Uskoro će se navršiti 22 godine od nekažnjenog zločina u Oboricma kada su četnici strijeljali 28 građana Mrkonjić-Grada koji su bili mobilizirani na tadnu obavezu, a Tužiteljica Slavica Terzić zadužena za ovaj predmet poručuje nezadovljnoj i razočaranoj rodbini pobijenih:
NE MOŽETE MI NIŠTA, ODLAZIM U PENZIJU!
“U Tužilaštvu BiH nema posebnih predmeta, svi se rade profesionalno i stručno i za sve će biti donijeta odluka. Odluke mogu biti pozitivne sa optužnicom, ali i negativne.”
Ovo je danas u okviru javne svađe sa ministrom sigurnosti Mektićem izjavila vršilac dužnosti glavnog tužitelja Tužilštva BiH Gordana Tadić, a prenose mediji.Mektić je ustvrdio da Tužilaštvo ne radi ništa, a da je država razvaljena jer u njoj ne vlada vladavina prava.
Na osnovu 22 godine starog predmeta teškog genocidnog ratnog zločina u Oborcima kod Donjeg Vakufa, može se zaključiti suprtno od onog što tvrdi v.d. glavnog Tužitelja. Gordana Tadić je možda zaboravila na nedavni susret sa nekolicinom najupornijih članova obitelji strijeljanih građana u Oborcima koji su se i kod nje raspitivali gdje je zapelo u vezi sa podizanjem optužnice za zločince koji su hladnokrvno, planski i sistematski pobijali nevine građane na radnoj obavezi prije dvaedeset dije godine.
Delegacije najupornijih udovica i rodbine ubijenih godinama kuca na vrata tužiteljice Vesne Terzić u Tužilaštvu BiH koja vodi istragu o ovom zločinu. Tužiteljica Terzić je iz godine u godinu obećavala da će počinioci teškog zločina nad civilima biti privedeni pravdi. Pravda nije stigla zločince ni 22 godine poslije zločina. Zato se može zaključiti da je predmet ratnog zločina srpske vojske u Oborcima nad civilima Mrkonjć-Grada“poseban predmet!”
Prije nepun mjesec dana, ad hoc delegacija u kojoj su bile supruge i rodbina piubijanih, ponovno je bila u Tužilaštvu. Ali, Tužiteljica zadužena za ovaj predmet, tvrdi moja sugovornica, je bila na službenom putu u Beogradu – baš po pitanju istrage o zločinu u Obrcima (sic!) Posredstvom jednog drugog tužitelja, delegacija je imala priliku susresti se i sa glavnom Tužiteljicom.
Kad god je dolazio u Bosnu iz Amerike, i jedini preživjeli toga zločina Mehmed Heremić se raspitivao u Tužilaštvu dokle se došlo sa predmetom “zločin nad civilima u Oborcima” u kojem je ubijen njegv brat Adem i rođak Mehmed Hadžić. Mehmedu Heremiću su pod nos poturane ovovremene slike nekih tipova, umjesto ratnih fotografija osumnjičenih za ovaj teški ratni zločin – tvrdi moja sugorvrnica koja je bila u posjeti Tužiteljstvu prije nepun mjesec dana. Kako mi je rekla, Tužiteljica Slavica Terzić je izjavljivala da stiče utisak kako je Mehmed Heremić prolupao. (I ne prolupao, ne samo Mehmed Heremić, nego i mnogi drugi čekajući na pravdu Slavice Terzić.) Ako je ovo tačno, onda je to sumrak Tužiteljstva i tužiteljice Terzić.
Ali, od goreg ima još gore.
Tužiteljica Terzić je – tvrdi moja sugovornica – izjavljivala kako je zločin počinjen u vrijeme “bježanije” četnika iz Oboraca pred dolazećom Armijom RBiH.
Izjava Mehmeda Heremića, jedinog preživjelog, suprotna je njenoj tvrdnji. Naime, Mehmed Heremić je u oktobru 1995.godine – nepuna dva mjeseca nakon zločina – svjedočio u kameru o tome kako su se cijelo poslijepodne toga 13. septembra 1995. četnici spremali bez ikakve nerovoze i hiće na ovaj zločin. Jedan četnik je nekoliko puta obilazio roblje smješteno u potkrovlju Željezničke stanice u Oborcima. Jedan od četnika je ošamario svoju buduću žrtvu, a bilo je i provociranja.
Žrtve su izvođene u grupama, nevezane; da se ubojicama hitilo, pobili bi ih u potkrovlju Željezničke stanice, ili bi ih izveli na strjeljanje sve odjednom, a ne u nekoliko grupa. Treba vremena za uzići i sići iz potkrovlja! Oni koji su čekali na red za strijeljanje, čuli su rafale, a Mehmed ih je nagovarao da bježe jer je bio uvjeren da čertnici strijeljaju “naše ljude.”
Dakle, nikakvog znaka“bježanije”četnika nije bilo. Čak i čuvar četničkog roblja koje će biti uskoro strijeljano – Kiza – po tvrdnji Mehmeda Heremića, rukovao se sa četnicima i otišao iz Oboraca, da bi roblje koje je do tada čuvao bilo isporučeno hladnokrvnim ubojicama. Zašto tužiteljica Terzić konstruira “bježaniju” – to samo ona zna,
Slavica Terzić je rođena 1948. Uskoro će imati 70 godina. (Vidi biografju Slavice Trzić na http://tuzilastvobih.gov.ba/files/docs/Slavica_Terzic_bos.pdf) Trebala je davno otići u penziju, ali nije. Da li je zadržana do danas u Tužilaštvu da bi odugovlačila predmet ratnog genocidnog zločina u Oborcima kako bi rodbina obeshrabrena najzad odustala od slučaja, a zločinci izbjegli pravdu? Nekoloko najbližih članova obitelju ubijenih u Oborcima pomrli su razočarani u Tužilaštvo i Slavica Terzić ne dočekavši pravdu za svoje najdraže.
Članovi obitelji pobijenih sumnjaju da se radi o tajnoj nagodbi Tužilaštva s nekim oko razvagivanja krivice; moguće odustajanje od“predmeta Oborci“ rodbina dovodi u vezu sa mogućim nagodbama o odustajanju istrage u drugim predmetima ratnog zločina kojeg su, recimo, Hrvati počinili nad Srbima. To su za sada samo sumnje, nagađanja… U slučaju ratnog zločina bugojanskih Bošnjaka nad tamošnjim Hrvatima, tužiteljica Terzić je izjavila u sudnici kako Tužiteljica Terzić je izjavila da je “pogrešno i nedopustivo jedan zločin braniti pozivanjem na drugi.”
Da li ovo pravno pravilo važi i u slučaju “Oborci” – odgovor leži u Tužilaštvu.
Prema tvrdnji moje sugovornice, Tužiteljica Slavica Terzić, zadužena predmet ratnog zločina u Oborcima je poručila:
“Ništa mi ne možete! Odlazim u penziju!”
Da li će slučaj Oborci završiti u nekoj ladici u Tužilštvu i dok ne sagnjije, ili će u boljem slučaju, Terzićkin nasljednik pokrenuti slučaj iznova?
Na osnovu svega, moglo bi se zaključiti da je predmet ratnog zločina u Oborcima ipak “poseban predmet” u Tužilaštvu BiH.
***
Pogledati tekst na ovom linku:
Ibrahim Halilović 