"Voljeti domovinu, sastavni je dio vjerovanja." "Najvažniji je mjesto koje je prvo dotakla moja koža (pri rođenju)" (Mustafa-aga, sin Mehmed-begov, Vakufnama 1593. pri utemeljenju Novog Jajca, kasnije Varcar Vakufa)
Osvrt povodom današnjeg obračuna milicije u Banjoj Luci sa građanima koji devet mjeseci zahtijevaju da se pronađu i kazne ubojice Davida Dragičevića koje se kriju u policijsko-sudskm organima
KRV ZAKLANOG NEDŽADA DIZDAREVIĆA, UBIJENOG DAVIDA DRAGIČEVIĆA ISTE SU BOJE KAO I KRV PROLIVENA NA BANJALUČKOM TRGU, SARAJEVU, PRIJEDORU, ALI NISU ISTO VREDNOVANE
– Iza zločina nad građanima, narodima i narodnostima RBiH stoji dio političke vrhuške ne samo u Banjoj Luci, nego i u Mostaru, ali i Sarajevu. Oni su se napili naše krvi, razvalili su nam državu, napunili novcem svoje privatne hazne, i dalje narode dok prave saveze jedni s drugima kako bi uništili i građane i narode i državu
Dok god po komandnoj odgovornosti ne bude odgovarao Dragan Lukač, kao što odgovaraju generali Armije RBiH, u ovoj zemlji neće biti pravde ni selameta, a krv svih građana naše države neće biti iste boje niti iste vrijednosti –
Gostujući večeras na TVBiH 1, novinar Avdo Avdić je u javljanju iz Banje Luke rekao i ovo:
“Nedžad Dizdarević je pola minuta nakon ove fotografije zaklan. Tu je bio Dragan Lukač i nikada nije odgovarao za to. On je čovjek koji je u ratu vodio jedinice koje su ubijale, on je čovjek koji komanduje jedinicama koje neće da otkriju ubice Davida Dragičevića. On je kao i 94. godine danas govorio ili naredio ljudima da vode ove sa trga…”
Avdo Avdić je jedan od rijetkih javnih djelatnika koji se danas sjetio zločinačke prošlosti ministra policije Dragana Lukača koji nije – a morao je – biti sudski gonjen za odgovornost za, za ne samo ovaj zločin nad Bošnjakom.
Lukač nije odgovarao ni za državni udar u Narodnoj skupštini RS koda je napujdao svoju miliciju na opoziciju, pa je pitanje hoće li odgovarati i za danas prolivenu krv u Banjoj Luci.
Fotografija preuzeta sa Bloga Branislava Radovanovića, bivšeg kolege Dragana Lukača. Lukač je svojim potpisom naredeio odstranjenje iz PU Prijedor i hapšenje Borislava Radovanovića zbog pisanja o kriminalnoj aktivnosti Dragana Lukača
Danas se o Lukaču javno govorilo i pisalo da je digao ruku na svoj narod. Dvije novinarke “Žurnala” su svoj tekst o brutalnosti Lukačeve milicije naslovile ovako:
“DAN POLICIJSKOG TERORA: Zašto tučete svoj narod?”
Krv na banjalučkom Trgu, 25. 12. 2018. Foto: Vedran Ševčuk, Žurnal.ba
Naravno, u tekstu nema niti jedne riječi o tome da je ta ista milicija ne samo tukla jedan drugi narod u namjeri da ga iskorijeni, što su najviši sudovi presudili kao genocid i združeni zločinački pothvat. Govori se kako je Lukač iskalio svoj bijes nad “svojim građanima” i da treba odgovarati zbog krvi i na svojim rukama u vezi sa ubojstvom Davida Dragičevića. Novinar Avdić nas podjeća da nije u pitanju samo Davidova, nego bošnjačku krv.
Novinarke Žana Gauk i Ljiljana Kovačević u svom testu pišu i ovo, citat: “Danas smo, kako stvari stoje, dobili novu Republiku Srpsku. Onu koja se brutalno obračunava sa svojim građanima i u krvi guši neistomišljenike vlasti.” Kraj citata.
Nije to novo, nego isto krvavo lice genocidne milicije tzv. genocidne RS kojom komanduje onaj isti Dragan Lukač koji je kao komandir Specijalne jedinice jurišao sa svojim četnicima na Bihać i koji je kao zapovjednik napada na naselje Sokolac kod Bihaća odgovoran za klanje zarobljenog vojnika ARBiH Nedžada Dizdarevića. Nedžad Dizdarević je Lukačevim klimoglavom mogao biti ostavljen u životu, ili ubijen. Ubijen je! Zaklan je bajonetom, “pola minuta kasnije” nakon što su ga doveli pred komandanta Dragana Lukača, koji danas istina ne tuče “tuđe,”nego “svoje građane.” A to, naravno nije isto!
Osim pokojeg novinara, poput Avde Avdića, malo ko spominje komandnu odgovornost Dragana Lukača za ratni zločin nad ratnim zarobljenikom Nedžadom Dizdarevićem. Komandna odgovornost je rezervirana za generale ARBiH Halilovića, Alagića, Mahmuljina, Dudakovića. Komandna odgovornost ne postoji za Dragana Lukača ni kad njegova milicija upadne u Narodnu skupštinu tzv. RS s namjerom da spriječi svaki razgovor o kriminalu u vrhovima vlasti. Taj upad Lukačeve milicije u parlament, Lukačev “odmetnuti” školski drug iz Policijske akademije, policajac, Borislav Radovanović, naziva državnim udarom, a novinar Avdić kaže da se Lukača boji i vrh RS.
Na svom blogu Radovanović objavljuje sliku Dragana Lukača u četnčkoj uniformi i irnočno pita da li se tu možđda radi o dvojniku Dragana Lukača.
Radovanović postavlja pitanje da li je Lukač dezertirao iz Petog korpusa na početku rata. Tvrdi da je Lukač ostao u dobrim poslovnim vezama za pripadnicima AID-a, pa i oko posla šivenja uniformi za svoju miliciju i nabavke oružja. Radovanović optužuje Lukača i za misteriozni nestanak milijuna maraka… Tvrdi da je kao student Policijske akademije u Banjoj Luci koju je i on pohađao, Lukač dolazio u uniformi (četničkog) majora, te da su profesori pred njim stajali mirno dok ih je Lukač propitivao!
Umjesto zasluženim zatvorom, Lukač je nagrađen ministarskom foteljom. Umjesto Bošnjacima, danas Lukač i njegova milicija puštaju krv “svojim građanima.” Eh, to mu možda “njegovi građani” neće oprostiti, onako kako su oprostili bošnjačku krv na rukama i onako kako Lukaču praštaju Bošnjaci, dok on i Dodik viju Dudakovića.
Dizdarevićeva, kao ni krv hiljada zaklane djece i ona krv na banjalučkom trgu očito, još uvijek nemaju istu boju.
Dženan MEMIĆ: trebale su proći godine da bi se sudski potvrdilo ono što je otac tog mladića odmah tvrdio, da je ubijen, a ne žrtva saobraćajne nesreće. Sličnost sa ubojstvom Davida Dragičevića je, naravno, slučajna jer iza oba zločina stoje moćnici
Lijepo je što se u Sarajevu i Mostaru, građani solidariziraju sa uhapšenim roditeljima ubijenog Davida Dragičevića i što i zajedno sa ocem ubijenog mladića Dženana Memića šutaju u srijedu na protest u Banju Luku.
Još bi bolje bilo kada bi se svi solidarizirali i sa familijom Nedžada Dizdarevića, ali i sa samim sobom tim prije što su četnici u Sarajevu ubili 1.601 dijete; Dragan Lukač je ranjen baš u jednom od četničkih napada na Sarajevo u kojem su vjerovatno stradala i djeca. Ubijenoj djeci u Prijedoru, četnici ne daju podići ni spomenik.
Spomenik sa imenima ubijene sarajevske djece
Takvi kao Lukač su u RS visokopozicionirani funkcioneri, a zločinačko-genocidni kapitalci Mladić, Karadžić, Krajišnik, Plavšićka…, su srpski junaci.
Kako i ne bi bili – kada su za genocid dobili nagradu pola države i vlast nad čitavom državom.
To će tako i ostati sve dok građani ne shvate da je krv zaklanog Nedžada Dizdarevića iste, crvene, ljudske, boje, kao i krv prolivena danas na banjalučkom trgu.
Svjedočenje biskupa Komarice: Britanski vojnici su 1996. tenkovima protjerali sve Hrvate iz sela Majdan kod Mrkonjić-Grada!
Zagrebački portal 7dnevno prenio je zanimljivo svjedočenje banjalučkog biskupa Franje Komarice koje je objavljeno u njegovoj knjizi “Ljubav. Sila. Domišljatost. Skidanje maski”. Biskup Komarica je opisao tajnu operaciju britanskih trupa u BiH kojom su prognali Hrvate iz mjesta Majdan, a sve je zabilježila holandska katolička televizija KRO 1996. godine. “Taj incident, taj događaj u Majdanu kod Mrkonjić-Grada, gdje se nalazi jedna od mojih mnogih razorenih župa, samo je jedan kamenčić u velikom mozaiku izgreda i nepravde za koje znam. Na temelju svog iskustva iz ratnog i poratnog vremena, pa sve do danas, zaključujem da je riječ o logičnom slijedu jedne dobro pripremljene strategije, koja je provedena po svim pravilima vojne struke, uz nevjerojatan, duboko nehuman doprinos onih koji su si uzeli pravo odlučivanja o sadašnjim i budućim životima malih naroda u ovoj zemlji. Za mene je više nego očito da je tome tako, i to na osnovi brojnih zapažanja i iskustava, uključujući i ovaj koji se zbio u Majdanu. Tamošnji je upad zapravo, da se tako izrazim, bio svojevrstan ‘defekt’ onih koji su se sada ovdje našli u šah-mat poziciji i koji su došli kako bi pokazali svoje prljavo lice. Iz TV priloga zaključujemo da više nikoga nije bilo ko bi ‘dovršio posao’ — s obzirom na to da su Srbima bile vezane ruke jer su morali poštovati sporazum – pa je neko u britanskom zapovjedništvu dao zapovijed i naredio: ‘Plan nam se izjalovio, sada to moramo sami odraditi…! Božjom providnošću kamerman je slučajno bio na licu mjesta i snimio upad vojske u mjesto i sve okrutnosti koje su se tamo dogodile. Niko nije čuo pozive u pomoć domaćeg župnika, Adolfa Višatickog, a ja sam bio u Ordinarijatu, daleko od Majdana. Zabrana kretanja za mene još je bila na snazi. No, zahvaljujući susretu s jednim holandskim novinarom u Ordinarijatu, uspio sam se, uz njegovu pomoć i zajedno s njim odvesti do Majdana. Nije bilo nikoga drugog, ni jedne druge novinarske ekipe koja bi mogla izvijestiti o spomenutom događaju. Tako je katolička holandska TV stanica KRO uspjela sve snimiti što se ondje dogodilo, kako je cijela akcija već mnogo prije bila pomno pripremljena. Imam dojam da je taj čovjek, koji je vodio spomenutu vojnu akciju kao odgovorni zapovjednik, doista radio prema nečijem nalogu. Koliko je on lično bio spreman na takav način provesti naredbu u djelo, to je opravdano pitanje, no o tome ne mogu suditi. Zanimljivo je, međutim, da me je taj isti zapovjednik, nekoliko godina poslije i s mnogo višim činom, posjetio kako bi od mene doznao kakvo je stanje u Majdanu nakon toliko vremena. Želio je posjetiti Majdan. Rekao je da mu je lično žao zbog onoga što se tada u Majdanu dogodilo… To je bio završni posao koji je trebalo odraditi kako bi se još uništilo ono što ‘nesretnim slučajem’, sa stajališta odgovornih, tokom rata nije uklonjeno. Da bismo razumjeli puno značenje tog događaja, možda i nije potrebno znati tačan datum kada se dogodio upad britanskih vojnika u mjesto Majdan. No mora se naglasiti da se napad na Majdan zbio nakon objave Daytonskog sporazuma, takozvanog mirovnog ugovora. Bilo je to početkom februara 1996. godine, dakle dva mjeseca nakon (!) potpisivanja Daytonskog sporazuma iz decembra 1995. Protuofanziva Hrvata i Muslimana, pokrenuta pokraj rata, zaustavljena je međunarodnom naredbom pred Banjom Lukom. Daytonski sporazum je cijelo to područje ponovno predao poraženim Srbima. U vrijeme Daytona linija fronte bila je kod Banje Luke. A onda je naređeno, tako mi je zbivanja opisao savezni kancelar Helmut Kohl, da se vojnici Hrvatske vojske zaustave pred Banjom Lukom. Banja Luka nije smjela pasti, odnosno nije smjela biti oslobođena, iako je Banja Luka bila blizu pada. No, Englezi i Francuzi bili su protiv… H. Kohl mi je lično ispričao kako su ga Francuzi i Englezi svakih deset minuta zvali tražeći da se Hrvatska vojska zaustavi pred Banjom Lukom. ‘Hrvati ne smiju ući u Banju Luku’, govorili su mu. Dayton je zapravo želio povući nove granice entiteta tamo gdje su bile ratne linije fronte. No, Majdan je bio izvan te linije. Pitao sam Kohla: ‘Zašto niste na isti način 1993. zaustavili Srbe? Njima ste dopustili da se ovdje iskale, sve do iznemoglosti. Srbi su skrivili tolika razaranja, tolike su ljude pobili i protjerali i natovarili na sebe toliku krivnju’, i u Daytonu dobili sve. Prema mojim informacijama, Francuzi su spriječili da međunarodna zajednica zaustavi Srbe. Budući da Francuzi u NATO-savezu nisu bilo tko, nego imaju velik utjecaj, ostale su države podržale Francuze i dopustile da Srbi i dalje ubijaju i provode etničko čišćenje. Time su omogućili i daljnje ubijanje Muslimana (Bošnjaka). To je, pak, islamskom svijetu dalo povoda za njihovu snažniju prisutnost u Bosni. Sve je to bila jedna šahovska igra, prljava igra koju su veliki igrali s nama malima. Tako se ovdje žrtvovalo ljude da bi se velesilama poslije omogućilo ostvarivanje određenih ciljeva. Za te velesile ljudi ove zemlje bili su samo kamenčići, koje su one nogom šutirale na jednu ili drugu stranu, kad bi im smetali na putu kojim su marširale. Takvo ponašanje meni je apsolutno neprihvatljivo. Taj sam stav izrazio nebrojeno puta na svojim putovanjima od Washingtona i Ottawe do Strasbourga, Beča, Bruxellesa, Pariza i Londona, Bonna i Berlina, i argumentirao ga u brojnim susretima s međunarodnim predstavnicima. Uvijek iznova postavljao sam pitanje: ‘Zašto mi, cjelokupno stanovništvo Bosne i Hercegovine, Srbi, Muslimani-Bošnjaci i Hrvati, za vas nismo ljudi?’ Za mene je bila najveća tragedija kad sam stajao pred ljudima i kad im nisam mogao pomoći da spase goli život… Zabrinjava me to što ti ljudi i dalje sa sobom nose te otvorene rane koje kao prognanici i izbjeglice ne mogu izliječiti u tuđoj zemlji. Tamo im niko ne pomaže da im te rane zarastu. Kad dođu kod mene ili kad ih ja posjetim u inozemstvu, uvijek ih bodrim da snagom vjere u sebi pokrenu proces praštanja i pomirbe. Ključno je oprostiti i pomiriti se. Ako ne mogu oprostiti, onda sam u sebi već mrtav, nisam više u stanju upravljati svojim životom, zapisao je biskup Komarica u svojoj knjizi… Majdan 2018.
Kratka povijesna lekcija u formi otvorenog pisma kardinalu Vrhbosanskom g. Vinku PULJIĆU. Povod je Puljićevo brojanje krvnih zrnaca Željku Komšiću i aluzija da je Komšić izabran po zakonu kao i Hitler
DA SE NEKO KRAJEM DEVETNAESTOG STOLJEĆA PROGLASIO HRVATOM U BOSNI, DALMACIJI PA I U VINKOVCIMA, BIO BI ISMIJAN, A I DEGENJEK BI DOBIO!
Dozvolite g. Puljiću da Vas podsjetim na povijesne činjenice koje biste morali znati prije nego bilo što propovjedite na oltaru ili progovorite javnosti, kako se ne biste sramotili i pred Bogom i pred narodom, vjernicima i nevjernicima i našom Majkom Bosnom. Kada savladate ove i druge povjesne činjenice, izgledno je da ne bi ostali upamćeni kao hrvatski “zanješenjak” kako bi Vas danas nazvao Fra Antun Knežević da je živ…
Citat:
Matija Katančić
Katolički svećenik Matija Katančić, (Valpovo, 12. kolovoza 1750. – Budim, 24. svibnja 1825.), hrvatski književnik i latinist, sveučilišni profesor poetike, arheologije, knjižnički kustos, piše:
“Uvjerićeš se najzad da se hrvatsko ime u Dalmaciji, Bosni i Srbiji naročito propagiralo, ali se ilirski narodi u ovom predjelu nikada nijesu tim imenom nazivali“
Polovinom devetnaestog stoljeća istaknuti Ilirac, znanstvenik, povjesničar i književnik fra Ivan Frano Jukić ostavio je pisane tragove kako u Bosni toga doba jedno žive Bošnjaci krstjani, rišćani i muslimani. On navodi i tačne brojke. To su Bošnjaci, „po naški“, piše. On, svećenik, franjevac, katolik, koristio je pseudonim “Slavoljub Bošnjak” potpisujući svoje naučne i književne radove, kao i u prepisci sa Ilircem, njegovim uzorom, nakladnikom i prijateljom Ljudevitom Gajem. To je jedna od potvrdi činjeničnog stanja u Bosni i bošnjačko-katoličke pripadnosti fra Jukića
Evo još jednog svećenika, fra Ante Kneževića, učenika Ivana Frane Jukića, koji je imao svjetovnu školu u Varcar Vakufu:
“Bosanski franjevci brane bošnjaštvo. Protiv takvih teorija dizali su, međutim, veoma oštar glas učeni Bošnjaci, a među njima i pojedini franjevci, od kojih se posebno isticao fra Anto Knežević (rođen u Varcar Vakufu). On je još u prošlom stoljeću s ponosom isticao svoje bošnjaštvo a Bosnu smatrao svojom jedinom i dragom domovinom. Uopće, Knežević je bio žestoki borac za nacionalnu afirmaciju bošnjaštva. Može se reći da je ustvari to bio zvanični stav skoro svih bosanskih franjevaca. U jeku živih polemika srpskih i hrvatskih historičara i političara oko toga “čija je Bosna”, fra Anto Knežević je 1871. godine
Fra Anto Knežević objavio u zagrebačkom “Zatočeniku” u raspravi kojom pobija aspiracije Mađara, Srba i Hrvata na Bosnu, pa kaže: “Žao mi je na Mađare ali mi je žalije na … jednakokrvnu bratiju Srbe i Hrvate. Od ovih, jedni nam razcijepiše Bosnu i Bošnjake te rekoše da je Bosna do Vrbasa Srbija, a Bošnjaci Srbi; od Vrbasa pako Hrvatska i Hrvati; drugi da su u cieloj Bosni svi Srbi koji pišu ćirilicom, a Hrvati koji pišu latinicom; treći da su u ovoj Bosni sami Srbi; dočim četvrti proglasiše da su zgoljni Hrvati. Ovako dakle “Bosna ponosna” i Bošnjaci na glasu junaci kod ovakvih samo su prazna imena, izmišljenja od nekih zanešenjakah.” Citat iz naučnog rada prof. dr. Envera Imamovića PORIJEKLO I PRIPADNOST STANOVNIŠTVA BOSNE I HERCEGOVINE
A ovako je govorio Antun RADIĆ, hrvatski naučnik, književnik, sociolog, novinar, etnolog, osnivač hrvatske etnogeografije s kraja 19. i početka 20.stoljeća, citat:
Antun RADIĆ
“Lako vam je danas govorit moj gospodine! Ali da ste vi još prije 20 godina došli tamo dalje u Hrvatsku, npr. u Vinkovce, pa da ste rekli da ste Hrvat i da su oni ljudi tamo Hrvati – vi biste sretni bili kad bi vam se sav svijet smijao, jer biste lako bili dobili i batina. Ali nije tako bilo samo među gospodom, nego još više među seljacima: i to su bili ”Rašci„ i ”Šokci„ – a Hrvatima kakovim ni traga. A tko je to učinio, da su danas i gospoda po Slavoniji većinom Hrvati, te ime i seljaka, koji ponosno kažu da su Hrvati, hrvatski seljaci? Tko je to učinio?
Tko je te Hrvate tako rekuč stvorio?
To je učinila Stranka prava. Nauka Ante Starčevića ona je od nesvjesne mase stvorila Hrvate! Tako je to moj gospodine, a lako vama danas govoriti!”Gornji citat je iz „Izlaganja Antuna Radića u „Domu” od 10.11.1904.
Profesorica povijesti Sveučilišta u Zagrebu, Nada KLAJIĆ: … srednjovjekovni Bošnjani (su) autohtoni narod ovog prostora ilirske etničke pripadnosti.
Prof. dr. Envera Imamović, u svojoj knjizi “Porijeklo i pripadnost stanovništva Bosne i Hercegovine, Academia, str. 1 – 5.” piše:
“Bosna predstavlja školski primjer kako i u kojoj mjeri se nauka može podrediti interesima politike i nacionalizma. Mnogo toga što je napisano iz bosanske povijesti učinjeno je s ciljem da se potkrijepe političke i teritorijalne aspiracije susjednih zemalja na njen prostor i narod. Pri tome je proučavanje stanovništva kod zainteresiranih strana dobilo strateško značenje. Većina pisaca koji su se bavili bosanskohercegovačkom prošlošću, a oni su skoro svi odreda bili stranci, uglavnom Srbi i Hrvati, polazila je od predubjeđenja da suvremeno bosansko stanovništvo, i to prije svega većinsko muslimansko, pripada srpskom, a po drugima hrvatskom etničkom korpusu. Srpska i hrvatska historiografija ne priznaje postojanje bosanskog naroda, a time ništa od onoga što karakterizira njegovu zemlju: povijest, kulturu, tradiciju, državnost. Pitanje bosanskog etnosa samo po sebi ne predstavlja problem. Takvim su ga učinili oni koji su u prvi plan svojih istraživanja stavili zadatak da dokažu ono što je bilo u interesu njihovih političkih ubjeđenja.”
Prof Imamović nastavlja:
“Do ovakvog zaključka dolazi se već pri površnom iščitavanju onoga kako je interpretirana bosanska povijest. Na to se veoma kompetentno osvrnula Nada KLAIĆ, profesorica povijesti na Zagrebačkom sveučilištu, u svojoj posljednjoj studiji “Srednjovjekovna Bosna” (Zagreb 1989.). Tu analitički i argumentirano osporava mnogo toga što je srpska i hrvatska historiografija do sada iznijela o političkom i kulturnom identitetu srednjovjekovne Bosne.”
Nada Kljajić, profesor zagrebačkog Sveučilišta: “Kada je u pitanju proučavanje stanovništva Bosne i Hercegovine mora se konstatirati da je taj problem složen utoliko što mu se prilazilo s predubjeđenjem da se radi o pripadnicima srpskog ili hrvatskog naroda…
Studioznom analizom bosanske povijesti moguće je identificirati pojedine kulturne i etničke elemente koji nedvojbeno ukazuju na predslavenska obilježja. Antropološka obrada skeleta iskopanih ispod srednjovjekovnih stećaka kao i analiza suvremenih živućih individua, također pokazuje da se radi o pripadnicima naroda atipičnog slavenskim rasnim osobinama. To govori da su srednjovjekovni Bošnjani autohtoni narod ovog prostora ilirske etničke pripadnosti. Slavenska komponenta u njihovoj genezi svodi se samo na kulturno, a nikako na etničko preslojavanje. Ta komponenta je vremenom postala dominantna u njihovom ukupnom identitetu, pa je to razlog da većina istraživača današnji bosanski narod (Bošnjake, Bosance – muslimane, katolike i pravoslavce) smatra slavenskim narodom, to jest Srbima, odnosno Hrvatima. Predstojeća istraživanja usmjerena u ovom pravcu koja će biti lišena političkih i nacionalističkih predrasuda, jamačno će baciti više svjetla na ovo pitanje. Mjerodavne znanstvene discipline, među kojima na prvom mjestu povijest, arheologija i etnologija, nude dovoljno ubjedljivih dokaza.”
Biskup Banjalučki g. Franjo KOMARICA: KOME JA PRIPADAM? KAO VJERNIK U JEDNOGA BOGA, NE VJERUJEM U MALE OVOZEMALJSKE BOGOVE KOJI NE BRINU O MENI…
“Šta je ovo, kome je pripadam? Ne pripadam RS, ne pripadam Banja Luci, ne pripadam Federaciji, ne pripadam Mostaru, ne pripadam Čoviću, ne pripadam HNS-u, HDZ-u, ne pripadam Sarajevu, kome pripadam?
Ako vođa, odnosno vodstvo Hrvatskog narodnog sabora kaže: “Nas ne zanimaju Hrvati u Posavini, u Republici Srpskoj – nemamo mi tamo šta tražiti” – to je strašno, to je strašna rečenica, to je strašna konstatacija, jer su oni sebi omeđili, kada sam s njima prije razgovarao (rekli su mi) do Kupreških vrata! Oni imaju apsolutno pravo na to. Ali nemoj onda zastupati mene, ako tebi uopće nije stalo do mene!
Ako nam je Bog dao pravo da živimo u Varešu, Kaknju, u Zenici, Sarajevu, onda koji je to ovozemaljski bog kojemu se ja moram više klanjati nego Bogu u koga ja vjerujem, bio katolik, pravoslavac, musliman ili židov, koji vjerujemo u istoga Boga, a onda se ovdje klanjamo takozvanim malim bogovima.
Nedopustivo je to, sramotno i strašno i griješno u Božjim očima.
Poruke Vašeg suvremenika i sugrađanina fra Ive MARKOVIĆA, na koje ostajete gluhi.
Tradiciju obrane bošnjaštva – bosanstva nastavljaju i današnji franjevci, među njima fra Ivo Marković, citat:
“Ovdje nema Hrvata, mi smo bosanski katolici!”
U razgovoru za Radio Slobodna Europa, fra Mrković će reći da “međunacionalne odnose u Bosni i Hercegovini narušavaju korumpirani političari, koji umjesto da organiziraju društvo – oni ga razbijaju, kako bi mogli izvršiti pljačkaški pohod. Tvrdi da je korupcija najveći problem u BiH, te da se sije strah među narodima, kako bi se prikrio kriminal.”I još: “…Međunacionalni odnosi u Bosni ne mogu biti lošiji, zato što je vode korumpirani političari. Političari uzimaju velike ideje religija i nacija da začepe oči ljudima, da ne vide šta oni rade dok oni pljačkaju. Većina naših političara su korumpirani. U Bosni je jedna od najkorumpiranijih politika. To je nacionalizam. Nisu to nacionalističke politike koje mogu surađivati, nego nacionalističke politike radi korupcije. Političari, umjesto da organiziraju društvo, razbijaju ga da mogu vršiti svoj pljačkaški pohod.”
“…Mislim da Bosna i Hercegovina ima perspektivu, da unatoč ovakvim užasnim političarima, malo-pomalo, snagom tog bosanskog čovjeka i temeljnih vrednota koje ipak traju u našoj Bosni, izići iz ovih svih problema.”
Nije mnogo prošlo poslije Kneževića, a Bosnom krstare srpsko-hrvatski nacionalistički misionari koji jedan autkotoni bosanski narod, katolike Bošnjake, proglašavaju Hrvatima, a pravoslavce Srbima i prisvajaju ih. To je put koji ih vodi u prisvajenje Bosne. Sto puta ponovljena laž ne može ipak biti istina, makar svi bosanski katolici sebe i smatrali Hrvatima, a pravoslavci Srbima. Bosna pripada Bosancima. Svima jednako.
Od kada je autoktoni bosanski narod – Bošnjaci – katolici postao za RH “hrvatska dijaspora” o kojoj skrbi hrvatska država, od tada je počela propast toga naroda. O prijateljstvu Miloševića i Tuđmana, dva brata blizanca po politici prema Bosni o Dodiku i Čoviću suvišno je bilo šta reći. Projekat Herceg Bosne je srpski projekat, reći će ovih dana fra. Marković na vijest o zaključcima skupa oba HDZ-a u Neumu kojem ste nazočili… Ta skrb i Hrvatske i Srbije je naša zajedinička nasreća. Bosanski katolici i pravoslavci, srećom ne svi, gurnuti su krvavi rat protiv svoje države Bosne i svojih susjeda i komšija muslimana. Svi zajedno smo gurnuti u duhovnu i svaku drugu bijedu.”
Preispitajte se g. Puljiću da li i Vi spadate u fra Markovićevu kategoriju “užasnih političara.”
Iz brojnih Vaših javnih istupa i Vi nas gurate u bijedu, iako bi po vokaciji i misiji morali poštivati povijesne činjenice i učenja kršnih bosanskih franjevaca.
Osim onih kojih su priljegli na rudu HDZ, koje je Čović pokušao potplatiti pred zadnje izbore, bosanski franjevci su bili i ostali pobornici bosanske državnosti i zajediništva svih bosanskih naroda bez obzira na njihovu religioznu pripadnost.
Ovako ispada da mnogi bosanski franjevci i Vi kardinale Puljiću niste ni iz iste države, niti ste iste vjere!
D. Čović i papa Franjo
Suprotno učenju franjevaca, duhovnika, prosvjetitelja, rodoljuba, povjesničara, narodnih ljekara i ujaka, Vi brojite krvna zrnca čak i krštenih katolika, pa oni – poput Komšića – nisu za Vas pravi Hrvati, valjda zato što i u ratu i u miru brani svoju domovinu, koju novokomponiran ćirilični ‘rvatina Čović pokušava razvaliti. Vi i sa oltara, umjesto u obranu Bosne, ustajete u obranu Ćovića, novokomponiranog katolika, ratnog zločinca koji veliča ratni zločin rušitelja Bosne. Bez Vaše preporuke, takav katolik, Hrvat, Europojeac, licemjer…, ne bi mogao poljubiti ruku Papi Franji. Vatikan je službeno davno prizao suverenu državu RBiH!
Nije li to bogohulna, nakaradna logika! Nije li sramotno makar i u kontekstu, išaretom, uporediti zakoniti izbor Komšića sa zakonitim izborom Hitlera, i to sa oltara!
Jer bez Vas, g. Puljiću, kao i većeg dijela bosanskog svećenstva, ne bi bosanski katolici glasovali za Referendum o samostalnosti RBiH, ali bez Vas i dijela svećenstva koje zapristaje za Vama i HDZ-om ne bi imali ni snage ni odvažnosti rasturati svoju državu Bosnu na račun zločinačke Herceg Bosne i njenog skrbnika Hrvatske, kao i genocidne RS i Srbije. I to sve veličajući najveće presuđene i nepresuđene krvinike i rušitelje Bosne.
G. Puljiću, Vi kao vjernik, građanin, državljanin RBiH, kao uostalom i svi ostali žitelji naše države mogu se imenovati po kojem god hoće narodu, svjetonazoru, religiji, ali vam to ne daje za pravo da razvaljujete hiljadugodišnju državu Bosnu, čijem narodu je u genima usađeno živjeti zajedno, u svom na svom… Ako neko pokuša uništiti Bosnu, onda građani RBiH imaju zakonsko i povijesno pravo odlučno se suprostaviti svim raspoloživim oruđima, onako kako je to radio i Željko Komšić.
Rasturati našu Bosnu na račun tuđina nije Božje, već šejtansko djelo.
Vi, g. Puljiću, kao “uzoriti kardinal” i za katolike (i za “muslimane” koji Vam tako tepaju) držite “Mise za Domovinu” na Bobovcu, stolnom mjestu bosanskih kraljeva u potpunom dekoru i nazočnosti predstavnika HVO i HV i Hrvatske – sudski odgovornih za udruženi zločinački pothvat Herceg Bosne i RH. Na tom mjestu proglašavate Bobovac hrvatskim kraljevskim gradom, umjesto da prokletete zločinačku Herceg Bosnu i njene skrbnike! Predsjednica Hrvatske u istom dekoru šepuri se uz himnu “Lijepa naša” u Jajcu – “gradu hrvatskih kraljeva”. Onda nema sumnje za koju se državu molite, ali svakako ne za Bosnu.
Prof, dr. Dubravko Lovrenović
Prof. dr. Dubravko LOVRENOVIĆ odgovara na pokušaj kroatiziranja Bobovca, 28. oktobra 2015. NAP:
“Trojna etnokonfesionalna podjela BiH praćena je trojnom etnonacionalistickom mitomanijom i nastojanjem da se vlastiti korijeni utvrde u što je moguće daljoj povijesnoj „starini“. U tom kontekstu moguća je izjava kardinala Puljića o „hrvatskom Bobovcu“, iako to Bobovac kao prijestolnica Bosanskog kraljevstva i mjesto gdje se čuvala kruna bosanska, nikad nije bio.” Završen citat.
Ni Bobovac ni Jajce nikad nisu bili, a niti će biti – hrvatski gradovi. Tako ni Mostar, Stolac, Čapljina…, niti će komad Bosne biti pripojen Hrvatskoj i(li) Srbiji.
Džaba molitve i propovijedi!
***
Vitirani su u gornjem tekstu: Katolički svećenik Matija Petar Katančić, (Valpovo, 12. kolovoza 1750. – Budim, 24. svibnja 1825.), hrvatski književnik i latinist, sveučilišni profesor poetike, arheologije, knjižnički kustos, Fra Ivan Frano Jukić, fra Anto Knežević, bosanski franjevci, povjesničari i prosvjetitelji, književnici, Anto Radić hravtski naučnik, književnik, sociolog, novinar, etnolog, osnivač hrvatske etnologije s kraja 19. i početka 20.stoljeća, Nada Klaić, profesorica Sveučilišta u Zagrebu, biskup Banjalučki g. Franjo Komarica, fra Ivo Mrković, bosanski fratar, prof. dr. Dubravko LOVRENOVIĆ.
Svi oni mogu biti učitelji kardinalu Vrhbosanskom i mnogim drugim kada je riječ o Bosni i Bošnjanima pod uvjetom da ne padnu na gluhe uši.
Prof. dr. Francis A. BOYLE, ekspert za međunarodno pravo, prvi zastupnik Tužbe RBiH za agresiju i genocid protiv Srbije, nakon usvajanja Deklaracije u hrvatskom Saboru o položaju Hrvata u BiH izjavljuje:
VIŠE PUTA SAM TRAŽIO DOZVOLU OD PREDSJEDNIŠTVA RBiH DA TUŽIM HRVATSKU ZA GENOCID NA SVJETSKOM SUDU, ALI ODOBRENJE ZA TUŽBU NIKAD NISAM DOBIO
Za tužbu protiv Hrvatske nije ni sada kasno – ratni zločin ne zastarijeva…
* Prof Boyle: Ipak spriječio sam Tuđmana da nam ukrade Neum
* Prof. Boyle se nudi pomoći Željku Komšiću kako bi zajedno “sačuvali Bosnu.” Citat iz današnejg psisma prof. Boylea: “Komsic is a good man. I am willing to help him anyway possible to preserve BIH. Fab.”
Povodom usvajanja Deklaracije o položaju Hrvata u BiH koja je 14. decembra 2018. usvojena u hrvatskom Saboru, prof. Frencis A. Boyle je, umjesto bilo kakvog komentara, poslao donje redove, citat:
“Više puta pokušavao da dobijem ovlaštenje od Predsjedništva RBIH da na Međunarodnom sudu pravde tužim Hrvatsku zbog agresije i genocida u RBiH i da zaustavim Tuđmana i ostale koje držim odgovornim za ono što rade RBIH Nikad nisam dobio takvu dozvolu da podignem tu tužbu.” Kraj citata.
Prof. Boyle je pravnički locirao uzrok neprestane, a danas drske političke agresije, tužakanja po EU, hadezeovaca iz Hrvatske i BiH koji se brutalno, drsko i bezobrazno miješaju u unutrašnja pitanja naše zemlje.
Za tužbu protiv R Hrvatske na ICJ (Svjetskom sudu pravde koji sudi u sporu među državama) nije ni sada kasno jer ratni zčin ne zastarijeva.
Da je vodstvo države RBiH na čelu sa Alijom Izetbegovićem odobrilo prof. Boyleu podizanje tužbe protiv Hrvatske za genocid i agresiju, te da je Hrvatska kažnjena, drugačiju bi pjesmu danas pjevali Plenković, Grabarević, Čović, Ljubić. Nastavak ustašluka NDH i HDZ ne bi bio moguć.
Ipak, prof. Boyle je uradio sve što je bilo u njegovoj moći da pravno obrani RBiH i od Hrvatske i od Srbije.
Nažalost, za obranu RBiH nije imao volje režimski dvojac SDA-IZ koji je pokušao omalovažiti, napraviti lopovom prof. Boylea za novac koji mu nisu nikad platili jer nas je zastupao besplatno. Najzad su ga odstraniti kao advokata RBiH na Međunarodnom sudu pravde kako on ne bi dobio ni Srbiju i Crnu Goru, a ni Hrvatsku. Posljedica – gubitak pola državne teritorije, moguće otpisivanja još jedne njene četvrtine, a halabuka koja se diže na Komšića i na BiH, zbog laži o ugroženosti Hrvata, logična je posljedica te zločinačke politike i savezništva SDA-SDS-HDZ-SSND.
Podsjetimo, prof. Boyle je bio podnosilac Tužbe u ime RBiH protiv Srbije i Crne Gore na Svjetskom sudu pravde i isposlovao od Suda nekoliko naloga koje su obavezivale Srbiju i Crnu Goru na prestanak agresije i zločinstva u RBiH. Nakon izbacivanja prof. Boylea sa ICJ, njegovi nasljednici Šaćirbegpivć, Trnka, Softić, nisu ništa dobili jer su na svaki način sabotirali taj spor.
SDA vrhuška je odstranila prof. Boylea kao zastupnike te Tužbe, optužila ga da je uzeo pare za svoj rad, mada je on radio besplatno. Nudio se ponovno besplatno čak i sa saboterom Sakibom Softićem za nastavak procesa na ICJ protiv Srbije prije nepune dvije godine, ali je B. Izetbegović tu ponudu odbio; prof. Boyle je i njega i Softića javno optužio da su deset godina sabotirali nastavak tog sudskog spora.
Zamoljen za odgovor da li država BiH ima pravo tužiti Hrvatsku nakon što je Tribunal u Haagu prglasio Prlića i co. za udruženi zločinački pothvat inspiriran i pomognut od hrvatskog vrha na čelu sa Tudžmanom, B. Izetbegović je ustvrdio da nema, ali da o tome treba priupitati Džaferovića, jer on je, pravnik. “Pravnik” Džaferović se nije oglasio po pitanju tužbe protv Hrvatske, a ovih dana je mlako zamolio Hrvatsku da se ne miješa u unutrašnje stvari naše države. Iako je samo koji dan prije izjavio kako se u Bosni ne može vladati bez tuđina, član Predsjedništva, pravnik Džaferović skače sam sebi u stomak u poruci Hrvatskoj nakon suvajanja Deklaracije, neka se ne miješa u naše stvari u Bosni jer ćemo “mi u Bosni sami rješavati naše probleme.” Hoće, ko i do sada. Herceg Bosna nije upokojena, a ustaški pokret je sve žilaviju zahvaljujući baš dvojcu SDA-IZ. Genocidna RS otvoreno prijeti o otcjepljenju, a SDA joj garantiraju vječnost u ime svih Bošnjaka.
U današnjoj poruci, prof. Boyle je ustvrdio i ovo: “Ipak sam uspio spriječiti Tuđmana da nam ukrade Neum i da nam zaključa na kopnu, bez prava na izlazak na more kako je Tužman nastojao u pregovorima o Oven-Stoltenbergovom planu podjele države RBIH na tri etničke državice. “Jednog dana moraću zaplivati na Jadranu u Neumu!”
Hoće, ali sa američkim pasošem, jer je prof Boyleu uskraćena bosanska putovnica.
Pa ipak, Boyleovo plivanje u Neumu moglo bi se izjaloviti, jer SDA odavno šejtani oko priznanja trećeg entiteta. (“Bolje je i truhli kompromis i HB, nego rat,” biće obloge koje će nam servirati SDA.)
Odrekli su se Sutorine u korist agresorske Crne Gore i svoga džepa.
Boj se, uskoro će se odreći i Hercegovine, pa i Neuma, kao što su se odrekli Mostara, Kupresa, Jajca, Busovače…, sve u korist svojih saveznika od 1991. do danas, sve u zajedničkoj namjeri rušenja države Bosne.
Prof. Boyle smatra da je pobjeda Željka Komšića na prošlim izborima dobar znak, te da namjere domaćih veleizdijanika – ni uz pomoć Zagreba i Beograda, ili čak i EU, neće biti ostvarene. Smatrajući Komšića “dobrom čovjekom kojeg osobno poznaje,” prof. Boyle nudi Komšiću svoje pravničko-savjetničke usluge. Nadamo se da će Komšić prihvatiti ovu dragocjenu pravničku pomoć svjetskog eksperta za međunarodno pravo.
Ako nam je Bog dao pravo da živimo u Varešu, Kaknju, u Zenici, Sarajevu, onda koji je to ovozemaljski bog kojemu se ja moram više klanjati nego Bogu u koga ja vjerujem, bio katolik, pravoslavac, musliman ili židov, koji vjerujemo u istoga Boga, a onda se ovdje klanjamo takozvanim malim bogovima.
I još: “…Međunacionalni odnosi u Bosni ne mogu biti lošiji, zato što je vode korumpirani političari. Političari uzimaju velike ideje religija i nacija da začepe oči ljudima, da ne vide šta oni rade dok oni pljačkaju. Većina naših političara su korumpirani. U Bosni je jedna od najkorumpiranijih politika. To je nacionalizam. Nisu to nacionalističke politike koje mogu surađivati, nego nacionalističke politike radi korupcije. Političari, umjesto da organiziraju društvo, razbijaju ga da mogu vršiti svoj pljačkaški pohod.”
Od kada je autoktoni bosanski narod – Bošnjaci – katolici postao za RH “hrvatska dijaspora” o kojoj skrbi hrvatska država, od tada je počela propast toga naroda. O prijateljstvu Miloševića i Tuđmana, dva brata blizanca po politici prema Bosni o Dodiku i Čoviću suvišno je bilo šta reći. Projekat Herceg Bosne je srpski projekat, reći će ovih dana fra. Marković na vijest o zaključcima skupa oba HDZ-a u Neumu kojem ste nazočili… Ta skrb i Hrvatske i Srbije je naša zajedinička nasreća. Bosanski katolici i pravoslavci, srećom ne svi, gurnuti su krvavi rat protiv svoje države Bosne i svojih susjeda i komšija muslimana. Svi zajedno smo gurnuti u duhovnu i svaku drugu bijedu.”
U današnjoj poruci, prof. Boyle je ustvrdio i ovo:
Ibrahim Halilović 