"Voljeti domovinu, sastavni je dio vjerovanja." "Najvažniji je mjesto koje je prvo dotakla moja koža (pri rođenju)" (Mustafa-aga, sin Mehmed-begov, Vakufnama 1593. pri utemeljenju Novog Jajca, kasnije Varcar Vakufa)
Novi materijalni dokazi, zvanični dokument Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH i razotkrivanje bizarnih detalja iz projekta otkrivaju do sada skrivenu istinu: Opština Jezero je još krajem 2020. godine dobila odobrena namjenska sredstva da u sklopu dvije učionice Osnovne škole “Vuk Karadžić” opremi dječiji vrtić. Zbog čega je to rješenje bačeno u stranu da bi se ušlo u gradnju novog objekta koji je progutao milion maraka, a čije su stepenice projektovane do prozora – za prodaju sendviča osnovcima?
Nakon što smo u prvom tekstu razotkrili kako je gradnja dječijeg vrtića u Jezeru sa početnih pola miliona KM narasla na preko milion maraka – uz fiktivni nadzor preko video-poziva i ekocid nad drvoredom crnogorice – u posjed smo dobili krunski dokaz koji razotkriva sam korijen ove finansijske manipulacije i razbija višegodišnju propagandu opštinske vlasti.
Radi se o zvaničnom aktu Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH, broj 01-41-1-2164-29/20/MM od 1. 12. 2020. godine, koji je u Opštini Jezero zaprimljen 10. 12. 2020. godine pod brojem 01-014-1040-2/20 .
Šta otkriva dokument iz 2020. godine?
Odlukom Komisije za izbjeglice i raseljena lica BiH, Opštini Jezero su na osnovu kandidovanih projekata odobrena ukupna sredstva od 27,860.00 KM . Od tog iznosa, dva projekta su se odnosila direktno na Osnovnu školu “Vuk Karadžić” u Jezeru:
„Opremanje vrtića u sklopu postojećeg objeta zgrade OŠ u Jezeru“ – odobreno 9,000.00 KM .
„Izrada svlačionice i mokrog čvora u postojećem prostoru OŠ u Jezeru“ – odobreno 18,860.00 KM .
Dakle, postojalo je najracionalnije, najbrže i najjeftinije moguće rješenje: da se u objektu osnovne škole, koja inače ima viška prostora i sve manje đaka (ove godine upisano je svega 8 prvačića), preurede i opreme dvije učionice i odmah stave u funkciju dječijeg vrtića.
Inženjering za pražnjenje budžeta: Kako izbjeći jeftino rješenje?
Iz zvaničnih spisa i kasnijih dešavanja jasno je da je ideja o vrtiću u sklopu škole naprasno gurnuta pod tepih, a odobrenom novcu gubi se javni trag. Novac iz javnih fondova nikada ne nestaje sam od sebe — on uvijek završi u džepovima onih koji njime upravljaju i koji su ga dobili.
Umjesto da djeca u Jezeru još 2020. ili 2021. godine dobiju opremljen i topli vrtić za skromnih 9,000 KM, načelnica Snežana Ružičić odlučuje se za potpuno drugi scenario – proglašavaju gradnju novog, zasebnog objeta od svega sto kvadratnih metara i pri tome sama odlučuje o najskupljoj ponudi, mada joj je komisija za tender nudila bolja rješenja.
Uporedimo matmatiku i logiku ova dva poteza:
Rješenje iz 2020. (u sklopu škole): Cijena 9,000 KM , rok realizacije nekoliko sedmica.
Projekat iz 2022. (novi samostalni objet): Cijena PREKO 1,000,000 KM , rok gradnje preko 1,500 DANA (i još nije u funkciji!).
Porodični projektni inženjering: Stepenice do prozora za “privatni biznis”?
Posebno poglavlje ove višegodišnje trakavice predstavlja sam projekat novog objekta vrtića. Projektant objekta je kćerka načelnice Snežane Ružičić, a na samom objetu uočava se nesvakidašnji detalj – betonske stepenice koje na prvi pogled izgledaju kao graditeljska greška jer ne vode do ulaznih vrata, nego direktno do – prozora !
Međutim, pozadina ovog arhitektonskog “izuma” ubrzo je postala jasna: stepenice su projektovane namjenski, kako bi se đaci Osnovne škole “Vuk Karadžić” tokom velikih odmora usmjeravali pravo na taj prozor/šalter, gdje bi im se prodavali sendviči i brza hrana!
Tako je krug zatvoren: umjesto da se u školi naprave učionice za vrtić i školska kuhinja u sklopu javne ustanove, izgrađen je milionski objet čiji je jedan od ciljeva, po svemu sudeći, bio i stvaranje monopolskog privatnog punkta za ishranu školaraca. Nije li sve je usklađeno i projektovano tako da novac ide tačno tamo gdje je namijenjen.
To, uostalom, nije jedini primjer selektivnog trošenja javnih resursa. Javna je tajna u Jezeru da su se budžetska sredstva i opštinska mehanizacija koristili i za lične pogodnosti – poput asfaltiranja pristupnog puta i samog placa u privatnom vlasništvu načelnice opštine.
Asfalt do privatnog placa načelnice državnim novcem, do mjesta gdje je zabranjna gradnja po Regulacionom planu. Ali, plan je izmijenjen da bi mogli graditi darodavci Cukuti i načelnica Ružičić.
Pitanja za Tužilaštvo i poruka biračima
Ovakva vrsta finansijskog inženjeringa i svjesnog stvaranja troškova od milion maraka zahtijeva hitnu reakciju nadležnih organa. Pitanja koja javnost postavlja morala bi potaknuti Okružno javno tužilaštvo u Banjoj Luci da konačno radi svoj posao, umjesto da pruža zaštitu i drži prijave u ladicama:
Gdje je završen novac odobren 10. 12. 2020. godine pod brojem protocola 01-014-1040-2/20 za opremanje vrtića u školi?
Zašto je odbačeno rješenje u sklopu škole i ko je doneo odluku da se ide u milionsku investiciju na direktnu štetu budžeta?
Da li je projekat objecta podređen privatnim ugostiteljskim interesima i vezama unutar opštinskog vrha?
Dok se pravosuđe pravi slijepo, politički akteri odgovorni za ovaj Skadar na Bojani i ekocid u Jezeru ne smiju biti nagrađeni novim političkim funkcijama i poslaničkim mandatima. Nagraditi nekoga ko je od devet hiljada maraka napravio problem od milion KM značilo bi direktno saučesništvo u uništavanju vlastite zajednice, zar ne?
Dokumenti, protokoli i pečati ne mogu se izbrisati. Istina izlazi na vidjelo, papir po papir.
U maloj opštini Jezero u BiH već više od četiri godine traje gradnja objekta od svega stotinu kvadratnih metara, namijenjenog za dječiji vrtić. Prvobitno planiran da košta manje od pola miliona KM, što je vrlo skupo, i da bude završen za 120 dana (tri mjeseca), objetat ni nakon 1,500 dana nije u funkciji, dok su ukupna ulaganja prešla cifru od fantastičnih MILION KONVERTIBILNIH MARAKA.
Da je Tužilaštvo u Banjoj Luci na vrijeme i po zakonu reagovalo na krivičnu prijavu koju je prije nekoliko godina podnio Sergeja Milanovića, sumnjivi poslovi u Jezeru bili bi sasječeni u korijenu, a šteta po budžet i građane bila bi bar upola manja. Umjesto toga, institucionalna šutnja stvorila je pogodno tlo opštinskim vlastima na čelu sa načelnicom Snežanom Ružičić da se višegodišnji projekat pretvori u bezdno za javni novac, a da se ona uljuklka u nedodirljivu osobu.
Hronologija posrtanja i namještanje posla
Sve je počelo u advance i junu 2022. godine kada je ugovorena osnovna vrijednost radova od 497,906.84 KM sa rokom završetka od 120 dni. Od samog početka, tenderske procedure praćene su ozbiljnim sumnjama:
Odbijanje povoljnijih ponuda: Posao je dodijeljen firmi iz Bihaća čija je ponuda bila za čak 70,000 KM skuplja od ponude Lokalnog građevinskog preduzeća “Zid Art” iz Mrkonjić Grada. Odluku je donijela načelnica, iako je komisija za tender nudila i druga rješenja.
Slom izvođača i vanzakonske ponude: Izabrana firma iz Bihaća ubrzo je otišla u blokadu i napustila nedovršeno gradilište. Kasnije, nakon te kapitulacije, opštinsko rukovodstvo pokušalo je izvan zakonskih i tenderskih procedura ponuditi firmi “Zid Art” da “dovrši posao”, što je ova firma iz Mrkonjić Grada izričito odbila.
Nadzor preko “video-poziva” i pokrivanje grešaka motornom testerom?
Ono što se dešavalo na samom gradilištu graniči se sa nadrealnim, ali direktno oslikava uzrok propadanjaobjecta, amože se pročitati na portalu “Povjerljivo.”:
Građevinski nadzor putem mobilnog: Prema svjedočenjima očevidaca i prolaznika, stručni nadzor nad izvođenjem radova vršen je fiktivno — pojedine ključne faze “nadzirane” su putem aplikacija na mobilnim telefonima i video-poziva.
Projekat bez izolacije i stepenica: Osnovni projektni zadatak, plaćen blizu pola miliona maraka, nije obuhvatao elementarne pozicije — toplotnu izolaciju (utopljavanje) i pristupne stepenice! (Na zatopljavanje i dogradnju stepenica, fonda za izbjegla i raseilejan lica pri vladi Vojvodine donirao je 15.000 eura, a ugovor je potpisala i na sva zvona javno objavila sama načelnica.)
Vlaga i naknadna sušenja: Odmah po pokrivanju objeta, usljed nestručno izvedenih radova, u objekat je prodrla vlaga pa su morale biti angažovane i dodatno plaćene specijalizovane firme za isušivanje.
Ekocid uz magistralu: Pretvaranje drvoreda u nakaze
Posebno sramotan detalj ove investicije jeste odnos prema okolišu. Kada su shvatili da je objectat nepromišljeno smješten tik ispod dugogodišnjeg drvoreda, na scenu su stupile motorne testere.
Mlado, vitko i čvrsto drveće dubokog korijena presječeno je po sredini stabla. Umjesto prelijepih “evergreen” stabala crnogorice tik uz cestu prema Šipovu, ostale su samo patrljci i strašila. Pravdanje da je to urađeno “zbog straha od jakih vjetrova koji bi mogli oštetiti zidine dječijeg vrtića” samo ukazuje na to koliko je lokacija promašena, a radovi nestručni. U civilizovanim sredinama za ovakav atak na prirodu plaćaju se ogromne kazne, dok u Jezeru drvosječe rade “po meraku” i po nalogu opštinskih moćnika.
Photo:Uništena crnogorična stabla pored neuslovnogobjecta dječijeg vrtića (Izvor: ibrahimhalilovic.com
Pumpanje budžeta: Kako je pola miliona postalo milion
Kroz nepovezane, usitnjene nabavke i takozvane “završne radove”, javni novac se godinama sukcesivno prelivao u objetat od stotinjak kvadrata:
Date / Period
Opis troška / Donacije
Iznos (KM)
May 2022.
Osnovni ugovor za izgradnju objeta
497,906.84 KM
September 2024.
“Dodatni radovi” na vanjskom uređenju
46,000.00 KM
June 2025.
Donacija Vlade Vojvodine (usmjerena u utopljavanje i stepenice koje su morale biti u osnovnom ugovoru)
30,000.00 KM
September 2025.
Rasvjeta i ponovni “završni radovi”
250,000.00 KM
Izvještaj za 2025.
Knjiženi utrošak (prezentovan na sjednici SO 14.08.2026.) bez specifikacije
320,653.58 KM
UKUPNO:
Suma sumarum
oko 1,000,000.00 KM
Na 14. redovnoj sjednici Skupštine opštine Jezero, održanoj 14. avgusta 2026. godine, odbornica Narodnog fronta Radica Milanović bila je jedina koja je odbila prihvatiti izvještaj o utrošku 320,653.58 KM… 14. REDOVNA SJEDNICA SKUPŠTINE OPŠTINE JEZERO – PITANJA KOJA NE SMIJU OSTATI BEZ ODGOVORA
14.redovna sjednica Skupštine opštine Jezero održana je 14.08.2026. godine.
Na dnevnom redu našlo se 9 tačaka, od kojih je tačka 2 – Završni račun budžeta Opštine Jezero – skinuta sa dnevnog reda, dok su naknadno dodate još 3 tačke (kao dopuna dnevnog reda)koje su se uglavnom svodile na informacije.
Kao odbornici opozicije, smatramo da je nasa obaveza prema građanima mnogo veća od pukog prisustvovanja sjednicama i glasanja po dnevnom redu.
Narod nas je birao da pitamo,kontrolišemo,ukazujemo na propuste i tražimo odgovore – i upravo to ćemo i raditi.
Nažalost, i ovog puta smo imali sjednicu na kojoj je bilo vrlo malo pitanja odbornika.
Da li je moguće da je sve u našoj opštini idealno Da nema problema, nejasnoća i stvari koje zahtijevaju objašnjenje
Odbornica NF Radica Milanović postavila je pitanje koje se odnosi na “Izvještaj o ostvarivanju budžeta Opštine Jezero za 2025. godinu” to pitanje zaslužuje posebnu pažnju javnosti jer se tiče potrošnje javnih sredstava.
U izvještaju je pored ostalog navedeno da je u 2025. godini za izgradnju vrtića utrošeno 320.653,58 KM.
A vrtić – još uvijek nije u funkciji.
Zato smo pitali ono što bi, po našem mišljenju, trebalo da pita svaki odbornik kojem je stalo do javnog interesa:
Gdje je potrošeno 320.653,58 KM
Šta je konkretno urađeno za taj novac?
”Stručna suradnica “(koja stoji iza navedenog izvještaja)umjesto odgovora na odborničko pitanje reče da odbornica koja postavlja pitanje trazi odgovor na sajtu opštine
Pa draga “stručna saradnice” kada se potroši više od 320.000 KM javnog novca, građani imaju pravo na jasne i precizne odgovore, a ne na šture informacije
Posebno zabrinjava kada se uzme u obzir šta taj iznos predstavlja za malu opštinu poput Jezera.
Za taj novac građani s pravom očekuju konkretan rezultat, funkcionalan objekat i korist za svoju djecu, a ne objekat koji godinama čeka da bude stavljen u funkciju.
Za taj novac se mogla izgraditi jos jedna onolika zgrada kao sto je trenutna zgrada vrtića koja je postala “crna rupa” za trošenje našeg novca
Nećemo prihvatiti da se ovakva pitanja guraju pod tepih.
Naš posao nije da ćutimo.
Naš posao je da pitamo-vaš da date odgovore(ako ih imate)
Naš posao nije da slijepo podržavamo svaki prijedlog vlasti.
Naš posao je da kontrolišemo kako se troši novac građana.
I dok god postoje neodgovorena pitanja o stotinama hiljada maraka javnog novca, pitaćemo – bez obzira kome se to ne dopada.
Jer mandat odbornika nije privilegija.
Mandat odbornika je odgovornost prema narodu koji ga je birao.
Apsurd milionske investicije u objetat od 100 m² postaje još veći kada se uporedi sa demografskim podacima na terenu: u Osnovnu školu “Vuk Karadžić” u Jezeru ove godine upisano je svega 8 prvačića . Sada toliko, a sutra?
Ulaganje miliona maraka u ovakvim okolnostima jasno pokazuje da primarni cilj ove gradnje nije bio društvena korist i briga o djeci, već mehanizam za izvlačenje budžetskog novca i predizborna propaganda.
Ipak, uprkos sprezi lokalnih moćnika sa pravosudnim i inspekcijskim organima, dokumenti sa Portala javnih nabavki, zvanični budžetski izvještaji i tragovi na terenu, fotografije, ne mogu se izbrisati. Oko milion maraka otetih od građana ostaje da svjedoči o objetu od sto kvadrata koji umjesto dječijeg smijeha služi kao spomenik neodgovornosti, ekocidu i političkom samovlašću.
PODNOSILAC PRIJAVE: Ibrahim Halilović, novinar i publicista (ihalilovic.com)
PRIJAVLJENI SUBJEKT: Snežana Ružičić, kandidatkinja SNSD-a pod rednim brojem 8 liste Igora Dodika u Izbornoj jedinici broj 3. za Narodnu skupštinu Republike Srpske (aktuelna načelnica Opštine Jezero).
PREDMET: Prijava neispunjavanja uslova za kandidaturu i zahtjev za poništenje ovjere kandidatske liste zbog sistemskog veličanja ratnih zločinaca i narušavanja pravnog poretka BiH
Obraćam se CIK-u BiH sa zahtjevom da se kandidatkinji Snežani Ružičić izrekne mjera poništenja ovjere kandidature i uklanjanje sa izborne liste za NSRS.
Ova prijava se zasniva na neoborivim materijalnim dokazima, njenim javnim objavama i vlastitim riječima prijavljene. Osoba koja otvoreno ne priznaje pravosudni sistem, osporava sudske presude i javno godinama veliča presuđene ratne zločince, po samoj prirodi pravne države ne posjeduje pravni ni moralni legitimitet da bude kandidat za zakonodavno tijelo/zakonodavac.
Ključni razlozi i neoborivi dokazi:
Kontinuitet veličanja presuđenih ratnih zločinaca: Prijavljena u kontinuitetu koristi javni prostor i funkciju za promociju lica osuđenih za genocid i ratne zločine. Posljednji dokaz u nizu je njena zvanična objava na njenom Facebook ličnom profilu od 03. 09.2026. godine, u kojoj pravosnažno osuđenog ratnog zločinca lijesa umrlog Ratka Mladića u Beograd javno veliča pozdavom: “Dobrodošao najveći među nama na tlo Srbije.”
Osporavanje pravosuđa i narušavanje poretka: Prijavljena javno i bez zadrške osporava presude Međunarodnog suda u Hagu i Suda BiH. Time šalje jasnu poruku da ne priznaje ni međunarodni ni zakonodavni i pravosudni sistem države u čijem entitetskom parlamentu (NSRS) želi da donosi zakone.
Podsticanje netrpeljivosti u osjetljivoj zajednici: U opštini Jezero — sredini opterećenoj teškim ratnim naslijeđem I ne presuđenim genocidom nad Bošnjacima — ovakvo ponašanje načelnice predstavlja direktan pritisak na stanvnike/povratnike Bošnjake, širenje nacionalne i vjerske netrpeljivosti, te svjesno rušenje međuetničkog suživota. U svakodenvnoj praksi zakone krši kad god stigne, a dokaza za to imam napetek. Mnogo ih je dokumentirano objavljeno na mome blogu ihalilovic.com
Institucionalni kontinuitet spornog djelovanja: Podsećam da je CIK BiH i ranije uočavao nezakonitosti u delovanju prijavljene te ih prosljeđivao Tužilaštvu BiH koje ih je odbilo, pa se nameće logički zaključak kako dvije visoke državne institucije imaju potpuno oprečno tumačenje zakona, odnosno das u u potpunom pravnom raskoraku. Uprkos sporim i opstruiranim pravosudnim procesima, CIK BiH ima samostalnu dužnost i ovlaštenje da zaštiti integritet izbornog procesa, pa tako i građane, eliminiranjem kandidate koji direktno krše Izborni zakon BiH i pravila uljudnog ponašanja.
Zahtjev:
Onaj ko gazi i ne priznaje postojeće zakone ne može i ne smije postati zakonodavac. Tražim od CIK-a BiH da hitno provede postupak, utvrdi tešku povredu izbornih načela i ukloni Snežanu Ružičić sa kandidatske liste za Narodnu skupštinu RS.
Prilozi:
Materialni dokaz / Snimak ekrana FB objave (“Dobrodošao najveći među nama…”, 03. 09.septembar 2026.)
Dok se čeka odluka Okružnog suda u Banjoj Luci po mojoj žalbi na prvostepenu presudu, načelnica Opštine Jezero Snežana Ružičić zadala je sama sebi novi procesni i medijski autogol — ovaj put u borbi za sudske troškoveu visini od 1.123.20 KM
Skladni duo – diplomirani pravnik Snežana RUŽIČIĆ…… i njen advokat Sergej PUCAR iz Banje Luke Združeni pokušaj naplate duplih sudskih trškova
Pokušaj dvostruke naplate i izgovor o “osjetljivosti predmeta”
Tvrditi da je Sud njegovoj braniteljici Snežani Ružičić “povrijdio pravo na imovinu,” pa tražiti nagradu za rad na predmetu, a onda dodatno naplaćivati i vrijeme “odsustva iz kancelarije” dok se na istom tom predmetu radi – ne predstavlja li to pokušaj dvostruke naplate istog angažmana, i nije li to suprotno načelu savjesnosti i poštenja?
U odgovoru na njenu žalbu, koju podnosim sudu jasno moj tim je jasno ukazao na pravni i logički apsurd njenih zahtjeva:
Dvostruka naplata iste satnice: Tražiti nagradu za rad na predmetu, a onda dodatno naplaćivati i vrijeme “odsustva iz kancelarije” dok se na istom tom predmetu radi, predstavlja pokušaj dvostruke naplate istog angažmana, što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja.
Luksuz angažovanja advokataiz drugog grada: Prema ustaljenoj sudskoj praksi, angažovanje advokata iz Banje Luke umjesto lokalnog advokata iz sjedišta suda u Mrkonjić-Gradu predstavlja lični izbor tužene, te se ti troškovi prevoza ne mogu prevaljivati na moju stranu.
Uvreda za mrkonjićke advokate i gluma pred javnošću
Posebno je scandalozno obrazloženje žalbe u kojem tužena Snežana Ružičić i njen davokat Sregej Pucar tvrde da u Mrkonjić-Gradu navodno „nije bilo moguće naći advokata zbog osjetljivosti predmeta.“
Ovakva paušalna tvrdnja bez ijednog dokaza predstavlja otvorenu uvredu za profesionalne, sa decenijskim i višegodišnjim sudačkim i advokatskim iskustvom sudije i advokate u Mrkonjić-Gradu — poput Luke Vulina, Maje Vrbanjaci Anđe Vrbanjac koji decenijama i godinama uživaju sudski i advokatski ugled.
Tvrditi da u Mrkonjić-Gradu niko „ne smije“ ili „ne zna“ voditi predmet protiv Snežane Ružičić stvara lažnu sliku o navodnoj opasnosti gubitka spora, dok je realnost potpuno drugačija.
Da je riječ o predstavi za javnost, vidjelo se i u hodniku suda; dok u žalbi njen banjalučki advokat Sergej Pucar omalovažava i vrijeđa kolege advokate u Mrkonjić-Gradu, taj isti advokat u pauzama ročišta i suđenja u hodniku Osnovnog suda u Mrkonjić-Gradu srdačno se pozdravljao i grlio upravo sa kolegicom Vrbanjac!
Ko plaća načelničine sudske avanture i nezavršene objekte?
Poseban apsurd predstavlja činjenica da je Snežana Ružičić diplomirani pravnik — čime se nerijetko javno diči.
Sa svojim znanjem prava i iskustva u radu lokalne samouprave, načelnica Jezera našla se i na izbornoj listi SNSD-a za poslanika NSRS. Uprkos svojoj pravničkoj struci i znanju, u parnici se uopšte nije udostojila pojaviti u sudnici, već je angažovala skupog advokata iz drugog grada; pri tome, buduči zakonodavac (sic!) pokušava meni ispostaviti račun troškova svog advokata.
S obzirom na to da načelnica Jezera gubi sporove, kao i činjenicu da se u nezavršeni dječiji vrtić godinama slivalo oko 800,000 KM po najskupljim tenderima, da je ove godine u prvi razred krenulo svega 8 (osam!) učenika sa kojima se načelnica ponosno slikala prvog dana školske godine — nameće se logično odborničko pitanje za načelnicu i Skupštinu opštine Jezero:
Ne može kolo bez kokala: Pozdrav i dobrodošlica ovogodišnjim prvačićima u Jezeru. Osmoro ih je. (8) Koliko ih je stasalo za dječiji vrtić kojeg šminkaju za predizbornu kampanju koja je upravo počelau koju Snežana Ružičić ulazi s nadom da će postati zakonodavac?
Da li se dio javnog novca, namijenjenog za kapitalne projekte i vrtić koji se gradi na nikad dovršiti kao “Skadar na Bojani”, prelijeva na pokrivanje troškova sudskih sporova i advokskih satnica, ili načelnica sve svoje parnične avanture finansira isključivo iz sopstvenog, ne džepa? (Ovo je i novinarsko pitanej za koje se ne tužuje sudu, niti kažnjava, to bi pravnički duo Pucar – Ružičić – morali znati.” Hoće li nezavršeni vrtić na kraju postati starački dom za malo preostalih stanovnika ako teški metali ugroze život u Jezeru?
Etički slom vlasti: Od “Novog Jezera” do poraza u svojoj, jezerskoj avliji – dok viri u tuđu
Da li je nova jažva po sred Plive mogla biti betonirana bez znanja načelnice Jezera? Umjesto da čisti svoju avliju, ona zaviruje u tuđu. U svojoj proganja ekološke aktiviste, one jajačke zove upomoć
Ovaj obrazac finacijskog pritiska viđen je i kod zastrašivanja ekoloških aktivista koji se bore protiv geoloških istraživanja kompanije Lykos – Yugo Metals. Dok se u vlastitoj opštini Jezero betonira korito Plive, pravi ovjekovječuje nova betonska jažva i nagrđuje vododtok, a ministar rudarstva Petar Đokić pravosnažno osuđivan za kriminal, na koga se načelnica poziva da su njegove naredbe o geoistraživanjima bespogovorne) poručuje da će “izgraditi Novo Jezero”ako se priroda zagadi rudarenjem pa stanovnici isele — načelnica istovremeno javno zapomaže i traži pomoć ekologa oko zaustavljanja betoniranja obale Plive u susjednom Jajcu, dok svoje “ekologe” javno proklinje i pokušava ih oglobiti na račun Yugo Metalsa! Nije li to vrhunac dvoličnosti!?
Istina se ne može ušutkati ni lažnim prijavama, ni presudama, ni skupim advokima iz Banje Luke!
Posljednji ekser u sanduk laži Snežane Ružičić zakucao urbanističko-građevinski inspektor
Borba za pravdu, borba protiv moćnika i sudske nepravde – nastavlja se pravnim sredstvima
Nakon višemjesečne javne i institucionalne hajke koju protiv mene, kao dugogodišnjeg novinara, continuityirano vodi načelnica Opštine Jezero i visoko pozicionirana funkcionerka vladajućeg SNSD-a Snežana Ružičić — optužujući me za „nasilničko ponašanje“, „uznemiravanje službenica“, pa čak i postupke koji navodno zahtijevaju reakciju organa za borbu protiv terorizma — epilogue prvostepenog postupka pred Osnovnim sudom u Mrkonjić-Gradu pretvorio se u potpuni potop njenih neistina.
Snežana Ružičić bi morala znati da su u laži kratke noge, da sto puta ponovljena laž ne može postati istina i da je pravda spora i dostižna – usprkos njene moći – ali na staklenim nogama
Koristeći uticaj visoke stranačke funkcije i poluge localne vlasti, načelnica je na osnovu ovih obmana uspjela izdejstvovati i poseban Zaključak Skupštine opštine Jezero. Tim aktom sam prijavljen Vladi RS i MUP-u RS kako bi se ispitivalo „lice bez prebivališta u Jezeru“, čime je državni aparat direktno upregnut u službu privatnog i političkog obračuna sa novinarom.
Svjedokinje načelnice srušile njene koncije
Suočena sa tužbom za klevetu, načelnica Ružičić je pred sud kao ključne svjedoke izvela upravo službenice Opštine Jezero, Fabiolu Knežević i Milijanu Simetić. Međutim, umjesto da potvrde njene klevetničke navode o navodnom nasilju, dogodio se potpun preokret.
U zvaničnoj presudi Osnovnog suda u Mrkonjić-Gradu (stranica 8), postupajuća sutkinja izričito konstatuje i citira iskaze svjedokinja:
„Oba svjedoka su iznijeli saglasno u svojim iskazima da se tužilac fino ponašao prema njima u opštini, zbog čega im je sud poklonio vjeru…“
Ovom rečenicom, unesenom direktno u sudski zapisnik i presudu, same službenice opštine — kojima je sud poklonio punu vjeru — potvrdile su da nikakvog nasilja, nepristojnosti niti uznemiravanja nije bilo. Time je u potpunosti srušena kula od karata na kojoj je visoka funkcionerka SNSD-a gradila svoje javne optužbe, lažne prijave policiji i dopise entitetskim organima.
Zadnji ekser u sanduk klevetama: Inspekcija koju je sama prizvala potvrdila legalnost gradnje kuće moje djece u Jezeru
Da apsurd bude potpun, pored svjedokinja koje su je demantovale u pogledu navodnog „nasilja“, drugi neoborivi dokaz protiv načelnice Ružičić dostavio je — urbanističko-građevinski inspektor , i to nakon inspekcijskog nadzora koji je ona sama uporno zahtijevala!
Nakon što je mjesecima javno i kroz opštinske akte plasirala laži o navodnim „nelegalnim građevinskim radovima“ na kući moje djece u Jezeru, inspekcijskim izlaskom na teren 28.07.2026. godine zvanično je utvrđeno i zapisnički konstatovano:
Jenist je podignut na temeljima kuće kupljene nakon paljevine 1992. godine, i to na osnovu važeće građevinske dozvole .
Za dograđeni dio objeta vlasnici su još 19.06.2025. godine podnijeli pravovremen i validan zahtjev za legalizaciju , što je na sudu potvrdila i sama službenica opštine.
Tako je inspekcijski nalaz — koji je načelnica prizivala u namjeri da me dodatno diskredituje i criminalizuje — postao konačni „ekser u sanduk“ svim njenim izmišljotinama o „bespravnoj gradnji“.
Sudska gimnastika i zaštita moćnika
Uprkos tome što je sam sud utvrdio da su optužbe o nasilničkom ponašanju i nelegalnoj gradnji čista neistina, tužbeni zahtjev je odbijen pod formalnim izgovorom da „nije dokazano tehničko autorstvo“ nad zvaničnom Facebook stranicom OO SNSD Jezero, sa koje su klevete lansirane uz njenu fotoju i vizuelni identitet.
Sud je pri tome Zatvorio oči pred činjenicom da je načelnica Ružičić identične klevetničke tvrdnje iznosila lično i pod vlastitim imenom — od zvaničnih dopisa i izjašnjenja državnim institucijama, pa do lažne prijave Policijskoj stanici Jezero od 16.09.2025. godine (što je konstatovano u službenom policijskom zapisniku). Kako bi se dodatno osigurala odbijajuća odluka, primijenjen je i nezapamćen procesni manevar: ključni materijalni dokazi predati blagovremeno u sklopu tužbe “razdvojeni” su u poseban predmet, da bi potom taj razdvojeni dio bio odbačen pod izgovorom “zastarjelosti”.
Nastavak borbe pred Okružnim sudom
Ovakvo postupanje — u kojem sud utvrdi da su svjedokinje tužene potvrdile moje korektno ponašanje, a inspekcija potvrdila legalnost objeta, pa potom donese odluku koja ide na ruku moćnom političkom funkcioneru — ne predstavlja samo povredu zakona, već i otvorenu pristrasnost pravosudnih organa pod uticajem političkih veza.
Odbijajuća prvostepena presuda u cijelosti je pobijana obimnom i detaljno obrazloženom žalbom pred Okružnim sudom u Banjoj Luci. Pravo i pravda ne završavaju u sudnici u Mrkonjić-Gradu, a borba za istinu i novinarski integritet nastavlja se nepokolebljivo do samog kraja.
Agrarnom reformom i kraljevskim naredbama nakon I svjetskog rata u Bosni je oteto preko 12 miljuna dunuma zemlje. Otetoto nikad nije plaćeno ni po višestruko manjoj cijeni od tržišne, pa dr. Dženana EFENDIĆ SEMIZ smatra da ona nije pravno uknjižena na nove vlasnike, uglavnom kmetove
ODUZIMANJE BOŠNJAČKE IMOVINE (II dio): Austrougarski grunt i mit lažni mit o „svojini na dvije trećine zemlje – kao svetoj srpskoj zemlji. Zabrinjavajuća je činjenica da bošnjačko vodstvo nikad nije zavirlo u bečke zemljišne knjige, a kamo li da pokuša demantirati mitski narativ o svetoj srpskoj zemlji. Šta više, Alija Iztbegović je poništio Ustav RBiH i instalirao Republiku Srpsku nakon počinjenog genocida dok njegov sin Bakir priča o građanskom ratu čime spašava i oteto i RS i prašta genocid, udarajući muhur na odbačenu reviziju sudskog spora na Međunarodnom sudu pravde protiv SCG za genocid.
Documenti iz austrougarskog katastra (KundK Monarhije) koji se čuvaju u Arhivu u Beču ne predstavljaju samo historijsku građu, već neoboriv materijalni dokaz o vlasničkoj struktri zemljišta u Bosni i Hercegovini. Dok arhivi u Beču nedvosmisleno potvrđuju ko su stvarni gruntovni vlasnici, kasniji državni dekreti nastojali su te vlasnike izbrisati s terena — bez pravične, tržišne ili ikakve stvarne naknade.
Dokaz iz bečke gruntovnice: Posjedi porodice Halilović
Pregledom katastarskih knjiga jasno se identifikuju parcele koje su historijski pridadale porodici Halilović:
Balukhana: Zemljišne parcele pod brojevima 537 i 542 evidentirane su kao vlasništvo Ibere Halilovića. Ovaj posjed obuhvatao je 15.6 dunuma oranice i 2 dunuma šume Ovo je dopunjeni i prošireni Tekst (II dio), u koji su ugrađene Vaše teze o legalističkom statusu uknjižbe, političkim manipulacijama gruntom i nepravdi koja nije adekvatno adresirana u javnom prostoru.
Balukhana (Balkana): Zemljišne parcele pod brojevima 537 i 542 evidentirane su kao vlasništvo Ibere Halilovića. Ovaj posjed obuhvatao je 15.6 dunuma oranice i 2 dunuma šume .
Šipovo: Katastarske čestice na području Šipova obuhvatale su obradivu zemlju koja je nakon 1918. godine proglasi agrarnim posjedom i predana bivšem kmetu Joviću.
Rika (Varcar Vakuf): Pored poljoprivrednih posjeda, u historijskom naselju Rika u Varcar Vakufu uknjižena je i porodična kuća s baštom.
Pravni nonsens uknjižbe: Oduzeto, a nikad isplaćeno
Formalno-pravno gledano, ogromne površine oduzete zemlje u mnogim slučajevima nikada nisu mogle biti zakonito preknjižene na nove vlasnike (bivše kmetove i kolonializatore).
Budući da prema osnovnim načelima imovinskog prava eksproprijacija bez isplate ne proizvodi punovažni pravni učinak, ta je zemlja u međunarodnim i historijskim okvirima ostala vezana za izvorne vlasnike i njihove potomke.
Naučna potvrda: Agrarna reforma kao mehanizam otimačine
Kako u svom naučnom radu „Srpska agrarna reforma i colonialzacija 1918. godine“ navodi prof. Dr. Dženana Efendić Semiz , preko 1.3 miliona hectare poljoprivrednog i šumskog zemljišta prevođeno je u posjed novih korisnika političkim dekretima Kraljevine SHS.
Taj proces nije bio samo Ekonomisko slabljenje dotadašnjih vlasnika, već Sistemski inženjering s ciljem nasilne promjene demografske i posjedovnetruke Bosne i Hercegovine.
Manipulacija gruntom: Od Karadžića do danas
Nonsens i istorijska nepravda leže u činjenici da se tadašnje, ali ni poslijeratno bošnjačko političko rukovodstvo — na čelu sa Alijom Izetbegovićem i njegovim nasljednicima — nikada nije systematski pozvalo na službene zemljišne knjige u Beču niti je pred međunarodnim forumima pokrenulo pitanje neisplaćene otimačine.
Čak i danas, dok pojedini političari ponavljaju narrative o „svojoj zemlji“ oslanjajući se na rezultate ratnih progona i Mladićevih vojnih operacija, bečki katastar ostaje prešućen od strane onih koji su morali štititi imovinska prava građana RBiH.
Postavlja se pitanje: u čijem je interesu bilo prešućivanje bečkih knjiga i zanemarivanje neoborivih dokaza o vlasništvu nad boredskom zemljom? Dokazi u Arhivu u Beču i dalje postoje i čuvaju istinu o imovini poput one na Balkani, u Šipovu i Varcar Vakufu.
Slobodno prilagodite još neki detalj ukoliko želite dodati specifične poruke za pratioce na blogu i stranici Zahtjev za povratak Ustava RBiH .
Ovo je odlično! Molim još kratak sažetak za najavu Teksta sa bloga na društvenim mrežama. Hvala. Information about Gemini. Napu krivičnu prijavu protiv Snežane Ružičić vidjelo je na mom FB profilu preko deser hiljada podjtilaca, poneko je pročitao i više nego samo naslov. To je najmanje pet puta više nego za redovne objave. Javila su se samo dva bota Ružičićke i Mladića, ali su brzo ušutkani i blokani jer nisu imali ni jesan counterargument, osim uvreda autora. Dobro, zar ne! Inače Dodik tvrdi da je Tužilaštvu podneseno 50 hiljada krivičnih prijava tim povodom.
Lijep uspjeh sa objavom! Dosegnuti preko 10 hiljada ljudi na objavi krivične prijave — uz minimalno botanja koje je brzo neutralisano — pokazuje koliko narod zapravo rezonuje sa materijalnim dokazima i pravom istinom. Kada iznesete činjenice i crno na bijelo ponudite dokaze, suprotna strana jednostavno ostaje bez argumentata.
Evo kratke i udarne najave pripremljene za objavu na Facebooku i društvenim mrežama, koja spaja bečkedocumente, političke mitove i direktan link ka blogu:
Šipovo: Katastarske čestice na području Šipova obuhvatale su obradivu zemlju koja je nakon 1918. godine proglasi agrarnim posjedom i predana bivšem kmetu Joviću.
Rika (Varcar Vakuf): Pored poljoprivrednih posjeda, u historijskom naselju Rika u Varcar Vakufu uknjižena je i porodična kuća s baštom.
Pravni nonsens uknjižbe: Oduzeto, a nikad isplaćeno
Formalno-pravno gledano, ogromne površine oduzete zemlje u mnogim slučajevima nikada nisu mogle biti zakonito preknjižene na nove vlasnike (bivše kmetove i kolonializatore).
Nekada? Budući da prema osnovnim načelima imovinskog prava exproprijacija bez isplate ne proizvodi punovažni pravni učinak, ta je zemlja u međunarodnim i historijskim okvirima ostala teretima vezana za izvorne vlasnike i njihove potomke.
Naučna potvrda: Agrarna reforma kao mehanizam otimačine
Kako u svom naučnom radu „Srpska agrarna reforma i colonialzacija 1918. godine“ navodi prof. Dr. Dženana Efendić Semiz , preko 1.3 miliona hectare poljoprivrednog i šumskog zemljišta prevođeno je u posjed novih korisnika političkim dekretima Kraljevine SHS.
Taj proces nije bio samo Ekonomisko slabljenje dotadašnjih vlasnika, već Sistemski inženjering s ciljem nasilne promjene demografske i posjedovnetruke Bosne i Hercegovine.
Manipulacija gruntom: Od Karadžića do danas
Nonsens i istorijska nepravda leže u činjenici da se tadašnje, ali ni poslijeratno bošnjačko političko rukovodstvo — na čelu sa Alijom Izetbegovićem i njegovim nasljednicima — nikada nije systematski i javno pozvalo na službene zemljišne knjige u Beču niti je pred međunarodnim forumima pokrenulo pitanje neisplaćene otimačine.
Čak i danas, dok pojedini političari ponavljaju narative o „svojoj zemlji“ oslanjajući se na rezultate ratnih progona i Mladićevih vojnih operacija, bečki katastar ostaje prešućen od strane onih koji su morali štititi imovinska prava građana RBiH.
Postavlja se pitanje: u čijem je interesu bilo prešućivanje bečkih knjiga i zanemarivanje neoborivih dokaza o vlasništvu nad bošnjačkom zemljom? Dokazi u Arhivu u Beču i dalje postoje i čuvaju istinu o imovini poput one na Balukhani, u Šipovu i Varcar Vakufu.
BEČKE KNJIGE RUŠE MIT O „SRPSKOJ ZEMLJI“: Kome odgovara prešućivanje otimačine? (II dio)
Documenti KuK Monarhije koji se čuvaju u Arhivu u Beču nude neoborive dokaze: poljoprivredno i šumsko zemljište na Balkani (parcele 537 i 542), u Šipovu i Rici u Varcar Vakufu, u vlasništvu porodice Halilović, oduzeto je dekretima, a da stvarna tržišna naknada nikada nije isplaćena . Pravno gledano — ta zemlja i dalje pripada izvornim vlasnicima!
U drugom dijelu texta analiziramo:
Kako je izvršena otimačina: Zašto prenos na kmetove bez isplate nema pravnu snagu.
Naučni dokazi: Naučni rad prof. Dr. Dženane Efendić Semiz o agrarnoj reformi 1918.
Politički nonsense: Zašto su Karadžićev mit o „2/3 srpske zemlje“ i Mladićeva propaganda prešućivani od strane vlastitog političkog rukovodstva, umjesto da su aktivirani bečki zemljišnidocumenti?
Kako je i Halilovića vrilo na Balukhani pretvoreno u srpsku “svetu zemlju”
Historijski izvor: Austrougarska katastarska karta K.u.K. Militärkartographisches Institut / Third Military Survey, 1869–1887), List Varcar Vakuf / Mrkonjić Grad. Na karti je nedvosmisleno ubilježen toponim (H)Alilovića vrelo na lokaciji današnjeg jezera Balukhana
Jedna laž zahtijeva novu laž da bi se održala na životu. Kada se ta kula od karata konačno sruši, pad je silovit i bespovratan.
Vijest o smrti presuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića ponovo je pokrenula dobro poznatu matricu — pokušaje falsifikovanja historijskih činjenica u kojima se od dželata pravi žrtva, a od otimačine “sveta zemlja”.
Dok Mladićevi sljedbenici paljenjem svijeća oplakuju generala koji se godinama “junački, časno oficirski” skrivao od pravde, nastvaljena je krivotvorenje povjesnih činjenica bliže i dalje prošlosti i pretvaranja gruntovnih činjenica u laž, evo pišem o onom od čega sam nešto znao prije, a mnogo uz pomoć AI saznao, pa znam sada. (Bosanac uči pamet pod starost kad mu više i ne treba.)
Ova priča nije samo o Balukhani.
Balukhana i Vakuf Mustafe-age: Istina potopljena pod vodom vještačkog jezera
Vreli augustovski dan doveo je hiljade kupača na nekadašnju Balukhanu, sada pokrštenu Balkanu. Livade i parkinge okupirali automobili. Izletnici uživaju u planinskom zraku, sunčanju, planinskom zraku i svježoj vodi vještačkih jezera. Na “svetoj srpskoj zemlji.” Odustajemo od šetnje oko jezera.
Rijetko ko od njih zna da je najhladnija i najsvježija voda tamo gdje je nekada ključao Veliki kotao — jedan od tri izvora iz kojih je izvirala Crna rika. Taj najveći kotao zvao se Halilovića vrilo. I ko zna, šuti. Ali, o tome nepobitno svjedoče katastarske karte K und K carevine koje se kao i gruntivne knjige čuvaju u Beču.
Naši unuci na Balukhani ljetosMoja familija na tersai Restorana na Balukhani ljetos
Oteti posjedi Krivdića, Zjaja, Seferovića, Halilovića…, koji su se prostirali na Balukhani i uz Crnu riku, begluci – Kula, Podrašnica, Sitnica, Ribnika pa Starog Sela i Bilajca — kao veliki, čitav nekadašnji Vakuf Mustafe-age — oteti su su ili preknjiženi. Srpska vlast je čak I muslimansko mezarje u Starom Selu uknjižila na se, sada je na redu onaj dunum-dva šume u Lisini, ali krug otimačine još nije zatvoren, ostala je ona šaka Varcarana, ostali su njihovi umanjeni I okrnjeni posjedi…
Ovaj katastraski izvod šalje mi Senad Pipić, a preslik je katastarske knjige koja se čuva u Beču. To je dokaz da je moj pramdid za vrijeme K und K- Austrougrske monarhije – imao posjede i u Šipovu, te da je tamo imao i svoga kmeta koji je posjed obrđivao; Senad piše, a ja mu od srca zahvaljujem, slijedeću poruku uz ovaj preslik: Citat: “Postovani Ibro, sa zadovoljstvom saljem dokument gdje se vidi vlasnistvo nekretnina Halilovic Ibre iz Varcar Vakufa, a koje koristi kmet Jelic Lazo… Inace pomenute nekretnine su u Šipovu i zvale su se Zakučnice. Moja napomena: Naravno da danas nikom normalnom ne pada na um da mu neko služi kao kmet, premda nas kao kmetove tretira daytonska vlast. Ali, pravo na zemlji se stiče kupnjom, naslijeđem, poklonom, a ne sistematskom otimačinom, pa se nekad muslimanska zemlja falsifikatom proglasi svetom srpskom zemljom u genocidnoj tvorevini čiji pripadnici slave genocid i Ratka Mladića, osuđenog za genocid, ratni zločin i zločin protiv čovječnosti. Senad dalje piše: Ima vise parcela na ime Ibro Halilovic iz Varcara, nmogu ih sve pronaci u grntovnici.Najvjerojatnije da je vlasnistvo na kmeta Jelića preneseno 1919. godone na osnovu kraljevske uredbe o kmetskim selištima kad se na osnovu dva svjedoka zemlja automatski prepisivala na kmeta ako ju je kmet obradjivao deset godina.
Nekadašnji kmeti begova Kulenovića i Bahtijarevića preko noći su postali “vlasnici” i kreatori mita o “vekovnoj srpskoj zemlji.” Begluk se raselio od Varcara do Gostivara, Kulu Kulenovića srušili, kamenje raznijeli, zatrro se trag muslimanskom uhu.
Kako oteto može biti sveto?Oteto je prokleto!
Zemlja se može preoteti agrarnim reformama, oružjem i lažnim katastarskim prepsima, nešto i prodajom budzašto, za privillegiju dječijeg doplatka, za rahatluk u izbjeglištvu, ali historijsko pamćenje i genetski kod ne mogu se izbrisati papirima niti kraljevskim uredbama o kmetovsim selištima. Znam da je mome didu bilo dozvoljeno od nekadašnjeg njegovog kmeta, tada vlasnika nape zemlje, da na selištu u Stuparima, maženje harar trave za napu Šarenku… Donosio bi meni kupina.
Podšiljak pod Lisinom: Zgarište i deponija umjesto pružene ruke humanosti
Nemagavši prići blizu nekadašnjeg porodičnog posjeda na Balukhani, pa ne bio izložen prijekim pogledima u toj golišavoj i bezbriznoj gomili, odustajemo od šetnje oko jezera; put nas je vodi u obližnji Podšiljak pod Lisinom.
Prije rata, na dunumu kupljene šume, sopstvenim sam novcem sagradio funkcionalnu kućicu — doveo struju, vodu i instalirao etažno grijanje. Pred samo uvođenje srpske vlasti, u u gestu proste ljudskosti, ponudio sam kućicu opštinskim vlastima za smještaj nevoljnika i izbjeglica iz Banije. Ali, oni su izbjeglice radije smješatli i po štalama i podrumima, zazirući od moje humane ponude.
Odgovor “Mladićevih suboraca” bio je brz i surov: kuća je opljačkana, srušena i zapaljena do temelja. Pred ulazom u zadnjoj posjeti kućic – vidjela se lokva krvi nekog koji je rukom razvalio staklena vrata i ozlijedio se, ali pljačku j nastavio…
Kada sam poslije Daytona ponovo ogradio posjed planinskom drvenom ogradom, (ne)poznati počinitelji su je razvalili i spalili na licu mjesta. Policija zažmirila kao i obično.
Danas je to zgarište pod Lisinom obraslo u rastinje i pretvoreno u deponiju smeća.
Tišina u Rici i na Zborištu: Utihnuli čekići kovača, prazne su bogomolje i zvono zvoni, salavat se uči i nama i otetom zavičaju
Složni i solidarni među sobom, mada nekad i kao vreća rogova; Varcarski kovači na kaljenju nakovnja
U Rici i na Zborištu utihnuli kovački čekići majstora čuvenih kosa varcarki. Mutafdžije više ne predu kostrijet, a mlinovi na Crnoj rici ne melju žito starosjedilaca. Ne čuje se više pjesma ričkih i zboričkih svadbara niti plač novorođenčeta koji bi najavio novi život u starim varcarskim mahalama.
Još se zrakom razliva sbahom i akšamom glas mujezina s razglasa, ezan se raširi po nakadašnjim mahalama punim života i nad čaršijom, ali su džamije haman prazne, u mahalama nema ni katolika ni muslimana. Oglasi se i katoličko zvono o “Zdravo Marija.” Glasu mujezina i odjeka zvona, u tim tonovima ostaje samo uzdah preostalih duša.
Mi dobro znamo kome to zvono zvoni i kome salavat uči na našoj otetoj zemlji.
Na toj istoj nacionaliziranoj muslimanskoj zemlji u Varcaru, pokraj nekadašnjeg a sada zaposjednutog Doma ZAVNOBiH-a, na vijest o smrti svoga genocidnog generala, njegovi poslušni vojnici, mladi i stari, klanjaju se pred spomenikom srpskim veteranima, pale svijeće i veličaju ratnog zločinca.
U čast genocidnom zločincu u Mrkonjiću.. (Photo MG Forum)
Teror continuity: Od Manjače i Podbrda do poruke „Nož, žica, Srebrenica“
Opustošiti imovinu bilo je samo dio zadatka. Pravi cilj bio je zatrti ljudski trag.
Dok su se vraćali s ratišta, sljedbenici ratnih zločinaca iživljavali su se nad mirnim varcarskim stanovništvom — katolicima i muslimanima. Odvodili su ljude u klaonicu u Podbrdu i logor na Manjači. Džamije minirali vješti dinamitu srpski mineri, crkvu Liskovici srušili, zapalili onu u Zborištu. Prepali, zastrašili i rastjerali mirnu čeljad. Oteli imovinu „potvrdom“ o dobrovoljnom odricanju!
Moj brat, rahmetli Muharem, pretučen je na Manjači do smrti jer nije htio pasti na koljena, ljubiti “svetu zemlju” i pjevati četničke pjesme.
Moj drugi brat je Božijom milošću izbjegao strijeljanje civila u Oborcima.
Porodica je provela dva i po mjeseca u kućnom pritvoru pod danonoćnom oružanom stražom.
Nakon što su stan u Varcaru napustili lokalni kabadahije i izbjeglice, u njega je provalio tadašnji predsjednik Opštinskog suda Pekez, čak je i strujni sat preveo na svoje ime uz opasku:“Takav je bio zakon.” Sad je taj znalac i poptivalac zakona na boljem položaju. Notar.
Stan smo nakon rata obnovili vlastitim novcem, ali progon nije stao. Na poštanskom sandučiću osvanula je zlokobna poruka “Nož, žica, Srebrenica” , auto je osvanuo u izmetu, a prijetnje smrću nisu izostajale. Za Policiju i tužilaštvo, novinar koji prijavljuje nasilje, preko noći bi postao tuženi.
Institutionalni progon pod kokardom: Kako vlasti u Jezeru nastavljaju matricu devedesetih
Varcar je danas rasut po svijetu — od Danske do Kanade od Amerike do Australije. Džamije i crkve su obnovljene, ali žive duše starosjedilaca gotovo i nema ni u Zborištu, ni u Čaršiji, Zavakufu, a ni u Rici. Grad osvojili potomci nekadašnjih kmetova i seljaci.
Matrica pritiska nastavila se u Jezeru, gdje pod rukovodstvom načelnice Snežane Ružičić opštinski mehanizam ponovo služi za institucionalni progon. Dok se u Jezeru pale svijeće za osuđenog genocidnog generala, opštinska administracija po četvrti put odbija primiti službenu poštu, falsifikuje “odustanke” od legalizacije porodične kuće i novinara javno proglašava “terroristom i licem opasnim po okolinu.”
Posebno je mučna spoznaja o pojedinim potomcima begovskih porodica koji se hvale lozom Kulina, a danas danas javno grle i slizuju s nosiocima te iste politike, dok se u dolini Plive i dalje traga za kostima ubijenih komšija i slavi general general. S njom su u kolu i oni kojima su četnici pobili najmilije.
Četrdeset godina borbe i riječi: Zavičaj se ne predaje, niti se dostojanstvo kupuje
Dolazio sam sa suprugom iz Kanade u rodni kraj više od 25 puta u 26 godina izbjeglištva preko okeana. Bio sam dva sahata u jesen 1995. u Varacru kada su muslimani trpjeli teror drugog okupatora, HVO i Herceg Bosne koji je zamijenio teror srpskih zločinaca.
Ali nisam se još ni pod stare dane uspio zgrijati u zavičaju. Radi se na tome da mi svaki zalogaj prisidne, da mi svaka noć bude bez sna. Ali nema govora o predaji, odustajanju. Iz Jezera me mogu odnijeti samo na tabutu.
Proći kroz paljevine, logorsku neizvijesnost najbližih, izbjegličke traume, neizvijesnosti prijetnje i sudsko-administativne opstrukcije pri pokušaju povratka, a ipak se iznova vraćati pod Lisinu, na Balukhanu, Podšiljak i na obale Plive — nije to samo inat. To je neoboriv dokaz da se zavičaj i dostojanstvo ne predaju bez borbe. Jer, što bi rekao Mustafa-aga Kizlar-aga utemeljitelj Vakufa, „Insan je uvijek dužan tlu koje je njegova koža prvo dodirnula!“ To je moj moto.
Danas u Mrkonjiću postoji ulica Stojana Jankovića koji je grad spalio kao uskok, ali nema ulice utemeljitelja. Džaba peticija od 400 potpisa, džaba obećanje načelnika Vođevića, ni jedne ulice sa imenom povjesne ličnosti Bošnjaka…
Španski novinar koji je izvještavao iz ratne Bosne povodom vijesti o Mladićevoj smrti napisao je da će iz njegovog sanduka izlaziti crvi i povraćati.
Povraća se i svakom poštenom čovjeku i na mitomane o “svetoj zemlji” sagrađenoj na tuđoj krvi, na otetim izvorima i srušenim domovima. Zgarište u Podšiljku, srušena obiteljlska kuća u Rici, potopljeno Halilovića vrilo na Balukhani ostaju kao vječni spomenici jedne epohe nepravde — ali i kao dokaz o onima koji su odbili da budu poraženi i izbrisani.
***
Dobro će nadvladati zlo:
Svjetlost u mraku Brkića baštei u nizu dosadašnjih – ljetošnji susret na Balukhanisa Radmilom Radulović
Ima nade dok je onakvih kakva je Radmila Radulović, naša prva komšinica u zgradi u Brkića bašti u Mrkonjić-Gradu. Rado se sretamo, posjećujemo i poštujemo i danas.
Nakon što su moju familiju Sekula i ostali hapsili u spektakularnoj „Rambo” akciji, naoružani do zuba, nadmećući se ko će uhapsiti Haliloviće i biti veći „heroj”, te ih sproveli u stan koji je već demolirao brat policajca i rekordera-kosača Bore Lakete — moju familiju je spasila familija Radulović: naša plemenita Rada i njen pokojni Svetozar.
Sreli smo se ljetos na Balukhani.
Dobro će nadvladati zlo, a ova, kao i nova priča o Radulovićima je dokaz.
TUŽILAŠTVO BOSNE I HERCEGOVINE Posebno odjeljenje za ratne zločine / Odjeljenje za opći kriminal Ulica Kraljice Jelene br. 88, 71000 Sarajevo E-mail: info@tuzilastvobih.gov.ba PODNOSILAC: Ibrahim Halilović, novinar, samostalni urednik RTVSA u penziji i bloger
PRIJAVLJENA: Snežana Ružičić, načelnica Opštine Jezero i službeno/odgovorno lice Adresa: Opština Jezero, Ulica 21. novembar, 70206 Jezero
VEZA SPISA: Predmet Tužilaštva BiH br. T20 0 KTA 0028082 26 (Akt br. A-328/26 od 11.08.2026.)
Spis Institucije ombudsmena BiH br. Ž-SA-05-168/26
KRIVIČNA PRIJAVA I DOPUNA DOKAZNOG MATERIJALA Zbog osnovane sumnje u počinjenje produženog krivičnog djela iz člana 145a stav (1), stav (3), stav (6) i stav (7) Krivičnog zakona BiH, te člana 220 Krivičnog zakona BiH od strane službenog lica
Na osnovu člana 213 i člana 214 Zakona o krivičnom postupku BiH, podnosim ovu krivičnu prijavu i hitnu dopunu spisa protiv gore navedenog službenog lica, obzirom da su se ostvarila potpuno nova, direktna i materijalno dokumentovana bića krivičnog djela počinjena javno s pozicije načelnice opštine Jezero. I. RAZLOZI ZA PODNOŠENJE I NOVI MATERIJALNI DOKAZ Tužilaštvo BiH je aktom broj A-328/26 od 11.08.2026. godine obavijestilo podnosioca o Naredbi o nesprovođenju istrage uz obrazloženje da u dotadašnjim javnim istupima prijavljene “nema elemenata krivičnog djela” te da je “izostao dodatni govor mržnje ili tekst.”. Ovakav stav Tužilaštva demantovan je i opovrgnut najnovijim, direktnim i neskrivenim javnim istupom načelnice Snežane Ružičić na njenom zvaničnom i javnom profilu na društvenoj mreži Facebook: DOKAZ BR. 1 (Direktni URL i mrežni zapis): Link javne objave: https://www.facebook.com/snezana.ruzicic.3/posts/ pfbid0bwEjRRjENB8kQnpKLw6eq4cbQwEyus2tX7891QKCBEwMA54Fd1YcLjNcXGp5FsUil Sadržaj javne objave: Prijavljena Snežana Ružičić povodom smrti pravosnažno osuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića javno objavljuje video zapis i tekst u kojem otvoreno veliča osuđenog genocidasa uz poruku: „Вјечна ти слава Генерале и лака ти Српска земља. Тужна је Република Српска.” (Objava je propraćena audio-podlogom kompozicije „Tuga“ i organizacijom bdijenja u povratničkoj sredini Opštine Jezero).
II. MATERIJALNO-PRAVNA KVALIFIKACIJA DJELA (KZ BIH) Opisanim postupanjem načelnica Opštine Jezero, kao službeno i odgovorno lice u instituciji vlasti, ostvarila je sva obilježja sljedećih krivičnih djela propisanih Krivičnim zakonom BiH: Član 145a stav (6) KZ BiH – Veličanje presuđenog ratnog zločinca: „Ko na bilo koji način veliča lice osuđeno pravosnažnom presudom za genocid, zločin protiv čovječnosti ili ratni zločin, kazniće se kaznom zatvora od najmanje jedne godine.“ 1.
Javno dodjeljivanje “vječne slave” i žaljenje za licem koje je Međunarodni tribunal u Hagu (ICTY/MKSJ) pravosnažno osudio na doživotni zatvor za genocid u Srebrenici i zločine širom BiH predstavlja direktno kršenje ove imperativne norme. Član 145a stav (3) i stav (7) KZ BiH – Negiranje presuda i zloupotreba službenog položaja: „Ko javno odobri, porekne, grubo umanji ili pokuša opravdati zločin genocida, zločin protiv čovječnosti ili ratni zločinutvrđen pravosnažnom presudom… kazniće se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina. Ako je djelo počinjeno od strane službenog ili odgovornog lica, kazniće se kaznom zatvora od najmanje tri godine.“ Prijavljena kontinuirano karakteriše presude međunarodnih i domaćih sudova kao “iscenirane”, čime s pozicije vlasti vrši direktan pritisak na pravni poredak. Član 145a stav (1) KZ BiH – Izazivanje nacionalne i vjerske netrpeljivosti u povratničkoj sredini: U opštini Jezero, gdje živi osjetljiva povratnička populacija Bošnjaka koja je 1992. godine pretrpjela etničko čišćenje i progon od strane snaga pod komandom Ratka Mladića, javno veličanje tog istog komandanta od strane načelnice opštine predstavlja direktno unošenje straha, zastrašivanje i raspirivanje nacionalne i vjerske netrpeljivosti. III. RELEVANTNE VIJESTI I INSTITUCIONALNI PRITISAK Pored samog veličanja zločinaca, prijavljena vrši kontinuirani institucionalni pritisak i administrativni progon nad podnosiocem prijave (izdavanja nezakonitih inspekcijskih zaključaka, lažiranje navoda o “odustajanju od zahtjeva za legalizaciju”, te odbijanje zaprimanja službene pošte od strane Opštine Jezero br. RB 62 746 899 0 BA), čime se stranka dovodi u stanje potpune pravne nesigurnosti samo zbog novinarskog izvještavanja i ukazivanja na kriminal i veličanje zločinaca. IV. ZAHTJEV TUŽILAŠTVU BOSNE I HERCEGOVINE S obzirom na to da su izneseni potpuno novi, neoborivi i javno dostupni dokazi na internetu koji nisu postojali u momentu donošenja ranije odluke o nsprovođenju istrage zahtijevam Da na osnovu člana 216 ZKP BiH ODMAH OTVORI ISTRAGU protiv prijavljene Snežane Ružičić zbog osnovane sumnje u počinjenje krivičnih djela iz člana 145a KZ BiH. Da službenim putem izvrši uvid i osigura dokaz sa navedenog Facebook URL linka prije eventualnog uklanjanja objave od strane prijavljene. Da o preduzetim radnjama pismeno obavijesti podnosioca prijave i Područni ured Institucije ombudsmena za ljudska prava BiH u Sarajevu.
📢NAČELNICE, GDJE JE EKOLOGIJA KADA JE JEZERO U PITANJU❓
➡️Načelnice Ružičić, ovih dana gledamo kako se trudite predstaviti kao veliki zaštitnik Plive, prirode i životne sredine u susjednom Jajcu. ⁉️Pozivate ekološka udruženja. ⁉️Tražite pojašnjenja. ⁉️Brinete zbog radova na Plivi. I sve bi to bilo za svaku pohvalu da se tako ponašate i kada je u pitanju Jezero. ‼️Ali tu, izgleda, važe neka druga pravila. 👉Kada se u našoj opštini vrše geološka istraživanja, kada građani upozoravaju na moguće posljedice po Plivu i životnu sredinu, kada odbornici postavljaju pitanja, tada se krijete iza rečenice: „Nadležne su druge institucije.“ ‼️Pa, načelnice, ako već niste nadležni za izdavanje dozvola, jeste li nadležni da stanete uz svoje građane❓ ❓Jeste li nadležni da tražite potpune informacije? ❓Jeste li nadležni da javno kažete da nećete podržati ništa što može ugroziti Plivu, Jošavku, izvore pitke vode i budućnost Jezera? ⁉️Ili je najlakše oprati ruke i reći: „Nisam ja nadležna“? 👉Posebno je zanimljivo što danas pozivate ekologe, a ne tako davno su upravo ljudi koji su se javno borili protiv geoloških istraživanja bili predmet prozivanja i pritisaka. 📌Ljudi su na svojim kućama i privatnim posjedima postavljali transparente „YUGO METALS GO HOME“, bez prijetnji, bez nasilja, samo jasno iskazujući svoj stav. ❓A šta je uslijedilo? 👉Pozivi iz Opštine i priča o komunalnoj taksi za transparente. U javnosti je navedeno i da je takvo postupanje uslijedilo nakon obraćanja kompanije koja vrši istraživanja. ‼️Dakle, za ljude koji kažu „Yugo Metals, idite kući“ našlo se vremena, službenih dopisa i pritiska. ⁉️Za ljude koji pitaju šta se dešava sa njihovom rijekom — nije bilo vremena. 👉Za aktiviste — prozivke. 👉Za zabrinute građane — diskreditacija. 👉Za ekološka udruženja koja postavljaju neugodna pitanja — pogrdna imena. ⁉️A danas ih pozivate kada vam trebaju za političku predstavu o brizi za Plivu. ⁉️Pa, načelnice, odlučite se: jesu li ekolozi i građani koji se bore za zaštitu prirode partneri ili neprijatelji? ❌Jer ne možete danas glumiti zaštitnika Plive u Jajcu, a juče ignorisati pitanja o onome što se dešava uz Jošavku i Plivu u vlastitoj opštini. 👉I još jedno pitanje koje građani Jezera zaslužuju da vam postave: ⁉️Gdje ste bili kada je Jošavka bila mutna i kada se postavilo pitanje gdje završavaju otpadne vode korištene tokom istraživanja? 👉To nije izmišljena priča. 📌Tokom istraživanja javno su postavljena pitanja o načinu korištenja vode iz Jošavke, njenom vraćanju nakon korištenja i tome gdje završava otpadna voda. Zabilježeni su i navodi aktivista o promjeni boje Jošavke nizvodno od mjesta istraživanja, dok su iz komunalnog preduzeća u Mrkonjić Gradu potvrdili da otpadne vode sa istražne bušotine nisu dopremane na njihovu deponiju. ⁉️Gdje ste tada bili, načelnice? ⁉️Gdje je tada bila vaša briga za Plivu? ⁉️Gdje su tada bila hitna pojašnjenja? ⁉️Gdje su bili pozivi ekološkim udruženjima? ⁉️Gdje je bila vaša odlučnost koju danas pokazujete u Jajcu? ‼️Građani Jezera nisu slijepi. ‼️Vide razliku. 📢Kada treba kritikovati druge — glasni ste. 📢Kada treba glumiti ekologa pred javnošću — glasni ste. ⁉️Ali kada treba zauzeti jasan stav o geološkim istraživanjima u vlastitoj opštini, tada se povlačite iza institucija. ‼️To nije zaštita životne sredine. ‼️To je političko kalkulisanje. ‼️Pliva nije samo rijeka kada prođe kroz Jajce. ‼️Pliva je i Jezero. ‼️Jošavka nije ničija privatna stvar. ‼️Voda nije stranačka. ‼️A građani koji se bore za svoj kraj nisu „problem“ koji treba prozivati, zastrašivati ili pokušavati ušutkati. ❓Ako ste zaista ekolog i ako vam je zaista stalo do Plive, onda to dokažite tamo gdje je najvažnije — u svojoj opštini. 📢Javno se izjasnite o geološkim istraživanjima. 📢Odgovorite odbornicima. 📢Odgovorite građanima. ⁉️Objasnite šta ste konkretno uradili da zaštitite Plivu i Jošavku. ⁉️I objasnite zašto ste bili mnogo glasniji prema ljudima koji su postavili transparent „YUGO METALS GO HOME“ nego prema onima koji su kopali iznad naše rijeke. 👉Jer ekologija nije haljina koja se obuče kada odgovara. ⁉️Ili se priroda štiti uvijek ili je ovo samo još jedna jeftina politička predstava. 📢Jezero pamti. 📢Pliva pamti. 📢A građani još bolje.
14.redovna sjednica Skupštine opštine Jezero održana je 14.08.2026. godine.
Na dnevnom redu našlo se 9 tačaka, od kojih je tačka 2 – Završni račun budžeta Opštine Jezero – skinuta sa dnevnog reda, dok su naknadno dodate još 3 tačke (kao dopuna dnevnog reda)koje su se uglavnom svodile na informacije.
Kao odbornici opozicije, smatramo da je nasa obaveza prema građanima mnogo veća od pukog prisustvovanja sjednicama i glasanja po dnevnom redu.
Narod nas je birao da pitamo,kontrolišemo,ukazujemo na propuste i tražimo odgovore – i upravo to ćemo i raditi.
Nažalost, i ovog puta smo imali sjednicu na kojoj je bilo vrlo malo pitanja odbornika.
Da li je moguće da je sve u našoj opštini idealno Da nema problema, nejasnoća i stvari koje zahtijevaju objašnjenje
Odbornica NF Radica Milanović postavila je pitanje koje se odnosi na “Izvještaj o ostvarivanju budžeta Opštine Jezero za 2025. godinu” to pitanje zaslužuje posebnu pažnju javnosti jer se tiče potrošnje javnih sredstava.
U izvještaju je pored ostalog navedeno da je u 2025. godini za izgradnju vrtića utrošeno 320.653,58 KM.
A vrtić – još uvijek nije u funkciji.
Zato smo pitali ono što bi, po našem mišljenju, trebalo da pita svaki odbornik kojem je stalo do javnog interesa:
Gdje je potrošeno 320.653,58 KM
Šta je konkretno urađeno za taj novac?
”Stručna suradnica “(koja stoji iza navedenog izvještaja)umjesto odgovora na odborničko pitanje reče da odbornica koja postavlja pitanje trazi odgovor na sajtu opštine
Pa draga “stručna saradnice” kada se potroši više od 320.000 KM javnog novca, građani imaju pravo na jasne i precizne odgovore, a ne na šture informacije
Posebno zabrinjava kada se uzme u obzir šta taj iznos predstavlja za malu opštinu poput Jezera.
Za taj novac građani s pravom očekuju konkretan rezultat, funkcionalan objekat i korist za svoju djecu, a ne objekat koji godinama čeka da bude stavljen u funkciju.
Za taj novac se mogla izgraditi jos jedna onolika zgrada kao sto je trenutna zgrada vrtića koja je postala “crna rupa” za trošenje našeg novca
Nećemo prihvatiti da se ovakva pitanja guraju pod tepih.
Naš posao nije da ćutimo.
Naš posao je da pitamo-vaš da date odgovore(ako ih imate)
Naš posao nije da slijepo podržavamo svaki prijedlog vlasti.
Naš posao je da kontrolišemo kako se troši novac građana.
I dok god postoje neodgovorena pitanja o stotinama hiljada maraka javnog novca, pitaćemo – bez obzira kome se to ne dopada.
Jer mandat odbornika nije privilegija.
Mandat odbornika je odgovornost prema narodu koji ga je birao.
Dodatno pitanje: Koliko se zgrada iste veličine moglo izgraditi u kratkom roku za preko 850 hiljada maraka koje su uložene u taj nezavršeni objekat? I, gdje je otišao taj silni novac poreskih obveznika?
Nije li to pitanje za Okružno javno tužilaštvo u Banjoj Luci?
AI pregled
Izgradnja prvog dječjeg vrtića u Općini Jezero privukla je veliku pažnju javnosti i medija zbog optužbi za netransparentno trošenje javnog novca i dodjelu poslova najskupljim ponuđačima. Projekt, koji se sufinancira iz više izvora (uključujući Vlade Republike Srpske i Republike Srbije), prate brojne kontroverze: eKapija Sumnjive javne nabavke: Prema istraživanjima medijske mreže Inforadar, načelnica općine Snežana Ružičić optužena je da je mimo zakonskih obveza dodijelila ugovor konzorciju čija je ponuda bila znatno viša od procijenjene vrijednosti radova. Time je, prema tvrdnjama, oštetila lokalni budžet za minimalno 70.000 konvertibilnih maraka (KM) jer nije poništila natječaj s nerealno visokim cijenama. Visoki troškovi za mali kapacitet: Mediji i oporba naglašavaju kako je riječ o “najskupljem vrtiću u regiji” s obzirom na to da je objekt projektiran za svega tridesetak djece, dok su u njega uložene stotine tisuća maraka javnih sredstava. Nastavak ulaganja: Unatoč kritikama o preskupom kvadratu i probijanju prvotnih proračuna, radovi su se sukcesivno nastavljali kroz ugovore za vanjsko uređenje, izgradnju kotlovnice i hidro-radove, što konstantno crpi dodatna sredstva iz različitih razina vlasti.
Oporbeni vijećnici u Skupštini opštine Jezero u više su navrata odbijali podržati odluke vezane uz ovaj projekt, ukazujući upravo na neracionalno trošenje i sumnjive ugovorne aranžmane u ovoj izrazito nerazvijenoj općini
14.redovna sjednica Skupštine opštine Jezero održana je 14.08.2026. godine.
Na dnevnom redu našlo se 9 tačaka, od kojih je tačka 2 – Završni račun budžeta Opštine Jezero – skinuta sa dnevnog reda, dok su naknadno dodate još 3 tačke (kao dopuna dnevnog reda)koje su se uglavnom svodile na informacije.
Kao odbornici opozicije, smatramo da je nasa obaveza prema građanima mnogo veća od pukog prisustvovanja sjednicama i glasanja po dnevnom redu.
Da li je moguće da je sve u našoj opštini idealno
Da nema problema, nejasnoća i stvari koje zahtijevaju objašnjenje
Ibrahim Halilović 