i ograditi se od njih, ma ko ih počinio, te obilježiti stradanje nedužnih žrtava kako se ne bi ponovilo. Što prije, to bolje!

Povijest našega kraja obilježila su brojna časna imena sva tri naroda – od utemeljitelja grada Mutafe-age, pa preko prosvjetara Ivana Frane Jukića do Vojislava Banjca, Voje Radovanovića – od Pere Krece do Stojke pekara, pjevača Zaima Imamovića, Radoslava Graića, pisca Miroslava Karaulca i drugih.

Svoje najbolje osobine, znanje, ljudskost i plemenitost ugradili su njegovi građani – zanatlije, trgovci, zemljoradnici… Jasno je kako se možemo dičiti antifašističkom prošlošću našega gada i I Zasijedanjem ZAVNOBiH-a na kojem je pronađena jedina moguća formula opstanka Bosne i Hercegovine i svih nas na ovim prostorima – u našoj zajedničkoj domovini.

Znamo, dakle, kako je ta povijest bila baška, posebna, kako je ovaj grad oduvijek bio nešto drugačije, kako je gajio svoj tolerantni duh koji su njegovi žitelji svih naroda i vjera strpljivo gradili stoljećima živeći zajedno, uzajamno se poštujući, uvažavajući i štiteći u najteža vremena.

Svi smo, na ovaj ili onaj način iskusili izbjeglištvo i progon iz našega grada, pa je i to dio naše zajedničke povijesti.

Stoga se moramo razumjeti bolje nego drugi, pa ničim – ni nazivima ulica i ustanova – niko ne bi smio obeshrabrivati povratak u naš zajedinički grad.

Smatramo, stoga, kako bi u u nazivima ulica naš grad trebao biti drugačjiji i ko takav poslužiti kao primjer ostalima – kako niko ne smije biti u podređenom položaju, diskriminiran i zaboravljen, pa ni u nazivima ulica, baš zbog svoje posebne, a naročito zajedničke povijesti, važnih pozitivnih ličnosti i događaja. U tom smislu, u želji da bi se izbjegla nepravda prema bilo čijoj povijesti i zaslugama, ne bi bili protivni kada bi sve ulice u gradu dobile i imena po tradicionalnim narodnim nazivima (Jajčka, Ključka, Banjalučka cesta, Uspolje, Uzriku, Čaršija, Zavakuf, Donja i Gornja mahala, Podmahala, Plehin put, Zborište, Kujundžinca, Novo Naselje i dr.

Takva praksa postoji u svim svjetskim gradovima, kao i običaj da se nazivima ulica daju i po imena biljaka, naprimjer. Time bi bilo izbjegnuto svako favoriziranje, svojatanje, a u ovom slučaju – prekomjerno srbiziranje. Izmjena naziva gradskih ulica (što prije, to bolje!) bila bi odlična potvrda toga, varcarsko/mrkonjićkoga duha o kojem se mnogo s i ponosom govori, spoznaje kako nam je sudbina dodijelila ove prostore da zajednički živimo na njima, kako je to tako oduvijek bilo i tako treba biti. To bi bio jasan ohrabrujući signal svima onima koji se još uvijek teško nakanjuju vratiti u svoj grad, ili čak ga ne žele ni posjetiti. Ta, nije li Općina Mrkonjić-Grad proglasila grad otvorenim – imajući na umu baš i to?  Ili – pare!

Napominjemo kako je dio ove Peticije potpisan na skupu naših sugrađana koji je odžan na Plivskom jezeru kod Jajca 18.jula 2009., a jedan broj potpisa prikupljen je posredstvom interneta u februaru i martu 2010.godine.

U ime potpisnika Peticije,

Ibrahim Halilović

SIGNATURES

  • cyrgjk United States
  • mirza dukic United States
  • Vlado Crnoja Croatia
  • Mehmed Sehic Bosnia and Herzegovina
  • dedic nermin United States
  • Sabina Hadžiahmetović Bosnia and Herzegovina
  • Ljerka(Baković)Marijan Croatia
  • cetnik Bosnia and Herzegovina
  • Samir Basic Sweden
  • mehmed sehic Bosnia and Herzegovina
  • Senad Pehlivanovic Denmark
  • mahmut heremic United States
  • Mubina Pindzo Germany
  • Alma Krejcek-Halilovic Germany
  • mirsad bojic United States
  • Zehra Masic-Delic Bosnia and Herzegovina
  • Sanela Hadziomerovic Bosnia and Herzegovina
  • azra buhic-kahriman Italy
  • Hata Hadzic Sweden
  • Seima Visic Switzerland
  • Samira (Gacic)Pejkusic Sweden
  • Jasminka Dasovic United States
  • Damir Delic United States
  • Almir Djenanovic United States
  • Amra Djenanovic United States
  • Emina Djenanovic United States
  • Bahrudin Djenanovic United States
  • Vahda Djenanovic United States
  • Adem Djenanovic United States
  • Emina Kabiljagic United States
  • Evel Kabiljagic United States
  • Benjamin Mesinovic United States
  • Elma Mesinovic United States
  • Mirza Bungurac United States
  • Nermana Bungurac United States
  • Larisa spahalic United States
  • Melisa Spahalic United States
  • Irhada Sulejmanpasic Bosnia and Herzegovina
  • Amra KUSURAN MUHAREMOVIC Switzerland
  • Eldin MUHAREMOVIC Switzerland
  • Belma Sopko Bosnia and Herzegovina
  • sead heganovic United States
  • Nedzad Alic Switzerland
  • Mustafa DelicBosnia and Herzegovina
  • Midheta Bungurac United States
  • Sanja Sehovic Denmark
  • Irhan Sehovic Denmark
  • Nasiha Mujkic United States
  • Elmedina Cuk Canada
  • Melisa Tulic Germany
  • Tanja Djana Radusinovic Bosnia and Herzegovina
  • Suad Kaharevic Sweden
  • Nikola Jagaric Sweden
  • Jasmina Gafurovic Sweden
  • Sanela Gafurovic Germany
  • Arijana Saracevic Bosnia and Herzegovina
  • Mirza Halilovic Germany
  • Mirzeta Cano Sweden
  • Taiba Velic United States
  • Adem Mackovic Sweden
  • Vera mackovic Sweden
  • Edin Pivalic Sweden
  • jasmin brkovic Sweden
  • Edin Skandric Sweden
  • Ibrahim Boric Australia
  • Vahid Gačić Bosnia and Herzegovina
  • Arnel Kahriman United States
  • Amer Kahriman United States
  • Azra Kahriman United States
  • Anya Rajic United States
  • Marica Rajic United States
  • Zoran Rajic United States
  • Drago Rajic United States
  • Alija (Buhic) Rajic United States
  • Asima Kaharevic United Kingdom
  • Kemal Kaharevic United Kingdom
  • Semir Vranić Bosnia and Herzegovina
  • SADO HABIBOVIC France
  • SAJRA HABIBOVIC France
  • Amir Habibovic France
  • Hamid Habibovic France
  • Belma Kaharevic United States
  • Muharem Basic United States
  • alma i vanja radusinovic Sweden
  • Zlatko Pehlivanovic Denmark
  • Senad Pehlivanovic Denmark
  • Omer Pupić Bosnia and Herzegovina
  • Zejna Pupić Bosnia and Herzegovina
  • Razija Mujkić Bosnia and Herzegovina
  • Pašić Belma Bosnia and Herzegovina
  • nusret sivac Germany
  • halilovic jasmin France
  • Jasmin Jasarevic Australia
  • arijana Bosnia and Herzegovina
  • Alen Spahalic United States
  • Fikret Spahalic United States
  • Edin Cano Sweden
  • Armin Saracevic Germany
  • Omar Husnic United States
  • Fatima Cusevic dj. Kaharevic United States
  • Ella Husnic United States
  • Hajrija Darkulic United States
  • Dino Darkulic United States
  • Eldin Husnic United States
  • Sabahudin Kaharevic United States
  • Azra Pehlivanovic Denmark
  • Djana Pehlivanovic Denmark
  • Alma Mujkic Spahalic United States
  • Žužo Enver Bosnia and Herzegovina
  • Mubahir Kaharevic United States
  • Bedrudin GUSIC United States
  • Djenana Husnic dj. Darkulic United States
     
    Ovom spisku potpisnika treba dodati i svojeručne potpise nekoliko desetina građana koje sam prikupio na susretu građana održanom u Motelu na Plivskom jezeru kod Jajca u ljeto 2009.
    (U tekstu Peticije bilo je slovnih grešaka, pa sam ih ispravio – one koje sam uočio. Uklonio sam linkove iz teksta jer više ne otvaraju stranice na koje sam se pozivao.)
    Nažalost, brojni potpisnici su i umrli, a da nisu dočekali čak ni valjan odgovor od Skupštine općine Mrkonjić-Grad na prijedloge iznesene u ovoj Peticiji…
    * Peticija je upućena preporučenom pošiljkom iz Windsora, Canada, na gornju adresu,  a kada sam kasnije provjerio lično na prijemnici u Skupštini općine, nije je bilo u protokolu primljene pošte. Potom sam kopiju Peticije lično predao na Prijemnici SO-e Mrkonjić-Grad uz potvrdu o prijemu, ali nikad odgovor nije stigao, što je potvrda zadrtosti i oholosti onih koji danas vladaju našim gradom
     

Nakon državnog udara u RS na državu (R)BiH – ODMAH POHAPSITI BUNDŽIJE, A NA OSNOVU USTAVNOG ZAKONA IZ 1995. PROGLASITI REPUBLIKU BOSNU I HERCEGOVINU SA NJENIM VAŽEĆIM GRAĐANSKIM USTAVOM

Ustavni zakon 1DODIK I BRATIJA NE POŠTUJU ZAKONE DRŽAVE BOSNE I HERCEGOVINE – DOKAŽIMO IM DA MI POŠTUJEMO I DA IH PROVODIMO U ŽIVOT!

Na odluku Ustavnog suda BiH po kojoj je teritorija BiH DRŽAVNO vlasništvo, pobunio se Milorad Dodik zajedno sa liderima vladajućih i opozicionih partija.

Zaključili su da će bojkotirati rad državnih institucija Bosne i Hercegovine sve dok se ne poništi ta odluka i ne donese novi zakon o Ustavnom sudu koji bi bio po volji četnicima koji su nakon genocida dobili na korištenje, ali ne i u trajno vlasništvo pola držvnog teritorije. 

Šta treba odmah uraditi?

Valentin Inzko mora smijeniti kolovođe državnog udara. Nikakve druge mjere ne dolaze u obzir.

SIPA i ostale državne policijske agencije odmah moraju pohapsiti državne neprijatelje koji su izvršili udar na državu (R)BiH.

Zastupnici u oba doma Parlamenta BiH odmah se moraju sastati i na osnovu Ustavnog zakona iz 1995.  konstatirati da se daytonski Sporazum ne provodi, pa proglasiti Republiku Bosnu i Hercegovinu sa važećim građanskim Ustavom na njenom čitavom međunarodno priznatom teritoriju.

Za sve ovo zastupnici Parlamenta  imaju pravno pokriće u Ustavnom zakonu zbog nesporvođenja dejtonskog mirovnog sporazuma, posebno u neprovedenom Annexu VII tog Sporazuma koji garantira povratak prognanih njihovim kućama. Dejtonski Ustav krši kako ko stigne. Oko stotinu odluka Ustavnog suda nije provedeno, među kojima Odluka o neustavnom danu genocidne RS i odbacivanje Odluke o državnoj imovini.

AKO TO NISMO U STANJU SAMI, TRAŽIMO POMOĆ NATO-A, AMERIKE, UN-a – ALI SVAKAKO NE VALENTINA INZKA, JER ON JE TU DA ŠTITI DAYTON, RS, DODIKA I OSTALE BUNTOVNIKE! NE SLUŠAJMO TRNKU I OSTALE DAYTONCE! 

grb na bobovcu