Muftijstvo Banjalučko PRIČA O ŠIROKOPOJASNOM MIKROFONU I VAKUFSKOM – HODŽINSKOM  STANU

Ovo je priča o  imamu  Seferbegove džamije u Banjoj Luci prof. dr. Vahdet ef. Alemiću  

Da nije pohlepan, ef. Alemeć, da nije nepismen, da nije…, mogao je biti primjer mnogim hodžama. Bio je glavni imam u Banjoj Luci, bio u užem izboru za muftiju.

U opasno vrijeme pred početak rata i agresije bio je imam Mustafa-agine džamije u srpskom čizmom okupiranom Varcar Vakufu, trn u oku četnicima, od kojih je jedva živu glavu spasio. Od 1992. službuje u Banjoj Luci gdje je stekao i titulu doktora nečega, a pošto vazi iz sociologije, biće da je doktorirao u toj oblasti.

Četverica muftija, promijenila su se u Banjoj Luci.

Izuzimajući časnog i hrabrog imama Ibrahima ef. Halilovića, ne zna se koji je od kojeg bio gori. Ovaj zadnji, Abdibegović ima zajedničkih karakternih crta sa hodžom Alemićem, i obrnuto. Oni su uz, izgleda doživotnog predsjednika IZ Banje Luke Kasima Mujičića koji je premazan svim bojama, dio rama za mutnu sliku likova i prilika u banjalučkom Muftijstvu. 

Slijedi kopija poruke dr. Vahdet ef. Alemić uputio  članovima Džematskog odbora Seferbegove džamije u Banja Luci  9. januara 2020., gdje je imam. Traži od Odbora da se kupi novo ozvučenje za džamiju koje košta preko 3,000 KM!

„Rekoh da mi tteba za mihrab Mikrofon koji je širokopojasn i Da je multifunkcionalan Sto znaci da može imati funciju kad se ući na kijamu i na sedzdi da može uhvati glas da je postavljen tako da je podesiv po visini ali i da se može prenositi sa sluzi višenamjenski Te da se isti može upotrijebiti za ezan I također da se može upotrijebiti za predavanje kada bude ili učenje kurana Tako da se ima to Na umu !! Odnosno to tteba ako se odluci priopćiti prodavaču jer sam Vam to objasnio pri sjednici Ja da sam bio pri prazgiviru to bi mu jadno podcrtao šta želim I koje funcije tteba da zadovolji Mikrofon Jedan I mikrofon u mihrabu Mikrofon na mimberu nesmije smetati imamu trrba biti sirolopojasan ( može biti fiksiran a može i sa stalkom ) mi već imamo neki stalak Tako da ga je trebalo pokazati Mu ga ako se može iskoristiti Da se Iskoristi taj stalak…..“

Na mjestu nekadašnje Sefer-begove džamije koju su četnici spalili 9. aprila 1993., podignuta je nova džamija istog imena. U njoj već postoji dobro ozvučenje koje je ionako nepotrebno s obzirom na veoma mali broj vjernika u džamiji. Petkom ovdje džumu klanjaju četiri, a nekad i pet vjernika.   

Kupovina skupog i nepotrebnog ozvučenja  koje doktor profesor efendija Alemić naziva mikrofonom je namet na mali džemat.

Budući da dr.Vahdet ef. Alemić, imam Seferbegove džamije u Banjoj Luci, traži veliku sumu novca za nepotrebnu investciju, trebao se makar malo potruditi kako bi pismo Džematskom odboru bilo, ako ne bez kardinalnih gramatičkih i pravopisnih grešaka, a ono makar razumljivo, ubjedljivo i učtivo, lijepo i na tenane obrazloženo.

Deveram haman čitav život mikrofonima, ali opis mikrofona koji nijeti hodža Vahdet nabaviti, teško da sam uhavizao. Mora da sam staromodan. Decenijama pišem novinske, radio i TV tekstove, pa i sam pravim tipkarske greške kojih se zaista stidim, pa nejmam pravo puno zamjeriti dr. Vahdetu ef. Alemiću.

Moje tekstove prije objave nekad su pregledali redaktori i korektori (često su hvalili moju pismenost) ali sada, kad nisam u velikoj hići – šaljem tekstove prijateljima i kćerci da ih oni ispravljaju, da se ne sramotim. I pored toga, napravim sepet slovnih grešaka. 

Međutim, ne mislim da sam ikada napisao naziv Knjige – zadnje Božje Objave čovječanstvu – malim slovom i još sastavljeno, ovako kako učeni  profesor doktor čini – kuran. Čak i na društvenim mrežama, gdje ima nepismenih neznalica za izvoz, rijetko ćeš i među njima, čak i inovjercima,  naći nekoga ko ne zna pravilno napisati naziv Knjige Božje Objave.

Hodže se služe mobilnim telefonima, internetom, surfaju i u mirhabu i na dženazama, pa se dr. prof. ef. Alemić mogao makar toliko pozahmetiti pa potražiti na Googleu kako se pravilno piše Kur'an, kad je već zaboravio ono što je morao znati još u prvom razredu mekteba. Postoje i ugrađeni računarski programi za korekturu bosanskog jezika, nisu savršeni, ali su od velike pomoći.

Nije nepismenost niti  gubitak veze sa stvarnošću, sa džematom, jedina mahana dr. Vahdeta ef. Alemića.

Jedna džometna Banjalučanka uvakufila je svoju kuću.Vakufnamom je odredila da tu kuću za stanovanje mogu koristiti jedino imami Seferbegove džamije .

Ali, kako god dr. Vahdetu ef. Alemiću nije dovoljno postojeće ozvučenje u džamiji, tako mu ni stan – vakufska kuća koju treba da uživa nije po meramu. Biva, nije moderan.

Vodstvo Islamske zajednice u  Banjoj Luci uz klimoglav beskičmenjaka, na čelu sa Muftjstvom (bivšim muftijom Kozlićem)  izvježbalo se u nekažnjenom islamskom grijehu prodaje vakufa.

Primjer je prodaja Hadži-Babinog vakufa da bi banjalučki tajkuni (isključivo inovjerci) izgradili stambenu zgradu na kupljenom vakufu i od prodaje stanova zgrnuli pare. Džaba što je vakuf opće dobro svih ljudi i džaba što se po strogim propisima vakufljenja ne mere otuđiti ili prodati. Mora se čuvati!  

Po tvrdnjama dobro upućenih u prilike u banjalučkoj IZ, dr. prof. Vahdet ef. Alemić je skontao da bi tu vakufsku kuću, usprkos haramu, trebalo prodati tajkunu kako bi on na njenom mjestu podigao stambenu zgradu. Investitor je obećao ustupiti jedan stan Islamskoj zajednici, pa bi tako doktor ef. Alemić dobio besplatno stan na korištenje. Hajde de, neko će reći. Ali, za razliku od vakufa ili vakufskog stana koji se ne smiju prodavati jer su opće dobro, efendija, profesor, doktor nauka je skontao da taj stan mora biti poklon za njega kako bi ga mogao sutra prodati i u suštini vakufske pare strpati u džep svoga džubeta. Ako je kontao tako, a upućeni tvrde da jest, onda je to prljava namjera ovoga hodže uz blagoslov predsjednika Medžlisa i još nekih mućkaroša bliskih prethodnom muftiji Kozliću. Ta rabota je osujećena i spriječena.

Lijevi i desni Abdibegović

I sadašnji muftija Abdibegović je svome potčinjenom hodži ef. Alemiću mogao biti negativan primjer i uzor.

Normalno je da gdje god stanuje dok je na službi u IZ – u Travniku, Sarajevu, Banjoj Luci – da ima i uslovan stan. Niko ne bi ronđao ako bi ga IZ za vjernu i čestitu vjersku službu nagradila stanom. Nije sporno ako Abdibegović stanuje u vakufskom besplatnom stanu, ili ako je svojim parama kupio sebi stan.

Ali muftija Abdibegović ne bi bio to što jeste da nije mućkao, da ne kažem bavio se kriminalom. Oni koji poznaju njegov travnički opus, kažu da se za njim vuku ružni financijske repovi.

Citiram jednu od poruka iz Travnika: Ono što znamo jeste da je sebe ovlastio i za desni i za lijevi potpis na dokumentu u Islamske zajednice Travnik kojim je sam sebi odobrio novac IZ za kupovinu svoga stana. Abdibegović je od novca IZ  kupio sebi stan na Zitarnici u Travniku.  Kako je vedrio i oblačio i u SDA, iz SDA je dovlačio u IZ lopove iz onog sistema (jer su pojedovali “iskustvo u lopovlucima”). Kraj citata.

Objašnjenje: Financijski dokument koji se izdaje nekome, u ovom slučaju Abdibegoviću, mora biti ovjeren i potpisima dva lica.  Ali, Abdibegović je novac odobrio sam sebi potpisujući se dva puta, na lijevoj i desnoj stranu dokumenta! 

***

Sliku koju nosim o nekadašnjem imamu Mustafaagine džamije u Varcar Vakufu Vahdetu ef. Alemiću pokvario mi je sam junak ove priče.

Kada su 1991. godine, negdje u kasnu jesen četnici na čelu sa Plavšićkom i Karadžićem, srpskim Prestolonasljednikom najavili temeljenje Jugoslavije po njihovom četnikom kroju, udbaški agent pokojni Hamo Zjajo poručio je Vahdetu ef., bolje reći tražio je od njega, da ne uči ezan – na dan četničkog orgijanja na trgu Kolobari – na vakufskom otetom posjedu. Jer, bojao se udbaš Zjajo, „neko bi mogao  baciti bombu na džamiju…“ Umjesto da spriječi evetualnog bombaša, Zjajo bi da se ne uči ezan i tako prekine dotadašnja  400 godina duga tradicija.

Do mene je došao varcarski rički imam Enver ef. Žužo, upoznao me sa zahtjevom udbaša Zjaje. Upitao me za mišljenje. Rekao sam neka kaže kolegi Vahdetu ef. da se ezan mora učiti. Tako je i postupljeno. Toga dana je u Mustafa-agininoj džamiji proučen ezan, a mujezinov glas koji se prenosio sa minareta uz pomoć starinskog ozvučenja nisu mogle nadjačeti zavijanja, ojkalice i kreveljenja pijanih četnika. (Negdje u tonskoj arhivi čuvam baš snimak tog ezana.)

Godinu dana kasnije, Mustafa-aginu džamiju srušili su srpski mineri, općinska vlast na njenom mjestu napravila deponiju smeća.

Ef. Alemić, dotadašnji imam te Džamije nije svjedok tom barbarizmu. U ljeto 1992. jedan četnik prepoznao tog “odžu” i jurio za njim kroz grad da ga zakolje. Efendiji Alemiću otvorio je vrata svoje kuće jedan pravoslavac i spasio ga.

Malo kasnije, ef. Alemić je pobjegao u Banju Luku gdje su ga lijepo dočekali i u službu u Gazanferiji džamiji postavili r. Ibrahim ef. Halilović, muftija banjalučki i Bedrudin Gušić, tadašnji predsjednik Odbora Islamske zajednice Banja Luka.

Danas u Banjoj Luci drugi je muftija, ni nalik r. Haliloviću. 

Efendija prof. dr. Vahdet Alemić se stubokom promijenio, prepoznati ga ne mereš.