MUFID EFENDIJA ZABRANJUJE DŽEMATLIJAMA KONTAKT I RAZGOVOR SA MNOM

Samovolja i arogantnost hodže džamije u Rici u Varcar Vakufu – Mrkonjić-Gradu

MUFID EFENDIJA ZABRANJUJE DŽEMATLIJAMA KONTAKT I RAZGOVOR SA MNOM

*Vjerojatni povod je moje inzistiranje da obnovu porušenih vjerskih objekata i spomenika islamske kulture u konačnici plate oni koji su ih barbarski porušili  *

Hodža Mufid efendija koji obavlja dužnost imama u Hamidiji džamiji u Rici u Varcar Vakufu plaho je ljut na mene. Da bi me ocrnio kod džematlija – ne bira sredstva.

Rečenom hodži ne dopada se moj stav oko obnove objekata islamske relgije i kulture koje su porušili srpski barbari u Republici Bosni i Hercegovini.

Smatram kako sve ono što je srušeno – pa tako i vjerske objekte – treba graditi novcem rušitelja kako im nikada ne bi palo napamet takvo barbarstvo u budućnosti. Taj svoj stav sam iznio više puta javno, a o njemu zna i reis Mustafa ef. Cerić.

Novcem džematlija obnovljenoj ričkoj Džamiji u Varcar Vakufu – o jednom Bajramu, taj sam stav ponovio. Tada sam na sergiju spustio svoj skromni novčani prilog rekaviši svima prisutnim u džamiji okupljenim oko tadašnjeg imama Muhameda ef. ovo:

„Daću svoj priog i za obnovu džamija, ali samo uz jedan uvjet  – da se na priznanici napiše napomena kako će konačan račun platiti oni koji su džamiju srušili.“ (Video zapis čuvam)

Nisam naišao na odobravanje.

Ctirani su mi ajeti iz Kur'ana o našoj dužnosti graditi džamije, ali ne i oni koji nas uče o tome kako se ponašati prema našim neprijateljima i din-dušmanima koji nas ubijaju ili iz kuća istjeravaju. Svako prijateljovanje s njima je zabranjeno!

Kasnije sam donio novčani prilog moga apotekara u Canadi g. Azada koji je potrošen za popravku džamijskog komjutera. (Priznanicu čuvam.)

Moje zalaganje da štetu plate oni koji su je napravaili, nije ni tada, a ni sada bilo po volji ni nekim džematlijama, a posebno sadašnjem ričkom hodži Mufid efendiji.

I na internetu i u susretu sa džematlijama rečeni Mufid efendija širi neistinu kako  nisam učestvovao ni u kavim poslovima džemata, niti sam davao novac.

Mufid efendija, kao i mnoge druge hodže – uvijek su gladne para i sve gledaju kroz novac i svoj interes. Ponašaju se kao apsolutisti, Bogom dati! Teško da ikad potežu za svojim novčanikom…

Ima mnogo stvari koje se novcem ne mogu platiti, a koje sam i sam činio za svoju dušu, svoju vjeru i svoju Riku i svoj Varcar Vakuf, a  Boga mi i Bosnu i Hercegovinu. Halal!

Ali, u oko dirni, samo ne spominji Mufid efendiji i njegovu šefu Reisu obavezu rušitelja da oni grade ono što su porušili. Kada bi platili račun za svoje zlodjelo, kada bi odležali u zatvoru za barbarizam,  tada barbari ne bi napadali vjernike, niti bi bacali kamenje na obnovljene džamije, zapišavali džamijske kapije, razbijali pendžere i bihuzurili džennaze muslimanima koje su katilski pobili. Ne bi im nikad naumpalo da nasrću ni na vjerske objekte, ni na imovinu, a baška na nevine ljude.

Ali, Mufid efendija ne smije se suprostaviti nakardnoj politici Islamske zajednice koju je Reis-ul-ulema Mustafa ef. Cerić kreirao a kojoj su osnovne odrednice praštati genocid i urbicid, a teret obnove hiljadu porušenih džamija i drugih objekata islamske kulture svaliti na pleća bespogovornih – ionako opljačkanih muslimana.

Cerić će od svakoga tražiti i kamčiti pare za obnovu džamija, ali ne i od rušitelja. Kada mu Dodik tutne 300.000 maraka, što je 2% od vrijednosti obnove Ferhadije u Banjoj Luci, Cerić hvali Dodika ne smo bosanskim, nego i muslimanima svijeta. U međuvremenu niko ne zna koliko se para slilo ni u šta su potrošene u zidanje toga Skadra na Vrbasu.

Helem, došla neki dan dvojica Bošnjaka-muslimana iz Šipova u Riku u Varcaru tražiti savjet oko obnove Turbeta Đerzelez Aliji u Gerzovu.

Pozvao Mufid efendija nekoliko Ričana na taj razgovor.

Okreni, obrni, Ričani spomenuše i mene. Rekoše – Ibrahim bi mogao pomoći oko pronalaženja mjesta na kojem je srušeno Turbe.  Rekoše, Ibrahim posjeduje dokumenate o Aliji Đerzelezu. Snimao je fotografije i filmske priloge o Turbetu Alije Đerzeleza u Gerzovu.

Na spomen moga imena, Mufid efendija je planuo i strogo zaprijetio:

„Ko se bude obraćao Ibrahimu, neka se ne obraća meni! Ko s njim razgovara, neće razgovarati sa mnom!“

Ričani, moje komšije, nisu dale na me, niti su htjeli sa hodžom i gostima iz Šipova bez mene otići potražiti mjesto gdje je bilo Gezelezovo turbe.

Kako je naopak Mufid efendija, dobro sam i prošao.

Onima džematlijama koji se u nečemu ne slažu s njim, on zna reći kako mu takvi ne trebaju u džamiji. Zna se popet i na ćurs i odatle ih kritizirati ako mu u nečemu proturječe. Za sada mi nije činio takvo što, a loše bi se proveo ako i pokuša! Meni ne bi mogao zabraniti ulazak u džamiju u kojoj sam haman odrastao bivajući u njoj uz Ričane i moga Dida koji je mnogo godina prije nego se Mufid efendija i rodio – bio mujezin te naše džamije. Ne može mi zabraniti razgovarati bilo s kim i bilo gdje, niti javno iznositi svoje mišljenje.

Ne znam, ali biće kako se je Mufid efendija pobojao da opet  i pred šipovačkim gostima ne izgovorim onu svoju krilaticu – kako ću svim svojim znanjem, pa i novcem pomoći obnovu Turbeta Aliji Đerzelezu u Gerzevu, ali samo pod jednim uvjetom da konačan račun obnove – kad tad – plate oni koji su ga srušili, odnosno vlast takozvane Republike Srpske.

Istina je kako se Mufid efendija kasnije izvinjavao Ričanima pred kojima je prosipao svoju  huju i žuč na me.

Ali, ostao je gorak okus zbog takovoga ponašanja samovoljnog hodže.

O kakvom se vjerskom službeniku radi, neka posluži ovaj primjer kada se jedan Ričanin pozvao na Allaha dž.š kao svjedoka, a Mufid ef. samo ljutito odmahnuo rukom i rekao:

„Ma pusti Allaha!“

Na ovakve drskosti rekao bih:

Treba (ot)pustiti ovakvoga hodžu!

***

Nekoliko riječi o Turbetu Alije Đerzeleza.

Turbe Alije Đerzeleza nalazilo se u selu Gerzovu – pokraj puta između Baraća i Šipova. Potpuno je srušeno za vrijeme II svjetskog rata. Obnovio ga je neki pobožni čovjek iz Lubova kod Šipova prije jedno četrdesetak godina, o čemu smo Sakib Lubovac i ja tada pisali u novinama. I kasnije smo u više navrata pisali o tom Turbetu, a ja sam objavljivao i reportaže na TV Sarajevu.

Prvog dana refereduma o nezavisnosti Republike Bosne i Hercegovine, nepoznati srpski bombaš je bacio bombu i oštetio  Turbe Alije Đerzeleza u Gerzovu.

Isto veče objavio sam vijest o tome u Dnevniku TV Sarajevo.

Slijedćeg dana namjerio sam otići u Gerzovo i snimiti oštećenja na Turbetu Alije Đerzeleza.

Niko, pa ni moj vjerni pratilac Mehmed Buhić, nije iz straha od četnika htio poći sa mnom. Ceste su bile ispresjecane punktovima crvenih beretki i paramilicije, a okolna mjesta puna rezervista koji su titovku i zvijezdu zamijenili šajkačom i kokardom. Čekali su zapovijed da udare na Kupres.

Savladao sam strah i krenuo u Gerzovo sam.

Skrenuvši iz Baraća prema Gerzovu, morao sam zaustaviti auto kako bi preko ceste prešla jedna četnička formacija koja se u Baraćima spremala za borbe na Kupresu…

Nastavio sam potom dalje.

Na sjedalu pokraj mene bila je kamera sa filmom, te magnetofon – spremni za snimanje svakog eventulanog iznenađenja i neprijatnosti.

Vozeći dalje potpuno pustim putem, stigao sam do Turbeta Alije Đerzeleza.

Snimo sam oštećenja na Turbetu koje je prouzrokovao vandal-bombaš.

U blizini Turbeta nekoliko je srpskih kuća. Nikoga nisam vidio, ali sam cijelo vrijeme imao osjećaj da me neko odnekud promatra.

Vratio sam se istim pustim putem putem preko Baraća i u Podbrdu malo pričekao autobos „Sane“ iz Ključa kojim sam poslao film na TV Sarajevo. Prilog o skravljenju Turbeta Alije Đerzeleza objavljen je iste večeri u TV Dnevniku.

Nekoliko dana kasnije, u Jajcu me sreo jedan čovjek iz Šipova koji se prezivao Ganibegović.

Ispričao mi je priču:

„Imam zemlju u blizni Gerzova, blizu Turbeta Alije Đerzeleza. Onog jutra kada si ti Ibrahime snimio oštećenja od bombe na Đerzelezovom turbetu, našao sam se malo kasnije pokraj svoje njive u Gerzovu. Kako sam imao kamewru, snimio sam svoju njivu, a mislio sam snimiti i Turbe… Utom je stigla milicija i privela me u  Stanicu milicije u Šipovu. Tu su me zadržali nekoliko sahata i ispitivali. Vjerovatno im je neko iz Gerzova dojavio da si ti snimao Turbe, ali su zakasnili uhapsiti tebe, pa su uhapsili mene!“

Srpski barbari su kasnije potpuno srušili Turbe Alije Đerzeleza u Gerzovu.

***

Alija Đerzelez je epski narodni junak Bošnjaka. Prema tradiciji, sakriven u pećini u planini, u stoljetnom snu, i njegov spasilački dolazak se očekuje u odsudnom trenutku. Oblikovan na osnovu historijske stvarne ličnosti Gurz Ilyas-a. Kao godina njegove pogibije uzima se 1491.godina, i to, prema jednoj verziji tokom borbi oko tvrđave Sokol na Plivi, i prema drugoj, nedaleko od te tvrđave, u polju današnjeg sela Gerzovo.

Prema predanju, Alija Đerzelez je bio izuzetno pobožan i klanjao je obavezno, a pogotovo prije boja. Priča tako kaže da su neprijatelji na sve načine pokušavali da ga dokrajče, a onda su od neke babe čuli da se Alija može ubiti samo na namazu, pošto je on obavljao namaz u takvoj skrušenosti da ga ni strah da će izgubiti život ne bi omeo u tome. Neprijatelji su mu, dok je bio na namazu, odsjekli glavu. Pečevi piše da je ban Derenčin odsječenu glavu poklonio ugarskom kralju, koji je naredio da se ova ukopa na Budimskom brdu, koje je od tada pozvano Gerzelez brdo. Na tom brdu je u Đerzelezovu slavu, koji se istekao pri zauzeću Budima, sultan Sulejman podigao tekiju.

• Refernce:
• Mujezinović, Mehmed (1974). Islamska epigrafika u Bosni i Hercegovini: Bosanska krajina, zapadna Bosna i Hercegovina. Sarajevo: Veselin Masleša. p. 12.

“ĐERZELEZOVO TURBE NA GERZOVU

Na Gerzovu Polju, kojih tridesetak kilometara od Mrkonjić-Grada idući prema Šipovu, nalazi se turbe koje narodna predanja pripisuje legendarnom junaku Aliji Đerzelezu.

Norris, H. T. (1993), Islam in the Balkans : religion and society between Europe and the Arab world, Columbia, S.C.: University of South Carolina Press, p. 159, ISBN 9780872499775, OCLC 28067651, http://books.google.rs/ djerzelez , retrieved 25. November 2011, “…They say that this is where his name originated, for Djurzelez means the warior with the maches.

Na Gerzovu polju, kojih tridesetak kilometara od Mrkonjić-Grada prema Šipovu, nalazi se turbe koej nerodno predanje pripisuje legendarnom junaku Aliji Đerzelezu. Turbe je do temelja porušeno u toku prošlog (II svjestkog, op. I.H.) rata i nedavno je obnovljeno.To je jednostvana građevina 5,5 X 5,5 metara sa drvenim krovom na četiri vode I alemom sa (nečitko – dvije ili tri) jabuke. Navodno se prije rušenja na turbetu nalazio napis sa slijedećim tekstom kojeg je zabilježio imam iz Bešnjeva:

“Vičan boju i okršaju

I poznat po junaštvu na mjedanu,

Umrli Đerzelez Alija.

Od posjete grobovima mučenika,

Svrha je traženje lijeka bolesnima.“

O Aliji Đerzelezu napisano je više radova. Postoji i tvrdnja da je Đerzelez istorijska ličnost. Vid.  Narodne pjesme Muhamedanaca u Bosni, Knjiga I, Sarajevo 1888.; Aleksej Olesnicki – Tko je zapravo bio Đerzelez Alija, Zbornik za narodni život i običaje Južnih Slovena, XXIX, sv. 1, strana 18 -37; Isti, Još o ličnosti Đerzelez Alije, XXIX, broj 21; Muhamed Hadžijahić, Narodne pjesme o Đerzelez Aliji, Sarajevo 1934. „Politika“ od 13 februara 1938.”

Izvor: Mujezinović, Mehmed (1974). Islamska epigrafika u Bosni i Hercegovini, str. 12.

Dosta građe, pa i crteža Alije Đerzeleza nalazi se na internetu, a fotografija njegovg Turbeta u Gerzovu u Fotomonografiji „Mrkonjić-Grad“. Nažalost, u Biblioteci u Mrkonjić-Gradu u kojoj postoji 25.000 knjiga – nema mjesta za Fotomonografiju Mrkonjić-Grad“.