Nije problem šajkača, već znamenje NA ŠAJKAČI SNEŽANE RUŽIČIĆ JE KOKARDA NALIK ONOJ NA ŠAJKAČI DRAŽE MIHAJLOVIĆA

Načelnica Jezera ne može oprostiti novinarki FTV koja je u “sred emsije” o ekološkim ispitivanjima u Jezeru objavila njenu fotografiju na kojoj se ukazuje sa kokardom na šajkači, kokardom koja neodoljivo podsjeća na onu koju je nosio pogubljeni ratni zločinac Draža Mihajlović.

Načelnica ne može zaključiti kako je pokazivanje njene fotografije s kokardom na glavi dobro smišljeni potez novinarke kojim je informirala javnost o kakvoj osobi radi, o onoj koja progoni ekološke aktiviste, novinare, povratnike, kao i sve one koji ne misle kako ona. A ta slika govori više od hiljadu riječi.

Nakon emsije “Mreža” FTV sa video-uratkom snimljenim u vožnji, načelnica Jezera se ponovno ukazala kao mlin koji puno melje, a malo mliva daje.

Pokušala osporiti dio emisije koja se bavila ekološkim problemima u Jezeru, ali je taj pokušaj završio u još dubljem njenom kalu. Nikako shvatiti kako je ona svoj najveći neprijatej i da se samo uporno bruka i provaljuje skačući sebi i stomak, smišljajući nove obmane po sistemu “Drž'te lopova!”

Pravdala se kako da je nošenje kokarde na glavi normalna, ni malo uvrijedljiva stvar, niti izazivanje nacionalne i vjerske mržnje. Da pače, to je stvar tradicije njenog naroda. Ona s kokardom nije opasna po okolinu. Po njenom nakatdonom zaključivanju, opasni su oni koji tu njenu sliku objavljuju.

Uvaljujući se dublje u svoje blato, ona tvrdi, citat:

“Jedna strašna stvar, da oni, zamislite, ljudi se bave temom geološka istraživanja u opštini Jezero, u po te teme, znači u po teme, oni ubacuju mene sa šajkačom. Prvo, na mojoj glavi je šajkača kapa i obilježje mog naroda. Drugo, na mojoj šajkači je grb Nemanjića, grb kraljeve vojske. Tako da, ne možete, znači, da rušite koliko mi možemo da dižemo. Sramota je to za jedno novinarstvo.” Kraj citata!

Znači, sramota je novinara koji objavljuju njenu fotografiju sa kokarodom na gavi, a ne njena sramota koja je ponosno nosi na šajkači. Nije je stid niti joj je zehru žao tolikih žrtava koje su pobijene pod istim znamenjem koje ona nosi, a koje je nosio Draža Mihajlović, bilo u Istočnoj Bosni, bilo u samom Jezeru kojim ona upravlja!

Ona nejma obraza i srama, ne zna se stidjeti niti ima empatije. Ta i takva osoba s kokardom na glavi, progoni svoje neistomišljenike, a posebno ekološke aktiviste. Prikazivanje te slike u “sred emisije” koja se bavi ekologijom, potpuno je ispravno i utemeljeno s jasnom porukom. “Evo, dragi gledatelji, s kakvom osobom mi deveramo izloženi njenoj zloupotrebi položaja, napadima i primitivizmu njenih pristalica i botova, zagađivanjem okoliša i medijskog prostora…

Kokarda koju na svojoj šajkači nosi načelnica i predsjednica OO SNSD Jezero neodoljivo podsjeća na kokardu koju je nosio na svojoj šajkači Draža Mihajlović.

Ona to bez stida i potvrđuje tvrdjom da je kokarda “grb kraljeve vojske” čiji je komandant bio baš Draža Mihajlović, strijaljni ratni zločinac i fašistički suradnik.

Wikipedija piše o Draži Mihajloviću i ovo:

Citat:

“Dragoljub Mihailović, poznat i kao Draža ili Čiča (Ivanjica, 26. travnja 1893. – Beograd, 17. srpnja 1946.) bio je zapovjednik kraljevske Jugoslovenske vojske u otadžbini tijekom Drugoga svjetskog rata, osuđen je i strijeljan 1946. godine zbog ratnih zločina i suradnje s okupacijskim vlastima. Smatra se kako je odgovoran za smrt za više od 50 000 ljudi, uglavnom političkih protivnika.^[1]“Program etničkog čišćenja i stvaranja Velike Srbije

Već u rujnu 1941. godine Mihailović je izbjegličkoj vladi u Londonu dostavio program četničkog pokreta tijekom i po završetku Drugoga svjetskog rata. U njemu, između ostalog stoji:

• “b) omeđiti de facto srpske zemlje i učiniti da u njima ostane samo srpski živalj.”
• “d) u srpskoj jedinici kao naročito težak problem uzeti pitanje muslimana i po mogućnosti rešiti ga u ovoj fazi…”
• “g) izraditi plan za čišćenje ili pomeranje seoskog stanovništva sa ciljem homogenosti srpske državne zajednice.”
• “v) posebno imati u vidu brzo i radikalno čišćenje gradova i njihovo popunjenje svežim srpskim elementom.”^[2]
• Nakon toga, 20. prosinca 1941. godine Draža Mihailović je podređenim zapovjednicima dao tzv. “Instrukcije” u kojima jasno iznosi plan stvaranja Velike Srbije zasnovane na ubijanju i protjerivanju nesrpskog stanovništva, naročito Hrvata i Muslimana. U Instrukcijama nalaže:
• “… Stvoriti veliku Jugoslaviju i u njoj veliku Srbiju, etnički čistu i u granicama predratne Srbije, Crne Gore, Bosne i Hercegovine, Srema, Banata i Bačke…”
• “… Čišćenje državne teritorije od svih narodnih manjina i nacionalnih elemenata…”
• “… Stvoriti neposredno zajedničke granice između Srbije i Crne Gore, kao i između Srbije i Slovenačke, čišćenjem Sandžaka od muslimanskog življa, a Bosne i Hercegovine od muslimanskog i katoličkog življa…”
• Dalje se kao cilj navodi kažnjavanje svih ustaša i muslimana koji su krivci za “srpsku aprilsku katastrofu” (misli se na osnivanje NDH) te naseljavanje Crnogoraca na očišćene teritorije.^[2]
• Točan broj Muslimana, Hrvata i drugih nesrpskih žrtava koje su tijekom rata pogubili četnici nikad nije službeno utvrđen. Bosanskohercegovački povjesničar Šemso Tucaković je u svojoj knjizi Crimes Against Bosnian Muslims 1941–1945 procijenio da su od ukupnih oko 150 000 Muslimana pogubljenih tijekom rata njih oko 100 000 ubili četnici, pri čemu navodi imena oko 50 000 Muslimana za koje se pouzdano zna da su žrtve četnika.
• Vladimir Žerjavić je 1998. godine iznio približnu brojku od oko 29 000 muslimanskih i oko 15 000 hrvatskih žrtava,^[3] odnosno 32 000 Hrvata i 33 000 Muslimana.^[2] Zdravko Dizdar na temelju novih podataka, ali i uračunavajući još neistražene žrtve, navodi čak 200 000 Hrvata te 100 000 Muslimana koje su ubili četnici.^[2]
• Neki od najtežih četničkih zločina u provođenju genocida nad Hrvatima i Muslimanima tijekom Drugog svjetskog rata su:^{[4][5][6][7][8]}
• srpanj 1941., Bileća i Stolac – oko 1150 Hrvata i Muslimana
• pokolj kod Drvara 27. srpnja 1941. – 568 poimenice imenovanih žrtava i neodređen broj neidentificiranih Hrvata
• pokolj u Bosanskom Grahovu 27. srpnja 1941. – 62 hrvatske žrtve
• Pokolj u Krnjeuši 9. i 10. kolovoza 1941. g. – oko 240 pobijenih Hrvata
• kolovoz 1941. g., Brkovci (istočna Hercegovina) – oko 300 Muslimana
• kolovoz i rujan 1941. g., Boričevac (Lika) i Kulen Vakuf (Zapadna Bosna) – oko 2500 Hrvata i Muslimana
• studeni 1941. g., kraj Donjeg Lapca – 44 Hrvata
• prosinac 1941. i siječanj 1942. g., istočna Bosna: Foča i Goražde – oko 2050 odnosno 5000 uglavnom Muslimana, Srebrenica oko 1000, Vlasenica 2000 – 3000, Rogatica i Višegrad po oko 1000 Muslimana
• kolovoz 1942. g., istočna Bosna i dio Sandžaka (uglavnom oko Foče) – oko 1000 Muslimana
• kolovoz 1942. g., istočna Bosna (Ustikolina, Jahorina) – oko 2500 uglavnom Muslimana
• rujan 1942. g., Foča – oko 2200 Muslimana
• rujan 1942. g., Zabiokovlje – oko 160 Hrvata
• listopad 1942. g., Mostar – oko 200 Hrvata i Muslimana
• listopad 1942. g., Hercegovina (Prozor-Rama) – oko 1250 Hrvata i Muslimana
• listopad 1942. g., Zagora – oko 240 Hrvata
• veljača 1943. g., istočna Bosna i dio Sandžaka (Foča, Čajniče, Pljevlja) – oko 9200 Muslimana
• siječanj i veljača 1943. g., Zagora (Kijevo, Vrlika, Otavice, Imotski) – 140 Hrvata
• lipanj 1943. g., središnja Bosna – 42 Muslimana
• veljača 1944. g., Zagora – 67 Hrvata
• svibanj 1944. g., Goražde – oko 50 Muslimana
• do lipnja 1944. g., u okolici Rogatice – 4635 uglavnom Muslimana
• listopad 1944. g., sjeveroistočna Bosna – 25 Hrvata
• prosinac 1944. g., Vinodol (Bribir, Grižane, Tribalj) – 32 Hrvata
• siječanj 1945. g., Bosna (Kladari, Carevac) – 27 Hrvatica ” Kraj citata iz Wikipedije.

Eto, pod tim znamenjem pod kojim su pobijdni toliki ljudi, koje ponosno nosi na svojoj šajkači, načelnica Jezera poručuje kako u tome ne vidi ništa sporno te da ona voli svaku kapu, pogotivo onu s kokardom. Voli ona i fes, ne smeta joj valjda ni šahovnica jer ona rado ide na Jadransko more u Hrvatskoj. I tako glupost do gluposti, mrak dubok i sve dublji. Ali, lažna ljubav i kokarda ne idu zajedno.

Da ima na umu šta su četnici uradili u Jezeru 1992. i da joj je žao nevinih komšija, ne bi nikad stavila to četničko znamenje na glavu.

Četnici su u Jezeru ubili 57 Bošnjaka muslimana svih uzrasta, sve redom civile. Ko je ispio, pobjegao je, ostavljajući sve iza sebe. Kuće im spaljene, imovina oduzeta, povratak spriječavan od 1995. do dan danas. To osjećam na vlastitoj koži gotovo na dnevnoj bazi, a izlagala se i u spomenutoj emsiji o meni i gradnji kuće moje djece u Jezeru.

Da ima imalo stida i ljudskog obraza ne bi svaljivala na novinare svoje grijehe pokazivanja u javnosti simbol zla na glavi i ne bi ih optuživala za svoju sramotu.

Da je kokarda simbol zla, da onaj ko je nosi svjesno izaziva nacionalnu i vjersku mržnju, prepoznala je i Centralna izborna komisija BiH koja je uputila krivičnu prijavu protiv načelnice Jezera Snežane Ružičić baš zbog isticanja kokarde na svojoj šajkači.

Poruka novinarke glasi; Ta i takva osoba s kokardom na glavi, koja podsjeća na onu kakvu je nosio Draža Mihajlović, progoni novinare i ekološke aktiviste, kao i sve neistomišljenike, a pri tome zloupotrebljava službeni položaj i ovlasti.

Stoga, dobro je da je dio javnosti informiran s kakvom kontraverznom osobom imamo posla.