Hodžama su pare važnije od njihova obraza i ahmedije, od Islama, naše države i ljudskog dostojanstva

U praksi se ponovo i više puta u kratkom vremenu potvrdila narodna izreka koja kaže da su hodže uvijek gladne para.

Hodže bi uzele pare i od samog šejtana znajući da su haram novac.

Primjeri za hodžinsku pohlepu za parama, nižu se ovih dana kao na tekućoj traci.
U glavnoj ulozi su Milorad Dodik, veliki islamofob, negator genocida i naše države na jednoj, te Islamska zajednica u liku muftije Banjalučkog Nusreta Abdibegovića i onih koji ga ne smjenjuju.

Dodik je početkom decembra u Doboju u prisustvu muftije Banjalučkog Nusreta Abdibegovića darivao dobojskom imamu Bajri Džafiću 100.000 maraka za izgradnju tamošnjeg islamskog centra. Potom se na molbu “ljubomornog” Muftije što su pare otišle u Doboj, umjesto njemu u Banju Luku, Dodik je razumio javni išaret Muftijin,  pa je malo kasnije Abdibegoviću tutnuo pola milijuna maraka za osnivanje banjalučke medrese nikom potrebne, osim Abdibegoviću i promociji genocidne RS i Dodika.

Na darežljivosti islamofoba Dodika, negatora genocida i države, Muftija je zablistao od sreće i zahvalnosti na RTRS-u zakovrnuvši očima, zabaoravljajući da je i njegov ezan Dodik nazvao arlaukanjem.

Svoju zahvalnost Dodiku genocidnoj RS Abdibegović je iskazao i djelom. Prisustvovao je prijemu koji su Dodik, Cvijanovićka i Višković upriličili u povodu obilježavanja nezakonitog dana genocidne RS. I darivanje sadake iz Dodikovih ruku, kao i na prijemu u čast nepostojećeg i ilegalnog dana RS, nije viđen ni jedan državni simbol.
Javnost je vidjela darežljivog islamofoba, pohlepne hodže, znamenja genocidne RS, Dodiku privržene Islamske zajednice.

U ovoj Dodikovoj darežljivosti i hodžinskoj pohlepi ozbiljni analitičari vide zajednički napor u pravcu stvaranja posebne Islamske zajednice u okviru RS, što je još jedan korak ka ostvarenju Dodikove mnogo puta ponovljene mantre o osamostaljenju “države” koja je utemeljena na genocidu i urbicidu, na koji je očito zaboravio muftija Banjalučki naliježući na Dodikovu rudu. Vodstvo Islamske zajednice u Sarajevu i ne pomišlja na smjenu muftije Abdibegovića. Kako i bi kada su ga postavili hodže istog mentalnog prosrpskog duha. U obranu Abdibegovića ustao je bivši ries Mustafa Cerić, ali bolje bilo da nije jer je još jednom dokazao i da je lažov i da nas pokušava obmanuti i zavarati providnim fintama dokazavši se još jednom koliki je lažov i munafik.

Budući da je režimski zločinački dvojac SDA – IZ prvi u svijetu priznao tzv. Republiku Srpsku nakon genocida, te da taj dvojac čuva RS kao zjenicu oka svoga nadajući se da će ako postoji RS i Heceg Bosna ostvariti svoj zločinački san o fildžan državici, došao je vakat da genocidna RS ima i svoju Islamsku zajednicu.  Na tome projektu dvojac IZ – SDA radi zajednički sa Miloradom Dodikom.

Početkom decembra ove godine Dodik je darivao 100.000 maraka za izgradnju Islamskog centra u Doboju.

Nusret Abdibegović, muftija Banjalučki je zahvaljujući na donaciji, sav ozaren, vedar, sretan, nasmijan – uzdajući se javno u Dodikovu sadaku za banjalučku medresu, ocijenio je u prilogu na RTRS kako je “ukupan ambijent u Srpskoj veoma pozitivan. “ Mora da je ovaj hodža pao s Marsa i to žmireći kad je za male pare primljene iz ruku velikog islamofoba i negatora države i genocida, mogao ovakvom neistinom (laži) poniziti i državu i Islam, svoju ahmediju, pogotovo obespravljene Bošnjake u RS. Pa, Muftija bolan, stari i mladi četnici, učitelji i učenici, tuku se u svom skupštinskom brlogu među se, ali ne oko ideje da muslimana mora nestati. Zločinačka manjina na vlasti, slavi po volji većine naroda, više iz ubjeđenja nego iz straha od Dodika i njegvih batinaša, slavi Karadžića, Mladića, Miloševića. Muslimani i katolici su svedeni na obespravljenu manjinu, ali ne samo zaslugom četnika. Ali,  je zaslijepljen Dodikovom sadakom, Muftija je izgubio vezu sa stvarnošću,  oćoravio i ogluho na takvo stanje u genocidnoj tvorevini čijoj se vlasti priklanja bez ustezanja, obraza i ponosa gazeći i mrtve i žive, državu. Novac je za njega jedina mjera stvari, makar ga dobio i od crnog đavla.

Laskanje islamofobu i “pozitivnoj” (sic!) atmosferi u genocidnoj RS, gol je u našu vlasitu mrežu ne samo Muftijin, nego i čitave IZ  i SDA koje stoje iza njega.

Zbog svoje pohlepe, hodže ne sramote svoj obraz jer ga i nemaju, ali sramote i u blato bacaju Dodiku pod noge svoje ahmedije kao simbol vjere i vjerskog statusa, zaboravljaju na Kur’anske ajete, islamske zakone, a pogotovo našu državu i naročito žrtve genocida za koji je krivcem sudski proglašena Dodikova despotovina. Oni su davno zaboravili na oko 1.300 porušenih islamskih objekata. Bivši Cerić reis koji prizna “zvaničnu Banju Luku,” svoje duboke džepove, koji tikve sadi sa Dodikom za malu sadaku, zaboravio je i na genocid, bio je jedan od glavnih aktera na ukidanju Tužbe RBiH protiv SCG za agresiju i genocide, davno je zaboravio i na ratnu odštetu, pa je teret obnove džamija svalio na muslimane kojima je Dodika hvalio za sadaku u istom transu kao i Abdibegović. Za šaku maraka zločinački dvojac SDA-IZ je otpisao desetine milijardi ratne odštete koju je pretrpjela država, IZ, građani, vjernici i ateisti. IZ se ne buni protiv genocidne RS, nego je okiva u zvijezde i garantira njen vječni opstanak.

Muftija Banjalučki Abdibegović nazočio je u Doboju Dodikovoj donaciji iako Medžlis IZ Doboj ne pripada banjalučkom Muftijstvu.

Što će on tamo, nije objasnio, osim da se javno pouzdao da će Dodik i prema njemu biti darežljiv. Dodik ga je pročitao Muftijin išaret, što se vidjelo i čulo u TV prilogu RTRS-a i uskoro mu ispunio želju, kako Muftija ne bio bio ljubomoran zbog para na dobojskog hodžu Bajru. Ni Dodiku ni Abdibegoviću niti ikom, pa čak ni Ceriću, ne treba ta banjalučka, kod tolikih medresa po Bosni, a tako malo mladeži u okupiranom dijelu države, u Dodikovoj despotovini. Ali, obojici je do lične promocije. Darodavac je dokazani islamofob, a darivani nosi veliki turban pod kojim hodže nema. Da ima obraza i da je pod turbanom makar i sićušni hodžica, nikad ne bi promovirao Dodika, niti izjavio da je stanje u RS veoma pozitivno i to u vrijeme kada Vučićevi četnici  belaje po Crnoj Gori i donose zakon o vojnoj strategiji po kojem njihovi tenkovi mogu zaposejesti RS kao nekad.

U Doboju, Banjoj Luci – RS – ne stanuje (R)BiH, ali ne samo zaslugom četnika, nego i SDA i Islamske zajednice

U Doboju, u prostorijama tamošnje IZ, svi tzv. Muslimanski dostojanstvenici, Muftija i imam, ugađali su Dodiku ne samo riječima. U prostoriji gdje je održan sastanak sa Dodikom,  bila je zastava Islamske zajednice i genocidne RS, ali nije bilo zastave dejtonske zastave BiH!

L Građani, vjernici i nevjernici se javno pitaju znači li to da Islamska zajednica (uz SDA) Doboja, Banje Luke ne prizna državu BiH, nego Dodikovu genocidnu nakaradu?!

Znači!

Poruka je jasna kao dan! Država (R)BiH ne stanuje ni u Doboju ni u Banjoj Luci, niti drugdje u RS, ali ne samo voljom njenog negatora islamofoba Dodika, nego i Islamske zajednice i SDA, utemeljitelja i zaštitnika genocidne RS.

Muftija Banjalučki, Nusret Abdibegović, nakon izjave da je stanje u RS vrlo pozitivno, rado se odazvao na ovogodišnji prijem u povodu 9. januara “smetnuvši s uma” da je taj datum kao dan genocidne RS ilegalan i da se taj dan među Bošnjacima smatra početkom genocida. Miris Dodikovih maraka utrnuo je sva ljudska čula Muftijina, osim njegova nosa koji je osjetljiv na miris novca.

Muftija Nusret Abdibegović se, kako javno tvrdi, odazvao na usmeni poziv iz ureda Željke Cvijanović na prijem koji, kako mu je opet usmeno tvrđeno, nije bio u čast 9. januara. Ne vjerujem u ovo objašnjenje, jer pozivi za takve prijeme obično se ne šalju usmeno

Muftija zna zašto nije tražio da mu se pošalje pismeni poziv (to je uostalom običaj čak i kada se nekog poziva na svadbeni dernek…) u kojem bi jasno stajalo zbog čega neko (Cvijanović, Dodik…) organizira prijem. U Muftijino objašnjenje da nije znao da je prijem u povodu 9. januara ne vjeruju ni oni najnaivniji.  Ali, morao je to saznati na prijemu, pa je tada mogao učtivo i fino, manirom dostojnog uleme zahvaliti na pozivu i napustiti taj opskurni prijem u čast genocida nad Bošnjacima – vjernicima i nevjernicima! Mogao je nešto naučiti iz lanjskog skandala dobojskog hodže Bajre koji je bio na prijemu, ali kad je pukla javna bruka,  ustvrdio je da je prisususvovao samo prvom, božićnom, a ne i drugom poluvremenu prijema posvećenom genocidu. Ne vjerujem mu. Iz ličnog iskustva znam kako i hodže i muftije lažu. (Imam pismeni dokaze za ovu tvrdnju.) U vezi slučaja sa hodžom Bajrom reis Kavazović je lani kritizirajući hodžu Bajru izjavio da je neprihvatljivo to što neko iz IZ ne prizna injene i držvne zakone, te da će slučaj biti temeljito istražen, ali Bajri nije falila dlaka s glave! Ove godine je izostanak zastave BiH Islmska zajedinica je nazvala ozbiljnim propustom, naravno hodže Bajre ali ne i Muftije, na čemu će se vjerovatno sve i završiti. Muftija se pere sam od svojih “propusta” ali oprati se ne mere. .

Dobojski hodža Bajro je, tvrdi, napustio prošlogodišnji devetojanuarski prijem čim je završen njegov božićni dio, dok je muftija Nusret ove godine ostao do kraja na veličanju nezakonitog dana genocidne RS. Muftija nije čak naučio lekciju ni od hodže Bajre da ne bi iskvario svom dobrotvoru Dodiku, makar iskvario i Islamu, državi i nama  

Muftija Abdibegović je smetnuo sa uma i činjenicu da je na lanjskom prijemu bio dobojski hodža Bajro Džafić. Kavazović je u ime IZ pokušao baciti javnosti prašinu u oči ustvrdivši kako je dobojski hodža bio samo na onom dijelu prijema koji se odnosio na Božić, ali da ga je napustio kada je prijem u drugom dijelu bio posvećen 9. januaru.
“Iako Islamska zajednica poštuje teške okolnosti u kojima Bošnjaci i njihovi predstavnici, pa i oni vjerski, djeluju u bh. entitetu RS, ipak je neprihvatljivo da iko od članova ili pripadnika Zajednice, a pogotovo njenih predstavnika, ne poštuje zakone i odluke najviših pravosudnih tijela države Bosne i Hercegovine u kojoj žive ili da učestvuje u obilježavanju ili veličanju ratnih zločina”, donosi MINA saopćenje Ureda za odnose sa javnošću Kancelarije reisul-uleme, a objavljuje Radio Sarajevo 9. Januara prošle godine. Reis je obećao da će istražiti ovaj slučaj, ali hodži Bajri nije falila ni dlaka s glave. On je ove godine dočekao Dodika u Doboju sa Avdibegovićem i s radošću primio Dodikovu sadaku.

Po Reisovom javnom tumačenju, hodža Bajro je napustio lanjski prijem od pola (sic!), čim je završen božićni dio svečanosti, prije početka devetojanuarskog, ali muftiji Abdibegoviću je na ovogodišnjem prijemu bilo komotno do kraja prijema. To je primjer da je dobojski hodža zehru moralniji od banjalučkog Muftije, to je potvrda kako “svake godine sve više u svakom veleizdajničkom pogledu napredujemo.”.

Nije se loše na prijemu osjećao Dodikovim ordenom zakićeni biskup Komarica koji ovih dana s pravom upozorava na nezakonitu otimačinu katoličko-muslimanske imovine od strane Dodikove fašističke države… Za muftiju Banjalučkog to stanje nije alarmantno. Zaslijepljen Dodikovim parama, on izjavljuje kako je opće stanje u RS vrlo pozitivno.

Sva ova blamaža i pohlepa za parama, potvrđivanje privrženosti RS umjesto vjeri i državi,  nisu prošla bez ceribaše i njegovih savjeta, poduka, laži i obmana i istinskog munafikluka.

Nekadašnji reis Mustafa Cerić se oglasio povodom ovih Muftijinih nedopustivih ispada.
Bolje bi bilo da nije, jer je Cerić gori i od Banjalučkog i svih dugih muftija; dokazao se kao najviši vjerski dostojanstvenik koji poriče i genocid i urbicid, jer je aminovao stvaranje RS, njen je poštivalac i zaštitnik. Silno se obogatio na nesreći bosanskih muslimana, kojemu nisu, kao ni Muftiji, kao ni imamu Dobojskom, mrske Dodikove sadake… Laže javno kako nema novca, inače bi za primjer povratnicima, vratio se u Foču, izgradio kućicu, ali nejma para!
Citat: DR. MUSTAFA CERIĆ: Nije muftija Nusret ef. kriv što je ljubazan. Kriva je procjena da se s ljubaznošću može urazumiti antibosanska srpska politika. No, iz ovoga slučaja treba uzeti pouku, a to je: “Čuvaj se Danajaca i kad darove nose”. Drugim riječima, čuvaj se Dodika i kad daje pare za medresu. Uostalom, Bošnjacima u Banjoj Luci je potrebnija Bošnjačka gimnazija nego medresa. Potrebne su im nacionalne i kulturne institucije, koje će im razvijati državotvornu svijest, a ne svoditi ih na puku, siromašnu i izoliranu vjersku zajednicu, preko koje srpska politika može da pokriva svoj zločin genocida. Potrebno im je da im se ne osporava pravo na ime “bosanski jezik”, kao znak i simbol njihove bosanske države.“ Kraj citata!

Munafik brani munafika!

Izjava je objavljena uz fotografiju Cerića na kojoj je državna zastava RBiH sa ljiljanima koju je Cerić prisvojio ili bolje reći – ukrao da bi državnu važeću zastavu predstavio kao simbol svoga Svjetskog bošnjačkog kongresa, drugim riječima – muslimana.
Cerić tvrdi da je Muftija Abdibegović ljubazan, što nije tačno. Muftija je drzak i bezobrazan, jer ne priznaje državu RBiH nego islamofoba Dodika i genocidnu RS. I on kao i Cerić, umjesto znamenja države (R) BiH u susretima sa Dodikom tikve sadi pokraj četničke zastave pod kojom je izvršen genocid i porušene džamije. Muftija Banjalučki ne urazumljuje ljubaznošću antisrpsku politiku, nego je on, muftija banjalučki, nego se toj politici priklanja i kleči pred Dodikom za sadaku. Muftija gazi odluku Ustavnog suda po kojoj je 9. januar nezakonit, pa i zbog toga nije ni ljubazan i fin, nego je bezobrazan, drzak i neprijatelj i Islama i države i Bošnjaka, za šaku Dodikovih maraka, Bog zna od koga otetih, opljačkanih, haram para.

Biber po pilavu, posuo je Cerić braneći muftiju Banjalučkog, svoga i Dodikovog pajdaša, svjetujući ga ovim riječima: “Čuvaj se Danajaca i kad darove nose”. Drugim riječima, čuvaj se Dodika i kad daje pare za medresu.“

Naravno, Cerić ne bi bio munafik da nije i sam primao sadaku od Dodika za obnovu Ferhadije, dva posto od njene građevinske vrijednosti. Tada je „Danajca“ Dodika ukivao u zvijezde, hvalio ga muslimanima Bosne i svijeta…

Ovaj hava reis (više je proveo vremena u business avionskoj klasi, nego kancelariji u Rijasetu) ih je uzimao šakom i kapom, nisu mu bile mrsko uzeti onih sto hiljada dolara iz ruku najvećeg islamomrsca na svijetu notornog Kissingera, obloporan je bio i na vilu komuniste Rate Dugonjića koje se dočepao za sitnu paru… Obogatio se na nesreći i genocidu bosanskih muslimana. Halalio i genocid i urbicid. I sad, evo Cerića da munafički dijeli lekcije svome pajdašu munafiku, Banjalučkom muftiji.

Cerić je u svojoj munafičkoj poruci odobrio uzimanje ovih Dodikovih danajskih škuda, ali za razliku od Muftije, on bi ih potrošio u gradnju Bošnjačke gimnazije. Cerić se izvježbao u trošenju tuđih para kao i Dodik pa je enormne sume novca zbojkao je u izgradnju svojih nesuđenih dvora na Kovačima. Milijarde maraka Cerić je spiskao na amnestiranje četničkog i ustaškog genocida, barbarizma i urbicida. U svojoj „poduci“ muftije Abdibegovića, Cerić nam podvaljuje da je fini i ljubazni muftija nasjeo. I tako, po tradiciji u IZ – jedno deset puta. 

Dodik je 23. februara 2007. kada je tadašnjem reisu Mustafi Ceriću tutnuo 300.000 maraka za obnovu Ferhadije koju su srušili četnici koje Dodik veliča kao junake.
Slikajući se sa Dodikom ispred zastave pod kojom su četnici počinili genocid i urbicid. Cerić je tada kazao da je u Banjaluku dolazio više puta, a da je jučerašnja posjeta bila jedan od lijepih susreta.

“Vrata u Banjaluci su nam širom otvorena, a posebno vrata premijera RS (tada Milorada Dodika, op. I.H.)

Želim obavijestiti muslimane u BiH i širom svijeta da smo danas u Banjaluci primljeni s dobrom voljom, te da smo imali vrlo otvorene, konkretne i neposredne razgovore o otvorenim pitanjima koja Islamsku zajednicu duže muče, a ključno pitanje je bila obnova džamije Ferhadije. Ono što sam danas čuo volio bih da su mnogi čuli u BiH”, rekao je Cerić…

Dodik i Cerić su razgovarali i o slučaju Fate Orlović iz Konjević Polja, koja traži da se pravoslavna crkva u tom mjestu izmjesti, tvrdeći da je sagrađena na njenom zemljištu. Dodik je obećao da će narednih dana biti preduzete konkretne mjere koje će dovesti do rješenja tog problema na najmanje problematičan način.“ (Nezavisne novine, 23. februara 2007.)

Crkva je, haman trinaest godina kasnije, još u Fatinoj avliji; islamofob, negator države i genocida Dodik uznapredovao je do predsjednika države koju ne prizna, ali njega prizna režimski dvojac SDA-IZ i njihove sahanolisci, lažni patrioti i lažni muslimani, duhom – mentalni Srbi.

Nakon propale utrke za srpskog člana predsjedništva u koju je zbojakao sto tisuća dolara novca Svjetskog bošnjačkog kongresa, Cerić se zadovoljio funkcijom predsjednika Svjetskog bošnjačkog kongresa Cerić ima svoje vjerne bedele u Rijasetu i po muftijstvima, od vrha do dna IZ, koji ponizuju i vrijeđaju i mrtve i žive, koji se griješe o Boga i Božju Knjigu, koji priznaju RS, ali ne i državu Bosnu.

Kako god su kroz čitavu povijest svoga postojanja, bosanska najviša ulema je služila okupatorima, a čast izuzecima poput Džemaludina ef. Čauševića.
U slučaju Srba i Beograda, to potvrđuje i Mustafa Cerić u tekstu koji donosi njegov opskurni prevrtanerski portal. Ali, za takvu politiku svako je kriv, Bošnjaci, ulema, ali ne i bivši Reis Cerić (sic!) Citat iz “popovanja” – posipanja pepelom povodom Abdibegovićevog odlaska na prijem u povodom 9. januara.

Citat, Mustafa Cerić: “No, srpska politika dobro zna to raditi. Jer su oduvijek preko vjere (zlo)upotrebljavali Bošnjake za svoje potrebe. Umiljavali su ih, smirivali, uspavljivali i otuđivali od prava na naciju i državu preko njihovih osjećaja i simbola vjere. Mislio sam da nam se to nakon iskustva s reisu-l-ulemom Ibrahim ef. Maglajlićem i Husejnom ef. Mujićem neće nikad više ponoviti da se zaljubljujemo u Beograd preko naše vjere. Mislio sam da smo se mi nakon genocida promijenili, ali i da smo njih opametili da se s našim simbolima vjere, nacije i države ne smiju poigravati.” Kraj citata.

Ni luk jeo, ni luk mirisao, Cerić u stilu velikog licemjera i preveranta, zaključuje, citat:“Nažalost, u Sandžaku se dogodilo ono što mi nije bilo zamislivo, a to je da su neki s ahmedijom na glavi svoj vjerski spas vidjeli u Beogradu – i nakon genocida. Strah me hvata da nam se to može dogoditi i u Banjoj Luci. (Dogodilo se za Cerićevog vakta, nastavilo za Kozlićevog srbovanja, traje za Abdibegovićevog šejtanluka sa Dodikom i RS, vladavine Kavazovića i dinastije Izetbegovića, op. I.H.) “Ne želim da “popujem”, ali osjećam mojom moralnom dužnošću i patriotskom odgovornošću da upozorim na tu opasnost osim ako se nešto u međuvremenu nije promijenilo u duhovnom, moralnom i političkom mišljenju kod Bošnjaka. Ako jeste, onda je ovo moje upozorenje uzaludno, a ako nije, onda želim ohrabriti muftiju banjalučkog Nusret ef. Abdibegovića da svoj posao radi savjesno i odgovorno, kao i dosada, te da svoju ljubaznost štedi, a svoju odlučnost i jasan stav pokazuje uvijek i na svakom mjestu.” Kraj citata.

Hodžama nije važno kome služe i čija ih šejtanska ruka financira – od Austro-Ugarske, kraljeve, Pavelićeve, Titove, Alijine. To je postala tradicija, zaštitni znak Islamske zajednice.

Tradicionalno, mnogi su pripadnici uleme u BiH iskazivali se i kao Srbi i kao Hrvati.

Da bi se dograbili plavih koferti na dženazama, hodže su znale ustajati iz bolesničkih postelja i odlaziti na ukope, svjedoči Alija Nametak u „Sarajevskom nekrologiju.“
Fehim ef. Spaho je na položaj reisa sjeo zahvaljujući svome bratu Mehmedu, pio je alkohol 40 godina. Služio je austro-ugarsku okupatorsku vlast, obje kraljevine, a kada je postao reis, prvo je bio uz Kralja i prestolonasljednika Petra (zaštitnika „Gajreta,“ sic!) da bi se priklonio Paveliću. Na dženazi su mu bili i ustaše i Nijemci, piše, a niko ne opovrgava, Derviš Sušić u svom „Parergonu.“

Mustafa Cerić je javno tvrdio kako on, to jeste njegovo društvo jednoga lica – Islamska zajednica – prizna vlasti genocidne RS. Kako i ne bi, pa tu je genocidnu nakaradu zajedno sa Izetbegovićima i on temeljio…

I Cerić i Dodik, došli su na svoje položaje pučevima

Cerić je sa Izetbegovićem starijim, izvršio puč u IZ mimo svih svjetovnih i vjerskih propisa. Od tada je IZ srasla sa SDA kao nokat i meso, pa se ne zna ko je kome vlast, a ko je kome džemat. Dodik je sa dva poslanika SSND-a ovladao RS-om i BiH, a evo i Islamskoj zajednicom.

Na kraju, još jednom Citiram munafika Cerića koji „brani” “ljubaznog” banjalučkog muftiju zbog uzimanja para od Dodika i učešća na prijemu povodom 9. januara kod Cvijanovićke i Dodika.
Citat:
“Potrebne su im (muslimanima, Bošnjacima, op. I.H.) nacionalne i kulturne institucije, koje će im razvijati državotvornu svijest, a ne svoditi ih na puku, siromašnu i izoliranu vjersku zajednicu, preko koje srpska politika može da pokriva svoj zločin genocida.”

Ako je iko zaslužan što su Bošnjaci muslimani svedeni na zatucanu džamijsku skupinu bez državotvorne svijesti, što su rahat sa amnestiranjem i prikrivanjem genocida osnivanjem i postojanjem genocidne RS, što im ne smeta ovakva, veleizdajnička SDA i Islamska zajednica, upravo je zaslužan Cerić, po njegovom duhovnom kalufu sazdane hodže i muftije, nasljednik Kavazović, a povrh svih dinastija Izetbegovića, sve lažni muslimani, duhovni Srbimi.

P.S. Moguće je kako ulema slijedi, ali krije, primjer Emira Kusturice.

Emir Kusturica se odrekao i Bosne i vjere, pokrstio se, nabio četničku šubaru, pustio bradurinu, predjenuo ime u Nemanja, postao Dodikov miljenik i savjetnik.

Privrženost srpstvu Kustirici se isplatilo više nego hodžama; Dodik daje hodžama sadaku, a Nemanju Kusturicu – milijune.

Nemanja gradi samo jedan grad po volji Dodika, hodže Dodiku grade i čuvaju državu.