Armin SARAČEVIĆ rukovodstvu Jajca:
NEKADAŠNJI GRAD PRETVORILI STE U SELENDRU
Poštovano gospodo,
vi koji vladate našim gradom!
Mi Jajčani smo uvijek bili ponosni na naše školstvo i našu kulturu, naš grad i međusobno poštivanje i uvažavanje.
Našu kulturu smo dobijali u našim kućama, a svakako i u gradu jer jajačka gradska kultura je bila nešto posebno kao odraz uzajamnog poštivanja gradske gospode, pravilnog ponašanja i jednostavno jednog zdravog života kojim je odisao grad.
Politika nas nije interesovala i nije nas interesovalo ko u Opštini sjedi, jer smo tim ljudima vjerovali.
Taj osjećaj više nemamo jer Vama su bitne vaše stolice i vaša politička opredjeljenja u kojima u prvom redu stradaju Jajčani i njihovi sugrađani, pa svakako i sam grad koji je izgubio sve ono što ga je nekad činilo gradom.
Srednjoškolci se danas bore kako bi ukinuli diskriminaciju u tzv. dvije škole pod jednim krovom, dobijaju podršku američke Ambasade, kao i svih naprednih ljudi. Šta vi radite
da bi to civilizacijsko ruglo uklonili?
Naš grad nikad nije bio ni Srbija ni Hrvatska a nije bio ni muslimanska kasaba, nego je bio Bosna i Hercegovina, grad svih njegovoh gražana. Tako je bilo i u prošlom ratu, tako mora biti i u budućnosti. Samo tim putem treba graditi novo lice Jajca, grada koji će krenuti puem napretka i stasati u jedan od vodećih gradova u BiH gdje mu je i mjesto.
Zašto nema investitora u Jajcu?
Nema, jer neće da investiraju ondje gdje nema sigurnosti i gdje im se njihova investicija ne bi isplatila. Sadašnja sigurnosna situacija u Jajcu je toliko niska da niko i ne pomišlja ni drvo zasaditi jer zna da će i to drvo biti posječeno, čemu se Jajčani svjedoče ovih dana.
Nekad se moglo otići u Bibića Park i udahnuti čist zrak, ali borove ste posjekli.
Jajčani mogu sjesti na u “lijepe” gradske klupe koje ste postavili po gradu. Kada ih čovijek vidi, osjeća se kao da je u najvećoj selendri, da nije u Jajcu, nego gore negdje u Janju. Mogu kazati u svoje, a sigurno i ime mnogobrojnih građana Jajčana: Bože sačuvaj!
U naše ime molim Vas da uklonite to ruglo, pa, kad ste već drveće posjekli, na tim mjestima posadite novo, napravite atraktivan park dostojan gradu Jajcu koji će i nama i turistima vrijedan i drag biti.
U Jajcu su loši politički odnosi vladajućih garnitura, a najveći uzrok gradskih i općinskih nevolja svakako je uzajamno nepoštivanje izmedju muslimana i katolika.
Šta je sa pravslavcima koji su ostali odani svome gradu, kao i onima koji su branili ovaj grad?
Ivo (Šimunović), mogu reći Ivo, jer zajedno smo govna jeli 92-ge, vrijeme je da sjednete zajedno i da se dogovorite kao ljudi i građani u ime Jajčana i Jajca, u ime svih onih koji su dali svoje živote za ovaj grad, u ime onog muslimana koji je poginuo na Navisu braneći Mile i u ime onog katolika što poginu na Goloj Planini braneći Pšenik i u ime svakog pravoslavca koji je branio ovaj grad.
Zar ste to zaboravili?
Mi nismo i sigurno nećemo!
S vašom neslogom gazite ona imena na onim spomenicima koji se nalaze jedan do drugoga i ta imena moraju nama svima biti sveta i jača od svih političkih partija u BiH.
Nama Jajčanima Vučić sigurno neće gaziti ta imena kao što to trenutno radi po Bosni jer ima podršku od nekih profitera iz BiH.
Vratite nam naše dostojanstvo, našu kulturu, jednostavno vratite nam naše Jajce!
Ubrzo dolaze i slijedeći izbori, narod je gladan, izvaran, besposlen. Vrijeme je da se neko iz grada kandiduje za načelnika, možda ću to biti ja, Cepa ili Zlaja, nije bitno ko, jednostavno neko iz čaršije kojemu raja vjeruje, koji će učiniti sve kako bi Jajcu vratio Jajčane, a Jajčanima – njihov grad.
11. decembra 2017.
***
Bilješla o autoru
Armin SARAČEVIĆ potječe iz ugledne stare gradske obitelji.
Jedan je od organizatora obrane Jajca, borac Armije Republike Bosne i Hercegovine.
Srčan i hrabar, nekad kao borac u obrani svoga grada i RBiH, danas kao i uvijek speman za pravu dati sve od sebe, uvijek bez dlake na jeziku, pri ruci svakome u nevolji čija su ljudska prava na bilo koji način ugrožena.
Veliki zaljubljenik u svoj rodni grad na Plivi i Vrbasu.
Na fotografiji:
Kad neko psuje i vrijeđa Bosnu, kad uzvikuje fašističke i genocdne parole, onda “Bošnjo” (Armin SARAČEVIĆ) krene na tribinu i priupit ga za zdravlje
Naša komšinica Doroteja Dora Dodič ne stoji kao nekad uz prozor u svojoj kući u Windsoru, niti kao nekad geda na parking gdje pokušavam otkloniti kvar na mome autu.
Haj neka je Slavoljub nepismen, ali otkud toliki četnik-lažov kojem bih se trebao pravdati i polagati račun za neđto što ni u snu ne bih pomislio! Zar kao urednik svoga Bloga nemam diskreciono pravo objaviti šta hoću, a šta neću, pod uvjetom da znam ko piše komentar i a je istina, a ne gnusna laž. Nisam objavio taj komentar, pa se Slavoljub ponvno javlja:
Za nekoliko dana između ta dva e-maila, Slavoljub je sam sebe uhvatuo u laži. Prvo je tvrdio da sam unišao u gad sa “hrvatskom vojskom i sve snimio,” a drugom tvrdi da sam unišao na “tenku sa Armijom BiH.” Potom niže laži kojih se ne bi postidio ni Srbin najveći svjetski lažov. Najgora optužba je da sam saučesnik u zločinu.
Ibrahim Halilović 