Žalbena komisija Vijeća za štampu BiH konstatuje da je prekršen Kodeks za štampu i online medije BiH od strane portala glassrpske.com – zbog iznošenja velikog broja objeda i laži na račun članova Ekspertnog tima za RBiH – potpisnika pisma upućenog Sveučilištu Harward u kojeme su zahtijevali da se ova ugledna nastavno-naučna ustanova javno ogradi od svoga studenta Gerlada Isralea zbog negiranja genocida u RBiH.

Grupa patriota RBiH zahtijevala je nedavno od Uiverziteta Harward da se javno ogradi od istupa svoga profesora Gralda Izraela povodom njegovih izjava o negiranju genocida u Republici BiH.

https://bedrudingusic.wordpress.com/2019/04/13/zahtjev-sveucilistu-harvard-da-javno-osudi-i-ogradi-se-od-svog-bivseg-studenta-jareda-israela

Nakon što je pismo objavljeno u medijima, reagirao je “Glas Srpske” na svom web potalu braneći Izraela, te istresajući vreću laži i podvala na račun autora pisma Univezitetu Harward.

https://www.glassrpske.com/novosti/vijesti_dana/SKANDALOZAN-ZAHTJEV-Bosnjaci-traze-da-se-Harvard-odrekne-Izraela/lat/282508.html

Autori su se žalili Vijeću za štampu BiH i osporili laži portala “Gasa Srpske.”

https://bedrudingusic.wordpress.com/2019/05/08/zalba-regulatornoj-agenciji-za-komunikacije-bih/

Konaćno, Vijeće za štampu je donijelo odluku u kojoj navodi da je portal “Glasa Srpske” povrijedio novinarski kodeks za štampu i online medije i tako  daje za pravo autorima pisma upućenog Univerzitetu Harward u znak protesta što njihov profesor Izrael negira genocid.

Bez obzira što “Glas Srpske” za sada neće biti sankcioniran, taj je medij dobio snažan šamar od novinarskog esnafa, što ne znači, da će “Glas Srpske” taj šamar i doboljeti, jer obraz im je olmaz, a laži po dijagnozi Dobrice Ćosiča biće ponavljana kao na tekućoj traci. 

Slijedi tužba nadležnom sudu.

Ovo je velika satisfakcija za autore pisama koji su digli svoj glas protiv prof. Izraela za negiranje genocida, kao i zbog toga da im je Vijeće za štampu dalo za pravo. To je najviše što se u ovoj fazi moglo postići.

Ovdje je odluka Vijeća za štampu BiH u kojoj je potvrđeno kako je “Glas Srske” prekršio novinarski kodeks.

https://bedrudingusic.wordpress.com/2019/06/26/odluka-zalbene-komisije-vijeca-za-stampu-u-bosni-i-hercegovini-zalbena-komisija-konstatuje-da-je-prekrsen-kodeks-za-stampu-i-online-medije-bih-od-strane-portala-glassrpske-com/

VIJEĆE ZA ŠTAMPU

u Bosni i Hercegovini samoregulacijsko tijelo za štampane i on-line medije http://www.yzs.ba info@vzs.ba 033 272 270 033 272 271

Broj Odluke: 216-02/19 Datum održavanje sjednice: 24.05.2019. Žalbenik: Ekspertni tim za BiH Medij: Portal glassrpske.com

Predmet žalbe: Žalba na objavljeni članak

Naslov članka: „SKANDALOZAN ZAHTJEV: Bošnjaci traže da se Harvard odrekne Izraela“Datum objave članka: 16.04.2019.g. Žalbeni osnov Žalbenika: Ekspertni tim za BiH tvrdi da članak objavljen 16.04.2019.g., između ostalog, sadrži niz neistina, podstiče produbljivanje mržnje prema Bošnjacima i sadrži i lično atakovanje na gospodina Bedrudina Gušića. Ishod: Žalba se prihvaća.

Odluka Žalbene komisije. 

Žalbena komisija konstatuje da je prekršen Kodeks za štampu i online medije BiH

Član 2 – Urednička odgovornost Član 5 – Tačnost i fer izvještavanje Član 7 – Mogućnost odgovora

Tekst kojeg je objavio portal glassrpske.com pod naslovom „SKANDALOZAN ZAHTJEV: Bošnjaci traže da se Harvard odrekne Izraela“ 16.04.2019.g. sadrži netačnu informaciju u samom naslovu, odnosno, informaciju koja nije sadržana u samom članku.

Naime, u naslovu članka kojeg je objavio portal glassrpske.com se imputira da su podnosioci Zahtjeva za isključenje Jareda Izraela sa Harvarda, po nacionalnosti Bošnjaci, iako, se u samom članku citira da je riječ o grupi građana Republike Bosne i Hercegovine, različitih zanimanja, etničkih pripadnosti i svjetonazora: „Desetak, kako sami sebe nazivaju ‘građana Republike BiH različitih zanimanja, etničkih pripadnosti i svjetonazora’, uputilo je otvoreno pismo prvom čovjeku prestižnog američkog Univerziteta Harvard Lorensu Bekou u kojem traže da se ogradi od svog diplomanta Džareda Izraela zbog njegovih stavova iznesenih 12. aprila u intervjuu datom “Glasu Srpske”.

Time je portal glassrpske.com prekršio član 2, član 5 i član 7 Kodeksa za štampu i online medije BiH.

Pojašnjenje: Dana 16.04.2019.g. portal glassrpske.com objavio je tekst pod naslovom „SKANDALOZAN ZAHTJEV: Bošnjaci traže da se Harvard odrekne Izraela“ kao reakciju na pismo pod naslovom ,,Zahtjev Sveučilištu Harvard da javno osudi i ogradi se od svog bivšeg studenta Jareda Israela“ koje je Ekspertni tim za BiH uputio predsjedniku Sveučilišta „Harvard“, g. Lawrence Bacow-u.

U objavljenom tekstu se, između ostalog, navodi sljedeće: „Desetak, kako sami sebe nazivaju ‘građana Republike BiH različitih zanimanja, etničkih pripadnosti i svjetonazora’, uputilo je otvoreno pismo prvom čovjeku prestižnog američkog Univerziteta Harvard Lorensu Bekou u kojem traže da se ogradi od svog diplomanta Džareda Izraela zbog njegovih stavova iznesenih 12. aprila u intervjuu datom ‘Glasu Srpske’. Grupa koju predvodi ‘slobodni banjalučki novinar i publicist u egzilu u Bostonu’ Bedrudin Gušić okupljena ‘oko zahtjeva za povratak u život Ustava Republike BiH’ u pismu navodi da je “užasnuta višegodišnjim sramnim angažmanom Džareda Izraela na strani zločina i optuženih ratnih zločinaca iz vremena agresije na Republiku BiH”.

– Pozivamo vas da u ime zaštite digniteta vaše visokoškolske ustanove i temeljnih principa koje ona treba da njeguje u edukaciji budućih akademskih građana, javno osudite Džareda Izraela i ogradite se od njegovih sramnih i nečasnih radnji i izjava – navedeno je u pismu.

U pismu stoji i da ‘posljednja u nizu nečasnih radnji koja je prelila čašu jeste njegova nedavna izjava za novine aparthejdskog i fašističkog režima, ‘Glas Srpske’ u kojoj je negirao presuđeni genocid u Srebrenici’.“

10.05.2019. g. Ekspertni tim za BiH je uputio svoju žalbu Vijeću za štampu i online medije u BiH povodom članka pod naslovom „SKANDALOZAN ZAHTJEV: Bošnjaci traže da se Harvard odrekne Izraela“, objavljenog na portalu glassrpske.com, 16.04.2019.g.

U skladu sa žalbenom procedurom, Ekspertni tim za BiH, dana 15.05.2019.g dostavio je Vijeću za štampu i online medije kopiju svog obraćanja uredništvu portala glassrpske.com povodom žalbe na objavljeni tekst.

Ekspertni tim za BiH je u svom reagiranju, između ostalog, demantirao navode iz objavljenog teksta: „Neistine iznesene u pismu teksta koji je predmet ove žalbe:

1. 1. Naslov teksta sadrži neistinu da je riječ o ‘zahtjevu Bošnjaka’. To potvrđujemo sljedećim činjenicama:
2. a) Kao što možete vidjeti iz našeg pisma, ono počinje rečenicom:

‘Mi, građani Republike Bosne i Hercegovine, različitih zanimanja, etničkih pripadnosti i svjetonazora...? 

Pošto se u njihovom naslovu tvrdi da ‘Bošnjaci traže”, gornju rečenicu iz našeg pisma portal ‘Glas srpske’ želi podmetnuti kao laž, tvrdeći da mi sami za sebe tvrdimo da smo frazličitih zanimanja, etničkih pripadnosti i svjetonazora…’, a da se zapravo radi samo o Bošnjacima’.

1. b) Među potpisnicima našeg pisma su, ne samo Bošnjaci već i Marjan Hajnal, Bosanac, (nije Bošnjak, izraelski je državljanin), Anto Tomić, Bosanac iz čestite katoličke porodice i Zoran Petrovski, bosanski pravoslavac.
2. c) I naše pismo, kao i njihov tekst koji je predmetom ove žalbe, jasno se pozivaju na grupu “Zahtjev za povratak u život Ustava RBiH”. Sam naziv grupe jasno govori da ona okuplja građane različitih etničkih pripadnosti, koji su za građansku državu i protiv etničkih podjela. Grupa broji skoro 60,000 takvih članova.
3. 2. Tvrdnju da se radi o ‘zahtjevu Bošnjaka’ portal ‘Glas srpske’ je iskoristio da iskrivi svoj cijeli tekst i brutalno verbalno napadne i osudi Bošnjake za inicijativu iza koje stoji multietnička grupa potpisnika, te da podstakne Jareda Izraela na govor mržnje protiv Bošnjaka koje uvrjedljivo svodi na etničku skupinu – Muslimana“

Vijeće za štampu i online medije u BiH obratilo se uredništvu portala glassrpske.com i zatražilo urednički stav povodom upućenog prigovora.

Uredništvo portala glassrpske.com se nije izjasnilo povodom žalbe.

Ishod: 

Žalbena komisija konstatuje da je prekršen Kodeks za štampu i online medije BiH

Član 2 – Urednička odgovornost 

„Najvažnija odgovornost novinara i urednika je osigurati da njihov rad bude usmjeren ka poštivanju istine, kao i prava javnosti da sazna istinu. Novinari će u svakom trenutku obavljati svoj posao u duhu pravednosti, istinitosti i pristojnosti pri sakupljanju informacija, izvještavanju i predstavljanju mišljenja. Plagijati, falsifikovanje, namjerno prikrivanje važnih činjenica, primanje mita ili usluga, koji bi uticali na rad novinara ili urednika, najteži su moralni prekršaji ove profesije.,,

Član 5 – Tačnost i fer izvještavanje 

„Novinari neće objavljivati netačne ili krivonavodeće materijale u vidu fotografija, tekstova ili drugih materijala. Fotografije i dokumenti ne smiju biti falsifikovani i/ili korišteni na krivonavodeći način. Novinari ne smiju prikrivati i/ili zadržavati važne informacije čije bi obznanjivanje moglo materijalno uticati na tumačenje objavljenog izvještaja i razumijevanje kod čitalačke publike. Novinari imaju profesionalnu obavezu blagovremeno ispraviti bilo koju objavljenu informaciju za koju se utvrdi da je netačna. Izvinjenje i/ili ispravka će biti objavljeni s dužnim isticanjem. Novinari će uvijek izvještavati istinito i tačno o ishodu radnje poduzete u vezi s klevetom u koju su bili uključeni. Novinari će izvještavati samo na osnovu činjenica čije je porijeklo novinaru poznato. Kod izvještavanja i komentara kontroverze, novinari će se potruditi da saslušaju i predstave sve strane u sporu. Ukoliko jedna strana u kontroverzi odbije da se stavi na raspolaganje novinaru,  publikacija može opravdano navesti ovo odbijanje u svom izvještaju.“ Član 7 – Mogućnost odgovora  „Pravo na odgovor će biti prošireno na relevantne osobe ukoliko urednik procijeni da takav korak doprinosi tačnosti i nepristranosti izvještavanja. Ukoliko je ikako moguće, na raspolaganje će biti stavljena mogućnost neposrednog odgovora u izdanju u kojem je objavljena optužba i/ili netačno navedene informacije, u dužini ne većoj od integralno objavljenog teksta.“

Žalbena komisija Vijeća za štampu i online medije u BiH preporučuje uredništvu portala glassrpske.com da objavi ovu Odluku. 

Članovi/ce Žalbene komisije: Predsjedavajući, prof. dr Miodrag Živanović; sudinica Nada Arsenić; prof. dr Enes Osmančević, prof.dr. Zlatiborka Popov Momčinović; advokat Dražen Zubak, advokatica Nada Dalipagić; urednik Fuad Kovačević; urednik Milan Šutalo; novinarka Suzana Mijatović; novinar Muhamed Jusić.

Predsjedavajući

Žalbene komisije

Prof. dr. Miodrag Živanović

(originalan potpis i pečat vidljivi na originalu)

Vijesti.ba:

10.06.2019 / 22:06 Kultura – Dobitnik je mnogobrjnih nagrada

U Vijećnici održana promocija izabranih djela Dževada Karahasana

Mjesto promocije nije izabrano slučajno jer kao što je kazao uvodničar, prof.dr. Vahidin Preljević, Vijećnica nije samo jedan od motiva u djelu Dževada Karahasana, pisca, akademika i profesora, središnje ličnosti bosanskohercegovačke kulture.

Po riječima samog Karahasana, svaki ulazak u Vijećnicu je za njega svojevrsna emotivna arheologija. U njegovom životu, kao i životu Sarajeva i Bosne i Hercegovine, taj objekat ima posebno mjesto.

Vezu promocije izabranih djela Dževada Karahasana i objekta u kojem se desio ovaj događaj naglasio je i gradonačelnik Sarajeva Abdulah Skaka koji se također obratio zvanicama.

Promocija je protekla u formi razgovora pisca i Matije Bošnjaka, izvršnog urednika izdavačke kuće Connectum u čijoj ediciji su štampana izabrana djela.

Pisac je, osim njegove veze s Vijećnicom, odgovarao na Bošnjakova pitanja o književnosti kao faktoru koji može i mora razbijati ideološke floskule, zatim o Andriću kao jednom od Karahasanu najdražih pisaca od kojeg je učio i s kojim se „svađa“, Platonu kao još jednom od uzora i „prijatelja“, te o ljubavi kao jednoj od velikih tema u Karahasanovom opusu i istinskoj temeljnoj sili.

U izabranim djelima Dževada Karahasana koje je objavio Connectum su: „Šahrijarov prsten“, „Istočni diwan“, „Što pepeo priča“, „Sara i Serafina“, „Noćno vijeće“, „Knjiga vrtova/ O jeziku i strahu“, „Dnevnik selidbe“, „Kuća za umorne“, „Izvještaji iz tamnog vilajeta“ i „Kraljevske legende“.

Dževad Karahasan, u razgovoru s Matijom Bošnjakom, najavio je za ubuduće iz njegovog pera zbirku eseja „Knjiga o šutnji“ i roman koji će najvjerovatnije nositi naziv  „Uvod u lebdenje“.

Promocija Karahasanovih izabranih djela u deset knjiga održana je u prepunoj sali Vijećnice.

Dževad Karahasan rođen je u Duvnu 1953. godine. Studij komparativne književnosti i teatrologije sudbinski ga dovodi u Sarajevo, dok doktorsku disertaciju brani u Zagrebu.

Član je Akademije nauka Bosne i Hercegovine i Njemačke akademije za jezik i književnost.

U biografiji Dževada Karahasana, velikog ljubitelja i dramske književnosti, također je dugogodišnji rad u pozorištu.

Dobitnik je mnogobrjnih nagrada i priznanja u regioalnom i evropskom kulturnom prostoru.

Nominovan je dva puta za Nobelovu nagradu.

(Vijesti.ba)

Ovom prilikom upućujemo Hajra i ja srdačne čestitke prof. Dževadu Karahsanu za nastavak plodnog književnog stvaralaštva uz nadu da će uskor postati Nobelovac.

Ovdje je kratko sjećanje susrete sa Dževadom Karahasanom, te interview koji sam napravio s njim prije sedam godina, ali ne na književne, nego na tada i sada goruću političku temu.

U POVODU PRIKAZA SABRANIH DJELA DŽEVADA KRAHASANA, ČESTITKA UZ SJEĆANJE NA NAŠE SUSRETE

Sinoć je u Vijećnici u Sarjevu priređen prikaz sabranih djela književnika prof. dr. Dževada Karahasana.

Na N1 TV pred sinoć pred ponoć gledali smo interview s prof. Karahasanom, upriličen tim povodom.

Imalo se zaista šta čuti, i kao uvijek – učiti. Voditelj je postavljao umjesna i pametna pitanja, uslijedili su jedan za drugim filosofski odgovori Karahasana, OBJAŠNEJNJA svakom razumljiva. Karahasan je odličan sugovornik, nema teme o kojoj on ne može kao profesor, doktor, književnik i čovjek iz naroda govoriti. Nema sugovornika kojeg Karahasan ne poštuje.

Naša radost u povodu izlaska sabranih djela Dževada Krahasana je veća jer je prof. Karahasan i naš kućni prijatelj.

Poznajemo se dugo, od prije rata.

Dolazio je u Varcar sa književnikom Ivanom Lovrenovićem kada je Ličanin igrao Lovrenovićevu monodramu o fra Ivanu Frani Jukiću na pozornici tadašnjeg Spomen-doma ZAVNOBiH-a.

Poslije predstave, ostalo se do kasno uz ugodni razgovor i druženje u vrlo ugodnoj atmosferi, kojem smo prisustvovali Hajra i ja. U neko doba, zapjevalo se, pjevala je i Hajra, a Karahasan, kao i Lovrenović, sevdalije i meraklije, bili su oduševljeni Hajrinim sevdalinkama. Karahasan je tada rekao:

 

“Hajro, dođi u Sarajevo, pa ćemo od tebe napraviti opersku pjevačicu!”

Sjećam se dragocjene pomoći prof. Karahasana koju mi je pružio kao novinaru izbjeglici u Njemačkoj.

Kada sam pokrenuo tjednik “Eurobosnu” u Frankfurtu u proljeće 1993., Karahasan je postao jedan od najvažnijih suradnika, uz Ivana Lovrenovića, Midhata Ajanovića, Milu Stojića, Dubravka Lovrenovića, Stojana Cerovića, Mahira Sokoliju, Nasera Čustovića, Jelenu Lovrić, Marinka Čulića, Fahrudina Džapu, Nijaza Hamzu, Arifa Mesihovića, Tihomira Lozu, Širaza Muftića, Zekerijaha Smaijića, Budu Vukobrata, Draganu Tomašević…

Karahasan nikada nije tražio honorar.

Isto je bilo i kada sam izdavao moj vlastiti dvoheftani magazin na bosanskom jeziku “Most.”

U pripremi koncepcije “Mosta” učestvovali su Midhat Ajanović, Dževad Karahasan, Dragana Tomašević koje smo ugostii u našem stanu Hanau. Kad god bi se kasnije čuli i vidjeli, Karahasan je hvalio Hajrin burek…

Posljedni put smo se sreli u restoranu “Mlin” nadomak Bihaća kada je nastao ovaj interview. Bilo je to prije nepunih sedam godina.

 

Uz čestitke povodom izlaska sabranih djela ovog velikog, mnogi tvrde najvećeg živućeg BH-književnika i jednog od najvećih europskih pisca, nadajmo se i Nobelovca, uz želje za nastavkom plodnog književnog stvaralaštva prof. dr. Dževada Karahasna, objavljujem  i ovdje interview koji sam tom prilikom napravio sa prof. dr. Karahasanom.

Tokom susreta bilo je dotakli smo se mnogih tema, Karahasovih knjiga, ali interview nije na temu književnosti, već na – i tada i sada goruću političku i životnu temu.

Prof. dr. Dževad KARAHASAN, književnik

DAYTON JE PODVALA I ZLOČIN

https://www.youtube.com/watch?v=4scOP2Cz090

Tako godinama. Kad god stigni u Bosnu, pa iz Cazina nagni ka Varcaru, pa projdi  Mjestašce na cesti Pokoj, s desne strne ceste je slastčarna. Malo je izmaknuta od prometnice, pa moraš na vakat početi kriviti vrat i pogledati na desno, ako hoćeš da se slasti po izboru kolačima. Jedini koji nam nisu po volji su čupavci. Podsjećaju nas na Ruse i znate već na koga.

U ovoj slastičarnici, ko god te služi, srdačan je i zahvalan, posluga je poslovna, ispunjava svaku želju mušteriji. Ako se mušterija voli i našaliti, šala se prima bez hatora.

Hurmašice su predzadnje u našim željama, a na kraju – bosanske gurabije, ko biber po pilavu. Ne mere proći bez njih.

Dok ljubazna vlasnica slastičarne pažljivo reda slastice u kutiju (moraš odmah na početku reći koliko kolača želiš, kako bi prodavačica odabrala kutiju po mjeri..) Hajra i ja prlazimo očima po izooženim kolačima.

U kraju izloga ugledah gurabije, na starom mjestu.

..Ove nisu ni nalik onim ričkim, pogovo onoj što bi je pripremala đahkad moja rahmetli Bebe. Ove su žute i mehke, više liče na kukuruzu, i bojom i veličinom, ali nisu tako tvrde, nećeš puno mašiti, ako kažeš da liče na lutmu.

U Rici je običaj ispći gurabiju i odnijeti je na babine, na sunetluk, a baška su sprmane za regrute koji su odlazili u vojsku, u neki dalek kraj. Bosanske gurabije su moreš reći bile trajni kolač. Mogla je gurbija koja je darivana porodilji, dočekati i sunetluk njenog dječačića kurlehana, a da se ne obatali, ako je već nije  “odnila” nekome. Mogla je gurabija dočekati i odluženje po vojničkog roka, a da se ne užegne kada je već stari vojnik (kvrga) dohavati sa dna onog svog drvenog vojničkog sanduka kojeg je prtio još u Rici pri polasku u Armiju.

Moj izbjeglički život liči na bosansku gurabiju. Ne po slatkoći, ni po užeglosti, neg, nako, između. Ta ne obigram li ja haman pola dunjajluka, pa se vratim tamo odakle sam pošo, a ne znam jesam li pošo il sam došo.

Bosanske gurabije su obično bile obično mahalski putnici, u Rici su skuhane i spečene, mogle su obigrati i Gornju i Donju Mahalu, otići Uspolje, ili Uzriku, stići čak u Zavakuf, biti darivane za nekoliko radosnih prilika, od kuće do kuće, iz ruke u ruku, pa se vratiti u Riku baš onoj żeni koja ih je ispekla i nekom poklonila, a gurabija, kao draga i jedina hedija, obigrala tolike kuće, obveselila toliku čeljad, pa se nepojedena vratila odkle je i krenula. Tako smo se šalili o gurabijama hodalicama, ponekd bi ih i jeli. Tvrde ko kamen, ali drage i ukusne, topile bi se u ustima.

Danas je takvih grabija malo.

Rika je postala Rijeka,  Ričanini se rasuli ko rakova djeca, postali Amerikanci, Nijemci, Šveđani… Kome do Rike, kome do gurabija u ovom modernom vremenu. I, ko bi se još zahmetio oko gurabija, kad ih ionako nemaš kome poniti kad mu pojdeš u pohode. Kome, kad je Rika pusta!

Iako znam, vidim ih očima, eno ih đe i uvijek, na mjestu u ćošku izloga, eno se žute, mame, da gurabija ima u slastičarnici u kojoj se namirujemo, pitam ljubaznu prodavačicu, ima li gurabija, a gledam u njih.

“Ima!” Pkaže,  a Bog zna da mi se u sebi podsmihava, biva, ćorav kod očiju, tolke godine na plećima a ne zna kako izglidaju gurabije. Al, ne ibreti se, nije to njen poslovni stil.

“Evo, ovo su. Koliko će te?”

I gurabije su po marku, kao osali kolači.

Dok mi prodavačica dodaje gurabiju, da je vidim i opipam, rekoh joj uz osmjeh, da ne bi hatorila:

“Bogme, reko bi insan da je to kukuruza, ili lutma . Hem žuta, hem mehka ko duša! Deder, zamotaj nam tri četiri, plaho su fine.”

Dok ona smireno i uz osmjeh (ne hatori mi) reda trokutaste komade gurabije u našu kutiju, ne dade mi đavo odšutjeti:

“Moliću lijpo, kakva je to bosanska gurabija kad s njom ne mereš nekom razbiti glavu!”

Nasmijasmo se, platismo, i uz ono “Dođite nam opet!” na vrat. Rastadosmo se. Vlasnica slastičerne, otkuca nešto na onoj mašinici za račune, strpa pare u ladicu, zavrnu rukave i ode u kuhinju. Manjka joj, zar, gurabija u prodavnnici… ( i ove su ipak nalik bosanskim, dugovječne su, dureće, ne moraš hititi pojesti ih…)

Mi put pod noge. Safet, Zajim, Meho, Zehra, pjevaju nam iz dženeta dok mi jezdimo pokraj Une, uz Ripač, priko Mednog Polja, Bravska, popjevajucći uz dženetske pivače. Njzad, ukaza se Varcar, Baklava i khva kod zeta Jusufa, dobrodošlica, eglen o zdravlju, svemu i svačemu.

Tu me zateče vijest kako je moj brat, ne pitajući nikog, pa ni mene, posjekao staru krušku jeribasmu koja je sto godina rasla, u vrh bašče cvala, beharala i rađala na didovini. Mašio se sikire, pa  ne pitajući nikog, pa ni mene, sada najstarijeg Halilovića, ko ni do sad, posjeko krušku kao što je već posjeko sve što mu je pod sikiru  došlo.

Brat ko brat, zaslužio je gurabiju, al ne ovakvu kakvu kupih nadomak Bihaća, mekahnu ko lutma,  nego onu starinsku, ričku, kojom se glava može razbiti.