"Voljeti domovinu, sastavni je dio vjerovanja." "Najvažniji je mjesto koje je prvo dotakla moja koža (pri rođenju)" (Mustafa-aga, sin Mehmed-begov, Vakufnama 1593. pri utemeljenju Novog Jajca, kasnije Varcar Vakufa)
Sa Marjanom HAJNALOM ispred oronule zgrade nekadašnjeg Spomen-muzeja I zasjedanja ZAVNOBIH – – zbog isticanja državnog simbola Republike Bosne i Hercegovine umalo nas ne uhapsi srpska milcija
Uz čestitku za Dan državnosti naše Domovine
OSTACI KRALJEVSKOG GRADA BOBOVCA PROPADAJU, SPOMEN-MUZEJ PRVOG ZASJEDANJA ZAVNOBiHA U RUŠEVNOM STANJU – SLIKE SU NAŠEG ODNOSA PREMA NAŠOJ DRŽAVI I NAMA SAMIMA, NAŠOJ PROŠLOSTI, SADAŠNJOSTI I BUDUĆNOSTI
Na Bobobovcu se vihori dejtonska zastava kao simbol drevne i ovovremene veleizdaje
U Vacrar Vakufu (Mrkonjić-Gradu) u kojem je 25. novembra/studenog 1943. godine obnovljena državnost naše Domovine, osim oronule zgrade Spomen-muzeja – nema niti jednog simbola naše države
Spomenik kralju Petru – podignut na Kolobari, na vakufskoj zemlji, ni traga državi Republici Bosni i Hercegovini
SRETAN DAN DRŽAVNOSTI GRAĐANIMA KOJI REPUBLIKU BOSNU I HERCEGOVINU SMATRAJU SVOJOM DOMOVINOM!
Link – BOSNA KOJU UPOZNAJU NAŠI UNUCI – kao čestitka za Dan državnosti
* Donji post još nekoliko tekstova na tu temu, objavio sam prije nekoliko godina na ovom mjestu. Dokumentirao sam okolnosti svirepog ubojstva moga sugrađanina Josipa Svetinovića Baje, a dodatno pokrijepio izjavom njegove supruge Ivanke koju je dala SIPI.
Umjesto da se pozabave i dokumentima i izjavom, SIPA se okomila na me, pa me je uz pomoć Interpola u Canadi ispitivala ko mi je dao izjavu Ivanke Svetinović. Nisu osporili ni jedan dokument. Tužio sam inspektora SIPE Sudu BiH, ali vrana vrani oči ne vadi. Očito, inspektor Fišo me je progonio “po službenoj dužnosti.” Fišo i SIPA su po službenoj dužnosti istražili slučaj ubojstva Josipa Svetinovića Baje, kompletirali predmet Tužilaštvu za koji je određena sutkinja Džemila BEGOVIĆ, ali, koliko je meni poznato, do sada niko nije kažnjen za taj zločin.
Tekst objavljen
INTERPOL – WANTED – TRAŽI SE IBRAHIM HALILOVIĆ
Ibrahim Halilović: Interpol za petama zbog objavljivanja izjave Ivanke Svetnović o ubojstvu njena supruga Josipa Svetnovića Baje – što SIPA smatra tajnim dokumentom. SIPI BI BILO BOLJE DA RADI SVOJ POSAO I DA NAKON 24 GODINE NAJZAD UHAPSI UBOJICE
po nalogu SIPE zbog “otkrivanja tajnog dokumenta” – izjave Ivanke Svetinović u vezi sa ubistvom njenog muža Josipa SVETINOVIĆA – Baje sredinom juna 1992.
NI JEDAN DOKUMENT KOJI SAM OBJAVIO NIJE NOSIO NIKAKVU OZNAKU TAJNOSTI. SIPA JE ISTRAGU KOMPLETIRALA I PREDMET PREDALA TUŽILAŠTVU. SUTKINJA DŽEMILA BEGOVIĆ JE NADLEŽNA ZA TAJ PREDMET – NA KOJI, ZA SADA, PADA PRAŠINA U NJENOJ LADICI.
Inspektor Policije iz Widsora našao me 19. 04. 2016. u avliji taman kada sam završavao popravku auta.
Predstavi se, pokaza mi “badge” (policijski bedž) pa nakon što je utvrdio moj identitet, pita me jesam li ikad čuo za Interepol.
E – on dolazi kod mene baš po nalogu Interpola. Ima zadatak da me sasluša na osnovu povjerljivog zahtjeva SIPE iz Banje Luke, Bosna i Hercegovina – koji je stigao preko canadskog ureda Interpola u Ottawi. Broj: IP 40/201326-181-0 (Ovo IP – znači – Interpol.) Slučaj – a vjerovatno i Interpolova potjernica – su djelo inspektora SIPE koji se zove Melis FIŠO (ili FISO.)
Canadski inspektor, profesionalan i uljudan, strpljiv i pun razumijevanja, kulturan – službeno me pitao je da li imam Blog, na što je dobio potvrdan odgovor.
Potom je pitao da li iko drugi ima pristup blogu da bi nešto objavio, na što je dobio negativan odgovor.
Pitao me – da li sam u februaru 2015. godine objavio izjavu Ivanke Svetinović koju je ona dala SIPI. Rekao sam da jesam.
Pitao me i kako sam došao do te informacije – pa sam rekao da sam je dobio od obitelji Josipa Svetinovića, kao i svu dokumentaciju koju je obitelj imala. Dokumenti su mi ustupljeni dragovoljno i bez prisile o čemu imam valjane dokaze. (Vidi napomenu na kraju ovog teksta!)
Inspektor me pitao kako je informacija došla do mene, na što je dobio odgovor – “Preko interneta, – digitalno.”
To bi bilo ukratko sve što je inspektor htio znati. Zahvalio se! I ja sam njemu.
Josip SVETINOVIĆ Baja – omiljen i cijenjen građanin – UBIJEN NA PRAVDI BOGA, a njegove ubojice na slobodi i danas, 24 godina poslije svirepog zločina
Tokom daljnjeg razgovora koji nije imao službeni karakter, objasnio sam policijskom inspektoru o čemu se radi. Rekao sam da su srpske vlasti SDS-a u Mrkonjić-Gradu na čijem čelu je bio dr. Luka Čulić naredile, a srpska milicija srednim juna 1992. godine zašla od kuće do kuće i uhapsila veću grupu civila muslimana i katolika, ni krivih ni dužnih građana.Prilikom hapšenja tim građanima niko nije rekao razloge hapšenja. Odvedeni su u Stanicu milicije u Mrkonjić-Gradu gdje su čekali da budu ispitani. Među uhapšenim je bio i Josip Svetinović Baja, omiljeni građanin, odličan fudbaler i pobožan katolik, pjevač u gradskom i crkvenom horu, zaposlen kao vozač u Trgovačkom preduzeću.
Uhapšeni građani su znali da su nevini. Čekajući da im bude bude objašnjen razlog privođenja, pa da se nakon ispitivanja vrate kućama, grupa oko Baje se u jednom trenutku nasmijala nekoj šali. Zbog te šale, Baja se nikad nije vratio kući, a evo Interepol mi kuca na vrata, umjesto da su Bajine ubojice pohvatane i sudski kažnjene – pa i uz pomoć Intrepola, ako treba!
Čuvši smijeh, pojavio se odnekud komandir Stanice milicije Mrkonjić-Grad Đuro Marković koji je uz psovku, udario snažno pesnicom u lice Josipa Svetinića Baju i teško ga ozlijedio, pri čemu ga je krv oblila.
Dio iskaza Ivanke Svetinović – Ovaj događaj je javnosti poznat godinama – a na ovom Blogu može se naći i u iskazu logoraša iz Mrkonjić-Grada koji je bio u grupi uhapšenih sa Josipom Svetnovićem Bajom. I moj brat Muharem, koji je umro mlad od posljedica torture u Bjejalcu, Podbrdu i Manjači, svjedočio je o umorstvu Josipa Svetinovića prvog dana po izlasku iz logora
Veći broj nevino uhapšenih građana su već bili pretučeni u garaži “Udarnika” u Bjelajcu, a tukli su ih i u Stanici milicije u Mrkonjić-Gradu. Potom su prebačeni je u Klaonicu u Podbrdu, a zatim su traspotovani u malom furgonu na Manjaču gdje su jedva dolazili do zraka, presovani kao ribe u konzervi.
Josip Svetinović Baja nije stigao u logor. Ubijen je u Podbrdu. Tu su i mnogi drugi nevini građani krvnički pretučeni.
Baju su polumrtva ubacili u Hladnjaču klaonice među ostale zatvorenike, gdje je u najtežim mukama tokom noći umro. Ostali zatvorenici proveli su noć u velikom strahu i neizvjesnosti. Mnoge od njih i danas progone ti bolni jecaji i jauci njihova sugrađanina na izdisaju, a nisu zaboravili ni svoje muke.
Dugo vremena je obitelj ubijenog Josipa Svetinovića nastojala dokučiti istinu o mužu i ocu, da bi najzad posredno saznala da je ubijen, i to kada su se Bajini našili u Hrvatskoj.
Ivanka SVETINOVIĆ – supruga ubijenog Josipa Svetinovića – “Da pravda stigne ubojice, pa da mirno umrem!”
U pokušaju da sazna istinu o sudbini svoga muža nakon hapšenja, Ivanka se raspitivala u Stanici milicije gdje su joj nadležni slagali sve o sudbini njena ubijenog muža. Nisu rekli da je davno ubijen. Namjerno su skrivali teško krivično djelo. Nedjeljko Kesić se pravio da je iznenađen Ivankinim pitanjem gdje je Baja.
Canadskom inspektoru rekao sam: „Oni koji su naredili protupravno hapšenje nevinih građana, a to je bila srpska vlast SDS-a na čelu sa dr. Lukom Čulićem, oni koji su naredili nezakonito odvođenje u Podbrdo, oni su i odredili i čuvare i znali su imena svih osoba koje su imale pristup uhapšenim, ko ih je ispitivao uz prigušena svjetla i muziku, ko ih je tukao i sadistički mučio.”
Prvog jutra po ubojstvu, nadležni su morali provesti istragu i odmah saznati ko su ubojice nevina čovjeka. Umjesto da otkriju i kazne ubojice, srpske vlasti su ih skrivale.
SIPI trebaju dvije decenije da bi pronašla ubojice koje su poznate već 24 godine. Niko ne odgovara za nezakonito hapšenje nevinih ljudi, njihovo premlaćivanje i ubojstvo Josipa Svetinovića, odvođenje na Manjaču u logor gdje su preživjeli strašne muke – jer SIPA ne radi svoj posao, a Tužilaštvo i Sud – također. SIPA preko Interpola traga za mnom u Canadi zbog toga što sam objelodanio iskaz Ivanke Svetinović kojeg SIPA smatra povjerljivim.
Službeno, svojim potpisom načelnik Nedjeljko POPOVIĆ i pečatom SJB Mrkonjić-Grad nakon dva i po mjeseca od ubojstva – svjesno prikriva zločin nad nevinim čovjekom Josipom Svetinovića Bajom – umjesto da je odmah po ubojstvu uhapsio, a Sud primjerno kaznio ubojice. Kako bi, kad je i sam upleten u taj zločin kao i komandir Stanice milicije Đuro MARKOVIĆ – svi pod kišobranom SDS-a na čelu sa dr. Lukom ČULIĆEM
Taj iskaz sam mogao dobiti od Ivanke u svako doba da smo se sreli. Uostalom preko „Večernjeg lista“ moguće je da je i saznala, ili pak potvrdila istinu o smrti svoga muža Josipa u tekstu-fotoreportaži na duplerici kojeg sam objavio početkom septembra 1992. o dolasku grupe logoraša s Manjače u Jajce kada sam od brata Muharema i sazano da su ubili Baju.
Nekad sretna obitelj Josipa Svetinovića Baje – trnovit put do istine nakon svirepog ubojstva supruga i oca. U Ivankinu iskazu nema tajnovitog niti nepoznatog, samo bol i muka obitelji Svetnović kako bi najzad saznala za ubojstvo, našli Baji grob, pokupili njegove zemne ostatke i konačno pokopali nevine kosti dobrog čovjeka. Njihov i naš Baja je najzad našao svoj mir, ali ne u Bosni, svome Zborištu koje je toliko volio. Liječnički nalaz forenzičara u Splitu potvrdio je da se radi o ubojstvu. Odjeća na umorenom je bila civilna
Canadski inspektor je nakon mojeg iskaza bio začuđen i iznenađen. Pitao me da li posjećujem svoj radni grad u Bosni. Bojim li se. Odgovorio sam mu da idem svake godine, da sam izložen stalnim prijetnjama, psovkama, saslušanjima, te da neću više ništa prijavljivati policiji jer umjesto nasilnika koji me napadaju, sud globi mene koji sam napad prijavio.
U toj izjavi Ivanke Svetinović, nema ničega tajnog i povjerljivog, jer tu priču odavno znaju mnogi građani, a da svjedoke logoraše i ne spominjem. Tajna je zašto SIPA i Tužilaštvo i Sud ne hvataju ubojice nedužna čovjeka, zašto ubojice nisu kažnjene, nego preko Interpola traže i policijski ispituju novinara za tekst koji je objavljen u februaru 2015. Zna i SIPA i Sud da sam autor toga teksta i da nekoliko mjeseci godišnje provodim u Varcar Vakufu. Nije im trebao Interpol! Sve o meni je dostupno javno – na internetu, a mene su mogli saslušati u rodnom gradu ili bilo gdje u Bosni, ta navikao sam na informativne razgovore kojih je bilo mnogo u mojoj novinarskoj karijeri.
Inspektoru sam rekao da se upravo spremam na put u Bosnu, a da sam dvadeset i više godina izložen provokacijama, prijetnjama ubojstvom, uništavanjem i razaranjem imovine… Niko nije kažnjen zbog toga. Ni ja niti iko drugi od muslimana i katolika neće imati mira u našem gradu dok ne budu kažnjeni nasilnici i ubojice. Zato se i borim za pravdu. Ali, SIPA ne bi bila SIPA kada ne bi istraživala mene koji sam javno tražio od SIPE da pronađe ubojice.
Rekao sam da ni po koju cijenu nikada neću odustati i od pravde za sve nevine ljude, a posebno za moje sugrađane među kojima je i na bigajri hak ubijeni Josip Svetinović Baja. (Tada nisam stigao spomenuti nekažnjeni masakr muslimana i katolika Varcar Vakufa – genocid u Oborcima.)
Boriću se za istinu i po cijenu da me SIPA ganja u Canadi preko Intrepola, ili uhapsi sutra u Bosni – umjesto da hapsi ubojice! Nadam se da će pravda pobijediti, a da će Canada na pravi način zaštiti svoga građanina kada mu već organi gonjenja rodne Bosne ne daju mira
***
HISTORIJA OBJAVLJIVANJA PRILOGA ZBOG KOJIM MI SIPA ŠALJE INTEREPOL NA VRATA
Prvo mi je prijatelj – inače logoraš Manjače i svijedok ubojstva Josipa Svetnovića Baje javio da je SIPA uhapsila grupu osoba iz Mrkonjić-Grada – u vezi sa ubojstvom Josipa Svetnovića Baje. Naveo je imena uhapšenih.
Potom sam imao prepisku sa Krunom Svetinovićem, sinom ubijenog, smatrajući da on zna nešto više o tome. Kruno je tvrdio da je informacija tačna, da ju je objavio srpski Radio, ali nisam povjerovao, niti htio išta objaviti dok ne provjerim kod SIPE, napismeno, odakle mi je ubrzo odgovoreno da niko nije uhapšen.
Tada mi je Kruno Svetinović poručio da će na Facebooku objaviti svu dokumentciju kojom raspolaže, a da će je ustupiti i meni. U jednoj poruci Kruno Svetinović mi je napisao u vezi imena osoba na koje sumnja da su mu ubili oca:
“Ja sam rekao ovima u tuzilastvu i SIPI da cu ja javno objaviti imena tih ljudi na internet, zato sam i(h) spominjao u komentarima sto si ti pisao o svom bratu.”
(Riječ je o r. Muharemu Haliloviću, jednom od svjedoka ubojstva Kruninog oca Josipa, op. I.H.)
Kruno je kasnije poručio:
“Sve cu ja to objaviti ove dane pa neka se trese drzava. Ja se nikog nebojim i castan san covjek. on je direktor sada, znam to. Ibrahime sve cu ti ja papire prosljediti i ti ih mozes slobodno objaviti, moje dopustenje imas.”
Zatim mi je slao dokument po dokument: “Evo i zapisnik od SIPe sto je mama dala izjavu”
“Ibrahime evo sve poslano ponovno,svaki papir posebno”
10.2.2015 5:17
Ibrahime svaka cast,dokumenti su vrijedni cijelo bogastvo (Poruka stigla od Krune nakon objavljivanja dokumetacije na mome Blogu, op. I.H.)
“Sutkinja u tuzilastvu BiH za slucaj pok.oca je Djemila Begovic“
10.2.2015 10:10
Krunoslav Svetinović: “Napravio si zbrku u BiH!” (Misli na objavljivanje priloga na mome Blogu, op. I.H.)
A onda – stiže ova poruka:
“Bila je policija u sestre, sto zivi u Bosni da jel ona tebi dala ovi dokument od izjave. I mene je sada strah.”
I, evo nakon više od godinu dana – evo i meni Intrepola na vrata!
Je li me strah što me progone, a progone zbog toga što SIPA, TUŽILAŠTVO I SUD NE RADE SVOJ POSAO?
Nije me strah.
Njih treba biti strah!
***
Ovdje su tekstovi u kojima su objavljeni „tajni dokumenti“ zbog čega, po nalogu SIPE – imam posla sa Interpolom:
Ovo nije ni Bosna ni Vučjak; ov slika Francuske koja zaista sjedni na tempiranoj bombi koja se zove islamofobski odnos prema muslimanima, francuskim državljanima iz nekadašnjih njenih kolonija. Bez prava na život dostojan čovjeka, bez prava na odgovarajuće obrazovanje, zdravstvenu zaštitu…, ovi nevoljnici su moguća tempirana bomba u Makronovoj avliji, u koju on očito ne zaviruje iako mu je pod nosom... (Photo: The Guardian)
Reagiranje prof. Francisa A. Boylea na Makronovu izjavu da je naša država tempirana bomba zbog opasnosti od islamskih terorista
BOSNA I HERCEGOVINA IMA PRAVO TUŽITI FRANCUSKU ZA GENOCID, KAO I SVE ČLANICE SAVJETA SIGURNOSTI UN-a JER ZLOČIN GENOCIDA NE ZASTARIJEVA
Na Svjetskom sudu pravde postoji napisana tužba protiv Engleske koja može biti aktivirana kad god bosanska Vlada zaželi. Istovjetna tužba, može biti podnesena i protiv Francuske bez velikog zahmeta tako što će se u već napisanoj tužbi riječ “Britanija” zamijeniti sa riječju “Francuska”
Povodom lažne izjave francuskog predsjednika Makrona o našoj državi kao tempiranoj bombi zbog islamskih ekstermista, komentirao je profesor Francis A. Boyle. Ugledni ekspert međunarodnog prava bio je ovlašteni autor i zastupnik Tužbe RBiH na Svjetskom sudu pravde protiv Srbije i Crne Gore za genocid.
Profesor Boyle je podsjetio nas je na činjenice iz 1993. kada je tužio Srbiju, kada je imao namjeru tužiti i sve članice Savjeta bezbjednosti UN-a, a posebno Englesku, Francusku i Rusiju, jer su te države bile najgori suučesnici genocida u RBiH.
Nažalost, ti pokušaji su zaustavljeni ucjenama moćnih država i manjkom vremena za pokretanje tako brojini velikih sudskih sporova.
O tome prof. Boyle ponovno svjedoči jasno poručujući francuskom predsjedniku Makronu šta misli o ulozi Francuske u genocidu u RBiH. On podsjeća na neoutuđivo pravu naše države na tužbu protiv Francuske za genocid u Bosni, na kojem je utemeljena današnja podijeljena bosanska država u kojoj su počinitelji genocida nagrađeni.
Prof Boyle podsjeća:
“Više puta sam tražio od bosanske Vlade ovlaštenja da tužim Francusku, Britaniju i Rusiju na Svjetskom sudu pravde zbog pomaganja i podržavanja srbijanskog genocida nad nama. Nastavio sam to raditi tokom ljeta 1993.Ali 1993. godine naša je situacija bila zaista očajna. Upravo smo trebali biti potpuno uništeni. Bilo bi gore od Srebrenice za sve nas. Vremena je ponestajalo, tužiti tri države odjednom bio bi veliki pravni zalogaj. Stoga sam u susretu sa A. Izetbegovićem u Ženevi tražio od bosanskih vlasti da tužimo Britaniju jer je u ovoj trojci bila najgora.
Dobio sam zeleno svjetlo od bosanskih vlasti za tužbu protiv Engleske.
Tekst Tužbe protiv Britanije nalazi se u Svjetskom sudu pravde uz zadržano pravo da može biti aktivirana u svako doba. Tekst te tužbe nalazi se i u mojoj najnovijoj knjizi koja na engleskom jeziku uskoro izlazi u Sarajevu, a biće dijeljena basplatno.
Englezi su ucijenili bosanske vlasti; ako budu istrajavale na Tužbi na Svjetskom sudu pravde, Bosanci će se suočiti sa obustavom humanitarne pomoći i humanitarnom katastrofom. Tako je A. Izetbegović odustao od već napisane Tužbe protiv Engleske, ali ja sam zadržao pravo bosanske države na Svjetskom sudu da tu tužbu aktivira u povoljnijim prilikama. Zločin genocida ne zastarijeva. Bosanska država ima pravo tužiti i Hrvatsku za genocid.”
Da sam imao vremena i prilike tužiti Francusku, sve što bih učinio bilo bi da uzmem već napisanu Tužbu protiv Engleske koji sam već imao na mom računaru,pa promijenim naziv Britanije u Francusku. Ta tužba protiv Britanije također tako može biti naša tužba protiv Francuske zbog genocida nad nama.”
Prof. Boyle dodaje:
“Krajem jula 1993. godine javno sam govorio u sjedištu Ujedinjenih nacija u New Yorku na konferenciji za medije.Muhammed Sacirbey, tadašnji ambassador EBiH u UN-u, sjedio je do mene. Javno sam zaprijetio da ću tužiti svih 5 članica Vijeća sigurnosti UN-a ako nam nametnu Owen-Stoltenbergov plan i to sam stvarno i mislio.
Ali do sredine septembra 1993. godine, RBIH je ponestajalo vremena. Alija Izetbegović je kasnije dao intervju u kojem je rekao da smo gotovo izgubili našu državu u jesen 1993. godine, što je istina. Bilo bi za nas gore od Srebrenice tako da sam samo imao priliku I vremena tužiti Britaniju. Ali da sam tužio Francusku, jednostavno bih promijenio ime iz Britanije u Francusku na onim dokumentima Svjetskog suda koje imate u mojoj novoj knjizi i na to sam mislio. Ti britanski papiri o Svjetskom sudu također su pokrenuli naš slučaj genocida nad Francuskom.”
Bosanske vlasti odavno ne slušaju savjete uglednog međunaodnog pravnog stručnjaka i našeg prijatelja Francisa A Boylea.
(Photo: The Guardian)
Odstranjen je iz sudskog spora protiv Srbije i Crne Gore. On je već dobio sudske pravovaljane naloga kojima Svjetski sud ultimativno traži prekid svih vojnih genocidnih akcija Srbije i Crne Gore u RBiH, što očito nije išlo u prilog domaćim veleizdajnicima i svjetskim silama.
Tužba protiv SCG je godinama visila o koncu, a iz sudskih spisa i spora izbačen je genocidni zločin nad oko 40 hiljada silovanih žena, isparila je tužena Crna Gora. Novi agent na Svjetskom sudu Sakib Softić koji je bio zastupnik po diktatu SDA i IZ, nije dozvolio pojavu svjedoka na ročištu.
Ali, Sud nije mogao ukinuti svoje naloge koji osnova svega što se dobilo na tom Sudu. RS je proglašena krivom za genocid, a Srbija odgovornom za genocid jer je morala, a nije spriječila. To nam daje za pravo ukinuti gencidnu RS.
Neka se Makron pogleda – ovo je njegovo ogledalo . Ovakvih sprizora teško da ima u Bosni (Photo: The Guardian)
Prof. Boyle je svoj pravnički posao u ime RBiH radio besplatno, o svom trošku; Sakib Softić je uzeo veliku sumu novca za sabotažu u kojoj je glavni saboter pravde bio i ostao nekažnjeni Bakir Izetbegović.
Zbog takve zločinačke politike režimskog dvojca SDA-IZ nagrađena je genocidna RS, Srbija, kao i Hrvatska za udruženi zločinački pothvat.
S kuke je skinuta Srbija i Crna Gora, ali i Francuska, Rusija, Engleska, pa smo sada smo tu gdje smo. Nigdje!
Da je to tako potvrđuje sramotna neistinita izjava francuskog Predsjednika da je Bosna tempirana bomba jer je leglo islamskih eskternista koji se poraženi vraćaju iz Sirije. Kada bi to tako zaista i bilo, mora se reći da su islamske teroriste stvorili zapadnjački islamofobi i vlade – pa tako i Francuzi, bilo da je govor o onima iz Al Kaide, ISIL-a, onim koji su trenutno u kampovima u Turskoj ili Vučjaku.
Fotografija govori više od tisuća i hiljada riječi: u svakoj ovoj hudžeri, ruglu Makronovom, kuca tempirana bomba (Photo: The Guardian)
Naša najveća opasnost dolazi i sa Zapada i sa istoka. Uz pomoć domaćih veleizdajnika navukli su nama i našoj državi luđačku daytonsku košulju, stvorili stanje haosa i beznađa, dodatno nam natovarali na vrat migrante, produkt islamofoba. Bošnjaci imaju hiljadu razloga za nezadovoljstvo, ali oni nisu niti će biti teroristi. Teroristi su i ustaše i četnici, nagrađeni za genocid i UZP-e.
Više od igre – osim loptanja, Makrona i Kolindu Gabar Kitarević i co. veže i isamofobija i Više od loptanja – zajednička mržnja islamofoba Makona i Grabar Kitarević prema našoj državi i bosanskim muslimanima – sve zasnovano na lažima
Informacije o Bosni kao tempiraoj bombi koja prijeti Hrvatskoj i Europi, Makron je dobio od Plenkovića. Kolinde Grabar Kitarević, kao i Vučićića, koji danas ide kod Makroa sa novim lažnim optužbama protiv nas i naše države. Na ruku islamofobisti Makronu prtiv nas i naše države ide Rusija, Turska, Hrvatska.
Da se poslušlo prof. Boylea, ta prljava rabota francuskom, kao i Plenkoviću, Grabar Kitarević, Vučiću, ne bi nikad pala na pamet.
Kako zločin genocida nikad ne zastarijeva, trebalo bi Plenkovića, Grabar Kitarević, ali i Makrona, Johansona, Putina…, podsjetiti da država Bosna ima pravo tužbe protiv njih na Svjetskom sudu pravde zbog genocida u našoj državi od 1992. do 1995. teškog zločina koji se nastavlja mirnim sredstvima, lažima i objedima, miješanjem u unutrašnje stvari naše države.
Mi imamo pravo na Republiku Bosnu i Hercegovinu koju su nam i oni oteli kada nam je bilo najteže.
Prije nego zaviriš u našou avliju u koju je i francuska politika postvila tempiranu bombu, neka Makron pogleda u svoju avliju! Tamo, samo što nije eskplodirala. Ako takva bomba gruhne u Bosni, to će biti i Francuska zasluga (Photo: The Guardian)
Legenda: Sa svečanosti u Kupresu o Danu oslobođenja za koji bojovnici nisu ispalili ni metka, na mjestu povijesnih laži, jedan HVO bojovnik je hrabro je prekinuo general Soptu u svečanoj besjedi i poredao dio aferima Draganu Čoviću i Bojani Krišto
*
„Incident“ na obilježavanju 25. godišnjice Dana oslobođenja Kupresa kojeg su oslobodili borci VII korpusa Armije RBiH r. generala Mehmeda Alagića, a Alija Izetbegpvić poklonio zločinačkom dvojicu HDZ-HVO. Svečanu besjedu generala Stanka Sopte prekinuo je jean branitelj HVO-a:
BOJANA KRIŠTO I DRAGAN ČOVIĆ SU UHLJEBILI SVOJU DICU, A MOJA DICA SU U NJEMAČKOJ…
Svečanu besjedu generala Sopte na svečanosti upriličenoj u povodu Dana oslobođenja Kupresa, prekinuo je nepoznati branitelj HVO-a.
Na Soptin spomen djece, kako neće dozvoliti da ih pometu magle i snjegovi…, ljutito je generala prekinuo jedan branitelj HVO-a.
U živom TV prenosu tzv. TV tzv. Herceg Bosne, u prisustvu najviših glavešina HDZ na čelu sa Čovićem, branitelj je rekao kako su Bojana Krišto i Dragan Čović svu svoju djecu uhljebili. Zapitao se potom, „a gdi su moja dica?“ i odgovorio: „Moje je potomstvo je u Njemačkoj…“
General Sopta nije mogao doći do riječi, a kad je nekako došao, rekao je da je on prošao sva ratišta od Vukovara do Dubrovnika, te kako se ovdje govori o mrtvima, pa ukorio branitelja HVO-a – neka se stidi…
Branitelj HVO-a se nije dao smesti. Dobacio je kako on zna ko je oslobdio Kupes, te istakao svoje zasluge za to oslobađanje i zasluga generala Jovića.
Kupres je danas tako svečano „proslavio“ 25. godišnjicu silovanja historije obmanama i lažima, uz klimoglav SDA, dan oslobođenja u kojem nije učestvovao ni jedan general ili vojnik HVO ili HV, pa ni generali Sopta i Jović, a ni taj branitelj koji je prekinuo generala Soptu u svečanoj besjedi da bi Čoviću i Krišti hrabro poredao mali dio od onog što ih sljeduje.
Historijska je istina – Kupres su oslobodili slavni borci Armije RBiH među njima Krajišnici VII korpusa pod komandom slavnog rahmetli generala ARBiH Mehmeda Alagića.
U to vrijeme HDZ-HVO su živjeli u miru sa četničkižm SDS-pobratimima, trgujući teškim naoružanjem koje je HVO-u protiv Armije RBiH ustupala četničija u zamjenu za naftu kako bi pokrenuli svoju gvožžuriju na genocid protiv Bošnjaka. Trgovinu je obavljao i notorni ratni zločinac Prlić koji je bez problema u ratno doba dolazio u Banju Luku… O toj trgovini pisao je tadašnje beogradsko „Vreme.“
Oslobađanjem Vlašića gen. Alagić se zamjerio „vrhovnom komandantu“ Aliji Izetbegoviću. Alija mu je ljutito poručio:
„Kad ja pregovaram (sa četncima, ili ustašama, op. I.H.) pušku o klin generale!“
Ali, general Alagić nije poslušao, a taj neposluh je bio jedan od razloga što mu je SDA napakovala Haag iz kojeg se vratio nevin; taj i drugi aferimi zarađeni kod SDA otjerali su gen. Alagića u smrt prije vakta.
Danas ni r. general Alagića, čak ni na prigodnoj svečanosti u povodom oslobađanja Kupresa niko nije spomenuo.
Niko iz SDA nije nije za 25, godine reagirao u pokušao ispraviti povjesnu laž koju ustaše ponavjaju od kako su unišle u prazan Kupres iz kojeg su hrabri borci ARBiH pod komandom gen. Alagića isjerali četnike, a Alija, „vrhovni komandant“ i najveći veleizdajnik građana i naroda RBiH, zaustavio ih iza Kupreških vrata. Tu su i ostali u studeni, dok su su po kućama, birtijama i kafanama po Duvnu i Livnu na brzinu iskupljani bojovnici kako bi unišli u oslobođeni Kupres ne ispalivši ni metka.
HDZ – HVo vrhuška u Kupresu na čelu sa Čovićem. Obraz olmaz, njemu danas nije pozlilo ni zbog poviejsnih falsifikata oko oslobođenja Kupresa kao hrvatslg grada, a ni aferim koje mu je spočitnuo branitelj HVO-a
Negdje oko Svih svetih 1995., godinu dana po oslobođenju Kupresa koji je Alija Izetbegović poklonio ustašama, kao i Jajce, Šipovo, Varcar Vakuf, UNPROFOR je dozvolio izbjeglicama iz tih mjesta da mogu obići svoja rodna mjesta, proučiti El Fatihu na mezarima.
U velikožj kolonom autobusa i osobnih kola, krenuo sam iz Donjeg Vakufa svojim autom prema Jajcu u namjeri da posjetim rodni Varcar Vakuf. U Vincu, gdje je Alija zaustvaio Sedmi korpus, zastala je kolona u prvom snijegu te kasne jeseni. HVO-HDZ nije nam dao proći kroz Jajce. Okrenuli smo se i pokušali preko Kupresa. Bijaše golem snijeg prema Kupreškim vratima. U mojem autu bijaše i dvojica boraca VII korpusa koji su usput pripovijedali pokazujući mjesta, puteljke, planinske staze i čuke kuda su godinu dana prije napredovali da bi oslobodili Kupres.
Naša kolona je zaustavljena odmah ispod Kupreških vrata. Zločinački dvojac HDZ-HVO proslavljao je prvu godišnjicu oslobođenja Kupresa, oslobođenje u kojem nisu ni metak ispalili. Umjesto da su na proslavu Dana oslobođenja pozvali borce ARBiH, makar i samo one iz naše kolone, koji su u oslobođenju Kupresa bili spremni žrtvovati živote, HDZ-HVO slavljenici su i oslobiditelje i nas izbjeglice ostavili da se sahatima mrznemo na snijegu.
Negdje oko akšama, „siti, pjani“ kupreški polajcijaci HVO-HDZ su nas počeli legitimirati, ne priznajući izbjeglicama „jugo-osobne iskaznice,“ tražeći i nalazeći još mnogo razloga da ih ne propuste dalje prema Šipovu i Varcar Vakufu. („U vas je boja kose na jugo-iskaznici crna, a sada je bijela,“ zamjerili su jednoj gospođi kao ne vjerujući da je to njena lična krata…)
Svečani defile oslobdilaca Jajca
Nisam mogao podnijeti tu blamažu, pa sam se kolima zaputio prema Hlivnu, Bosanskom Grahovu i Bihaću, na konak u Cazin, gdje stigoh kasno iza ponoći…
Danas su ustaše na čelu sa Čovićem i Kupreškim ustaškim trabantima proslavile dan oslobođenja, falsificirajući povijest.
Laž izgovorena sto puta, ipak ne može biti istina.
Čak i onaj branitelj HVO-a koji je prekunio svečanu besjedu generala Sopte, skinuo je pozlatu i Krišti i Čoviću, i to je dobra vijest.
bugojanski branitelji- nacizma
Novokomponirana TV Herceg Bosne imala je svoj zvjezdani trenutak, pa su tisuće hiljada mogle čuti tu blamažu Čovića i Krište, dok se Sopta mučio doći do riječi. Živi prenos nije prekinut, valjda se smeo i ukočio i kamerman i reditelj i tehničko vodstvo. (Možda će Čović ukinuti to svoje TV čeduo, jer ga je nehotice osramotila pred pučanstvom…
Iznad Kupresa na dominantnom brdu ogromna je šahovnica, podsjetnik da je Kupres isključivo hrvatski, mada nije nikad bio. Šahovnica je i krst iznad su falsifikat fašista, kao i hrvatstvo bosanskih katolika, mada, što s emene tiče, se oni se mogu glasovati kako im je volja, ali povijest ne bi trebalo krivotvoriti.
Kupres nije hrvatski, niti je ikad bio, niti će ikad biti, uprkos lažima čak i Kolinde Grabar Kitarević, laž kojom se kite sljedbenici Franje Tuđmana, vrhovnog zapovjednika UZP-a.
Katolički i ustaški simboli iznad Kupresa
Na Bobovcu, stolnom mjestu bosanskih kraljeva neki dan je držana tradicionalna Sveta misa „za domovinu“ – u dominantno hrvatskom dekoru. Misno slavlje ima za želju kroatizirati bosansku kraljicu Katarinu, rodm i u djevojaštvu bogumilku, koja je pred udaju za kralja Tomaša nazor postala katolkinja, ali nikad i Hrvatica.
Na Bobovcu se danas vihori dejtonska krpa, kao dokaz veleizdaje „prvih u Bošnjaka“ na čelu sa Alijom Izetbegovićem, kao simbol podijeljene države, kao znamen genocidne RS i dobrostojeće, iako kao đoja upokojene Herceg Bosne.
Bošnjački uhljupi na čelu sa Bakirom Izetbegovićem nisu u stanju istaknuti bosansku zastavu sa ljiljanima, ni na Bobovcu, makar samo o nekoj obljetnici bosanske države, ili makar samo za Dan oslobođenja Kupresa.
Što je gore, oni povlađuju i Dodiku i Čoviću, zločinačko-genocidnim neprijeteljima i negatorima države RBiH. S kim si, takav si!
SDA klika na čelu sa Izetbegovićem juniorom, sutra će za hastal sa u Kuptesu prozvanim Čovićem i Krištom da dalje krčme Bosnu i guraju nas dublje u mrak apartheida.
Bobovac u daytonskom dekoru, simbol veleizdaje u Kraljevstva i RBiH – znamenje gencidne RS i Herceg Bosne,
“Više puta sam tražio od bosanske Vlade ovlaštenja da tužim Francusku, Britaniju i Rusiju na Svjetskom sudu pravde zbog pomaganja i podržavanja srbijanskog genocida nad nama. Nastavio sam to raditi tokom ljeta 1993.Ali 1993. godine naša je situacija bila zaista očajna. Upravo smo trebali biti potpuno uništeni. Bilo bi gore od Srebrenice za sve nas. Vremena je ponestajalo, tužiti tri države odjednom bio bi veliki pravni zalogaj. Stoga sam u susretu sa A. Izetbegovićem u Ženevi tražio od bosanskih vlasti da tužimo Britaniju jer je u ovoj trojci bila najgora.
Ibrahim Halilović 