NAPUSTIO NAS JE TIHI VARCARANIN IZ ZAVAKUFA, ISTINSKI BOŠNJAK SAFET SAJO ARNAUTOVIĆ

Safet Sajo ARNAUTOVIĆ, tihi i fini moj prijatelj, pravi Bošnjak, preslio je na Ahiret iznenada u svojoj kući u Zavakufu u Varcar Vakufu – Mrkonjić-Gradu.

Smrt je bliža od jake za vratom, rekli bi naši stari

Volio sam Saju. Ko nije!

11416452_10204226777694094_6166538376185124024_o (2)

Bio je pravi Bošnjak. Starnski Varcaranin. Od njega nikog glava nije zabolila.

Tih, povučen, govorio bi samo kada je baš morao. Bio je vjeran i strpljiv slušatelj sugovornika; slušao bi pažljivo, donosio prave zaključke brzo i jednostvanim riječima ih objašnjavao. Ako se s nečim ne bi slagao, otšutio bi. Ali, uvejk bi reagirao na nepravdu, makar s ajednom riječju.

Prognanik. Ali odmah iza rata vratio se u svoju kuću u Varcar Vakufu. Provodio je tih život, nemateljivo, sam. Posjećivao je svoju djecu i unučad u Sanskom Mostu i Švedskoj, obično preko zime, ali prije lasta se vraćao u Zavakuf.

Bio je odličan majstor svoga zanata, vrsni moler. Pomagao nam je u obnovi našega varcarskog stana. Volio je plaho moju Hajru, poštovao je kao brat rođeni.

Rado sam ga sretao u Varcaru, obično kod Jusfufa Dubice.

Sjedjeli bi u hladu pod lozom u Jusufovoj i Isminoj avliji. Bio je tih i nenametljiv. Kao sjena. Taj mrava nije zgazio. Nisam ga čuo da galami, da se ljuti, a ako bi ga nekad huja hvatala na nepravdu, brzo bi se stišavao. Bio je dureći.

On i Jusuf su jesenas trebali ići na kontrolu kardiologu u Tuzlu. Trebalo je da ih ja vozim, Jusuf pitao, ja pristao. Ali, kasnije im se ponudio im moj sestrić Ermin Krivdić, pa su se odlučili za mlađeg.  Kada su se vratili, i Jusuf i Sajo su potvrdili da je sve u redu sa njihovim srcima.

“Kuca ko sahat –  pohvalio mi se Sajo i  dodao ono svoje:

“Ma hajde, bolan!”

Bi mi drago.

Raspitivao se o mome zdravlju, pitao za ostale u familiji.

“Kad će mali? Kad će mala vamo?” pitao bi za Mirzu i Almu.

Lijepo bi govorio o mojoj djeci i unucima, o “majima” kako je im je tepao,  a baška bi se raspitovao za Hajru.

Prije odlaska iz Varcara, ove jeseni, kupio sam nešto drinjaka u Jajcu, pa u Jusufovoj šupi kuhao sok. Jednu flašu poklonih Saji.

Prije polaska u Canadu, svratio sam kod Saje ostaviti ključeve od stana da ih preda Jusufu, što je on revnosno uradio.

“Ma, ne brini bolan!”

Jusf bijaše tada kod kćerke Melise u Švicarskoj.

Rastali smo kao dva dobra ahbaba, oba u uvjerenju da ćemo se ponovo sresti.

Ali, insan sanja, a Bog dragi određuje.

Javlja danas Melisa Jusufova, moja sestrišnja.

“Umro  čika Sajo.”

Piše još kako je njen otac Jusuf jutros uzaludno kucao na Sajina vrata, da bi išli nekud, u šetnju do Privila, ili možda u Jajce na pijacu…

Kako se Sajo nije odazivao niti pojaljivao na kućnom pragu, Jusuf je prijavio policiji. Odvalili su vrata i našili Saju u fotelji.

Smrt ga je zatekla iznenada, bila je očito brza, trenutna. Srce, šta li?

Svakog ljeta provodio sam dosta vremena sa Jusufom i Sajom.

Njih dvojica – kao šipka uz bubanj, nikud jedan bez drugoga. Malo riječi među njima, puno razumijevanja i solidarnosti. Ako ih nema pod lozom u avliji. onda su u šetnji do Podhorugle i Privila, ili u Bilajcu, Jajcu na pazaru, Jezeru gdje su bili džemtlije. Sajo s epoijavljivao u Jusufovoj avliji iznenada th kao sjena. Gotovo uvijek je znao gdje mu je ahbab i kad će se vratiti.

“Zar ga još nejma? A reko je…” govorio mi je zatekavši me u Jusufovoj avliji.

Vozio sam Saju i Jusufa na dženazu u Sanski Most rahmetli Hasniji Medić i u Bugojno rahmetli Aliji Alici Šehić.

Faliće mi Sajo, jedan od simbola našega grada.

Još će više nedostajati Jusufu, prijateljima i znancima, a  najviše svojoj djeci i unucuma,

Otkinu se još jedna biser-grana Varcarska.

Ode naš Safet Sajo Arnautović, ukarade se iznenada, tiho, nenametljivo, baš onako kako je i živio.

Rahmet Ti duši Sajo!

***

Džennaza rahmetli Safetu Saji Arnautoviću je u petak 1. decembra 2017. na mezaru u Zavakufu u Varcar Vakufu.

 

 

 

 

 

SUPROTNO TVRDNJI B. IZETBEGOVIĆA DA NAŠA DRŽAVA NE MOŽE TUŽITI HRVATSKU ZA AGRESIJU, PROF. FRANCIS A. BOYLE TRDI DA MOŽE – I ZA GENOCID

Expert za internacionalno pravo, prvi zastupnik naše Tužbe na ICJ protiv Srbije i Crne Gore za genocid tvrdi nakon presude zločinačkoj ekipi najviših dunosnika u Hrvatskoj i Bosni, Herceg Bosni i Hrvatskoj za združeni zločinački pothvat i druge zločine:

IMAMO PRAVO TUŽITI HRVATSKU…

Nakon izricanja pravosnažnne presude Priliću i ostalim najvišim dužnosnicima tzv. Herceg Bosne i jasne obznane Tuđmanove krivice, pa tako i krivice države Hrvatske za združeni zločinački pothvat u RBiH, pitao sam profesora međunarodnog prava za komentar.

U svom stilu odgovorio je kratko:

“Više puta sam tražio od bosanske Vlade da tužim Hrvatsku, ali to mi nije blo dopušteno.”

Na moje pitanje da li je kasno sada nakon izricanja ove pravosnažne presude za združeni zločinački pothvat u kojem je Tribunal označio u presudi i politički i vojni vrh države Hrvatske, prof. Boyle je odgovorio:

“Ne. Nije kasno. Ali dejtonska vlada neće to učiniti.”

Možda hoće ako je pritisnemo svim silama, jer međunardono pravo je na našoj strani. nema pomirenja bez izvršenja presuda, ukidanja genociden RS i zločinačke Herceg Bosne. Tu ne može biti niakkvih izgovora niti pogađanja.

Ne mogu srpski i hravstki predstavnici sudjelovati u združenom zločinačkom pothvatu u ratu, i braniti taj zločin u miru. Bošnjački član predsjedništva nema pravo suučestvovati u tom zločinu u dejtonskom ilegalnom sistemu.

Mi imamo neotuđivo pravo da Republiku BiH bez Herceg Bosne i bez RS i u tome nas niko ne bi smio omesti niti spriječiti.

***

Malo kasnije, B. Izetbegović je izjavio da nemamo pravo tužiti Hrvatsku za agesiju i tako potvrdio, za sada, prognozu prof. Boyle da dejtosnka Vlada neće tužiti Hrvatsku iako na to ima pravo.

Evo dijela te izjave koju prenosi N1 TV, koju seam preveo i psolao e-mailom prof. Boyle-u.

Citat dijela izjave B. Izetbegovića:

Član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović danas se obratio medijima nakon izricanja drugostepene presude Jadranku Prliću, Slobodanu Praljku, Valentinu Ćoriću, Bruni Stojiću, Milivoju Petkoviću i Berislavu Pušiću.

Na pitanje da li BiH može pokrenuti pravni spor protiv Hrvatske zbog agresije, Izetbegović je kazao da ‘kao laik može reći da se ne može ništa poduzeti po tom pitanju’.

bskir, 1Nisam pravnik i ne mogu reći da se potpuno razumijem o pravnim stvarima. Gospodin Džaferović je kompetentniji. On je kazao da mi isključivo za genocid možemo tužiti susjedne zemlje, a ne za agresiju. Kao laik mogu reći da ne možemo nešto posebno poduzeti po tom pitanju”, odgovorio je Izetbegović.”

Moja primjedba: Izetbegović, dokazani saboter pravde nije čak konsulitirao ni svog Džaferovića koji mu je uz koljeno o tako važnim pravnim stvatima, ali on kao vrhovni državni sudac već presuđuje, glumeži neznalicu. Prof Boyle ga demantira:

Prof Boyle demanitara Izetbegovića:

IMAMO PRAVO TUŽITI HRVATSKU ZA GENOCID

Prof. to čini kratko, jasno i edosmisleno kao pravni expert koji se nikada nije razbacivao sa nečim u što nije sto posto kao pravnik siguran i u pravu:

“We can sue Croatia for Genocide.”

“Clearly he (Izetbegović) is wrong. BIH can sue Croatia for genocide if it wants to. I had so advised the RBIH government during the two-front war/genocide and asked for authority to do so repeatedly, but never got it.”

Prijevod. Iammo pravo – možemo – tužiti Hrvatsku za genocid.

“Potpuno je jasno da je on (Izetbegović) u krivu. Više puta sam savjetovao RBiH Vadu za vrijeme rata na dva ratna genocidna fronta (na agresiju Srbije i Hrvatske) i tražio sam ponavljajući više puta od vlasti da to učinem, ali nikad nisam dobio odobenje.” Kraj citata.

Ovaj Amerikanc nam je iskreni prijatelj, a B. Izetbegović je veliki neprijatelj i nas i naše drževe, oprobani saboter prava kako mu je u javno skresao Byole na našoj FB stranici, a potom i na N1 TV u martu prošle godine. Izetbegović je tu pravnu kvalifikaciju i danas potvrdio.

Sudovi su rekli svoje, lopta je u našoj avliji!

 

Fotografija korisnika/ce Ibrahim Halilovic.
Fotografija korisnika/ce Ibrahim Halilovic.

POTVRĐEN UDRUŽENI ZLOČINAČKI POTHVAT ŠESTORCI VISKIH DUŽNOSNIKA ZLOČINAČKE HERCEG BOSNE NA ČELU SA PRLIĆEM

Tribunal:

POTVRĐEN UDRUŽENI ZLOČINAČKI POTHVAT ŠESTORCI DUŽNOSNIKA ZLOČINAČKE HERCEG BOSNE NA ČELU SA PRLIĆEM 

* Čitanje presude prekinuto jer je general Praljak koji je osuđen na 20 godina zatovra, navodno popio otrov u sudnici. Nadamo se da će živ dočekati konačno izricanje presude.

* Pitanje Sudu: Zašto nije Praljak detaljno prepipan? Ko mu je dobacio bočicu u kojoj je navodno otrov. Nije li i to združeni zločinački pothvat protv pravde i Suda, greškom i samog Suda, odnosno njegovim suučesništvom? Nije li Sud već mnogo puta progledao kroz prste teškim ratnim zločincima, pa i ovog puta, kako u persudi tako i i sigurnosti u sudnici?

* I Hitelov ministar propagande Joseph Goebbels je popio otrov, ne dočakavši suđenje; njegova žena se otrovala zajedno sa šestero djece. Ništa od svega nije umanjilo Goebbelsovu nacitičku krivnju – 

* Velika greška sudova po mom mišljenju što su pobunjeničke snage Srba i Hrvata stavili u istu ravan sa zvančnom Armijom RBiH čime su dali zeleno svjetlo za špekulacije o agresiji Srbije i Hrvatske i njihovih pomagača u RBiH – da se radilo o građanskom ratu

* Neslužbeno – “Slobdona Bosna” piše da je Praljak umro u bolnici. 

Presudu je dočekao za života. Kolinda Grabarrević- Kitarević prekinula posjetu Irskoj. Uzbuna HDZ po Bosni i Hravtskoj. Tuča u Saboru.

prlic_i_ostali

Beogradski mediji javljaju iz Haaga gdje je danas izricana konačna presuda zločinačkim sudionicima udruženog zločinačkog pothvata visokim dužnosnicima Herceg Bosne na čelu sa Prlićem.

Citat iz Al Jeezere Ballans:.

“I Haški sud potvrdio: Udruženi zločinački pothvat, Tuđman na čelu”, “Postojao je zločinački pothvat optuženih Hrvata”, “Potvrđeno postojanje zločinačkog pothvata u slučaju Prlić i ostali”… neki su od naslova kojima beogradski elektronski mediji izvještavaju o ocjeni Žalbenog vijeća ICTY-a u okviru žalbene presude bosanskohercegovačkoj šestorici.”

Kraj citata.

Da li se Srbi vesele, ili tuguju ovom presudom? To oni znaju. Tek, imaju subraću i sveznike u združenom zločinačkom pothvatu i sudski odgovorne za agresiju i zločine u Bosni i Hercegovini. Tuđman je i mrtav kriv, a njegov brat bliznac Milošević je povjesni krivac za našu tragediju i genocid! Živ nije dočekao presudu, ali krvavi bljezi genocida su ostali za sva vremena. Stoga moguće je da ovim napisaima u beogradskom tisku nakon današnje prsude Prliću i bratiji, oni postupaju po onoj naodnoj: “Držite lopova!”

praljak2
Nepotvrđena viejst – Praljak umro u Bolnici nakon što je velikom greškom Tribunala dobio, pa koristio otrov u sudnici

Ništa nije kao što je bilo prije današnjeg izricanja Presude.

Ako u državi Bosni ima iko kome je pravda na srcu, onda će svim silama uprijeti da se pravda izvrši i da se vrati Republika Bosna i Hercegovina. Bude li se htjelo, džaba javne izjave Krištićke i Čovića, džaba moltive za nevinost Tuđmanovih izbršilaca u Bosni; unutražnje uređenje države će se morati mijenjati. U suprotnom, sve bi bilo nagrada za zločin. Isto važi i za genoccidnu RS. I još gore!

Ali kome je u Bosni do pravde osim pokojeg amatera!

 

Zbog sbotiranja pravde u dokazivanju genocida koji je uz RS u RBiH počinila Srbija, još lani mi je blokiran e-mail i ne mogu se obratiti članu Predsjedništva B. Izetbegoviću, jer je on ogrezao u laži, sabotažama države i pravde za državu, kao i njegovi suradnici, ruku pod ruku sa IZ. Blokirao me na FB davno. Ipak, istinu ne može sakriti pod tepih, ni o sebi ni o svojim saveznicima u Mostaru, Banjoj Luci, Sarajevu, Beogradu, Ankari odakle mu po nekim procjenama obavještenih analitičara dolaze naredbe da ne dira genocidnu RS… On se sam svrtao tako i na stranu Rusije.

Možda nekog od vas ova ekipa ne bi blokirala. Kod Bećirevića stoje moji komentari, ali ja nemam pristupa njegovom profilu.

Pokušajte. Zasipajte ih svojim pismima, zahtjevima za izvršenjem pravde. Dovljno je da im kopirate naš banner ili pravno tumačenje ius cogens norme. Istina mora izaći na svjetlo dana, a evo izlazi i danas.

Osim ličnog, evo malo i lokalnog.

Osvajajući topništvom moj rodni grad Varcar-Mrkonjić na osnovu dozvole Alije Izetbegovića, HVO i HV su počinili teški ratni zločin ubivši stotine civila, progonom, razaranjem, pljačkom. Grad i općina su odlukom Izetbegovića i Silajdžića vraćeni Srbima koji su tamo zatekli masovnu grobnicu, razoren i opljačkan grad. Nisu za to čak ni Tuđmana pitali!

Kad god pišem o zločinu Srba u mome rodnom gradu, o strijeljanju 28 mojih sugrađana u Oborcima, četnici mi pokušavaju nabiti na nos ustaški zločin u Mrkonjiću, pravdajući svoje zločne, čak i monstruznim optužbama i gotovim presudama kako sam taj zločin snimio kamerom i kako znam imena zločinaca, mada ih zna čitiava svijet.

Mrkonjićki nacionalisti (da ne uportijebim teži još nisu dobacili, jer ne žele, do saznanja da Tribunal postoji i da je tamo mjesto gdje su Prlić i ekipa morali odgovarati i za taj zločin, naravno pod uvjetom da je neko to zahtijevao, dokumentirao. Ali, morali bi se tada suprostaviti Dodiku,

Postoje snimci o dolasku Ćorića u razoreni Mrkonjić dok je se svježa ilovača na masovnoj grobnici na Pravsolavnom groblju na periferiji grada mogla vidjeti s Previla, na silasku u Mrkonjić, a postoje izvještaji njegovih bojvnika o zločinima u samom gradu… Imena brigada koje su počinile zločin, zatekli su Srbi ispisane kriupnim slovima na svojim devastiranim kuućama. Ali, oni su se pravili da to nisu vidjeli.

Presuda Prliću i združenim zločincima u zločinačkom pothvatu je opširna, ali koliko sam pratio nigdje se ne spominje zločin nad civilima u Mrkonjiću. Ako je i spomenut, teško da je zaslugom Dodika ili načelnice Divne Aničić, koja protestira zbog hapšenja zločinaca iz Mrkonjića koji su počinili genocid u Oborcima, i pokušava pravdati taj – nekažnjenim zločinom hrvatskih bojovnika u Mrkonjiću.

Vizantijska podvala naivnim.

Nije li to tako zbog činjenice da su Dodik i Čović veliki jarani koji samo nastavaljaju savezeništvo iz rata – onih koji su sudski proglašeni za genocid i onih koji su presuđeni za združeni zločinački pothvat!

 

saradnja-cetnika-i-ustasa
Ustaše i četnici proslavljaju dogovor u Banjoj Luci koji je an snazi i danas u savezništvu kako Prlića i družine, tako i Čovića i Dodika 

 

Zato popisniku ovih redova nije mi jasno da li se Srbi preko svojih medija danas vesele ili tuguju. Na vatri su, živoj: prznati i osuditi taj, značilo bi indirektno osuditi i svoje zločine i genocid.

Očekujem pak da mnogi sudionika sa molitvenih skupova, iz HDZ-a i tzv “udruga domovinskog rata” javno obznane kako je neko od njih Prlić, Praljak, Ćorić, po istoj matrici po kojoj je novinarka Dodkovog RTRS-a Ljijana Preradović izjavila da je ona Ratko Mladić, iako je biološki žena. Sa Mladićem Ljiljanu veže ista nacistička ideologija; Mladić je osuđen za zločin genocida s kojim se ta novinarka javno poistvojećuje, što je isto kao i čniti zločin. Čović se ne odriče ni haaške šestorke, a presuđeni Korić mu je kvisko u predzbornoj hercegbosanskoj kampanji.

Oni, kao i svi oni koji nas iz bošnjačkih redova politike i uleme navikavaju na nepravdu, zločine, genocid, zdruđeni zločinački pothvat, isto je kao i da čine ta djela.

Isto važi i za sudove i međunarodnu zajednicu, s tim da je najviše krivice do nas koji to sve prihvaćamo kao realno stanje, što bi rekao akademik Esad Duraković za genocdnu RS nakon izricanja presude za genocid Ratku Mladiću.

Sa tom realnošću, ne može se u bolju budućnost! HZ HB nastala na združenom zločinačkom pthvatu, znači na agtesiji Hrvatske i domaćih pomgača, kao i genocida RS nastala kao državni projekat Srbije, ne smiju opstajati. 

RBiH je jedina alternativa i pravda.grb rbih 200

 

AKADEMIK PROF. DR. ESAD DURAKOVIĆ NAKON PRESUDE MLADIĆU TVRDI DA JE GENICIDNA RS REALNO STANJE – DIO PREPISKE S NJIM – OSPORAVANJE TE TVRDNJE

U poplavi reagiranja, komentara i izjava svake vrste u povodu presude za genocid Ratku Mladiću, oglasio se i veliki intelektualac, akademik ANUBiH, profesor doktor znanosti Esad DURAKOVIĆ. U njegovom osvrtu na presudu, koji sam pročitao na portalu “Slobodna Bosna” zapazio sam ovaj pasus, citiram:

“Prvo, ova presuda je očekivana i ona je pozitivna u datim okolnostima, bez obzira na nezadovoljstvo nekih subjekata.  Ona je, na najvišem nivou, svjedočenje i dokaz o karakteru RS. No, RS je realnost koju se mora prihvatiti kao entitet BiH i zato je potrebno zaputiti se – radi budućnosti sljedećih naraštaja – u pravcu ostvarivanja zajedničkih pozitivnih interesa, za sve narode i za oba entiteta. Ostrašćeno politiziranje nedavne mračne prošlosti može voditi samo ka stagnaciji, čak nazadovanju i pripremi terena za naredne besmislene destrukcije!” Kraj citata.

http://www.slobodna-bosna.ba/vijest/65488/akademik_esad_durakovic_demonija_politike_i_presuda_komandantu_vojske_republike_srpske.htmlviću

Budući  da moj odgovor ne bi ovjavio ni jedan dejtonski medij, te da sam imao e-mail prof. Durakovića, poslao sam mu pismo u kojem sam pokušao logički i na osnovu pravnih  činjenica osporiti tu njegovu javno iznesenu neprihvatljivu tvrdnju.

Uslijedio je odgovor prof. Durakoviča u roku od samo nekoliko sahata. Odgovor je prof. Duraković sam podijelio u nekoliko tačaka, pa sam mu i odgovorio na svaku.  Akademik Duraković se nakon ovog mog odgovora koji vam je na raspolaganju, ušutio. Da li pred činjenicama, ili što je naviknut da bude hvaljen, šef katedre kojem ne smije niko pisnuti.

Nisam, međutim, ni student prof. Durakovića, niti neko iz daytonske javnosti, onoj kojoj se na taj način može obratiti; naučna oblast g. Durakovića nije predmet razgovora, pokušaj osporavanja neprihvatljive javno iznesene tvrdnju o RS kao našoj realnosti, i moje odgovore kao slobodmislećeg građanina.

Umjesto da svi skočimo na noge i na osnovu i te Presude Mladiću, kao i ranijih presuda za genocid i na Tribunalu i na ICJ, trežimo ukidanje RS kao genocidne tvorevine, profesor Duraković “umiruje” javnost kako nam je sudbina zapečaćena sa gencidnom RS, što je za mene neprihvatljiv, a nadam se i za većinu onih koji će ovo čitati.

duraković

„Poštovani gospodine Haliloviću, 

Iznenadilo me reagiranje na moj tekst povodom presude Mladiću. Iznenadilo me zato što uopće niste shvatili moj tekst, što mi UČITAVATE  neke stavove, implikacije i sl i što je Vaš tekst, zapravo, vrlo afektivno napisan a što svjedoči da moj tekst niste ni pročitali pažljivo, niste ga pročitali tačno.

Ja sam za taj tekst dobio mnoštvo pohvala – od novinara, direktora TV i novinskih agencija, inteletualaca od BiH do SAD, pa je čak i  iz Haaga Amir Ahmić napisao da je tekst fantastičan i da mi čestita…“

Odgovor: Odlično sam shvatio Vaš tekst, pohvalio dobra mjesta u njemu, a logički osporio glavnu konstataciju da je genocidna RS realno stanje kojim moramo u budućnost.

mojaRiječ kojom ste okvalificirali moj tekst kao afektivno napisan“ ispravljam. Vašu riječ „afektivno“  zamjenjujem riječju „efektno“ jer niste osporili ni jedan moj navod, niti iznesene dokaze. Vaš tekst sam u njegovom najvažnijem dijelu, glavnoj poruci, pročitao tačno, citirao ga u cjelosti,  i to Vašu neprimjernu tvrdnju (o realnosti postojanja i opstanka gencidne RS oborio logičkim i pravinim činjenicama.

To što ste za tekst dobili mnoštvo pohvala, uopće ne znači da je on dobar u cjelini, ponajviše zbog spornog dijela, jer ga ruši navod da je RS kao genocidna tvorevina – neupitna. To slušamo i od političara i od uleme. Intelektualci šute, a to je znak odobravanja. Kad progovore, kao Vi, mora se reagirati, jer govore isto kao i političari i ulema.

To što Vas je pohvalio i Amir Ahmić, dokaz je njegove površnosti kao agenta na ITCY ili nerada, ili bolje reći nerazumijevanja ni onoga što nam se dogodilo, niti kakve pravne mogućnosti imamo da bi pravno pomeli genocidnu tvorevinu, a ne mirili se s njneim osptankom. Nije se pretrgao oko pravne kvalifikacije genocida i neprihvatljvosti realnog stanja na terenu, niti je šta dokazivao na ITCY ili ICJ, a lijepe je pare svaio Naše.  U informiranom i objektivnom svijetu vlada mišljenje da je bosanska strana u ITCY bila lijena, da su naš posao radili stranci, a da su predstavnici udruženja žrtava izmanipulirane od strane SDA i IZ. Posao na ICJ su sabotirali, o čemu sam Vam pisao, a ta materija Vam je poznata i bez toga. Da nije bilo nerada i sabotaže, sada bi ne samo pozdravili bi presudu Mladiću, nego bi već odavno tražili ukidanje i moguće ukinuli RS jer za to postoje pravni argumenti, presude svjetskih najvećih sudova. Ali, kako ćemo, kad to ne traži ni (Bakir (saboter pravde) a ni Husein Kavazović, koji je šipka uz bubanj; oni me ne iznenađuju.. Pitam se da li me treba iznenađivati i opći stav intelektualne elite koja ne želi slobodno misliti, logički zaključivati na osnovu pravnih akata, niti talasati zbog komoditeta, sve pravdajući odlukama međunarodne zajednice…

Gospodine Durakoviću, svoj sam komdited odavno zaboravio. Još u ljeto 1993. Objavio sma u “Eurobosni” koju sam uređivao u Frankfurtu tekstove r. Dubravka Lovrenoviča “Odlazi Alija, ne treba nam avlija”, “Suveren ukida suverenost države “ Svena Rustempašića, sve o nedopustvoj veleizdaji I podjeli države. Kada je Tunjo doveo u Redakciju “zdrave Alijine snage” napustio sam taj moj projekat i od tada nisam zaradio ni jednu marku u novinarstvu. I tekst koji će izaći o Danu državnosti u “Stavu” napisao sam mukte. Ali, Dragi Bog me milo gleda, a nafake ne fali… Ne daj Bože da me Bakir Izetbegović hvali!

To što ste dobili čestike “od novinara, direktora TV i novinskih agencija“ smatram lošim znakom jer Vas cijeni dejtonska Bastilja. Ona Vam neće ukazati na ono na što Vam ja ukazujem, jer je Batilji to po volji, volji onih koji vladaju njome.

Kada ta Bastilja padne, pasti će i Dayton, ali kako će pasti kad Vam novinari i kako kažete intelektualci čestitaju na obrani realnog ilegalnog stanja, Daytona  bez kojeg nema genocidne RS.

 Nnaveli ste, citat:

duraković“U svome tekstu, u njegovoj okosnici, naveo sam mnoštvo činjenica koje dokazuju (presudama i  izjavama čelnika RS) da je RS UTEMELJEN NA GENOCIDU I NA ZLOČINIMA. Zar o niste zapazili?! Kako bih ja kao inteletualac mogao govoriti pozitivno o RS nakon takve moje konstatacije izvedene iz niza presuda i fakata?! Moj cilj je bio da dokažem kako je presudjivano INSTITUCIJAMA RS čime se nepobitno dokazuje da je RS utemeljen na zločinima, genocidu, masovnim grobnicama.“Kraj ctata.

ibrahim 1Moj odgovor prof. Durakoviću: Sve što ste naveli, naveli ste i to je uglavnom dobro. Zapazio sam sve, ali Vaša tvrdnja o “realnosti RS” iako utemeljenoj na genocidu bode oči kao glavno u tom tekstu.  Vaša konstatacija da je pored svega navedenog, RS – realnost, poništava, ili baca u sjenu,  sve ostalo rečeno. To se inače prosto zove skakanje samom sebi u stomak. Umjesto da na osnovu svega što ste rekli, presuda Mladiću, ICJ-a RS i Srbiji, jasno i glasno javno tražite ukidanje genocidnog poretka, Vi ga proglašavate realnim stanjem za budućnost.

Ali,  Vi ne uočavate svoju pogrešku, pa mi ponovno držite lekciju o realnosti. Dragi profesore, nisam ni Vaš student, ni član daytonske javnosti, nego slobodnomisleći insan, poklonik istine u kojoj nam je jedini spas.

Navod iz Vašeg odgovora na moje reagiranje:

“Uprkos tome, dragi gospodine – i to je ono što Vama smeta – Republika Srpska JEST REALNOST jer ona postoji kao takva, napravila ju je medjunarodna zajednica i ne dopušta de se ona demontira. Zar nije realnost?! To ne znači da je pozitivna! Ima mnogo stvari u svijetu koje nam se ne dopadaju (ratovi, nastajanje novih država, državni udari i sl.), ali TAKVU REALNOST KREIRA MEĐUNARODNA ZAJEDNICA. Realnost nije uvijek pravična, i između pravičnosti i realnosti nema uvijek znaka jednakosti. Kako to ne shvaćate?!” Kraj navoda iz Vašeg odgvora.

Moj odgovor: RS će biti realnost samo dok je političara, uleme i intelektualaca poput Vas koje narod sluša jer Vas citiraju, slikaju, objavljuju Vaše kolumne, kojima informativna daytonska Bastilja ispira mozak na javnim tv-servisima i po džamijama, čak i u Potočarima.

Realnost postignutu presuđenim genocidom, za razliku od Vas, neću nikad prihvatiti. Nama ne treba novi rat da bi porazili fašizam i otklonili genocidnu RS jer imamo najjače oružje na svijetu – a ono se zove pravo, dragi i poštovani gospodine. Samo, mi to oružje koje nam je Dragi Bog preko sudova poklonio, ne uzimamo u ruke. Ne može nama međunarodna zajednica krojiti našu sudbinu, nismo mi ničiji vazali, mi smo suverena država, međunarodno priznata, utemeljena na plebiscitu građana (nema većeg stepena demokracije!), međunarodno prizata u njenim međunarodno utvrđenim granicama (Izvještaj Bedinterove komisije). U suprotnom smo poslušno roblje, mazlumi bez svijesti…

Već sam vam citirao Mandelu. Mi niti imamo kapetana našeg broda, niti smo uzeli svoju sudbinu u svoje ruke, niti znamo jesmo li pošli ili došli, pa Vas molim razmislite da li i sami doprinosite takvom stanju ustajale smrdljive baruštine u kojoj se nalazi naša svijest. Odlično shvaćam, ono što mi prebacujete, “kako često ne postoji znak jednakosti između pravde i realnosti,” ali ponovo se upitajte da li je to zbog takvih kao što ste Vi, ili takvih kao što sam ja. Pravda mora biti jača od realnosti postignute desetinama hiljada nevino pobijenih u sudski dokazanom genocidu.

Međunarodna zajednica još nije čula naš odlučan glas za provođenje u život presuda za genocoid. Da li i zbog Vas. Da! Lamentira se nad žrtvama, liju krokodilske suze, ubijaju jeftini poeni u javnosti, pa se sve svaljuje na međunarodnu zajednicu.

Kako bi se Clinton ponašao da je imao takav zahtjev, da ste mu makar Vi sami poslali pismo i podsjetili ga na ono što i sam zna, ali poštuje našu nakaradnu volju, koja se temelji na genocidnoj realnosti RS – što Vi javno tvrdite i pokušavate opravdati nenučnim, nego političkim metodama, a o pravu – kao o lanjskom snijegu. Nota bene, povod Vašoj kolumni je jedan pravni akt kojeg vi ne koritite kao takav, nego nam prodajete maglu o RS kao “realnosti,” nakon i te presude za genocid Mladiću.

Clinton (koga prof. Boyle smatra ratnim zločincem) nije odustao od javnog obećanja kako USA neće ništa učiniti čime se ne slažu bosanski Muslimani. A oni su u ljeto prvi priznali Plan kontakt grupe i prihvatili podjelu zemlje, mimo ovlaštenja. Šta je Clintonu ostalo nego da udovolji toj volji, da podsjeti Aliju na potpis na podjelu zemlje, pa i bombardiranjem ako treba. Mi smo krivi za tu “realnost zvana RS,” jer su je priznali “naši” Alija i co.

Ni tada, nije se smjelo pristati na realno stanje. Niko nama nije mogao zabraniti oslobađanje države. Nije li Clinton (na lobiranje Boba Doylea) bio spreman ukinuti embargo na oružje Armiji RBiH, ali Alija ne dade, on je želio „nepravedni mir“ umjesto oslobođenja zemlje u vrijeme kada je ARBiH dnevno oslobađala po jedan naš grad. Čak je i moj rodni Varcar Vakuf vraćen Srbima u Daytonu. Dakle, nije kriva međunarodna zajednica, nego mi sami. Alija Izetbegović je pogazio Ustav RBiH, Referendum, naša je ulema, naši su intelektualci spašavali RS, a danas nas ubjeđuju kako je ona realnost, a Vi kao akademik udrate muhur na tu realnost. To je neprihvatljivo! 

U RS postoji registriran Ravnogorski pokret sa 30.000 hiljada uknjiženih članova koji ne priznaju ni dajtonsku, a kamo li RBiH, ne priznaju granicu na Drini, izlaze na javnu scemu čak i na mjestima genocida kao u Višegradu ili Manjači, dok srpski narod bira crnokošuljašku vlast, a Vi nama o katarzi, o budućnosti. To je realnost dragi gospodine, ali, ni one poruke na duvarevima zgrade na stočnoj pijaci u Mrkonjiću,  Vam ništa ne kazuju – one o klanju turske stoke. Uskoro če u Varcaru nestati „stoke.“ Mislite li da neće doći na red Sarajevo, nastaviti tamo gdje se stalo devedeset pete. Da li ste ikad razmišljali o Vijetamu? O Palestini? Kosovu? Da li ste javno predložili da USA, Rusija, EU, Francuska usvoje dajtonsiki ustav kao svoj temeljni pravni akt umjsto što su nas njime usrećili.

duraković 1Napisali ste, a ja citiram: „Vaša temeljna metodloška greška je to što istrgivate jedan citat i čitav svoj tekst temeljite na njemu, ali nikada se – u valjanom prosudjivanju – ne sudi na osnovu DIJELA TEKSTA već je on uvijek DIO KONTEKSTA. Osim toga, Vi te u snažnom afektu (imam razumijevanja za Vašuu tešku poziciju!) pa zbog toga uzimate dijelove teksta i učitavate mi stvari koje nisam ni kazao niti mislio.  POŠTO JE RS REALNOST UTEMELJENA VOLJOM MEĐUNARODNE ZAJEDNICE UTEMELJENA NA GENOCIDU I NA GROBNICAMA, mi je sada ne možemo dekonstruirati, ali zato je jedino moguće da tražimo zajedničke ekonomske interese da bi naša djeca mogla ikoliko ljudski živjeti.” Kraj citata.

Moj odgovor:

Moj metodološki pristup je potpuno ispravan i logičan. Je li Vas ikad zabolio zub, ili mali prst? Sve dobro, bubrezi, srce, džigere, ali boli zub. Idete zubaru, on kucka po zdravim, dok ne jauknete, pa usredsređuje pažnju na rješenje bolnog problema. . Osvrnuti se logički i pravno na Vašu neprihvatljivu javnu tvrdnju o RS kao realnosti, kao najvažniji dio Vašeg teksta, nije trganje tog stava iz konteksta, jer čitav tekst i kontekst podržavju tu tezu, ili su u suprotnosti s njom (sic!) Teza o “realnosti genocidne RS” je glavni dio teksta, ostalo znaju i ptice na grani, pa ne hatorite za ovu napomenu!

Znaju tu tezu, usuđaju nam je kao realnost i političari i ulema, i duhovna i svjetovna poput Vas,  pa smo tu gdje smo. Loš, ilegalni “ustav” sklepan mimo domaćeg i međunarodnog prava, nakon počinjenig genocida kojeg u Daytonu niko od “naših” nije ni spomenuo – ne sklapa se, a ako ga neko nezakonito sklopi, imamo pravo raskinuti ga, a pogotovo poslije presuda za genocid, pa i ove presude Mladiću na koju se krezubo osvrćete… ibrahim 1  To naše stanje duha zatucane džamijske skupine koja slijepo slijedi zločinački režimski dvojac SDA-IZ nije volja međunarodne zajednice, to je naše djelo, djelo intelektualaca poput Vas.  Međunarodna zajednica je postupala po našoj volji koja je i njoj, međunarodnoj zajednici, bila po volji! Mora da su svjetski moćnici, bili jako zbunjeni kada su uvidjeli da nam tolika skalamerija JNA uz podršku ogromne većine srpskog naroda, a i svjetskih moćnika, islamofoba, ipak nije mogla dohakati, pa su htjeli najzad pomoći nam da sami sebi dohakamo priznajući RS nakon genocida…, Drage volje su  poslušali ono šta hoće Alija Izetbegović i njegovi koji su mu u Dayonu sjedjeli uz kljeno, a u Bosni aplaudirali…  Da su se dosjetili i makar riječi “gencid” i međunarodne pravne norme ius cogens, ne bi bilo tog realnog stanja o kojem pišete.

cogens, 1 Kada je Christopher referirao Clintonu po povarku iz Sarajeva pred Dayton, iznenadio ga je ovako: „Nisam siguran da bosanski Muslimani žele cjelovitu Bosnu.“ Zaboga, profesore, zar Alija nije 17 puta djelio Bosnu, zar nije i Sabor zavao da bi halalio i Srebrenicu i nas i državu! Da li ste bili na tom Saboru! Pa mi smo Srebrenicu prepustili četnicima. Nama je Srebrenica bila veliki business za kriminal. NKRBiH je pokrenuo inicijativu za izdvajanje RS iz genocidne tvorevine, prof. Boyle je u Deklaraciju o tome uložio sve svoje znanje pravnog ekspreta, ali ne dadoše Tihić, Cerić. Umjesto slobode, obećali su Srebreničanima Didkove marke. Sada ni slobode, a marke su u džepovima onih koji su im selametili o slobodi u genocidnoj RS. To je realno stanje, dragi profesore! Mi smo svoji najveći dušmani. Vi se apologeta toga realnog stanja koje se zove genocidna RS.

Naveli ste dalje, citat: „Što se tiče političara, pa zar ne vidite da ja cijelo vrijeme govorim O SRPSKIM POLITIČARIMA KOJI BI MORALI PRIZNATI ZLOČINAČKI KARAKTER RS KAKO BI NA TAJ NAČIN DOVELI SVOJ NAROD DO KATARZE KAO ŠTO SU TO URADILI NIJEMCI?!” Kraj citata.

Odgovor: Bolje bi bilo da ne govorite srpskim duvarevima na taj način, nego pravnim sredstvima na koje Vam ukazujem. Mene ne brinu toliko četnici, nego naši političari i ulema koji podržavaju četnčki projekat, pa ne potpmažu ničijoj katarzi, već velikoj Srbiji i svom džepu. Ne da Bakir na RS jer se boji psovaće ga EU, USA. Boji se da će ostati bez vlasti i para. Kod ovakvog naroda ispranog mozga, ostaće na vlasti do kijametske ikindije. Neće biti katarze srpskog naroda sve dok  mu se isplati realno stanje na terenu to jeste dok postoji RS. Kakva ironija, licemjerje, nelogičnost: Karadžić i Mladić u zatvoru, ali u stvarnosti heroji i sveci, jer njihovo genocidno zlodjelo ostaje netaknuto. Stoga, molim Vas, ako se odlučite na odgovor, nemojte mi više spominjati realnsot genocidnog poretka, nego pokušajte nači pravi način da se kurtališemo svega ovoga u što smo se i svojim sevepom uvalili. Podsjetiću Vas na izjavu Dževada Karahasana u jednom mome interviewu koji se može naći na You Tube: „Priznati genocidnu RS, ilegalni Daytonski sistem, ne boriti se za RBiH, tumačim ovako; uhvatili lopova koji je orobio banku. Strpali ga malo u zatvor (poslije odlsluženja dvije trećine minimalne kazne, dočekali ga, pa mu dali dobro radno mjesto, (kako je običaj u Bosni presuđenim haaškim kapitalcima) pa obijaču banke rekli, pare – neka zadrži.”  

Naveli ste i ovo, citat:

duraković 1“Posebno je afektivan Vaš PS. Ne znam kada i gdje sam Vas citirao, ne sjećam se kada sam proslijedio Vaše pismo drugima. Možda jesam, i ako jesam – onda je to bilo s najboljim namjerama, s razumijevanjem za Vašu tešku poziciju. Vaš cijeli PS – kojim  poentirate svoje ljutito pismo – u cijelosti je potpuno neprimjeren. Ne pristajem na takvu komunikaciju!

Zašto mi toliko prigovarate?! Kakva je to tolika ljutnja?! Ljubazno Vas molim da me poštedite takvih stvari! 

Esad Durakovič” – kaj citata

Umjesto odgovora, poslaću Vam taj mail baška, a u atachmanetu je slika vaših mailova. Sporni mail je došao pod Vašim imenom i prezimenom, logoom, a možeda ga Vi i niste poslali. Tu ste citirali jedan moj tekst i ocjenili ga kao dobar, ali ste mi pogrešno napisali prezime, što nije neki jazuk.

Ibrahim

Ne ljutim se na Vas, samo pokušavam objasniti svoje stajalište. Osporavam stavove o “realnosti RS” koje javno zastupate; to činim logičkim zaključcima na osnovu činjenica. To radim na osnovu peresuda najviših svjetskih sudova za genocid, RS, Srbiji, pojedincima poput Mladića. To što radim je i za moje i za dobro svih nas.

Pozdrav uz svako dobro,

Ibrahim Halilović

P.S. Ne znam baš u kojem smislu kristite velika slova u pismu, umjesto boje ili podebljenja. Mi,  koji imamo na raspolaganju samo interent, smatramo da su velika slova u javnim istupima izraz afekta, deranja i psovke.

Molim Vas halalite mi na tipkarskim greškama, ma koliko se upinjao, mnoge ostanu!
***

Iako se prof. Duraković ne javlja već dva dana, smatrao sam se slobodnim da mu uputim i pismo ovog sadržaja pod naslovom Predavanje prof. Suada KURTĆEHAJIĆA NA TVSA

Poštovani profesore Duraković!
Očekajući Vaše odgovore, preporučujem Vašoj pažnji ovo predavanje prof. Kurtćehajića. To je ono što nam treba za osvješćenja od vrha do dna našeg društva.
Neću se hvaliti o tome kakve sam argumente u prepisci i porukama, u sretanju, razmijenio sa prof. Kurtčehajićem, od dana kada je isporučen Mladić u Hag, do njegove presude. Ponosim se i na Kurtćehajića i na se.
Ako ste zainteresirani, pitajte ga o tome, a mogu Vam poslati dio prepiske da se uvjerite crno na bijelo.
Molim Vas, kliknite na link ispod.  Odvojite 40. minuta za slušanje i gledanje pravog intelektualca, nažlost dopisnog člana BANU! Hvala!
Hvala posebno TVSA što je u studio nije dovela Trnku koji je nadri-pravnik; kod njega pravni pojmovi i kategorije da li nešto jeste, ili nešto nije, ne postoje, ili ako postoje –  vrlo su rastegljive kategorje – “more bit, a more i ne bit”, okruglo pa na ćoše. More i RBiH, a more i daytonska BiH. Šteta za studente, šteta za sve nas.
Ipak, glas razuma, glas prava i pravde, patriotizma, razgoni mrak u našoj svijesti. Ovdje je dokaz istup prof. Kurtćehajića. Nadam se kako slijedi i konkretna akcija na pravnom planu. I Vaša i moja.
Parafraziraću Ivana Lovrenovića koji mi je u Frankurtu, pred pokretanje “Eurobosne” davne 1993. rekao oprilike ovo:
“Biće teška oružana bitka protiv četnika: Najteža će biti, međutim, ona u kojoj moramo pobijediti četnike u našim glavama.
Svjestan sam četnika u svojoj glavi i bijem bitku da ga istjeram.
Nije šala, uhvatio četo korijena, tolike godine jašući nas da smo se potpuno srodili s njim, a čast izuzecima – isti jezik, isti loši adeti, laž, potvaranje, pohlepa, pjesma, psovka…
Ali, za razliku od nas, Srbi znaju kako se pravi država, mi ne znamo ni stečevinu sačuvati…
Mi smo, manje više, mentalni Srbi, što bi rekao Lovrenović.
To je najbolje odslikala narodna mudrost grafitom “Aljo, Srbine!”
Ne odnosili se taj grafit i na mnoge od nas?
Svako Vam dobro želim!
Ibrahim Halilović

DAN DRŽAVNOSTI U GRADU KOJI NE PRIZNAJE DRŽAVU BIH

DAN DRŽAVNOSTI U GRADU KOJI NE PRIZNAJE DRŽAVU BIH

Decenijama je Mrkonjić-Grad s ponosom i radošću dočekivao vijećnike ZAVNOBiH-a i brojne antifašiste koji su obilazili Spomen-muzej prvog zasjedanja ZAVNOBiH-a, koji je vjerno dočaravao ambijent povijesne noći u nekadašnjoj Gašića krčmi. Šta je danas ostalo od grada u kojem je vraćena državnost Bosni i Hercegovini, za Stav piše Ibrahim Halilović, prijeratni dugogodišnji reporter TV Sarajevo, rođen u Varcar-Vakufu, povratnik u rodni grad

image

Spomen-muzej Prvog zasjedanja ZAVNOBiH-a – nekad učionica historije…

Muzej Zavnobiha danas

… a danas opustošena razvalina, ruglo i države i nas svih 

Piše: Ibrahim HALILOVIĆ

Bosna i Hercegovina odavno više ne stanuje u nekadašnjem gradu ZAVNOBiH-a, gradu u kojem je u noći s 25. na 26. novembar 1943. godine obnovljena njena tisućgodišnja državnost, mjestu gdje je proglašena državom konstitutivnih naroda Srba, Hrvata i Muslimana. Grad ZAVNOBiH-a danas je samo formalna svojina u sastavu dejtonske države BiH.

Nakon ratnih zločina, nakon progona stanovništva, nasilnih mobilizacija, odvođenja na prinudni rad i u logore na Manjači, nekažnjenih zločina u Podbrdu i Obrcima kod Donjeg Vakufa, srpski nacionalisti poručuju da u Mrkonjić-Gradu ni Hrvati ni Bošnjaci nemaju šta tražiti jer je to srpski grad. Na pojedinim mjestima u gradu, pa i na poštanskom sandučiću onog ko ispisuje ove redove, mogu se pročitati poruke “Nož, žica Srebrenica” i ona na nekadašnjoj stočnoj pijaci na Rudinama: “Na tursku glavu nemoj nikad dići pušku, ti to možeš bolje jer se stoka nožem kolje.”

KUĆE NA PRODAJU U GRADU “KRALJA OSLOBOTITELJA”, PA POD RATNOM STRAHOVLADOM SDS-A I PORATNOM SSND-A

Nekadašnji grad ZAVNOBiH-a, a danas jedno od najjačih uporišta Milorada Dodika, na prvi pogled, kada se pogleda s Previla putujući iz Jajca, izgleda lijepo, uređeno i moderno. Ipak, danas je to samo jedna obična palanka. Od prijeratnih nekoliko stotina katolika, danas ih je u gradu manje od deset, a od muških glava dvojica, svećenik Davor Anušić i župljanin Danijel Ćurić.

imageSpaljenu crkvu za vrijeme srpske okupacije obnavljaju, podigli su zvono na crkvenom zvoniku i ono ponovno zvoni, stapajući se s mujezinskim pozivima na molitvu i zvonjavom s pravoslavne crkve. Gradski katolici koje je Franjo Tuđman “humano” preselio u srpske kuće u Glamoču i na Baniji navraćaju u svoje rodno mjesto o sahranama svojih najbližih i prijatelja na starom groblju Ćeliji, tamo gdje su, prije smrti u tuđini, zaželjeli biti pokopani. Tu, pokraj svojih predaka, pokraj humki njihovih župnika na čijim križevima piše da su “varcarski”. Tridesetak katolika okupilo se posljednji put početkom septembra ove godine da bi izmolili misu za pokoj duša ubijenih katolika u Oborcima i da bi, razočarani u sporost pravosuđa, odlučno zahtijevali da pravda najzad stigne zločince.

U grad su se iz Glamoča prvi vratili Stipo i Ruža Demirović. Nakon dvadesetak godina povratničkog života, kovač čuvenih kosa “varcarki” Stipo Demirović lani se preselio na Ćeliju, pokraj svoje Ruže, koja je umrla dvije godine ranije. Ovog ljeta sinovi i kćeri koji žive u Njemačkoj, a svake godine provode praznike u radnom gradu, ispravili su im spomenike.

Bošnjaci, dvije-tri stotine njih, mahom starijih, zaboravljenih i ostavljenih od strane Sarajeva, danas životare. Većina ih nije ni napuštala svoj grad. Prvo su preživjeli četnički, a onda i teror nakon što su snage HV i HVO zauzele grad u ofanzivi 1995. godine. Bojovnici su temeljito opljačkali grad, sva njegova preduzeća ostavivši iza sebe masovne zločine i garež.

Bošnjaci životare na margini svih zbivanja, skoro pa bez ljudskih i građanskih prava. U čaršiju izlaze samo kad moraju. Svojim su novcem obnovili džamiju u Rici, a obnova Mustafa-agine džamije u središtu grada prekinuta je prije dvije godine. Džamija propada, novaca povratnici nemaju. Malo je zaposlenih Bošnjaka. Među onima koji se mogu izbrojati na prste jedne ruke jeste Zineta Šehović, koja radi u Gradskoj biblioteci. Mnogo je prognanika, pogotovo iz skandinavskih zemalja, koji nisu prodali svoje kuće i okućnice, pa od aprila do oktobra svake godine borave u svom rodnom gradu, u svojim obnovljenim kućama. Stalnih povratnika gotovo da i nema.

Pritisnuti beznađem, nakon jalovih obećanja Dodikovih vlasti o boljem životu, i mnogi Srbi napuštaju grad i sela i odlaze na Zapad u potrazi za životom dostojnim čovjeka. Mnogo je kuća na prodaju…

NOĆ U GAŠIĆA KRČMI

A nekad? Nekada je ovaj grad živio jednom dušom.

Ponosan na svoj suživot, prijateljske, pa i međusobne rodbinske veze, na svoju privredu, kulturu… Posebno ponosan na povijest svog grada, a baška na događaj iz ratne 1943. godine, kada je na prvom zasjedanju ZAVNOBiH-a Bosna i Hercegovina obnovila svoju državnost. Bio je to skladan život zadovoljnih ljudi, okrenut svjetlijim stranicama budućnosti, a uporištem u zavnobihovskoj prošlosti. O godišnjici ZAVNOBiH-a grad je oblačio svoje svečano ruho, a građani su se kitili osmjesima.

imageIz svih krajeva Titove Jugoslavije dolazili su novinari, televizijske i radijske ekipe da bi izvijestile o proslavi godišnjice obnavljanja državnosti. Razgovarali bi s građanima koji su bili svjedoci tog povijesnog čina, odlazili u Brdo povrh grada u posjetu Mitru Soldatu, prijeratnom cestaru, dvostrukom vijećniku. Svjedočio je Soldat prvom zasjedanju ZAVNOBiH-a i drugom zasjedanju AVNOJ-a. Objavljivane su reportaže, feljtoni, emitirane radijske i televizijske emisije, izvještavalo se o svečanostima, radnim pobjedama… Grad je s ponosom i radošću dočekivao vijećnike ZAVNOBiH-a i brojne antifašiste koji su obilazili Spomen-muzej prvog zasjedanja ZAVNOBiH-a, koji je vjerno dočaravao ambijent povijesne noći u nekadašnjoj Gašića krčmi. Bila je to svojevrsna učionica novije povijesti naše države, otvorena za posjetioce svakim danom u godini.

I sam bih se razvaljanio uoči obilježavanja godišnjice ZAVNOBiH-a. Sjećam se, kao da je danas, redovitih posjeta pokojnoj Dragici Gašić i rahmetli Mini Seferović. Njih dvije, uz gospođu Mudernović i još neke varcarske žene, antifašističke aktivistinje (AFŽ), uvijek i iznova bi pričale, a ja objavljivao u novinama i na TV Sarajevo njihove priče i sjećanja. Jednom sam putovao s Minom Seferović u Sarajevo da bi na TVSA u Nedjeljnom popodnevu Mirjane Jančić i Pere Radovića bili gosti na temu ZAVNOBiH-a. Varcarke žene, aktivistkinje, antifašistkinje su u organizaciji partizana Vase Butozana uređivale svečanu salu za zasjedanje. Donosile su iz svojih kuća ćilime i kućno cvijeće, a Ismet Mujezinović ispisivao je parole po zidovima, klicao Titu, saveznicima Amerike, Rusije i Engleske. A onda delegati-vijećnici iz svih krajeva Bosne i Hercegovine koji su se okupili na povijesnom zasjedanju. Atmosfera i radna i svečana. U dekoru bosanskih šarenih ćilima, uz odjek topova u daljini, u porobljenoj Evropi, plamtio je antifašistički i partizanski plamen, ponosno kucalo srce narodnih poslanika. Rađala se nova, antifašistička i slobodna Bosna i Hercegovina…

Partizan, umjetnik-grafičar Božidar Jakac, Slovenac, vijećnik AVNOJ-a, ovjekovječio je fotografijama zasjedanje i njegove učesnike, salu i u njoj delegate Vojislava Kecmanovića Đedu, predsjednika ZAVNOBiH-a, Đuru Pucara, Mitra Mitrovića iz Srbije, partizane u gradu i okolini. Iz Varcar-Mrkonjića odaslane su poruke narodima i građanima Bosne i Hercegovine o Bosni i Hercegovini kao majci koja ih je sve zajedno odnjihala.

imageGrad je do tada nekoliko desetina puta prelazio iz ruku u ruke raznih vojski, zvali su ga “bosanska Šepetovka” (po jednom ruskom gradiću koji je imao istu sudbinu), da bi oslobođen dočekao vijećnike i goste, među njima Rodoljuba Čolakovića, Skendera Kulenovića i Branka Ćopića, koji je kasnije napisao novelu Varcar-Mrkonjić, koja odslikava ratni duh međusobne solidarnosti, ispomaganja i čuvanja muslimana, katolika i pravoslavaca u ratnom vihoru i neizvjesnosti koji su svoj ljudski duh ispoljili u svom zajedničkom gradu. Plamičak tog duha nije ugašen ni u prošlom ratu.

Grad je, povodom četrdesete godišnjice ZAVNOBiH-a, dobio nekoliko vrijednih privrednih pogona, a ukrašen je novim zdanjima Spomen-doma i hotela. Objavljena je fotomonografija Mrkonjić-Grad, pokrenute mjesečne Mrkonjićke novine, štampane razglednice i prvi turistički prospekt. Na Mliništima, gdje je Josip Broz Tito boravio 1942. godine, otvoren je muzej pod vedrim nebom s kompozicijom “ćire”, partizanskog voza u kojem se vozio i sam Tito. Broz je posjetio Mrkonjić-Grad stigavši putem AVNOJ-a. Nakratko je sjeo u jednu od vijećničkih stolica u muzeju u zgradi zasjedanja. Prisjetio se vremena kada je u Jajcu pripremao Drugo zasjedanje AVNOJ-a, odakle je pozdravio odluke mrkonjićkog ZAVNOBiH-a. Sada je klicao novoj, slobodnoj BiH u sali u kojoj je obnovljena njena državnost. Titova posjeta bila je velika čast.

Poruke ZAVNOBiH-a postale su obrazac života u poslijeratnoj Narodnoj Republici Bosni i Hercegovini, Republici Bosni i Hercegovini, temeljna odrednica svih poslijeratnih ustava. Porukama ZAVNOBiH-a, posljednjem i jedinom važećem Ustavu RBiH, treba još samo dodati građansku notu pa da Ustav dobije zeleno svjetlo kao građanski, evropski i svjetski, naš, ljudski.

DODIKOVE PSOVKE

I na tim porukama i temeljima ZAVNOBiH-a zasnovana je odluka o održavanju građanskog referenduma 29. februara i 1. marta 1992. godine, na kojem je donesena do danas nepobitna odluka o Republici BiH kao samostalnoj, suverenoj i neovisnoj državi. Šta se poslije dogodilo, svako je manje-više osjetio na svoj koži.

 

Psovanje države bone na mjestu obnove njene državnosti i veličanje ratnih zločinaca
U mjestu gdje ej obnovljena državnost RBiH, Dodik spuje Bosnu

U godinama nakon agresije niko od zvaničnika države BIH nije našao za potrebu da uz kolone autobusa i automobila antifašista, mladih i starih kojih je svake godine sve manje, posjeti grad u kojem je obnovljena državnost Bosne i Hercegovine.

Dok se u Sarajevu organiziraju svečane akademije i prijemi, na vratima svečane skupštinske sale 25. novembra 2010. godine bili su lanci i katanci – simbol današnje Bosne; u lance i katance skupštinsku salu okovao je je poslanik Dodikove partije Milorad Živković, inače rođen u Mrkonjić-Gradu u “uglednoj gradskoj obitelji”. Lance i katance strgao je Ibran Mustafić uz pomoć Mire Lazovića. Iz Živkovićevog kabineta potom je saopćeno “da je nasilni upad u Veliku salu krivično djelo, zbog čega će nadležni organi biti pozvani da odgovorne za takav postupak adekvatno sankcionišu”. Zaključavanje sale Parlamenta za Živkovića je nekažnjivo, herojsko djelo!

imageZa one koji uporno dolaze u Mrkonjić, neko od uposlenika u Domu kulture, nekadašnjem Spomen‑domu ZAVNOBiH-a, otključa vrata zgrade u kojoj je održano zasjedanje. I ispred i iza vrata posjetioce dočekuje ruglo kao simbol našeg odnosa prema našoj povijesti, našoj državi i nama samima. Vanjština zgrade oronula, struja isključena, krov propada. Na mjestu spomen-ploče – oglasna tabla s osmrtnicama. Unutra – pustoš. Svi su eksponati razneseni ili uništeni. Nešto od eksponata čuva se u Istočnom Sarajevu.

Sramota i ruglo. Bjelodan dokaz našeg nepoštivanja antifašističke prošlosti, kao i same države utemeljene baš u ovoj zgradi. Bosnu na konjske repove razvlače i čerječe. Dodik u gradu ZAVNOBiH-a psuje državu RBiH i poručuje kako ona ne postoji. Može se, ima se novca za razne projekte i privatne hazne, obnovu porušenih bogomolja, ali za državni simbol – nema. Dodik psuje državu Bosnu u mjestu obnove njene državnosti. Oni koji bi trebali osuditi taj čin, spriječiti takve i druge njegove antidržavne udare uglavnom ne haju. Oguglali valjda. Onima koji ne uče iz povijesti historija se ponavlja u najgorem obliku. Bosna nestaje i u mjestu njenog ponovnog rođenja šapatom pada.

Skupština opštine Mrkonjić Grad osuđuje način hapšenja bivših pripadnika VRS, izjednačava ih sa srpskim narodom, a masakr civila u Oborcima naziva “navodnim zločinom”

 

17/11/2017 |  15:59 ⇒ 17:34 | Autor: RTRS | Komentara: 0

Skupština opštine Mrkonjić Grad osuđuje način hapšenja bivših pripadnika VRS

Skupština opštine Mrkonjić Grad najoštrije osuđuje način na koji su 15.novembra pripadnici Sipe uhapsili četvoricu pripadnika Vojske Republike Srpske iz ovoga mjesta za navodni ratni zločin na području Donjeg Vakufa.

Mrkonjić Grad-zgrada opštine (Foto: panoramio) -

Mrkonjić Grad-zgrada opštine (Foto: panoramio)

Skupština je konstatovala da je nanesena velika uvreda, poniženje i nepravda srpskom narodu, imajući u vidu da je u Mrkonjić Gradu pronađena najveća masovna gorbnica srpskog naroda, sa 181 ubijenim civilom i pripadnikom VRS, a u više manjih grobnica pronađene su još 183 srpske žrtve.

Za ove zločine, koje su počinili pripadnici takozvane Armije R BiH,  HVO i Oružanih snaga Hrvatske 1995.godine još niko nije procesuiran.

Skupština opštine Mrkonjić Grad najoštrije osuđuje sve zločine, ali ne podržava princip selektivnog pristupa pravdi i da se sudi samo Srbima.

(Izvor, Facebook profil RTRS, You Tube)

Osvrt na ovo neprihvatljivo i uvredljvo saopćenje Skupštine opštine Mrkonjić-Grad i izjavu načelnice Divne ANIČIČIMG_9806NEPROCESUIRANJE ZLOČINACA U OBORCIMA NE MOŽE SE DOVODITI U VEZU NITI PRAVDATI NEPRIVOĐENJEM PRAVDI ZLOČINACA NAD SRPSKIM CIVILIMA U MRKONJIĆU

  • Četvorica osumnjičenih u Akciji SIPE po nalogu Tužilaštva BiH uhapšeni su na spavanju…  Da su u sebi imali zehru ljudskosti ne bi ni počinili zločin, a kad su ga već počinili – onda su se sami trebali predati pravdi – da su imali imalo obraza i vojničke časti – Djelatnici SIPE su objektima koje su koristili uhapšei, zaplijenili i znatne količine oružja i minicije. Srećom, SIPA ih je uhvatila na spavanju. Nije li možda neki komad toga oružja zločinalki trofej iz Oboraka? 

Sramno, uvredljivo i ponižavajuće kako za mrtve, tako i za žive žrtve četičkog i svakog drugog zločina ovo saopćenje Skupštine opštine Mrkonjić-Grad u vezi sa zločinom u Oborcima za koji se zna da su ga počinili pripadnici tzv. Vojske takzovane Republike Srpske i niko drugi.

Ako četvorica uhapšenih nisu krivi, neka ih Tužilaštvo oslobodi, ali neka se potrudi da uhapsi one koji su krivi.  Ako SO.e i načelnici nije po volji hapšenje ratnih zločinaca,  mogu podnijeti krivičnu prijavu i Načelnica i Skupština opštine, naravno ako imaju valjane dokaze za optužbe o grubom ili nezakonitom hapšenju. 

Bolje bi bilo da je Skupština opštine Mrkonjić-Grad na čelu sa načelnicom pozdravila hapšenje četvorice osumnjičenih, ali ne i osuđenih zločinaca za genocidni zločin u Oborcima. Tako bi sprali kolektivnu ljagu sa srpskog naroda.  Umjesto toga,  Skupština opštine Mrkonjić-Grad oštro osuđuje postupak hapšenja, ali ne kaže u čemu se sastojalo to “grubo” hapšenje.

Skupština opštine krsti zločin u Oborcima kao “navodni zločin” što je sramna i nedopustiva uvreda i licemjerje i za ubijene i za žive žrtve. Za zločin se znalo 13. septembra 1995., a znalo da su ga počinili pripadnici VRS. Svjedoci su navodili pogrešna, ali čak i imena nekih od zločinaca koje je 15. novembra 2017. SIPA iznenadila na spavanju, što je rasrdilo i SO-e i Načelnicu, pa drže pridiku o pravu, moralu…, sve zaklanjajući se iza srpskog naroda.

Nije tačno da je ovim hapšenjem nenaesena “velika uvreda, ponižnje i nepravda srpskom narodu,” kako tvrdi SO-e, nego je to ispravan i dugo očekivan potez Tužilaštva i pravosuđa prema zločinu i zločincima nakon što su ovaj predmet držale zaleđenim 22 godine, na njihovu sramotu. Hapšenje četvorice osumnjičen je prvi korak u skidanju ljage iza kolektivne krivice srpskog naroda, u ovom slučaju onoga naroda o kojem se kao đoja brine SO-e Mrkonjić-Grad i Načelnica.

IMG_8333

SIPA nije uhapsila srpski narod, niti ga je vrijeđala, niti mu nanosila ikakvu nepravdu,  kako nam podvaljuje Skupština opštine. SIPA je radila svoj posao po nalogu konačno probuđenog Tužilaštva, počela hapsiti zločince ma ko oni bili. To je zadaća SIPE.  

Ovu četvoricu osumnjičenih za zločin u Oborcima SIPA je hapsila na spavanju. Oduzela im je znatnu količnu oružja i municije prilikom pretrsa objekata koje su koristili. Tu u i dva automata, isti ili slični onima koji su korišteni u zločinu u Oborcima.

Da li je to grubo hapšenje? Da li je grubo strijaljeti nedužne građane zašto uhapšne sumnjiči i što su usotalom i priznali. Da i je grubo hapsiti osumnjičene ratne zločince koji posjeduju arsenal oružja i municije?

Umjesto budilnika ili horoza, zadovoljnog protezanja ujutro, kafice u kući i ćaskanja uz rakiju u nekom kafiću ili birtiji, druženja sa obitelji ili prijateljima, osumnjićenima je miran san prekinula SIPA zbog opravdanje sumnje za zločin koji su  priznali. Hapsila ih je na spavanju jer je postojala bojazan da će šmugnuti, po dojavi jataka da SIPA vršlja po gradu. Postojala je opasnost da oni svoj arsenal vojnog naoružanja ponovno iskoriste, jer nekažnjeni zločinse ponavlja. Šteta po uhapšene što ni SO-e ni Načelnica nisu znali šta to istražitelji i djelatnici SIPE rade po Mrkonjiću i okolini!

oborci

Skupština opštine i Načelnica ne smatraju ni grubim, ni nepravednim, ni uvredljivim za ljufski rod, a  za srpski narod posebno – što su u Oborcima, bez tužilaca,  porote i sudija strijeljani ni krivi ni dužni ljudi, građani, koje je zločinačka vlast prisilno mobilizirana na radnu obavezu da bi ih na kraju pobila! Gospođa načelnica ima sasvim suprotna, nedopustiva i uvredljiva javna stajališta o zločinima, moralu, obrazu i časti… Valjda je za to na tome mjestu.

Tako ni Načelnica ni SO-e ne spominju logore na Manjači, ubojstvo Josipa Svetinovića Baje u Podbrdu, mučenja, progon, ubojstva Liskovičana, paljevinu Vlasinja i Liskovice, otimačine i razbojništva, nezakonita hapšenja nedužnih ljudi, odvođenja građana muslimana i katolika na prisilni rad i u logore… Sve je to genocid, a svaki taj zločin ima ime i prezime, ali krivica će biti kolektivna sve dok SIPA ne uhapsi pojedince! Ako je suditi po ovoim “reagiranjima,” opravdano je pitanje da li se SO-e i Načelnica predstavljaju kao sljedbenici ratnog Kriznog štaba!

SIPA je po nalogu Tužilaštva davno trebala uhapsiti sve ratne zločince,  nalogodavce i izvršitelje koji su krivi za sve počinjene zločine, a posebno i za zločin nad srpskim civilima Mrkonjić-Grada. Imena nekih zločinaca se mogu pročitati u novinama, ili na internetu. Ali, Skupština opštine, osim ponekog verbalizma za lahkovjerne, nije, kao ni načelnica učinila ništa značajno kako bi zločinci bili kažnjeni. Zločin u Oborcima ni SO-e niti iko drugi, ne može dovoditi u vezu sa za zločinom u Mrkonjiću.

 IMG_8312

Kad god se spomenu zločini koje su četnici počinili nad civilima u Mrkonjić-Gradu i okolini, a evo i ovaj genocoidni zločin u Oborcima, zvanične vlasti nadignu dreku preko Dodikove poslušne medijske mašinerije i spominju neprocesuirane ratne zločine nad srpskim življem. Oni ne nabijaju taj zločin samo zločincima, nego čitavom hrvatskom i bošnjačkom narodu, mada tačno znaju ili moraju saznati i znati ko je nalogodavac i ko su počinitelji zločina. Imena hrvatskih brigada mogu se pročitati na “zauzetim” kućama po grdau i okolini, pod uvjetom da taj nije ćorav kod očiju…

O zločinu i zločincima HVO i HV nad civilima u Mrkonjiću pišu hrvatski novinari i portali,svjedoče u Haagu.  

Ko ne vjeruje neka klinke na ovaj link:

http://www.intermagazin.rs/mrkonjic-grad-strasni-zlocin-o-kome-svi-cute/

IMG_9816

Ni jedan zločin ne treba pravdati drugim zločinom, nego inzistiranjem na pravdi.

Poznato je da se vlasti Mrkonjić-Grada nisu pretrgle u nastojanju da se zločin u Mrkonjiću kazni. Nije ni Načelnica jer joj je tako naredio Dodik ili Tegeltija, može se pretpostaviti. Što je zločin ostao nekažnjen, naravno treba pitati i Tužiteljstvo i Sud BiH, ali svakako ne treba izostaviti ni dva jarana – Čovića i Dodika koji su se, moguće, dogovorili o netalasanju kada su u pitanju zločini jednih na drugim i obrnuto. Tako Čović ne zapinje za genocid u Banjoj Luci, niti zločine u Posavini, briga ga za Bajom Svetinovićem, Grgom Kotromanovićem, Stipom Bakovićem i Ivicom Vulićem; za uzvrat,  Dodik prešućuje zločin u Mrkonjiću, iako o njemu govori  prodajući maglu naivnim i zazstrašenim opržvakivanjem otrcane fraze “kako niko nije kažnjen.” On to čini o godišnjci  zločina na samom mjestu zločina, tamo gdje uz pljesak sljedbenika kočijaški psuje Bosnu.

SA-DODIK-SOT-15-AJA-1-20171001-145503634-.Still001

Političari, neko manje neko više, a Dodik najviše, kontroliraju rad Tužilaštva i sudstva; Dodikova opozicija tvrdi da je protiv Dodika za sedam godina pokrenuto, pa obustavljeno 15 krivičnih istraga. Čim se pokrene istraga protiv Dodika za kriminal i rušenje Daytona, Dodik zaprijeti referendumom i – krivične prijave nestanu…

Zločin nad civilima, bar onaj u Mrkonjić-Gradu,  počinile su snage bosanskih i hrvatskih bojovnika. Ti nekažnjeni zločimci ubili su među ostalim i moga prijatelja Niku Marića.

Za razliku od tzv. Vojske RS, Armija RBiH nije bila takozvana kako je želi prikazati Skupština opštine, nego je bila regularna vojska suverene i međunarodno priznate države Republike Bosne i Hercegovine na koju je izvršena spoljna i unutrašnja agresija, počinjen genocid i masovno kršenje ljudskih prava i običaja ratovanja. Ako su vojnici ARBiH počinili zločin, oni kao i njihovi inspiratori i nalogodavci moraju odgovarati, oni imaju imena i prezimena. Nisu li se najodgovorniji predali dobrovoljno u Haag, dok su se genocidni kapitalci skrivali pod zaštitom države Srbije i paradržave RS. 

Skupština opštine ne može bacati ljagu na regularnu državnu Armiju RBiH, onako kako to pokušava predstaviti u slučaju hapšenja osumnjenih za zločin u Oborcima kao uvredu, poniženje i nepravdu cjelokupnom srpskom narodu.

IMG_8290

Oslušnimo malo kakvo je reagiranje stanovnika Mrkonjića o hapšenju osumnjičenih. Jedni kažu da je SIPA pohvatala neke “šumnjake” i ismijavaju njenu akciju.

Ima  građana koji su nakon ovog hapšenja odahnuli jer je kolektivna krivnja srpskog naroda prebačena na pojedince odgovorne za zločin. Ti građani pozdravljaju akciju SIPE i Tužilaštva koja je kasnila 22 godine. Naravno, to ne čine ulazeći u kancelariju gospođe Gradonačelnice ili neki od općinskih ureda…

IMG_4049

Umjesto neprihvatljivih saopćenja, Skupština opštine Mrkonjić-Grad je mogla uporno zahtijevati od loklanog Tužitelja, policije i Suda da makar na informativni razgovor privedu dr. Luku Čulića, Nedjeljka Popovića, Đuru Markovića, ili gradske kabadahije poput Škorinog koji su upetljani u ratne zločine po svjedočenju preživjelih,  a koji su i danas prijetnja općoj sigurnosti svih građana, a posebno onim koji dignu glas za pravdu.

Moguće je da je ova SIPINA akcija makar malo uzbihuzurila ratne zločince, pa moguće i zbog toga tolika dreka Skupštine opštine i popovanje Načelnice…

Vlasti ne samo Mrkonjića nego i tzv. RS koja negiraju genocid, ratne genocidne zločince i na lokalnom i na bh-nivou ukivaju u zvijezde i proglašava junacima i herojima o kojima se gusli. Njihove žrtve moraju plaćati za njihovu obranu u Haagu, ili zbrinjavanje obitelji ratnih zločinaca plaćajući PDV i porez tzv. RS i Općini. Po presuđene ratne zločince šalju se avioni, priređuju mitinzi dobrodošlice, a po izlasku iz zatvora mnoge čaka dobro radno mjesto kao nagrada za zločin… Te vlasti šute kada je u pitanju (i) rušenje spomen-ploče poklanim muslimanima u Bočcu 1942. i kada se diže spomenik njihovom katilu četničkom vojvodi Lazaru Tešanoviću.

Ta i takva vlast je hitra usprotiviti se hapšenju osumnjičenih ratnih zločinaca nad civilima u Oborcima. Pokušava na sve moguće načine zataškati taj zločin, pravdajući se neprocesuiranjem zločina nad vlastitim narodom, za što je ta vlast snosi veliku odgovornost.  Odgovonost pojedinaca, ta vlast pokušava svaliti na pleća čitavog naroda!

Nadajmo se da je ovo što su uradili Tužilaštvo BiH i SIPA hapšenjem četvorice osumnjčenih za zločin u Oborcima – početak odmotavanja klupka oko ratnih zločina i u Oborcima, i u Mrkonjić-Gradu. 

Sigurno je jedno –  zločinci, ma ko bili, nakon 15. novembra 2017. sada ne spavaju mirno kao  do sada.IMG_8328

ZA RAT SPREMNI: Kod uhapšenih za ratne zločine u Mrkonjić Gradu pronađen arsenal oružja

  • U pretresima je otkriveno i privremeno oduzeto oružje i vojna oprema, i to dvije automatske puške M70, automatska puška M56, snajperska puška M76, tri puške M48, pištolj M57, pištolj M70, tri ručne bombe, 1000 komada municije različitog kalibra, kao i drugi predmeti koji mogu poslužiti kao dokazi u daljem postupku

Postupajući po naredbi Suda BiH, policijski službenici Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA) danas su na području Mrkonjić Grada pretresli pet objekata koje koriste osumnjičene osobe.

Postupajući po naredbi Tužilaštva BiH, policijski službenici Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA) jutros su (15.11.2017. godine) na području Mrkonjić Grada i Prnjavora lišili slobode četiri osobe zbog ratnog zločina.

Foto: Srna, Blic

Navedene osobe lišene su slobode zbog postojanja osnova sumnje da su počinile krivično djelo iz člana 173. KZ BiH „Ratni zločin protiv civilnog stanovništva“ na području općine Donji Vakuf tokom 1995. godine, u vezi sa članom 180. KZ BiH.U pretresima je otkriveno i privremeno oduzeto oružje i vojna oprema, i to dvije automatske puške M70, automatska puška M56, snajperska puška M76, tri puške M48, pištolj M57, pištolj M70, tri ručne bombe, 1000 komada municije različitog kalibra, kao i drugi predmeti koji mogu poslužiti kao dokazi u daljem postupku.

(Izvor: Slobodna Bosna, Blic) 

http://www.slobodna-bosna.ba/vijest/64858/za_rat_spremni_kod_uhapsenih_za_ratne_zlochine_u_mrkonjic_gradu_pronadjen_arsenal_oruzja.html

http://www.blic.rs/vesti/republika-srpska/u-pretresima-u-mrkonjic-gradu-otkriveno-oruzje-i-vojna-oprema/7ybdq96

 

 

 

 

Ratni zločin u Oborcima nakon 22 godine dobija sudski epilog: PO NALOGU TUŽILAŠTVA BIH SIPA UHAPSILA BRANKA ČIGOJU, ŽELJKA TADIĆA, SAŠU BOŠKIĆA I MILORADA GLAMOČAKA

 

 

 

oborci
28 strijeljanih građana Mrkonjić-Grada, Varcar Vakufa – među mislimanima njihovi susjedi, prijatelji, sugrađani  – nevina braća katolici pokošeni četničkim rafalima, izmaskrirani. Niko od nalogodavaca i ubojica nije kažnjen ni nakon dvadest i dvije godine… Ipak,  danas, 15. novembra 2017. klupko o zločincima počelo se odmotavati… Da li je ovo samo početak? Hoće li uskoro doći na red nalogodavci i izvršitelji odgovorni za ratni zločin prisilnih mobilizacija na kuluk, hapšenja i odvođenja u kogore – mučilišta na Manjači, ubojstvo Josipa Svetinoviča Baje, cvila iz Liskovice, otimačinu imovine i progon stanovništva, rušenje bogomolja, paljenje Liskovice, Vlasinja…? Brojna su pitanja koja čekaju odgovor, a među njima i na pitanje zašto se i zbog koga toliko čeka na pravdu 

Ratni zločin u Oborcima dobija sudski epilog: PO NALOGU TUŽILAŠTVA, BIH SIPA UHAPSILA BRANKA ČIGOJU, ŽELJKA TADIĆA, SAŠU BOŠKIĆA I MILORADA GLAMOČAKA

Po nalogu tužioca iz Posebnog odjela za ratne zločine Tužiteljstva BiH, policijski službenici SIPA-e, rano jutros su na području Mrkonjić-Grada, locirali i uhapsili četiri osumnjičene osobe, te izvršili pretrese objekata na ukupno pet lokacija.

“Uhapšeni su Branko Čigoja (1973), Željko Todić (1963), Saša Boškić (1972) i Milorad Glamočak (1964), svi rođeni u Mrkonjić-Gradu. Oni su pod istragom Tužilaštva i osumnjičeni da su kao nekadašnji pripadnici Izviđačkog voda VRS iz Mrkonjić-Grada, a osumnjičeni Glamočak kao zapovjednik Izviđačkog voda pri 11 lpbr. Mrkonjičkoj brigadi, postupali protivno odredbama međunarodnog humanitarnog prava i Ženevskih konvencija o zaštiti civilnih osoba za vrijeme rata.

IMG_8315

Terete se da su 15. septembra 1995. godine, zajedno sa drugim pripadnicima Izviđačkog voda, došli do objekta u mjestu Oborci kod Donjeg Vakufa, gdje su se nalazili zatočeni civili bošnjačke i hrvatske nacionalnosti iz Mrkonjić-Grada, koji su odvođeni na prinudne radove na prve linije ratišta, te u skupinama izvodili zatočenike iz zgrade, nakon čega su lično i direktno, pucanjem iz vatrenog oružja, ubili 28 osoba bošnjačke i hrvatske nacionalnosti.

Osumnjičeni Glamočak pod istragom je po zapovjednoj odgovornosti, kao zapovjednik voda, jer nije poduzeo nužne i razumne mjere da spriječi izvršenje zapovjedi za likvidaciju zatočenika iz radnog voda, već se suglasio, a nakon izvršene egzekucije nije kaznio počinitelje.

Nakon lišenja slobode, osumnjičeni će biti predati postupajućem tužiocu koji će ispitati osumnjičene te donijeti odluku o daljim aktivnostima u predmetu. Terete se za krivično djelo ratni zločin protiv civilnog stanovinštva”, navodi se u saopćenju Tužialštva BiH.IMG_8322

UNIŠTENA SPOMEN-PLOČA POBIJENIM OBITELJIMA DIZDARA I KAPETANOVIĆA U BOČCU; PODIGNUT SPOMENIK VOJVODI LAZARU TEŠANOVIĆU ČIJI SU ČETNICI POČINILI TAJ POKOLJ

UNIŠTENA SPOMEN-PLOČA POBIJENIM OBITELJIMA DIZDARA I KAPETANOVIĆA U BOČCU; PODIGNUT SPOMENIK VOJVODI LAZARU TEŠANOVIĆU ČIJI SU ČETNICI POČINILI TAJ POKOLJ

bočac 1973, 1
Tridest godina poslije krvaog pira četnika vojvode Lazara Tešanovića u kojem je poklano četrdest i dvoje čeljadi obitelji Dizdara i Kapetanovića, na mjestu zločina otkrivena je spomen-ploča. Jedini preživjeli Džemal Dizdar Đemko na slici je peti s desna. Spomen-ploča civilnim žrtvama u Bočcu je vandalski srušena u prošlom ratu

Lazar Tešanović, spomenik

Sa otkrivanja spomenika četničkom vojvodi Lazaru Tešanoviću na Čemernici. Vlasti genocidne RS su se šutnjom suglasile sa ovim prekrajanjem istorije i veličanju četničkog vojvode Lazara Tešanovića. Srpska pravoslavna crkva je osveštala spomenik ratnom zločincu

Četnici pod komandom vojvode Lazara Tešanovića poklali su u rano proljeće četrdeset i dvoje ljudi, žena, djece staraca Dizdara i Kapetanovića u Bočcu.

Tridesetak godina poslije, SUBNOR Mrkonjić-Grada je spmen-pločom obilježio mjesto.

Spomen-ploča je srušena za vrijeme prošlog rata.

Drugog jula ove godine na Čemernici je otkriven spomenik vojvodi Lazaru Tešanoviću čiji su četnici počinili nekažnjeni zločin nad nevinim civilima, ne samo u Bočcu. 

Portal “Buka” je o namjeri otkrivanja spomen-ploče objavio slijeeći tekst: 

BUKA DESK

REVIZIJA ISTORIJE

Tvrdokorni pravoslavni Srbi grade spomenik ČETNIČKOM VOJVODI KOD BANJALUKE

Piše: Milovan Matić / Objavljeno: 28.06.2017. u 19:04h

Još jedan četnički zločinac je došao na red da mu “tvrdokorni pravoslavni Srbi” Banjaluke i okolice odaju počast i to grandioznim spomenikom, čime će se u duhu izopačenog srbovanja nastaviti sa silovanjem istorije ovih prostora.

Tako će za nekoliko dana na Čemernici iznad Banjaluke osvanuti spomenik četničkom vojvodi Lazaru Tešanoviću, čovjeku koji je sa svojom grupicom odmetnutih boraca harao okolicom Banjaluke tokom Drugog svjetskog rata i uz svesrdnu pomoć ustaša uništavao sve što ima bilo kakave veze sa antifašističkom borbom.

Ova nenormalna ideja došla je od strane protojereja-stratofora Dragana K. Veleušića iz Milvokija, sina jednog od četnika koji se borio u Tešanovićevoj jedinici, a otvaranje i osvećenje spomenika je planirano za 2. jul ove godine. Organizatori skupa koji će se održati povodom otkrivanja spomenika poručuju da će odavanju počasti četničkom vojvodi prisustvovati i zvaničnici RS, izaslanik banjalučkog vladike Jefrema, kao i Pokret srpskih četnika “Ravne Gore” iz SAD i Kanade.

Inače, najveći uspjeh četničkog vojvode Tešanovića je bilo ranjavanje Mladena Stojanovića, kojeg je nakon toga dokrajčio njegov kolega Rade Radić sa svojom grupom četnika, čije ime krasi jednu od banjačukih ulica.

Veličanje Lazara Tešanovića, jednog od najvećih ustaških saradnika i nacističkog prijatelja, te podizanje spomenika ovom ozvaničenom neprijatelju antifašizma i borbe za oslobođenje u Drugom svjetskom ratu, samo je potvrda višegodišnje prakse nakaradnog mijenjanja istorije i povijesne stranputice kojom polazi sve veći broj ljudi u Republici Srpskoj.

Jer, kako dugačije nazvati veličanje osobe koja se otvoreno stavljala pod komandu Nezavisne Države Hrvatske, koja je pomagala protjerivanje i ubijanje ljudi, kako nesrpske tako i srpske nacionalnosti, koja je dala svoj doprinos zločinima nad narodom Kozare i učestvovala u pokolju nad ranjenicima.

Takva osoba danas u okolini Banjaluke dobija spomen kompleks i takva osoba, kako to današnji četnici kažu, i “dalje živi u srcima tvrdokornih pravoslavnih Srba” izvitoperenih vrijednosti, kojih je, nažalost svakim danom sve više.

KAKO JE ČETNIČKI VOJVODA KOME SRBI PRAVE SPOMENIK SARAĐIVAO SA USTAŠAMA

Djelovi zapisnika sporazuma koji je Lazar Tešanović zaključio sa ustaškim vlastima u Banjaluci:

ZAPISNIK

Sastavljen u velikoj župi Sana i Luka u Banjoj Luci između predstavnika državne vlasti Nez. Drž. Hrvatske po velikom županu prof. dr Gvozdiću, zapovjedniku banjalučkog zdruga gospodinu pukovniku Brozoviću Ivanu, i stožerniku gospodinu Veljanu Mirku s jedne strane, a zatim između zapovjednika četničkog bataljona ‘Obilić’ gospodina Tešanovića Laze, zamjenika zapovjednika bataljona ‘Mrkonjić’ gospodina Aleksića Cvetka, kao i komandira bataljona II čete štaba bataljona Stankovića Gostimira, te Tešića Maksima bivšeg narodnog poslanika za Kotor Varoš.

Na sastanku je zaključno obavezno slijedeće:

tač. 1.

pripadnici četničkih postrojbi… priznaju vrhovništvo Nezavisne Države Hrvatske i kao pripadnici NDH izjavljuju privremenost i odanost Državi Hrvatskoj.

tač. 2.

… Radi toga objavljuje se sa današnjim danom prekinuti sva neprijateljstva prema vojnim i građanskim vlastima Nezavisne Države Hrvatske.

tač. 5

… Četničke postrojbe sudjelovat će dobrovoljno u suzbijanju i uništavanju komunističko-boljševičkih bandi zajedno sa ostalom oružanom snagom Nezavisne Države Hrvatske, pod ličnom zapovjedi zapovjednika ove oružane snage, pri čemu će zapovjednici četničkih postrojbi zapovjedati svojim postrojbama.

Četničke postrojbe mogu izvoditi samostalno neophodno potrebne akcije mjesnog značaja, no o tome će na vrijeme izvestiti zapovjednika oružanih snaga.

Potrebna direktiva za sudjelovanje u akcijama izdavat će se četničkim postrojbama isto onako kao i ostalim postrojbama oružane snage.

tač. 7.

Prednje odredbe stupaju na snagu odmah po podpisivanju. U Banjoj Luci, dne 23. svibnja 1942. godine.”

saradnja-cetnika-i-ustasaUstaše i četnici zalivaju zajednički dogovor o suradnji, među prisutnim je i vojvoda Lazar Tešanović, koji je iza sebe do tada ostavio mnoge krvave zločinačke tragove, među njima i onaj pokolj Dizdara i Kapetanovića u Bočcu, kojeg kroničari haman i ne spominju

“Jedan od ključnih dokaza ustaško-četničke saradnje u NDH: sastanak četničkih komandanata i predstavnika ustaških vlasti i oružanih snaga NDH u hotelu “Bosna” u Banja Luci, kraj aprila ili maj 1942.

Levo sedi Vukašin Marčetić, komandant četničkog odreda “Manjača”, desno od njega Uroš Drenović, komandant četničkog odreda “Kočić”. Desno od Drenovića sede dvojica neidentifikovanih četničkih oficira. Prvi do Drenovića jako podseća na Lazara Tešanovića, komandanta četničkog odreda “Obilić”. Iza njih stoje predstavnici ustaškog stožera i Velike župe Sana-Luka. Krajnje desno su dvojica domobranskih oficira.

Sastanak je održan samo tri meseca nakon ustaškog pokolja srpskih civila u selima oko Banja Luke (Drakulić, Šargovac, Motike i Rakovac) gde je poklano 2.216 ljudi među kojima je bilo veoma mnogo žena i dece. Sastanak je održan mesec dana nakon što su četnici ubili doktora Mladena Stojanovića, vođu ustanka u Krajini, i u vreme dok Nemci zakuvavaju vojnu operaciju protiv ustanika na Kozari u kojoj su Nemcima od pomoći bili Marčetićevi četnici sa Manjače.

Ovo je bio jedan u nizu sastanaka pomenutih četničkih oficira sa predstavnicima ustaških vlasti. Na tim sastancima četnici su priznali lojalnost NDH, obećali da neće ratovati protiv NDH i da će zajedno sa oružanim snagama NDH i Nemcima ratovati protiv partizana. Vlasti NDH su im zauzvrat obećali oružje i municiju i druge beneficije.

Izvor: http://slikepartizana.com/sastanak-cetnika-i-ustasa-u-hotelu-bosna/

vojvoda1, 2
Pozivnica – plakat na osvećenje spomenika Lazaru Tešanoviću, četničkom komandantu odreda “Obilić”

Evo šta o otkrivanju spomenika četničkom vojvodi – koljaču iz Bočca, piše Novinska agencija PATRIA – NAPAutor:

NAP.ba     13:23 / 02.07.2017., a prenosi BHIndex

Spomenik četničkom vojvodi Lazaru Tešanoviću kod Banja Luke

Zvaničnih reakcija nema na najavu veličanja četničkog vojvode. Osude tek na društvenim mrežama. Spomenik Tešanoviću bit će podignut nekoliko dana prije obilježavanja genocida nad Bošnjacima u Srebrenici 11. jula 1995.

Spomenik četničkom vojvodi iz Drugog svjetskog rata Lazaru Tešanoviću bit će postavljen danas na planini Čemernici između Mrkonjič Grada i Banje Luke. Spomenik će otkriti Drago Mićić i Boško Torbica, predstavnici Pokreta srpskih četnika Ravne Gore iz Amerike, a izaslanik banjalučkog episkopa Jefrema i starješina hrama Svetog Save u Milwaukeeju u SAD-u osveštit će spomenik.

Zvaničnih reakcija nema na najavu veličanja četničkog vojvode. Osude tek na društvenim mrežama. Spomenik Tešanoviću bit će podignut nekoliko dana prije obilježavanja genocida nad Bošnjacima u Srebrenici 11. jula 1995.

http://www.bh-index.com/spomenik-cetnickom-vojvodi-lazaru-tesanovicu-kod-banja-luke/

***

Spomenik koljaču civila vojvodi Lazaru Tešanoviću je zaista otkriven 2. jula 2017.  Vlasti genocidne RS su se šutnjom oglasile u povodu ovog zločinačkog prekrajanja povijesti i veličanja notornih ratnih zločinaca, suradnika NDH, Hitlera i Musolinija.

Vlasti genocidne RS, kao i tzv Federacije i BiH su se šutnjom suglasile sa ovim povampirenjem fašizma podizanjem spomenika četničkom zločincu Lazaru Tešanoviću.

Srpska pravoslavna crkva je na licu mjesta djelom potvrdila svoju solidarnost sa četničkim zločincem i njegovim zločinom. Vladiku Jefrema iz Banje Luke, pa tako i čitavu SPC, na otkrivanju spomenika četničkom vojvodi  Lazaru Tešenoviću, koljaču iz Bočca, predstavljao je njegov izaslanik koji je spomenik i osveštao!

 

jefrem-799x445

Vladika Jefrem

***

Praksa je potvrdila da se nekažnjeni zločin ponavlja. Ko ne uči iz istorije, ona mu se ponavlja u najgorem izdanju.

Dugo godina je priča o četničkim zvjerstvima nad muslimanima – Bošnjacima, bila tabu tema. Četničke zločine u Trnovu, Bočcu…,  šaputane su uz veliki oprez i uzrečicu “gluho bilo” samo po kućama.

Od svjedoka se nije moglo čuti ništa, jer su svjedoci poklani. Od četničkog noža Lazara Tešanovića i četničkog krvavog pira, spasio se samo Džemal Dizdar Đemko koji je o tom zločinu javno progovorio tek tridestak godina kasnije.

O nestanku muslimana i katolika u Podrašnici, Mednoj, Šehovcima, Starom Selu, Bilajcu, Sitnici… o uništavanju njihovih tragova, otimanju zemlje, rušenju bogomolja…, nedovoljno je pisanih dokumanata.

Istina se ipak ne može sakriti, prije svega zahvaljujći tzv. društvenim mrežama, o čemu svjedoče i gornji napisi “Buke” i BhIndex-a.

Tu je i knjiga Sabahudina Šehovića “Glavu dole! Ruke na leđa” objavljena prošle jeseni.

Mnogi zločinci i njihovi nalogodavci su do danas ne samo nekažnjeni, nego i slavljeni.

Ipak – 22. godine poslije genocidnog zločina u Oborcima, istražitelji su se ovih ukazali i u Mrkonjiću.

Kada će Tužilaštvo, Sud, isražitelji početi raditi svoj posao i u vezi sa zločinom nad civilima u Mrkonjiću 1995., zavisi  od toga da li savez koji je sklopljen u Hotelu “Bosna” 1942., pa potvrđen u prošlom ratu, a ovjeren u ovovremenom miru i dalje funkcionira.

Četnici,_domobrani_i_ustaše_zajedno_piju

Dodik i čović, 1

Vezani tekstovi:

https://ihalilovic.wordpress.com/2012/05/01/dzemko-dizdar-2/

http://ivanlovrenovic.com/2012/02/oj-vrbasu-2/