Piše: Marija Taušan 9. juna 2020.15:18
Sud Bosne i Hercegovine osudio je nekadašnje pripadnike Vojske Republike Srpske (VRS) Branka Čigoju, Željka Todića i Sašu Boškića na po 14 godina zatvora za zločin protiv civilnog stanovništva u Oborcima u Opštini Donji Vakuf.
Glamočak (sa maskom) i Čigoja (krajnje desno). Izvor: BIRN BiH
Čigoja, Todić i Boškić su proglašeni krivim za ubistvo 28 civila bošnjačke i hrvatske nacionalnosti 13. septembra 1995. godine. Milorad Glamočak, kao njihov pretpostavljeni, oslobođen je optužbi.
Trojica bivših pripadnika Izviđačkog voda 11. mrkonjićke brigade osuđeni zbog učešća u ubistvu civila, pripadnika radnog voda koji su bili dodijeljeni toj jedinici.
Vijeće je zaklljučilo da su civili bili na spratu objekta stare željezničke stanice u Oborcima kada je Čigoja došao i u tri navrata ih izvodio u grupama od po četiri do pet, a potom sve preostale. Utvrđeno je da su Čigoja, Todić i Boškić sa drugima učestvovali u likvidaciji.
Predsjedavajući Vijeća Staniša Gluhajić je istakao svjedočenja preživjelog Mehmeda Heremića, kao i dvojice saboraca optuženih Vladimira Jarića i G.T.
On je podsjetio da je Heremić opisao lice koje je izvodilo civile i tokom svjedočenja prepoznao Čigoju. Napomenuo je da se ovaj svjedok uspio sakriti u podrum prilikom izvođenja posljednje grupe i tu ostati dok nije bio siguran da vojska, koja se tog dana povlačila, nije otišla.
Vijeće je uzelo kao istinite i uvjerljive iskaze iz istrage svjedoka Jarića i G.T. dok nije povjerovalo tvrdnjama koje su njih dovjica iznijeli na suđenju da su u istrazi govorili pod pritiskom istražnih organa.
Gluhajić je podsjetio da su ova dva svjedoka iznijela saznanja da je Todić pitao pomoćnika komandanta za bezbjednost Peru Marića šta da rade sa pripadnicima radnog voda, a da mu je on rekao da radi šta hoće, odnosno da ga ne interesuje. Podsjetio je na svjedočenja da je Todić tražio dobrovoljce za likvidaciju civila i da su se javili Čigoja i Boškić, te da su se nakon njihovog odlaska čuli rafali.
Sudija je napomenuo da je balističkim vještačenjem utvrđeno da je pucano iz pet oružja.
Glamočak je kao komandir Izviđačkog voda oslobođen optužbi po komandnoj odgovornosti da nije spriječio ni kaznio počinioce zločina. Vijeće je zaključilo da nema dokaza da se Glamočak saglasio sa naredbom za ubistvo civila, kao ni da je imao svijest da se njegovi potčinjeni spremaju da počine zločin ili da su ga počinili.
“Na osnovu izvedenih dokaza, Sud nije mogao utvrditi da je Pero Marić izdao naredbu za ubistva, a pogotovu ne da je ona izdata u prisustvu Glamočaka”, kazao je Gluhajić.
Vijeće je Čigoji, Todiću i Boškiću odredilo mjere zabrane putovanja i prelaska granice, te redovno javljanje u policiju.
Na ovu presudu dozvoljena je žalba Apelacionom vijeću.
Izvor: https://detektor.ba/2020/06/09/presuda-za-zlocin-u-oborcima-cigoji-todicu-i-boskicu-po-14-godina/
***
Ad hock komentar na presudu
PRAVDA JE SPORA I NEDOSTIŽNA
Pravda je spora – jer u ovom slučaju za pravdu traje od 1995. godine do danas. Za pravdu se više i uporonije borilo nekoliko članova obitelji pobijenih, nego sudstvo.
Tužilaštvo je odugovlačio provođenje pravdi krivaca pravdajući tu nedopustivu sporost drugim važnijim pedmetima. Tužiteljica Slavica Terzić je ovaj slučaj teškog ratnog zločina nad nedužnim civilima držala godinama u ladici svoga stola. Što taj predmet nije prekrila prašina zaborava, a zločinci ostali nekažnjeni – zasluga je nekolicine najupornijih iz obitelji nevino pobijenih. Tek kada je Trizićka otišla u penziju, slučaj je krenuo sa mrtve tačke.
Pravda je nedostižna.
Pravda je nedostižna – jer su izrečene kazne minimalne spram teškog ratnog zločina nad civilima, četničkim robljem iz Varcar Vakufa – Mrkonjić-Grada. Oni su od 1992. do 1995. mučeni teškim i ponižavajućim poslovima, često na kopanju rovova na borbenim linijama izloženi pogibelji, nad njima su se iživljavali četnički batinaši, da bi na kraju, pred bježaniju pred ARBiH četnici teškim zločinom “zasladili” tim nedužnim civilima.
Svi optuženi za koje je dokazana krivnja, trebali su dobiti po 40 godina robije (pošto nema smrtne kazne!) bez prava na žalbu i pomilovanje. Ovako – svako od njih trojice dobio je po pola godine za jedan ljudski život. To je sramota. (Isti sud je danas osudio jednog tužitelja – sudiju Božu Mihajlovića na pet godina zatvora zbog nekih 200.000 KM… za koje Sud ne zna ni ko je ukrao, ni gdje su pare. Isti dan, Bakir Izetbegović, reagirajući na presudu Mihajlviću traži od Tužilaštva da goni nekog tužitelja koji je ukrao mobitel oduzet od osumnjičene osobe. B. Izetbegoviću nije ni na kraj pameti da protestira zbog ovako blagih kazni ubojicama nevinih građana u Oborcima… I Islamska zajednica, koja sa SDA po pravilu sve žrtve četničko-ustaškog zločina knjiži u svoje teftere, šuti na ove blage kazne za stravični zločin nad građanima.)
Ono što je obeshrabrujuće za obitelji nevino pobijenih je činjenica da organi gonjenja, Tužilaštvo i sud se nisu uopće bavili nalogodacima ovog surovog zločina, kao ni ostalih zločina nad civilima Varcar Vakufa – Mrkonjić-Grada.
Sudija je utvrdio da je pucano iz pet oružja, ali kažnjena su samo trojica zločinaca, što ostavlja sumnju o broju zločinaca koji su strijeljali civile. (Da je sve oružje iz kojeg su poubijani građani pripadalo jedino toj trojici kažnjenih?)
Intersantno, Sud i novinar koji izvještava o izricanju kazni ne spominju ni jednom riječju odakle su pobijeni civili.
Na redu su žalbe žtužitelja i obrane. Možda će Sud uvažiti žalbe Tužilaštva i povećati kazne ubojicama. Moguće je da Sud prihvati žalbe presuđenih i da im smanji kazne.
Rahmet – pokoj nevinim dušama ubijenih naših sugrađana u Oborcima, a obiteljima izrazi iskrenog suosjećanja i podrške!
Ibrahim Halilović 