Staro Selo kod Varcar Vakufa MUSLIMANSKO MEZARJE U POSJEDU SRPSKE OPŠTINE MRKONJIĆ-GRAD KOJA ODBIJA ZAHTJEV MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE ZA TRAJNO USTUPANJE I KORIŠTENJE MEZARA

Staro Selo kod Varcar Vakufa (Mrkonjić-Grada)

MUSLMANSKO MEZARJE U POSJEDU SRPSKE OPŠTINE KOJA ODBIJA ZAHTJEV MEDŽLISA IZ NA USTUPANJE I KORIŠTENJE MEZARA…

Nije jasno zašto Medžlis IZ u Varcar Vakufu traži na korištenje, umjesto na zaštitu i čuvanje od potpunog uništenja, jer mezar se odavno ne koristi za ukope
Sudeći po tome kako se današnja uprava Islamske zajednice u Varcar Vakufu brine o mezarju i vakufskoj imovini – najbolje bi bilo da to mezarje a i vakuf preuzme odgovarajuća BH-ustanova za očuvanje baštine, kako bi ih sačuvala od daljeg propadanja i uništenja
Ne treba se čuditi što je ovaj mali starinsko mezarje srpsko vlasništvo. Nakon počinjenog genocida, četnici su nagrađeni sa pola državne teritorije. Koga briga za mali mezar! Zločinački SDA-IZ režimski dvojac pravi ustupak za ustupkom genocidnoj RS, spašavaju je i politički i financijski. Srasle ko noat i meso ove dvije fime su halalile i genocid i urbicid, potkopavale pravdu. Danas su najviši funkcioneri SDA u vrhu IZ. Tako je i u Varcar Vakufu gdje je predsjednica SDA ujedno i šefica IZ, jedna od rijetkih zaspokenih muslimana i “muslimana.” Kako se može od takvih očekivati da čuvaju i zaštite ovaj mali starinski mezar! Zašto u svom zahtjevu nisu tražili čuvanje mezarja, a ne trajno korištenje? Mora da su taj zahtjev podnijeli Općini pod nečijim nagovorom, i to teška srca da se ne zamjere prikama. Kome se žaliti, pa Reis Kavazović drži za direktora Vakufske direkcije Zaimovića (hafiza i doktora, sic!) osobu koja je prodala Hadži-Babino mezarje u Banjoj Luci uz pomoć tamošnjeg bivšeg muftije Kozlića koji je unaprijeđen. Ovaj sadašnji Avdibegović je potkupljen od strane najvećeg islamofoba i četnika Dodika, za šaku maraka, a za njim se od prije vuku kriminalni finacijski repovi i malverzacije. Što bi rekao rahmetli Stipo Demirović Špuke, prodali bi oni ne samo obraz, nego i didov mezar. I prodali su! Ovo je priča o srpskoj otimačini svega muslimanskog, genocidu i genocidu urbicidom, ali i o našem baliluku, zapuštenosti i zatravljenosti ne samo naših mezarja, nego i našeg duha. Postali smo mentalni Srbi, većinom, a čast izuzecima!

Mezar - Staro Selo. Rješenje

Ovo je feksimil Obavještenja koje potpisuje načelnica Opštine Mrkonjić-Grad Divna ANIČIĆ kojim se obavještava zašto se ne može udovoljiti zahtjevu Upravnog odbora Medžlisa Islamske zajednice Varcar Vakuf – Mrkonjić-Grad kojim se traži od SO-e trajno upravljanje i korištenje mezara u Starom Selu.

“Obavještenje” je informacija, ali ne i pravni akt. Zašto je “Obavještenjem,” a ne “Rješenjem” kao pravnim aktom, odbijen Zahtjev Medžlisa, odgovor zna gospođa Načelnica.

U Obavještenju o se navodi kako je spomenuta parcela – koju gospođa Aničić naziva “muslmanski mezar” – u posjedu, to jeste u vlasništvu Skupštine općine Mrkonjić-Grad.

A Staro Selo 4 — **U dosta dobrom stanju nalazili su se objekti u Starom Selu do pred Drugi svjetski rat – Kula, bosanske kuće, drvena džamija, a onda su sve to spalili srpski ustanici – četnici**

Postavlja se pitanje kako je moguće da je Općina Mrkonjić-Grad posjednik-vlasnik muslimanskog groblja-mezara? Da li je to postala legalnom kupoprodajom, ili otimačinom zvanom agrarona reforma 1918. ili kasnije putem faslifikata u papirima, avionskih snimanja, prepisvanja katastraskh knjiga, pa je promijenjen titular vlasništva? Kada i kako je Opština Mrkonjić-Grad došla u posjed mezarja u Starom Selu koje je većim dijelom bilo prvo Vakuf Mustafa-age, pa Kulenovića begluk – bošnjačko-muslimansko naselje?

U naučnom radu o Starom Selu autor prof. dr. Salih Kulenović tvrdi: “U sredini Starog Sela, u neposrednoj blizini kule, nalazi se staro muslimansko mezarje površine 1044 m²u kome se nalazila i džamija.”

Dr. Kulenović koristi termin “muslimansko mezarje” – ali ne navodi u čijem je posjedu! Ne može biti i muslimansko i srpsko, po imanu muslimansko, a po gazdi – srpsko – SO-e Mrkonjić-Grad!

Muslimani Starog Sela nisu mogli kroz povijest , niti bi im vjerski i svjetovni zakoni to dozvolili, sahranjivati svoje umrle u mezarje koje nije bilo u njihovom, nego u srpskom posjedu. Morali bi plaćati makar simboličnu zakupninu, morali bi imati dozvolu za korištenje mezara.

A Staro Selo, Hamid Habibović — **Staro Selo nekad, danas ni traga Kuli Kulenovića, ni muslimanskim kućama**

Kulenovića kula je prodavana, ali nikad u srpske ruke: U svom radu o Starom Selu,

Dr. sc. Salih KULENOVIĆ: STARO SELO KOD MRKONJIĆ-GRADA (VARCAR VAKUFA)

dr. Salih kulenović piše: “Prema Hamdiji Kreševljakoviću, u Staro Selo je iz Kulen Vakufa došao Mahmutbeg Kulenović, sin Mahmud-pašin, sredinom XVIII vijeka, kada je ovdje dobio timar. Njegov sin Husein-beg je krajem XVIII vijeka sagradio kulu koja je slična Atlagića kuli u Livnu, a po želji svoje žene koja je bila rodom iz navedene livanjske porodice[10]. U kuli su oko 100 godina stanovali Kulenovići.[11] Godine 1891. Smailbeg Kulenović prodao je kulu Suljagi Saraču iz Jajca, a Suljagini potomci su je prodali Vakufu 1925.godine. U kuli je bio mekteb i mualimov stan. Od 1936.godine kula je bila prazna, a 1942.godine je zapaljena zajedno sa ostalim kućama i drugim gospodarskim objektima.”

Dakle, kula nije bila nikad u vlasištvu Srba, ali su njeno kamenje Srbi i njihove vlasti raznijele.

Da li je neko od Bošnjaka nekad prodao “didov” mezar (srpskoj) Opštini Mrkonjić-Grad, historijski znalci poput prof. dr. Saliha Kulenovića čiji smo naučni rad o Starom Selu objavili, morali bi znati. Iz odbijenice (Objašnjanja) načelnice Divne Aničić je razvidno kako Islamska zajednica, to jeste Medžlis u Mrkonjić-Gradu, ne traži da mezarje prijeđe u vlasništvo Medžlisa, nego da ga trajno koristi i upravlja njime. Kako će ga koristiti, ne zna se.

Možda je gospođa načelnica uvijeno odbila zahtjev IZ jer se boji da bi u tom mezarju muslimani mogli opet sahranjivati svoje umrle, čime bi se pokvario srpski plan o srpskoj zemlji, čak i kada je muslimansko mezarje u pitanju? Zato s eona u “Obavještenju” laća zakona o grobljima kao komunalnim objektima.

Mezarje u Starom Selu je zapušteno i u stanju je potpune devastacije. I sad, kad je to tako, a moglo bi uskoro biti i preorano srpskim plugom, taj proces bi možda bio makar usporen, pa bi mezarje podsjećalo i Srbe da su muslimani donedavno živjeli u Starom Selu i kopali svoje u tom starom mezarju, a takvo što Načelnica u svojoj srpskoj glavi ne može ni zamisliti. I još gore, ne daj Bože, ako bi se muslimani vratili živjeti u Starom Selu, ili dovozili umrle, pa nastavili kopati mrtve u starom muslimanskom mezarju...

Stoga, možda bi bilo bolje da je Upravni odbor Medžlisa kao podnosilac zahtjeva za trajnim ustupanjem i korištenjem napisao: “Naša je namjera spasiti zapušteno mezarje od dalje devastacije i potpunog uništenja.”

Ali, boj se da bi i tako dobili pozitivan odgovor jer to ne bi bilo u skladu sa živućom politikom “Crne ruke.” Najsigurnije je kad je “pusto tursko” postalo srpsko.

I područje toga mezarja bilo je nekad dio Vakufa Mustafe-age Kizlar-age, utemeljivača Varcar Vakufa, današnjeg Mrkonjić-Grada. Ako je tako, onda se nikako i nikad nije moglo otuđiti, prodati, pokloniti, ni sultanovom, ni pašinom ni vezirovom voljom.

Kako se Opština Mrkonjić-Grad dočepala i ove “zemljišne čestice” (vakufskog, beogovskog, muslimanskog) mezarja – odgovor se moguće nalazi u činjenici da su nekadašnji begovski kmetovi postali gospodari, po sistemu “zemlja je onog ko je obrađuje (sic!) ili otme, dobije u posjed džabe. Nekadašnji ogromni Mustafa-agin Vakuf sveo na fildžan, zaslugom ne samo novih gospodara. Jer, ni Islamskoj zajednici nije mrsko prodati po koji komad vakufa čak i za grijanje njihova ureda. Primjera prodaje i otuđenja vakufa ima za izvoz, nažalost, i lokalno i šire – na prostorima bivše Jugoslavije.

Islamska zajednica je prodala srpskom tajkunu mezarje Hadži-Babinog vakufa u Banjoj Luci. Šteta koja je nanesena vakufima nakon II svjetskog rata kao općem dobru svih ljud mjeri se milijardama dolara. Taj podatak (šest milijardi dolara) mogao se čuti na Simpozijumu o 400 godina postojanja Mustafa-aginog Vakufa u Mrkonjić-Gradu koji je održan pred zadnji rat. Šteta po duhovnu baštinu muslimana, šteta za opće dobro svih ljudi – je neprocjenjiva.

AF Staro Selo 11 — Staro Selo danas – potpuno izmijenjn izgled, opustjelo je, zatrto sve što podsjeća na muslimane Bošnjake, a mezarje je u posjedu srpske Skupštine općine Mrkonjić-Grad. U sredini snimka načinjneog dronom, nekadašnji je posjed Mute Krivdića koji je on zvao Luka, najplodniji komad ziratne zemlje u ovom kraju. Prodan je lani. Plug odavno nije zaorao brzadu, a dio Luke je pretvoren u auto-otpad. Šteta! *(Photo. I. Halilović)*

Budući da je Staro Selo bilo u muslimansko-bošnjačkom, vakufskom, begovskom, porodičnom posjedu, lijepo bi bilo od gospođe Aničić da javnosti predoči dokument na osnovu kojeg se vidi da je spomenuta parcela mezarja u Starom Selu kupljena od muslimana vlasnika i kao takva pravno prešla u ruke Opštine Mrkonjić-Grad.

Pa i tada, ta nedozvoljena trgovina nema pravno uporište u strogim propisima vakufljenja i upravljanja vakufom. U suprotnom, može se zaključiti da je Opština Mrkonjić-Grad došla u posjed mezarja u Starom Selu na nezakonit način, uzurpacijom agrarnom reformom 1918., ili na neki drugi ilegalan način. Otmačina je tradicija srpskih vlasti. Uostalom, i sama zgrade Općine, trg Kralja Petra, i čitavo gradsko uže i šire područje Općine pripadalo je vakufu, o čemu svjedoče Vakufnama i drugi dokumenti, a i činjenica da su i zgrade Medžlisa IZ i Općina Mrkonjić-Grad prvi susjedi.

AF Staro Selo 5 — **Stao Selao dans: Ni traga muslimanima Bošnjacima, a biljezi nestaju pod zubom vrmena i nebrige** *(Snimak dronom I. Halilović)*

Pa i ako je mezarje u Starom Selu prodano, ustupljeno, odeto. opet nema formlanog razloga za odbijanje zahtjeva za trajnim upravljanjem čuvanjem od devastacije mezara u Starom Selu. Što će mezar Načelnici Općine, ako ne zbog namjere da ono vremenom nestane! Možda napravi zgradu kao na Mečetu u Varcar Vakufu, na mjestu stare džamije…

Kulu Kulenovića u Starom Selu, neki je od osiromašenih begovića možda prodao, pa tako i mezare predaka! Kad id ekrava, neka ide i tele i priuza! Možda je prodao i lokalitet džamije koju je podigao beg Kulenović. Ali, ni Kula, ni Džamija nisu mogle biti srušene samo i jedino zubom vremena. Kulu su zapalili srpski ustanici (četnici!) početkom II svjetskog rata. Od kamena Kulenovića kule izgrađen je Zadružni dom u Bilajcu, a nešto ga je završilo u temeljima i zidovima kuća po Starom Selu.

Nemoguće je da su muslimani uzurpirali, oteli nečiju zemlju da bi izgradili džamiju, jer to ne bi bila džamija kao Božja kuća pravovjernih, nego haram-kuća, taman da su stobezi. Tako je i kada je u pitanju mezarje pokraj Džamije. To svakako ne bi bilo u duhu vjere, to bi bio grijeh, kažnjivo i po Božjem, a i po zemaljskim zakonima. Odgovori na ova pitanja se moraju dati.

Načelnica Divna Aničić podsjeća-informira-podučava-obavještava Medžlis Islamske zajednice da se mezarjem (grobljem) smatra ono zemljište koje služi za obavljanje pogrebnih djelatnosti, pa pošto se u tom mezarju više ne kopa, i ne treba ga dati muslimanima na korištenje i čuvanje od propadanja. Neka se za sada naiva muslimanskim mezarom, ali neka propada, o neka mu se zatre trag, što prije to bolje.

Mezarje u Starom Selu ne služi za obavljanje pogrebnih djelatnosti od 1950. jer tu odavno ne žive muslimani. Neće nikad ni živjeti! Ovovremeni muslimani ovog kraja mogu poslužiti kao primjer odricanja od svoje baštine i povratka na didovinu. Stoga, neopravdan je strah gospođe Aničić po tom pitanju.

Uz to, postoje dva harema u Varcar Vakufu – Mrkonjić-Gradu u koja se kopaju i oni što su ostali u Varcaru, a i neki koji su ga za života morali napustiti, najčešće zbog srpskog fizičkog i duhovnog terora, urbicida i genocida. (Islamska zajednica ima geslo – prvo pare, preko 1.000 KM, pa onda dozvola za ukop!

Činjenica koju načelnica Opštine Divna Aničić zanemaruje je kako Islamska zajednica nije tražila mezarje za obavljanje pogrebnih djelatnosti – dženaza, iz prostog razloga što u Starom Selu ne živi ni jedan musliman. Za to je kriva agrarna reforma iz 1918., paljevine i pljačke srpskih ustanika, rušenja Kulenovića kule, prepuštanje zubu vremena mezara i nišana, džamije, objekata orijentalne bosanske arhitekture, prelaskom zemljišnih posjeda u ruke Srba srpske Opšine Mrkonjić-Grad, stopostotnom izmejnom etničke strukture stanovništva.

Vratimo se Obavještenju!

Navođenje zakona koji tretira pitanje i ovog mezara kao komunalnog objekta za sahrane u najmanju ruku je smiješno kao providan pokušaj opravdanja odbijenice pozivanjem na zakon.

Općina Mrkonjić-Grad se oglušila na ponovljeni, službeno protokolirani zahtjev nekoliko stotina građana za preimenovanje makar nekoliko ulica srbijanskih mitoloških junaka poput Rđe Zlopogeće, Majke Jugovića, četnika Drenovića – imenima bošnjačko-hrvatske povijesnih ličnosti koje je ovaj kraj izrodio, kako bi i povijest i kultura starosjeditelja bila makar zehru zastupljena. Načelnica ni mukajet. Muslimani jednostavano nisu nikad ni postojali. Srpska Općina Mrkonjić-Grad ima svoju slavu, slave imaju i škole, i elektro-privreda, mural Kralja Petra je zidu na jednoj raskrsnici, srpskom kralju (koji nema veze sa poviješu grada) je na sred Kolobare, na vakufkoj zemlji…, ali nigdje ni traga makar Mustafi-agi utemeljitelju grada. Glavni Mustafa-agin spomenik, simbol, stožer oko kojeg s erazvijao grad, Džamiju, su poravnali, ostalima nema ni traga, a na ruševinama Džamije napravili deponiju smeća.

Mustafu-agu, iako mu je djed bio musliman, Bošnjak, svojatali su kao Srbina!

Ruski ambasador-špijun Giljferding bilježi polovinom 18. stoljeća tek šest prvoslavnih kuća u gradu. (To su kuće i danas čestitih Srba, starosjedilaca!)

Od 2.000 muslimanskoh kuća, koje bilježi putopisac Evlija Čelebija stoljeće ranije, danas se na prste mogu prebrojati.

Dom zdravlja nosi ime “Dr. Jovan Rašković” pokraj toliko zaslužnih lokalnih doktora. Haj, neka ne daju ime makar i sokačiću po nekom Bošnjaku ili Hrvatu, ali neka dadnu po dr. Juliusu Grinfeldu, on je zadužio ovaj kraj. (Dodik ima dostove među viskom izraelskim ličnostima, ali eto zaboravljaju dr. Grinfelda! Ne mere ga zapasti od Rđe Zlopogleđe, onog pjandure i balvanaša Raškovića koji je svojom bolesnom politikom prouzrokovao nesreću i nestanak krajiških Srba!)

A Mezar - Staro Selo. paragraf 5 — Nema opravdanja zašto je muslimansko mezarje u srpskim rukama, niti ima opravdanja za uskraćivanje zahtjeva za korištenje pozivanjem na zakone o grobljima, niti na zadnju, netačnu godinu kada je ovdje neko ukopan

Gospođa Načelnica navodi, sve pozivajući se na zakon, kako se tražena parcela – muslimansko mezarje – ne može koristiti u pogrebne svrhe jer je to groblje staro, a00 se u njemu ne vrši ukop zadnjih 90 godina.

To je izmišljotina!

Pa da i jeste tačana brojka od 90 godina, to nije uopće razlog za odbijanje zahtjeva za korištenjem i čuvanjem mezara. Istina je kako se ukop u tom mezarju ne vrši od 1950. To tvrdi dr. Kulenović u spomenutom radu o Starom Selu, znači zadnjih 70 godina!

A Staro Selo - plan mezarja — **Skica preuzeta iz rada o Starom Selu dr. Saliha Kulenovića**

Dr. Salih Kulenović: “Neke porodice iz Starog Sela su svoje zemljišne posjede napustili, neki su ih prodali u bescijenje, a mnoge od ovih porodica su i danas posjednici određenih parcela. Iseljavanja iz ovog naselja uglavnom su uzrokovana čestim ratnim prilikama i teškim poratnim životnim uslovima.”

(Tu je, među ostalim, i posjed Muharema Krivdića, ustvrdio je nedavno njegov unuk Asim Krivdić.)

Ibid: Za vrijeme austrougarske uprave u ovom naselju su postojale 33 kuće, uglavnom bošnjačke.[6] U prošlosti, ovdje su živjele sljedeće bošnjačke porodice: Kulenovići, Dubice, Vojnikovići, Palavrići, Škandrići, Heganovići, Pehlivanovići, Krivdići, Herići i dr. Od navedenih porodica, najbrojniji su bili Kulenovići koji su ovdje imali zemljišne posjede kao i u susjednom Bjelajcu, odnosno Bjelajačkom (Bilajačkom) polju. Zapravo, Kulenovići su imali velike zemljišne posjede ne samo u Starom Selu i Bjelajcu (Bilajcu), već i u Šehovcima, a možda i u drugim susjednim selima. Zapravo, Kulenovići iz Starog Sela i Bjelajca bili su za vrijeme osmanske i austrougarske uprave zemljovlasnici gotovo na čitavom prostoru u dolini Crne Rijeke počev od njenog izlaska iz Mrkonjić Grada pa sve do njenog ušća u Vrbas. Ostale navedene porodice iz Starog Sela su takođe imale zemljišne posjede, ali znatno manje površine u odnosu na posjede Kulenovića.

Ibid, citat: [14] U mezarju u Starom Selu su ukopani Salih-beg i Zulka hanuma Kulenović, djed i nana autora ovog rada, koji su živjeli na svom zemljišnom posjedu površine 500 duluma u Bjelajcu. Djed Salih-beg je tu ukopan početkom II svjetskog rata, a nana je ukopana 1950. godine. Vjerovatno je na ovom mezarju ukopan i pradjed autora ovog rada, Ibrahim-beg Kulenović. U Bjelajcu su velike imetke imali još i Ragib-beg Kulenović, a zatim Mustaj-beg Kulenović i Avdi-beg Kulenović. Ragib-beg Kulenović (brat Salih-bega Kulenovića, autorovog djeda) je u vrijeme austrougarske vlasti znatno osiromašio, nakon čega je otišao u Sarajevo i tamo se zaposlio kao portir u zgradi Zemaljske vlade. Ragib-begov imetak nalazio se odmah do imetka njegovog brata Salih-bega. Danas na jednom dijelu bivšeg Ragib-begovog imanja u socijalističkom periodu je sagrađena pravoslavna crkva i formirano pravoslavno groblje.” Kraj citata.

Gospođa načelnica Opštine Mrkonjić-Grad, Divna Aničić, koja je vlasnik mezarja u Starom Selu, ne drži se teme, polupala je namjerno lončiće kako bi opravdala svoju arogantnost i pakost.

Sporno muslimansko greblje – to jeste mezarje – neće biti buduće mjesto ukopa niti smiraja muslimana. Niko neće poželjeti sahraniti nekoga svoga u mezar koji je tako zapušten i koji bi uskoro mogao biti zatrt! teško, da je i u očuvanom stanju.

Muslimani su poumrli, protjerani pred barbarima i paliteljima, ostavili kosti u muhadžirluku, ispalili se na Mars, protjerali se u Europu ili Ameriku, neće će se vratiti… U Starom Selu nema selameta. Ali, tamo je njihovo mezarje kao dokaz da ih je tu nekad bilo! Mezarje je i u ovom slučaju matična knjiga muslimana. Tu matičnu knjigu Načelnica bi da uništi i tako nastavi tradiciju zatiranja svega muslimanskog

A Nišan — Čupanje korijenja, uništavanje matičnih knjiga muslimana Bošnjaka – Lijepo urešeni nišan na Mečetu; uklonjen je, pa nestao, a na njegovu mjestu je nikao Spomen-dom ZAVNOBiH-a Dom je preimenovan u Dom kulture, a umjesto utemeljitelja novije bosanske državnosti, spomenik je srpskom borcu – junaku “Otadžbinskog, oslobodilačkog rata” (Photo: Ivan Lovrenović)

Nije li Spomen-dom ZAVNOBiH-a izgrađen na mezaru na Mečetu, kao i “baraćka” zgrada na ruševinama džamije koju su komunisti prvo pretvorili u skladište građevinskog materijala? Nije li u mjestu Kula (sic!) gdje je bio begovski čardak Bahitijarevića, nestalo bilo kakovog traga i kule muslimana! Ostalo je ime, čudi me da ga nisu promjenili u Srpsku kula, ili Obilića kulu. Ili, Kula Rđe Zlopogleđe. U Kuli odavno nema muslimanskog uha, mogli su.

Spomen dr. Luki Čuliću, gospodaru života i smrti, spomen kuluku i genocidu. Po kriterijima novokomponiranih Srba, dr. Čulić je za istrebljenje poturica, katolika, za progon, smrti, otimačinu posjeda (uz potvrdu!) – mogao uskoro dobiti svoju ulicu, trg, ili ime Doma zdravlja!

Nakada su muslimani živjeli u Podrašnii, Sitnici, Bočcu…

Gdje je bočačka džamija? Gdje su bočački muslimani? Obitelji Dizdara i Kapetanovića su poklane, a koljaču Lazaru Tešanoviću, četničkom vojvodi, današnji Srbi su ispavili spomenik. Ubijenim Dizdarima i Kapetanovićima spomen-obilježje je srušeno. Ko koristi posjed Dizdara i Kapetanovića? Čija je tvrđava, lokalitet srušene džamije? To bi gospođa Divna Aničić morala znati!

Desetci žitelja Trnova stradali su od četničkog noža i paljevine. Koliko se sjećam, odbijen je zahtjev da se ogradi tamošnji mezar.

Nekada su se bezi, po tvrdnji današnjih mješatana Kule (Srba,) u akšam, za tiha vremena, međuosobno dozivali sa bezima u Starom Selu. (Vazdušna linija od Kule do Starog Sela je oko pet kilometara.) Ne samo da su nestali velikoposjednici bezi čija je zemlja oteta i poklonjena “onima koji je obrađuju,” nego je iskorijenjeno i svako muslimansko sirotinjsko ime, porušen mesdžid, džamija, a imovina oteta, 1992. uz muhur četničkih vlasti.

AA porijeklo s tanovništva — **Lovrenović, Halilović: Fotomonografija Mrkonjić-Grad, NU Mrkonjić-Grad, 1973.**

Uveden je i novi zakon, po kojemu muslimani ne mogu na rukama nositi svoje umrle od kuće do džamije, i od džamije do mezara! Ukinuta je tradicija stara 400 godina odavanja počasti umrlima nošenjem na rukama. Valjda da džennaza ne bi smetala srpskom saobraćaju i da bi nazor uvedena u ovdašnju tradiciji “voženja” mrtvih do groblja. Volovska kola i opanke, novograđani su zamijenili skpocijenim autima i lakiranim cipelama.

AF staro selo 6 — Pogled iz prtičije perpektive na jedan zaselak Starog Sela: Još je dosta napuštene muslimanske zemlje u ovom kraju koja će boj se, uskoro biti uknjižena na srpske vlasnike *(Photo: I. Halilović)*

Bodu u srpske oči i zadaju bol u srcu i mozgu ostaci Kule, Džamije, nekoliko nišana. Sve to treba porušiti i poraavnati.

Ima tu još kostiju koje se ukažu na površini mezarske zemlje. Svijete noću, ko nur. Grijeh je gaziti ih danas, a sutra preorati, poravnati.

Da je načelnica Divna Aničić pozitivno odgovorila na zahtjev IZ, onda bi dokazala da ona i sama nije dio srpske politike zatiranja svega bošnjačkog kako bi se izgradio lažni mit o Srbima kao većinskim vlasnicima nad zemljom i na području Opštine Mrkonjić-Grad. Mezari, kule, toponimi sa muslimanskim predznakom mogu nanijeti duhovnu bol Srbima… Tako je nestao i stari originalni naziv Varcar Vakuf, a i Varcarani.

Ima tu još kostiju koje se ukažu na površini mezarske zemlje. Svijete noću, ko nur. Grijeh je gaziti ih danas, a sutra preorati, poravnati.

A Staro Selo - osnova džamije

Devastacija mezarja iz XVIII vijeka nastavljena je sve do danas. I bez naučnog rada koji to potvrđuje, to je vidljivo svakome ko živi, ili ko kroči nakratko u Staro Selo, a ima zehru znanja o tom starinskom muslimanskom lokalitetu uz nekropolu stećaka.

Citat: “Po okončanju II svjetskog rata, sve do kraja 50-ih godina dvadesetog vijeka, broj bošnjačkog stanovništva se rapidno smanjivao, njihova materijalna kultura je naprosto nestala, a imanja su prodavana u bescijenje ili su administrativnim mjerama vlasti nacionalizirana ili eksproprisana, čime je etnička struktura stanovništva potpuno promijenjena.” Kraj citata.

Dalje, ibid: “Mustaj-beg Kulenović umro je oko 1925. godine u Bjelajcu, a sahranjen je u mezarju u Starom Selu. Njegov nišan, odnosno nadgrobna ploča koju su postavili 70-ih godina prošlog vijeka njegovi unuci, takođe je devastiran.

Džamiju, kulu i bošnjačke kuće zapalili su srpski ustanici 1942.godine. Zidovi džamije su zidani od klesanog kamena, krov je bio četveroslivni, pokriven šindrom, munara je bila drvena. Dimenzije džamije su 10m x10m. Zidovi su debljine 80 cm (prilog br.4). I danas (2018.godine) se vide ostaci zidova džamije, kao i ostaci mihraba[12] (sl.4 i sl.5).

Kulenovići su u Starom Selu sredinom 18.vijeka izgradili džamiju, a krajem 18.vijeka kamenu kulu. Ti objekti su ovdje postojali do II svjetskog rata kada su ih zapalili srpski ustanici. Poslije II svjetskog rata ovi objekti više nisu obnavljani. Od kamena kule je napravljen Zadružni dom u Bjelajcu, dio kamena je raznijelo lokalno stanovništvo. U mezarju u kome se nalazila džamija su sahranjivani umrli članovi bošnjačkih porodica iz Starog Sela i Bjelajca do sredine 60-ih godina dvadesetog vijeka.

Džamija nije obnavljana poslije II svjetskog rata, jer je tu praktično nestalo džemata. Rijetko ko od Bošnjaka se vratio u Staro Selo. Pedesetih godina prošlog vijeka ovdje su živjele svega četiri (4) bošnjačke porodice[13], dok su ostale bile u muhadžirluku u Varcar Vakufu (Mrkonjić Gradu), Jajcu, Banja Luci, Sarajevu i drugim mjestima širom Bosne.”

Mezar - Staro Selo. Divna

Zaključak: Načelnica Opštine Mrkonjić-Grad poručila je svojim potpisom na Obavještenje – odbijenicu zahtjeva Medžlisa IZ Mrkonjić-Grad za ustupanje mezarja u Starom Selu IZ čime je postupila mimo logike, ali po pravilima srpske hegemonističke i agresivne politike uništenja svega što je muslimansko – bošnjačko. Ta barbarska politika presuđena je i odlukom Doma za ljudska prava BiH koji je presudio da je srpska vast u Mrkonjić-Gradu pogazila prava muslimana na slobodu vjeroispovijesti.

Načelnica Divna Aničić ne dozvoljava u ime zakona (sic!) da se spasi i sačuva muslimansko mezarje u Starom Selu koje je u srpskom posjedu i propada, jer ako se ne uništi, dokaz je to da su u Starom Selu živjeli i u mezarje kopani muslimani.

To mezarje u Starom Selu nalazi se u blizini srednjovjekovne nekropole stećaka. Dr Salih Kulenović navodi: “Prema I. Lovrenoviću, uz bivšu džamiju u mezarju u Starom Selu ima sedam (7) stećaka-sanduka koji nisu ukrašeni.[5]

“I ispod stećaka i ispod nišana leže isti ljudi ove zemlje, leže doslovno naši preci… Bošnjaci nisu neki strani, tuđinski, anadolijski, azijatski, istočnjački element, ili istočnjački i osmanlijski ostatak u ovoj zemlji, nego su Bošnjaci stari bosanski i stari evropski narod… na osnovu onoga što su neupitni tragovi njihova postojanja, života i smrti bosanskih i bošnjačkih ljudi na ovoj našoj jedinoj bosanskoj zemlji” rekao je dr Kordić na nedavnoj promociji knjige r. Ibrahima Pašića: “Od stećka do nišana u Bosni i Hercegovini.”

U makar u 170 slučajeva u Bosni nauka je dokazala kako su prelaskom na Islam Bošnjaci – muslimani nastavili sahranjivati svoje umrle u mezarevima u blizini nekorpola stećaka, blizu didu, pramdidu, precima. Nisu se odrekli svojih “inovjernih” predaka, svojih korijena, nisu staru vjeru ni vrijeđali ni osporavali, jer bi tako osporili sebe.

A Staro selo, sl 2. — **Crteć preuzet iz naučnog rada o Starom Selu dr. Saliha Kulenovića**

Prirodna je želja insanska poslije smrti biti “blizu dida,” makar did bio doskora i bosanske krstijanske vjere. Vjere su se mijenjale, nisu ni bosanski Srbi koji su propagandom i potkupljivanjem ostali vjerni “pradedovskoj veri” i postali Srbi, ostali vjerni bogu Perunu, pa se i dalje klanjaju drveću! Primili su pravoslavlje, pa su rušili sve što ih je podsjećalo na prijašnja vjerovanja u boga Peruna…. Stoga oni nemaju pravo spočitavati Bošnjacima – muslimanima da su izdali pradedovsku veru, pa ih za to treba pobiti, a njihove tragove uništiti. (I fra Ivan Frano Jukić – Slavoljub Bošnjak – će na jednom mjestu ustvrditi kako u Bosni ne postoje ni Srbi ni Srpski jezik, nego kako je ovdje sve po naški, bošnjački – bosanski. Na drugom mjestu će ružno pisati o “mehamdancima” kao poturčenjacima i njihovoj nikakvoj vjeri, a o “odžama kakvi su” zli i neuki, ne treba ni hartiju (artiju) trošiti. Piše Jukić; to je sve zbog pohlepe poturčenjaka da sačuvaju imanja i položaje. Boga mi, kao da su bosanski Hrvati oduvijek bili Hrvati – niti su se poklonili Papi, pa pogazili pradjedovsku vjeru krstijansku apostolsku vjeru zamijenili katoličanstvom, da bi sačuvali imetke u vremenu kada se (da li baš zbog toga) počinje kruniti veliko bosansko Kraljevstvo, da bi ga dijelom pokalitočenog zauzeli Turci, kojima su prišli pripadnici stare vjere i postali “poturčenjaci.”)

Obiteljsko stabblo Kulenovića — **Obiteljsko stablo bilajčkih i Kulenovića Starog Sela icrtana rukom Koste Höremana, koju su mi ustupili Željko i Ajla Cukut. Ajla vuče soju lozu iz Kulenovića stabla**

Zaključak: I Skupština Opštine i IZ Mrkonjić-Grada trebale bi zajednički tražiti od Komisije za očuvanje kulturno-historijske baštine BiH da starai kompleks sa ostacima mezara, džamije, kule u Starom Selu proglasi državnom, nacionalnom baštinom, da konzervira ili revitalizira neke objekte i sve sačuva od devastacije i nestanka.

U svakom slučaju, ne smije se prepustiti baštinu Starog Sela da propada i nestaje, ma u čijem posjedu se ona nalazila, važna je briga o njoj i njeno čuvanje za buduće generacije kao dokaz da s nama nije ni nastao svijet, a neće ni nestati.

Birtije, butici, mesnica – Restoran “SRBIJA” na Dedića mezaru u Varcar Vakufu

Samo, neka to ne bude kao sa vakufima, pa i Varcarskim koji se sveo na fildžan, pa ga Divna Aničić iz svog ureda podignutog na vakufskoj zemlji, može zaokružiti jdnim pogledom sa svoga visokog pendžera, diviti spomeniku Kralju Petru također ispravljenom na vakufskoj zemlji. Dvadestak metara od njena pendžera je (porušena srpskim minerima) Kizlar-agina džamija i Ured Medžlisa Islamske zajednice; sve je to podignuto na Vakufu Mustafe-age koji se ne može ni otuđiti ni prodati, jer je opće dobro. Tu je i devastiani i otuđeni dio Dedića mezara uz Mustafa-ginu džamiju koja niče iz pepela u na čijim temeljima rički hodža psuje kao kočijaš. Otimačinom dijela mezara, Srbi su uz dozvolu srpskih vlasti podigli birtije, trgovine, mesnice, restorane, a jedan od njih nosi naziv “Srbija.”

Islamska zajednica se zadovoljila simboličnom krijom za te objekte bespravno podignte na mazaru, umjesto da uporno traži da se ti objeti uklone. Ne zahtijeva, iako ima presudu Doma za ljudskog prava za to, da Općina načelnice Divne Aničić obnovi srušenu džamiju, šadrvan…

Dati vakufsko na čuvanje, zaštitu i brigu Komisiji – Zavodu za zaštitu spomenika povijesti i kulture – kako ne bi i sa fildžanom preostalog Mustafa-aginog vakufa bilo kao sa mezarjem Hadži-Babinog Vakufa u Banjoj Luci kojeg je IZ prodala jednom srpskom tajkunu da bi gradio stambene zgrade. Hodže su uvijek gladne para.

Mirso 1 — **Mirsad KAHAREVIĆ nakon što ga je prevario rički hodža Mufif Haskić: “Hodža strpa pare u džep pa pobježe, a ne plati nam čišćenje mezara**

Neka ne bude kao sa mezarem u Obrcima u kojem su pokopani varcarski muslimani koje su četnici na bigajri hak pobili u Oborcima u septembru 1995. za koji rički nazovi hodža Mufid Haskić u čije ime mutevelija kupi pare od džematlija, a Huskić ih strpa u džep džubeta, umjesto da malo odvoji i da i onima koji su mezar očistili pred Mevlud.

Svjedok sam kako je na jednom od Mevluda na tom mezaru mutevelija džemata Varcar Vakuf (Mrkonjić-Grad) skupljao novac od prisutnih i za održavanje i čišćenje tog mezara.

Tada mi je prišao Mirsad Kaharević i u kameru izjavio da su hodža i mutevelija pokupili pare, strapali ih u džep i napustili mezar ne plativši njemu i još jednom radniku za posao čišćenja mezara, iako su njih dvojica tražili obećanu naknadu. O Bajramu u sred ljeta, iako uvijek IZ uvijek ima novac donatora za kosidbu, ne može se proći kroz mezar od visoke i guste travujine.

Oborci, Mavlud — Na Mevludu u Oborcima, zločinački poijenim nevinim muslimanima. Davno je ef. Slipac iz Donjeg Vakufa obećano da će spomenikom biti trajno obilježeno mjesto gdje je pala njihova krv… Rički hodža na Mevlud ne poziva ni oboračkog imama, valjda da bi mu ostalo više para. Radnici koji očiste mezar pred Mevlud, vrate se kući praznih šaka jer rečeni hodža strapa pare u džep svoga džubeta

*** Zahvaljujem se dr. Salihu Kulenoviću što sam imao mogćnost objaviti u cjelosti, a ovdje i citirati dijelove njegova rada i koristiti fotografije.

Korišteni ovi izvori i dokumenti, kao i postovi sa ovog Bloga:

Dr. Salih KULENOVIĆ: STARO SELO KOD MRKONJIĆ-GRADA (VARCAR VAKUFA)
https://ihalilovic.com/2020/04/22/dr-sc-salih-kulenovic-staro-selo-kod-mrkonjic-grada-varcar-vakufa/
Dženana Semiz EFENDIĆ: SRPSKA AGRARNA REFORMA I KOLONIZACIJA 1918. https://www.bosanskehistorije.com/historija/33-bosna-od-1918-1992/257-srpska-agrarna-reforma-i-kolonizacija-1918
Ibrahim HALILOVIĆ: HUDUDNAMA ČIFLUKA MUSTAFA AGE IZ 1591. https://ihalilovic.com/hududnama-ciftluka-kizlarage-mustafe-iz-1591-godine-na-kojem-je-osnovan-varcar-vakuf/
I. HALILOVIĆ ISTINA O NASTANKU VARCAR VAKUFA https://focanskidani.wordpress.com/2016/03/22/istina-o-nastanku-varcar-vakufa/
I. HALILOVIĆ: VAKUFNAMA CARSKOG KIZLARAGE MUSTAFE, SINA MEHMED-BEGOVA: PRVO JE…
. Lovrenoović, Halilović: Fotomonografija Mrkonjić-Grad, zatim periodična i dnevna štampa, lična arhiva, fimski i video-zapisi
Ibrahim Halilović, Hadži Bedrudin Gušić: BOSNA JE ZEMLJA VAKIFA I ZEMLJA MUNAFIKA https://www.youtube.com/watch?v=x0YVaSmMc-w&t=27s
I. Halilović: UNIŠTENA SPOMEN-PLOČA POBIJENIM OBITELJIMA DIZDARA I KAPETANOVIĆA U BOČCU; PODIGNUT SPOMENIK VOJVODI LAZARU TEŠANOVIĆU ČIJI SU ČETNICI POČINILI TAJ POKOLJ https://ihalilovic.com/2017/11/09/unistena-spomen-ploca-pobijenim-obiteljima-dizdara-i-kapetanovica-u-boccu-podignut-spomenik-vojvodi-lazaru-t
PETICIJA GRAĐANA MRSKONJIĆ-GRADA – VARCAR VAKUFA ZA PROMJENU NAZIVA NEKIH ULICA U MRKONJIĆ.-GRADU https://ihalilovic.com/2016/06/18/peticija-grupe-gradana-mrkonjic-grada-varcar-vakufa-za-promjenu-naziva-ulica-u-mrkonjic-gradu/
I. Halilović: MUFTIJA IZREKAO PISMENU KRITIKU HUSKIĆU ZBOG MUFTIJA IZREKAO PISMENO UPOZORENJE MUFIDU-EF. HUSKIĆU ZBOG NEDOLIČNOG PONAŠANJA https://ihalilovic.com/2013/09/08/muftija-izrekao-pismeno-upozorenje-mufidu-ef-huskicu-zbog-nedolicnog-ponasanja/
Dom za ljudska prava BiH: REPUBLIKA SRPSKA JE USKRATILA ISLAMSKOJ ZAJEDNICI SLOBODU RELIGIJE I OTELA JOJ IMOVINU https://ihalilovic.com/2013/04/06/republika-srpska-je-uskratila-slobudu-religije-i-otela-imovinu-islamske-zajednice/
MUFID EFENDIJA ZABRANJUJE DŽEMATLIJAMA KONTAKT I RAZGOVOR SA MNOM https://ihalilovic.com/2012/08/09/mufid-efendija-zabranjuje-dzematlijama-kontakt-i-razgovor-sa-mnom/
I. Halilović:CENZORSKE ZABRANE SNIMANJA I KOČIJAŠKE PSOVKE HODŽE MUFIDA HUSKIĆA, LAŽNA PRIJAVA POLICIJI https://www.youtube.com/watch?v=2wLDPlJcRs
I. Hailović: KAFANSKI RAZGOVORI https://www.youtube.com/watch?v=YoXoXbHCaXY&t=2s

27/04/202027/04/2020

Prof. dr. Francis A. Boyle: CORONAVIRUS NIJE POTEKAO OD ŠIŠMIŠA KUPLJENOG NA PIJACI, NEGO JE SINTETIČKI PROIZVEDEN U LABAROTORIJI ODAKLE SE PROŠIRIO – COVID 19 JE ZABRANJENO ORUŽJE ZA BILOŠKO RATOVANJE

26. aprila/travnja 2020.

https://healthy-headlines.com/2020/04/26/sars-cov-2-a-biological-warfare-weapon/

ZDRAVO ŽIVLJENJE

Prof. dr. Francis A. BOYLE: Ukratko, SARS-CoV-2 čini se da je bioinžinjerirani koronavirus šišmiša13 – koji je u početku bio benigan i neprenosiv na ljude. Zhengli je potom genetski modificirao virus kako bi integrirao spike proteine koji omogućuju virusu da uđe u ljudske stanice vežući se za ACE-2 receptore. To je bila prva modifikacija…

Osobno vjerujem da dok naši politički lideri ne budu iskreni s američkim narodom, i u Bijeloj kući i u Kongresu i s našom vladom države, i javno priznaju da je to izuzetno opasno uvredljivo oružje za biološko ratovanje s kojim se bavimo, ne vjerujem da ću vidjeti da ćemo se moći suprostaviti i zaustaviti, a kamoli pobijediti corona virus. “

Predsjedavajući Harvard odjela za hemiju, stručnjak za nanoznanost dr. Charles Lieber, uhapšen je početkom ove godine od strane saveznih agencija, osumnjičen za ilegalno poslovanje s Kinom. Lieber je negirao optužbe.

Prof. dr. Francis A. Boyle je 4. februara 2020. izjavio da je corona virus proizveden u labaratoriji za biološko oružje u Wuhanu. Rasprava o porijeklu virusa COVID 19 vodi se ne samo u naučnim krugovima, nego se rasplamsala i na socijalnim mrežama.

Prevod: Prof. Boyle: Potpuno je jasno da nakon Regana vidmo opasnu ofenzivu i utrku u ratovanju biološkim pružjem u koju je uključen biološki inžinjering i sada novo područje sintetičke biologije koje je bilo sponzirirano, plaćeno i uspostavljeno od strana Pentagonskog DAPRA ureda. Druge vlade su se kretale naprijed nazad u toj oblasti, ali one ne žele ništa javno kazati jer je taj rad ilegalano, pa bi time potvrdile povredu Konvencije o biološkom oružju

Ovdje u ovom tekstu kojeg objavljuje “Healthy Headline” neki su učesnici rasprave na ovom portalu pokušali osporiti znanje pr. Boyleao o biološkom oružju i virologiji. Dobili su odgovor. (Ad hoc prevod sa engleskog)

Normalno, iako koronavirus koji se nalazi kod slijepih miševa može biti SARS, on obično ne inficira ljude jer ne cilja ACE-2 receptor. Zarazni uzročnik koji izaziva trenutnu pandemiju naziva se SARS-CoV-2 – SARS koji označava “ozbiljnu akutnu respiratornu infekciju” i CoV-2 što ukazuje da je drugi tip SARS koronavirusa za koji se zna da inficira ljude.

SARS-CoV-2, naravno, sadrži genetsku modifikaciju vezanu za ACE2 receptore u ljudskim ćelijama, što joj omogućava da ih zarazi. Zhenglijeve publikacije pokazuju da je koronavirus šišmiša pretvoren u onaj koji prelazi s životinjske vrste i inficira ljude. Na tome se zapravo radi više od 10 godina.

“Zato sam rekao da je SARS bioinženjersko ratno oružje za početak”, kaže Boyle. “I to je ono što … su [Univerzitet] u Severnoj Karolini i … Australijska laboratorija pokušavali učiniti još opasnijim zbog dobitaka funkcija i HIV-a. Dakle … SARS je biološko ratovanje [uzročnik] na početku je procurio iz labaratorije, i on je izvor epidemije [COVID-19]. “

Pored toga, indijski rad, koji je na kraju povučen zbog intenzivnog političkog pritiska, pokazuje da je protein ovojnice HIV virusa zvan GP41 integriran u RNA sekvence SARS-CoV-2. Drugim riječima, to implicira je da je virus HIV genetski inženjeriran na SARS.

Dakle, ukratko, SARS-CoV-2 čini se da je bioinžinjerirani koronavirus šišmiša13 – koji je u početku bio benigan i ne prenosiv na ljude. Zhengli je potom genetski modificirao virus da integrira spike proteine koji omogućuju virusu da uđe u ljudske stanice vežući se za ACE-2 receptore. To je bila prva modifikacija.

Druga modifikacija bila je integracija proteina ovojnice od HIV-a zvanog GP141, koji ima tendenciju narušavanja imunološkog sistema. Čini se da treća modifikacija uključuje nanotehnologiju da bi virus bio dovoljno lagan da može dugo ostati u zraku, očigledno mu omogućava raspon do 27 stopa (oko devet metara.)

Nanotech stručnjak sa uhapšenom Wuhan vezom

Iako je iz laboratorija BSL4 u Wuhanu možda procurio virus, izgleda da njegovo stvaranje nije ograničeno na Kineze.

Kao što je Boyle napomenuo u svom komentaru gore, predsjedavajući Harvard odjela za hemiju, stručnjak za nanoznanost dr. Charles Lieber, uhapšen je početkom ove godine od strane saveznih agencija, osumnjičen za ilegalno poslovanje s Kinom. Lieber je negirao optužbe.

Tehnološki univerzitet u Wuhanu (WUT) navodno mu je plaćao 50.000 dolara mjesečno. od 2012. do 2017. kako bi se pomoglo uspostavljanju i nadzoru WUT-Harvard Joint Nano Key Laboratory. Takođe je primao dodatnih 150.000 dolara mjesečno životnih troškova iz kineskog programa „Tisuću talenata“. Problem je bio u tome što zvaničnici Harvarda tvrde da laboratoriju nisu odobrili i da nisu znali do 2015. godine. Boyle komentariše:

“Naslovna priča – da Harvard nije znao šta se događa – je glupost. Na Harvardu sam proveo sedam godina. Imam tri stepena sa Harvarda. Dvije godine sam proveo na Harvardu.

Naravno, Harvard je znao da njegova stolica odsjeka za hemiju ima ovaj laboratorij u Wuhanu u Kini, gde je Lieber radio na nanotehnologiji u pogledu hemijskih i bioloških materijala. To je prijavljeno. Nisu rekli koji su materijali. Pored toga, sada je objavljeno da je Harvard bio institucija koja surađivala sa Wuhan BSL4. “

Istraživači koji rade na poboljšanju funkcije španskog gripa

Ako mislite da je SARS-CoV-2 loš, radujte se da to nije oružana verzija španskog gripa, koja je takođe u fazi izrade, prema Boyleu. On kaže:

„Rad Univerziteta u Severnoj Karolini bio je egzistencijalno opasan i to su znali u to vreme. Ako pročitate naučni članak UNC-a16 [napisao] naučnik Wuhan BSL4 [Shi Zhengli] … on kaže, “Eksperimenti sa cjelovitim i himernim rekombinantnim virusima SHC014 pokrenuti su i izvedeni prije pauze za financiranje istraživanja i od tada su pregledani a NIH je odobrio za nastavak studija. ‘

Kaže – rekombinantno… Dakle, priznaju da je to bilo u funkciji [istraživanja]. [Istraživanje] je zaustavio NIH17 [Nacionalni zavodi za zdravstvo]. Zašto je pauzirao NIH? Budući da je u to vrijeme postojalo pismo velikog broja naučnika za život u kojem se kaže da bi ova vrsta rada po funkciji mogla biti egzistencijalno opasna ako se iziđe u javnost. Stoga je to trebalo ukinuti… [Ali] NIH je to u početku financirao…

Napomena ovdje: Pročitao sam pismo NIH-a Univerzitetu u Sjevernoj Karolini, a UNC je radio dva istraživačka projekta za dobitak funkcije. Drugi je bio s dr. [Yoshihiro] Kawaokom sa Univerziteta u Wisconsinu, koji je oživio španjolski virus gripa18 za Pentagon.

Prema pisanju o pauzi, tamo je i radio na poboljšanju funkcije virusa gripe – moglo se samo zaključiti da je to španski virus gripa. Nije rekao španjolski grip, ali su takođe stavili pauzu na funkciju na tu vrstu smrtonosnog istraživanja…

Mislim, španjolski grip, svi znamo što je to, pa zamislite da mu se daju svojstva stjecanja funkcije španskog gripa, čineći ga još smrtonosnijim i zaraznijim. Upravo to se dešavalo u toj laboratoriji UNC-a … “

Uznemirujuće, iako je NIH zaustavio financiranje ove vrste istraživanja o dobitku funkcija smrtonosnih patogena u 2014. godini, on je to ponovno odobrio u prosincu 2017.,19 i Boyle sumnja da je posao Kawaoke možda ponovo pokrenut, iako nije pronašao dokaz za to još.

„Dakle, ovo je bio egzistencijalno opasan posao koji se odvijao u toj laboratoriji UNC-a. Svi su to znali, NIH je finansirao, NIAID pod doktorom Faucijem je to i finansirao. Točno su znali koliko je to opasno. Pauzirali su ga, a zatim nastavili ”, kaže Boyle.

Mogu li se prekršiti ugovori o ratovanju?

Kao što je već spomenuto, Boyle je profesor međunarodnog prava i sastavio je međunarodni ugovor o agentima i oružju protiv biološkog ratovanja. Taj je zakon još uvijek na snazi i osiguravat će doživotnu zatvorsku kaznu za sve koji su uključeni u stvaranje i puštanje SARS-CoV-2, ako je službeno zaključeno da je to agent za bioradničko ratovanje.

„Ako ste pročitali taj članak UNC-a, u njemu piše da se tačno radilo o sintetičkim molekulama… A u svom anti-terorističkom činu o biološkom oružju iz 1989. godine, posebno sam kriminalizirao – tim imenom – sintetičke molekule.

Zbog toga je u početku cio pokret sintetičke biologije … uspostavio Pentagon i DARPA. Oni su sve to finansirali. A to je novac DARPA koji stoji iza sintetičke biologije, pokretanja gena i svega ostalog.

I zato je na prvom sazivu sintetičkih biologa, u njihovom završnom izvještaju, jedna od njihovih ključnih preporuka bilo ukidanje anti-terorističkog čina mog biološkog oružja, jer su u potpunosti namjeravali koristiti sintetsku biologiju za proizvodnju biološkog oružja …

Zakon se i dalje primjenjuje.

On predviđa doživotnu zatvorsku kaznu za sve koji su to učinili … svim znanstvenicima koji su bili uključeni na Univerzitetu u Sjevernoj Karolini i svima koji su financirali ovaj projekt, znajući da je to egzistencijalno opasno – a to uključuje Faucija i [ljude iz] NIH-a … UNC, Uprava za hranu i lijekove… Institut za rak Dana Harvard na Harvardu… Svjetska zdravstvena organizacija… ”

Samo kako bismo išli u taj proces pravde?

Boyle objašnjava:

„Postoje dva načina. Prvo, morat ćete izvršiti pritisak na Ministarstvo pravde da procesuira te ljude. To bi moglo biti jako teško učiniti. Prema saveznim statutima, američki odvjetnici moraju podizati optužnice. Međutim, samo u pogledu Sjeverne Karoline, tamo se primjenjuje i državni zakon. Nisam istraživao zakon Sjeverne Karoline; međutim, mene su prvobitno angažirali ovdje da predajem krivično pravo i predavao sam ga sedam ili osam godina …

Da bi imao zločinačku namjeru, jedna od varijanti zločinačke namjere je demonstracija velike ravnodušnosti prema ljudskom životu. A to je zločinačka namjera neophodna za ubistvo.

Dakle, po mom mišljenju i moj savjet bi bio, ako ne možemo dobiti [generalnog tužioca Williama Pelhama] Barra da ne odustane od gonjenja tih ljudi, to treba učiniti okružni tužitelj, državni odvjetnik, generalni tužitelj tamo u Sjevernoj Karolini i optužite sve koji su uključeni u ovaj posao u Sjevernoj Karolini za ubistva širom svijeta.

A to bi moglo uključivati do ubistva, uključujući zlonamjernost predviđanja. Ponovo, jedan od elemenata može biti manifestacija ozbiljne ravnodušnosti prema ljudskom životu. I iz ovog članka (članak UNC-a 201521) jasno je, znali su da je to funkcija, pauzirali su ga jer je postojao opasno, zatim su ga ponovo odobrili i nastavili ga.

Dakle, mislim da bi mogao biti dobar slučaj sigurno da bi optužili ove ljude prema zakonu Sjeverne Karoline od strane pravnih vlasti Sjeverne Karoline, ako federalna vlada neće to učiniti za nas, po mom zakonu [Bioteroško oružje protiv terorizma Akt iz 1989.]. Ali opet, želim pojasniti, nisam istraživao zakon Sjeverne Karoline. “

Vrijeme za zatvaranje svih BSL4 laboratorija?

Boyle se zalaže za to da se sve laboratorije BSL3 i BSL4 moraju zatvoriti i da će tako prestati sva ratovanja sa smrtonosnim patogenima. „Sve su životno opasne“, kaže on. „Ovo je katastrofa koja čekala da se ponovo dogodi. I to se sada dogodilo. Tu smo. Gleda nas u lice. “

Dakako, COVID-19 nije nigdje tako poražavajući kao crna smrt ili španjolska gripa 1918. godine, a oba su izazvala šokantnu smrtnost, a sve bez pomoći sintetskih molekula i nanotehnologije.

Sama ideja da se bilo koja od ovih užasnih bolesti vrati u turbo naelektrisanom obliku trebala bi biti dovoljno zastrašujuća da bi se svijet ujedinio rekavši:

“Ne hvala; ne želimo ili ne treba da se vrše takva istraživanja. “

Koliku su vrijednost dosad pružile ove opasne laboratorije u odnosu na rizik kojem smo svi izloženi?

***

Zaključna riječ voditelja razgovora sa prof Boyleom:

PUNO GORI UBOJICA OD CORONA VIRUSA BIĆE EKONOMSKE TEŠKOĆE I EMOCIONALNI STRES KOJE TAJ VIRUS IZAZIVA

“Zaključno, iako Boyle vjeruje da COVID-19 ima sposobnost postati ozbiljan ubojica pandemije, odlučno se slažem. Na osnovu svih podataka koje sam do sada vidio, vjerujem da nije u pravu u ovom trenutku; sumnjam da će smrtni slučaj uslijed ekonomskih teškoća i emocionalnog stresa biti puno gori od same bolesti.

22/04/202022/04/2020

Dr. sc. Salih KULENOVIĆ: STARO SELO KOD MRKONJIĆ-GRADA (VARCAR VAKUFA)

Dr.sc. Salih Kulenović, profesor emeritus, Univerzitet u Tuzli

**Staro Selo kod Mrkonjić-Grada* (Varcar Vakufa)**

Prilog proučavanju kulturno-historijske baštine-

Sažetak

Kontinuitet življenja od prahistorije pa do savremenog doba na prostoru Opštine Mrkonić-Grad (VarcarVakuf), zatim promjene društveno-ekonomske strukture stanovništva i etničke promjene u zadnjih stotinu godina imaju svojevrsnu paradigmu u Starom Selu, mjestu koje je od sredine dvadesetog stoljeća pa naovamo doživjelo radikalnu transformaciju.

Stećci koj je kod Starog Sela za vrijeme austrougarske uprave evidentirao stručnjak Zemaljskog muzeja Kosta Herman (Hormann), nestali sredinom prošlog stoljeća kada je proširen makadamski put Mrkonjić Grad-Banja Luka, su dio kulturne baštine koja je, zajedno sa muslimanskim sakralnim i profanim objektima u ovom mjestu nepovratno izgubljena.

U osmanskom, austrougarskom i periodu između dva svjetska rata u Starom Selu je uglavnom živjelo bošnjačko stanovništvo. Najveće zemljišne posjede su imali begovi Kulenovići čiji je predak ovdje sredinom 18.vijeka dobio nasljedni timar.

Ključne riječi: Staro Selo, stećci, kula, džamija, mezarje, tragovi materijalne kulture ___________

*Mrkonjić Grad se nalazi u zapadnoj Bosni.Osnovao ga je krajem XVI vijeka Mustafaaga Bejazi, visoki osmanski dostojanstvenik na carskom dvoru. Na mjestu današnjegMrkonjić Grada bilo je selo Gornje Kloke u kojem je Mustafaaga, koji je bio rodom odavdje, sagradio više zadužbina i zgrada koje je uvakufio.Prvobitno, grad se zvao Jenidžei Jajce (Novo Jajce), a kasnije je dobio ime Varcar Vakuf.Godine 1924. ili 1925. je dobio ime po Petru Karađorđeviću koji se u ovom kraju skrivao pod imenom Petar Mrkonjić. U našoj novijoj historiji Mrkonjić Grad je naročito poznat po tome što je ovdje 25. novembra 1943.godine održan ZAVNOBiH na kome je obnovljena državnost Bosne i Hercegovine (O historijskim i geografskim podacima o Mrkonjić Gradu vidjeti: Salih Kulenović, Mrkonjić Grad (diplomski rad), Odsjek za geografiju, PMF, Sarajevo, 1969.

Abstract

The continuity of living from the prehistoric to modern times in the area of the municipality of Mrkonjić Grad (VarcarVakuf), then changes in socio-economic structure and ethnic change over the last hundred years have a paradigm in Old Village, a place that has undergone a radical transformation since the middle of the twentieth century.
Stećci recorded in the Old Village by an expert of the National Museum in Sarajevo, Kosta Herman (Hormann), disappeared in the middle of the last century when the macadam road Mrkonjić Grad-Banja Luka expanded, are part of the cultural heritage that, together with Muslim sacred and profane objects in this place is irretrievably lost.

In the Ottoman, Austro-Hungarian, and the period between the two world wars in the Old Village, there was a Bosniak population. The greatest landowners werebeysKulenovići whose ancestor here in the middle of the 18^th century received a hereditary timar. The Kulenovići built a mosque in Old Village in the middle of the 18th century and at the end of the 18-th century stone tower. These facilities existed here until World War II when the Serbian uprisings were lit them up. Since World War II, these facilities have not been restored. A part of the stone that these objects were made of had been used to build Conjoint house, the other part of the stone had been taken by the local population.In the cemetery where the mosque was located, the deceased Bosniak family members from Old Village and Bjelajcewere buried until the mid-60s of the twentieth century.

Key words: Old Village,stećci, tower, mosque, fields, traces of material culture

__________

*Mrkonjić Grad is located in western Bosnia. It was originally commissioned by MustafaagaBejazi, a high Ottoman dignitary at the Emperor's Court, at the end of the XVI century. On the site of today's Mrkonjić-Grad, there was a village of GornjeKloke where Mustafaaga, who was a native of the country, built more of its facilities and buildings. In 1924 or 1925, the town was named after PetarKaradjordjevic, who was hiding in this area under the name of Peter Mrkonjić. In our recent history, Mrkonjić Grad is particularly famous for the fact that here was held the ZAVNOBiH on 25th November 1943, on which the statehood of Bosnia and Herzegovina was restored (About historical and geographic information on Mrkonjić Grad see: Salih Kulenović, Mrkonjić Grad (graduate thesis), Department of Geography, PMF, Sarajevo, 1969.

Smješteno u dolini Crne rijeke, lijeve pritoke Vrbasa, Staro Selo se nalazi sjeveroistočno od Varcar Vakufa (Mrkonjić Grada) na udaljenosti od 4 km. Na jugu se graniči s Kopljevićima, na sjeveru s Kotorom, a na sjeveroistoku sa Bjelajcem (Prilog broj 1).

U Starom Selu postoji kontinuitet življenja od srednjeg vijeka, a možda i od prahistorije. Prema Kosti Hermanu (Hormann) koji je kao stručnjak Zemaljskog muzeja u Sarajevu posjetio Staro Selo za vrijeme austrougarske uprave, na zapadnom kraju Sela, a na lijevoj obali Crne rijeke, nalazilo se staro groblje s velikim brojem stećaka, srednjovjekovnih nadgrobnih kamenova različitih oblika (sljemenjaka, ploča) i različito ornamentisanih.[1](sl.1)

U ovojnekropoli K.Herman je posebno izdvojio dva stećka koji se oblikom i veličinom izdvajaju od ostalih; na manjem nadgrobniku uklesana je figura konjanika i čovjeka koji vodi konja, a na njegovoj istočnoj strani uklesan je krst oko kojeg je okvir u vidu isprepletenih crta. (sl.2)

Sl.2 Motivi sa jednog od stećaka na nekropoli u Starom Selu

Drugi, veći stećak na južnoj strani ima natpis sljedećeg sadržaja:

[2]

Natpis je datiran u XV-XVI vijek. Prema Kosti Hermanu (Hoermann), navedena nekropola se po broju kao i poljepoti nadgrobnih spomenika slobodno može ubrojati u najljepša srednjovjekovna groblja u Bosni i Hercegovini.[3]

Nažalost, nadgrobnici su odavno nestali sa ovog lokaliteta. Najvjerovatnije je nekropola uništena kada se proširivao makadamski put koji je tu prolazio, a koji je kasnije i asfaltiran i koji vodi kadolini Vrbasa gdje se spaja s regionalnom saobraćajnicom Jajce-Banja Luka.[4]

Prema I. Lovrenoviću, uz bivšu džamiju u mezarju u Starom Selu ima sedam (7) stećaka-sanduka koji nisu ukrašeni.[5]

Staro Selo je dosta staro naselje, smješteno najvećim dijelom u dolini s desne strane Crne rijeke koja je lijeva pritoka Vrbasa. U osmanskom, austrougarskom i periodu između dva svjetska rata pa sve do 60-ih godina dvadesetog vijeka ovdje su u većini živjeli Bošnjaci.

Za vrijeme austrougarske uprave u ovom naselju su postojale 33 kuće, uglavnom bošnjačke.[6] U prošlosti, ovdje su živjele sljedeće bošnjačke porodice: Kulenovići, Dubice, Vojnikovići, Palavrići, Škandrići, Heganovići, Pehlivanovići, Krivdići, Herići i dr. Od navedenih porodica, najbrojniji su bili Kulenovići koji su ovdje imali zemljišne posjede kao i u susjednom Bjelajcu, odnosno Bjelajačkom (Bilajačkom) polju. Zapravo, Kulenovići su imali velike zemljišne posjede ne samo u Starom Selu i Bjelajcu (Bilajcu), već i u Šehovcima, a možda i u drugim susjednim selima. Zapravo, Kulenovići iz Starog Sela i Bjelajca bili su za vrijeme osmanske i austrougarske uprave zemljovlasnici gotovo na čitavom prostoru u dolini Crne Rijeke počev od njenog izlaska iz Mrkonjić Grada pa sve do njenog ušća u Vrbas. Ostale navedene porodice iz Starog Sela su takođe imale zemljišne posjede, ali znatno manje površine u odnosu na posjede Kulenovića.

Od austrougarske uprave pa naovamo, sve do 60-ih godina prošlog vijeka, gotovo sve navedene porodice koje su živjele u Starom Selu su se odavdje postepeno iseljavale i nastanjivale u drugim mjestima Bosne i Hercegovine, a najviše u Sarajevu, Mrkonjić Gradu, Travniku, Jajcu, Banja Luci i dr.

Neke porodice iz Starog Sela su svoje zemljišne posjede napustili, neki su ih prodali u bescijenje, a mnoge od ovih porodica su i danas posjednici određenih parcela. Iseljavanja iz ovog naselja uglavnom su uzrokovana čestim ratnim prilikama i teškim poratnim životnim uslovima.

Sve do II svjetskog rata, većina bošnjačkih kuća u Starom Selu bile su spratne, odnosno građene su na sprat sa prepustom, a bilo ih je i bez prepusta.[7]Prizemlje je zidano uglavnom od kamena, a sprat od drveta. Prema M.Kadiću, kuće s prepustom u svom prvobitnom obliku su imale odbrambeni karakter; zidovi magaze su imali uske otvore-mazgale[8] , a prepust iznad magaze uzdignut je visoko iznad zemlje i služio je za stanovanje[9] (Sl.3) Krovovi su bili četveroslivni, pokriveni šindrom.( vidi sliku 3)

U naselju je sve do 1942.godine bila i kamena kula čiji su vlasnici bili begovi Kulenovići. Prizemlje kuće i dva sprata bili su od kamena, a treći sprat je bio od čatme, hrastovog drveta. Kula je imala šatorast krov prekriven šindrom (vidi sliku 3.). Prema Hamdiji Kreševljakoviću, u Staro Selo je iz Kulen Vakufa došao Mahmutbeg Kulenović, sin Mahmud-pašin, sredinom XVIII vijeka, kada je ovdje dobio timar.Njegov sin Husein-beg je krajem XVIII vijeka sagradio kulu koja je slična Atlagića kuli u Livnu, a po želji svoje žene koja je bila rodom iz navedene livanjske porodice[10]. U kuli su oko 100 godina stanovali Kulenovići.[11] Godine 1891. Smailbeg Kulenović prodao je kulu Suljagi Saraču iz Jajca, a Suljagini potomci su je prodali Vakufu 1925.godine. U kuli je bio mekteb i mualimov stan. Od 1936.godine kula je bila prazna, a 1942.godine je zapaljena zajedno sa ostalim kućama i drugim gospodarskim objektima.

Nakon II svjetskog rata, od kamena kule sagrađen je Zadružni dom u Bjelajcu koji i danas 2018.godine postoji, a nešto kamena je svojim kućama odnijelo i lokalno stanovništvo.

U sredini Starog Sela, u neposrednoj blizini kule, nalazi se staro muslimansko mezarjepovršine 1044 m²u kome se nalazila i džamija(prilog br. 2, sl. 3).

Džamiju, kulu i bošnjačke kuće zapalili su srpski ustanici 1942.godine. Zidovi džamije su zidani od klesanog kamena, krov je bio četveroslivni, pokriven šindrom, munara je bila drvena ( vidi sl.3;prilog 3). Dimenzije džamije su 10m x10m. Zidovi su debljine 80 cm (prilog br.4). I danas (2018.godine) se vide ostaci zidova džamije, kao i ostaci mihraba[12] (sl.4 i sl.5).

Unutar dijela mezarja vide se porušeni nišani iostaci zidova porušene džamije

U mezarju u Starom Selu, od sredine 18.vijeka, a možda i ranije vršio se ukop umrlih članova navedenih bošnjačkih porodica koje su tu živjele, a tu su sahranjivani i umrli članovi bošnjačkih porodica koje su živjele u susjednom Bjelajcu.^[14]

Danas je mezarje u Starom Selu devastirano, a sve do 1992.godine u njemu se nalazio veći broj starih nišana iz osmanskog perioda, zatim austrougarskog perioda, kao i perioda između dva svjetska rata. Neki nišani, kako muški tako i ženski, bili su interesantnih oblika, ukrasa i natpisa. Svi nišani u mezarju su devastirani. Na jednom ženskom nišanu kojeg su, zaraslog u travu, našli radnici prilikom čišćenja mezarja od korova i rastinja, a koje je organizirao glavni imam medžlisa IZ-e Mrkonjić Grad Mufid efendija Huskić, sačuvan je natpis na staroosmanskom koji u prijevodu glasi:

Turskaverzija

Huve el Hayy el Bakı

Beni kıl mağfiret ya Rabbi yezdan
Bi hakkın sure-i Rahman-ı Kuran
Kabrimi ziyaret eden ihvan
Eylerimi ruhuma Fatiha ihsan
….Binti Kulin zade
Hasan bey ve merhum Kulin
….bey haci……
Merhum…..
Sene 1329 (ili 1229)

Prevod

On[15] je Postojan i Vječan

Meni se smiluj Dobri Stvoritelju
Prema kuranskoj suri Rahman[16]
Braća[17], koja posjete mi mezar
Nek Fatihu[18] prouče za dobrobit moje duše
….kćerka Kulin zade
Hasan beg merhum Kulin
….beg hadži…..
…
Godine 1329 (ili 1229), odnosno 1809. ili 1909.

(Prevod sa osmanskog na turski i bosanski jezik načiniom r. sci. Alija Muminović, dipl. prof orijentalistike)

Lokalite tmezarja u Starom Selu površine 1044 m²sa nišanima i mjestom stare džamije sa ostacima kamenih zidova predstavlja značajan kompleks, odnosno graditeljsku cjelinu iz osmanskog perioda u čijem sklopu je bio i kompleks begovskih kuća sa kulom.

Zbog toga su JU Zavod za zaštitu i korištenje kulturno-historijskog naslijeđa Tuzla i prof.dr.Salih Kulenović, saradnik Zavoda od njegovog osnivanja do danas, uputili 22.04.2013.godine zahtjev Komisiji za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine da se navedeni lokalitet zaštiti. Ovaj zahtjev je podržan i od medžlisa IZ Mrkonjić Grad u čemu istrajava glavni imam Mufid ef.Huskić i Predsjednik Šaćir Spahić, profesor.

ZAKLJUČAK

Smješteno u dolini Crne Rijeke, lijeve pritoke Vrbasa, Staro Selo je zbog svog važnog geostrateškog položaja bilo naseljeno još od prahistorije. Kosta Herman (Hormann) koji je, kao stručnjak Zemaljskog muzeja, evidentirao nekropolu stećaka na ovom prostoru, dao je veliki doprinos u proučavanju prošlosti Starog Sela.

Razvoj ovog naselja možemo pratiti i na osnovu podataka iz osmanskog perioda koji ukazuju da je u Starom Selu poglavito živjelo bošnjačko stanovništvo, anajveći posjednici su bili begovi Kulenovići koji su ovdje imali svoj timar. Osim porodice Kulenović, u Starom Selu su živjele i druge bošnjačke porodice čiji su zemljišni posjedi bili znatno manji od imanja ove begovske porodice.

Bošnjačko stanovništvo je činilo većinu populacije Starog Sela sve do izbijanja II svjetskog rata kada su srpski ustanici spalili i do temelja porušili kulu begova Kulenovića, kamenu džamiju, a devastacija mezarja iz XVIII vijeka je nastavljena sve do danas.

Po okončanju II svjetskog rata, sve do kraja 50-ih godina dvadesetog vijeka, broj bošnjačkog stanovništvase rapidno smanjivao, njihova materijalna kultura je naprosto nestala, a imanja su prodavana u bescijenje ili su administrativnim mjerama vlasti nacionalizirana ili eksproprisana, čime je etnička struktura stanovništva potpuno promijenjena.

Argumentirano proučavanje historijskog toka razvoja i promjena etničke slike na prostoru Starog Sela otvara put za objektivno i naučno valoriziranje pojava i procesa koji su se dešavali ne samo na promatranom prostoru, nego i u Mrkonjić Gradu i drugim mjestima bosanske Krajine.

Zaštita i proučavanje materijalnih ostataka bošnjačke kulture u Starom Selu su neophodni koraci ka revitalizaciji i očuvanju bogatog kulturno-historijskog naslijeđa ovog dijela bosanske Krajine i njegovog približavanja stručnoj javnosti u cilju daljeg proučavanja etničkih, demografskih i socioloških procesa koji su tokom dvadesetog vijeka determinirali društveno-političke i ekonomske odnose ovog dijela Balkanskog poluostrva.

Korištenje raspoloživog naučnog aparata na terenu testudiozan i stručni pristup u detaljnom analiziranju sistemski provođenih, radikalnih i ireverzibilnih promjena koje su zahvatile stanovništvo Starog Sela u zadnjih sto godina će omogućiti i široj javnosti uvid u uzroke, tok i stvarne posljedice smjene društveno-ekonomskih formacija na prostoru Bosne i Hercegovine

Prilog broj 1.

Prilog broj 2.

Kopija plana mezarja u Starom Selu

Prilog 4.

LITERATURA

Kosta Herman, Starobosanski natpis iz XV vijeka, GZM, Knjiga I, godina III,Sarajevo, januar-mart 1891.godine, str. 48-53;
Narodne pjesme muslimana u Bosni i Hercegovini: Sabrao Kosta Herman: 1888-1889., knj.I, Sarajevo, 1933.;
Hamdija Kreševljaković, Kule i odžaci u Bosni i Hercegovini, Naše starine, II, Sarajevo, 1954., str.71-86;
Milan Karanović, O tipovima kuća u Bosni-Faze u formiranju njenog dinarskog tipa, GZM, god.XXXIX, sveska 2, Sarajevo, 1927., str.4-213;
Muhamed Kadić, Starinska seoska kuća u Bosni i Hercegovini, „Veselin Masleša“, Sarajevo, 1967.;
Abdulah Škaljić, Turcizmi u srpskohrvatskom-hrvatskosrpskom jeziku, „Svjetlost“, Izdavačko preduzeće, Sarajevo, 1973.;
http://ivanlovrenovic.com/2012/01/stecci-okolice-mrkonjic-grada/, pristup internetu:26.12.2018.godine
Varcar Vakuf-grad ZAVNOBiH-a i kosa „Varcarki“, w.w.w. Zeman-Kalesija.ba (pristup internetu: 26.11.2014.godine);
Salih Kulenović, Mrkonjić Grad (diplomski rad), Odsjek za geografiju, PMF, Sarajevo, 1969.

[1] Kosta Herman, Starobosanski natpis iz XV vijeka, GZM, Knjiga I, godina III,Sarajevo, januar-mart 1891.godine, str.48, 49

[2] Isti, navedeno djelo, str.53

[3]Kosta Herman,navedeno djelo, str.48

[4] Autoru ovog rada ostalo je u sjećanju kako je izgledala navedena nekropola jer je svakodnevno prolazio pored nje idući iz Bjelajca u Mrkonjić Grad u osmogodišnju školu od 1955-1959. godine

[5]http://ivanlovrenovic.com/2012/01/stecci-okolice-mrkonjic-grada/, pristup internetu:26.12.2018.godine

[6]Kosta Herman,navedeno djelo, str.48

[7]O ovom tipu kuće, njenim oblikovnim karakteristikama, njenom unutrašnjem uređenju i funkciji detaljnije vidjeti u: Dr.Muhamed Kadić, Starinska seoska kuća u Bosni i Hercegovini, „Veselin Masleša“, Sarajevo, 1967.godine

[8]Abdulah Škaljić, Turcizmi u srpskohrvatskom-hrvatskosrpskom jeziku, „Svjetlost“, Izdavačko preduzeće, Sarajevo, 1973., str.449; mazgale m (turski) je puškarnica na kamenoj kuli ili tamnici (u našem slučaju, otvorna kućama u Starom Selu sa prezentirane fotografije). Mazgala-otvor je sa unutrašnje strane širok, a s vanjske uzak, tako da se može samo kroz njega puščana cijev proturiti.

[9]Dr. M.Kadić, naved.djelo, str.62

[10] Prema K. Hermanu, koljeno begova Atlagića jedno je od najstarijih i glasovitih bosanskih plemića koji su od starina živjeli u Livnu i Livanjskom polju na svom čifluku zvanom „Odžak“, pod planinom Prologom. Za vrijeme osmanske uprave u našim krajevima iz ove porodice bilo je dosta paša, beglerbega i alajbega. O tome

vidjeti: Narodne pjesme muslimana u Bosni i Hercegovini, sabrao Kosta Herman, 1888-1889., knj.I, Sarajevo, 1933., str.611-613

[11]Hamdija Kreševljaković, Kule i odžaci u Bosni i Hercegovini, Naše starine, II, Sarajevo, 1954., str.84

[12]A.Škaljić, naved.djelo, str.463; mihrab-aba m (ar.) ovalno udubljenje u zidu džamije od strane Kible gdje džamijski imam klanja rukovodeći grupnim klanjanjem

[13]Autoru ovog rada, još dok je bio predškolsko dijete, ostalo je u sjećanju da ga je njegov otac Ibrahim Kulenović vodio sa sobom u Bjelajce na svoje imanje i porušene kuće i objekte, te kad bi se vraćali u Varcar Vakuf (Mrkonjić Grad) , otac bi ponekad svratio u Staro Selo kod Alije Dubice koji je tu bio obnovio kuću. U to vrijeme, a to je bilo 50-ih godina prošlog vijeka, u Starom Selu su živjele porodice Iske i Hakije Kulenovića te Arifa Heganovića.

[14]U mezarju u Starom Selu su ukopani Salih-beg i Zulka hanuma Kulenović,djed i nana autora ovog rada, koji su živjeli na svom zemljišnom posjedu površine 500 duluma u Bjelajcu.Djed Salih-beg je tu ukopan početkom II svjetskog rata, a nana je ukopana 1950. godine. Vjerovatno je na ovom mezarju ukopan i pradjed autora ovog rada, Ibrahim-beg Kulenović. U Bjelajcu su velike imetke imali još i Ragib-beg Kulenović, a zatim Mustaj-beg Kulenović i Avdi-beg Kulenović. Ragib-beg Kulenović (brat Salih-bega Kulenovića, autorovog djeda) je u vrijeme austrougarske vlasti znatno osiromašio, nakon čega je otišao u Sarajevo i tamo se zaposlio kao portir u zgradi Zemaljske vlade. Ragib-begov imetak nalazio se odmah do imetka njegovog brata Salih-bega. Danas na jednom dijelu bivšeg Ragib-begovog imanja u socijalističkom periodu je sagrađena pravoslavna crkva iformirano pravoslavno groblje.

Mustaj-beg Kulenović umro je oko 1925. godine u Bjelajcu, a sahranjen je u mezarju u Starom Selu.Njegov nišan, odnosno nadgrobna ploča koju su postavili 70-ih godina prošlog vijeka njegovi unuci, takođe je devastiran.Potomci navedenih Kulenovića iz Bjelajca, kao i onih iz Starog Sela, danas žive u raznim mjestima u Bosni i Hercegovini ( u Sarajevu, Banja Luci, Jajcu, Travniku, Tuzli, a ima ih i stalno nastanjenih u Hrvatskoj, Srbiji, Švedskoj, Kanadi, SAD, Australiji i dr.).

[15]Allah dž.š. [16]Sura Er-Rahman (arapski: الرحمن; bos.:”Milostivi“) je 55. sura Kur'ana. Sadrži 78 ajeta i spada u mekanske sure. Specifična po tome što se ponavlja Ajet: “Pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete?” Er-Rahman se često naziva “ljepoticom Kur'ana”, u skladu sa hadisom: Abdullah Ibn Mas'ud kaže da je Poslanik Muhammed rekao: “Sve ima svoj ukras, a ukras Kur'ana je sura ar-Rahman“

[17] Misli se na sve muslimane i muslimanke koje posjte (učine zijaret) mezaru/kaburu

[18]Sura El-Fatiha (ar. الفاتحة; bos. “Otvaranje” ili “Pristup“; također se naziva i “Majka knjiga” i “Lijek“) je prva sura u Kur'anu. Ima sedam ajeta, u kojima se iskazuje molba Allahu (dž.š.) za upućivanje na pravi put i zaštita od zla. Ova sura ima posebnu ulogu u životu vjernika muslimana, jer se uči na svakom rekatu namaza.

Objavljena je u Mekki.

***

Zahvaljujem se dr. Salihu KULENOVIĆU na ovom dragocjenom radu i ukazanoj zgodi da ga ovdje objavim.

18/04/202021/04/2020

Francuski nobelovac Luc MONTAGNIER danas tvrdi isto što je 4. februara ove godine ustvrdio prof. dr. Francis A. Boyle: CORONA VIRUS JE PROIZVEDEN U LABARATORIJI U WUHANU

Francuski nobelovac Luc MONTAGNIER danas tvrdi isto što je 4. februara ove godine ustvrdio prof. dr. Francis A. Boyle, a što smo objavili i na Blogu i Facebook stranici:

CORONA VIRUS JE PROIZVEDEN U LABARATORIJI U WUHANU

Tekst o tome objavljen je na portalu “Pourqoui docteour”, a prenosi ga danas “Slobodna Bosna:”

Francuski ljekar i dobitnik Nobelove nagrade za medicinu Luc Montagnier izjavio je da je koronavirus najvjerovatnije proizveden u nekoj od laboratorija u kineskom gradu Wuhanu.

Dobitnik Nobelove nagrade iz 2008. godine Montagnier za portal “Pourquoi docteur“ kazao je da ne vjeruje u zvanične tvrdnje da se koronavirus prirodnim putem pojavio na ilegalnim pijacama divljači u Wuhanu.

– Virus koji izaziva COVID-19 je proizveden u laboratoriji u Wuhanu. Ta laboratorija se tokom 2000-tih godina specijalizirala za koronaviruse – kazao je Montagnier i dodao da je lično dobro istražio tu temu.

Montagnier je i za televiziju CNEWS kazao da je siguran da se novi tip koronavirusa nije pojavio prirodnim putem, već da je u pitanju proizvod iza kojeg stoje stručni ljudi, javlja Anadolija.

– Ne znam s kojim ciljem su ga proizveli. Moguće da se radi o segmentima HIV-a i da se tragalo za vakcinom za AIDS – kazao je Montagnier, a prenosi “Slobodna Bosna”

Link na portal “Pourquoi Docteur”

https://www.pourquoidocteur.fr/Articles/Question-d-actu/32192-Revelations-l-origine-SARS-CoV-2-Luc-Montagnier-Nobel-marginal-habitue-polemiques

Link na tvrdnju prof. Boyla o tome da je corona virus “pobjegao” iz biološke labaratorije u Wuhanu – tekst je u nastavku

https://ihalilovic.com/2020/02/04/prof-dr-francis-a-boyle-tvrdi-bioloska-labaratorija-u-wuhanu-je-izvor-coronavirusa/

Nastavi čitati “Francuski nobelovac Luc MONTAGNIER danas tvrdi isto što je 4. februara ove godine ustvrdio prof. dr. Francis A. Boyle: CORONA VIRUS JE PROIZVEDEN U LABARATORIJI U WUHANU”