GOLEM TURBAN, POD NJIM HODŽE NEJMA, ALI IMA KOSOVAC Moj je odgovor na laži i potvore Mustafe Cerića koji je objavio pod naslovom: “Mustafa Cerić o KOS-ovcima među nama: Svjesni i nesvjesni urotnici u Bošnjaka – primjer Ibrahima Halilovića

Pamplet sa hrpom laži upćenim na moje ime objavljen je 27. Januara 2021. 05:26 na

http://izdvojeno.ba/mustafa-ceric-o-kosovcima-medju-nama-svjesni-i-nesvjesni-urotnici-u-bosnjaka-primjer-ibrahima-halilovica/

To je reakcija Mustafe Cerić na moj tekst Slučaj Mustafa Busuladžić, Husein Đozo, Aziza Šaćirbegović DVOJCU SDA-ISLAMSKA ZAJEDNICA VAŽNIJE SU SLUGE OKUPATORA, KAO I ŽENA KOJA PITOM ČASTI MLADOG MUSLIMANA ALIJU IZETBEGOVIĆA – NEGO NARODNI HEROJI, VIJEĆNICI ZAVNOBIHA, POTPISNICI MUSLIMANSKIH REZOLUCIJA O ZAŠTITI SRBA, JEVREJA I ROMA OD USTAŠKOG TERORA…

Mustafa CERIĆ je napisao (cjelovit tekst): U svom razvitku sve nacije su morale proći kroz proces izdaje do punog sazrijevanja kad više izdaja nema efekta, nije profitabilna. Bošnjaci su trenutno na vagi povijesnog ispita između nacionalne lojalnosti i nacionalne izdaje. Mislilo se da je nakon iskustva genocida kod Bošnjaci prevagnula nacional-državna lojalnost.

Međutim, ostali su džepovi ubleha, plaćenika i urotnika KOS-a od kojih neki svjesno a neki nesvjesno rade za KOS na štetu Bošnjaka. Broj svjesnih se umanjuje zato što ih je strah da se ne otkriju, dok se broj nesvjesnih uvećava zato što ih se dresira tako da ne znaju ni šta rade ni za koga rade dok rade protiv Bosne i Bošnjaka.

U stvari, nesvjesni urotnici u Bošnjaka su opasniji od svjesnih zato što su nesvjesni uvjereni da dok rade protiv Bosne i Bošnjaka, rade to za dobro Bosne i Bošnjaka. Oni su uvjerene da svi drugi, osim njih, rade zlo, posebno oni koje im KOS označi kao metu za njihov odstrel.

Primjer svjesnog anti-bošnjačkog urotnika je (ne)slobodni strijelac Mustafa Čengić, autor knjige: „Alija Izetbegović – jahač apokalipse ili anđeo mira“, knjige koju je ANUBIH u Sarajevu naglas promovirao (Moderator promocije bila je Vildana Selimbegović, glavna i odgovorna urednica dnevnih novina „Oslobođenje“), kao dokaz svoje lojalnosti beogradsko-srpskoj antibosanskoj propagandi.

Primjer nesvjesnog urotnika je novinar Ibrahim Halilović, koji negdje živi izvan Bosne, koji je na svom portalu objavio pamflet pod naslovom „Slučaj Mustafa Busuladžića, Husjen Đoze…“.

Otvori link ovdje i pročitaj pamflet ako ti se ne gadi:

https://ihalilovic.com/2021/01/24/slucaj-mustafa-busuladzic-husein-dozo-aziza-sacirbegovic-dvojcu-sda-islamska-zajednica-vaznije-su-sluge-okupatora-kao-i-zena-koja-pitom-casti-mladog-muslimana-aliju-izetbegovica-nego-narodni-hero/

Tačno se osjeti plamen vatre što izlazi iz Halilovićevih usta prema svim ličnostima u Bošnjaka, koji nešto znače za bosansku naciju i bosansku državu. Halilović je uvjeren da su prve glave u Bošnjaka pokvarene te da ih treba odsjeći zato što smetaju beogradskom KOS-u da završi svoj započeti genocidni pir u Bosni.

Halilović se ne usuđuje analizirati prve beogradske genocidne glave zato što je to rizično po njegov status u KOS-u. Njemu je pak dopušteno da moralizira Islamskoj zajednici i Stranki demokratske akcije. Naravno, politička stranka je pod lupom i slobodno je analizirati njenu politiku i ukazivati na njene greške. Nije ni Islamska zajednica izolirana od promatranja i analize, ali ne na način kako to radi Halilović, koji očito žali što ga babo nije upisao u medresu da bude hodža, možda muftija, a možda i reisu-l-ulema pa da u Islamskoj zajednici poreda stvari kako treba.

Naime, Halilović sve zna, posebno zna šta treba a šta ne treba da radi Islamska zajednica i reisu-l-ulema. Islamska zajednica ne treba da bude „dvojac“ sa SDA-om zato što se Islamska zajednica ne smije miješati u politiku, a SDA se ne smije petljati u Islamsku zajednicu. A Alija se miješao u Islamsku zajednicu, kao što se njegov reisu-l-ulema miješao u politiku.

Upravo tako, glavna poruka iz Halilovićevog pamfleta je da bi Bošnjaci i Bosna bili najsretniji i najzadovoljniji kad ne bi postojala ni Islamske zajednice ni Stranke demokratske akcije. Taj „dvojac“ u Bosni, prema Halilovićevoj analizi, predstavlja opasnost za Bosnu i Bošnjake, kojima prijeti beogradski KOS. Halilović je dobio zadatak da taj „dvojac“ razdvoji po svaku cijenu pa da se Bošnjaci posvuda raspu od Beograda do Zagreba. Nije Halilović ni prvi ni posljednji, koji radi na tome. Ima onih koji na tome radi iznutra Islamske zajednice i iznutra SDA – svjesno ili nesvjesno. Osobno, volio bih da je taj „dvojac“ uistinu „dvojac“ na Alijinom i bosanskom putu. Ali nije.

To je samo jedna od mnogih moralnih lekcija, koje je Hlilović očitao Islamskoj zajednici u kontekstu Alijine političke vlasti u Bosni. Halilović nije ulazio u druge historijske detalje Islamske zajednice, npr., u vezi sedmog reisu-l-uleme Ibrahim ef. Fejić 1947. godine, koji svoju inauguralnu besjedu u Gazi Husrevbegovoj džamiji nije počeo u ime Allah Milostivog, Samilosnog, već ju je počeo s imenom voljenog Josipa Broza Tita.

To je za nesvjesne antibošnjačke urotnike, poput Halilovića, prihvatljivo zato što miriše na podaništvo i ropstvo, ali ako se u Bošnjaka spoji duhovno i političko, onda je to opasno za beogradski KOS, koji mnogo više brine šta Bošnjaci imaju u glavi nego šta imaju u ruci. Jer ako se Bošnjacima ispere mozak i otruje duša, onda nema bojazni od njihovih ruku.

Nesvjesni urotnici u Bošnjaka, poput odbjeglog novinara Ibrahima Halilovića, rade upravo to – moraliziraju Bošnjake na način da im isparaju mozak za potreba KOS-a. Žao mi je što Ibrahim Halilović nije završio makar jedan razred medresa pa da nauči razliku između „moralnog“, „nemoralnog“ i „amoralnog“. Naime, Halilović ocjenjuje „amoralnim“ ljude u Islamskoj zajednice što je suprotno od onoga što želi reći. Ibrahime, „amoralno“ ne znači „nemoralno“, već znači moralno „neutralno“. „Amoralan“ je kamen, a čovjek može biti „moralan“ ili „nemoralan“. Upamti to! Nisi jedini koji to ne zna!

Ova besplatna lekcija iz morala za Halilovića je glavni razlog mog komentara na njegov predugački nebulozni pamflet, gdje miješa „babe i žabe“. Više mi se na njega sažalilo nego što me iritirala njegova vatreno kosovska nesvjesna ubleha i urota protiv Bošnjaka u trenutku kad se Bošnjaci dižu iz pepela sa svim svojim slabostima i sposobnostima u politici i moralu. Ibrahime, treba biti velika ubleha pa pisati protiv Alije Izetbegovića 1993. god., kao što si ti pisao. Ta činjenica sve govori kakva ti je pamet i duša. Jazuk!

Ibrahime moj, energiju koju trošiš da se nesvjesno dokažeš beogradskom KOS-u, bolje bi bilo da je trošiš za bošnjačku/bosansku čast i slobodu. No, u tvom antibošnjačkom razmišljanju ima jedna prednost, a to je da su Bošnjaci nacija, u kojoj ih unutarnje suprotnosti i dijalektika dovode do oganjskog usijanja iz kojeg se kuje bosanska nacionala i državna svijest.

Zato, Haliloviću, nastavi s moraliziranjem Bošnjaka, posebno Islamske zajednice, ali pazi da ti opet ne omakne greška, kao ova oko „amoralnosti“. Pročitaj neku knjigu iz morala da ti se takve greške ne ponove.

Trebaju Bošnjacima moralizatori, poput tebe Ibrahime, posebno oko njihove prošlosti, gdje nisu imali ni političku ni duhovnu vlast nad samim sobom, a kamoli nad drugima!

Sad kad Bošnjaci u Bosni imaju nešto od toga treba im to omalovažiti i popljuvati kako bi KOS mogao trljati ruke od zadovoljstva što te imaju, Ibrahime hudi!

Ibrahime, ti si očito pobijedio na njihovom konkursu za najboljeg nesvjesnog antibošnjačkog urotnika.

Neka ti je sretno!

Ali, da znaš, ne može ti to izhajriti!

– Allahu Milostivi, smiluj se novinaru Ibrahimu Haliloviću i uputi ga na pravi put.
– Ibrahim je iz neznanja zalutao!
– Ne zna Ibrahim šta radi!
– Zaveli su Ibrahima dušmani na krivi put!
– Bože, pomozi Ibrahimu da se spasi! Amin!

Počeću od kraja Cerićevog tekstuljka kojim je sručio sepet objeda i neutemeljenih optužbi, od Cerićeve dove koju vraćam na njegovu adresu, kad zna Dragi Bog, neka zna i on šta mislim o njemu. Ne vjerujem da će Cerić ikad doći tobe na ovom svijetu, pa Ti Dragi Bože ućujem ovu dovu da ga izvedeš na pravi put!

– Allahu Milostivi, smiluj se, lažovu, Mustafi i uputi ga na pravi put jer si samo Ti to kadar!

– Mustafa je svjesno i sa znanjem na krivi put zalutao, na koji je mnoge svoje pristalice naveo!
– Mustafa zna šta radi, pa ga kazni Dragi Allahu, mi smo nemoćni!
– Zaveli su dušmani Mustafu na krivi put, a on se nije opirao, pa prijateljuje i prašta zločine, genocid i urbicid onima koji nas iz naših kuća istjeraše i genocid počiniše i Tvoje Kuće porušiše!
– Bože, pomozi nam i spasi nas od urotnika, munafika, lažova kakav je Mustafa! Dragi Allahu oprosti nam što Mustafi nismo na vakat na opak put smutnje i potvara stali kako ne bi bošnjačkom narodu i Islamu haram činio! Oprosti nam Dragi Bože što Mustafu nismo onemogućili u pohlepi, haram-bogaćenju na račun tragedije Bosne i Bošnjaka. Bože, izvedi ga na pravi put i spasi ga! Spasi nas od Mustafe, dragi Bože. Amin!

Ne čekajući Dragog Allaha, pokušaću se ovdje spasiti od napasti zvane Mustafa Cerić. Neka on ne misli da mu se pravdam! Samo podastirem jasne dokaze o tome s kakvim amoralnim tipom imam(o) posla. On sam ne zaslužuje čak ni prezir, ni da ga insan pljune, ali javnosti radi, zaslužuje nove i dokaze njegove opasne pojave, javnosti i istine radi!

U naslovu svoga uratka kojim pokušava, a ne uspijeva, osporiti moje pravo na iznošenje dokumentiranih činjenica o Bosni i Bošnjacima, o fašističkim i nacističkim slugama, pokvraneoj ulemi, ali i čestitim antifašistima, Mustafa Cerić bez ijednog dokaza svoje neprihvtljive “reakcije” na moj tekst otvoreno me proziva i protvara kao KOS-ovca. Za tu, bez ikakvog činjeničkog utemeljenja tešku klevetu i optužbu, potvoru tužio bih ga Šerijatskom sudu, ako postoji u Bosni, jer. citat:

“POTVORA – VELIKI HARAM!!!

Šta znači potvora ili potvaranje? Kada, kako i na koji način ona biva? Naime kada se spomene izraz potvaranje on se najčešće vezuje za optuživanje čestitih vjernica za zinaluk, mada ovaj izraz obuhvata svako iznošenje laži na svoga brata ili sestru, svako ogovaranje i svako blaćenje i kaljanje časti i poštenja muslimana i muslimanki.

Uvijek je među ljudima bilo munafika i onih koji su voljeli da se među vjernicima širi smutnja, da kolaju ružne glasine kako bi se okaljao obraz pravih vjernika i time nanijela šteta Islamu i muslimanima. Allah Uzvišeni obećava takvima tešku patnju u ajetu koji glasi:

إِنَّ الَّذِينَ يُحِبُّونَ أَن تَشِيعَ الْفَاحِشَةُ فِي الَّذِينَ آمَنُوا لَهُمْ عَذَابٌ أَلِيمٌ فِي الدُّنْيَا وَالْآخِرَةِ ۚ وَاللَّهُ يَعْلَمُ وَأَنتُمْ لَا تَعْلَمُونَ

“Oni koji vole da se o vjernicima šire bestidne glasine čeka teška kazna i na ovom i na budućem svijetu; Allah sve zna a vi ne znate.” (En-Nur, 19)

Izvor: https://putvjernika.com/forums/topic/potvora-%E2%80%93-veliki-haram/?fbclid=IwAR0k4e284mnAfFu0xvto8z0tOTzynw8_xvztxLXSW0slQwnW0w9342qzfGo

Koliko znam, u Bosni još ne postoji Šrijatski sud, pa ću presviti tabak i tužiti Mustafu Cerića nadležnom građanskom sudu, gdje će svoje tvrdnje da sam ja KOS-ovac morati dokazati, kao i objedu sve radim po nečijem naređenju i zadatku kao plaćenik.

U svom tekstu, pišući kako ima svjesnih i nesvjesnih suradnika KOS-a (tajnih jugo-službi) Cerić isprva za mene tvrdi kako sam nesvjesno suradnik KOS-a. To je kleveta i laž, jer za to on ne pruža ni jedan dokaz.

Da li ga je uzela huja, ne znam, ali je kao stoglava aždaha počeo rigati vatru, ničim izazvan. Jasnim i nedvosmilsnim riječima on me potvara, obmanjuje javnost, kako sam ipak svjestan te svoje neprijateljske djeletnosti prema Bosni, Bošnjacima, vjeri kao suradnik KOS-a.

Za razliku od Cerića, nisam nikad bio ni na kakvom popisu suradnika komunističkih tajnih službi. ali on jest, i ovdje su izneseni jasni dokazi. I pored mogućnosti da se javno odrekne optužbi da je KOS-ovac jer se nalazi na spisku suradnika komunističkih tajnih službi, Cerić to ne čini od 2007., što je vrlo znakovito. (Neki bi rekli, jadnom špijun, do smrti špijun!”)

Ne trepnuvši, Cerić sam ispisuje i tužbu, sudi mi i presuđuje kao agentu KOS-a, što je krivično djelo, a i teški haram po Islamu. Citat: “Halilović se ne usuđuje analizirati prve beogradske genocidne glave zato što je to rizično po njegov status u KOS-u.” Ništa od toga nije istina!

Decenijama sam se i prije rata javno protivio, tokom rata sve do danas javno analizirao zloću “prvih beogradskih genocidnih glava,” kao i njihovih domaćih “svjesnih i nesvjesnih špijuna, sljedbenika Crne ruke, Mlade Bosne, Draže MIhajlovića, Slobodnana Miloševića, njihovih genocidnih izvršitelja na terenu, pa i u Varar Vakufu – dr. Luke Čulića, Dragana Markovića, Nebojše Kozića i bataljona drugih. O tome svjedoče stotine mojih napisa, koji su dostupni svakome, pa i Ceriću, samo treba malo pogledati na internetu, kad već ne zaviruje u arhivu TVSA, “Večernjeg lista,” “Večernjih novina,” “Oslobođenja,” pa čak i beogradske “Politike” ili moga Bloga.

Jedan sam od prvih novinara u Bosni koji je na TVSA pokazao četnike u Šipovu 1991., u Mrkonjiću 1989. za što mi je prijećeno metkom (blaža kazna) i pečenjem na ražnju.

Mogao je, da se Boga boji, a ljudi stidi, da mu je do istine, a ne smutnje i potvore, pogledati knjigu r. Alije Isakovića “Antologija zla” u kojoj je i zapis književnika Ivana Lovrenovića o meni. Ma nije trebao ni tražiti tu knjigu, iako je prodavana i u uredima Islamske zajednice kad je Cerić bio reis. Ali, Cerić ne bi bio to što jeste – suradnik zloglasnih tajnih službi, kada bi mu bilo do istine, kada bi se kanio objeda i potvara, kada bi bio pravi musliman.

Alija Isaković u svojoj knjizi dnevničkih zapisa „Antologija zla“ na dan 19. srpnja 1992. prenosi, citat:

„Sada o Varcaru slušam samo suhe izvještaje, a to posredno iz Jajca. Naši Ibrahim (Halilović, urednik i dopisnik RTVBiH, ratni reporter već dvadeset godina neprekidno, dok nije bilo ni Alije ni Radovana, a bilo je četnika, istih onih koji su to i sada, samo tada pod firmom SK i SUBNOR-a) morao je otići. Kad je Ibrahim morao otići, onda je doista kraj. Kraj i smak…“ Kraj citata.

Pitam Cerića javno je li on tada bio suradnik tajnih službi pod nadzorom četnika u SK i SUBNOR-u? Jednostavno pitanje, zar ne?

Ivan kaže, a Alija Isaković prenosi kako sam bio „ratni reporter neprekidno već dvadeset godina.“

To je tačno i to je bilo prije izbijanja rata, kao na frontu, bojnom polju, javnom, pred svjedcima; na tih dvadeset  – treba dodati i nekoliko decenija i nove adrese – predmeti mojih napisa su genocdni SDS, zločinački HDZ, mlado-muslimanska SDA, koja će nas u dvojcu sa Islamskom zajdnicom rastaviti sa državom. Tu su SDA pajdaši Dodik, vojvoda Vučić kojeg kite Cerićevim cvijetom na Mezaru u Srebrenici, a Kavazović spašava od linča, tu je Pravoslavna crkva, bukader njihovih sljedbenika, poltrona i botova. Oni prijašnji su radili po komitetima SK i SUBNOR-u, a čak i ti četnici obrijanih brada, gradili su državu pod moranje, pod Titovom kandžijom, a ovi novi dušmani razvaljaju je bez milosti i srama, munafički, sa Božjim imenom na usnama. I objektivna javnost i sam Cerić znaju koliki je njegov doprinos u tome.

Ne jednom, bio sam meta tajnih službi u kojima je suradnik bio i Cerić.

Naravno, u svom pamfletiću, u pokušaju da me ocrni, Cerić se pravi kako on nije doazani agent tajni službi, nego ja!

On ne zna ni gdje živim, ali zna da sam, a ne on, KOS-ovac, što će morati dokazati tamo gdje treba. Čak i sama natuknica kako negdje živim, znači “svakako ne Bosni,” što je otežavajuća okolnost za me, misli Cerić. Najbolje bi bilo da su mi davno dohakali i ustaše i četnici. Cerić, kod toliko mojih fotografija sa zastavom sa ljiljanima, čak i u okupiranom Varcar Vaakufu, piše ispod one sa crevenom kabanicom na ogradi iza mojih leđa. Cerić se nekako baš tada, kada sam pokisao od jakog iznenadnog pljuska sušio tu crvenu kabanicu na planini Lisini, sretan što sam pod stare dane osvojio vrh od 1360 m n/v – slikao sa Dodikom ispred zastave sa četiri ocila, pod kojim je počinjen genocid i porušene džamije, uz halal SDA-IZ. Time se sugerira, eto, Halilović je crven, dokaz da je on KOS-ovac, komunjara, nitkov crveni. Držte lopova! Dohakajte mu! Blaže rečeno, otkud njemu crvenom pravo glasa, osim ako bih njemu, Aliji, Bakiru, Harisu…, zanosio muda na krivini, ili tvrdio kako Mustafa Busuladžić nije simpatzirao fašizam, a Đozo nije kao ulema bio nacista koji se sa Muftijom jerusalimskim slikao u nacističkoj odori. Bio bih dobar, možda, za njegov zahrđali kantar, ako ne bih ustvrdio da Aziza Šaćirbegović nema ni jednu zaslugu za ovu državu osim što je kao i svaka naša žena, znala razviti pitu, pa zato dobila ulicu u Sarajevu.

Imao bih pravo glasa kada bih lagao onako kako laže Mustafa Cerić, kako nas je obmanjivao Alija Izetbegović, obojica pučisti protiv vjere i protiv države. Nikad više amoralnosti, krađe, laži, pljačke, lažnog prizivanja i zaklinjanja Boga Dragoga, a punijih džamija, ko sada. U prvim safovima kapitalci, u mimberu Cerić, na ćursu Cerić, u Davosu – Cerić, ekonomski stručnjak! Ceriću bi bio vakat da se upita da li je baš zbog toga što se miješao u politiku, a Alija Izetbegović u vjeru, sav ovaj belaj i sve nesreće svijet koje su se sručile na nas. Bog zna kako ni jedan ni drugi nisu dorasli ni jdnom ni drugom, ni vremenu ni položaju prvih u državi, prvih u muslimana kako su se lažno predstavljali.

Kad nema drugih, i taj ” geografski argument” bi trebao poslužiti Ceriću i njegovom pristašama za moju diskvalificiraju i odsterl. Za sada sao crtaju metu na mom čelu. Ali, ovdje nije riječ o geografiji, nego činjenicama, da li je istina ii ne o onome što pišem, ili što piše Cerić. Cerić nije osporio niti jednu činjnicu, a ja sam u stanju ospriti svako njegovo slovo. Ko je tu duhovni hadum! Čas oprezno, boji se tužbe koja će ionako usijediti, čas hujli rigajući otrov, Cerić pokušava rastresati gaće nadamnom lažnim optužbama i gotovim presudama. To je nemoguća misija, bez ikakvog izgleda na zehru uspjeha, a njegove teške klevete će vagati sud. Ni Karadžić mi nije mogao dati otkaz na TVSA, iako je javno prijetio, a ovdje se otkaza ne bojim, samo Dragoga Boga.

Nikada u svom životu, bio u Bosni, ili decenijama u izbjeglištvu, a Cerić znao, ne znao gdje živim, nikad, za razliku od njega, nisam bio suradnik ni KOS-a, ni UDBE i pored ucjena da postanem suradnik tajnih službi ili izgubim posao na TVSA. Obraz je važniji od posla, novca, privilegija! Naprotiv, zbog podmetačine DB-a koju smo Ivan Lovrenović i ja otkrili u “Mrkonjićkim novinama” davne 1973. i prijavili policiji i kojoj smo predali i sav odštampani tiraž svečanog broja tih novina, obojica smo uhapšeni, temeljito islijeđivani. Na nas se sručio Komitet i Pravoslavna crkva zbog Monografije “Mrkonjić-Grad.”

Proveli smo tri dana u banjalučkoj Crnoj kući, među naprijateljima naroda i države, kriminalcima, sjecikesama, ubojicama, nevini.

Mene je hapsila četnička milicija na punktu u Majdanu zbog napisa o njihovoj strahovladi prema muslimanima i katolicima u Varcaru, dok su odbornici SDA, Zineta Šehović i Hari Maslić dizali ruku za svaku saoizaciju i maoizaciju Bosne. Zineta je danas predsjednica Odbora IZ u Varcaru (za nju složbeno, “Mrkonjić-Grad”). Bila je i u Glavnom odboru SDA. Bila i ostala jedna, među malim brojem zaposlenih muslimanki u Mrkonjiću. Radnim mjestima četnici nagrađuju samo sebi odane! O hapšenju na četničkom punktu može posvjedočiti Enver ef. Žužo, eno ga u Slimenima kod Doca, u službi u IZ.

Poslije izlaska iz Crne kuće, tajne službe su vršile snažan pritisak na me, ucjenjivale, prijetile, ali nikad ni po koju cijenu nisam pristao biti njihov doušnik za razliku od Cerića. Ove moje riječi može posvjedočiti i Islam Mehdić, jedan od isljednika DB-a u Banjoj Luci koji kao prognanik živi u Švedskoj. Od mene je traženo da pratim Ivana Lovrenovića. I njemu i meni DB je u liku Milana Kajteza meni osvjetljivača, Ivanu šofera, podmetnula svoga honorarnog agenta, ali ih je on razočarao, jer im nije mogao ispuniti želje pa nalagati na nas. Živi u Mrkonjiću, pa ako Crić dođe na otvor Kizlar-agine džamije, neka ga Cerić i pita. (Postoji presuda Doma za ljudska prava u kojoj stoji da je muslimanima Mrkonjića ugroženo pravo ispovijedanja vjere, da srušenu džamiju čije su mjesto pretvorili u smetljište, moraju dovesti u prijašnje stanje. Koliko se IZ stara o pravdi, neka posvjedoči podatak kako obnovu plaća Turska, a ne rušitelji Čak i mezarje u Starom Selu je prešao u vlasništvvo Općine. Zar sve to nije amnestija genocida počinjenog i urbicidom!)

Nisam Mustafa Cerić da se služim potvorom, koja je strogo zabranjena u Islamu, niti neutemeljenim objedama i lažima, što je kažnjivo i na svjetovnim sudovima. Cerić me strpao u “džep plaćenike KOS-a,” sad nesvjesnih, sad svjesnih. Smatra Cerić, kako su nesvjesni suradnici KOS-a među kojima me bez ijednog dokaza ubraja (sic!), gori od svjesnih suradnika KOS-a, kakav je on (sic!) Ne pere se od kodnog imena “Vezir” niti osporava dokaze za suradnju sa komunističkim tajnim službama, ali pokušava blatiti mene. On meni nabija na nos reisa Fejzića jer se zaklinjao Titu, a prešućuje da je Isamska zajednica cijelo vrijeme od osnutka do danas bila uz vlasti, ponajviše uz okupatorske, čak i fašističke. Na takve kakvi su Fejić, Kemura koje su na ta mjesta postavljali komunisti ili su poput Fehima Spahe služili okupatorske fašističke vlasti NDH.

Cerić prešućuje da je u Muzeju II zasijednja AVNOJ_a u Jajcu, ispred Titove biste, vodio svoju neuspješnu predizbornu utrku za čana Predsjedništva BiH. Zašto baš tu? On prešućuje kako je njega, Cerića, postavio za reisa Alija Izetbegović uz prijetnju svojih odanih oružnika. Časni reis Džemaludin ef. Čaušević, da je bogdo živ, bi takve s prezorom samo pljunuo. Čaušević se odrekao mjesta najvišeg vjerskog poglavara u Kraljevini Jugoslaviji zbog bijednog položaja muslimana, a Cerić se i nogama i rukama upirao da postane doživotni reis, ili makar europski muftija, sve na tragediji muslimana kojoj je i sam kumovao. Ako ništa, ponizio ih je kao žrtve, oprostivši bez mandata i odbrenja i genocid i urbicid.

Za razliku od Cerića koji se silno obogatio na tragediji bosanskih muslimana, evo već 22 godine od kako sam u Canadi, živim od socijale, stanujem u socijalnom stanu, a od 1994. nisam zaradio ni jednu marku od novinarstva, a znam taj posao. Nisam htio u kolo sa Cerićevim i Izetbegovićevim igračima, a nisu me ni oni htjeli, jer nisma za tog kola, što je za me kao najveći orden. Problem bi mogao biti – niti imam u biografji podatak da sam ikad bio suradnik KOS-a, da nisam sastančio i častio janjetinom po Bogoradu sa srpskim akademicima, da nisam sin Mladog muslimana, da ne potvaram, da ne razvijam pite, a niti lažem niti kradem, ne pretvaram se kako sam vjernik, mada, za razliku od Cerićevih muslimana, tačno i u punoj dužini i potrebnom vremenu za to, učim svako sure, a baška El Fatihu, koju oni smnadrljaju kao svjetski rekorderi u brzini “učenja,” čak i u Srebrenici. Kad nanijetim proučiti El Fatihu nekom umrlom na džennazi, taman da dignem ruke, a svi ruke spuštaju. Da li da se crvenim zbog toga?

Cerić je uzeo 100.000 dolara iz ruku najvećeg islamofoba i neprijatelja muslimana, notornog Henrija Kissingera. Čak i povučeni, smireni i tihi prof. Enes Karić, ulema, to je zamjerio Ceriću.

Razbaškario se Cerić u vili Rate Dugonjića od preko 200 kvadratnih metara, zaposlio bližu rodbinu. Meni je nuđen povratak na RTVBiH i FTV. Kad sam prvog dana po deblokadi došao u Sarajevo, nuđen mi je i stan, ali niti sam se vratio na FTV, niti uselio ikad u tuđi stan. A Cerić, on je rahat u vili Rate Dugonjića, bez imalo srama. BIva pošteno platio. Lijim parama, kako! Lagao je pod abdestom Fočacima da bi i on, Cerić, napravio kuću u Foči da ima para, pa došao živjeti među njima, povratnicima.

Cerić je bio letač u prvoj avionskoj klasi, a avionske karte su morali plaćati i oni koji su Ceribašu gostili u skupim hotelima po Americi. I njemu, i ženi mu, jer on nije bez svoje žene htio putovati. I ona je zaslužna za Bosnu i za nas prognanike, jer je hodžina žena, ta i ona je razvijala pite nekad, a sad i ne mora, sve je plaćeno, prva avionska klasa, skupocjeni hotelski smještaj, vaz. Muž – reis, hodža nad hodžama i muftijama. Zašto bi Aziza Šaćirbegović imala ulicu po svome imenu, po zaslugama za pečenje pita, a Cerićeva hanuma ne bi, kad i ona to umije. Ali, ima još vakta, Cerićevo prolazi, ali nije još prošlo, pa neće biti zgoreg niti iznenađujuće da i ona dobije ulicu pod svojim imenom. Gdje god, bolje ipak u Sarajevu, nego u Visokom. Kud ćeš veće zasluge od zasluga takve osobe – supruge koja je vjerni pratilac svoga hodže i supruga, u avionskoj prvoj klasi, haman više vakta u havi, nego na zemlji, kod kuće. Baškari se u skupim hotelima, o trošku onih koji su utekli od četničkoh noža.. Takvi su dobri kad plaćaju. Ne moaju ni dolaziti, neka pare šalju, a doći će Cerić kod njih, kad god ga zovnu, na loptanja, otvaranja munara, palamuđenja. Taj snob pod ahmedijom, škrt ko Škot, a uvijek pohlepan na novac, majstor u rasipanju i trošenju naših para, tražio je prilikom ugovaranja za jedno gostovanje u Americi, da mu se uz hotelski smještaj uključi i skupa usluga masaže. Ne znam da li je zahtijevao da izmasiraju i njegovu ženu koju je vodio sa sobom. Vjerovatno nije, jer po Islamu (čiji je vrhovni i jedini tumač, ali ne i praktičar, jer se služi potvorom…) ne smiješ dozvoliti da ti kćerku ili ženu neko pogleda, pa je treba zamotati i uviti u zarove, sakriti lice pećom, , od uroka i bludnih poleda, a kamo li da je drugi, gluho bilo – pipka, ili ne daj Bože, da je neko drugi, osim njenog hodže, masira. Uh!

Možda je Cerić zaboravio, ali on je u jednom vazu u Begovoj džamiji, prozvao i Arijanu Saračević zbog tobože lošeg informiranja o Islamskoj zajednici gdje je bio alfa i omega. Arijana Saračević, zakićena “Zlatnim ljiljanom,” otresla je Cerića u kolumni na portalu “protest.ba,” a prinijeli drugi mediji. Citat:  

“Pasionirani ljubitelj markirane odjeće i svjetskih brendova, seljače iz Gračanice kraj Visokog, tom je rečenicom dokazao da on želi biti boss, ravan Berluskoniju, da želi imati svoj zamak, utemeljen krvavim i opljačkanim novcima i utvrđen na zemlji u kojoj su razrovane ljudske kosti… E, pošto se mi neprilagođeni ne prilagođavamo, nije bilo druge, pa se reis, prošlog petka na hutbi u Begovoj džamiji, zašto ne reći, iako nije u mom stilu, ali baš naseruckao nagovještavajući koje novine i portale džemat treba da čita, koju TV da gleda.” Kraj citata.

Moju kćerka i supruga su obje stručnjaci za bosanski jezik, ali njih nisam zaposlio u “Eurobosni,” a trebao sam. Njih dvije me od aprila 1994. besleišu da ne savijem kičmu, da ne spadnem na milost ni SDA ni IZ. Dvadeset godina raznosim novine iz dana u dan, taman kada bi ćuskije padale, svako jutro, sabahom, ponosan.

Nisam pohlepan na pare, a Bog dragi mi svijetli pute, nisam nikom muhtač, a nafaku koju mi Bog daje, niko osim Njega mi ne može uzeti. Ne daj Bože, nisam ni nalik Mustafi Ceriću. Da ima obraza stidio bi se svije brade, svog vjerskog položaja. Moja supruga i kćerka su čistile kuće i fabričke hale po Njemačakoj, pošteno zarađivale, pa nismo bili ni bosi ni goli, dok su mnogi novokomponirani muslimani bili i na socijali i radili na crno u isto vrijeme, a neki i krali po robnim kućama i sramotili nas, a išli petkom u džamiju. To je prevara, licemjerje. Šest milijardi onih maraka koje je njemačka Vlada dala Alijinom haznadaru za naš održivi povratak, pojela maca kao i desetine milijardi dolara donacija, sevepom sve hadžije do hadžije uz Aliju. Puni jumbo-jetova letjeli su prema “trećim zemljama” jer se nisu mogli vratiti u Bosnu, a niko od IZ ili SDA ih ne isprati, kaza na rastanku riječ utjehe. Oni su dijelom krivci za njihovu deportaciju u “treće zemlje.”Kad sam se naizad uspio vratiti u Varcar, obnovio sam naš stan, koji je otet bio strašno zapušten, pun smrada kao krmetnjak. Obnovili smo ga bez donacija, svojim parama, a ne jeftino kupljenim certifikatima, prevarom boraca ARBiH. Poroična kuća je propala, klonula, nestala. Kućica u Podšiljku je opljačkana, minrana i spaljena, ograda odensena, nova – spaljena…

Godine 1993. objavio sam tekstove o puču u Islamskoj zajednici kojim je A. Izetbegović otjerao legalno izabrane organe, da bi u vrh Islamske zajednice postavio svoga hodžu Cerića kojeg je doveo iz Zagreba. Kao slobodan građanin, objavio sam tekstove o Aliji Izetbegoviću kao pučisti, suverenu koji ukida državu RBiH, koji se smije sa Miloševićem i Bulatovićem, Krajiškim Babom, dok krvavo dijeli Bosnu. On je izvršio nekoliko pučeva i u IZ i u Predsjedništvu RBiH.

Nakon tih tekstova, digla alaša Cerićevih hodža, od Klanjce i Aleševića, do “Ljiljanovih” hodža i hodžica, pobjegulja iz svojih džemata koji su optužili mene za izdaju svoga naroda, nazvali me četičkom slugom i pobjeguljom. Zapišavavali su “Eurobosnu” na javnim mjestima u Stuttagrtu, prijetili mi ubojstvom. U “Ljiljanu” i po džamijama crtali metu na mom čelu, pozivali u hajku na me i advokata Balijagića, ne znam je li i danas u zatvoru. Iskazivali su tako svoj bijes braneći svog Pejgambra na zamlji (tobe-ja-rabi), veleizdajniku koji je nanijeto da – lažući kako Bosnu “neće ni Srbi ni Hrvati,” na njenim razvalinama napravi fildžan državicu. Suspendirao je Referendum, Ustav, odrekao se države RBiH. Hodža Arnaut u Džematu Sabur u Münchnu prikupio je u džamiji oko 600 potpisa na peticiju da mi se skine glava. Poslije su ti isti peticijaši dolazili masovno u Sarajevo žaliti se na tog hodžu i njegov kriminal.

Nuđeno mi je da radim u “Ljiljanu” u kojem sam u prvim brojevima objavio tekstove iz Jajca koje je bilo svo u vatri i haosu agresije. “Ljiljan” je iz hazne SDA plaćao svoje suradnike, ali meni nisu platili ni marke. U “Stavu” sam objavio nekoliko tekstova, a honorar sam odbio primti, jer sam vidio da su na SDA platnom spisku, a te su pare haram. (Neka Cerić pita Mahira Sokoliju, ako meni ne vjeruje.) I, nakon svega, Cerić se usuđuje da me strpa u “džep” KOS-ovih plaćenika.

Sada – najglavnije. Iznosim ovdje samo nekoliko javnih dokaza kako je Mustafa Cerić bio suradnik jugoslavneskih tajnih službi.

Prvi dokaz je na engelskom jeziku. Svjedok je Bošnjak, musliman iz Sreibrenice, načelnik tamošnje policije, preživjela žrtva genocida, Hakija Meholić.

Citat: “A survivor of the Srebrenica genocide has made an explosive allegation against Reis al-Ulama (Grand Mufti) Mustafa Ceric of Bosnia-Herzegovina in Serbia’s war crimes. Hakija Meholjic, a survivor of the Srebrenica genocide, has said that based on documentary evidence, Ceric had for years acted as agent of the Kontra-Obavjestajna Sluzba (KOS), the Secret Service of the Yugoslav Peoples Army (JNA). In a formal request on May 13, to the Organizing Board for Commemoration of the 15th Anniversary of the Genocide in Srebrenica, Hakija Meholjic demanded that Ceric should not lead the janazah (funeral) prayers for the victims. Remains of the genocide victims are buried at Memorial Center in Potocari every year on July 11 as an integral part of the Commemoration of the victims of Genocide in Srebrenica.” Link: Link: https://crescent.icit-digital.org/articles/bosnia-s-grand-mufti-had-acted-as-serb-informant-say-srebrenica-victims

Naslov: “Bosnia’s Grand Mufti had acted as “Serb informant,” say Srebrenica victims,” Prijevod na bosanski: Veliki muftija je djelovao kao “srpski informant” kaže srebrenička žrtva.” Meholjić je tražio da Cerić ne prisustvuje 15. godišnjici srebreničkog genocida, ali bezuspješno. Meholjić se sa svojim Srbrenianima usprotvio Alijinom prijedlogu zamjene Srebrenice za Vogošću, kao i osnivanju banana bosanske republike podjelom Bosne sa dušmanima. Gornji tekst objavljuje novina koja se zove “Polumjesec.” Polumjesec sa zvijezdom je simbol Islama.

Cerić je ipak prisustvovao i toj i svim dženazama u Srebrenici kao najviši vjerski starješina. Gurao se do Clintona. Skupljao je iznošene cipele na hrpu da bi tako ukazao na genocid, umjesto da se bori za ukidanje RS i naplatu ratne odštete, tvrdio je da je genocid sukob u kojem je brat udario na brata. Što je to činio, ko ga je plaćao ili nije za to, treba pitati njega. Ali, Cerić mene optužuje da sam i ja plaćenik u službi zloglasnih tajnih sužbi i nalogodavaca, onih u KOS-u!

Evo još jednog citata, na bosanskom, a napisan je u vrijeme kada je Cerić ušao u izgubljenu trku u kojoj je vazio i u Muzeju AVNOJ-a u Jajcu, i u kojoj je potrošio 100.000 dolara iz kase Svjetskog saveza Bošnjaka, o čemu je javno svjedočio Fatmir Alispahić.

“Cerić i dalje ima veliki broj imama koji su njegove pristaše. Baš zbog toga bi se, prvi put u modernoj historiji BiH, moglo desiti da glasačko tijelo koje se formira u džamijama bude podijeljeno. Oktobar je blizu, a politička scena u BiH se zahuktava. Zbog toga nije zgorega postaviti sljedeće pitanje: Da li je samo sujeta kumovala tome da se Mustafa Cerić kandidira za bošnjačkog člana Predsjedništva, odnosno da od “Vezira” postane vezir?” Opširnije na https://www.tacno.net/novosti/205109/

Citat: “Kako su potvrdili izvori “The Bosnia Timesa” bliski Saboru IZBiH, na posljednjoj sjednici Rijaseta IZBiH muftija Zukorlić je, kao tačku dnevnog reda za pripremnu sjednicu Sabora IZ, bio predložio pitanje „otkaza profesoru Džemaludinu Latiću.”

Njemu se javno usprotivio muftija sarajevski Husein ef. Smajić potvrđujući Latićevu tvrdnju. “Svi znamo da je Cerić bio saradnik Udbe”, bio je decidiran muftija Smajić. Zbog oprečnih stavova prijedlog je dat na glasanje. Tako je prijedlog muftije Zukorlića preglasan sa šest glasova protiv i tri suzdržana. Dvojica članova Rijaseta podržala su Zukorlićev prijedlog. Ni oni nisu htjeli demantirati muftiju Smajića, već su smatrali da takva rasprava treba ići na sjednicu Sabora IZ.

“The Bosnia Times” došao je do originalnog dokumenta Udbe, s oznakom „vrlo tajno”, naslovljenog sa „Suradnička mreža – Službe državne sigurnosti RSUP-a R Hrvatske”, koji datira „Zagreb, sprnja 1997. godine”.

“Pod rednim brojem 45 je ime Mustafe Cerića, s kodnim imenom Vezir. Ispred njegovog imena nalazilo se ime tadašnjeg muftije zagrebačkog Šefke Omerbašića. On je zaveden u evidenciju bez kodnog imena. Za razliku od Cerića, Omerbašić je dao izjavu za medije po ovom saznanju, priznajući da on jeste imao „bliske susrete” s pripadnicima Službe sigurnosti – Udbe, ali da nije pristao na saradnju.” Izvor: https://hamdocamo.wordpress.com/2013/12/12/mustafa-ceric-za-udbu-je-radio-pod-imenom-vezir/

Veliku harangu je Mustafa Cerić pokrenuo protiv Džemaudina Latića koji je tvrdnju o Ceriću kao doušniku UDBE iznio u jednoj TV-misiji. Kao izvršitelja Latićevog odstrijela, Cerić je zadužio muftiju Zukorlića, inače svoga BANU-pajdaša, inače bliskog srbijanskih vlastima…

Slikom i riječju svjedočenje pjesnika Džemaludina Latića, koji se jedini od uleme borio za lustraciju:

Ovdje je svjdočenje iz prve ruke, i stasom i glasom jednog od bivših oficira KOS-a, inače osobe koja zauzima viske pozicije u sigornosnim službama SDA Fikreta Muslimovića:”(VIDEO) BAKIROV SAVETNIK: Mustafa Cerić je za komunističke tajne službe radio pod šifrom Vezir

Bivši reis Mustafa Cerić radio je za nekadašnje jugoslovenske službe pod kodnim imenima “Car” i “Vezir”, a kodno ime Fahrudina Radončića kao saradnika KOS-a bilo je Šćepo, kaže Fikret Muslimović.

Ovo je u emisiji “Centralni dnevnik” na Face TV rekao Fikret Muslimović, penzionisani general, nekada prvi čovek KOS u BiH i savetnik Bakira Izetbegovića, bošnjačkog člana Predsedništva BiH.”

Izvor: https://www.kurir.rs/region/bosna-i-hercegovina/2944229/video-bakirov-savetnik-mustafa-ceric-je-za-komunisticke-tajne-sluzbe-radio-pod-sifrom-vezir

Mustafa Cerić će za tešku optužbu iznesenu u slijedećoj rečenici, morati dati odgovor na redovnom sudu. Citat: “Halilović se ne usuđuje analizirati prve beogradske genocidne glave zato što je to rizično po njegov status u KOS-u.” Kraj citata.

Mustafa Cerić se nije potrudio da makar jednom suvislom riječju ili rečenicom, pozivanjem na valjani izvor, ospori i jednu moju riječ, a kamo li pasus ili čitav tekst na teme koje su obrađene u mome tekstu o Busuladžiću, Đozi. Umjesto da to uradi, jer od doktora nauka i uleme, hodže, pa i nekoga ko o nečemu razgovara u kafani, a pogotovo od bivšeg reisa se očekuje ne samo da govori, vazi, zapisuje istinu, nego da kao primjer nama svima ne potvara, ne laže i ne podmeće, nego da se služi argumentima, pa tako ospori ono što je predmet spora, javne rasprave u medijima. Kad neko čak i u kafani laže, potvara, projecira svoj loš karaketer, amoral, oni koji to ne mogu podniti, hvataju ga za gušu, zaobilaze njegov stol, kahvu ne piju s njim. Mustafa Cerić laže i obmanjuje gore od nekoga seljačine iz neke zabiti kod Viskog. Džaba doktorat, džaba medrese… On meni nabja na nos što nisam završio neku medrsu. Ne daj Bože da sam završio onu kakvu u praksi potvrđuje taj i takav hodža Cerić!

Pucajući iz prazne, on se služi prljavim metodama diskvalifikacije, svačim što je nedolično pravom intelektualcu, doktoru nauka, hodži, bivšem reisu, običnom insanu. Kao da je važna geografija, gdje neko živi, nego da li je sitina što taj govori, ili ne. Cerić udara na mjesto moga, njemu nepoznatog boravka i spominje mi 1993. godinu. Da li baš tu godinu zbog toga što je baš Cerić i baš te godine “kumovao” pučem u Islamskoj zajednici koji je izveden pod komandom Alije Izetbegovića mimo svih društvenih normi i zakona, mimo svih islamskuh propisa i Sunneta i samoga Kur'ana. Tada su pod i prijednjom oružja smijenjeni legalni organi Islamske zajednice. Na njeno čelo došao je on, Cerić. Tu vijest sam objavio u “Eurobosni.”

Mustafa Cerić je umislio kako je on jedini autoritet i vrhunski tumač svega, da su mu doktorska titula i veliki turban garanti da je svako njegovo moraliziranje neoboriv, poučan vaz naučnika i uvažene uleme. Kad vazi u džamiji, šta god govorio, pogovora nejma, samo zijevanje. Ali, na internetu, svako ima priliku ukazati na istinu, obmanu, laž. Ako američki novinar može na CNN-u reći Trumpu da laže, mogu i ja va'Allahi da je Cerić lažov, taman da je sto puta bivši reis. Imam dokaze za to! Reći argumentirano nekom da je lažac, znači biti nazvati osobe pravim imenom, što je sigurno Bogu Drago. To nije izraz neodgoja, nego jasan i poželjan vid borbe za istinu.

Tako će Cerić netrepnuvši pokušati podučiti i mene kako su Bošnjaci – nacija. Nisu Ceriću! Bošnjaci su jedan bosanski narod. Bošnjaci su Bosanci po nacionalnosti. Bošnjaci su narod, a nacija im je bosanska i u Bosni, i diljem kugle po kojoj su rasuti. Ako posjeduješ bosanski pasoš, ako neka država u kojoj živoš priznaje dvojno državljanstvo, i tamo možeš biti i Bosanac po nacionalnosti, ali Amerikanac ili Canađanin. To su nam Srbi htjeli oteti, pa nam je to pravo nakon peticije od 100.000 potpisa spasio rahmetli Ashdown. Nisam zapazio da se na čelu sa Cerićem, bavila potpisivanje takvih peticija, valjda im je veći uhar ako nismo Bosanci, nego samo hrpa “pobjegulja” koja im šalje pare, dolaziti u Bosnu i ne moraju, pogotovo sa bsanskim nacionalnim pasošem.

Kao i u drugim državama, za sada u državi Bosni postoje bosanski nacionalni timovi, a ne nacionlani bošnjački timovi. Postoji i Cerićevom zaslugom BANU, po ugledu na Srbe i Hrvate, ali džaba, Bošnjaci još uvijek nisu nacija. Ako se ostvari san dvojca SDA-IZ mogli bi postati nacija, ali ne u Bosni, nego u fildžan državi od Kozje ćuprije do Stupa, ali ta bi nacija mogla i nestati u tom fildžanu.

Ima Cerić u svom pamfletiću još mnogo slabih tačaka, ofrlje datih ocjena i tumačenja, sve u cilju da me diskvalificira, ali njemu se ne čita moj dugi tekst odgvora.

Ali, moram mu reći javno kako je laž da sam ja, pripadnik jugo-tajnih službi i nepijatelj dina i Bošnjaka-muslimana, jedna je od najgorih koje sam čuo u svom životu, čak i na portalu “Preporda” gdje je Aziz Kadribegović gradilo kult ličnosti i o Ceriću, objavljujući seriju njegovih slika u jednom broju. Stvarati kult strogo je zabranjeno po Islamu. Ne samo pričati navodeći sura i ajete, Cerić bi mogao biti i praktično i musliman, po djelima. On na svom učmalom Facebook profilu citira navod u logou kako je Alija naredio da se skinu njegove slike izlijepljenne u hotelu Holiday in na propalom saboru za stvaranje bošnjačke nacije u fildžan-državi. Ali, Cerić se kiti baš sa Alijinom slikom u logou svoga profila.

Cerić se usuđuje slagati kako ja skidam svaku bosansku glavu koja nešto vrijedi. Ne! Cerić svoju glavu skida sam sebi čitavim svojim životom haram-djelima prema državši RBiH, Bošnjacima, dinu i imanu. Neka Cerić zna da on sam sebe diskvalificira služenjem tajnim jugo-službama, pučevima, širenjem laži, podvala.

Cerić je tvrdio nad mezarjem masovnih genocidnih žrtava u Srebrenici kako je to bio nesretni sukob u kojem je “brat udario na brata” a B. Izetbegović upravo laže kako su genocid počinili pojedinci i grupe. Te tvrdnje su osporene u krvavoj povijesti i na Svjetskom sudu pravade. Genocid nije kad brat udari na brata, niti je stvar pojedinaca i grupa, nego je to državni projekat. Ali, Dinastija i njene prišipetlje su sabotiranjem pravde spasili i Crnu Goru i Srbiju od presuda za genocid. Koliko u tome ime udjela sam Cerić, o i Dragi Bog najbolje znaju.

Postoje dva suda, jedan se zove Trbunal, a na njemu se sudi(lo) genocidnim pojedincima. Postoji i drugi sud, Svjetski sud pravde, na kojem se sudi državma i paradržavama. Na tom Sudu u publici je viđen i Cerić prilikom izricanja presude 2007. u društvu sabotera te Tužbe protiv SCG pokojnog Sulejmana Tihića i Sakiba Softića; sve su učinili da taj spor država RBiH izgubi, tvrdi prof. Boyje, ali taj Sud je presudio da je RS odgovorna za genocid, a Srbija je imala obavezu da spriječi genocid, a nije. Na osnovu tih presuda, imamo pravo na ukidanje RS, ali ne da dvojac SDA-IZ kojim rukovode Bakir Izetbegović i Husein Kavazović, nasljednik Cerićev. Poslednji dokaz je pokušaj Bakira Izetbegovića da se bavimo propalim Aprilskim paketom ustvnih promjena, što je u osnovi borba za spas Daytona i genocidne RS. Ali Cerić ni mukajet Bakiru, od kojeg je izgubio utreku za Predsjedništvo, pa on napada mene, otkrivajući svoje pravo lice. Čuvati RS, znači negirati genocid.

Pitanje za Cerića; Zašto je dozvolio, zašto nije spriječio, a morao je znati, da je iz Tužbe RBiH protiv SCG za agresiju i genocid izbačena Crna Gora, a Srbija nagrađena sa pola državne terirtorije?

Da li je negiranje gencida izbaciti desetine hiljada silovanih žena iz Tužbe, iako je i taj segment genocida brižljivo i detaljno isplaniran u glavama srpskih akademika, generala, političara. Cerić je morao znati za to izbacivanje silovanih žena, kao jednog od najjačih dokaza za genocid iz naše Tužbe je amnestija “gencidnih glava u Beogradu,” Srbije i Crne Gore, a i RS. Neka Cerić odgovori javnosti u čije je ime halalio , da li sam ili uz nečiji nagovor, rušenje oko 1.200 muslimanskih objekata religije, kulture – četnicima, “ibeogradskim genocidnim glavama, Srbiji i Crnoj Gori,” zašto je to urađeno, za koje pare, u ime nas, ne pitajući nas čiju je obnovu pod njegovom upravom (DJL) IZ svalila na bosanske muslimane? Neka odgovori, a mora znati odgovor, ko je i u čije uskratio pravo s vjdocima na Svjetskom sudu. Zašto je jedan Mađar svjedočio o rušenju džmija, a ne i neko iz dvojca IZ-SDA? Neka javnosti odgovori Mustafa Cerić je li to sve u interesu Srbije i Crne Gore, ili Bošnjaka, RBiH? Da li je to u duhu Islama!

Neka Cerić odgovori javnosti zašto je hvalio Dodika, islamofoba, ne samo nama, nego i muslimanima svijeta, i zašto je sebi dozvolio da za šaku maraka od dva posto vrijednosti radova na obnovi džamije Farehadije neprocjenjive vrijednosti, oprosti sve njegove grijehe dotadašnje i da mu izda bjanko mjenicu za buduće. Nije li zbog toga normalnom postala praksa da Cerićeve hodže i muftije za šaku maraka, umjesto ratne odštete, idu na proslavu nezakonitog dana genocidne RS, jagme se za šaku njegovih maraka, dok četnici u džamisjke avlije ubacuju krepalu krmad, čak i u Srebrenici. Neka Ceri odgvoori javnosti zašto je i o spriječio izdvajanje Srebrenice iz genocidne RS. Zašto je bio uz Siljadžića kada je otvarao munare po Americi, a Silajdžić je i protiv vrćanja Ustava RBiH.

Cerić se slika ispred četničke zastave pod kojom je izvršen genocid i urbicid nad Bošnjacima, a Abdibegović, muftija, i onaj dobojski hodža Bajro bez državnih znamenja. Ako nisu zbog sebe, mogli su BH zastavu postaviti zbog Dodika, nije li on član Predsjedništva države BiH!

Neka Cerić dokaže kada je ustao protiv kriminala i amorala u IZ, posebno oko uništavanja vakufske imovine, mezara, naših matičnih knjiga u Banjoj Luci, Mostaru… Znam da je branio amoralnog hodžu u Gluhoj Bukovici, čak se stavljao i iznad nadležnosti suda. On je i sa rahmetli Gadafijem bio na ti dok je trebalo para, a kasnije ga se odrekao, stao na stanu onih koji su ga zatukli ko psa.

Upozoravam Cerića kako će morati odgovoriti i na ovu svoju tvdnje, citat: “Halilović je dobio zadatak da taj „dvojac“ (SDA-Islamska zajednica) razdvoji po svaku cijenu pa da se Bošnjaci posvuda raspu od Beograda do Zagreba.” Kraj citata.

Cerić će morati na sudu iznijeti dokaze od koga sam, poimenice, koje tajne službe nalogodavca, kad i gdje, “dobio zadatak da pod svaku cijenu razdvoji taj dvojac.” . Nažlost, Bošnjaci su se rasuli po čitavom svijetu, a neki su stigli do Eskima “do onog šarafa na Sjevernom polu.” Kolika je zasluga dvojca u tome SDA-IZ oni svi najbolje znaju, pod uvjetom da ne zabijaju nos u pijesak.

U svom pismu Aliji Izetbegoviću, u koje je 23. 03. 1994. uputio bez zakonskog uporišta smijenjeni predsjednik Mešihata uvažani ulema Slaih ef. Čolaković, a koje posjedujem, stoji i ovo. “Nema nikakvih razloga za zategnutost odnosa između Islamske zajednice i politike. Islamska zajdednica uvažava sve državne faktore ustorojene voljom naroda, međutim od istih tražimo da se tako odnose i prema Islamskoj zajednici.” Kraj citata.

Ali, tako nisu smatrali pučisti u SDA i Islamskoj zajednici iza kojh je stajao Alija Izetbegović koji su od IZ napravili jedan džemat SDA, što je potpuno suprotno postulatima sekularne države, to jeste nespojivosti relgije i politike.

Taj puč je izvršen pod prijetnjom oružja. U spomenutom pismu, Izetbegoviću, ef. Čolaković tvrdi, citat: “Mislim da su se muslimani u BiH zasitili paradnog i poltronskog rukovodstva u IZ-i. Kada su ljudi sa oružjem počeli opsijedati zgradu Mešihata u Sarajevu i prijetiti, mene su pojedini službenici konsultovali šta da se radi jer je bilo ljudi koji su bili spremni oružjem braniti zgradu Mešihata i njegove službenike. Ja sam rekao da to niko ne smije učiniti, mi u tu zgradu nismo došli sa oružjem, i ne trebamo u njoj sa oružjem ostati.” Kraj citata.

Kud ćeš jači i bolji dokaz od toga kakvu je opaku silu pokazala politika koja je ukinula legalne organe IZ, a pod prijetnjom oružja stvorila neraskidivu halku (dvojac) SDA-IZ! Cerić meni nabija na nos zaklinjanje reisa Fejića “voljenom Titu” a zaboravlja, namjerno. kako je on bio nakolonjen i Titu i njegovm tajnim službama, pa Aliji Izetbegoviću kojeg su u “Ljiljanu” nazvali Titom, a koliko je taj njihov Tito bio naklonjen Ceriću, da je izvršio i puč u Islamskoj zajednici, zna i Cerić, a zna i nepotkupljiva javnost.

I u svojoj pristupnoj besjedi kad je postajo reis, Sulejeman Kemura se zaklinjao u SFRJ. Trdadicija IZ od njenog osnutka do danas, izuzev vremena vakta časnog Džemaludina ef. Čauševića, i perioda nakon demokrakstki izabranih organa nakon “Pokreta imama” je bila i ostala do danas biti uz vlast, ma kava da je, austrougarska, kraljevska, fašistička Pavelićeva, ili komunistička Titova. U ovom vaktu, nakon puča, hodža su se pohasile i enormno osilile. Ni hodže, ni političari, gledao sam njihove zapise koje muslimani skupo plaćaju. Škrabotine.

Mene je komunistička vlast zatvarla i progonila, proglašavala nacionalistim, zabranjivala raditi moj posao, a Cerić ni dvi ni tri, nego da sam suradaik KOS-a, da imam zadatak od nekog da rušim dvojac SDA-IZ. Ovakav nam dvojac zaista ne treba, ma šta Cerić mislio i o dvojcu i o meni. Njemu je dobro došao, on je dobro omastio brke.

Drastičan primjer amorala! Cerić se usuđuje meni vaziti (popovati) o značenju riječi “amoralan” jer amoralan ne mere biti insan poput hodže iz Gluhe Bukovice, amoralan je jedino – kamen, tvrdi doktor nauka Cerić.

Nauka o jeziku, međutim, tvrdi da je amoralan i onaj ko laže, ko potvara nevine ljude, ko radi protiv države, nacije, naroda, vjere same.

Evo šta o definiciji pojma “amoralan” piše na internetu:

Amoralan značenje, definicija i primjeri ::: Jezikoslovac …

https://jezikoslovac.com/word/ak7

Definicija i značenje riječi amoralan, kao i primjeri u rečenici; DEFINICIJA. ȁmorālan prid. odr.-lnī> DEFINICIJA 1. koji nema morala, koji je bez morala; nemoralan 2. kojem nedostaje sposobnost moralnog prosuđivanja 3. koji ne prihvaća moralne razlike ili prosudbe, ni moralan ni nemoralan ETIMOLOGIJA a- 1 + v. moral, moralan. PRIMJERI U REČENICAMA. 3. Ali Marcella nebi nikad

Da sam na Cerićevom mjestu, zacrvenio bih se makar za to elementarno neznanje oko jedne svakodnevne riječi. Nikad to svoje elementarno neznanje ne bih podmetao drugome. Cerić se upinje dokazati da je baš on amoralan, ali da je tvrd ko kamen – da bi priznao makar i jednu svoju mahanu, običnu, ljudsku.

Prije nego ikoga javno napanjka da je KOS-ovac, Cerić bi morao zaviriti u svoju biografiju koja je ispisana i na internetu.

Po sitemu “Držite lopova” (psiholozi to nazivaju projektvnim metodom..) atakiranjem na me, Cerić pokušava skrenuti pažnju sa sebe i svojih opakih (ne)djela i mahana za koje bi se morao dobro postidjeti i biti zahvalan što nije izvan rešetaka.

Ovaj svoj odgovor završiću prvim pasusom kojim je u svom kukavnom i neutemeljnom pamfletu, lažnom vazu, krenuo u napad na me. Citat:

Carić: “U svom razvitku sve nacije su morale proći kroz proces izdaje do punog sazrijevanja kad više izdaja nema efekta, nije profitabilna. Bošnjaci su trenutno na vagi povijesnog ispita između nacionalne lojalnosti i nacionalne izdaje. Mislilo se da je nakon iskustva genocida kod Bošnjaci prevagnula nacional-državna lojalnost.” Kraj citata.

Moj odgovor:

Zahvaljujući osobama kakav je Mustafe Cerić i co. u SDA i Islamskoj zajednici, umjesto svijesnog državotvornog naroda (ne nacije, Ceriću!) stvorena je poslušna, zaslijepljena i zatucana džamijska skupina koja se miri sa rezultatima genocida i u urbicda, parašta ih, a veleizdaju naroda, države, nacije, vjere,., smatra najuzvišenijom, ljudskom patriotskom, nacionalnom, narodnom, vjerskom vrlinom, a službu šejtanu proglašava mesijstvom.

Ima nas kod kojih to ne pije vodu, pa šta koštalo!

Lično, izgubio sam mnogo, ali još nisam izgubio osjećaj za pravdu, poštenje, istinu i dostojanstvo. To sam svojim životom dokazao. To sam postigao jer nisam zapristajao ni za Cerićem ni za Izetbegovićem.

Post scriptum: KAKO JE MUSTAFA CERIĆ TEŠKOM MUKOM I DEVEROM, I UZ POMOĆ “MERHAMETA,” DOPREMIO KLAVIR IZ MALEZIJE, PA GA SMJESTIO U VILU RATE DUGONJIĆA KOJU JE ZAPOSJEO

Uvažni Husein ef. Hodžić, onaj imam što je službovao u Trebinju, dosta posla uradio, koga su poštovali osim dvojca IZ:SDA, napisao je na mome Facebook prefilu zanimljivi detalj koji upotpunjuje sliku bez rama Mustafe Cerića. Ef. Hodžić piše kako je Cerić iz Malezije avionom dopremio skupocjeni klavir prvo u Zagreb, a onda, čim je put prema Sarajevu bio prohodan, “Merhametovim” autom prebacio ga u Sarajevo. Nema razloga ne vjerovati ef. Hodžiću. Ali, čovjek mora biti zapanjen snobizmom Mustafe Cerića, manjkom ikakvog smisla za razumijevanje naroda kojemu je bio vjerski starješina, ali svakako ne i uzor. U virjeme kada su masovne grobnice još bile svježe, ratne rane bolne, narod go i bos, žedan i gladan, Ceriću je njegov klavir preči od brige za narod, važniji od vreće brašna, ili soli, ulja, kojie je moglo moglo stati u taj “Merhametov” auto umjesto Mustafina klavira, pa da još koja usta budu sitija, a nahranjeni insan i njegova čeljad lakše proture još jedan dan. Ovo je za crnu horniku, izaziva gađenje, plaho tukne, snobizmom, ohološću i manjkom smisla za moral, ukus, patnju svoga nroda. Gorko i bljutavo, sramotno! Pravo izdanje umišljenog intelektualca i vjerskog poglavara.

SRAMOTAN POSTUPAK REDAKCIJE PORTALA I UREDNIKA KALAMUJIĆA “IZDVOJENO.BA” KOJI UMJESTO MOG ODGOVORA CERIĆU, OBJAVLJUJU MOJ E-MAILUPUĆEN REDAKCIJI U RUBRICI KOMENTARA

Za Reakciju IZDVOJENO.ba!Mustafa Cerić koji me bez povoda i razloga žestoko napao, projekcionom metodom prišio mi plaćenićku pripadnost KOS-u, dobio je prostor na vašem portalu.Nakon što sam pročitao taj Mustafin ogavni tekst, ustvari drski, a krezubi napad na mene, bez ijednog argumenta, napisao sam svoj odgovor. U komentaru ispod tog Cerićevog bijednog istupa, bljuvanja po meni, potvora i laži, obavijeestio sam IZDVOJENO. ba da ću napisati svoj odgovor.Kako je i red, kada sam napisao odgovor Ceriću, poslao sam Redakciji link na moj Blog gdje sam objavio moj tekst, smatrajući normalnim da ga objave u cjelosti, ili makar onoliko redaka koliko sadrži Cerićev tekst u kojem me etiketira i u kojem bezočno laže, sudi i presuđuje.Ali, takav postupak Redakcije IZDVOJENO.ba i urednika Kalamujuća, je izostao. Umjesto moga odgovora na pravom mjestu gdje se pojavio i Cerićev tekst, IZDVOJENO.ba objavljuju moje pismo Redakciji i Kalamujiću. Da sam smatrao to normalnim, pa i sam bih to pismo i link objavio u rubrici komentara ako bi se Redakcija i urednik Kalamujić smilovali na me. Računao sam na njihov profesionalizam, a ne milost!Zašto su mi uskratii mogućnost da na istom mjestu ne objave moj odgovor favoriziranjem Cerićevog napada, ničim utemeljenog javnog ispada, pa njemu ustupili, a meni uskratili prostor, to Redakcija i urednik Kalamujić znaju.Osobno mogu samo nagađati zašto je favoriziran i prvililegiziran Cerić, a ja šutnut u ćošak bez mogućnosti pravog odgvora na pravom mjestu.Smatram to najgorom vrstom ignoriranja, neprofesionalizma, kukavičluka. Taj postupak mi se gadi.Ako misle da su postupili i ljudski i profesionalno, onda su u dubokoj zabludi. Ceriću tekst na Portalu, meni prostor u rubrici komentara, sadaka sa linkom na moj Blog gdje je moj odgovor, koji se MORAO naći na istom mjestu kao i Cerićev tekst u kojem me potvorio i olajao na pasja preskakala. Ako dužina moga odgovora nije odgovarala njihovom standardu, mogli su mi e-mailom poručiti da skratim, ili napišem kraći odgovor, što bih rado učinio.Sramotno je da oni bez moje dozvole objavljuju moj e-mail, da ignoriraju odgovor na moj e-mail. Sramotan je, drzak i bezobrazan postupak Redakcije i urednika Kalamujuća prema meni jer su omogućili Ceriću da me vrijeđa u njihovoj kući bez povoda i razloga, da me šaketa na njihove oči; meni su uskratili pravu mogućnost da se na istom mjestu branim. Mogli su na moj e-mail odgovoriti e-mailom, odbiti moju molbu za objavom odgovora, naći valjane razloge za to,U svojoj preko pedest godina novinarsko-uredničkoj praksi, navaikao sam na takav bezobrazluk kolega.Bilo je puno napada na mene, a kada sam argumetirano, dokumentirano uzvraćao, moji odgovori nisu objavljivani.Novinari i urednici su se priklanjali jačima, muakar oni lagali, umjesto istini, pogotovo ako bi skontali da je napadnuti slabiji i da ih od njigovog iznošenja istine može od moćnih glava zaboljeti. Ali, bilo je časnih izuzetaka, profesionalaca, a takvih je i danas, nažalost, ne i u Redakciji IZDVOJENO.ba.Neka ja na čast Redakciji IZDVOJENO.ba i Kalamujiću, jer se ni oni nisu izdvojili iz tog kukavičkog novinarskog klišea.Hvala Bogu da postoje i drugi načini i mjesta da se istina, koju takvi kriju, objelodani.A Cerić, Cerić i njemu slični će to pročitati. Oni budno prate ono što rade “neprijatelji države” i njih samih, ta nisu oni džabe dokazani agenti i doušnici najgorih jugo-komunstičkih službi. Prate i potvaraju, izbjegavaju istinu i dokaze. Eh, da je Cerić sam. Biti uz Cerića – znači propagirati i braniti neobranjivo!Onemogućiti napadnutom, znači dodatno ga pokušati tući – neistinom.