Incident“ na obilježavanju 25. godišnjice Dana oslobođenja Kupresa kojeg su oslobodili borci VII korpusa Armije RBiH r. generala Mehmeda Alagića, a Alija Izetbegović poklonio zločinačkom dvojicu HDZ-HVO. Svečanu besjedu generala Stanka Sopte prekinuo je jedan branitelj HVO-a: BOJANA KRIŠTO I DRAGAN ČOVIĆ SU UHLJEBILI SVOJU DICU, A MOJA DICA SU U NJEMAČKOJ

Legenda: Sa svečanosti u Kupresu o Danu oslobođenja za koji bojovnici nisu ispalili ni metka, na mjestu povijesnih laži, jedan HVO bojovnik je hrabro je prekinuo general Soptu u svečanoj besjedi i poredao dio aferima Draganu Čoviću i Bojani Krišto

*

„Incident“ na obilježavanju 25. godišnjice Dana oslobođenja Kupresa kojeg su oslobodili borci VII korpusa  Armije RBiH r. generala Mehmeda Alagića, a Alija Izetbegpvić poklonio zločinačkom dvojicu HDZ-HVO. Svečanu besjedu generala Stanka Sopte prekinuo je jean branitelj HVO-a:

BOJANA KRIŠTO I DRAGAN ČOVIĆ SU UHLJEBILI SVOJU DICU, A MOJA DICA SU U NJEMAČKOJ…

Svečanu besjedu generala Sopte na svečanosti upriličenoj u povodu Dana oslobođenja Kupresa, prekinuo je nepoznati branitelj HVO-a.

Na Soptin spomen djece, kako neće dozvoliti da ih pometu magle i snjegovi…, ljutito je generala prekinuo jedan branitelj HVO-a.

U živom TV prenosu tzv. TV tzv. Herceg Bosne, u prisustvu najviših glavešina HDZ na čelu sa Čovićem, branitelj je rekao kako su Bojana Krišto i Dragan Čović svu svoju djecu uhljebili. Zapitao se potom, „a gdi su moja dica?“ i odgovorio: „Moje je potomstvo je u Njemačkoj…“

General Sopta nije mogao doći do riječi, a kad je nekako došao, rekao je da je on prošao sva ratišta od Vukovara do Dubrovnika, te kako se ovdje govori o mrtvima, pa ukorio  branitelja HVO-a – neka se stidi…

Branitelj HVO-a se nije dao smesti.  Dobacio je kako on zna ko je oslobdio Kupes, te istakao svoje zasluge za to oslobađanje i zasluga generala Jovića.

Kupres je danas tako svečano „proslavio“ 25. godišnjicu silovanja historije obmanama i lažima, uz klimoglav SDA, dan oslobođenja u kojem nije učestvovao ni jedan general ili vojnik HVO ili HV, pa ni generali Sopta i Jović, a ni taj branitelj koji je prekinuo generala Soptu u svečanoj besjedi da bi Čoviću i Krišti hrabro poredao mali dio od onog što ih sljeduje.

Historijska je istina – Kupres su oslobodili slavni borci Armije RBiH među njima Krajišnici VII korpusa pod komandom slavnog rahmetli generala ARBiH Mehmeda Alagića.

U to vrijeme HDZ-HVO su živjeli u miru sa četničkižm SDS-pobratimima, trgujući teškim naoružanjem koje je HVO-u protiv Armije RBiH ustupala četničija u zamjenu za naftu kako bi pokrenuli svoju gvožžuriju na genocid protiv Bošnjaka. Trgovinu je obavljao i notorni ratni zločinac Prlić koji je bez problema u ratno doba dolazio u Banju Luku… O toj trgovini pisao je tadašnje beogradsko „Vreme.“

Oslobađanjem Vlašića gen. Alagić se zamjerio „vrhovnom komandantu“ Aliji Izetbegoviću. Alija mu je ljutito poručio:

„Kad ja pregovaram (sa četncima, ili ustašama, op. I.H.) pušku o klin generale!“

Ali, general Alagić nije poslušao, a taj neposluh je bio jedan od razloga što mu je SDA napakovala Haag iz kojeg se vratio nevin; taj i drugi aferimi zarađeni kod SDA otjerali su gen. Alagića u smrt prije vakta.

Danas ni r. general Alagića, čak ni na prigodnoj svečanosti u povodom oslobađanja Kupresa niko nije spomenuo.

Niko iz SDA nije nije za 25, godine reagirao u pokušao ispraviti povjesnu laž koju ustaše ponavjaju od kako su unišle u prazan Kupres iz kojeg su hrabri borci ARBiH pod komandom gen. Alagića isjerali četnike, a Alija, „vrhovni komandant“ i najveći veleizdajnik građana i naroda  RBiH, zaustavio ih iza Kupreških vrata. Tu su i ostali u studeni, dok su su po kućama, birtijama i kafanama po Duvnu i Livnu na brzinu iskupljani bojovnici kako bi unišli u oslobođeni Kupres ne ispalivši ni metka.

Kupres 1
HDZ – HVo vrhuška u Kupresu na čelu sa Čovićem. Obraz olmaz, njemu danas nije pozlilo ni zbog poviejsnih falsifikata oko oslobođenja Kupresa kao hrvatslg grada, a ni aferim koje mu je spočitnuo branitelj HVO-a

Negdje oko Svih svetih 1995., godinu dana po oslobođenju Kupresa koji je Alija Izetbegović poklonio ustašama, kao i Jajce, Šipovo, Varcar Vakuf, UNPROFOR je dozvolio izbjeglicama iz tih mjesta da mogu obići svoja rodna mjesta, proučiti El Fatihu na mezarima.

U velikožj kolonom autobusa i osobnih kola, krenuo sam iz Donjeg Vakufa svojim autom prema Jajcu u namjeri da posjetim rodni Varcar Vakuf.  U Vincu, gdje je Alija zaustvaio Sedmi korpus, zastala je kolona u prvom snijegu te kasne jeseni. HVO-HDZ nije nam dao proći kroz Jajce. Okrenuli smo se i pokušali preko Kupresa. Bijaše golem snijeg prema Kupreškim vratima. U mojem autu bijaše i dvojica boraca VII korpusa koji su usput pripovijedali pokazujući mjesta, puteljke, planinske staze i čuke kuda su godinu dana prije napredovali da bi oslobodili Kupres.

Naša kolona je zaustavljena odmah ispod Kupreških vrata. Zločinački dvojac HDZ-HVO  proslavljao je prvu godišnjicu oslobođenja Kupresa, oslobođenje u kojem nisu ni metak ispalili. Umjesto da su na proslavu Dana oslobođenja pozvali borce ARBiH, makar i samo one iz naše kolone, koji su u oslobođenju Kupresa bili spremni žrtvovati živote, HDZ-HVO slavljenici su i oslobiditelje i nas izbjeglice ostavili da se sahatima mrznemo na snijegu.

Negdje oko akšama, „siti, pjani“ kupreški polajcijaci HVO-HDZ su nas počeli legitimirati, ne priznajući izbjeglicama „jugo-osobne iskaznice,“ tražeći i nalazeći još mnogo razloga da ih ne propuste dalje prema Šipovu i Varcar Vakufu. („U vas je boja kose na jugo-iskaznici crna, a sada je bijela,“ zamjerili su jednoj gospođi kao ne vjerujući da je to njena lična krata…)

hrvatska-ap
Svečani defile oslobdilaca Jajca

Nisam mogao podnijeti tu blamažu, pa sam se kolima zaputio prema Hlivnu, Bosanskom Grahovu i Bihaću, na konak u Cazin, gdje stigoh kasno iza ponoći…

Danas su ustaše na čelu sa Čovićem i Kupreškim ustaškim trabantima proslavile dan oslobođenja, falsificirajući povijest.

Laž izgovorena sto puta, ipak ne može biti istina.

Čak i onaj branitelj HVO-a koji je prekunio svečanu besjedu generala Sopte, skinuo je pozlatu i Krišti i Čoviću, i to je dobra vijest.

hvo-bugojno-001
bugojanski branitelji- nacizma

Novokomponirana TV Herceg Bosne imala je svoj zvjezdani trenutak, pa su tisuće hiljada mogle čuti tu blamažu Čovića i Krište, dok se Sopta mučio doći do riječi. Živi prenos nije prekinut, valjda se smeo i ukočio i kamerman i reditelj i tehničko vodstvo. (Možda će Čović ukinuti to svoje TV čeduo, jer ga je nehotice osramotila pred pučanstvom…

Iznad Kupresa na dominantnom brdu ogromna je šahovnica, podsjetnik da je Kupres isključivo hrvatski, mada nije nikad bio. Šahovnica je i krst iznad su falsifikat fašista, kao i hrvatstvo bosanskih katolika, mada, što s emene tiče, se oni se mogu glasovati kako im je volja, ali povijest ne bi trebalo krivotvoriti.

Kupres nije hrvatski, niti je ikad bio, niti će ikad biti, uprkos lažima čak i Kolinde Grabar Kitarević, laž kojom se kite sljedbenici Franje Tuđmana, vrhovnog zapovjednika UZP-a.

Kupres 2
Katolički i ustaški simboli iznad Kupresa

Na Bobovcu, stolnom mjestu bosanskih kraljeva neki dan je držana tradicionalna Sveta misa „za domovinu“  – u dominantno hrvatskom dekoru. Misno slavlje ima za želju kroatizirati bosansku kraljicu Katarinu, rodm i u djevojaštvu bogumilku, koja je pred udaju za kralja Tomaša nazor postala katolkinja, ali nikad i Hrvatica.

Na Bobovcu se danas vihori dejtonska krpa, kao dokaz veleizdaje „prvih u Bošnjaka“ na čelu sa Alijom Izetbegovićem, kao simbol podijeljene države, kao znamen genocidne RS i dobrostojeće, iako kao đoja upokojene Herceg Bosne.

Bošnjački uhljupi na čelu sa Bakirom Izetbegovićem nisu u stanju istaknuti bosansku zastavu sa ljiljanima, ni na Bobovcu, makar samo o nekoj obljetnici bosanske države,  ili makar samo za Dan oslobođenja Kupresa.

Što je gore, oni povlađuju i Dodiku i Čoviću, zločinačko-genocidnim neprijeteljima i negatorima države RBiH. S kim si, takav si!

SDA klika na čelu sa Izetbegovićem juniorom, sutra će za hastal sa u Kuptesu prozvanim Čovićem i Krištom da dalje krčme Bosnu i guraju nas dublje u mrak apartheida.

IMG_9323Bobovac u daytonskom dekoru, simbol veleizdaje u Kraljevstva i RBiH – znamenje gencidne RS i Herceg Bosne,

Reagiranje prof. Francisa A. Boylea na sramnu i neprihvatljivu dodjelu Nobelove nagrade Miloševićevom piscu i agitatoru, fašisti Peteru HANDKEU: ŠVEDSKI POKUŠAJ NEGIRANJA GENOCIDA NAD BOŠNJACIMA – NASTAVAK PLANA EU NA UNIŠTENJU RBIH

Reagiranje prof. Francisa A. Boylea na sramnu i neprihvatljivu dodjelu Nobelove nagrade Miloševićevom piscu i agitatoru, fašisti Peteru HANDKEU:

ŠVEDSKI POKUŠAJ NEGIRANJA GENOCIDA NAD BOŠNJACIMA – NASTAVAK PLANA EU NA UNIŠTENJU RBIH

francis-boyle-copyPovodom sramne i neprihvatljive odluke Švdske kraljevske akademije – oglasio se prof. dr. Francis A. Boyle. U nemogućnosti da svoj stav iznese u bosanskim medijima zbog blokade SDA, prof. Boyle se obratio e-mailom nekolicini bosanskih prijatelja iz napomenu da taj njegov komentar slobodno objave.

Prof. Boyle:

“Komitet za dodjelu Nobelove nagrade za književnost  jednostavno pokušava izbjeći i negirati srpski genocid nad Bosancima i rehabilitirati naciste  i njihove nacističke pristaše poput Handkea.

Imajte na umu da su Handkeov otac i očuh “služili” u Hitlerovom Wehrmachtu koji je istrebljivao nevine ljude širom Evrope i Sjeverne Afrike. Iver ne pada daleko od klade.

Ova Nobelova nagrada za književnost dodijeljena Handkeu stiže iz Švedske. 

Ne zaboravimo da je Švedska država članica Evropske unije koja je pokušala uništiti Republiku Bosnu i Hercegovinu i Bosance u pregovorima u Owen-Stoltenbergovom planu, i uz pomoć njihovih nasljednika.

Taj plan napravljen u ime EU sam osobno zaustavio. koji je zastupao. 

Ovaj Nobelov komitet pokazao se kao produžena ruka toga Owen-Stoltenbergovog plana i to nakon sudski dokazanog genocida srpskog genocida nad Bosancima.”

Profesor Francis A. Boyle,

Generalni agent za Republiku Bosnu i Hercegovinu pred Međunarodnim sudom pravde sa izvanrednim i opunomoćenim ovlastima.

***

Francis A. Boyle (krajnje lijeBoyle, ICJvo) u Svjetskom sudu pravde 1. aprila 1993. godine branio je RBiH od srbijanskih advokata Shabta i Rosennea iz Izraela koji predstavlja Jugoslaviju, i to prije nego li na Sudu, a zatim ih pobijedio u prvom od svoja dva  naloga pretežno u korist Republike Bosne i Hercegovine protiv Jugoslavije. Sud je naložio Jugoslaviji da prestane i odustane od činjenja svih djela genocida, kršeći Konvenciju o genocidu iz 1948.,

Prof. Boyle se za te sudske naloge izborio na Svjetskom sudu pravde  8. aprila 1993., a zatim ponovo 13. septembra 1993.

Ovo je bio prvi put ikad da je bilo koja vlada ili pravnik osvojio dva takva naloga u jednom predmetu otkako je Svjetski sud pravde osnovan 1921.

5. avgusta 1993., prof. Boyle se pravno izborio i za naredbu Svjetskog suda o članu 74 (4). Prema članku 74. stavku 4. Statuta Međunarodnog suda pravde, u slučaju kada nije zasijedalo Sudsko vijeće u punom sastavu, pa predsednik Suda ima puna ovlašćenja Suda da može donijeti nalog koji obvezuje države stranke u pravnom sporu na Svjetskom sudu..

Sve ovo – zločinački dvojac SDA-IZ nikada nije oprostio prof. Boyleu. Ne samo da su ga eliminirali iz sudskog procesa na Svjetskom sudu pravde, nego su mu uskratili pravo na obnovu bosanskog pasoša, te zabranili novinama svaki kontakt s njim.

Danas zato imamo Hrvatsku od Visa do Kupresa i pola Bosne darivano četnicima za genocid, kojom će četnici namiriti ono što gube na Kosovu, sve uz pomoć USA i EU.

Umjesto da se jagme za mišljenje ovog velikog pravnog stručnjaka i borca za RBiH, bosanski mediji i novinari pod kontrolom SDA imaju  naredbu B. Izetbegovića kojom im zabranjuje svaki kontakt s prof. Boyleom


Ombdusmani BiH poručili profesoru Francisu A. Boylu: NE POSTOJI SLUŽBENA EVIDENCIJA O VAŠEM BH-PASOŠU

Predsjedništvo RBiH je dodijelilo prof. Francisu A. Boyleu bosanski diplomatski pasoš kao priznanje za sve što je povjesno dobro besplatno učinio za RBiH.

Nekoliko puta građanin RBiH i nosilac njenog doplomatskog pasoša pokušao ga je obnoviti. Slao je dokumente na nekoliko konzularno-diplomatskih adresa, ali je uvijek naišao je na zid šutnje i ignoriranje zahtjeva. SDA posla. Jedno govoriš, drugo radiš: u ime države izdaš pasoš, pa ga drsko poništiš, bez stida i srama.

Nedavno se prof. Boyle žalio Uredu ombdusmana u Sarajevu. Upravo je dobio ponižavajući odgovor u kojem ga ombdusmeni obavještavaju kako ne postoji evedencija o tome da je prof. Boyle ikad bio bosanski građanin i da je tako stekao pravo na bosanski pasoš.

(Pof. Boyle: “They (ombdusmens) informed me that my Citizenship was not recorded.”)  Prijevod: Oni (ombdusmani) su me obaviejstili da ne postoji evidencij o mom bh-državljanstvu.

Kako je onda mogao posjedovati RBiH-diplomatski pasoš?! Prof. Boyle ima dokaz da je primljen u RBH-državljanstvo, displomatski pasoš sa serijskim brojem i potpisom ministra policiej Bakira Alispahića.

Shodno tome, umjesno je pitanje – ima li ova država ikavu evdenciju o tome kad je i kome i zašto, za koje zasluge izdala diplomatski pasoš.

Prof. Boyle nije tražio obnovu doplomatskog pasoša, putovnice koju država velikodušno dodjeljuje svojim najvećim dušmanima, i u ratu i u miru, ustašama i četnicima, balijama veliezdajnicima. Prof. Boyle, kojeg je A. Izetbegović ukivao u zvijezde za povjesne zasluge za našu državu, nije treažio diplomatski, nego obični pasoš.

Kakva je to država, koja nema evidenciju o pasošima koje izdaje svojim počasnim ili stalnim državljanima?! Ne, nije to ni “d” od države, to je monstrum i nakarada. U ovom slučaju, država se sveti svojim najlojalnijim građanima.

Da li će iko u toj nakaradnoj državi uvažiti činjenicu da prof. Boyle ima pravo na pasoš BIH?

Da li će država kazniti sve one koji su morali, na čalu sa ministrom policije koji je pasoš potpisao, učiniti sve da se taj pasoš sa svojim legalnim serijskim brojem kazne, pa najzad upiše u evedenciju izdatih pasoša i prof. Boylu vrati jedno od građanskih prava – pravo na pasoš BiH?

Ni insticijama države, ni ombdusmenima koji bi trebali da štite građane, lično ne vjerujem ni zahre.

Sve je to poklopila nacistička trojka SDA-SSND-HDZ.

Svi ti nacisti i njihove institucije imaju razloge da se na ovaj i sve druge načine, kao medijskom blokadom, svete najvećem pravnom borcu za RBiH.

Sramota!!!

U laži su ipak kratke noge: VIJEĆE ZA ŠTAMPU BiH UHVATILO U LAŽIMA PORTAL “GLAS SRPSKE” I ZAKLJUČILO DA JE PREKRŠEN NOVINARSKI KODEKS ONLINE MEDIJA

Žalbena komisija Vijeća za štampu BiH konstatuje da je prekršen Kodeks za štampu i online medije BiH od strane portala glassrpske.com – zbog iznošenja velikog broja objeda i laži na račun članova Ekspertnog tima za RBiH – potpisnika pisma upućenog Sveučilištu Harward u kojeme su zahtijevali da se ova ugledna nastavno-naučna ustanova javno ogradi od svoga studenta Gerlada Isralea zbog negiranja genocida u RBiH.

***Hronologija:

TIM EKSPERATA REPUBLIKE BOSNE I HERCEGOVINE

SVEUČILIŠTE HARVARD

na ruke gospodinu Predsjedniku Lawrence Bacow-u

Datum: 13. april 2019.
PREDMET:

Zahtjev da se javno osudi i ogradi od svog bivšeg studenta,  Jareda Israela

Poštovani!
Mi, građani Republike Bosne i Hercegovine, različitih zanimanja, etničkih pripadnosti i svjetonazora, ali okupljeni naročito oko zahtjeva za povratak u život Ustava Republike Bosne i Hercegovine te ljubitelji istine i pravde, užasnuti smo višegodišnjim sramnim angažmanom na strani zločina i optuženih ratnih zločinaca iz vremena agresije na našu domovinu – Republiku Bosnu i Hercegovinu vašeg diplomanta gospodina Jareda Israela. Posljednja u nizu njegovih nečasnih radnji koja je prelila čašu jeste nedavna izjava spomenutog za novine aparthejdskog i fa[isti;kog režima, “Glas srpske” iz Banja Luke, u kojoj je negirao, od strane dva međunarodna suda, presuđeni genocid u Srebrenici…

Grupa patriota RBiH zahtijevala je nedavno od Uiverziteta Harward da se javno ogradi od istupa svoga profesora Gralda Izraela povodom njegovih izjava o negiranju genocida u Republici BiH.

https://bedrudingusic.wordpress.com/2019/04/13/zahtjev-sveucilistu-harvard-da-javno-osudi-i-ogradi-se-od-svog-bivseg-studenta-jareda-israela

Nakon što je pismo objavljeno u medijima, reagirao je “Glas Srpske” na svom web potalu braneći Izraela, te istresajući vreću laži i podvala na račun autora pisma Univezitetu Harward.

https://www.glassrpske.com/novosti/vijesti_dana/SKANDALOZAN-ZAHTJEV-Bosnjaci-traze-da-se-Harvard-odrekne-Izraela/lat/282508.html

Autori su se žalili Vijeću za štampu BiH i osporili laži portala “Gasa Srpske.”

https://bedrudingusic.wordpress.com/2019/05/08/zalba-regulatornoj-agenciji-za-komunikacije-bih/

Konaćno, Vijeće za štampu je donijelo odluku u kojoj navodi da je portal “Glasa Srpske” povrijedio novinarski kodeks za štampu i online medije i tako  daje za pravo autorima pisma upućenog Univerzitetu Harward u znak protesta što njihov profesor Izrael negira genocid.

Bez obzira što “Glas Srpske” za sada neće biti sankcioniran, taj je medij dobio snažan šamar od novinarskog esnafa, što ne znači, da će “Glas Srpske” taj šamar i doboljeti, jer obraz im je olmaz, a laži po dijagnozi Dobrice Ćosiča biće ponavljana kao na tekućoj traci. 

Slijedi tužba nadležnom sudu.

Ovo je velika satisfakcija za autore pisama koji su digli svoj glas protiv prof. Izraela za negiranje genocida, kao i zbog toga da im je Vijeće za štampu dalo za pravo. To je najviše što se u ovoj fazi moglo postići.

Ovdje je odluka Vijeća za štampu BiH u kojoj je potvrđeno kako je “Glas Srske” prekršio novinarski kodeks.

https://bedrudingusic.wordpress.com/2019/06/26/odluka-zalbene-komisije-vijeca-za-stampu-u-bosni-i-hercegovini-zalbena-komisija-konstatuje-da-je-prekrsen-kodeks-za-stampu-i-online-medije-bih-od-strane-portala-glassrpske-com/

vijeće za štampu 1

Vijeće

VIJEĆE ZA ŠTAMPU

u Bosni i Hercegovini samoregulacijsko tijelo za štampane i on-line medije http://www.yzs.ba info@vzs.ba 033 272 270 033 272 271

Broj Odluke: 216-02/19 Datum održavanje sjednice: 24.05.2019. Žalbenik: Ekspertni tim za BiH Medij: Portal glassrpske.com

Predmet žalbe: Žalba na objavljeni članak

Naslov članka„SKANDALOZAN ZAHTJEVBošnjaci traže da se Harvard odrekne IzraelaDatum objave članka16.04.2019.g. Žalbeni osnov Žalbenika: Ekspertni tim za BiH tvrdi da članak objavljen 16.04.2019.g., između ostalog, sadrži niz neistina, podstiče produbljivanje mržnje prema Bošnjacima i sadrži i lično atakovanje na gospodina Bedrudina Gušića. Ishod: Žalba se prihvaća.

Odluka Žalbene komisije. 

Žalbena komisija konstatuje da je prekršen Kodeks za štampu i online medije BiH

Član 2 – Urednička odgovornost Član 5 – Tačnost i fer izvještavanje Član 7 – Mogućnost odgovora

Tekst kojeg je objavio portal glassrpske.com pod naslovom „SKANDALOZAN ZAHTJEV: Bošnjaci traže da se Harvard odrekne Izraela“ 16.04.2019.g. sadrži netačnu informaciju u samom naslovu, odnosno, informaciju koja nije sadržana u samom članku.

Naime, u naslovu članka kojeg je objavio portal glassrpske.com se imputira da su podnosioci Zahtjeva za isključenje Jareda Izraela sa Harvarda, po nacionalnosti Bošnjaci, iako, se u samom članku citira da je riječ o grupi građana Republike Bosne i Hercegovine, različitih zanimanja, etničkih pripadnosti i svjetonazora: „Desetak, kako sami sebe nazivaju ‘građana Republike BiH različitih zanimanja, etničkih pripadnosti i svjetonazora’, uputilo je otvoreno pismo prvom čovjeku prestižnog američkog Univerziteta Harvard Lorensu Bekou u kojem traže da se ogradi od svog diplomanta Džareda Izraela zbog njegovih stavova iznesenih 12. aprila u intervjuu datom “Glasu Srpske”.

Time je portaglassrpske.com prekršio član 2, član 5 i član 7 Kodeksa za štampu i online medije BiH.

Pojašnjenje: Dana 16.04.2019.g. portal glassrpske.com objavio je tekst pod naslovom „SKANDALOZAN ZAHTJEV: Bošnjaci traže da se Harvard odrekne Izraela“ kao reakciju na pismo pod naslovom ,,Zahtjev Sveučilištu Harvard da javno osudi i ogradi se od svog bivšeg studenta Jareda Israela“ koje je Ekspertni tim za BiH uputio predsjedniku Sveučilišta „Harvard“, g. Lawrence Bacow-u.

U objavljenom tekstu se, između ostalog, navodi sljedeće: „Desetak, kako sami sebe nazivaju ‘građana Republike BiH različitih zanimanja, etničkih pripadnosti i svjetonazora’, uputilo je otvoreno pismo prvom čovjeku prestižnog američkog Univerziteta Harvard Lorensu Bekou u kojem traže da se ogradi od svog diplomanta Džareda Izraela zbog njegovih stavova iznesenih 12. aprila u intervjuu datom ‘Glasu Srpske’. Grupa koju predvodi ‘slobodni banjalučki novinar i publicist u egzilu u Bostonu’ Bedrudin Gušić okupljena ‘oko zahtjeva za povratak u život Ustava Republike BiH’ u pismu navodi da je “užasnuta višegodišnjim sramnim angažmanom Džareda Izraela na strani zločina i optuženih ratnih zločinaca iz vremena agresije na Republiku BiH”.

– Pozivamo vas da u ime zaštite digniteta vaše visokoškolske ustanove i temeljnih principa koje ona treba da njeguje u edukaciji budućih akademskih građana, javno osudite Džareda Izraela i ogradite se od njegovih sramnih i nečasnih radnji i izjava – navedeno je u pismu.

U pismu stoji i da ‘posljednja u nizu nečasnih radnji koja je prelila čašu jeste njegova nedavna izjava za novine aparthejdskog i fašističkog režima, ‘Glas Srpske’ u kojoj je negirao presuđeni genocid u Srebrenici’.“

10.05.2019. g. Ekspertni tim za BiH je uputio svoju žalbu Vijeću za štampu i online medije u BiH povodom članka pod naslovom „SKANDALOZAN ZAHTJEV: Bošnjaci traže da se Harvard odrekne Izraela“, objavljenog na portalu glassrpske.com16.04.2019.g.

U skladu sa žalbenom procedurom, Ekspertni tim za BiH, dana 15.05.2019.g dostavio je Vijeću za štampu i online medije kopiju svog obraćanja uredništvu portala glassrpske.com povodom žalbe na objavljeni tekst.

Ekspertni tim za BiH je u svom reagiranju, između ostalog, demantirao navode iz objavljenog teksta: „Neistine iznesene u pismu teksta koji je predmet ove žalbe:

  1. 1. Naslov teksta sadrži neistinu da je riječ o ‘zahtjevu Bošnjaka’. To potvrđujemo sljedećim činjenicama:
  2. a) Kao što možete vidjeti iz našeg pisma, ono počinje rečenicom:

‘Migrađani Republike Bosne Hercegovinerazličitih zanimanjaetničkih pripadnosti svjetonazora...? 

Pošto se u njihovom naslovu tvrdi da ‘Bošnjaci traže”, gornju rečenicu iz našeg pisma portal ‘Glas srpske’ želi podmetnuti kao laž, tvrdeći da mi sami za sebe tvrdimo da smo frazličitih zanimanja, etničkih pripadnosti i svjetonazora…’, a da se zapravo radi samo o Bošnjacima’.

  1. b) Među potpisnicima našeg pisma su, ne samo Bošnjaci već i Marjan HajnalBosanac, (nije Bošnjak, izraelski je državljanin)Anto Tomić, Bosanac iz čestite katoličke porodice ZoraPetrovskibosanski pravoslavac.
  2. c) I naše pismo, kao i njihov tekst koji je predmetom ove žalbe, jasno se pozivaju na grupu “Zahtjev za povratak u život Ustava RBiH”. Sam naziv grupe jasno govori da ona okuplja građane različitih etničkih pripadnosti, koji su za građansku državu i protiv etničkih podjela. Grupa broji skoro 60,000 takvih članova.
  3. 2. Tvrdnju da se radi o ‘zahtjevu Bošnjaka’ portal ‘Glas srpske’ je iskoristio da iskrivi svoj cijeli tekst i brutalno verbalno napadne i osudi Bošnjake za inicijativu iza koje stoji multietnička grupa potpisnika, te da podstakne Jareda Izraela na govor mržnje protiv Bošnjaka koje uvrjedljivo svodi na etničku skupinu – Muslimana“

Vijeće za štampu i online medije u BiH obratilo se uredništvu portala glassrpske.com i zatražilo urednički stav povodom upućenog prigovora.

Uredništvo portala glassrpske.com se nije izjasnilo povodom žalbe.

Ishod

Žalbena komisija konstatuje da je prekršen Kodeks za štampu i online medije BiH

Član – Urednička odgovornost 

„Najvažnija odgovornost novinara i urednika je osigurati da njihov rad bude usmjeren ka poštivanju istine, kao i prava javnosti da sazna istinu. Novinari će u svakom trenutku obavljati svoj posao u duhu pravednosti, istinitosti i pristojnosti pri sakupljanju informacija, izvještavanju i predstavljanju mišljenja. Plagijati, falsifikovanje, namjerno prikrivanje važnih činjenica, primanje mita ili usluga, koji bi uticali na rad novinara ili urednika, najteži su moralni prekršaji ove profesije.,,

Član – Tačnost fer izvještavanj

„Novinari neće objavljivati netačne ili krivonavodeće materijale u vidu fotografija, tekstova ili drugih materijala. Fotografije i dokumenti ne smiju biti falsifikovani i/ili korišteni na krivonavodeći način. Novinari ne smiju prikrivati i/ili zadržavati važne informacije čije bi obznanjivanje moglo materijalno uticati na tumačenje objavljenog izvještaja i razumijevanje kod čitalačke publike. Novinari imaju profesionalnu obavezu blagovremeno ispraviti bilo koju objavljenu informaciju za koju se utvrdi da je netačna. Izvinjenje i/ili ispravka će biti objavljeni s dužnim isticanjem. Novinari će uvijek izvještavati istinito i tačno o ishodu radnje poduzete u vezi s klevetom u koju su bili uključeni. Novinari će izvještavati samo na osnovu činjenica čije je porijeklo novinaru poznato. Kod izvještavanja i komentara kontroverze, novinari će se potruditi da saslušaju i predstave sve strane u sporu. Ukoliko jedna strana u kontroverzi odbije da se stavi na raspolaganje novinaru,  publikacija može opravdano navesti ovo odbijanje u svom izvještaju.“ Član – Mogućnost odgovora  „Pravo na odgovor će biti prošireno na relevantne osobe ukoliko urednik procijeni da takav korak doprinosi tačnosti i nepristranosti izvještavanja. Ukoliko je ikako moguće, na raspolaganje će biti stavljena mogućnost neposrednog odgovora u izdanju u kojem je objavljena optužba i/ili netačno navedene informacije, u dužini ne većoj od integralno objavljenog teksta.“

Žalbena komisija Vijeća za štampu online medije BiH preporučuje uredništvu portala glassrpske.com da objavi ovu Odluku

Članovi/ce Žalbene komisije: Predsjedavajući, prof. dr Miodrag Živanović; sudinica Nada Arsenić; prof. dr Enes Osmančević, prof.dr. Zlatiborka Popov Momčinović; advokat Dražen Zubak, advokatica Nada Dalipagić; urednik Fuad Kovačević; urednik Milan Šutalo; novinarka Suzana Mijatović; novinar Muhamed Jusić.

Predsjedavajući

Žalbene komisije

Prof. dr. Miodrag Živanović

(originalan potpis i pečat vidljivi na originalu)vijeće za štampu 4

U sarajevskoj Vijećnici održana promocija izabranih djela Dževada Karahasana

Vijesti.ba:

10.06.2019 / 22:06 Kultura – Dobitnik je mnogobrjnih nagrada

U Vijećnici održana promocija izabranih djela Dževada Karahasana

U Vijećnici održana promocija izabranih djela Dževada Karahasana
Foto:FENA – Vijesti.ba

 

Promocija izabranih djela višestruko nagrađivanog bosanskohercegovačkog književnika i najprevođenijeg autora Dževada Karahasana održana je večeras u Vijećnici uz podršku gradske uprave Sarajeva.

Mjesto promocije nije izabrano slučajno jer kao što je kazao uvodničar, prof.dr. Vahidin Preljević, Vijećnica nije samo jedan od motiva u djelu Dževada Karahasana, pisca, akademika i profesora, središnje ličnosti bosanskohercegovačke kulture.

Po riječima samog Karahasana, svaki ulazak u Vijećnicu je za njega svojevrsna emotivna arheologija. U njegovom životu, kao i životu Sarajeva i Bosne i Hercegovine, taj objekat ima posebno mjesto.

Vezu promocije izabranih djela Dževada Karahasana i objekta u kojem se desio ovaj događaj naglasio je i gradonačelnik Sarajeva Abdulah Skaka koji se također obratio zvanicama.

Promocija je protekla u formi razgovora pisca i Matije Bošnjaka, izvršnog urednika izdavačke kuće Connectum u čijoj ediciji su štampana izabrana djela.

Pisac je, osim njegove veze s Vijećnicom, odgovarao na Bošnjakova pitanja o književnosti kao faktoru koji može i mora razbijati ideološke floskule, zatim o Andriću kao jednom od Karahasanu najdražih pisaca od kojeg je učio i s kojim se „svađa“, Platonu kao još jednom od uzora i „prijatelja“, te o ljubavi kao jednoj od velikih tema u Karahasanovom opusu i istinskoj temeljnoj sili.

U izabranim djelima Dževada Karahasana koje je objavio Connectum su: „Šahrijarov prsten“, „Istočni diwan“, „Što pepeo priča“, „Sara i Serafina“, „Noćno vijeće“, „Knjiga vrtova/ O jeziku i strahu“, „Dnevnik selidbe“, „Kuća za umorne“, „Izvještaji iz tamnog vilajeta“ i „Kraljevske legende“.

Dževad Karahasan, u razgovoru s Matijom Bošnjakom, najavio je za ubuduće iz njegovog pera zbirku eseja „Knjiga o šutnji“ i roman koji će najvjerovatnije nositi naziv  „Uvod u lebdenje“.

Promocija Karahasanovih izabranih djela u deset knjiga održana je u prepunoj sali Vijećnice.

Dževad Karahasan rođen je u Duvnu 1953. godine. Studij komparativne književnosti i teatrologije sudbinski ga dovodi u Sarajevo, dok doktorsku disertaciju brani u Zagrebu.

Član je Akademije nauka Bosne i Hercegovine i Njemačke akademije za jezik i književnost.

U biografiji Dževada Karahasana, velikog ljubitelja i dramske književnosti, također je dugogodišnji rad u pozorištu.

Dobitnik je mnogobrjnih nagrada i priznanja u regioalnom i evropskom kulturnom prostoru.

Nominovan je dva puta za Nobelovu nagradu.

(Vijesti.ba)

Ovom prilikom upućujemo Hajra i ja srdačne čestitke prof. Dževadu Karahsanu za nastavak plodnog književnog stvaralaštva uz nadu da će uskor postati Nobelovac.

Ovdje je kratko sjećanje susrete sa Dževadom Karahasanom, te interview koji sam napravio s njim prije sedam godina, ali ne na književne, nego na tada i sada goruću političku temu.

U POVODU PRIKAZA SABRANIH DJELA DŽEVADA KRAHASANA, ČESTITKA UZ SJEĆANJE NA NAŠE SUSRETE

Sinoć je u Vijećnici u Sarjevu priređen prikaz sabranih djela književnika prof. dr. Dževada Karahasana.

karahasan 2
Na N1 TV pred sinoć pred ponoć gledali smo interview s prof. Karahasanom, upriličen tim povodom.
Imalo se zaista šta čuti, i kao uvijek – učiti. Voditelj je postavljao umjesna i pametna pitanja, uslijedili su jedan za drugim filosofski odgovori Karahasana, OBJAŠNEJNJA svakom razumljiva. Karahasan je odličan sugovornik, nema teme o kojoj on ne može kao profesor, doktor, književnik i čovjek iz naroda govoriti. Nema sugovornika kojeg Karahasan ne poštuje.
Naša radost u povodu izlaska sabranih djela Dževada Krahasana je veća jer je prof. Karahasan i naš kućni prijatelj.
Poznajemo se dugo, od prije rata.
Dolazio je u Varcar sa književnikom Ivanom Lovrenovićem kada je Ličanin igrao Lovrenovićevu monodramu o fra Ivanu Frani Jukiću na pozornici tadašnjeg Spomen-doma ZAVNOBiH-a.
Poslije predstave, ostalo se do kasno uz ugodni razgovor i druženje u vrlo ugodnoj atmosferi, kojem smo prisustvovali Hajra i ja. U neko doba, zapjevalo se, pjevala je i Hajra, a Karahasan, kao i Lovrenović, sevdalije i meraklije, bili su oduševljeni Hajrinim sevdalinkama. Karahasan je tada rekao:
 
“Hajro, dođi u Sarajevo, pa ćemo od tebe napraviti opersku pjevačicu!”
Sjećam se dragocjene pomoći prof. Karahasana koju mi je pružio kao novinaru izbjeglici u Njemačkoj.
karahasan
Kada sam pokrenuo tjednik “Eurobosnu” u Frankfurtu u proljeće 1993., Karahasan je postao jedan od najvažnijih suradnika, uz Ivana Lovrenovića, Midhata Ajanovića, Milu Stojića, Dubravka Lovrenovića, Stojana Cerovića, Mahira Sokoliju, Nasera Čustovića, Jelenu Lovrić, Marinka Čulića, Fahrudina Džapu, Nijaza Hamzu, Arifa Mesihovića, Tihomira Lozu, Širaza Muftića, Zekerijaha Smaijića, Budu Vukobrata, Draganu Tomašević…
Karahasan nikada nije tražio honorar.
Isto je bilo i kada sam izdavao moj vlastiti dvoheftani magazin na bosanskom jeziku “Most.”
U pripremi koncepcije “Mosta” učestvovali su Midhat Ajanović, Dževad Karahasan, Dragana Tomašević koje smo ugostii u našem stanu Hanau. Kad god bi se kasnije čuli i vidjeli, Karahasan je hvalio Hajrin burek…
Posljedni put smo se sreli u restoranu “Mlin” nadomak Bihaća kada je nastao ovaj interview. Bilo je to prije nepunih sedam godina.
 
karahasan 1
Uz čestitke povodom izlaska sabranih djela ovog velikog, mnogi tvrde najvećeg živućeg BH-književnika i jednog od najvećih europskih pisca, nadajmo se i Nobelovca, uz želje za nastavkom plodnog književnog stvaralaštva prof. dr. Dževada Karahasna, objavljujem  i ovdje interview koji sam tom prilikom napravio sa prof. dr. Karahasanom.
Tokom susreta bilo je dotakli smo se mnogih tema, Karahasovih knjiga, ali interview nije na temu književnosti, već na – i tada i sada goruću političku i životnu temu.
Prof. dr. Dževad KARAHASAN, književnik

DAYTON JE PODVALA I ZLOČIN

Hem žuta ko kukuruza, hem mehka; KAKVA JE TO BOSANSKA GURABIJA, AKO S NJOM NE MEREŠ NEKOM GLAVU RAZBITI

image
 Starinska bosanska gurabij

Tako godinama. Kad god stigni u Bosnu, pa iz Cazina nagni ka Varcaru, pa projdi  Mjestašce na cesti Pokoj, s desne strne ceste je slastčarna. Malo je izmaknuta od prometnice, pa moraš na vakat početi kriviti vrat i pogledati na desno, ako hoćeš da se slasti po izboru kolačima. Jedini koji nam nisu po volji su čupavci. Podsjećaju nas na Ruse i znate već na koga.

U ovoj slastičarnici, ko god te služi, srdačan je i zahvalan, posluga je poslovna, ispunjava svaku želju mušteriji. Ako se mušterija voli i našaliti, šala se prima bez hatora.

Hurmašice su predzadnje u našim željama, a na kraju – bosanske gurabije, ko biber po pilavu. Ne mere proći bez njih.

Dok ljubazna vlasnica slastičarne pažljivo reda slastice u kutiju (moraš odmah na početku reći koliko kolača želiš, kako bi prodavačica odabrala kutiju po mjeri..) Hajra i ja prlazimo očima po izooženim kolačima.

U kraju izloga ugledah gurabije, na starom mjestu.

..Ove nisu ni nalik onim ričkim, pogovo onoj što bi je pripremala đahkad moja rahmetli Bebe. Ove su žute i mehke, više liče na kukuruzu, i bojom i veličinom, ali nisu tako tvrde, nećeš puno mašiti, ako kažeš da liče na lutmu.

U Rici je običaj ispći gurabiju i odnijeti je na babine, na sunetluk, a baška su sprmane za regrute koji su odlazili u vojsku, u neki dalek kraj. Bosanske gurabije su moreš reći bile trajni kolač. Mogla je gurbija koja je darivana porodilji, dočekati i sunetluk njenog dječačića kurlehana, a da se ne obatali, ako je već nije  “odnila” nekome. Mogla je gurabija dočekati i odluženje po vojničkog roka, a da se ne užegne kada je već stari vojnik (kvrga) dohavati sa dna onog svog drvenog vojničkog sanduka kojeg je prtio još u Rici pri polasku u Armiju.

Moj izbjeglički život liči na bosansku gurabiju. Ne po slatkoći, ni po užeglosti, neg, nako, između. Ta ne obigram li ja haman pola dunjajluka, pa se vratim tamo odakle sam pošo, a ne znam jesam li pošo il sam došo.

Bosanske gurabije su obično bile obično mahalski putnici, u Rici su skuhane i spečene, mogle su obigrati i Gornju i Donju Mahalu, otići Uspolje, ili Uzriku, stići čak u Zavakuf, biti darivane za nekoliko radosnih prilika, od kuće do kuće, iz ruke u ruku, pa se vratiti u Riku baš onoj żeni koja ih je ispekla i nekom poklonila, a gurabija, kao draga i jedina hedija, obigrala tolike kuće, obveselila toliku čeljad, pa se nepojedena vratila odkle je i krenula. Tako smo se šalili o gurabijama hodalicama, ponekd bi ih i jeli. Tvrde ko kamen, ali drage i ukusne, topile bi se u ustima.

Danas je takvih grabija malo.

image

Rika je postala Rijeka,  Ričanini se rasuli ko rakova djeca, postali Amerikanci, Nijemci, Šveđani… Kome do Rike, kome do gurabija u ovom modernom vremenu. I, ko bi se još zahmetio oko gurabija, kad ih ionako nemaš kome poniti kad mu pojdeš u pohode. Kome, kad je Rika pusta!

Iako znam, vidim ih očima, eno ih đe i uvijek, na mjestu u ćošku izloga, eno se žute, mame, da gurabija ima u slastičarnici u kojoj se namirujemo, pitam ljubaznu prodavačicu, ima li gurabija, a gledam u njih.

“Ima!” Pkaže,  a Bog zna da mi se u sebi podsmihava, biva, ćorav kod očiju, tolke godine na plećima a ne zna kako izglidaju gurabije. Al, ne ibreti se, nije to njen poslovni stil.

“Evo, ovo su. Koliko će te?”

I gurabije su po marku, kao osali kolači.

Dok mi prodavačica dodaje gurabiju, da je vidim i opipam, rekoh joj uz osmjeh, da ne bi hatorila:

“Bogme, reko bi insan da je to kukuruza, ili lutma . Hem žuta, hem mehka ko duša! Deder, zamotaj nam tri četiri, plaho su fine.”

Dok ona smireno i uz osmjeh (ne hatori mi) reda trokutaste komade gurabije u našu kutiju, ne dade mi đavo odšutjeti:

“Moliću lijpo, kakva je to bosanska gurabija kad s njom ne mereš nekom razbiti glavu!”

Nasmijasmo se, platismo, i uz ono “Dođite nam opet!” na vrat. Rastadosmo se. Vlasnica slastičerne, otkuca nešto na onoj mašinici za račune, strpa pare u ladicu, zavrnu rukave i ode u kuhinju. Manjka joj, zar, gurabija u prodavnnici… ( i ove su ipak nalik bosanskim, dugovječne su, dureće, ne moraš hititi pojesti ih…)

Mi put pod noge. Safet, Zajim, Meho, Zehra, pjevaju nam iz dženeta dok mi jezdimo pokraj Une, uz Ripač, priko Mednog Polja, Bravska, popjevajucći uz dženetske pivače. Njzad, ukaza se Varcar, Baklava i khva kod zeta Jusufa, dobrodošlica, eglen o zdravlju, svemu i svačemu.

Tu me zateče vijest kako je moj brat, ne pitajući nikog, pa ni mene, posjekao staru krušku jeribasmu koja je sto godina rasla, u vrh bašče cvala, beharala i rađala na didovini. Mašio se sikire, pa  ne pitajući nikog, pa ni mene, sada najstarijeg Halilovića, ko ni do sad, posjeko krušku kao što je već posjeko sve što mu je pod sikiru  došlo.

image
Gurabije iz Bihaća

Brat ko brat, zaslužio je gurabiju, al ne ovakvu kakvu kupih nadomak Bihaća, mekahnu ko lutma,  nego onu starinsku, ričku, kojom se glava može razbiti.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Moj prvi ovogdišnji dan u Bosni Hadži-Omer: “DA TI PRODAM STARU DŽAMIJU!”

IMG_8128

Prvi mi je ovogodišnji dan u Bosni, provodim ga u oklolini Cazina.

U naselju Gnjilavac, pokraj nove džamije koja se ne bi postidjela ni Stambola,  s druge strane mezara, lijepa, obnovljena stara džamija. U mezaru se vidi još poneki starinski, s velikim turbanom, visoki, urešen cvjetovima i sabljama nišan, spomenik nekadšnjim ljutim krajiškim ratnicima, uglednicima, ulemi.

U sred mezara je spomen-kiosk tridest i trojici poginulih boraca Armije Republike Bosne i Hercegovine. Na ulazu u mezar, vihori se zastava s ljiljanima, pod kojom su se borili i položili svoje živote Krajišnici,  e da bih ja mogao uživati u slobodi ovog lijepog dana.

Zaustatvim auto, pa fotografiram staru džamiju.

IMG_8134
Hadždži-Omer Delalić: umalo mi ne
prodade džamiju…

Obazrem se na glas koji dopire od nove džamije, vidim tamo krupnu ljudinu, maše mi, ali od auta koji prolaze cestom, ne čujem šta mi govori. U prvi mah pomislih da mu nije po volji što snimam džamiju. Te, ja k nemu. Selamimo se, a ljudina, kršni Krajišnik, sa hadžijskom kapicom na glavi,  nakon rukovanja pita:

„Da prodam staru džamiju!!

„Ma i da imam para, ne  bih je mogao kupiti, jer ta džamija nejma cijenu, a znam i da nije na prodaju! Maram šala, ha!” kažem.

Ljudina se nasmija. Šala je zdravlje.

Tako uz poče moje prvo ovogdišnje jutro u Bosni.

Heglen, benut,  – Upozasmo se; on je hadži-Omer Delalić.

Petak je, dođe hadži-Omer sahat-dva prije dužume, dočekuje džematlije ispred džamije, ispraća ih nakon džume. Jedna djevojka, ruku pod ruku, dovodi jednog slijepog džematliju pred džamiju. Selamimo se.

„Ovaj je čovjek (reče hadži Omer i njegovo ime) slijep, ali svakog petka je na džumi! Vidiš li koliku smo džamiju podigli, a mala nam je. Klanjati Bajram ili džumu, ne mogu pod njeno kubeta svi, nego se klanja i nadvoru,“ kaže hadži Omer.

IMG_8141

Stara džamija je makar četiri puta manja.

Pravo je da su sagradili veću. Ovdje u Krajini se džemati takmiče ko će veću i ljepšu džamiju podići. Ova nova na Gnjilavcu je zbilja bila potrebna. Ni hadži-Omer ne voli novotarije koje nemaju svrhu.

Hadži-Omer je borac Armije Republike BiH.z

IMG_8131

“Vidiš, ovi moji suborci, što što smo im spomen digli, u dženetu su. Sigurno. Svaki od njih zaradio je džennet za sedamdesetoro uz svoje familije, a Allah Dragi najbolje zna!” kaže mi hadži-Omer.

U razgovoru smo se složili kako onoj “varti” koja visi jarbolu pokraj državne zastave RBiH s ljiljanima, nije mjesto ni u jednom mezaru niti na javnom mjestu…

Za ovu i ovakvu podijeljenu i čemernu državu sklepanu nakon genocida, ilegalno, ti borci se nisu borili.

Država koju predstavlja ta “varta” je izdaja i podvala i poginulim borcima, i žrtvama, a i nama preživjelim. Oni koji su je stvorili, kažem hadži-Omeru, ne mogu mi zamazati oči. Tući borce po Sarajevu zbog toga što traže pravdu, a liti krokodislske suze na “Dan šehida” – podvala je, jedna velika u nizu poniženja.

Bezbeli, na brzinu, dohvatismo se i teških tema. Hadži Omeru nije po volji odlazak mladih iz Bosne. Reče kako je malo selameta od obećanja, spomenu boračke invalidske penzije od pedesetak maraka nakon kresanja procenata invalidnosti.

“Za čitav radni vijek, penzija trista, četri stotine maraka. Zdimiš u Njemačku, radiš pet godina, stekneš pravo na hiljdu maraka penzije. Pa ti ne idi. A vaka zemlja…” hadži-Omer će.

Zato sam izbjegao fotigrafirati tu zastavu u Mezaru na Gnjilavcu kod Cazina.

IMG_8138

IMG_8142

IMG_8120

“Staru smo džamiju obnovili, uredili onako kako je izgledala tridest i devete kada je podignuta. Naši  stari su je svojim rukama podizali, sva je od kamena, na volovskim kolima izdaleka kamen dovozili… Sad, ko god hoće, more zaiskatu ključ od našeg hodže i serbes klanjati u staroj džamiji.“

“Lijepo je,” velim, “da ste sačuvali starinu, u ove nišane, to su naše matične knjige,” a hadži-Omer će:

„Bilo je nekih koji su govorili da je srušimo. Ali, nismo dali.“

IMG_8118

“Imali ste pravo! Baš lijepo i poučno. Ispričam hadži-Omeru kako mi je prijatelj u Kupresu pripovijeado da su tamo srušili nekoliko stotina godina staru džamiju da bi podigli novu…

Počeše džematlije stizati pred džamiju.

„A hodža?“ pitam,

„Fin. Preko trijest godina klanjamo za njim. Iz našeg je džemata rodom. I sin mu je završio medresu, bacio se na oca. Gledaćemo ga postaiti na očevo mjesto.“

IMG_8144

Srdačno se rastajem sa hadži Omerom.

Bi mi žao što ne kupih staru džamiju na Gnjilavcu kod Cazina, koju mi je ponudi na prodaju hadži-Omer Delalić. Mogla bi biti spomen na Dida… Al, tješim se, niti imam para, niti džamija ima cijenu.

Kasnije nešto mislim. Šta bi bilo da sam zbilja i kupio tu finu džamiju? Bi li me ova i ovakva IZ proglasila paradžematom (kao firmu “društvo jednog lica!” pa bih na kraju nagrajisao i postao (bez)para-džematlija jer ne bih mogao kao privatno lice posjedovati džamiju… To je privilegija samo IZ…

Preda mnom se širom otvoraju vrata moje Bosne, ko kapija dženneta na ovom svijetu.

Ljeto se razrahatilo po brdima, među kućama, po njivama, baščama i cvijetnjacima, bojama i mirisom, slatkim hašlamama. Sve, sve, meni tako znano, blisko i drago.

Povjetarac pirka s brda, naviru sjećanja na sretne dane uz Didovo kolino u našoj Rici u Varcaru, na ramazan i bajrame u našpj kući i ričkoj Džamiji. Iako daleko, tamo se zavraćam svakog dana u godini, u mislima, a i hodim kao putnik namjernik, musafir,  Ričanin, uvijek i stalno bliži Didu!

IMG_8150