Mjesec: Decembar 2019.

 

Otvoreno pismo koje je Ekspertni tim Republike Bosne i Hercegovine uputio bivšem predsjedniku Slovenije Milanu Kučanu nakon njegova nedavnog prijateljskog susreta sa Miloradom Dodikom

Kako da Vas oslovimo, nakon Vašeg nedavnog susreta sa Dodikom i neprimjerenih, neprihvatljivih, neprijateljskih izjava prema našoj državi?!

Nazvati Vas drugom ne možemo  jer pravi drugovi ne izvrću ni prošlost ni sadašnjost, niti siluju činjenice, nego se korektno odnose i prema povijesti i prema sadašnjosti i budućnosti.

Nazvati Vas “gospodine” bilo bi neprikladno jer ta je riječ izvedena iz Božjeg imena; tako Vas osloviti bila uvreda i Boga i naroda.

Ono što je najgore, pa ne možete za nas biti ni drug ni gospodin je činjenica da Vi ne uvažavate pravo i pravdu, sudske presude za udruženi zločinački pothvat i genocid, što je sramota za ljudsko biće uopće, posebno za nekoga ko se smatra državnikom i demokratom, nekoga ko je bio na čelu Republike Slovenije kada je postizala samostalnot.

Da Vas podsjetimo, Vi ste nominalno i kao drug i kao gospodin, učestvovali u protjerivanju vojne sile i skalamerije JNA iz Slovenije, što bi moglo biti u redu, da je niste stovarili s Tuđmanom nama na vrat, da bi nas klala i ubijala, počinili genocid i urbicid. K tome, Vaša država je prisvojila novac bosanskih štediša.

Zbog toga Vam se ne obraćamo ni sa “druže” ni sa “gospodine.” Umjesto toga – ništica! Nula!

Vaše izjave u cjelosti odbacujemo.

Izjavili da je BiH nefunkcionalna država, a da takvih problema nema RS.

Vi favorizirate RS u odnosu na državu RBiH.

“Zaboravili” ste da je RS genocidna i da je to ilealni dejtonski entitet, dio BiH države, pa ste joj gatali lijepu europsku budućnost, a morali ste znati da nije ni država niti će ikad sama ući u EU. Genocidnim tvorevinama nema mjesta u civilizovanom društvu.

Ono što vrijeđa sve nas žrtve agresije i genocida je Vaša naklonost i nekritičko povađivanje Dodiku (samim pristankom na susret, a o sadržaju da ne govorimo) koji, iako član troglavog dejtonskog Predsjedništva, ne priznaje državu od koje prima plaću, čije pare troši da bi se sreo i s Vama da bi zajednički srbovali i pljuvali po našoj državi.

Da ste imalo drug, a da ste makar malo gospodin, zehru državnik i demokrata, morali bi znati da rezultati genocida ne mogu nikad biti legalizirani, pa nikad, ni u snu ne biste izjavili da je (citat) “Republika Srpska (je) činjenica i to se ne može izmijeniti.”

Može i mora se izmijeniti, na Vašu i Dodikovu žalost! Taj proces je nezaustavljiv, mada se sada čini kako i ne postoji.

Da, genocidna RS je bolna činjenica zahvaljujući nedemokatama i siledžijama prava kakvi ste Vi. RS je ilegalna jer je Dayton ilegalan, Sporazum potpisan tamo, nikad nije prošao skupštinsku verifikaciju. Možte li zamisliti Sloveniju sa ustavom neusvojenim u Skupštini, nametnitim dictator USA, Rusije, EU? Jeste li s ezato osamostaljivali? Ali, što nije dobro ni u pomisli za Sloveniju, dobro je za Bosnu i “to se ne može promijeniti.”

Ta i takva “činjenica” mora biti promijenjena kad tad, genocidna RS ukinuta i u život vraćen ustavno-pravni poredak Repulike BiH koji je jedino legalan.

Slovenija je građanska država, ali Vi to pravo izjavom da je RS činjenica koja se ne može promijeniti, nama uskraćujete, k tome negirate genocid. Što god Vi govorili o tome, RBiH će biti slobodna, cjelovita suverena građanska država koju baštinimo i povijesno i pravno. Daytonski Ustav je ilegalan, ilegalna je gencidna RS, a pravno važeći je građanski Ustav RBiH.

Bilo bi mudro da niste primili Dodika. Bilo bi mudro da ste se suzdražali od takvih nedostojnih i za nas uvredljivih izjava!

Dodik negira i genocid i državu BiH.

Ima jedna narodna izreka koja kaže; „S kim si, takav si.”

Vi ste to potvrdili svojim nekritičkim, neprihvatljivim druženjem i odnosom prema Dodiku i RS potvrdili, što je ponižavajuće za sve nas, a za Vas je sramota.

Slovenija se spori sa RH zbog kojih desetina kvatratnih kilometara teritorije. I, to je u redu. Ali Vama ne smeta što Bosna mora milom i silom pristati na otpisivanje pola svoje državne teritorije na račun Velike Srbije, premda ima sve validne tapije da je to njena teritorija. Nažalost, Vi ste te tapije pokušali urinirati pružajući prijateljsku ruku Dodiku, bacajući mu se u zagrljaj, pokušajem betoniranja postojanja RS, što je automatski šamar zdravom razumu, svjetskom pravu i pravnim normama (ius cogens). Taj šamar ste sami sebi opalili i to javno, pa je bruka i sramota veća!

Ovo Vam pismo pišu građani okupljeni u Facebook grupi koja broji blizu 60.000 građana koji zahtijevaju povratak u život Ustava RBiH na osnovu proglasa kojeg Vama šaljemo na uvid kao poduku kako se ne biste više sramotili, kako se ne biste nikada više rukovali s Dodikom, niti veličali genocidnu RS, izrugivali pravo, blatili našu državu čijoj ste nesreći i sami doprinijeli.

Vi ste svojim ponašanjem opalili šamar i Sloveniji, ali Vi to ne osjećate iz prevelike ljubavi pema Velikoj Srbiji na teritoriji države Bosne.

Vi ste zaslužili mjesto počasnog gosta na Dodikovom balu vampira u proslavi nelegalnog dana genocidne RS koji mi smatramo danom početka agresije i genocida na našu državu
Citat Proglasa:

“Pozivamo patriote da se pod državnom zastavom sa ljiljanima Republike Bosne i Hercegovine okupe na internetu, a kad dođe vrijeme i na protestima u Bosni i Hercegovini i jasno zahtijevaju povratak u život Ustava Republike Bosne i Hercegovine.

Protivno Ustavu RBiH i međunarodnom pravu, Ustav RBiH je suspendiran u Daytonu, a takozvani daytonski ustav nije nikad prošao parlamentarnu proceduru, pa je nelegalan i ništavan. Višestruko je grubo prekršen, a Annex VII o povratku prognanih nije proveden.

Legalan je jedino Ustav RBiH.

Na osnovu Ustava RBiH, raspisan je referendum i izglasana samostalnost RBiH 1992. na osnovu kojeg je država Republika Bosna i Hercegovina primljena u UN na koju je potom izvršena brutalna agresija i u kojoj je počinjen genocid u okviru združenih zločinačkih pothvata Srbije i Hrvatske.

Tribunal je osudio veći broj pojedinaca za zločin genocida. Srbija i Hrvatska su u tim presudama označene kao agresorske države u združenim zločinačkim pothvatima na RBiH koji se nastavlja u dajtonskom miru istovjetnim velikodržavnim politikama koje se ne odriču prava na teritoriju RBiH koju nastoje na svaki mogući način uništiti kao državu.

Internacionalni sud pravde u Den Haagu koji sudi državama – presudio da su za genocid u RBiH odgovorne Vlada – vojska i milicija – paradržave RS, te Srbija koja genocid nije spriječila iako je bila obavezna po nalogu toga Suda.

Te presude, kao i međunarodno pravo, Povelja UN, Konvencija o sprečevanju i kažnjavanju zločina genocida, bečka Konvencija o međunarodnim ugovorima, zatim obvezujuća ius cogens norma – daju građanima pravo za uspostavu ustavnog poretka RBiH koji je važio prije agresije, združenih zločinačkih poduhvata i genocida.

Na osnovu temeljnih međunarodnih zakona, ius cogens norme, Ustava RBiH – ne može se legalizirati stanje na terenu postignuto genocidom i združenim zločinačkim poduhvatima /agresivnim ratovima/.

Stoga tražimo od UN-a neka izvrši presude svojih sudova i uspostavi ustavno-pravni poredak građanske Republike Bosne i Hercegovine. Kada Ustav RBiH bude vraćen, treba ga amendirati i umjesto “konstutivnih naroda” ugraditi “svih građana.”

Zato, osvjestimo se i dignimo svoj glas za Ustav RBiH, za svoju slobodu, dostojanstvo i bolju budućnost!”

8. 12. 2017.

Ekspertni tim Republike Bosne i Hercegovine:

1. Ibrahim Halilović, bivši reporter TV Sarajevo, Varcar Vakuf (Mrkonjić- Grad), prognanik; (Izvještavao iz Ljubljane za TV Sarajevo o osamostaljenju Slovenije)
2. Dženana Delić, profesor poslovnih studija i prava (u penziji). Izbjeglica iz Travnika, živi u UK;
3. Bedrudin Gušić, slobodni banjalučki novinar i publicist u egzilu – Boston, SAD;
4. Marjan Hajnal, Sarajevo, Tel-Aviv. Predsjednik “Centra humanističkog projektovanja slobodnog društva”, Predsjednik Udruženja građana “Vječna Bosna – Centrala Sarajevo”;
5. Nihad Filipović, dipl. PRAVNIK, pisac i publicist, rođen u Bosni, živi u UK;
6. Tarik Delić, diplomirani inžinjer za kompjutore i mreže;

 

 

Kao i ranijih godina, početkom novembra, po povratku iz Bosne u Windsor, Canada, bio sam na pijacu (Windsor Market).

Za tezgom za kojom obitelj Simpson prodaje voće i povrće koje uzgajaju na svom velikom imanju u Leamingtonu, srdačno se pozdravljam sa Wallyem Simpson.

 Sa njegovog lica nestade osmjeh zbog ponovnog susreta nakon pola godine nakon što ga priupitah za zdravlje njegova oca Eugene Simpsona

. Reče, dok smo se još uvijek držali za ruke pri pozdravu, kako je njegov otac preminuo početkom juna ove godine.

Bio sam iznenađen, zatečen. Bi mi zaista žao.  Oči mi se ovlažiše.

Ima tome haman dvadeset godina kako sam mušterija Simpsonovih. Tada sam upoznao g. Eugene Simpsona, farmera. Već pri prvom susretu izgledao mi je kao neko iz Rike, kao drag susjed ili rođak  blag, nasmijan, đometan. Krupan i naočit. Starinski dobroćudan.

Petkom ili subotom, kada Simpsonovi prodaju voće i povrće u Windsor Marketu, pijaci pod krovom, dolazio sam obično po jabuke – „ida red“ ili kompiruše, „honey grisp,“ crvene kompire, rotkvu, tikve, kruške…

Simpson je uvijek bio srdačan.

Rukovali bi se. Pitali za zdravlje. U proljeće bih se raspitivao je li bilo mraza bojeći se da ne krhne na tek probeharalo voće. U jesen bih ga pitao je li zadovoljan sa urodom.

Kupovati od Sipsonovih bilo mi je uvijek zadovoljstvo, susret s njim, njegovom suprugom, sinom, pomagačima. Susret je uvijek je bio prijateljski, kao na praznik, na obostranu radost.

Na Simpsonovoj tezgi mogao si birati po volji šta želiš i trpati u male ili velike košare – otprilike pet ili deset kilograma. Nije vagao. Koliko god staviš, g. Simpson doda na vrh još koju sa osmjehom.

Kada je umro moj otac u Švedskoj, a džennaza bila u Varcaru u Rici, putovao sam iz Canade u Bosnu  da bih ga spustio u mezar u Rici.

Po povratku u Windsor, odem na pijacu, pa kod Simpsonovih. Srdačno me dočeka g. Eugene Simpson, rukova se sa mnom. Pita me što me nije bilo dvi hefte, pa mu rekoh.

Kada je košara s jabukama puna, Simpson po običaju dodade još pregršt. Maših se za džep, on odlučno odbi da mu platim.

“Imaš ti ionako troškova!”

Insistirao sam platiti, ali ne dade.

Kasnije sam u ovdašnjem dnevnom listu „The Windsor Star“ objavio jedan tekst u kojem sam opisao taj lijepi gest dobroga čovjeka farmera Eugena Simpsona. I on i njegova familija bijaše jako zadovoljni i zahvalni. To što mi nije dao platiti košaru jabuka, bio je to gest mnogo vrijedniji od njihove cijene. Bio je to ljudski gest koji ostaje u sjećanju i koji potvrđuje istinu kako na ovom svijetu, daleko od Bosne, u tuđini postoje pravi, dobri ljudi. G. Simpson je jedan od njih. Fali mi njegova srdačnost, osmijeh na licu.

U nedostatku radne snage, zapošlavao bi Meksikance kao sezonce na svojim poljima, baštama i u voćnjaku, za tezgama na pijaci. Ophodio se prema njima kao prema svojoj familiji. U kasnu jesen oni bi odlazili sa ušteđevinom obiteljima na jug i u proljeće vraćali se  Simpsonovim na posao.

Zadnjih godina g. Simposon je poboljevao.

Imao je nekoliko operacija. Tek ponekad se pojavljivao nakratko za tezgom na Market Squeru, da ga merak prođe.

Rijetko smo se od tada sretali, ali sam se uvijek raspitivao o njegovu zdravlju i preko njegova sina slao mu pozdrave.

Jednom prilikom, mislim pretprošle godine, saznao sam da se polahko opravlja od teške operacije. Otišao sam u jednu arapsku trgovinu i kupio bočicu kimovog ulja, koje, kako je Muhamed a.s. govorio, „liječi sve bolesti osim smrti.“

Poklon sam po njegovu zahvalnom sinu poslao njegovom ocu Eugene u Leamington, odakle je sljedećeg petka stiglo srdačno zahvaljivanje.

Simpson je bio treća generacija u farmersko-voćarskoj-baštovanskoj famliji koja se naveliko bavila uzgojem i prodajom voća i povrća. Njegov sin nastavlja porodičnu tradiciju uzoritog farmera, zemljoradnika, povrtlara i voćara. Bacio s na svog oca. I na njegovom licu uvijek me dočekuje osmijeh.

Eugenie Simpson je volio je svoj posao, a tu ljubav je prenio i na svoje potomstvo.

Uživao u zanosnom opojnom mirisu tek probeharalog voća – jabuka, krušaka, breskava, cvijeća u njegovom vrtu,  zrelog voća na granama, u specijalnim ostavama gdje je na oko 3 stepena Celiziusa „uspavljivao“ jabuke i drugo voće, pa bi ga svježe iznosio i na pijacu i u septembru, i u januaru, i u julu. Volio je i poštovao svoje mušterije, uvijek srdačan i nasmijan, đometan.

Pijaca u Windsoru i sada vrvi od prodavaca i mušterija, čuju se razni jezici, tamo ponekad  sretnem i neke poznanike iz Bosne, ali sada je pijaca nekako prazna i pusta.

Bog Dragi je pozvao g. Eugenie Simsona k sebi.

Molim Boga Dragoga da g. Simpsona smjesti u mirisne rajske bašče rascvjetalog behara svakojakog voća!

Islamska zajednica i Katolička crkva spore se na sudu oko prava vlasništva nad srednjovjekovnom Crkvom Sv. Luke – koja je osmanski vakat pretvorena u Džamiju Fethiju. Postoji ideja da se ovaj kulturno-povijesni i religijski nacionalni spomenik koji je u ruševnom stanju, obnovi zajednički o trošku Katoličke crkve, Islamske zajednice i države pa pretvori u zajedničku bogomolju svih vjera. Tada ne bi bilo gubitnika u sudskog sporu, a svi pravi vjernici bi bili na dobitku.