"Voljeti domovinu, sastavni je dio vjerovanja." "Najvažniji je mjesto koje je prvo dotakla moja koža (pri rođenju)" (Mustafa-aga, sin Mehmed-begov, Vakufnama 1593. pri utemeljenju Novog Jajca, kasnije Varcar Vakufa)
UKINUTI IME, ALI NE I SUŠTINU – GENOCIDNU TVOREVINU RS!
Upoznat sa ovom podvalom SDA oko inicijative za ukidanja imena RS-u, prof. Fracis A. Boyle je poručio:
“AKO RS IZGLEDA KAO PATKA, HODA KAO PATKA, GAČE KAO PATKA – RS JE JOŠ UVIJEK PATKA, BEZ OBZIRA KAKO JE NEKO ZVAO! DAYTON MORA BITI PONIŠTEN!”
Kao odgovor na vaskrslu inicijativu SDA o ukidanju imena RS, Dodik okuplja sve političke partije. Tema – razdruživanje od RBiH
Pišu Ibrahim HALILOVIĆ i Dženana DELIĆ
SDA šibicari i peveranti, srbalije i nitkovi, saboteri pravde na staru kartu opet se igraju našom intelgencijom i pamćenjem, izigravajući pravo i pravdu.
Iz nekakve njihove stare sehare izvukli su ubuđalu preverantsku ideju o ukidanju imena RS, kojoj je autor pokojni Sulejman Tihić. Tihić predložio ukidanje imena RS, pa odustao. Evo, neko u SDA je ponovno došao na istu ideju, sa istim scenarijem. Nije teško pogoditi ko. Riba smrdi od glave!
Nova stara inicijativa o tobožnjem ukidanju imena RS, a genocidna monstruozna tvorevina neka vječno opstane; Bakir Izetbegović u ime svih Bošnjaka sabotira i dalje pravo na RBiH i cementira RSkojoj je autor pokojni Sulejman Tihić. Tihić predložio ukidanje imena RS, pa odustao. Evo, neko u SDA je ponovno došao na istu ideju, sa istim scenarijem. Nije teško pogoditi ko. Riba smrdi od glave! Alija Izetbegović, vele-izdajnik Ustava RBiH, prvi u svijetu priznao genocidnu RS po presudama svjetskih sudova za genocid ne smije opstati. Raznim izgovorima ubjeđivao nas je u neminovnost RS i tako negirao genocid. Čak je tvrdio da će RS nestati kada njeni stanovnici uvide da se u Federaciji bolje živi!
Podsjetimo se. SDA je na čelu sa Izetbegovićem, uz glasno “amin” IZ, u liku tadašnjeg reisa pučiste Cerića, uz klimoglav pravnika Kasima Trnke, naklonost bosanskih mislitelja, i nikakvu reakciju javnosti, prva u svijetu priznala RS koja je počinila genocid. Ekipa SDA-IZ nije se odrekla RS ni nakon pravomoćnih sudskih presuda pojedincima izrečenim na Tribunalu i RS kao paradržavi za genocid. Oprostili su i genocid i urbicid činom da su se u ime svih nas kleli u njenu vječnost. Ni[ta im ne znači ni presuda za genocid izrečena RS-u na Svjetskom suda pravde! Nikad je i ne spominju!
Suština te SDA prevare sastoji se u frazi – ukinuti ime “Republika Srpska,” ali neka genocidna tvorevina RS vječno opstane. To je u skladu sa munafičkom, dvoličnom, licemjernom politikom SDA koja ima uporište u IZ, a i u tzv. ‘akademskoj zajednici’. Jedno govoriti do do podne, drugo oko ikindije, u akašam treće, a uvijek raditi protiv države za račun sh zločinačkog projekta uništenja države i nestanka njena najbrojnijeg naroda.
Pokojni Sulejman Tihić i nekadašnji predsjednik Srbije Tadić; Tihiću je bio važniji zagrljaj sa Tadićem, nego pravo i pravda za državu RBiH. Odbio zahtjev prof. Boylea da na Svjetskom sudu ukine genocidnu RS. Pokrenuo inicijativu, pa odustao od ukidanja imena RS, kako bi SDA zadržala i ime samu genocidnu RS Istu bajatu pokvarenu ploču vrte B. Izetbegović, Džaferović (Best Bakir s Boy), Kavazović, njihovi trabanti i botovi.
Predlagali nazive entieteta brojevima 1 i 2 ili slovima A i B. Kao da bi tada bilo išta suštinski promijenjeno u opstanku tvorevine (tzv. RS), čiji su temelji nastali na presuđenom genocidu i najtežim ratnim zločinima na tlu Evrope od II svjetskog rata do danas.
To je bila kamuflaža za cementiranje opstanak RS. Kurtćehajić je došao najzad tobe, ostali – boj se, neće nikad. Vjerni pravu na ukidanja genocidne tvorevine ostali su građani u okviru Pokreta za RBiH – NKRBiH, Face grupe koja broji preko 60,000 članova, te još nekih grupa i grupica, ali njihov glas je još slab.
U reakcijama, koje sada dolaze iz RS na tu incijativu o ukidanju imena, Dodik, Borenović, Govedarica i ostalo četničko SDA društvo poziva se na Dayton kojim je RS ‘zauvijek ozvaničena’.
Poručuju da SDA ‘riskira mir i budućnost formalno zajedničke države’. Dodik poručuje da je upitan njegov rad u Predsjdedništvu, te prekida suradnju sa SDA.
SDA veleizdajnici i četničija, ruku pod ruku, i ovom prilikom utvrđuju svoje pozicije, jačaju svoj predratni, ratni i daytonski savez u očima naivnih. I ovog puta sve liči na dobro uvježbanu i insceniranu krizu u režiji SDA – SDS – SNSD- IZ. Ne nasjedajmo na te podvale. Uzmimo pravo u svoje ruke i izborimo se za našu RBiH!
Prof. Francis A. Boyle; I pored velikih poniženja od strane dinastije Izetbegović, i dalje ne odustaje od pravde za državu čije državljanstvo mu SDA osporava iako ga je legalno stekao
SDA je otjerala prof. Francisa A. Boylea, a zastupanje naše Tužbe protiv SCG na Svjetskom sudu pravde prepustila svojim marionetama, Šaćirbegoviću, Trnki, Softiću. U njih je pravo rastegljiv pojam, ali RS neupitna. Oni su javno i tajno učinili sve da RS opstane – da se ne dobiju i ne provedu presude najviših svjetskih sudova o genocidu i pravna načela ‘ius cogens’ norme koja se mora bez pogovora izvršiti i kratko rečeno, ukinuti genocidna RS zauvijek.
Profesora Boylea su dodatno ponizili sramnom optužbom da je pronevjerio novac – mada mu nisu isplatili ni pfening kao nadoknadu za njegov višegodišnji rad. (Kockao se državnim novcem se bavio Šaćirbegović, ali pojeo vuk magarca!) Šta više, SDA-IZ se oglušila na Boyleove ponovljene molbe da mu se obnovi bh-pasoš jer je građanin RBiH koji je pravo na državljanstvo RBiH stekao legalnim putem.
Ali, to je samo dio ledenog brijega poniženja i uglednog doktora međunarodnog prava, našeg prijatelja i nas samih.
Podsjetimo se i ne zaboravimo!
Kada je došla na red obnova procesa na Svjetskom sudu pravde protiv Srbije za genocid, SDA na čelu sa Izetbegovićem je tvrdila (lagala) da je validan zastupnik na ICJ Safet Softić, iako je Izetbegović znao da je Ivanić pisao ICJ-u i osporio Softića, i pored važeće odluke Predsjedništva. Prof. Boyle je javno optužio Softića i Izetbegovića za sabotažu toga procesa jer nisu prikupili ni jedan valjani dokaz za Sud za čitavih deset godina. I pored te opstrukcje i sabotaže, Softić je naplatio svoj honorar u šestocifrenom iznosu, a IZ na čelu sa Čengićem je pokušala preko džamijske mašinerije SDA proturiti podvalu da je sabotaža revizije presude i pravde ‘herojski potez’ i da je odustajanje od spora dobro za nas!
Sakib Softić, saboter pravde na Svjetskom sudu u korist vlastitog džepa i sh.velikodržavnog projekta. Kao agent, Softić nije dobioništa. Onemogućio je svjedočenje žrtava na Sudu, za deset godina nije prikupio nijedan dokza protiv Srbije.
Niko i iz SDA i IZ i ne pokušava osporiti drskost B. Izetbegovića koji uporno ponavlja i u zemlji i u svijetu: ‘Bošnjaci neće ukinuti RS!’
Sada bi ‘dvojac u akciji’ da se ovim potezom kako ono Dodikovo ne pretvori u SDA ‘ne mogu’. Savršeno smišljeno, ali za naivne, kao I za SDA uhljebe, koji će to ‘nije se moglo’ sa velikim zadovoljstvom gurati pod nos svakome ko pokuša spominjati kako B. Izetbegović i SDA sve ove godine ni prstom nisu maknuli da se poništi Dejton, koji je pravno ništavan po osnovu presuda za genocide haaškog Tribunala i Svjetskog suda pravde i ‘ius cogens’ norme. Ako ne vjerujete, pogledajte ko je SDA ‘koalicioni partner’ na političkoj sceni i sve će se samo kazati. Možete li zamisliti; Hitler u zatvoru, Treći Reich legalan, a ono što je ostalo Židova okupili se u partiju uz suglasnost rabina i idu u koalciju sa Hitlerovom nacističkom partijom!?
Hasan Čengić, glavni haznadar A. Izetbegovića, alfa i omega SDA i IZ. Tihić ga javno pitao, mada je znao, otkud Čengiću tolike pare, “avioni, kamioni.” Čengić je dospio na crnu američku listu, a kod nas je uzoriti državnik i musliman Donedavni predsjendik Sabora IZ svoju sabotažu nastavka procesa na ICJ protiv Srbije za genocid pokušao je opravdati zahtjevom imamima da rastellale po džamijama kako je potkopavanje pravde “dobro za nas.”SDA i IZ su sve prilike za ukidanje genocidne RS propustili, kako bi genocidna tvorevina ostala vječna. U tome su imali pomoć daytonskih ‘pravnika’ i potkupljene ‘akademske zajednice’. Narod niko ništa i ne pita, osim kada ga treba na ovaj ili onaj lopovski način ponovno navući da glasa za SDA kao svoga najvećeg dušmanina.
I ovim novom-starom podvalom o ukidanju imena RS-a, dvojac SDA-IZ ponovo nas usmjerava u pogrešnom pravcu – da se bavimo reakcijama Dodika i osalih četnika na tu inicijativu, a da zaboravimo na se i na naše pravo na izvršenje pravde i ukidanje genocidne RS. Ima jedna narodna izreka koja kaže: “Zovi me i loncem, ali nemoj me razbiti!” Niti ovom inicijativom biti promijenjeno ime, niti će RS nestati.
Bog zna kakav je šejtalnuk u pitanju, moguće neki mutni poslovi i razvaljivanje već ozakonjenog dogovora oko ulaska u NATO kao u slučaju “reforme” policije.
Jer, kako kaže prof. Boyle: “Ako RS izgleda kao patka, hoda kao patka, gače kao patka, onda je RS još uvijek patka bez obzira na to kako je neko zove. Dayton mora biti poništen!
Sadašnjii bivši reis – Gdje je stao Cerić, nastavio Kavazović. Pravda za RBiH i žrtve genocida za njih je nešto poput lanjskog snijega; po njima, genocid su počinile neodgovorni pojedinci i grupice, pa u genocidnoj RS u ime svih nas halaljuju i genocid i urbicid, a od četničkog vojvode Vučića nemamo boljeg prijatelja, kako tvrdi Kavazović, a ni od Dodika – kako nas je ubjeđivao Cerić. Takvi neće nikad ukinuti RS, džaba čak i fetve koje su zaboravili prije nego se tinta osušila na njima
“Putin će držati Srbiju izvan Eurospke unije i NATO-a, što će biti dobro za nas! Gledajmo i jučerašnji susret Vučića i Putina u tom svjetlu!”
Reagiranje prof. Francisa A. Boylea povodom sramnog zahvaljivanja četničkog vojvode predsjednika Srbije Vučića koje je izrekao jučer za vrijeme sastanka sa ruskim predsjednikom Putinom u vezi sa ruskim vetom na Rezoluciji o gencidu u Srebrenici
SVOJEVREMENO SAM NA BBC IZJAVIO DA SU SRBI BILI BANDA NACISTA I DA NE MOGU BITI DIO EUROPE
Zamolio sam jutros prof. Francisa A. Boylea komentar o jučerašenjem susretu predsjednika Srbije i predsjednika Rusije Alesandra Vučića i Vladimira Putina kada se četnički vojvoda zahvalio Putinu i Rusiji za veto u UN-u na rezoluciju o genocidu u Srebrenici ovim riječima:
Citat: “Srpski narod nikad neće zaboraviti šta je Putin uradio 2015. godine, kada je Rusija stavila veto na britansku Rezoluciju u Savjetu bezbjednosti UN-a prema kojoj bi Srbi trebalo da budu proglašeni za genocidni narod. Tada je predsjednik Putin zaštitio istinu i pravdu i zato imamo veliku odgovornost za sve što ćemo raditi u budućnosti – dodao je Vučić.” Kraj citata.
Evo šta je odgovorio prof. Boyle, prvi zastupnik naše Tužbe u sporu na Svjetskom sudu protiv SCG za unutrašnju i spoljnu agresiju i genocid u Bosni, naš pravni zastupnik koji je pripremio i Tužbu protiv Britanije, spreman i danas da je aktivira, kao šgto je spreman podnijeti i Tužbu na ICJ protiv R. Hrvatske za agresiju i genocid.
Citat: “Svojevremeno je BBC zatražio od srbijanskog ministra za informacije da sa mnom raspravlja po pitanju agresije i genocida Srbije i Crne Gore na Republiku Bosnu i Hercegovnu. Odbio je. Zatim je BBC pitao nekoga iz srbijanske ambasade u Londonu bi li on diskutirao sa mnom na tu temu. Odbio je i on. Najzad, BBC je našao nekoga iz “srpskog Think-Tank-a” i on je pristao unići u javni duel sa mnom. Tada sam uživo na BBC-u rekao je Srbija banda nacista i da ne može biti dio Europe.” Kraj citata.
Zatim je dodao:
“Putin ćedržati Srbiju izvan Eurospke unije i NATO-a, što će biti dobro za nas! Gledajmo i jučerašnji susret Vučića i Putina u tom svjetlu!”
Prof. Boyle kaže da će o svemu biti više govora u njegovoj knjizi koju uz pomoć bosanskih prijatelja priprema za štampu na engleskom, ali i na bosanskom jeziku. Knjiga će biti dijeljena besplatno u Bosni.
Počelo je prikupljanje donacija za taj veliki projekat o istorijskim događajima o kojima ne znamo baš sve jer Daytonci kriju istinu.
Ako želite pomoći izalazak te važne knjige, našeg velikog borca za RBiH, za pravdu, borca ne samo protiv Srbije, nego i protiv deytonske garniture koja ga je odbacila kao zastupnika sa ICJ kako pravda ne bi bila zadovoljena i žrtve i dražava RBiH obeštećena i kako bi vratila svoj ustavno-pravni poredak koji je važio prije agresije i genocida, a koji je i danas jedino legalan i važeći.
Ovdje je link prekokojeg možete donirati novac za tu knjigu.
B. Izetbegović saboter pravde za BiH, na račun naci bande
Prof. Boyle se nudio da radi i sa Sakibom Softićem, koji je zajedno sa B. Izetbegovićem sobotirao nastavak spora na ICJ protiv Srbije za genocid. Ali, B. Izetbegović ga je odbacio kako bi Srbija ostala nekažnjena za genocid. Da se slušalo prof. Boylea, ne bi jučer Vučić poricao genocid i zahvaljivao se za nepravdu, niti bi mogao doći u Srebrenicu da ga Izetbegović, Kavazović, Duraković, uz najviše državne počasti zakite Cvijetom Srebrenice, osramote i ponize i žive i mrtve žertve i našu državu, sve za projekat velike Srbije.
Ti i takvi su odbili i Rezoluciju NKRBiH koju je napisao prof. Boyle o izdvajanju Srebrenice iz genocidne RS. Nisu dopustili prof. Boyleu da na ICJ ukine RS. Sada imamo Dodika za predsjednika, kao i savez Dodik-Čović koji pogoduje Izetbegoviću jer seuzdaju u državu od Stupa do Kozje ćuprije, ako ih zapadne!
I pored svega toga, prof. Boyle se smatra bosanskim državljaninom, ne perstaje pravnu bitku za RBiH. Rado bi pomogao i Komšića savjetom, naravno bez novca! Ali, Komšić šuti na taj prijedlog.
Mi Bosanci – Bošnajci smo izabrali one Daytonce koji prof. Boyleu godinama ukraćuju obnovu (R)BiH (diplomatskog) pasoša, iako je legalno državljanin RBiH. Kao da je najveći kriminalac i naš i državni neprijatelj.
Bosanske pasoše i Srbi i Hrvati su prodavali ilegalno i u zemlji i inozemstvu. I SDA uhljupi su svašta radili, rade i danas, znam iz iskustva. Svaki četnik ili ustaša može posjedovati bh-pasoš, uz njega još po jedan ili dva, kao i presuđeni ratni zločinci, ali eto, naš veliki prjatelj i pravni borac, svjetski stručnjak za međunarodno pravo, državljanin RBiH – ne može.
Jutrošnji e-mail (15. 01. 2019.) direktora RTVBiH g. Belimna KARAMEHMEDOVIĆA pristigao na moju adresu
TUŽIĆU VAS JER STE NEOVLAŠTENO I BEZ MOJE DOZVOLE OBJAVILI MOJE PISMO
Postovani,
Koliko vidim po gabaritima Vaseg odgovora na moj prethodni mail koji ste neovlasteno i bez moje dozvole javno objavili, sto je kaznjivo i bice predmet sudskog spora, dali ste si truda da opet nadugo i nasiroko, pored raznih stvari, analizirate moj lik i djelo “casteci” me raznim epitetima, sto pametnim osobama govori puno vise o Vama, nego o meni. Na stranu i to, ali i ovo Vase pisanije “vrvi” od teskih frustracija, samohvale i laznih navoda (poput onog da je Svjetlana Topalic unaprijedjena?) sto dokazuje da, zbilja, ne vrijedi ulaziti u bilo kakvu raspravu s Vama. Po svemu sto se napisali ispada da bih se ja jos trebao Vama izvinjavati zato sto sam rat proveo u Sarajevu, ali to od mene ni Vi, niti bilo ko drugi nikad nece docekati.
Pozdrav,
Belmin Karamehmedovic
***
Moj odgovor: Biti pravi novinar, pogotovo TVSA – RTVBiH znači imati kičmu i biti spreman na velike žrtve, svoje i svojih nabližih
AKO MI BUDU SUDILE SUDIJE BEZ DANA SUDAČKOG STAŽA, KAO ONI U USTAVNOM SUDU – KOJE SU POSTAVILI ISTI ONI KOJI SU I VAS UVALILI U TU DIREKTORSKU STOLICU NA RTVBIH, ZARADIĆU DOŽIVOTNU ROBIJU!
ALI BOJ SE, MORAĆETE POTEGNUTI PO PRAVDU U CANADU
Poštovani g. Karamehmedovću!
Odmah po primitku Vašeg pisma, otišao sam kod jedne žene, izbjeglice iz Bosne, da mi salije stravu. Džaba! I dalje sam isprepadan, trzam se po noći, danju ne znam kud udaram, sve zbog Vaše prijetnje kako ćete me krivično goniti jer sam neovlašteno objavio Vaš e-mail.
Nigdje niste spomenuli da je taj Vaš e-mail strogo čuvana, možda i državna tajna, te da ga ne smijem objaviti, a i da jeste opet bih ga objelodanio kao zrcalo Vaše nemoći, nekulture, sramote i arogancije. Moja pisma su bila i ostala javna, svakome na uvid, pohvalu i kritiku, osporavanje. (Nako uzgred, Vaših štancanih odgovora na ovu temu pun je internet.) Najslađe je zabranjeno voće!
SDS Jajca mi ne garantira sigurnost
Poruke za Bajram pretprošle godine, zatim istresena vreća svinjskog izmeta na mom autu pred zgradom u Varcaru. Nisam htio brisati ove gornje fašitičke poruke. Izbrisale ih komšije pravoslavci. Kao i prije kada su spašavili moju obitelj od pogibelji, i danas se odlično slažemo
Što se tiče sudskog spora, budući se pravite da mi ni ime ne znate (kaka, biva!) poslaću Vam i canadsku i varcarsku adresu sa punim imenom i prezimenom, pa podnesite tu krivičnu prijavu i zatražite od suda da me oglobi bar destak hiljada KM za pretrpljenu duševnu bol, plus sudski troškovi. Naravno pod uvjetom da Vas tako što može i boljeti. Onaj ko štiti četnike, a pogotvo ako je taj proveo čitav rat u Sarajevu, mora se upitati ima li imalo duše, pa ako nema, kako ga može onda boljeti! Svoje priloge na Blogu i Facebooku, objavljivao sam sa canadske adrese, pa ispada da ćete morati ovamo po pravdu. Eh, onda je tanka fajda od para za teške (duhovne) boli, a zijaniće opet gledatelji – finacijeri koji će Vam eventualno platiti putne troškove.
Bilo kako bilo, evo me, mada isprepadan!
Na ljeto ću bitu Bosni, pa ako po Vašoj tužbi dopadnem šaka sudija koji nemaju ni dana sudačkog staža, a koji su dogurali ekspresno od metle (čast metli!) do sudaca Ustavnog suda, a imenovali su ih isti oni koji su i Vas posadili u tu fotelju da branite četnike, njihove saveznike, eh, bogme ću se narobijati, možda i crknuti u tamnici.
Kad insan istinom dirne Vas, odmah doboli i Vaše gazde, pa tako i sudije.
Kopija moje ostavke koju sam na mjesto glavnog i odgovornog urednika RTVBiH Studio TV Jajce dao Ratnom predsjedništvu Jajca, ali nije usvojena. Osim Straje Krsmanovića, Slaviše Mašića i r. Šukrije Omeragića, Arijane Saračević, Milana Andrića i nekolicine časnih kolega i koleginica niko od glavešina sa TVBiH nije se nikad ni našalio upitati za moju sudbinu. Kada sam se prvog dana deblokade Sarajeva došao na RTV Domu, pa me spomenute kolege povele tadašnjem direktoru da me vidi, odbio je prijem. Sekretarica direktora Radija, Cerića, je organizatorki Ramizi telefonom rekla da Cerić nije u kancelariji; iste sekunde sam otrčao do njegova ureda i našao sam ga tamo. Nije se radilo o mome povratku na TV ili Radio, nego sam ga htio izvijestiti o cijenama presnimavanja i masovne proizvodnje DVD i CD u Njemačkoj (Alijini govori, interviewi…) jer je to od mene tražila Amila Omersoftić, direktorica RTVBiH, a Cerić bio zadužen za komunikaciju sa mnom. Bez kucanja uletim prvo kod Cerićeve sekretarice, pa bez kucanja hrupim na Cerićeva vrata. Zatečem ga iznenađenog i ustrašenog, raskolačenih očiju. Malo je reći da sam ga nazvao lažovom, šta je sve pokusao, obraza kao đon… Ne daj Bože da sam od takvih zavisio i tada i sada, ili da sam samo jedan dan radio s takvima
Moja familija – s desna na lijevo Hajra, Mirza i Alama, nepunu godinu dana prije hapšenja. Ispod je pismo koje su mi poslali u Jajce preko Crvenog krsta. Nisu sva pisma stigla u Jajce, niti moja k njima, ali smo se zarekli, ako se ikad sastanemo, nećemo se rastajati. Tako i bi.
Hapsilo je mene je, 1973. i na bigaji hak i strpalo u banjalučku Crnu kuću. (Malo niže je citat književnika Ivana Lovrenovića, na tu temu, a to naše hapšenje je unišlo u književnost. Hapsili su me i četnici na punktu u Majdanu izmađu Mrkonjića i Jajca 13. maja 1992. pa sa halhalama na rukama sprovodili na ispitivanje u Miliciju u Mrkonjiću zbog priloga objavljenih na TVSA o apartheidu koji su uveli Srbi u mome rodnom Varcar Vakufu, a za svaku odluku o saoizaciji i maoizaciji digli su obje ruke kadrovi SDA, među njima i švercer oružjem, prodao pa pare savio u džep, pa zdimio u Dortmund. Privodili su me na informativne razgovore više puta zbog priloga na TVSA o tome da će mrkonjićka milicija pobiti hrvatske izbjeglice koje su konvojima preko Bihaća, Bosanskog Petrovca i Ključa jedva propuštani preko Mrkonjića ka Jajcu.
Novogdišnja čestitka i pismo g. Zlatana JANČIĆA, zamjenika komandanta obrane Jajca, jednog od organizatora otpora četnicima, komandanta hrabrih “Zlajinih momaka” koji su zadnji, nakon teških gubitka, napustili izdano i prodano Jajce. Bili smo i ostali prijatelji. Pomogao je oko osnivanja TV Jajce, brinuo se o njenom radu i rješevao u hodu, uvijek hiteći, probleme na koje sam kao gavni urednik nailazio. Kad god se Zlatan pojavi kod nas u Redakciji TV, uvijek sam znao da su naše odbrambene linije neprobojne. Ne sjećam se je li se ikad pojavio na TV ekranu, ali njegov lik je uvijek bio uza me i nisam se bojao ni četnika ni ustaša… ni onih sa brda, ni onih pritajenih u gradu i okolo. Bio je moja inspiracija, nada i utjeha, pružao mi je sigurnost. Nisam znao jesu li moji u Varcaru živi, pa, iako je znao da se čak nisam smio ni raspitivati reko radio-veze o mojima, uvijek me je prvo pitao jesam li šta čuo o njima… Ohrabrvao me, tješio. Kada sam legalno odlazio iz Jajca sa familijom, nismo se oprostili. Nije mogao doći da se pozdravimo. Zlatanu je moj odlazak teško pao, a i meni… Kasnije, kada mi je Majka bila na umoru, pa smo je Hajra i ja posjećivali u Bolnici u Švedskoj, sreli smo Zlatana Jančića, hrabrog borca i komandanta. Našli smo se na Aerodromu u Götebergu; mahsus je došao da vidi i mene, Hajru i Midhata Ajanovića Ajana koji nas je ugostio.
Šta ste Vi tada radili, moliću Vas lijepo?
Prepostavljam da ste se bavili prilozima o Aliji Izetbegoviću koji nas je kao janjad pred klanje uspavljivao bajkama kako neće biti rata, a nas u Varcaru i ne samo u Varcaru, isporučio prvo četnicima, pa onda ustašama. Poslao je 19 puščica da se biva branimo, a četnici znali za to oružje, pa su tražeći ga strašan teror činili, na Manjaču odvodili… Možda tada niste ni radili na TVSA, ne znam, ali mogu pretpostavljati da ste se kao mnogi pitali ko to puca po Sarajevu. Ni do danas niste uspjeli odgovoriti na to pitanje. Danas se o tome manje zna igovori nego kad je istom zapucalo. Taki zakon! Taka RTVBiH. Državom vladaju njeni najveći dušmani.
Da je to pitanje “ko puca” dobilo pravi pravovremeni odgovor, a nije do danas, ta četnikuša se nikad ne bi uhljebila na TVBiH. Kada se već toliko osilila, pa čestitala dan krsne slave genocidne tvorevine, to Vas je moralo podsjetiti na genocid i u Sarajevu, na vašu glad, studen – pa ste je trebali makar suspedirati dok zaboravimo i nju kao i Rajka Vasića koji nam je obećavao nove genocide. Umjesto toga, Vi se sjetili Muje iz Dormunda, aludirajući na sve izbjeglice, pa i na mene! To je uvreda, gospodine direktore!
Gospodine Karamehedović, da imate imalo poštovanja samo i jedino prema svojim ratnim godinama provedenim u Sarajevu u borbi za tu kuću u kojoj stolujete i čime se hvališete, Vi bi se izvinuli ne meni, nego čitavoj javnosti, te udaljili, po cijenu svoje fotelje tu četnikušu da nam ne pogani ionako zagađen medijski prostor.
Ovako, poslanik Mehmedović najavljuje da će preispitati ulogu čitavog menadžmenta RTVBiH zbog tog velikog incidenta, ponašanja Vaše novinarke i Vas.
Budući da SDA – od kako postoji – nije ispunila ni dest posto svojih predizbornih obećanja (osim 100 posto koaliranja sa SDS-om, HDZ-om, pa i dogovore oko imenovanja podobnih i poslušnih na RTVBiH…) moguće je da je tu priču g. Mehmedović ispalio kako bi uknjižio jeftin politički poen. Ipak, nadam se da će g. Mehmedović istrajati u svojoj nakani i istjerati te miševe iz njihovih rupa, jer on je jedan od drugačijih u toj veleizdajničkoj SDA sa svojom ispostavom na RTVBiH. Stoga, moguće su padavine, čak i ako ne bude skliskog leda pod teškim “gabaritom”snijega po sarajevskim ulicama, sokacima i mahalama, od Kozje ćuprije do Stupa. Ipak, teško da će Vama šta faliti. Tamo gdje bi trebala biti kičma, mekše je od fotelje u kojoj sjedite.
Dakle, Proveo sam i u Crnoj kući u Banjoj Luci koji dan i noć, pa znam što je tamnica. I moja obitelj, supruga Hajrija, kćerka Alma i sin Mirza znaju šta je kućni zatvor. Uhapšeni su u 13. juna 1992. u oružanoj četničkoj akciji u kući moje sestre gdje se sklonili od razjarenih četnika ubojica. Ostali su dulje od dva mjeseca u hapsu, nisam znao jesu li u životu. Vodio sam RTV BiH – Studio Jajce, kao da su na sigurnom mjestu u Jajcu ili Dortmundu. Za malo se četnici nisu međusobno poubijali zbog prestiža pohvalom ko je baš on “uapsio Alilovića novinara vamiliju.” Utrpali su ih u kombi i zatočili u našem razvaljenom stanu u koji je četnik već bio provalio da bi pobio “novinara Alilovića vamiliju.” Svu sam svoju novinsku arhivu spalio prije bježanja u Jajce, ali ostale su plakate za Referendum koje sam sa jednim sugrađaninom (Senad Kaharević, kasnije borac ARBiH) lijepio po gradu, a četnici odmah trgali. Lijepio sam ih i na ulazu u zgradu, a ne popenem se ni do stana, moj Mirza zove: “Babo, istrgali su…” Uzgred, Mirzini drugovi sprdali s njim kada god bi me zvao babom, ismijavali ga, rugali mu se. Prema tome, izdržaću i ja zatvor po Vašoj prijavi, ako mi presude od kamiša SDA suci po tužitelju iz istog mentalnog sklopa. Hrabra supruga navikla na moje odsustvo, djeca odrasla, svoji ljudi, neće im biti teško ko nekad, ali sve će pamtiti izapisvati, kao i Mirza davne 1992. Uostalom, ovi zatvori u Canadi su, kažu, bolji od nekih prenoćišta i hotela u Bosni. Tama tamnice je svijetla spram crnim obrazom.
Lograši i moj mlađi brat r. Muharem po dolasku sa Manjače u razmjeni za četnike; sa ostalim mučenicima u Crkvi Sv. Ive u Podmilačju, prvi pravi obrok – iz konzerve nkon nekoliko mjeseci ropstva u mučilišu – sada u dekoru slika i kipova katoličkih svetaca – okružen supatnicima s Manjače… Snimak: I.H.
Šta mislite g. Karamehmedoviću zbog čega su četnici sve to radli prema mojoj obitelji i meni? Zbog čega su na Manjači na mrtvo tukli moga mlađeg brata rahmetli Muharema? Ma, ne samo zato što je odbijao pjevati četničke pjesme, veličati veliku Srbiju i ljubiti srpsku zemlju, nego što je moj brat, “brat ustaše novinara Alilovića!” Malo, pa se nameče na nj.”Šta ono laje tvoj brat na televiziji!” Moj susjed Sabahudin Šehović, logoraš, zapisao je u svojoj knjizi “Glavu dole! Ruke na leđa!” kako je dobio degenjak od četnika (nije mu bio ni prvi ni zadnji) jer mu bilo žao što tako krvnički mlave moga brata koji i ne zna gdje sam, pa im pokušao to reći. Brat je sa 52 godine života legao u crnu zemlju, bez ikakvih primanja od države, bez zdravstvene zaštite. A Mešković, SDA-ov predsjednik Saveza udruženja logoraša banči pare namijenjene ogorašima, krivična prijava protiv njega se kiseli u nekoj sudačkoj ladici; ucjenjivao je Šehovića neka iz knjige izbaci slike katoličke crkve, opise golgote varcarskih katolika, ubijstvo Josipa Svetinovića, braće po muci muslimana, pa će onda (SDA) Savez logoraša štampati njegovu knjigu, kako je praksa Saveza u destinu slučajeva. Šehović je Miškovićevu cenzuru glatko odbio. Knjiga je ugladala svjetlo dana parama od kredita koji je taj logoraš i siromašni penzioner podigao. Dugovi za sudske sporovo koje vodi protiv genocidne RS se gomilju, uskoro bi mogao opet biti odveden u haps, iako ima potvrdu da je prošao kroz logor Manjaču za koji se zna, i onaj drugi, radni logor, o kojem se malo zna, a ne zna s ejer se ni RTVBiH ne interesira. Barake logoraša su još u Dubičkoj gori, mogla bi RTVBiH otići i snimiti ih… I iskaze logoraša dok su još na životu. Možda bi taj prilog najbolje uradila gospođa Svjetlana Topalić!Siguran sam da je logoraši ne bi odbili, a za Šehovića znam sto posto!
Barake radnog logora Manjača (Dubička gora) Logoraši,Varcar Vakufa – katolici i muslimani – najuozoritiji građani sjekli su šumu od zore do mraka, žedni i gladni, za “ogrev” za porodice četnika na bojnom polju, a i za šverc šumom, omiljenom hajdučkom disciplinom i običnih gorštaka, kao i gorštaka njihovih glavešina. Neki od njih, poput Ivanića su i zakonski kažnjeni, pa oslobođeni zbog kriminala oko šuma. Ne bi bilo loše da g. Karamehmedović priupita nešto o tome Dodikovog šefa financija unaprijeđenog na mjesto državnog premijera. On sigurno zna mnogo o švercu šumom, a kao i o pasti opljačkannih banana u tzv. RS. Hajde, sitisnite, pa ga pitajte o tome svemu, pa objavite iskaz toga nevinašca koji ne prizna državu kjoj će biti premijer
Haj pogodite zbog čega se to događalo, i mojoj obitelji i bratu i majci i ocu, koji su morali napustiti svoju kuću i stići u Piteu, na sjever sjevera Švedske, samo koji cent niže onog šarafa na Sjevernom polu.
Dosta smo svi imali belaja, pa i moji i ja, baška zbog moga časnog posla na TVSA i od TVSA – RTVBiIH.
Iz Dnevnika moga tada, jedanestogodišnjeg sina Mirze – taoca četničke okupacione vlasti; četnici se zamalo be poubijaše ko će biti veći “eroj u vatanju novinara Alilovića vamilije.” Prijetili su, ali nisu me stigli ispeći na ražnju, metak su sačuvali, ali nisu ga ispucali na me kako su obećavali. Utekao im ispred nosa – na žalost, a da li samo njihovu…
U Sarajevu u plamenu Vijećnica, u Jajcu starine, među njima Dizdareva džamja pod gradom, nacionalni spomenik; snimci I.H. N Vijećnici mijenjaju spomen ploče da ne bi uvrijedili četnike, a Karamehmedović takve javno brani
U vrijeme opsade Jajca, one unutrašnje od strane HDZ-HVO i četničke sa oklnih brda i iz zraka, svaki dan sam se izvještajima preko radio-ametra javljao RTVBiH znajući tačno ko puca na Jajce, a ko će mu doći glave iznutra. Možda ste tada i objavili koji moj prilog, al nije važno, ko bi se toga sjetio. Pljačka, otimačina, zaposijedanje tuđe imovne o čemu sam svjedočio na TV Jajce, nije ono što sam mislio da je borba za Bosnu, a čast braniteljima. Čak je i njih potkradalo dok su bili na položaju, što sam objavljivao na TV, i plaho bio drag jajačkim partijama!!! Moji, zatočeni u Mrkonjiću, pod danonoćnom oružanom četničkom stražom, zbijeni u sobicu sa još devetero talaca, mojoj r. Matjci i mome r. Ocu, malo malo, pa četnički nož pod grlom, šamar Ocu na ulici; slušaju u strahu moje izvještaje i strijepe kad se oglasim preko RTVRBiH i izvijestim da su četnici cijeli dan jurišali na Jajce svim raspoloživim oruđima, ubijali maljutkama, fosfornim bombama, krmačama, raketama zemlja-zemlja, kasetnim bombama kojima su nas zasipali. Brinu za me, ali eto, čuju moj glas, živ sam, a strahuju za i za me i se. Kako je meni, niko ne zna, niko to na RTVBiH osim Arijane Saračević ne zna!
“Za TVBIH iz Jajca – Ibrahim HALILOVĆ,” 2. juni 1992.
Ali, po Vama, u Jajcu nije bio rat. Ratovalo se samo u Sarajevu. Bosanska pobjegulja Mujo iz Dormunda, onaj izmišljeni lik u Vašem ogavnom vicu, poručivao je da svi izginete. Niste taj vic napisali baš u pismu adresiranom meni. Nije teško bilo prepoznati se. Da, ja sam Mujo iz Dortmunda!
Znam, znam, dugi su ovo tekstovi, dugi i dosadni. Ali, moram Vam se zahvaliti što ste me naveli na pisanje i dokumentiranje. Da nije ove “prepiske” s vama, sve bi mogloostati zapretano po video kasetama, papirima i arhivi na kompjutoru. Sada, uz dopune, ovo bi mogla postati knjigom jednog dana, a naslov bi mogao biti
“PISMA DUVARU U SIVOM DOMU”
Ni po koju cijenu nemojte shvatiti ovo kao moje pravdanje ili neko dazivanje, nego samo potvrdu onog što govorim, a evo, naraste haman na opseg knjižice. Još malo zahmeta na kopanju po mojoj arhivi, svjedočenja i dokumenata i – eto knjige! (Možda ću je pisati u zatvoru, kao Prlić, kako nas je o tome dala izvijestiti u opširnom razgovoru koji je gospođa Kurt, tada uredica Oslobođenja, objavila. Informirala nas o tome da je njen intimus Prlić kupio novo odijelo, kravatu, laptpop, “spreman” za Haag. Ne samo da se nije postidjela za to (kao ni gospođa Prašo, za neke stvari oko Prlića) nego je gospođa Kurt uznapredovala. Eno je uređuje Šćepin “Havaz,” a na N1 palamudi o nezadovoljstvu u Hrvatskoj glede Čovića, ali sama malo šta konta, pa prepričavala šta misli g. Puhovski njen “glavni izvor” u Hrvatskoj. Sada bi rado da zaboravimo šta je nekad radila, kako je u zvijezde ukivala ratnog zločinca velikog kalibra. Puhno novi vjetar, tu je i novo radno mjesto, zavjetarno, a Prlić joj još na robija zbog UZP.
Ako Vam se ne čita, ne čitajte, ali znajte da sam istreniran na TVSA da sve kažem riječju i slikom onog o čemu govorim za dest-petnaest sekundi kao za vrijeme Olimpijade, za što sam dobio godišnju nagradu TVSA.
Kada bih Vama napisao i roman, pa fotografijama i dokazima, crtežima i skicama ilustrirao svaku riječ, Vi opet ne bi skontali o čemu ja to, jer Vi ste postavaljeni na tu funkciju baš zato što ste spremni ne kontati jednostvane stvari, golim okom vidljive. Pa i kad nešto skontate – morate šutjeti, cenzurirate i sebe i druge, ili radite ono što niko normalan ne bi uradio – štitite novinarku četnikušu, pri tome pozivajući se na zakon, pa još i prijetite onom ko Vas kritizira za to.
Sjećam se, napravio sam filmsku reportažu sa frankfurtskog Sajma knjiga, još se iz Sarajeva izlazilu i ulazilo UNPROFO-m uz čiju pomoć su došli na Sajam predstavnici BiH, politike, kulture, izdavaštva. Razgovarao sam sa bosanskim izlagačima, posjetiteljima, piscima, pa i sa dr. Enesom Karićem, ministrom kulture, a čast mi je bila velika i – sa r. Alijom Isakovićem. Sve to snimio, po po ef. Kariću, ministru kulture i sporta, poslao kasetu i kaseta je sigurno stigla na TVBiH. Od tada je u ladici nekog od urednika, ili ju je bacio postavši vlasnika privatne TV. Objavljena nije nikad, a da li je završila u Arhivi TVBiH, ne znam. Znam da se doskora mngo arhivskog materijala TVSA vrtilo po privatnim televizijama…
Dok sam izvještavao iz okupiraog Jajca, neko od Vaših prethodnika, jal Mufid, jal Agović, izbacio je neke dopisnike i mene s posla na okpiranom dijelu Bosne, sa obrazloženjem da se se “nismo javljali na posao” u Sarajevo! Onda se jedan od njih postidio zbog toga, pa nas vratio na posao. Od Jamile Omerspahić, tadašnje direktorice, dobio sam potvrdu da sam u stalnom zaposlenju na RTVBIH.
Pismo jajačkog policajca i banitelja r. Jasmina RIBIĆA, o tome kako mi je prijetila smrtna opasnost zbog protivljenja istaliranju zločinačke Herceg Bosne u Jajcu. Tada smo se usprotivili vojnom udaru dvojca HDZ-HVO na legalno izabanu vlast SO-e Jajce. Svašta su radili da preotmu TV Jajce, što je im je naizad i uspjelo sa promidžebenikom Zoranom Ljubičićem na čelu – pa je Herceg Bosna i danas glavna u Jajcu, a Jajce hrvatski grad u kojem se svira Lijepa naša, dok Čović i Kolinda drže ruke na junačkim prsima… Na spisku poginulih (hrvatskih) branitelja Jajca uklesanom u spomeniku u sred grada samo je nekoliko muslimana – boraca HVO. Branitelje ARBiH prigrlila je SDA kao svoje, zajendo sa IZ nakon dosta godina od rata, iako se jajački hodža i mutevelija nikad nisu htjeli pojavti na TV Jajce da bi osokolili branitelje, ili pred kamaerama u živom prenosu klanjali Bajram, jer su se na Džamiju Esme Sultanije u Jajcu meračile četničke topdžije s brda. Mutevelija me je savjetovao na telefon neka proučimo 400 puta jedno sure iz Ćitaba, pa će neprijatelj nestati. Pita me skoro penzionirani hodža Ramiz, imam li kakvih slika iz ratnog Jajca. Kažem, imam samo sa videa, on kaže – loš je to kvalitet, imaš li boljih… Piše, biva, knjigu, trebaju mu, a on nejma svojih. I još me pita jesu li moji nakon razmjene 1992. vratili u Varcar Vakuf, odakle su upravo izišli iz zatvora. Ramiz, nekad jezerski hodža, dijelio je u Jajcu humanitarnu pomoć koja je stizala i od “Muje iz Dortmunda,” izostavljao i r. Mehmeda Buhića i mene, valjda zato što smo bili izbjeglice iz Varcara, što nam je inače i često nabijano a nos. Taj hodža, kao i njegovi reisi uče El Fatihu za nekoliko sekundi, svjetski su rekrderi u brzini… Pokušali su me i smijeniti “djelatnici TV Jajce” (sic!) jer “ne mere TV Jajce voditi “došlo” da bi lakše instalirali Herceg Bosnu… Iako Jajcem službeno vlada SDA, ona ustvari ne vlada ničim, osim sa par buregdžinica i kahvića, a stvarna vlast je rukama vladara Herceg Bosne, novokomponiranih tajkuna. Na diplomama srednjoškolaca – šahara. SDA BiH i HDZ BiH u još su od rata u peksinastom bačnom krevetu od interesa na rušenju Bosne. Rečeno rječnikom Alijina Sina Nasljednika – SDA i HDZ su partneri. Slažem se! Na RTVBiH su uposleni i oni koje sam učio abecedi novinarstva i to dok su nas mlavile granate. Posredstvom HDZ-a, na spisak banitelja Jajca pri Sekretarijatu obrane, ubačena je većina onih koje sam primio na TV Jajce, neki od njih su proveli svoje vrijeme u Studiju spavajući čak ni topovi s okolnih brda ih nisu mogli probditi. Imam snimke! Mene nema na tom spisku branitelja. Haj pogodite zašto!
U krajem septembra 1995. našao sam se u Bosni, svojim autom dovezao nešto pomoći, podijelio pare izbjeglicama od izbjeglica, opremljen svojom kamerom i svojim kasetama, horan za rad u tek oslobođenoj Krajini (Arkanovce po Manjači još uvijek razgonili gen. r. Alagića i onaj momak Senad Kaharević, koji je nekad u Varcaru sa mnom lijepio one plakate o Referendumu, i tada i sada izlažući se pogibelji. Sreli se u Ključu, samo nakon što sam predao oko 3.000 KM naše, Muja i Drtmunda pomoći, tzv Ratnom Predsjedništvu Varcar Vakufa. Senadova odora mu još krvava, podbuho u licu od nespavanja, istom stigao s Manjače, gladan, izranjavan i žedan. Gestom, prinoseći dva prsta usnama, išaretom me pita imam li cigaru. Nemam. Nemam ni para da mu kupim, one od Muja iz Dormunda dao Predsjedništvu Varcara (SDA). Zdimili u Bihać, se satelitskim telefonom ženama u Njemačkoj i Švedskoj, na lažima i podvalama traže 30.000 KM od Adema Borića, predsjednika Skupštine USK, zatekoh i u toj prljavoj raboti. Obavih poslova u ITC RTV BiH na montaži priloga iz Mrkonjića prođoh haman Bosnu da bi prilog stigao na TV, i da nikad ne bi ugledao svjetlo ekrana. Ručam o svom trošku, da ne bi neko sutra pomislio kako sma trošio pare humanitarne pomoći. Uz put perma Ključu, izružiše me, malo im para. “Udruženja izbjeglica iz drugih općina prikupe i pošalju i po trista hiljada maraka, a ti zapeo o onoj crkavici što si nam doni,” ljutito će mi “predsdjednik” Sulejman Cerić zvani Cuki. Tada mu rakoh, da od nas eneće dobiti ni marke. Tako i bi, od tada našu skromnu pomoć dijalio sam od ruke do ruke, izbjeglicama iz Varcara u Sanskom Mostu, Zenici, nešto i iz svog džepa dok je teklo… Halal bilo! Cuki i ekipa me htjedoše premaliatiti u Sanskom Mostu zbog toga što sam pare dijelio sirotnji, umjesto njima, da ih spiskaju po bitijama. Razupali su auto koje smo im kupili za “prevoz ranjenika,” a u njega ranjenik nikad nije ni sjeo ni legao… Sazvali su sastanak na kojem mi nekadašnja sekretarica Komiteta SK predikuje o državi koju ona pravi, a ja razvaljujem. Isto kao i kad sam ono izvijestio TVSA o pojavi četnika u Mrkonjiću na Božić 1998., a ona i Komitet plaho mi zamjerili zbog toga. Htjedoše me uhapisti, čak su podpendžere doveli i onoga nekadašnjeg srpskog policajca i lažova Zijada Ibrića. Ne htjedoše ocariniti kombi kojeg smo kupili za prevoz izbjeglčke djece i bolesnih iz Kruhara do Sanskog Mosta. Varcarski stolarme podučavao kako se pišu vijesti, a nije znao podijeliti humanitarnu pomoć – preklo mu 350 konzervi, a narod gladan. Po dolasku, odmah sam stupio u vezu sa Redacijom, dogovorio video-priloge za TV, tonske za Radio. Uspio sam unići i u hrvatskom čizmom okupirani Mrkonjić, snimiti preživjele sugrađane i zabilježiti njihove ispovijesti, iako mi je bilo zabranjeno snimati i prijećeno hapšenjem. Kako rekoh, montirao sam prilog u Bihaću, pa iz Ključa, Bosanskog Petrovca, Drvara, Bosanskog Grahova, Livna, zametenog Kupresa, Bugojna, Lašve, donio ga u ITC RTVBiH u Zenici. Bio sam prisutan dok ga nisu proslijedili linkom u Sarajevo. Nikad nije objavljen. Nisam imao para za dalji boravak u Bosni ni za povratak u Njemačku. Uzajmio sam od jedne izbjeglice iz Njemačke, susjetkinje iz Varcar Vakufa, 300 KM Pri povraku u Njemačku kod Münchena stade moje auto na sred Autobahna, u noći, na studeni, a u džepu mi manje od 50 DM, a bezin haman na nuli, do kuće oko 500 KM. U glavi mu odzvanja onaj glas tonca sa Radija BiH 1. “Nama je naređeno da ne primamo vaše priloge.” Ipak, popravih auto, začepljeni katalizator za sitne pare, iako se automehaničar dobro namučio; ćuskijom razvaljivao šamot, krpio, vario auspuh. I razumio me da nejmam puno para, da se vraćam iz Bosne. Bio neki Hrvat iz Slavonije, probudio ga telefonom i pozvao Nijemac – vlasnik zatvorene mehaničke radionice pod svojom kućom, pred koju je ADAC došlepao moja kola. E taj “Mujo iz Dortmunda” bio plaho fin čovjek, lahko mu bilo razumjeti da imam malo para, pa uzeo sebi malo, a meni ostavio taman toliko da mi doteče benzina do kuće,
Ovo se ne pika, meni to odavno nije ni važno, ali neka se zna da nije sve počelo sa g. Belminom Karamehmedovićem, niti da će poslije njega biti potop – ako vratimo RTVBiH građanima koji je financiraju. Zato i ova moja pisma
Fotografije sa Komemoracije i džennaze r. Šukriji OMERAGIĆU, dugodišnjem novinaru i uredniku na TVSA-RTVBiH. Neki članovi medadžmenta RTVBiH nisu se udostojili umrlom kolegi ni na Komemoraciju u RTV Domu doći, mrsko im bilo sići nekoliko basamaka ili spustiti se na zemlju liftom. Znaju oni dobro zašto. Dobio ih je r. Šukrija i na sudu. Bio sam i na Komoraciji i na dženazi, mahsus putovao iz Varcara…
Mojih preko 30 godina što honoranog, što profesionalnog, što džabnog rada naTVSA, ode u havu. Da ne spominjem da se bez ikakve provjere na Radiju u gluho doba noći kada su talasi RBiH dopirali haman i do Dortmunda, do Muje (sic!), olajavano moje ime kako sam novinar TVSA koji je u Njemačkoj pokrenuo list koji “piše protv Armije RBiH.” Ipak, neko je u toj emisji rekao da ne vjeruje u te objede. Pisali smo u “Eurobosni” u Frankfurtu, a čitalo s edoljem svijeta, objavljivali testove najboljih novinara, književnika, umjetnika, ne samo iz Bosne, o tome kako je Alija Izetbegović ukidao suverenost RBiH, dijelio Bosnu i pri tome se osmjehivao zajedno sa Miloševićem, Tuđmanom, Bulatovićem, Krajiškim Babom u Ženevi. Bijaše to 1993. u ljeto. Šta ste Vi tada radili kad su SDA-ovci meni prijetili smrću, a
javno mokrili na novine u Stuttgartu! Kada ste prvi i zanji put nazvali Aliju veleizdajnikom, rekli da je prvi u svijetu priznao genocidnu RS, ponovili kako ne važi dejtonski ustav, te objasnili kako je Alijin sin nasljednik saboter pravde i munafik, nikakav vjernik, ko ni Babo mu! Eh, napisati i objaviti – to košta! Tamo gje je u normalnog insana kičma, Vaše mjesto je mekše od fotelje u kojoj sjedite. Pristao sam platiti tu visku cijenu. Čak i laskavu punudu za rad toj Vašoj RTVBiH – odbio. Znao sam unaprijed – ne bih mogao ni s Vama ni s Vašom štićenicom. Bilo bi nas zavratove!
Sa Marjanom Hajnalom u Varcaru ispred zapušenog i devastiranog Spomen-muzeja ZAVNOBiH-a u Mrkonjiću – Varcar Vakufu – ispred Spomen-rugla daytonske Bosne – prkoseći četničkoj miliciji koja nam je prijetila hapšenjem RTVBiH posjeti o Danu dr#avnsti, a političari poput Komšića, radije idu istoga dana Dodiku na noge
Na kraju, evo Vas da me tužite zbog Vaših nedopustivih javnih ispada oko spašavanja četnikuše koja javno čestita krvnicima početak genocida nad nama. Hvala Vam na orednju koje mi dodjelujete. Kako bih se loše osjećao da me takvi hvale i štite, kao onu četnikušu. Zato i ovi redovi, da se tačno zna ko je ko.
Nije li me SIPA prije nekoliko godina uz pomoć Interpola ispitivala u Canadi ko mi je dao izjavu o ubojstvu moga sugrađanina civila Baje Svetinovića u junu 1992., a ubice mirno šetaju i danas po gradu. Tako će biti i ovog puta, mene pred sud, a urednica-četnikuša će čitati vijesti, možda baš i o tome. Uživaćete oboje! I vaše gazde, naravno!
Moj slobodni duh, za razliku od Vašeg podaničkog, niko ne može uhapsiti.
Gospodine Kramehmedoviću, sve bih nekako i podnio, ali ono o Muji iz Dormunda koji Vam je, u izmšljenom vicu, poručio da izginete do zadnjeg Bošnjaka, ne mogu. Vama je očito žao što nas ne pobiše ustaše i četnici, tako bi bili rahat bez nas i vi i oni. Osim toga, u mom slučaju, ne bi morali čitati moja duga pisma teških gabarita, ali ne bi imali koga ni zastrašivati i tužavati (sic!)
Ne postoji gumica koja može izbrisati ovo priznanje kolege, rahmetli Šukrije OMERAGIĆA koji mlad ode na Onaj Svijet; Koliko su u tome krivci kriminal i kriminalci na RTVBiH s kojima se sporio tražeći pravdu, Bog Dragi samo zna. Meni je ovo fino, drago i veliko životno novinarsko priznanje. Zahvalio sam se r. Omeragiću i učtivo odbio poziv. Tamo na RTV Domu davno je sivilo zamijenio mrak, a čast kolegama koji su osvjetlali obraz profesije u vrlo teškim uvjetima i vremenima
Kad ne odeš na milicijski četnički poziv na informativni razgovor, pa te ponovo zovu, pa opet. Kažeš im da poziv mora imai broj protokola, muhur, pa kad se najzad odazoveš, pa isljednici zatraže tekst tvoga TV priloga na uvid, ti fino, sa ironičnim osmjehom, kažeš im da tekst nije više tvoje, nego vlasništvo TVSA koja ga je uz film objavila. A tekst u džepu…
Da Vam kažem samo da znate, ne da bih se s time pohvalio ikad, ali posuli ste so po ljutim ranama, pa ću samo kazati istinu.
Semra Saračević, novinarka TVSA, i ja smo od Maleških vitezova Njemačke dobili tri šlepera humanitarne pomoći negdje uu jesen 1993. Šleperi su tovareni u njemačkim fabrkama hrane, odjeće, obuće, lijekova, sve je bilo novo, nekorišteno. Jedan šleper je otišao u Bihać, drugi je upućen u Varcar Vakuf, a treći na RTVBiH. To što nije nikad stigao do Sarajeva ne pitajte Malteške vitezove, nego hrvatske bojovnike koji su ga na nekom svom oružanom razbojničkom punktu u Hercegovini oteli. Ili, pitajte one udbaške kosvske Alijnine srpske špijune kojima se okruživao i on i sin, a pljačkali su i prodavali opljačkanu humanitarnu pomoć Sarajlijama... Znam da su neki od njih dragi sugovornici na RTVBiH, oni koji su napakovali komandantima ARBiH i Haag i daytonske sudove u kojima sude i četnici i ustaše. Po volji vam, nemojte ih zvati pravim imenom ustaškim ili kosovskim imenom, ni poslije presude o UZP, ni sada kada se sve zna, nedaj Bože nazvati četnika četnikom poslije genocida, jer to je po zakonu zabranjeno, po onom po kojem ste i postavljeni na to mjesto dogovorni SDA – HDZ – SNSD da bi svi bili isti i katili i žrtve. Mene ionako smatrate Mujom iz Dortmunda, ali meni to ne udi, da pače, baš mi godi!
Ne bih ovo nikad spomenuo, jer što daje desna, ne smje znati ni lijeva ruka, a kamo li svijet, ali ste me izazvali sramotnim fasifikovanim vicem o “Muji iz Dortmunda!
Da imate imalo obraza, sramili bi ste se, dali ostavku i propali u zemlju. Ali, pošto je u Bosni dobro sve ono što pliva na površini, a loše ono što je ponajbolje, ono što se nemoćno guši u tom kalu i tone, tako nam je kako nam je. Četnikuša vodi najgledaniju emisiju uz Vašu zaštitu. Dakako po zakonu, našim parama. Ma nije ni važno koju emisiju!
Obraz đon.
Ne, nije hvalisanje reći istinu, ma kakva je, pa i o sebi. Hvala Bogu da se imam čime pohvaliti!
Prvo svjedočenje je o zatvaranju u Crnu kuću, a objavljeno je uinterviewu “Danima,” a i nekim drugim radovima. Svjedok je književnik Ivan LOVRENOVIĆ s kojim sam zajedno uređivao “Mrkonjićke novine” pa zbog udbaške zvrčke, ni krivi ni dužni zapali zloglasne Crne kuće u Banjoj Luci.
Citat: “Najlakše je, naravno, bilo naći način da se nešto napakuje. Čista provincijska groteska, ali opaka: u montaži banjalučkoga “Glasa” monter je montirao verzalno slovo U na kapi partizana u crtežu na naslovnoj stranici lokalnih novina koje sam su-uređivao, u broju koji je izlazio uoči neke od okruglih godišnjica ZAVNOBIH-a. Bez obzira na to što smo (Ibrahim Halilović i ja) kvaku primijetili prvi, te stvar prijavili i cijelu nakladu predali policiji, to je trebao biti krunski dokaz ustašluka. Znam, naravno, i montera, eno ga, ugledna je ličnost novoga nacionalnog i poslovnoga jet seta u Banjoj Luci. Zaglavili smo u Crnu kuću po članu, čini mi se, 119, “djelatnost protiv naroda i države”. Od daljega postupka spasila nas je intervencija odozgor, zapravo mudra dobrota jednoga čovjeka, Mrkonjićanina Uroša Anđelića (jednoga od ljudi iz Brassensove pjesme) koji je tada bio na mandatu u Sarajevu, i odlično poznavao poganu narav i metode onih koji su nas hapsili. Ali, iskustvo i doživljaj tri dana i tri noći u banjalučkom zatvoru, s perspektivom političkoga kažnjenika, dublje je i važnije od svih mojih drugih negativnih iskustava.” Kraj citata iz interviewa Danima
Ivan Lovrenović, Zagrepčanin, Sarajlija, ali dušom uvijek Varcaranin, kojeg je rat zatekao u Sarajevu, napisao je u svojoj kolumni u „Oslobođenju“ ratni zapis o Varcaru na osnovu mojih oskudnih izvještaja iz Jajca, jer sa Varcarem nije bilo nikakvih veza – telefonske linije prekinute, putevi blokirani, četnici tuku s brda oko Jajca iz svih oružja, avijacijom iz zraka; taj Ivanov zapis prenosi Alija Isaković u svojoj knjizi dnevničkih zapisa „Antologija zla“ od 19. srpnja 1992.
Citat:
„Sada o Varcaru slušam samo suhe izvještaje, a to posredno iz Jajca. Naši Ibrahim (Halilović, urednik i dopisnik RTVBiH, ratni reporter već dvadeset godina neprekidno, dok nije bilo ni Alije ni Radovana, a bilo je četnika, istih onih koji su to i sada, samo tada pod firmom SK i SUBNOR-a) morao je otići. Kad je Ibrahim morao otići, onda je doista kraj. Kraj i smak…“
Naravno, nije bilo ni g. Belmina Karamehmedovića.
Slaviša MAŠIĆ, reditelj na TVSA, RTVBiH, među ostalim režirao i TV prijenos sarajevske Olimpijade, kaže u mikrofon mobitela Marjana Hajnala, pri slučajnom susretu u Sarajevu, u jednoj likovnoj galeriji:
Citat: “Slaviša MAŠIĆ, bivši reditelj, sada – ništa. A Ibro Halilović, e on je najtalentovaniji snimatelj poslije Ivice Matića u Bosni i Hercegovini, svih vremena. Nažalost on to nije nikad skužio, nije bio svjestan toga jer mu je riječ bila važnija od slike. Lijepo je pričao, ali tako može svako pričati. Snimati – ne može!”
Prof. Server, omiljena medijska zvijezda daytonskih medija ekspert za . “ovoliko malo Bosne” kao na slici
Od svih, najdarži mi je komplimet koji mi je uputio prof. Daniel SERVER, medijska zvijezda dejtonskih medija, inače desna ruke Richarda Holbrooke-a u Daytonu, kada nam je uz pomoć naših veleizdajnika krojena i navučena nam luđačka košulja koju nikad nećemo skinuti dok je god ove i ovakve RTVBiH i njenog direktora, naravno i onih oji su ga postavili. Kad padne medijska Bastilja, padaju svi, đuture.
Pisao sam prof. Serveru, uputio ga u ono što i sam zna da je jedino važeći Ustav RBiH, pobrojao sve njegove aferime od Daytona i privremenog ukidanja RBiH, instaliranja genocidne RS, grubog kršenja ius cogens norme , suradnje sa Billom Schabasom koji je bio Tužitelj koji je na ICJ brani Srbiju, borbe za očuvanje genocidne stečevine i dokazao njegovu borbu na zaštiti srbijanskih interesa. Napisao sam mu da je rušulac države Bosne. Optužio sam ga da svoje stavove nameće i tumači kao stavove State Departmenta u kojem je nekad radio, te mu predočio domaće i svjetske pravne norme o ništavnosti Daytona. Kad nije mogao pera odbiti mojim argumentima, te odbio objaviti našu prepisku, kao i pisma mojih prijatelja, napisao je, a to sam i objavio:
schrieb am Datum: Freitag, 1. Juli, 2016 16:33 Uhr, Citat: “Imam zbilja drugih stvari koje moram uraditi. Vaša pisma će biti objavljena kada budem imao priliku provjeriti zadnju od tri verzije pisama koje su mi poslana.
Možete (o meni) zaključivati šta god hoćete. To je Vaše pravo. Ali nemojte očekivati da će Vaše ofanzivne primjedbe ostati neprimijećene.
Vi ste sigurno najsirovija i najarogantnija osoba među Bosancima koju sam ikad sreo na intrenetu.” Kraj citata.
Otpisao sam mu i s radošću zahvalio prof. Serweru riječima: To je nalaskaviji kompliment koji sam ikada dobio…
Isto kao i Server, prošli su Hays i Hitchner, američki univerzitetski profesori i produžene ruke američke Vlade koji su nam uvaljivali aprilski paket kako bi neustavno i ielgalno, postalo legalno i ustavno. Prof. Hitchner je zašao u prepisku sa mnom, prvo me oslovljavao hladno i učtivo sa onim “Dear Mr. Halilović,” kada sam mu podastro sve argumente o Daytonu, te da imamo pravo an Ustav RBiH, pa predložio kao i Serveru, da ako je daytnski ustav dobar, neka ga upute Congressu, pa izglasaju kao američkim Počeo mi se obraćati u pismima sa familijarnim”Dear Ibrahim” – i to mi je bilo sumnjvo…
S tim bih završio ovaj dijalog gluhih telefona sa direktorom RTVBiH, braniteljem novinarke koja je javno čestitala nesutavni dan neustavne i gencidne RS!
IZ POVIJESTI SEVDALINKE, JEDNA OD 20 EMISIJA DR. SEMIRA VRANIĆA, NAPRASNO SKINUTA S PROGRAMA RBiH 1
Ova je emisja mahsus za g. Belmina KARAMEHMEDOVIĆA. Jedna je od 20 izvrsnih profesionalno, s ljubavlju urađenih emisija koju je pripremio dr. Semir VRANIĆ, vrsni poznavalac toga našeg narodnog muzičkog stvaralaštva, besplatno, volonterski.
Skinuta je uz obrazloženje o promjeni šeme, e da u njenom terminu treba emitirati nešto “atraktivnije”.
Nije li to medijski zločin, jedan od mnogih ataka na sevdalinku!
Na moje otvoreno pismo, e-mailom je odgovorio direktor RTVBiH g. Belimin KARAMEHMEDOVIĆ. Pismo prenosim u cjeini u izvornom obliku, a naslov je moj – izvučen iz pisma g. Karamehmedovića
JA SAM RAT PROVEO U SARAJEVU, A VI STE DRVENI FILOZOF PUN TEŠKIH FRUSTRACIJA KOJI SA SIGURNE UDALJENOSTI ZNA SVA RJEŠENJA ZA BOSNU
Dobar povod za pismo našli ste u nekorektnom obracanju novinarke Svjetlane Topalic na svom privatnom profilu na drustvenim mrezama.
Citat Karamehmedovićevog odgovora:
Postovani,
Jutros rano me, pored obilnih snjeznih padavina, zateklo i Vase opsirno obracanje u kojem niste stedili truda iznijeti misljenje o mnogim pitanjima, od Dejtonskog mirovnog sporazuma, preko SDA sluganstva, cetnika i ustasa, pa do nekakvog navodnog slidanja emisije na BH Radiju 1 i proglasavanja Zakona ilegalnim iz Vase osobne vizure. Ima tu jos mnogo toga, ali ko ce pohvatati izljeve, ocigledno, teskih frustracija koje ste istresli u ovom mailu docekavsi, po Vama, dobar povod u nekorektnom obracanju novinarke Svjetlane Topalic na svom privatnom profilu na drustvenim mrezama. Ja sam rat proveo u Sarajevu radeci na BHRT, bez pripadnosti bilo kojoj stranackoj opciji, casno i posteno se boreci za ovaj medij, sto i danas cinim i ne pada mi napamet pravdati se zbog toga Vama, niti bilo kome. Imao bih, itekako, sta odgovoriti na vecinu navoda koje ste iznijeli, ali bojim se da je to uzaludan posao, jer me iskustvo naucilo da ne vrijedi raspravljati s “drvenim filozofima” koji sa sigurne udaljenosti znaju sva rjesenja za BiH. Cesto smo se u ratu, gladni, zedni, promrzli i u strahu za svoje zivote, znali nasmijati na, kazu, istinitu poruku koju je preko Crvenog kriza neki Bosanac poslao u domovinu, a koja je otprilike glasila “Izdrzi Bosno do posljednjeg Bosnjaka”. U potpisu je stajalo “Mujo Dortmund”. U mailu koji ste mi poslali pogrijesili ste i temu i ideju, a Boga mi i adresu i ne vidim smisla u polemici s Vama tako da cu se ovdje zaustaviti.
Zelim Vam svako dobro.
***
Moj odgovor:
UMJESTO DA POKRENETE DISCIPLINSKI POSTUPAK, VI UNAPREĐUJETE NOVINARKU KOJA JAVNO ČESTITA NEZAKONITI DAN GENOCIDNE TVOREVNE
Poštovani g. Karamehmedoviću!
Hvala Vam za zahmet na odgovoru na moje pismo!
Pišete mi o velikim sniježnim padavinama u Sarajevu, pa zaključujem da Vas je snijeg iznenadio u sred januara, što je uobičajeno u Bosni. Naravno, izenandilo Vas je i moje pismo, koje je za Vas možda veća nepogoda nego snijeg u sred zime. Eh, to mi je baš po volji! Glede Bosne, a posebno novinarstva, mene ništa ne može iznenaditi.
Ne iznenađuje me sadržaj Vašeg pisma.
On se uklapa u kaluf velikih dejtonskih mislilaca i demokrata bosanskih, “nezavisnih novinara” i direktora medijskih kuća, kao i tzv. akademske zajednice. Do sada su vladiri išli mudracima na noge, danas novinari i akademici idu po svoje mišljenje i po sahan svog pilava kod vladara.
Kada takvi kao Vi nisu u stanju opovrgnuti ni jednu činjenicu koja im ne ide u prilog, oni udare na onog ko te činjenice iznosi, i to nekulturno, s visina, kao mali bogovi. Takvi nadureni ignoranti, zvijezde lažnog sjaja, prekidaju dijalog, što odslikava njihovu duhovnu nemoć i manjak osjećaja za odgovornost. Kako i ne bi bili takvi, kada iza njih stoje moćne partije i pojednici, inače ne bi sjedjeli tu gdje sjede.
Lijepo je da ste napisali kako se novinarka Vaše Kuće “nekorektno oglasila u javnosti,” što je dokaz da sam bio u pravu. Ali, iako je to nekorektno ponovljeno oglašavanje čestitkom bilo javno – kako kažete, Vi taj javni istup smatrate njenim ličnim stavom (sic!) i novinarka za taj javni isup čestitanja dana genocidne zaslužuje unapređenje.
Ne ide na čast način na koji pokušavate obraniti i nagraditi Vašu novinarku za taj nedpustiv javni istup. Umjesto da novinarsku suspendirate do okončanja ispitivanja uzroka i posljedica toga čina, Vi ste je odmah unaprijedili. Time ste gurnuli prst u oči svojih gledalaca, vaših financijera. Ako su neki od njih frustrirani, onda je ta frustracija proizvod vrlo loše vladavine Vaših nalogodavaca, a i Vašeg služinjskog medijskog ponašanja. Po nekom čudnom dejtonskom kantaru, Vi, kao i ta Vaša zvjezda tamnog sjaja Svjetlana Topalić smatrate službenim samo ono što kažete na TVBiH1, ali ako nešto nevaljalo i neprihvatljivo javno kažete na Twiteru, pa to i ponovite, kao Vaša novinarka, onda je to privatni stav. Zaboga, zbog neprihvatljivih stavova i poruka na društvenim mrežama ide se čak i u zatvor. Nije li novinar CCN-a dobio otkaz jer je privatno kritikovao Izrael! Vaša Kuća ne može po mnogo čemu mjeriti s moćnim CNN-om, Twiterom ili Facebookom, ali tamo predsjednici država iznose svoje stavove koji ti mediji tumače kao državnička stanovišta. Obrana novinarke o kojoj je ovdje riječ pokušaj je jalove obrane i promidžbe četništva, što je nedopustivo, pogotovo za nas prognanike – četničko-ustaške žrtve, a Boga mi i dvojca SDA-IZ i medija koji im servilno služe. To smeta pogotovo na “na pristojnoj daljini.” Umjesto da napravite priloge i priloge o tome zašto se mi sa te pristojne daljine ne možemo vratiti kućama, pa zaključite hiljadu puta da je prekršen taj ionako nevažeći, nikad usvojeni, čaki i neprevedeni dejtonski ustav, a da je važeći jedino Ustav RBiH, Vi se svim silama upinjete da opstane taj nakaradni ustroj, luđačka košulja koju nam je navukao dvojac SDA-IZ čiji ste sluga.
Vi niste dorasli “drvenog filozofa,” titulom kojom ste mene počastili.
Jer, Vi ste duhovni i moralni hadum koji se odglušio i o ljudske i novinarske principe i profesionalizam budući da mora služiti onima koji su Vas postavili na to mjesto baš zbog što jetakav. To što se Vi formalno odričete članstva u nekoj od partija ne znači da idejom ne pripadate baš nekoj od njih, ne samo jednoj, jer bez toga se u Bosni ne mere dobiti ni časni, mizerno plaćeni posao ćišćenja javnih ćenifa (kakav su mnogi prognanici časno radili u izbjeglištvu diljem svijeta. I sam sam to ponekad s ponosom radio.) Lijepo je Alija Izetbegović rekao: Između sposobnih i podobnih, biram podobne. Odlično ste se ukolopili u taj kaluf, ja nisam niti ću ikad! Bolje je ćenife čistiti. Manje tuknu!
Lijepo je i hrabro da ste cijeli rat proveli u Sarajevu (gladni, žedni, promrzli, ali i nasmijani zbog lažnih viceva koje ste izmišljali i pepričavali o Muji iz Dortmunda, kako mi pišete. Hvalite se da ste borili za RTVBiH, s očitom namjerom da mene diskvalificirate jer se javljam sa “pristojne daljine,” kao taj Vaš izmišljeni Mujo iz Dortmunda. Hem nisaam iz Sarajeva, hem nisam sav rat proveo u Sarajevu! Kakav je to argument kojim branite novinarku koju unapređjete zbog četnikog istupa u javnosti! Gospodine, ovdje nije riječ o geografiji! Silom prilika sam van Bosne. Mi smo bježali od četničke kame, izdaje SDA-IZ, a Bosanci danas bježe od dobra koje im je stvorila kamarila čijiste poslušnik. Ne nabijajte meni na nos Vašu borbu, glad i žeđ, niti mi ikad spominjite viceve o Muji iz Dortmunda. Vi ste ostali u Bosni, borili ste se i – izborili svoju fotelju. Niste, međutim, pobijedili u najvažnijoj bici – koju je tačno definirao Ivan Lovrenović: “Najteža od svih bitaka je poraziti četnika u svojoj glavi.”
Zbog te izgubljene bitke, gubimo bitke na svim bojištima i rat za Bosnu, Bosnu koja je izdana i prije i tokom rata, a izdaja je ozvaničena u Dejtonu uz podršku medija kakav je i Vaš i one genocidne Tvorevine čiji neustvani dan više puta čestita Vaša nagrađena novinarka. Javno, po Vama privatno!
Svjetlana TOPALIĆ – nova tamna zvijezda dejtonskog mračnog medijskog neba: “SREĆAN TI ROĐENDAN REPUBLIKO!” Za taj četnički uzvik dobila je preko osam stotina “Sviđa mi se i odlična peoruka za unapređenje na TVBH – sve po zakonu i internim aktima koje Karamehmedović poštuje
Mediji u Bosni (čast izuzecima, poput Žurnala) su u sprezi sa političko-kriminalnom mafijom. To je dijagnoza američkog Potkomiteta za vanjske poslove, pa Vas ponovno podsjećam na nju, kakobi tu tačnu dijagnozu imali na umu.. Kad se ustanovi dijagnoza moguće je liječenje, osim u slučaju da bolesnik odbije lijek.
Slikom i riječju o agresiji na Republiku Bosnu i Hercegovinu, na TV, radiju, novinama, među učenicima osnovne škole ne baš kod Dortmunda, ali i ovdje se ne radi o onom izmišljenom “Muji-Dortmund” iz Karamehedovićevog ogavnog “vica” o nama izbjeglicama
Stoga – argument da ste cijelo vrijeme rata proveli u Bosni, nije uopće nikakav argument za ignoriranje činjenica koje sam Vam poredao u pismu. Nije ni razdaljina koja nas dijeli! Svojim ignoriranjem iznesenih činjenica Vi potvrđujete Lovrenovićevu dijagnozu. Činjenice su neobrive, Vaša bolest je izgleda neizliječiva jer odbijate savjet i lijek, ogluhli na dobronamjerne i utemeljene kritike. Mene ne možete uvrijediti ni u ljudskom, ni u novinarskom, a ni u patriotskom smislu.
Poštovani g. Karamehmedoviću!
U mome pismu nije bilo govora o geografiji, koju mi spočitavate kao neki argument. Biva, ja poput izmišljenog Muje iz Vašeg vica, u “Dormundu” preporučijem Vama da položite život za Bosnu kao zadnji Bošnjak i to u prvim novinarskim redovima. Za Vas ne postoji niko prije Vas, a potop neka bude poslije Vas!
“The Windsor Star” Canada, 26.02. 2011., hamankao da je tekst pisan danas; u Bosni ništa novo… Naša Facebook grupa narasla je na oko 62.000 članova. Nastavljamo bitku za RBiH, gdje god bili – za razliku od g. Karamehmedovića i njegove RTVBiH. Kad padne ta njegova dejtonska medijska bastilja, patrioti Pokreta za RBiH mogu se nadati i nestanku ilegalnog dejtonskog sistema i povratku jedino važećeg Ustava RBiH
Ne bi bilo loše bez puno zahmeta istražiti pa objaviti makar i samo ono što je javno i u svojim knjigama napisao general Halilović. Znate i sami da je pokradeno oko 20 milijardi KM, ali tu temu ne potežete. U toj sumi je i dio našeg prognaničkog novca pa i “Muje iz Dortmunda” zarađenog časno na najtežim poslovima; lopine koje su potkopale državnu obranu i savile novac u svoj džep su na američkoj crnoj listi, a u Bosni su cijenjeni i poštvani. Jedan je donedavno bio predsjednik Sabora IZ. Na drugoj, bratskoj strani, Dodik i njegov ministar financija su u svakom pogledu upropastili tzv. RS, uništli su i opljačkali nekoliko banaka, što im je najbolja preporuka za najviše funkcije u državi koju ne priznaju. Vi odlično znate, a i Vaši gledatelji, koliko ste se tome i takvom scenariju protivili i pokušali ga spriječiti!
Što se tiče mene, mada to nema veze sa temom, i prije i tokom rata, i kad sam bio, i kada sam napustio Bosnu, sve zbog politike Vaših mecena, ostao sam dosljedan javni borac za ljudska prava, za jedino važeći Ustav RBiH i državu vladavine prava i jednakosti svih građana pred zakonom. To sam radio dobar dio moga života bez plaće, postupajući po onoj Kenedijevoj: “Ne pitaj šta je Domovina učinla za te, nego šta si ti učinio za Domovinu.” Posjedujem kredibilitet u svakom pogledu da Vam pišem, da Vas kritikujem zbog Vaših nedopustivih javnih poteza u Kući koju fianciramo.
Vjerujem da zbog obilnih snježnih padavina u sred januara, kolapsa saobraćaja, možda i interneta, niste imali vakta pročitati jedini dokument koji sam priložio uz prvo pismo Vama – izjavu r. urednika TVSA/FTVBiH Šukrije Omeragića koji je ustvrdio kako sam “jedan od ponajboljih novinara koje je RTVSA ikada mala.” Lijepe refernece sam dobio i od svih kuća u bivšoj Jugoslaviji i svijetu za koje sam radio. Vidite, za razliku od Vas, u prilici sam birati.
Odbio sam poziv vratiti se na FTVBIH prije 12 godina, (dokument je u prethodnom pismu) jer sam i tada znao da bi mi direktor mogao biti neko poput Vas koji unapređuje četničke novinarke u informativne vojvode nakon njihovog sramotnog istupa u javnosti. Umjesto reporterskog posla na toj Vašoj podaničkoj FTV, odlučio sam se za izbjeglički život u Canadi. I dalje pišem – za svoj Blog i na Facebooku, dosta mojih video zapisa je i na You Tube-u gdje, za razliku od Vas slobdno iznosim svoje stavove i rekreiram svoj duh. Rekeracije radi, a lijepo je i plaćeno, ujutru dijelim lokalni list i reklame od kuće do kuće. Ponekad i objavim ponešto na temu dejtonske Bosne. To je svakakao časnije njego biti novinar ili direktor kao Vi i Vaši miljenici Radoje, Svjetlana koje unapređujete zbog javno iznesenih četničkih stavova.
Što se tiče skinute emsije o povjesti sevdalinke na BHR1, kao generalni direktor Vi ste morali znati za tu emisiju, a ne bi Vam udilo da ste poslušali makar jednu desetak emitiranih. Tako bi dokazali da vam nije draže srbijansko muzičko smeće od bisera neponovljive i jedinstvene sevdalnike. Pa kada je emisija skinuta uz neprihvatljivo objašnjenje, trebali ste se makar raspitati ko je i zbog čega skinuo tu emisiju koju ste dobijali bez ikakvog zahmeta i novca. Vi znate – da li je u tome nečasnom poslu imala upliva i Sebija Izetbegović kojoj ste morali ponovno snimati već snimljeni interview. Ona je, tvrde znalci, alfa i omega politike SDA. Sklona je osveti, pogotovo onima koje je otjerala svojim despotizmom.
Na kraju, da imalo imate ljudskog i kolegijalnog odnosa prema starijem kolegi, oslovili bi ga sa imenom i prezimenom; ali, to Vam nije palo na pamet jer tako pokazali makar zehru manje svoje nadmene ignorancije, umišljene osobe koja s velikih, ali mračnih visina gleda na nas, pogovo one čestite radnike RTVSA, one koje je prognala genocidna tvorevna, uz SDA-amin – čiji nezakoniti dan javno čestita Vaša, sada već unaprijeđena novinarka.
Ova pisma i dokumenti nisu zbog moga novinarskog hvalisanja, nego da bih dokazao kako imam puni kredibilitet da Vam pišem i javno protestiram zbog nedopustivog ponašanja u vezi sa čestitkama Vaše novinarke Svjetlane Topelić upućene javno na adresu genocidne tvorevine i Vašeg sramnog postupka zaštite i unapređenja iste.
Stoga, uzalud me pokušavate ignorirati i vrijeđati. Time ste rekli mnogo o sebi, o meni ništa, đilitnuli ste se, ali mašili ste cilj! Jer, niste osporili ništa od rečenog, osim jalovog pokušaja osporavanja mene zbog mojih tvrdnji da je car go. Tu duhovnu nemoć i osionost ne možete sakriti ni tim ogavnim vicem o Muji iz Dortmunda, niti Vašom herojskom ratnom prošlošlošću.
Ne pada snijeg da pokrije brijeg! Da nije slučaja “Toperić” manje bi znali i o novinarima i o direktoru RTVBiH.
Ovako – car je go. U Trojana su kozje uši.
Želim Vam manje snježnih oborina!
Sami se, pak, morate čuvati padavina na skliskom terenu! Najopasniji su padovi na ledu koji se krije ispod snijega.
Ibrahim HALILOVIĆ nekadašnji novinar, dopisinik samostalni urednik – reporter na RTVSA – RTVBiH, slobodni novinar, penzioner
Belmin KRAMEHMEDOIĆ poslušna sluga dejtonskih partija i vladara – umjesto da suspendira i pokrene disciplinski postupak protiv novinarke koja javno čestita nezakoniti dan genocidne RS, on je promiče u voditlejicu najvažnije informativne emisje. I zaslužila je, brate, a i sve je po zakonu na koji se Belmin poziva, a na osnovu kakvog su mogui i tava novinarka i takav njen direktor
Do mene je došao vaš odgovor na javnu prozivku na društvenim mrežama zbog propusta vodstva RTVBiH u povodu tretmana tzv. dana genocidne RS u programima Vaše Kuće, a posebno neprihvaljivom i bezobraznom inatu Vaše koleginice Svjetlane Topalić koja javno čestita taj nezakoniti praznik, malo joj jednom! Na kritike u vezi s tim, Vi odgovarate kako radite po zakonu kojeg niste Vi krojili. Vi odlično znadete ko je krojio taj zakon na koji se pozivate. Krojile su ga one stranke koje su se i usaglasile da Vi budete direktor RTVBiH.
Svjetlana TOPALIĆ – ni luk jela ni luk mirisala: Twiter je za nju mjesto gdje se iznose lični stavovi, pto nema veze s poslom kojim se ona bavi kad čestita Dan četničke genocidne, ilegalne tvorevine. Kad citira Trumpov Tweet, onda je to zvaničnan, držani stav predsjednika USA, pa ga tako tretiraju na TVBiH 1.
Vi dobro znadete čija ste produžena ruka, a ja ću Vam reći da je uređivačka politika TVBiH bastion propagande ilegalnog, zločinačkog i genocidnog dejtonskog sistema koji prizna rezultate ganocida, udruženih zločinačkih pothvata, ali ne jedino važeći ustav RBiH.
Vi igrate kako uz ćurlik svira Bakir Izetbegović na čelu dvojca SDA-IZ, njišete se po taktu (sic!) četničkog guslara Dodika, ili poskakujete uz Čovićevu tamburicu, sve u isti mah.
Sve su to braća po zločinu prema državi Bosni, a vi na RTVBiH ste njihove produžene ruke, plaćenici i propagandisti, sve po – zakonu.
Dejotonski mediji su dio sprege politčke i kriminale mafije, po ocjeni američkog Potkomiteta za spoljnu politiku. Kad vas Amerikanci tako karakteriziraju, nije teško pogoditi šta mi slobodni građani mislimo o vama s obzirom na to da nas terorizirate svaki dan lažnim vijestima sa vaših ekrana, plaćeni našim novcem.
Vi nekoliko puta snimate interview sa gospođom Sebijom Izetbegović, ne zbog lošeg svjetla i tona, nego što gospođa nije bila plaho zadovoljna samom sobom. To što stotine hiljada nisu zadovoljne s njom, nema veze. Vi ste čak skinuli, ili niste reagirali na skidanje, emsije na BHR 1 o sevdalinci dr. Semira Vranića, svjetski znanog mladog patologa, koji je morao napustti KUSC Sarajevo zbog terora gospođe Izetbegović. Emisju o sevdalnici vam je radio besplatno, a kako je obraloženo, emisija je teška za termin oko podne, pa je skinuta, ali zato je lahkosvarljivo srbijansko muzičko smeće kojim nas zasipate svaki dan.
U ovom slučaju, umjesto da odmah suspendirate tu četničku “novinarku” i propagandistu, koja se tu našla zahvaljujući kojim i Bog zna kakavim vezama, Vi ste je odmah promovirali u urednicu najvažnije informativne emsije, sve pozivajući se na zakon. Ma, Vi bi nju možda i suspendirali, ali jača je anutocenzura od poštenja; vi i bez išareta znadete da se to ne bi svijedlo Vašim nalogodavcima. Možda je i to po nekom ilegalnom dejtonskom zakonu, kojeg bespogovorno sprovodite. Obraz – olmaz.
Svjetlana Topalić: Za javnu čstitku dana gencidne RS, promičba. Novinar ugldnog CNN-a dobio je otkazjer je kritizirao Izrael. Skandalima oko neustavng “Dana RS” SDA i njeni mesiji skreću pažnji sa najbitnije teme – neustavnog deytonskog sistema i još neustavnije genocidne RS koja morabiti ukinuta. Ali, dok je B. Izetbegovića i medjske bastilje Sivog doma – nemamo šanse
Šta je sa Vašim ljudskim, novinarskim etničkim kodeksom? Ako ga imate, što ga ne primijenite, pa šta koštalo! Ali, organ zvani kičma kod takvih ne postoji. Ako postoji, ona je zauvijek robovski savijena.
Možda će vas đuture posmjenjivati SDA, eno prijeti vam Mehmedović, da bi uknjižila jeftin politički poen, ali politiku neće mijenjati, ni prema RTVBiH, ni prema Dodiku, ni Čoviću, ni prema RS-u ili HB. Ako vas smjene, dovešće druge iste ili gore, po svojoj mjeri, baš onako kako je Dodik doveden za predsjdnika države koju ne prizna – mudrom politikom A. Izetbegovića, priznanjem genocidne RS i svega što uz to ide, izdajom Ustsva RBiH. Zato su moguće čestitke “urednice” – četnikuše – povodom ilegalnog dana genocidne RS i njena promidžba u viši statusni rang, zahvaljujući Vama i Vašem manjku osjećaja za ljudske moralne i novinarske entičke uzuse i standarde. Vaši kriteriji su etnički i služinski, što Vi pravdate zakonom i procedurom. Zakon i procedura se sprovode nakon suspenzije, a ne nagradom onoga ko je počinio nešto u najmanju ruku ružno, neprihvatljivo i drsko, poput te svjetleće mračne zvijezde Svjetlane.
Za mene je ta Svjetlana samo zorni primjer općeg stanja ne samo na RTVBiH. Četnici šenluče, a Vi ih unapređujete.
Ibrahim HALILOVIĆ, autor pisma Karamehmedoviću, dogodišnji profesionalni novinar, reporter – smostalni urednik na TVSA; dobitnik godišnjih nagrada RTVSA za novinske tekstove i kameru, zatim nagrade Udruženja novinara RBiH
Dobro je da se mračna Svjetlana ukazala, odavno nas navikavate na takve i na mrak! Ali šta je sa jatacima – osnivačima i čuvarima genocidne RS kojima su saveznici Dodik i Čović, a njihove partije koalicioni partrei u prljavom kurvanjskom krevetu u bludu iz interesa. Dok dižu dreku na Svjetlanu, a i na Vas, poslanici SDA u tzv. Narodnoj skupšini gencidne RS dižu obje ruke da bi se osiguralo pola miljuna maraka u budžetu RS za proslavu tog “neustavnog praznika” na kojem, istina nisu bili ni Džaferović, ni Izetbegović, ni Kavazović, ali s Banjoj Luci imali svoje bedele, kao i u menadžemntu TVSA od kojeg bi sada da se distanciraju. Dreka se diže na 9. januar, a svaki drugi dan u godini može biti Krsna slava genocidne tvorevine, njima to ne smeta. Za njih je, u ime svih nas, genocidna nakaza vječna, u to ime praštaju i genocid i urbicid, halaljuju državu, ali za mnoge kao što sam i sam, nije! RS ja vanbračno nezakonito kopile proisteklo iz ljubavi SDS-a i SDA, a pod zaštitom IZ i ostalih dejtonskih partija i udruga. Naravno i medijskih plaćenika.
Kao što reče gospođa Sacha, koga vi (množina!) to pokupšavate napraviti budalama! Nismo svi tako tanuhne pameti, niti smo ćoravi kod očiju.
Ove redove ispisuje Vam onaj koji je nekoliko decenija proveo kao dopisnik, novinar, samostalni urednik-reporter na TVSA, a koji je nepodoban za Vas i takve poslušnike kao Vi, jer nije dobar ni SDS-u, ni SNSD-u, ni SDA, što mu dođe kao orden, važniji od nagrada koje je nekad primao u sada Vašoj i četničkoj Kući. Ne, mene ne zanima rad u takvoj usmrđenoj medijskoj baruštini, ako bi Vi na tako što pomislili kao razlog nizanja ovh redova.
Vi i Vaše medijske zvjezdice i umišljeni novinari i urednici neosjetljivi ni na ono što su sami preživjeli od četničkog terora, vi sijate mrakom, a ime i unapređenje Svjetlane, sinonim je toga mraka!
Vama je dobro, vedrite i oblačite na mračnom dejtonskom medijskom nebu, unaprijeđujete četnike, urednici vaših emsija, čak i novinarke sa Zlatnim ljiljanima, utrkuju se ko će intervujirati Dodika, čitaj kome će u kameru Dodik više lanuti; Vaše voditeljice dočekuju Dodika ispred zgrade Sivog doma sa cvijećem. Uskoro će Dodiku sterati i crveni tepih, jer on je, po zakonu – predsjednik države koju ne prizna i rarazvaljuje, a medijska je zvijezda koju su stvorili dejtonski mediji. Nažalost Dodik nije sam. Nepodbnima, onima koji se nisu prodali za sahan pilava, na date ni prismsrdjeti RTVBiH.
Svi ste vi nalegli na četničko-ustaški projekat, a unapređenje gospođe Topalić zadnja je potvrda.
Cvijet Srebrenice na prsima neke četnikuše nismo primjetili o Danu žalosti, zahvaljući Vašem je i Radojinom blagoslovu. Važno je da ste podanički odradili RTV prijenos, pa i onaj u kojem izamnipulirane majke Srebrenice kite Cvijetom Srebrenice – simbolom genocida – četničkog vojvodu Vučića, a da se ni jednim komentarom kritike niste osvrnuli na taj sramni čin. U emisijama BHRTV može se danima govoriti o Srebrenici, liti krokodilske suze, ali da se ni jednom riječju ne spomene ko pobi te nedužne građane.
Naravno, sve je po tom zakonu na koji se pozivate.
Za mene je ilegalan i taj zakon, i RS i ta vaša RTVBiH kao tellal poricanja gencida i Republike BiH koju čak ne spominjete ni na dan referenduma, ili o 25. novembru… Slavna oslobodilačka Armija Republike BiH izjednačena je s četnicima i ustašama, i to sve po nekom zakonu, sličnom onome na kojeg se pozivate.
A Vi, umjesto da se svemu tome usprotivite, Vi unapređujete četnikuše urednice u rang četničkih informativnih vojvoda i bespogovrno provodite volju dejtonskih vladara i stranaka.
Ibrahim HALILOVIĆ,
dugodišni dopisnik – novinar – samostalni urednik – Reporter na TVSA
u penziji
Zamolio sam odvjetnika predsjednika Johna F. Kennedyja prof. Abrama CHAYES-a da mi se pridruži na Svjetskom sudu pravde kako bi argumentirali bosansku tužbu za genocid protiv Britanije. On je pristao to učiniti besplatno.
Prof Francis A. Boyle, prvi i jedni uspješni zastupnik naše Tužbe protiv SCG i autor Tužbe protiv Britanije na Svjetskom sudu povodom smrti njegova kolege Abrama CHAVES obznanio je Abeovu ulogu u borbi za pravdu za RBiH
ABRAM CHAYES, advokat bivšeg američkog predsjednika Johna F. Kennedyja – jedan od svijetlih likova, ruku pod ruku sa Francisom Boyelom na Svjetskom sudu pravde; ovdje je Boyleovo podsjećanja na ovog sjajnog čovjeka i pravnika koji je bio spreman besplatno pomoći pof. Boyleu i RBiH u sporu RBiH protv Engleske zbog pomaganja genocida
Datum: Utorak, 18. 04. 2000
Dragi prijatelji:
S velikom tugom čitam osmrtnicu u današnjem The New York Timesu o smrti mog učitelja, kolege i prijatelja, Abrama Chayesa, profesora prava na Pravnom fakultetu na Harvardu.
Besmisleno je pokušati sažeti Abeovu spektakularnu karijeru. Ali ono što ja mogu učiniti jest da javno evidentiram rad koji je Abe obavio za Republiku Bosnu i Hercegovinu za vrijeme rata za istrebljenje Bošnjaka.
Prvo sam zatražio od prof. Abea da postane bosanski sudac ad hoc u tužbi za genocid koju sam podnio protiv krnje Jugoslavije na Svjetskom sudu pravde.
Abe nije mogao prihvatiti ponuđeno imenovanje zbog neraskidivog prethodnog profesionalnog poslovnog angažmana. No, ponudio se da me savjetuje iza kulisa, što je doista i učinio. To me je opustilo jer sam spoznao da je netko sa bogatim znanjem, prosudbom i iskustvom Abe Chayesa bio spreman da se odazove na moj telefonski poziv i pomogne, bio dan ili noć.
Odmah nakon što mi je predsjednik Izetbegović naložio da tužim Britaniju za pomaganje i poticanje genocida u Srbiji protiv Bosne, pozvao sam Abe-a i zamolio ga da ostavi sve drugo što je radio i da odmah razmotri taj zahtjev i zahtjev za privremene mjere koje sam već napisao za Bosnu protiv Britanije, što je Abe i učinio. Zatim je dao neke vrlo konstruktivne komentare koje sam kasnije ugradio u konačni nacrt tih dokumenata.
Tada sam rekao Abeu: “Pa, što misliš?” Awram Chawies: (dakje AC): Misliš, hoćeš li dobiti privremene mjere kod Suda? Francid Boyle (dalje F.B) : Da. AC: Pa, već ste ih dobili, zar ne? FB: Mislite, jer trenutno pregovaramo sa Sudom o datumu rasprave o zahtjevu za privremene mjere? AC: Da. FB. Pa, morat ću to i dalje dokazivati na Sudu. I želim da i Vu tamo budete sa mnom. Znate da radim ovaj posao pro bono (mukte, džabe) tako da vam ne mogu ponuditi naknadu. Ali ako Vam platim putne troškove, hoćete li doći na Svjetski sud pravde i raspraviti ovaj slučaj sa mnom? AC. Da! FB. U redu.
Sljedeći telefonski poziv koji je Abe dobio od mene je obavještenje da moramo zaustaviti tužbu protiv Britanije na Svjetskom sudu pravde zbog prisile i prijetnji koju su vršile Britanija,Owen, Stoltenberg i nekoliko europskih država.
Abeova spremnost da besplatno radi za Bosnu tokom rata na istrebljenju Bošnjaka trebala bi vam pružiti mogućnost da sagledate veličinu čovjeka kojeg sam poznavao, divio mu se i poštovao ga otkad sam prvi put pohađao njegov tečaj o međunarodnom pravnom procesu u akademskoj godini 1974-75.
Kasnije, predsjednik Izetbegović dao je intervju u kojem je izjavio da smo zamalo izgubili državu tijekom jeseni 1993. godine. Neka Abeova nagrada na nebu bude velika zbog ljubavi koju je pokazao prema potlačenim narodima. I neka Bog drži Abea na svom dlanu. Siguran sam da On to već čini. Francis A. Boyle Profesor međunarodnog prava, građanin Republike Bosne i Hercegovine i njen pravni zastupnik na Svjetskom sudu pravde
*** Ovaj doukument, zatim Tužba protov Britanije, kao i mnogi povjesni dokumenti iz perioda pravne borbe prof. Boylea i njegovih prijatelja za sudsko sankcioniranje svih agresora i počinitelja gencida, nalazi se u njegovoj knjizi koja je spremna za štampu. Čeka se milost Bosanaca – Bošnjaka da svojim novčanim prilozima potpomogu štampanje ove vrijedne knjige koju će dobiti besplatno
***
Moja napomena: Ono što ne uradim sam, ne mogu tražiti od drugih, pa ću uskoro poslati svoj prilog za štampanje ove dragocjene knjige.
STATEMENT OF INTENTION BY THE REPUBLIC OF BOSNIA AND HERZEGOVINA TO INSTITUTE LEGAL PROCEEDINGS AGAINST THE UNITED KINGDOM BEFORE THE INTERNATIONAL COURT OF JUSTICE
15 November, 1993.
Today, the Republic of Bosnia and Herzegovina hereby states our solemn intention to institute legal proceedings against the United Kingdom before the International Court of Justice for violating the terms of the 1948 Convention on the Prevention and Punishment of the Crime of Genocide; of the 1965 International Convention on the Elimination of All Forms of Racial Discrimination; and of the other sources of general international law set forth in Article 38 of the World Court's Statute. We have already issued formal instructions to that effect to our Attorneys-of-Record before the World Court. They are currently drafting an Application and a Request for Provisional Measures against the United Kingdom. We have instructed our lawyers to file these papers with the World Court as soon as physically possible. In the meantime, we hereby reserve all of our international legal rights against the United Kingdom
I.
Both the Republic of Bosnia and Herzegovina and the United Kingdom are contracting parties to the 1948 Genocide Convention. Article IX of the Genocide Convention provides as follows:
“Disputes between the Contracting Parties
relating to the interpretation, application or fulfillment of the present Convention, including those relating to the responsibility of State for genocide or for any of the other acts enumerated in article III, shall be submitted to the International Court of Justice at the request of any of the parties to the dispute.”
We will sue the United Kingdom for violating the following provisions of the Genocide Convention, inter alia:
First, in our Application and Request to the World Court, we will charge that the United Kingdom has failed in their affirmative obligation and refused “to prevent” genocide against the People and State of Bosnia and Herzegovina in violation of Article I of the Genocide Convention, which provides as follows:
“The Contracting Parties confirm that genocide, whether committed in the time of peace or in time of war, is a crime under international law which they undertake to prevent and to punish.”
Second, in our Application and Request to the World Court, we will charge that the United Kingdom has illegally imposed and maintained an arms embargo upon the Republic of Bosnia and Herzegovina in violation of U.N. Charter Article 51 while acting in its capacity as a Permanent Member of the United Nations Security Council. The United Kingdom has also aided and abetted the ongoing genocide against the People and State of Bosnia and Herzegovina by actively opposing all of the efforts by other States to “lift” this illegal arms embargo. For these reasons, we will charge that the United Kingdom has violated Article III, paragraph
(e) of the Genocide Convention that expressly prohibits “complicity in genocide.” The legal basis for this charge has been developed at length by Judge ad hoc Elihu Lauterpacht in his Separate Opinion attached to the World Court's Order of 13 September 1993 in the Case Concerning Application of the Convention on the Prevention and Punishment of the Crime of Genocide (Bosnia and Herzegovina v. Yugoslavia (Serbia and Montenegro)), which is currently pending.
Finally, in our Application and Request to the World Court, we will charge that the United Kingdom is both jointly and severally liable for all of the harm that has been inflicted upon the People and State of Bosnia and Herzegovina because the United Kingdom is an aider and abettor to genocide under the Genocide Convention and international criminal law.
In drafting these legal pleadings for the World Court, and during the course of the subsequent proceedings, our lawyers will also name and implicate other Member States of the U.N. Security Council that have supported this illegal arms embargo in violation of U.N. Charter Article 51, as aiders and abettors to genocide against the People and State of Bosnia and Herzegovina. We will not sue these other States at this time.
We also serve notice upon all of the more than 100 Contracting Parties to the Genocide Convention that each and every one of them has a solemn legal and moral obligation “to prevent” the commission of genocide in and against the People and State of the Republic of Bosnia and Herzegovina as required by Article I.
II.
Both the Republic of Bosnia and Herzegovina and the United Kingdom are also contracting parties to the 1965 International Convention on the Elimination of All Forms of Racial Discrimination. Article 22 thereof provides as follows:
Article 22
Any dispute between two or more States Parties over the interpretation or application of this Convention, which is not settled by negotiation or by the procedures expressly provided for in this Convention, shall at the request of any of the parties to the dispute be referred to the International Court of Justice for decision, unless the disputants agree to another mode of settlement.
The United Kingdom has promoted options, ostensibly as solutions to the aggression against the Republic of Bosnia and Herzegovina, that are inconsistent with the terms of this treaty.
****
This Statement will be circulated to all Members of the United Nations Organization, and will also be filed with the International Court of Justice.
bosnia-h\statemnt.n93
Francis A. Boyle
***
Na pitanje urednika ovog Bloga, da li se ta Tužba može aktvirati sada, prof. Boyle je odgovorio:
“Yes, this papers could be filed with the World Court against the UK. Fab.”
“Da,ti papiri (misli na Tužbu i odgovarajuće dokumente, op. I.H) bi i sad mogli biti podneseni Svjetskom sudu pravde protiv Velike Britanije. Fab.
Citat: “Srpski narod nikad neće zaboraviti šta je Putin uradio 2015. godine, kada je Rusija stavila veto na britansku Rezoluciju u Savjetu bezbjednosti UN-a prema kojoj bi Srbi trebalo da budu proglašeni za genocidni narod. Tada je predsjednik Putin zaštitio istinu i pravdu i zato imamo veliku odgovornost za sve što ćemo raditi u budućnosti – dodao je Vučić.” Kraj citata.
Koliko vidim po gabaritima Vaseg odgovora na moj prethodni mail koji ste neovlasteno i bez moje dozvole javno objavili, sto je kaznjivo i bice predmet sudskog spora, dali ste si truda da opet nadugo i nasiroko, pored raznih stvari, analizirate moj lik i djelo “casteci” me raznim epitetima, sto pametnim osobama govori puno vise o Vama, nego o meni. Na stranu i to, ali i ovo Vase pisanije “vrvi” od teskih frustracija, samohvale i laznih navoda (poput onog da je Svjetlana Topalic unaprijedjena?) sto dokazuje da, zbilja, ne vrijedi ulaziti u bilo kakvu raspravu s Vama. Po svemu sto se napisali ispada da bih se ja jos trebao Vama izvinjavati zato sto sam rat proveo u Sarajevu, ali to od mene ni Vi, niti bilo ko drugi nikad nece docekati. 
ako ne bude skliskog leda pod teškim “gabaritom”snijega po sarajevskim ulicama, sokacima i mahalama, od Kozje ćuprije do Stupa. Ipak, teško da će Vama šta faliti. Tamo gdje bi trebala biti kičma, mekše je od fotelje u kojoj sjedite.
javno mokrili na novine u Stuttgartu! Kada ste prvi i zanji put nazvali Aliju veleizdajnikom, rekli da je prvi u svijetu priznao genocidnu RS, ponovili kako ne važi dejtonski ustav, te objasnili kako je Alijin sin nasljednik saboter pravde i munafik, nikakav vjernik, ko ni Babo mu! Eh, napisati i objaviti – to košta! Tamo gje je u normalnog insana kičma, Vaše mjesto je mekše od fotelje u kojoj sjedite. Pristao sam platiti tu visku cijenu. Čak i laskavu punudu za rad toj Vašoj RTVBiH – odbio. Znao sam unaprijed – ne bih mogao ni s Vama ni s Vašom štićenicom. Bilo bi nas zavratove!
Citat: “Najlakše je, naravno, bilo naći način da se nešto napakuje. Čista provincijska groteska, ali opaka: u montaži banjalučkoga “Glasa” monter je montirao verzalno slovo U na kapi partizana u crtežu na naslovnoj stranici lokalnih novina koje sam su-uređivao, u broju koji je izlazio uoči neke od okruglih godišnjica ZAVNOBIH-a. Bez obzira na to što smo (Ibrahim Halilović i ja) kvaku primijetili prvi, te stvar prijavili i cijelu nakladu predali policiji, to je trebao biti krunski dokaz ustašluka. Znam, naravno, i montera, eno ga, ugledna je ličnost novoga nacionalnog i poslovnoga jet seta u Banjoj Luci. Zaglavili smo u Crnu kuću po članu, čini mi se, 119, “djelatnost protiv naroda i države”. Od daljega postupka spasila nas je intervencija odozgor, zapravo mudra dobrota jednoga čovjeka, Mrkonjićanina Uroša Anđelića (jednoga od ljudi iz Brassensove pjesme) koji je tada bio na mandatu u Sarajevu, i odlično poznavao poganu narav i metode onih koji su nas hapsili. Ali, iskustvo i doživljaj tri dana i tri noći u banjalučkom zatvoru, s perspektivom političkoga kažnjenika, dublje je i važnije od svih mojih drugih negativnih iskustava.” Kraj citata iz interviewa Danima
Slaviša MAŠIĆ, reditelj na TVSA, RTVBiH, među ostalim režirao i TV prijenos sarajevske Olimpijade, kaže u mikrofon mobitela Marjana Hajnala, pri slučajnom susretu u Sarajevu, u jednoj likovnoj galeriji:
Jutros rano me, pored obilnih snjeznih padavina, zateklo i Vase opsirno obracanje u kojem niste stedili truda iznijeti misljenje o mnogim pitanjima, od Dejtonskog mirovnog sporazuma, preko SDA sluganstva, cetnika i ustasa, pa do nekakvog navodnog slidanja emisije na BH Radiju 1 i proglasavanja Zakona ilegalnim iz Vase osobne vizure. Ima tu jos mnogo toga, ali ko ce pohvatati izljeve, ocigledno, teskih frustracija koje ste istresli u ovom mailu docekavsi, po Vama, dobar povod u nekorektnom obracanju novinarke Svjetlane Topalic na svom privatnom profilu na drustvenim mrezama. Ja sam rat proveo u Sarajevu radeci na BHRT, bez pripadnosti bilo kojoj stranackoj opciji, casno i posteno se boreci za ovaj medij, sto i danas cinim i ne pada mi napamet pravdati se zbog toga Vama, niti bilo kome. Imao bih, itekako, sta odgovoriti na vecinu navoda koje ste iznijeli, ali bojim se da je to uzaludan posao, jer me iskustvo naucilo da ne vrijedi raspravljati s “drvenim filozofima” koji sa sigurne udaljenosti znaju sva rjesenja za BiH. Cesto smo se u ratu, gladni, zedni, promrzli i u strahu za svoje zivote, znali nasmijati na, kazu, istinitu poruku koju je preko Crvenog kriza neki Bosanac poslao u domovinu, a koja je otprilike glasila “Izdrzi Bosno do posljednjeg Bosnjaka”. U potpisu je stajalo “Mujo Dortmund”. U mailu koji ste mi poslali pogrijesili ste i temu i ideju, a Boga mi i adresu i ne vidim smisla u polemici s Vama tako da cu se ovdje zaustaviti.
Jer, Vi ste duhovni i moralni hadum koji se odglušio i o ljudske i novinarske principe i profesionalizam budući da mora služiti onima koji su Vas postavili na to mjesto baš zbog što jetakav. To što se Vi formalno odričete članstva u nekoj od partija ne znači da idejom ne pripadate baš nekoj od njih, ne samo jednoj, jer bez toga se u Bosni ne mere dobiti ni časni, mizerno plaćeni posao ćišćenja javnih ćenifa (kakav su mnogi prognanici časno radili u izbjeglištvu diljem svijeta. I sam sam to ponekad s ponosom radio.) Lijepo je Alija Izetbegović rekao: Između sposobnih i podobnih, biram podobne. Odlično ste se ukolopili u taj kaluf, ja nisam niti ću ikad! Bolje je ćenife čistiti. Manje tuknu!
Odbio sam poziv vratiti se na FTVBIH prije 12 godina, (dokument je u prethodnom pismu) jer sam i tada znao da bi mi direktor mogao biti neko poput Vas koji unapređuje četničke novinarke u informativne vojvode nakon njihovog sramotnog istupa u javnosti. Umjesto reporterskog posla na toj Vašoj podaničkoj FTV, odlučio sam se za izbjeglički život u Canadi. I dalje pišem – za svoj Blog i na Facebooku, dosta mojih video zapisa je i na You Tube-u gdje, za razliku od Vas slobdno iznosim svoje stavove i rekreiram svoj duh. Rekeracije radi, a lijepo je i plaćeno, ujutru dijelim lokalni list i reklame od kuće do kuće. Ponekad i objavim ponešto na temu dejtonske Bosne. To je svakakao časnije njego biti novinar ili direktor kao Vi i Vaši miljenici Radoje, Svjetlana koje unapređujete zbog javno iznesenih četničkih stavova.
Na kraju, da imalo imate ljudskog i kolegijalnog odnosa prema starijem kolegi, oslovili bi ga sa imenom i prezimenom; ali, to Vam nije palo na pamet jer tako pokazali makar zehru manje svoje nadmene ignorancije, umišljene osobe koja s velikih, ali mračnih visina gleda na nas, pogovo one čestite radnike RTVSA, one koje je prognala genocidna tvorevna, uz SDA-amin – čiji nezakoniti dan javno čestita Vaša, sada već unaprijeđena novinarka.
Today, the Republic of Bosnia and Herzegovina hereby states our solemn intention to institute legal proceedings against the United Kingdom before the International Court of Justice for violating the terms of the 1948 Convention on the Prevention and Punishment of the Crime of Genocide; of the 1965 International Convention on the Elimination of All Forms of Racial Discrimination; and of the other sources of general international law set forth in Article 38 of the World Court's Statute. We have already issued formal instructions to that effect to our Attorneys-of-Record before the World Court. They are currently drafting an Application and a Request for Provisional Measures against the United Kingdom. We have instructed our lawyers to file these papers with the World Court as soon as physically possible. In the meantime, we hereby reserve all of our international legal rights against the United Kingdom
Ibrahim Halilović 