“The Guardian” CLINTONOVI DOKUMENTI KAO PODSJETNIK KAKO SU SJEDINJENE DRŽAVE BILE SPREMNE PUSTITI BOSNU NIZ VODU

Američki predsednik, na korak od reizbora, pozvao je bosansku Vladu koju predvode muslimani da učini teritorijalne ustupke 1995. godine, kako otkrivaju deklasifikovani dokumenti.

Piše:

Julian Borger, Washington

Objavljeno 26. jula 2020. 10.30 BST 98

Američki predsednik, na korak od reizbora, pozvao je bosansku Vladu koju predvode muslimani da učini teritorijalne ustupke 1995. godine, kako otkrivaju deklasifikovani dokumenti.

Kada je Srebrenica prije 25 godina pala pod udarom srpskog separatističkog napada, bosanska Vlada predvođena muslimanima bila je zapanjena masovnim ubistavima koja su činjena u maloj enklavi. Isto tako bosanski su zvaničnici bili zaprepašteni kada je izravni odgovor Washingtona na to bio nagovaranje na nove ustupke – uključujući i prihvatanje eventualne podjele njihove zemlje po etničkim linijama.

Deklasificirani dokumenti iz tog razdoblja i razgovori s nekim od glavnih aktera odražavaju odlučnost Billa Clintona i njegovog tima za vanjsku politiku da po svaku cijenu pronađu rješenje trogodišnjeg sukoba prije nego što njegova predizborna kampanja ozbiljno započne 1996. – čak i ako je to značilo nagrađivanje lidera bosanskih Srba za njihovu politiku etničkog čišćenja odobravanjem njihovog glavnog cilja: otcjepljenja.

Više od 8.000 muškaraca i dječaka pobijeno je nakon pada Srebrenice, koju su srpske snage zauzele, iako je Srebrenica navodno, bila sigurno područje UN-a u prvom evropskom činu genocida nakon nacističkog doba.

Međutim, u telefonskim razgovorima s drugim stranim liderima, dok su trajala masovna pogubljenja, Clinton je više puta izrazio nezadovoljstvo bosanskom vojskom zbog neuspjeha u odbrani Srebrenice. I iste nedelje kada je Srebrenica pala, Clintonov savjetnik za nacionalnu bezbjednost, Anthony Lake, dovršavao je tvrdokornu strategiju “završne igre“ za izvlačenje SAD-a iz bosanske katastrofe.

Ta je strategija, koju je Lakeov tim započeo u sedmicama prije napada na Srebrenicu, pokušaj uspostavljanja mirovnog sporazuma koji je zasnovan na približno ravnomjernoj podjeli teritorija. Ako to ne uspije, plan je bio povući mirovne snage UN-a (Unprofor), ukinuti embargo na oružje Bosni i pružiti muslimansko-hrvatskoj federaciji početnu podršku zračnim napadima dok ona ne bude dovoljno snažna da se sama bori protiv Srba.

Ali cijena takve podrške SAD-a bila je visoka. Bosanci bi potencijalno trebali progutati dalje ustupke, uključujući predaju teritorijalnog integriteta protiv čega su se borili braneći državžu. Prema prvom aneksu strategije endgame, (‘završne igre’) pod nazivom „plan poteza za diplomatski proboj 1995. godine“, (dio sabranih skrivenih dokumenata deklasifikovanih od strane biblioteke predsednija Clintona), prvi korak je bio „iskreni razgovor“ sa Bosancima, kako bi ih Amerikanci “uvjerili da će nakon Srebrenice” trebati [realnije] razmišljati o statusu konačnog rješenja. “

Federacija bi možda trebala prihvatiti manje od pola zemlje, a SAD bi razmotrile “vršenje pritiska na Bosanace da pristanu da Srbi mogu provesti referendum o otcjepljenju nakon 2-3 godine”. “Ako Bosanci ne mogu uvjeriti srpsko stanovništvo da im je najbolja budućnost u reintegraciji u državu BiH, nema smisla da se blokira mirno razdvajanje Unije po ugledu na čehoslovački model,” navodi se u prijedlogu.

Taj prijedlog alarmirao je neke članove američke administracije, Davida Scheffer, savjetnik ambasadora u UN-u, Madeleine Albright, koji je prisustvovao sastancima Bijele kuće o Bosni, napisao je kolegi: “To je vrlo klizav teren. Srbi su etničkim čišćenjem zauzeli ogroman teritorij, a onda održavamo ‘demokratski’ referendum kako bismo potvrdili takvu agresiju? Vrlo transparentan akt povladjivanja.”

Scheffer, koji je u svojim memoarima, ‘Soba za sjedenje’, pisao i o tom periodu, sugerirao je da su Lake i njegov tim možda jednostavno pokušavali biti provokativni da pokrenu debatu. “Lake je bio intelektualac i podastro bi stvari za intelektualnu raspravu, nasuprot pragmatičnom kreiranju politika”, rekao je Schefer. Alexander Vershbow, koji je u to vrijeme bio viši direktor za Europu u Vijeću za nacionalnu sigurnost (NSC) i pomagao je u pisanju „strategije završne igre“, rekao je da je document kompromis između različitih američkih agencija. „Bilo je puno povlačenja u različitim smjerovima unutar međuagencijskog [procesa], s tim da je Pentagon možda bio “realističniji “, a državni odjel i NSC sa više pravne argumentacije, želeći postići najbolju ponudu moguću za Bošnjake [bosanske muslimane] ,“ rekao je Vershbow.

Bosanskom rukovodstvu to se nije činilo tako konceptualnim, kada je ratni predsjednik Alija Izetbegović došao pod američki pritisak da pristane na srpski referendum, čak i dok su stizale vijesti o srebreničkim ubojstvima. “Bio je ogroman, ogroman pritisak u potpuno pogrešnom trenutku”, rekao je Mirza Hajrić, tadašnji glasnogovornik ministarstva vanjskih poslova i nastavio kao glavni savjetnik Izetbegovića. „Suočavali smo se sa tragedijom Srebrenice. Bio je to ogroman moralni poraz za međunarodnu zajednicu i najtragičniji događaj u ratu, i imali ste Amerikance koji su vas pokušali slomiti na toj osnovnoj stvari. Zašto biste nagrađivali ove ljude koji su planirali I u julu 1995 izvršili genocid? ” Hajrić, koji je sada ambasador u Australiji, rekao je da je Izetbegović odlučno odbacio bilo kakve prijedloge srpskog referenduma. Vjeruje da je hitnost Washingtonskog pristupa uslijedila kao želja Clintonove administracije da bosanski problem isključi s američkih televizijskih ekrana uoči izborne kampanje 1996.

Clinton je sigurno bio vrlo svjestan onoga što Amerikanci vide na TV-u. U telefonskom razgovoru s britanskim premijerom Johnom Majorom, 14. jula, čini se da predsjednik nije bio svjestan razmjera masakra, te je pokušao umanjiti njegov značaj. „Broj žrtava se znatno smanjio i središnja Bosna je u miru zbog doprinosa Unprofora. Prosječni TV gledatelj … misli da je to tako loše ili gore nego što je bilo 1992. godine “, rekao je predsjednik, dodavši da se i Kongres osjećao na isti način. “Ne postoji način da im se kaže da je drugačije.”

Odmah nakon pada Srebrenice, predsjednik Francuske, Jacques Chirac, pokušao je okupiti zapadne vođe kako bi podržao vraćanje Srebrenice silom, uporedivši situaciju sa ratom protiv nacista. „Francuska je spremna uložiti sve svoje snage u nastojanje da povrati situaciju u Srebrenici – ili necemo poduzet ništa. Ali ako je opcija ništa učiniti, onda je to upravo situacija u kojoj smo bili 1939. godine, i Francuska će se povući “, rekao je francuski predsjednik Clintonu 13. jula.

Chiracov gung-ho duh bio je u izrazitoj suprotnosti s Francuskom nevoljkošću da odobri NATO napade kako bi odvratilo Srbe iz Srebrenice, oprez koji su dijelili i Britanci, koji su takođe imali mnoge mirovne trupe na terenu. Američki zvaničnici odbacili su Chirakove žalbe kao teatralne i u internom memorandumu administracije primijetili da njegov entuzijazam ne dijele njegovi vlastiti generali.

Dok je pokušavao ismijati Chiraca, Clinton se žalio na bosansku vojsku, koja je pobjegla umjesto da se bori protiv Srba. “U Srebrenici je bilo oko 3000 bosanskih vojnika, ali oni su … napustili Srebrenicu bez borbe”, rekao je Clinton. „Razgovaraću sa svojim vojnim savjetnicima, ali oni su veoma skeptični u vezi sa dovođenjem snaga helikopterima, posebno ako se Bosanci ne bi borili. Ne možemo apstraktno braniti demokratske vrednosti. ” Na kraju su se SAD i njihovi saveznici dogovorili da zauzmu stav u vezi sa sudbinom posljednje muslimanske enklave u istočnoj Bosni, Goražda, prijeteći velikom zračnom odmazdom ako bude napadnuta. Hrvatska ofanziva na Srbe (u Hrvatskoj, oslobodličaki pohod ARBiH, op. I.H.) u zapadnoj Bosni, u kolovozu 1995. godine, iscrtala je nove karte na terenu i prisilila Srbe da sjednu za pregovarački stol bez obećanja za održavanje referenduma. Rat je završio, što je bilo vanjskopolitičko dostignuće za Clintona, koja je odnio pobijedu na ponovnim izborima 1996. godine. Clintonovi dokumenti služe kao podsjetnik o tome koliko su SAD bile blizu odustajanja od Bosne.

***

Prof. Francis A. BOYLE:

CLINTON JE KRIV…

Komenirajući u jednom e-amilu ovaj napis iz “The Guardiana” prof. Francis A. Boyle, prvi zastupnik naše Tužbe u sporu na Svjetskom sudu pravde protiv SCG za agresiju i genocid, napisao je da je Clinton kriv za Srebrenicu, a da je kriva i SDA koja je Clintona dovela u Srebrenicu, kao što je dovela zadnji put s njim i Vučića kojeg su Majke Podrinja i Srebrenice, kao nekadašnji klijenti prof. Boylea, zakitile “Cvijetom Srebrenice.”

“To je slomilo moje srce,” kaže prof. Boyle.

To je negoranje genocida od svih njih.

U knjizi prof. Boyla koja je u pripremi za štampu, a koja nosi naslov “Zaustavljanje srpskog genocida nad Bosancima” potcrtana je Clintonova krivica.
Prof. Boyle je napisao tu knjigu da bi bila objelodanjena prava istina i postavile poviejsne činjenice na svoje mjesto.

Pripremili: Ibrahim HALILOVIĆ i Dženana DELIĆ

***

Komentar “Slobodne Bosne”

https://www.slobodna-bosna.ba/vijest/164365/o_clintonu_srebrenici_i_nama_dvije_godine_prije_clintonove_ideje_izetbegovic_i_krajisnik_su_potpisali_deklaraciju_koja_je_predvidjala_referendum_srba_o_izlasku_iz_bih.html

2 Replies to ““The Guardian” CLINTONOVI DOKUMENTI KAO PODSJETNIK KAKO SU SJEDINJENE DRŽAVE BILE SPREMNE PUSTITI BOSNU NIZ VODU”

  1. U clanku se kaze da su Amerikanci billi razocarani sto Bosanska vojska pruzila slab otpor u Srebrenici i da je Bosanska Vlada bila iznenadjena intenzItetom zlocina koje su Srbi pocinili u Srebrenici itd. Ovo pokazuje da autori clanka u stvari ne razumiju ni ko su Srbi ni ko je Bosanska Vlada. Oni pojma nemaju da je ta Bosanska Vlada izvukla komandu iz Srebreice i tako obezglavila Armiju RBiH i tako sama prouzrokovala slab otpor. Zatim autori pojma nemaju da je svaki normalan Bosnjak znao sta ce se dogoditi u Srebrenici ako padne Srbima u ruke, a eto Bosanska Vlada to toboze nije znala pa je iznenadjena. U clanku se jasno kaze da je Amerika nudila da skine embargo i da bombarduje Srbe dok Bosanska vojska ne bude u stanju sama da se bori, a to je u stvari bio izbor Alije Izetbegovica, on je taj koji je u par navarata odbijao naoruzavcanje Armije RBiH sa izgovorima da “ne mozemo bez UN-a” ili da “nama treba ravnoteza naoruzanja na nizem, a ne na visem nivou”. A bosanska vojska se i do tada sama borila sa oruzjem koje smo dobijali npr. od Iranaca, Pakistanaca, svercera oruzjem itd., nije to tako da bi bio kolaps Armije RBiH kako su im nasi idajnici predstvili da ce biti ako odu UN i embargo bude skinut. U stvari, Amerikanci su nudili skidanje embarga, a bosanska vlada je kazala da vise voli da ostanu UN i tako sabotirala skidanje embarga. Cijeli clanak je pisan od nekoga ko ni u snu ne pomislja da bi Bosanska Vlada mogla biti izdajnicka i da je sama bosanska vlada zeljela podjelu svoje drzave. Zapad je u stvari kupio sve one podvale o totalnoj nadmoci Srba i o totalnoj bespomocnosti Armije RBiH, a to je slika koju je upravo Bosanska Vlada stvorila u svijetu skrivajuci pobjede Armije, birajuci stalnu kuknjavu umjesto toga, da bi pred svijetom sakrili prave razloge zasto pregovaraju sa agresorima o Ustavu i podjeli zemlje koju je svijet vec priznao kao jedinstvenu gradjansku drzavu punopravnu clanicu UN.

  2. Stalno neki izgovori i besmislena opravdanja. Ideja podjele BiH je (i bila bi zvanicno) prava katastrofa gdje se nagradjuje “etnicko ciscenje”. Narod je to sve krvavo platio gdje je uradjen i genocid nad muslimanima, Bosnjacima. Ratni kriminal i jos mnogo vise…….Gdje je demokratsko uzimanje pravde u vlastite ruke?

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Google photo

You are commenting using your Google account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.