“PRIMJER ZLOČINA GENOCIDA”
Citat iz gornjeg teksta autora Dr. sc. Amira Klike, Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu
“Gotovo svi ubijeni bili su u bliskim ženidbeno-rodbinskim vezama. Ovaj masakr jezerskih Bošnjaka najmasovniji je zločin po broju ubijenih osoba na jajačkoj opštini. S obzirom na starosnu i polnu strukturu i blisku uzajamnu rodbinsku povezanost žrtava, može se kazati kako je ovo primjer zločina genocida na jednom uskom geografskom prostoru. I sljedeći – po broju žrtava – masovni srpski zločin prema jajačkom civilnom stanovništvu ponovo se desio nad jezerskim Bošnjacima. Iz sela Ljoljići i Čerkazovići, kod Jezera, srpska vojska i milicija odvela je 10. septembra 1992. dvadeset i osmero Bošnjaka i strijeljala ih. Četvero ih je, iako teško ranjeno, preživjelo. Bez ranjavanja preživio je samo jedan dječak. Ponovo su žrtve bile članovi istih porodica, djeca, starci, žene i muškarci. Nekima od njih, bliži članovi porodice i rođaci ubijeni su 2. i 3. juna 1992. godine.”
Nakoliko pitanja:
Zašto država BiH, njeno sudstvo nije ovaj zločin svrstalo u kategoriju genocida? Zašto se na tome nije radilo i na Međunarodnom sudu pravde?
Zašto se kao organizator obilježavanja ovog “primjera genocida” uz islamsku zajedenicu ne pojavljuje država BiH jer su Bošnjaci muslimani građani te države pobijeni u prmjeru genocida?.
Zašto niko niko od predstavnika države ne prisustvuje Danu sjećanja na žertve “primera genocida” u Jezeru?
Zašto nema državnih simbola na obilježavanju “primjera genocida” i to baš zastave s ljiljanima, zvaničnog simbola države Republike Bosne i Hercegovine?
Zašto Islamska zajednica diskriminira prustne na obilježavanju Dana sjećanja na “primjer genocida,” pa hodžama daje za pravo da oni prvi, pa tek onda ostali prisutni, simbolično spuste cvijeće u Plivu?
Zašto Koordinacija udruga proisteklih iz Armije Republike BiH šuti na teške javne optužbe i prijavu u Policiji u Jajcu kako se Koordinacija služi govorom mržnje jer je upotrijebila riječ “četnik” u javnom saopćenju dok ta tužiteljska nosi kokardu na glavi i danas podsjećajući tim simbolom na “primjer genocida” baš u Jezeru? Nije li to klasčna zamjena teza?
Zašto se šuti na “žal” te iste tužiteljice nad presudama za genocid?
- Ova pitanja postavljam izlažući se javnom linču i najtežim optužbama za ratnu huškačku propagandu, terorizam, širenja nacionalne i vjerske mržnje i niz drugih krivičnih djela svjestan da niko neće stati u moju obranu, ni država ni Islamska zajednica, ni novinarske udruge, ni Koordinacija.
- To je moja dužnost i pred državom i pred narodom, a iznad svih pred Bogom, pa šta košta da košta.
Ibrahim Halilović 