Obilježavanje tridesete godišnjice genocida u Jezeru RUŽE U PLIVU ZA PEDESET I SEDAM NEVINIH BOŠNJAČKIH ŽRTAVA

Prigodnim programom sjećanja, te bacanjem ruža u Plivu, obilježena je trideseta godišnjica genocida u Jezeru kod Jajca, odata počast i proučena El Fatiha za 57 civila bošnjaćke narodnosti – dječaka, djevojaka, žena, muškaraca, staraca – koje su na pravdi Boga puobijali četnici i pripadnici tzv. Vojske Republike Srpske. U tom genocidu gotovo sve stanovništvo je protjerano, kuće i gospodarski objekti zapaljeni, porušeni i uništeni, također i mjesna džamija. Za osamnaest žrtava genocida ni do danas se ne zna gdje im se nelaze kosti.

Dr. sc. Amir KLIKO iz Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu, obratio se prisutnima ovim riječima:

“U noći 26. na 27. maj 1992. jedinice Prve partizanske brigade VRS ojačane srpskim teritorijalcima i srpskom milicijom izvršile su kombinovani artiljerijsko-pješadijski napada na Jezero. Zarobile su dvanaest radnika građevinske firme “Pliva” iz Jajca, bošnjačke i hrvatske narodnosti koji su se vraćali sa rada iz Rusije. Zatočili su ih u logor. Uplašeno bošnjačko stanovništvo krenulo je u zbijeg prema Jajcu.

Od 30. maja do 2. juna srpske snage iz pravca Šipova i Mrkonjić-Grada zauzele su Jezero. Većina bošnjaćkog stanovništva i jezerskih branilaca prebacila se tokom tih nekoliko noći čamcima na sigurnu obalu Plive i izbjegla u Jajce. Bošnjake Jezera, Ljoljića, Čerkazovića i drugih obližnjih sela u kojima su živjeli, a koji nisu izbjegli, zločinci su fizički likvidirali.

Tako su u Jezeru 2. juna ubili 25 civila, muškaraca i žena uglavnom starije životne dobi i bolesnih. Među njima ubili su i osamnaestogodišnju djevojku Elviru Ramić i njenu stariju sestru Zlatu. Osim njih dvije, ubijeno je još devet žena. Sedam ubijenih žena bile su starosti od 62 do 82 godine, a jedna je imala 53 godine. Najstarija od njih, Mevla Bešić, bila je starica od 86 godina Preostalih četrnaest žrtava su muškarci od kojih je Ibro Zjajo najstariji sa čak 87 godina. Petorica ubijenih muškaraca bili su starosti od 77 do 84 godine, trojica od 51 do 61 godinu, a ostala petorica između 29 i 49 godina.

Do sredine juna, iz Ljoljića i Čerkazovića ubijeno je devet bošnjačkih civila. Među ubijenim je nekoliko staraca i dva dječaka. Najstarija žrtva je Aziz Balešić od 74 godine. Četvorica muškaraca bili su starosti od 54 do 66 godina. Među njima su i braća Karahodžić, Muharem star 66, Adem star 64 i Rasim star 49 godina. Ubijen je i Ademov sin Nisvet, rođem 1955. a i Ademov četrnaestogodišnji sin Adnan. Djed, njegova dva brata i maloljetni unuk. Drugi ubijeni dječak iz porodice Karahodžić, Selvedin imao je samo trinaest godina.

Najstariji ubijeni muškarac Mujo Bajramović imao je 65 godina. . Ubijen je i njegov sin Latif rođen 1959. godine. Latifova majka Zejna, teško je ranjena, ali je preživjela strijeljanje. Ubijen je i mladić Irfad Bajramović, mladić od 21 godine, njegov otac Mustafa star 46 godina. Pet ubijenih muškaraca bilo je starosne dobi od 24 do 59 godina.

Najtužniji zaključak ovog mračnog izlaganja jeste da su u Jezeru i okolnim selima 1992. godine ubijeni bošnjački dječaci, starci muškog i ženskog spola i žene srednje životne dobi. Ubijena je i jedna osamnaestogodišnja djevojka.

Od ukupno 57 ubijenih, pet je dječaka, jedna djevojka i devet staraca životne dobi od 65 do 87 godina.

Ubijena su 22 muškarca starosti od 21 do 65 godina, a ubijeni su kao civili. Iz nekih porodica ubijeni su muškarci tri generacije, od maloljetnika do staroga djeda. Iz nekoliko porodica ubijeno je više članova, braća, otac i sin. Ubijena su maloljetna djeca, ali i starci braća.

Zločici, posznati imenom i prezimenom, nisu birali svoje žrtve po starosti, spolu i fizičkom zdravlju.

Ubijali su sve redom.

Za posmrtnim ostacima 18 ubijenih se i danas traga.”

Pored drugih govornika, prisutnima se na komemoraciji obratio i glavni imam Zehrudin ef. Hadžić koji je spomenuo kako su nam danas važne tri stvari, a to su istina, pravda i pomirenje. Mora se znati istina o svakoj žrtvi i njenom ubojici kojeg mora stići zaslužena kazna kako bi se nakon toga mirili i nastavili život jedni s drugima, a ne jedni pokraj drugih.

Načelnica Općine Jezero Snježana RUŽIČIĆ uputila je i ove godine otvreno pismo učesnicima Dana sjećanja na civilne žrtve u Jezeru, te u ime Općine priložila simboličan novčani iznos organizatorima.

Ovo je fakisimil pisma načelnice Ružićić:

Nakon vjerskog programa, učenja El Fatihe za žrtve genocida, prisutni su s mosta u Jezeru spustili bijele i crvene ruže u valove Plive kao znak pijeteteta i poštovanja prema nevino stradalim žrtvama genocida u Jezeru i okolnim selima.

MOJA SJEĆANJA – KAO REPORTERU TV SARAJEVO ČETNICI SU MI DVA PUTA OPSOVALI MAJKU ZA MOJE IZVJEŠTAJE NA TV SARAJEVO

Negdje u martu 1992. godjne šipovački četnici su napali Ljoljiće i Čerkazoviće, što je bio šok ne samo za nevine mještane, nego i za građane Bosne i Hercegovine koje smo Radomir Vukojević i ja informirali o ovom zločinu na Radiju i TV Sarajevo.

Sjećam se, snimio sam rupu u zidu jedne kuće koju je napravio metak ispaljen s one strane Plive sa četnićkog položaja. Za malo je ubio ženu koja se u vrijeme ničim izazvanog napada zatekla u kući. Taj njavažniji kadar u prilogu isjekla je i bacila u smeće Nada Zubac pokazavši tako svoje čeničko lice i skrivajući istinu.

Snimili smo uspalhirene mještane Ljoljića i Čerkazovića koji su u strahu bježali trasom nekadašnje železničke pruge prema Jezeru i dalje prma Jajcu i Travniku. Sjećam se pravoslavnih žena koje su u Jezeru izašle ispred svojih kuća i nijemo promatrale kolonu nesretnika koji su bježali ne znajući ni kud ni kome – od zločinačke ruke i smrti, pokazaće se kasnije.

Nakon što sam poslao film u Sarajevo, pripremio sam izvještaj za TV Dnevnik i telefonom ga pročitao. Bila je očito gužva u Redakciji i montaži, pa niko od cenzora nije uspio isjeći moj tonski prilog u kojem sam spominjao četnike, rezerviste i razbojnike koji su napali mirne mještane Ljoljića i Čerkazovića.

Malo poslije TV Dnevnika, zazvonio je telefon u našem stanu. S one strane žice, zapjenušano uz psovke, javljao se voditelj TV Dnevnika Drgan Božanić. Ni dvi ni tri, psuje mi mater i u huji me pita što nisam saslušao i drugu stranu, to jeste četnike. Kažem mu, četnici su se oglasili pucanjem po nevinom stanovništvu, te mu nakamrim sto i jednu mater kroz mater i zalupim slušalicu.

Božanić je kasnije zdimio na Pale, postao Karadžićev ministar za informiranje, a poslije rata uz saglasnost SDA postao je ambasador BiH u Južnoafričkoj Republici.

***

Nakon ovog četničkog napada, organiziran je u Jezeru u prostorijama Mjesne zajednice sastanak predstavnika Općine Jajce, Jezera, te JNA. Nama novinarima nisu dali unutra, ali je neko krišom unio mikrofon od moga magnetofona, pa je sve snimljeno.

Na kraju “dogovora” i lažnih obećanja JNA da neće dirati lokalno muslimansko stanovništvo, sa sastanka izlazi na ulicu među mnoštvo znatiželjnog, ali prestrašenog svjeta, jedan kapetan JNA. Vidi me među narodom, pa ni dvi, ni tri nego:

“Znam ja tebe Memija! Jebem ti mater!”

Kažem tom bezobrazniku koji se opasao pištoljem i silom, da ja nisam Memija i da nema razloga psovati mater ni Memiji, ni meni. Kažem mu neka ga je kao oficira JNA sram zbog vulgarne psovke.

Na to će kapetan:

“Nisam ti psovao majku!”

Iz mase svijeta izdvoji se hrabro rahmetli kolega Mehmed Buhić i haman se unese u lice kapetanu prostaku. Strogim i odlučnim glasom, povišenim tonom skresa u lice silniku JNA:

“Jesi, jesi generale! Opsovao si!!! Sreća je da je Halilovićeva majka živa. Moja je mrtva, da si je meni opsovao, glava bi ti frcila s ramena!”

Muk i tišina.

Sjećam se tog prizora ko da se dogodio danas.

Sjećam se po tome što me je kolega Buhić hrabro uzeo u zaštitu, ispravio se pred kabadahijom i moćnikom.

Istina o genocidu koji se tek tada naslućivao i onog koji se iza brda i sa brda valjao, teško se probijala u javnost, kako onda, tako i danas, ne samo zahvaljujući četnićkim cenzorima u medijima nego i njihovim savezicima iz redova SDA i tzv. međunarodne zajednice.

***

Mumin Keljalić donosi nam u TV Jajce snimke popaljenog Jezera, sablasno pustog, razvaljenog i žalosnog. Bilo je hrabro privući se na obližnje brdo i napraviti te uznemirujuće snimkle.

*

Jezerani su odavno svoje kuće obnovili, Jezero se podiglo iz pepela, ko tica feniks.

Jezerani ne zaboravljaju.

Ne žele osvetu, nego istnu za sve žrtve genocida i pravedne kazne za zločince. Znaju, nekažnjeni zločin će se ponoviti. Kada zločince stigne pravda, kada sve žrtve nađu smiraj. tada će život poteći svojim ljudskim tokom. ko bistre vode Plive koje su ponijele bijele i crvene ruže, kao simbol nevinosti na bigajri hak prolivene bošnjačke krvi.

Ovu reportažu o sjećanju na genocid u Jezeru pišem sjedeći na obali Plive, na terasi nove kuće koja niče na temeljima devastirane kuće Seada Hodžića.

Preko vode, na onu strane Plive, pogled mi se zaustavlja u avliji Muhe i Hašide Ribić, ubijenih roditelja Ševalovih, mojih predratnih prijatelja koje nikad nisam prežalio. Godinama je Ševal tragao za kostima roditelja…

Na konaku kod Ševala nekoliko arapskih turista.

Život teče dalje svojim tokom, ko vječna Pliva

default

Ramazanska priča iz Liskovice i Vlasinja HASIB I NIHADA IFTARILI KOD DAMJANA, JASNE I PEJE…

Ovu fotografiju uoči Bajrama šalje mi moj prijatelj s Vlasinja kod Jajca, Hasib Šahman Has. Kratak opis: “Moja supruga Nihada i ja na iftaru kod Damjana i Jasne Cote u Liskovici.”

Ovo je još jedan dragulj u kruni dostluka muslimana Vlasinja i katolika Liskovice. Korjeni uzajamnog poštivanja, ispomaganja u nevolji, veselju u dobru, duboko su ukorijenjeni u davnim, pradavnim vremenima.

Jedan narod, dvije vjere.

Odlikuje ih istinska pobožnost koju primjenjuju u svakodnevnom životu živeći u ljubavi s Bogom, komšîjama, prirodom..

Poznajem ih iz vremena kada sam učiteljevao u Gornjoj i Donjoj Liskovici, prije više od pola stoljeća. Bio sam često za sofrom u Liskovici; domaćin bi rekao kada sjedni jesti:

“Učo, ovo nije na masti!”

Rado sam odlazio u pohode kolegama i kolegicama koji su učili djecu u vlasinjskoj školi Dervišu, Dušanu, Fikreti, Katarini.

Upoznao sam vlasinjsku djecu na zajedničkim školskim izletima sa liskovačkom djecom, koje smo organizirali na livadi u Vlasinjskoj Glavici, s jeseni i u proljeće. Djeca bi se igrala i družila po vas dan kao da su iz jedne kuće, iz istog sela, iste škole. Nikad čuti psovku, ružnu riječ. Samo bi se u neka doba, nakon odigranih utakmica loptom, natpjevavali jedni s drugima.

Tako i stariji, ko braća.

Sa Liskovčanima u Vlasinju. davno

U krvi i Vlasinjaca i Liskovčana je humanost prema ljudima, poštivanje komšije ma ko da je, domaćinski odnos prema zemlji i onom što ona daje, škrtoj u krševitom Vlasinju, podatnijom u župnijoj Liskovici. Ovdje je uvijek mio gost i drag dost, ko god s dobrim dolazio.

Prvi put sam u Vlasinje izišao s poštarom Stojanom Tešanovićem koji je četvrtkom donosio pisma. Ono što je bilo za Liskovicu, podijelio bi školskoj djeci, a oni bi raznosili po selu u više od pola sahata od škole udaljenim zaseocima,

U Vlasinju kuće su zbijene po mahalama, u Liskovici razbacane s brda na brdo; pred dolazak poštara u Vlasinje, na zaravni kao na nekom trgu u sred sela okupljali bi se haman svi mještani kojima je pismonoša dijelio pisma i donosio nešto socijalne pomoći. Malo im je ustvari imao ko i pisati, vlast ih davno zaboravila. Gotovo da nisu imali nikoga od svojih u svijetu, niti zaposlenog u obližnjem Varcaru. Uzdaj se u se i svoje kljuse. Uzdaj se u komšiju u dobru i zlu.

Vlasinjce pamtim kao siromašne, ali kao vesele i drage ljude. U jesen i zimu, kada je najveći zahmet položiti blagu i napojiti ga, Vlasinjci sijele uz petrolejske lampe, djeca kupe u trepavice priče starijih dok u šparetu veselo pucka grabovina. Rakijski kazan hoda od zaseoka do saseoka, uz “veseli stroj” vesele se i šale, pjevaju zajedno i Vlasinjci i Liskovčani. Iz svake mahale vlasinjske do uha ti dopire pjesma mladeži iz svih zaselaka, baterije šaraju zaseocima do pred zoru, ašikuje se…

Na sred sela kolo igra uz šarigiju Huse Šahmana koji je i mujezin u malehnoj džamiji.

U kolu cure ko nagorske vile.

Vole pobosti bikove s bakovima iz Šehovaca, Kovačice…

O bajramima, pirovima i veseljima, zastru i avlije ćilimima. Brzi su “trkoči” na dvije sohe, skaču u dalj, bacaju teški kamen s ramena. Dobri su lovci, nadaleko čuveni. Gledao sam kad u prtini duboka snijega uhvatiše rukama zeca. Love po Vlasinjskoj glavici, gusta je šuma visoko nad Vrbasom, lahko je i Vlasinjcima zabasati…

Ponedjeljkom su odlazili na pazar u Varcar dva sahata hoda gdje su više kupovali nego prodavali.

Iz tog vakta sam upamtio zimsku sliku koja na svoj način govori o uzajamnom ispomaganju Vlasinjaca i Liskovčana.

Na fotografiji, Liskovčani u posjeti svom selu, Misa o Sv. Iliji

Džahkad u Vlasinjca ponestane sijena, a zima se otegla. Kao danas, vidim jednog kako na konju, po duboku snijegu silazi u Liskovicu do svog prijatelja katolika. Vraća se u Vlasinje tovarom sijena na konju, blago mu neće lipsati. Sijeno neće plaćati, on i njegova čeljad će doći svom prijatelju u Liskovicu među kopače kukuruza, pomoći u žetvi pšenice, ili će se razmahati kosom po livadi, pa da se sadjene prije nevremena.

Vlasinjci su dobri majstori zidari, podizali svoje, mnogu su kuću i u Liskovici izgradili.

Pred zadnji rat u Bosni, i Liskovica i Vlasinje, mjesta su gdje se lijepo i u rahatluku živjelo.

Nove škole, asfaltiran put, struja u svakoj kući, prodavaonice. Traktori, kosilice, auti. Sve sam to bilježio kao novinar TV Sarajevo. Veselili smo se zajedno i radovali ljepšem životu. Mnogi je Vlasinjac već zaradio fine novce u Austriji i Švicarskoj, Liskovčani su savijali pare na poslovima u Libiji, po Hrvatskoj, Austriji. Vlasinjci su podigli lijepu džamiju na sred sela. Selo je dobilo urbani izgled.

***

U proljeće devedest i druge prvo u Liskovicu upala srpska milicija uz minobacačku pripremu, nekoliko nevinih mještana ubili, ostali pobjegli ostavljajući sve što su tekli decenijama dok je Liskovica gorjela. Ni jedna kuća nije ostala neužežena, gorjelo je žito u hambarevima, štale. Goveda, konji i ovce ostadoše puštene po livadama i njivama. Kuće odjazene, ostavljene, ko šipak, u hići ni veš koji se sušio po avlijama nisu ponijeli.

Zapalili Vlasinje. Strahom izluđeni izbjegli mještani, ni kud ni kome, ako je ko stigao zavežljaj sa sobom ponijeti. I nova džamija ostade u plamenu, granatom pogođena u munaru. Crkva u Liskovici i župni dvor do temelja sažeženi.

Muju Praćalića sreo sam kratko nakon te ničim izazvane tragedije, na Bešpelju u izbjeglištvu. Nekad bogat Vlasinjac stigao je samo kaput ogrnuti i u hići obazrijeti se jednom-dvaput na selo koje je nestajalo u plamenu. Planu, jedna, planu druga kuća…

“Prije bih svoju kuću zapalio, nego tuđu, reći će mi u kameru.”

***

Znaju i Vlasinjci i Liskovičani kako im je bilo u izbjeglištvu.

Vlasinjci su se zarekli vratiti u svoje selo, kad tad.

Vratili su se, obnovili selo, podigli džamiju s dva minareta. Došao i Muftija, drago mu, al nisu po volji bodnje bikova.

Vlasinjci mu kratko rekli:

“Mi volimo naše običaje. Zato smo se i vratili da bi uživali u njima!”

Na to, Muftija samo nemoćno sleže ramenima i zašuti.

U žedno mjesto stigla i voda sa izvora, pumpom izbačena odozdo iz Bareva, prokopan put prema Jajcu, proradila osmogodišnja škola, a mladež se školuje u srednjim školama u Jajcu…

Selo i nije više selo, sada liči na gradić iznikao iz pepela.

U obnovi džamije pomogli su im i katolici iz Liskovice. Vlasinjci vraćaju zajam – svojim prilozima pomažu u obnavljaju spaljene Katoličke crkve. U Liskovici je obnovljeno nešto kuća, ponajviše uz pomoć Vlade Hrvatske, stigla i struja. U velikom broju dolaze na mise koje se o Svetom Iliji i Svetoj Ani održavaju po ovdašnjim grobljima. Tada posjećuju i svoje vlasinjske prijatelje.

I Vlasinjci i Liskovičani se hvale međusobnim prijateljstvom i razumijevanjem koje svakodnevno svojim djelima potvrđuju, obnavljaju, grade nova. To je za njih prirodno, jer je ljudski, a oni su ljudi, ljudine, to djelom potvrđuju.

Među liskovačkim povratnicima

Iako se mnogi nisu vratili na svoja imanja u Liskovici, ona nisu zapuštena i zakorovljena. Ako i prodaju, prodaju zemlju samo Vlasinjcima, ili im je daju na obradu. Posjećuju se međusobno. Kada sam prošle godine bio u posjeti Hasibu Šahmanu Hasu, zatekao sam kod njega na eglenu i večeri njegove prijatelje katolike, obitelj iz Liskovice. Zajedno smo se prisjetili dragih ljudi i nekih zajedničkih zgoda i radosti.

Obveselio mi se i Hasov otac Huso:

“Volim što si mi došo! Ko da si mi zdravlje donio!”

***

Has šalje fotografiju sa iftara kojeg su mu sinoć, predzadnje ramazanske večeri, priredili njegovi prijatelji Domjan i Jasna Cota. Prethodnog akšama Has i njegova Nihada su iftarili za sofrom Peje Brtana. Njemu je Has sa svojim sinom Mujom i bratom Munibom gradio kuću. Kada je prošlog ljeta ista ekipa majstora radila kod mene u Jezeru, Pero je došao jedan dan da bi pomogao i stručnim savjetom i svojim rukama. Kao građevinski poslovođa proveo je svoj radni vijek u jednoj velikoj austrijskoj firmi. Na mome gradilištu se kasnije pojavio darivajući majstorima gajbu Coca-Cole.

“Ove poslove što radi Hasova građevinska ekipa ne bi uradile ni stotine radnika u Austriji,” hvali Pero Hasovu malu, ali vrijednu i složnu ekipu.

***

Vjerujem kako ponekad spomenu i Aliju i Tuđmana, i Slobu i Radovana, Dodika, Dragana i Bakira.

Sjete se i priče o HVO-u koji je nakon zločina u Ahmićima planirao novi zločin u Starom Vitezu – kamionom punim eksploziva razoriti muslimanski dio grada i sve živo u njemu. Za volan su prisilno posadili Muju Šahmana, svog zarobljenika, Hasovog rođenog brata, vezali mu ruke lisicama za volan, i pod uperenim cijevima naredili da vozi prema cilju, centru Starog Viteza. HVO je držao detonator u svojim rukama, a pripadnici Armije RBiH su pucali na kamion koji se kretao prema njihovim položajima. Na pola kilometra prije nego što će i biti raznesen, Mujo je skrenuo sa zadane rute, pa je kamion eksplodirao u manje naseljenom dijelu grada. On i još šestoro građana je ubijeno u toj strahovitoj i razarajućoj eksploziji. Mujo je od dva zla izabrao manje i otišao u smrt kao humanista da bi spasio druge.

Has je bio logoraš na Manjači, a nagazna mina mu je odbila stopalo nakon rata.

Ali, Vlasinjci i Liskovičani dijele žito od kukolja, znaju šta su dobri, a šta zli ljudi. Oni žive svoj, ljudski, potpuno paralelan i iskren život, bez svađa, inata i potvara.

Po političarima, teško bi bilo i Vlasinja i Liskovice, i ljudi i iftara, bajrama, uskrsa i božića, ne samo na ovom pedlju planinskom iznad Vrbasa i Crne rijeke.

Tako protječu ramazanski dani, prijatelji iz Liskovice, katolici, pozivaju na iftar svoje prijatelje iz Vlasinja ponosni jedni na druge, na obostranu ljudskost dokazanu kroz iskreno poštivanje i vjeru. Njihova vjera je po volji i Bogu i ljudima. Zadovoljni su i jedni i drugi, jer su se vratili na svoje, iftare i prijateljuju u iz temelja obnovljenim kućama. Mora da je i Dragi Bog zadovoljan njima.

Dobro je još jednom nadvladalo zlo u tradiciji katolika i muslimana, dobrih komšija i susjeda.

Kud ćeš ljepše, danas, a daj Bože i sutra i zauvijek – ne samo u Liskovici i Vlasinju!

***

Snimak dronom – Vlasinje

Francis A. Boyle na vijest da je kompletan izlaz RBiH na more kao državno vlasništvo nezakonito uknjižen u posjed Općine Neum: SPRIJEČIO SAM TUĐMNA DA NAM NE UKRADE NEUM, A DANAS JE NEUM FAKTIČKI U POSJEDU HRVATSKE

Narodni poslanik Irfan Čengić (SDP) ustvrdio je sinoć u CD Face TV kako državnu imovinu ne pljačka samo Dodik, nego i vlastodršci Federacije BiH, a među primjerima krađe naveo je i ovaj, citat:

Zakonom o vodama već uzimaju vodu! Na općini Neum je uknjižena čitava obala! Država to nije dozvolila! To su uradili kazavši da je više kategorija dviju voda! Pozvali su se na Federalni zakon, koji nije u skladu sa Ustavom! Državno vlasništvo op. I. H.) )Ne može biti vlasništvo lokalne zajednice!

Irfan Čengić: Na lokalnu zajednicu nezakonito su uknjižili državnu imovinu“Već tri godine se borim protiv dvije politike koje ruše državnu imovinu: jedna je Dodikova koja nije za BiH i želi imovinu, a druga je iz Federacije koja je z mia BiH, ali im je bitan lični intetes.”

Na Čengićeve tvrdnje o krađi državne imovine u Federaciji BiH ohlasio se Vojin Mijatović (SDP) iz Banje Luke, citat:

🇧🇦POZIV VISOKOM PREDSTAVNIKU U BIH I TUŽILAŠTVU BIH

🇧🇦Moj partijski drug Irfan Cengic, je sinoć u Centralnom Dnevniku Face TV-a, izneo niz dokaza o otimnju državne imovine u FBiH.

🇧🇦Bez odlaganja pozivam Christian Schdmit Visokog predstavnika u BiH da poništi sporne zakone kojima je vršena ova zloupotreba.

🇧🇦Pozivam Tužilaštvo BiH da odmah bez odlaganja pokrene po službenoj dužnosti krivične postupke protiv svih koji su zloupotrebili zakonska rešenja i učestvovali u otimanju imovine Bosne i Hercegovine.

🇧🇦Posebno je interesantno otimanje zemljišta i šume na Bijelašnici. tužilaštvo će kada pokrene istragu biti šokirano koliko je političkih funkcionera uključeno u ovu malverzaciju sa državnom imovinom.

🇧🇦Takođe šokantno je da vidimo ko je našoj državi oteo izlaz na more i upisao na opštinu Neum, u kojoj se ne sme istaći zastava BIH.

🇧🇦Dodik radi protiv BiH, ali da vidimo ko je od “patriota” još gori od Dodika.

Vojin Mijatović: OHR i Tužilaštvo moraju odmah zaustaviti pljačku cjelokupne državne imovine

🇧🇦POZIV VISOKOM PREDSTAVNIKU U BIH I TUŽILAŠTVU BIH

🇧🇦Bez odlaganja pozivam Christian Schdmit Visokog predstavnika u BiH da poništi sporne zakone kojima je vršena ova zloupotreba.

🇧🇦Pozivam Tužilaštvo BiH da odmah bez odlaganja pokrene po službenoj dužnosti krivične postupke protiv svih koji su zloupotrebili zakonska rešenja i učestvovali u otimanju imovine Bosne i Hercegovine.

🇧🇦Takođe šokantno je da vidimo ko je našoj državi oteo izlaz na more i upisao na opštinu Neum, u kojoj se ne sme istaći zastava BIH.

🇧🇦Dodik radi protiv BiH, ali da vidimo ko je od “patriota” još gori od Dodika.

Tim povodom, obratili smo se danas profesoru međunarodnog prava doktoru Francis A. Boyleu prokomentira najnovije primjere drske pljačke državne imovine od strane kriminalaca na vlasti budići da se i sam pravno borio protiv pokušaja pljačke te državne imovine RBiH od strane Tuđmana.

. Odmah je odgovorio, citat:

Prof. dr. Francias A. Boyle: Učinili smo sve da nam Tuđman ne ukrade Neum… Danas je Neum faktički u posjedu Hrvatske

“Tuđman je pokušao ukrasti Neum od nas za Hrvatsku na pregovorima Owen-Stoltenberg 1993. godine i učiniti RBIH kopnom.  (bez izlaza za na otvoreno more, op. I.H.)

Zaustavio sam ih. 

Tada me je na moju preporuku predsjednik Izetbegović zamolio da izradim Sporazum o pristupu Hrvatske preko (područja) Neuma kako to zahtijeva Dejtonski sporazum. 

Nacrt ovog Ugovora o pristupu Neumu izradio sam kako bih bio siguran da on ne dovodi u pitanje državni suverenitet BiH nad Neumom i da ne dovedi u opasnost suverenitet RBiH nad Neumom u korist Hrvatske i time osigurao da BiH ne ostane zaključana na kopnu.

Ali ono što od tada vidimo je pokušaj de facto aneksije Neuma od strane Hrvatske  koji bi BiH učinio bez izlaza na more i lišio BiH našeg poštenog udjela u nalazištima nafte i plina na našem jadranskom kontinentalnom pojasu.”

Original: “Tudjman tried to steal Neum from us for Croatia at the Owen-Stoltenberg Negotiations in 1993 and render RBIH land-locked. I stopped them.  Then at my recommendation  President Izetbegovic asked me to draft the Access Agreement for Croatia through Neum as required by the Dayton Agreement.   

I drafted this Neum Access Agreement to make it sure that it did not compromise the State Sovereignty of BIH over Neum and that it would not ripen into Sovereignty over Neum for Croatia, thus making sure that BIH did not become land-locked.  But what we have been seeing since then is an attempt at the  de facto annexation of Neum by Croatia  that would render BIH Landlocked and deprive BIH of our fair share to the oil and gas deposits on our Adriatic Continental Sheld.”

Prof. Boyle je davno izrazio želju da ponovo dođe u Bosnu, ali sa bosanskim pasošem i da se okupa u moru u Neumu za koje se pravno izborio da ostane u posjedu države RBiH, ali da ne ugrozi ni hrvatske interese.

Neum: Pljačka državnog vlasništava u korist ličnog interesa pojedinaca

Novokomponirani vlastodršci su oteli Neum državi RBiH, a opljačkali su i prof. Boylea spriječivši ga u višekratnim pokušajima da obnovi regularno stečeni RBH-pasoš.

Nadajmo se da je i pljačka državne kmovine i prof. Boyla – privremena!

Prof. dr. Francias A. Boyle: DA! RBiH – BiH IMA PRAVO I DANAS TUŽITI HRVATSKU ZA GENOCID

U vezi sa agresivnim i učestalim miješanjem najviših dužnosnika Republike Hrvatske u unutrašnje stvari suverene države (R) BiH, nepoštivanja presuda za ratne zločine i Udruženi zločinački podhvat, veličanjem ratnih zločinaca, uvrede žrtvama i državi, posebno od strane Zorsna Milanovića i Željane Zovko, postavili smo pitanje prof. dr. Francisu A. Boyleu – Ima li država BiH prsvo tužiti Republiku Hrvatsku za genocid. Evo odgovora prof Boylea:

Prof. dr. Franciss A. Boyle: DA! Država (R)BiH ima pravo i danas tužiti Republiku Hrvatsku za genocid

DA!
DRŽAVA BOSNA I HERCEGOVINA I DANAS MOŽE TUŽITI HRVATSKU ZA GENOCID

Nakon što je Tuđman izvršio invaziju na Republiku Bosnu i Hercegovinu i pokrenuo HVO kako bi poveo svojun kampanju etničkog čišćenja Bošnjaka,
više puta sam tražio od Predsjedništva RBIH ovlasti da tužim Hrvatsku Međunarodnom sudu pravde za izvršenje genocida nad Bošnjacima.

Narod i država Republika Bosna i Hercegovina. Bosna i Hercegovina bi i danas moglinako žele tužiti Hrvatsku za genocid pred Međunarodnim sudom pravde.

Profesor Francis A. Boyle,

Generalni agent za Republiku Hercegovinu i Hercegovinu pred Svjetskim sudom pravde sa izvanrednim i neograničenim ovlaštenjima

Čović u društvu sa presuđenim ratnim zločimcem za Ahmiće Darijem Kordićem; zločinačka politika Hrvatske i Herceg Bosne na sceni i danas, ali (R)BiH zadržava pravo tužiti RH za genocid. Hrvatska ne brine o skrbi Hrvata u BiH, nego kako bi ratnog i poratnog kriminalca ponovo instalirala u Predsjedništvo BiH i privremeno ga spasila od zatvora.

Original izjave prof. Boylea:

Yes!

After Tudjman invaded the Republic of Bosnia and Herzegovina and unleashed the HVO in order to conduct  their Campaign of ethnic cleansing against the Bosnians, I repeatedly asked the RBIH Presidency for authority to sue Croatia at the International Court of Justice for inflicting Genocide against the People and the State of  the Republic of Bosnia and Herzegovina. Bosnia-Herzegovina  could still sue Croatia for Genocide today if it wants to before the International Court of Justice.

Professor Francis A. Boyle

General Agent for the Republic of Herzegovina and Herzegovina  before the International Court of Justice with Extraordinary and Plenipotentiary Powers.

In memoriam Hadždži Fatima DEDIĆ: ODLAZAK PLEMENITE DUŠE VARCARSKE

Opis nije dostupan

Fatima Dedić je umrla 5. februara, a 11. februara 2022. ukopana na Gradskom mezarju Vlakovo, nkako u vrijeme kada ispisujem ove retke sjećanja.

Rahmet plemenitoj duši Fatiminoj!

Vijest o preseljenju na Ahiret Fatime Dedić me je potresla i rastužila.

Poznavao sam r. Fatimu iz viđenja, kao dijete, dok je davnih godina živjela u Varcar Vakufu. Bila je uvijek fino i moderno odjevena, prava gradska dama iz ugledne obitelji. Bila je majstor – krojačica u ovdašnjoj Krojačkoj zadruzi, kasnije Preduzeću za izradu konfekcije “Mladost.” Sjećam se je kako je jutrom hitrim, sitnim koracima hitila prema “radnji” u kojoj je kao majstorica krojačkog zanata bila cijenjena i poštovana. Od Fatime su šegerti učili zanat koji je u našem gradu imao dugu tradiciju i bio na glasu. Od Fatime su učili čak imajstori jer je u svom krojačkom majstorluku bila savršena umjetnica i znalac. Rado je podučavala druge i na druge prenosila svoje zanatsko-umjetničko znanje.

Fatima potječe iz ugledne starogradske trgovačko-zanatske obitelji Dedića koja je imala svoje dućane u središtu grada, odmah ispod gradskog parka i nasuprot Pravoslavne crkve.

Kada je Fatima napustila naš grad i stigla u Bonn u Njemačkoj, otvoria radnju, ne znam. Znam da je među svojim novim mušterijama ubrzo stekla veliki ugled i poštovanje. Bila je zatrpana poslom. Uzimala je mjeru, krojila i šila, ali većinu radnog vremena provodila je prepravljajući mušterijama konfekcijsku odjeću. Stekla je lijep imetak, kupila stan, otišla na hadž.

Kada su nas četnici potjerali iz Varcara, dosta nas se skratilo u Njemačkoj gdje smo osnovali i svoje udruženje. Fatima Dedić je bila stub toga udruženja i u moalnom i financijskom pogledu. Ona je uz Mustafu Hrustanovića bila vrlo đometna darujući velike sume novca kao pomoć varcarskim izbjeglicama u Sanskom Mostu, Bugojnu, Zenici. Davala je šakom i kapom, s halalom. I danas čuvam priznanice za Fatimin uplaćeni novac kao pomoć za kupovinu kombija za izbjeglice u Kruharima. Odzvala se i akciji prikupljanja novca za operaciju očiju r. Ahmeda Bašića. Ni jedna solidarna akcija nije prošla bez Fatiminog halal-priloga.

Hajra, Alma Mirza i ja posjetili smo Fatimu u Bonnu u njenom stanu gdje smo lijepo dočekani i ugošćeni. Zajedno smo išli na koncert r. Safeta Isovića. Fatimina fotografija sa Safetom koju sam tada snimio, i danas se može vidjeti u dokumentarnom filmu o Safetu koji se ponekad vrti na bosanskoj televiziji. Fatima je bila i naš gost u Hanau, bila je i na Alminoj svadbi. Dolazila je redovito na sastanke našeg Udruženja. Vezu smo održavali i nakon našeg preseljenja u Canadu, ali je prekinuta nakon što se Fatima vratila u Sarajevo. Kod prijatelja sam se raspitivao o Fatimi i njenom zdravlju. Planirali smo da se sretnemo, ali nam se susret otperio.

Žao mi je!

Rastajemo se ovako na daljinu, ali daljina ne mere umanjiti bliskost i poštovanje koju smo ne samo ja, nego i moja familija dijeliti sa Fatimom koja u našem sjećanju ostaje kao fina osoba, dama, majstor-umjetnik svoga posla, plemenita duša đometne ruke.

Odlomi se još jedna biser grana varcarska i bosanska. Ostadoše za uspomenu i sjećanje biseri Fatime Dedić koje je svima nama koji smo je poznavali đometne ruke darivala uz osmjeh.

U Varcaru je malo onih koji se sjećaju Fatime Dedić, a nekada veliko imanje Dedića krini se, propada i nestaje.

Bakiru Izetbegoviću nakon njegovih skandaloznih postneumskih izjava: PROČITAN SI, NE USUĐUJ SE PONOVO IZDATI!

Bakire Izetbegoviću!

Tragom tvojih najnovijih ‘igara’ sa tvojim ‘koalicionim parterima’, inače rušiteljima naše države, u kojima su zalog država Bosna I Hercegovina i njeni građani koji žele normalno i civilizovano građansko društvo i život dostojan čovjeka, prinuđeni smo da ti opet pišemo. Ko to može ostati indiferentan na tvoje nedavne izjave: ‘Ja mislim da, ako je to nešto što zadovoljava Dodika i njegove, da je to dio izlaza’ i ‘Drugi dio izlaza je da se prihvati Inzkov zakon, eventualno dopuni sa onim za šta su Srbi zainteresirani i onda bismo mogli ređi da smo dio problema riješili. Čekamo da ljudi kažu šta hoće’?!

Sama činjenica da su ti ‘koalicioni partneri’ rušitelji države, dovoljno govori i o tvojim namjerama i o tvom političkom opredjeljenju. S kim si onakav si! Nudiš trgovinu sa zakonom o negiranju genocida i opet bi da prodaš kosti žrtava i izdaš i njih i sve građane lojalne državi Bosni i Hercegovini, kao što si to učinio sa revizijom presude za genocid protiv Srbije! Za takvo šta, kao ni za bilo koju izdaju države i njenih građana, ti mandat nemaš! Jer, to što pomišljaš, govoriš, nudiš i radiš vodi ka ponižavanju žrtava genocida, kao i građana lojalnih državi, kojima nacionalizam nije ni hrana, ni ideologija, ni izlaz, a ni isprika!

Podsjetićemo te da nemaš ni legitimitet da ikoga predstavljaš osim svoju stranku, koja je na izborima osvojila (uključujući i izborne krađe) nekih 20% glasova ukupnog bošnjačkog galasačkog tijela!

To matematički može biti samo ‘velika manjina’! Prije nego što više i pomisliš da udovoljiš Dodiku i njegovoj sviti, koji bi da ruše, prerađuju, dorađuju i mijenjaju zakon o negiranju genocida, te time negiraju presude najviših svjetskih sudova, a time negiraju i sam presuđeni genocid, pomisli na broj 8372. Pomisli na zločine genocida u Prijedoru, Višegradu, Foči, Bijeljini, Zvorniku!

Pomisli šta bi ti imali reći svi oni čiji su životi prekinuti genocidnom zločinačkom rukom! Na djecu čije je djetinjstvo tako ugašeno, ili na onu čije je roditelje zločinačka, genocidna ruka zauvijek oduzela. Zapitaj se je li ikako zamislivo da bi Jevreji i u jednoj državi na svijetu pristali da im iko, a još uz to i neko ko tvrdi da ih predstavlja, trguje zakonom o negiranju holokausta?! Može li zdravom umu biti i zamislivo da bi Jevreji tražili načina da udovolje pripadnicima Trećeg Rajha i da čekaju da im ‘ljudi kažu šta hoće’?! Da te pitamo je li te sramota takvo šta i pomišljati, ne vrijedi. Davno si dokazao da ne znaš ni za stid, ni za sramotu. Ali ti ne dozvoljavamo da nas više ponižavaš! Umjesto da tražiš da tzv. NSRS poništi sve nelegalno donesene zaključke koje vode u secesiju i koje su izvor i uzrok problema, ti si spreman da ponovo poniziš naše žrtve i njima ‘podmitiš’ svoje ‘koalicione partnere’! Neće moći- nece proći! Niti smije! Providne i gadljive su tvoje igre odavno postale, ma koliko se trudio da ih maskiraš i upakuješ, kako sam tako i uz pomoć svojih poslušnika i megafona poput Konakovića i Radončića!

Po kafanama i hotelima trguješ sa državom kao da je tvoje lično vlasništvo, a ne hiljadugodišnja historijska postojbina naših predaka!

Nemoj da je mješaš sa Adom Ciganlijom ili Smederevskim pašalukom! Jasno je i najvećem političkom laiku da si u hotelu u Dubrovniku dogovorio ‘izborni zakon’ s Plenkovićem, pa su odmah iza toga odjednom ‘vaskrsli’ Palmer I Eichhorstova, koji su prije toga obećali da ‘više neće dolaziti jer su pregovori o izbornom zakonu propali’!

Ovaj put ste vas dvojica dogovorili prodaju države kroz ‘izborni zakon’, pa su oni ushićeno dotrčali nadajući se i prilici da poberu poene za svoje političke karijere!

Nakon dogovora s Plenkovićem, očito vjerujući da još ima naivnih, pokušao si priču o ‘izbornom zakonu’, koji vodi u dalju podjelu države i ‘treći entitet’ (presuđen kao UZP), upakovati u bajke o tome kako je ‘potrebno relaksirati odnose između Bošnjaka I Hrvata’! Biće da ti nije jasno da takvih naivnih više nema! Nemamo mi nikakvih problema sa odnosima sa Hrvatima u našoj zemlji. Pitaj prof. dr. Ivu Komšića, Željka Komšića. prof. dr. Slavena Kovačevića i sve takve kojima je u srcu ljubav prema našoj državi, kojima je glavni grad Sarajevo i čije je opredjeljenje građanska država. Isto se odnosi na časne Srbe poput Mirka Pejanovića, Mire Lazovića, Bogića Bogićevića i mnogih drugih, koji nemaju ni najmanjeg problema sa zakonom o negiranju genocida! O odnosima sa sljedbenicima dva presuđena UZP-a nije na nama da brinemo. Oni su jedini i glavni uzrok problema u državi i ne mogu biti dio rješenja tih problema. Oni su tu da sprovode velikodržavne agresorske politike dviju susjednih država.

U isto si se kolo s njima uhvatio očito i ti! Cvetković i Maček bi mogli pozavidjeti Dodiku i Čoviću na takvom ‘koalicionom partneru’! Priča se, a gdje ima dima ima i vatre, da si sa Čovićem u Neumu postigao dogovor o izbornom zakonu, ali ga držiš u tajnosti, dok javnosti prodaješ priču o tome kako su dogovori ‘propali’. Biće da treba malo vremena da se smisli taktika da se taj ‘dogovor’ plasira građanima. Haman da je jedna od tih ‘taktika’ ovih dana izgmizala kroz priču kako se Čović ‘neće kandidirati’, samo da ‘izborni zakon’ koji ste u Neumu dogovorili, prođe! Zar misliš da ne znamo da Čovićeve kopije i marionete stoje u redu da zasjednu na ‘prijesto’ i dovrše ono što je krajini cilj Hrvatske: Treći entitet i otimanje naše državne teritorije! Neće proći ni ta, niti bilo koja druga taktika jer, građani nisu spremni prihvatiti nikakav izborni zakon do građanskog! Onog gdje će se primijeniti presude Evropskog suda za ljudska prava- i to sve, počev sa presudama Zornić i Sejdić – Finci. Znamo da je za tebe stranka važnija od države, da važi ona ‘stranka- to sam ja’ i ‘država- to smo mi’ (ti i tvoja dva ‘koaliciona partnera’), i da ti ne smeta ‘loše drustvo’ rušitelja države.

Opet ponavljamo – s kim si onakav si. Ali, patriote naše zemlje na svakoj tački Planete interesuje samo jedno: opstanak naše države. Stoga ti želimo reći da nema više udovoljavanja i ispunjavanja želja vojvodama Dodiku i Čoviću i njihovim svitama koje sprovode velikodržavne agresorske politike Srbije i Hrvatske. Ni pedlja više! Ni momenta više! U slučaju popuštanja, bilo da se radi o bilo kojem aspektu Inzkovog zakona, te izbornog zakona’ po mjeri Čovića i UZP družine, ili pitanja državne imovine, to će predstavljati čin izdaje i rušenja države, te će patrioti ove zemlje shodno tome podnijeti krivične prijave protiv svih onih koji u tome budu učestvovali.

U prilog našim opravdanim pretpostavkama da si napravio sa Čovićem prljav deal u Neumu jeste i najava Angeline Eichorst da će, nakon što se susrela sa Plenkovićem, ponovo doći u Sarajevo da pokuša završiti taj prljavi posao, odnosno čuvati tebi leđa u epizodi upoznavanja javnosti sa dogovorenim, sa izdajom. Ako želiš demantirati ove pretpostavke pozivamo te da joj poručiš da ne dolazi u Sarajevo!

Na kraju da spomenemo da će bilo kakav izborni zakon kojim se otvara mogućnost stvaranja nove izborne jedinice (Trećeg entiteta), i udovoljava Čoviću i UZP družini biti momentalno podnešen Evropskom sudu za ljudska prava na pravno poništenje po osnovu Evropske povelje o ljudskim pravima i presuda Evropskog suda za ljudska prava.

Ekspertni tim za Bosnu i Hercegovinu – U ime Facebook grupe koja broji oko 60.000 građana koji traže povratak u život jedino važećeg Ustava Republike Bosne i Hercegovine:

 Dženana Delić, prof. poslovnih studija i prava (UK), 

 Bedrudin Gušić, publicist, novinar (SAD/Banja Luka), 

Ibrahim Halilović, novinar (Kanada-BiH)

 Mr. sci. Marjan Hajnal (Tel Aviv/Sarajevo

Nihad Filipović, pravnik, publicista, bivši logoraš (UK)

Almedin Salčin

Ukratko o autoru Bloga – Ibrahim HALILOVIĆ

IMG_9989

Ibrahim Halilović rođen je 1946. u (Mrkonjić Gradu) (Varcar Vakufu) gdje je pohađao gimanziju. Završio učiteljsku školu u Jajcu.

Pisanjem se bavi od 1969. Prvu novelu pod nazivom “Sramota” objavio je “Prosvjetnom listu” u Sarajevu. Novele objavljivao u banjalučkom “Glasu”, sarajevskom “Oslobođenju“, “Odjeku”, te u “Mostu” Hanau, Njemačka, i “Mostu” – Mostar.

Novinarstvom se bavi od 1970.

Od 1978. profesionalno radi na Televiziji Sarajevo, Dopisništvo Jajce, sa statusom reportera – samostalnog urednika. Sarađivao je honorarno s “Glasom”, “Oslobođenjem”, “Politikom”, “Večernjim listom”.

Koautor je fotomonografija “Mrkonjić-Grad” i “Bjelajce”.

Za vrijeme komunističke vlasti bio je proganjan i zatavaran, a nekoliko puta mu je bilo zabranjivano raditi na području Mrkonjić-Grada i Šipova zbog kritičkog novinskog izvještavanja. Na početku agresije na RBiH bio je uhapšen na punktu srpske milicije u Majdanu. Sredinom maja 1992. prelazi tajno u Jajce, gdje osniva i uređuje lokalnu TV Jajce, kojoj je glavni i odgovorni urednik.

Po nalogu srpske vlasti, milicija je uhapsila njegovu obitelj u Mrkonjić-Gradu (Varcar Vakufu) – suprugu i dvoje maloljetne djece koji su držani kao taoci pod danonoćnom milicijskom stražom u kućnom pritvoru od sredine juna do 21. septembra 1992., zajedno s roditeljima predsjednika lokalnog HDZ i porodicom novinara Mehmeda Buhića. Uz oko U većoj grupi civila iz Mrkonjića, Razmijenjeni su za zarobljene četnike u Jajcu 22. septembra, kada odlaze u Hrvatsku, a potom u Njemačku gdje ubrzo osniva sedmični magazin “Eurobosna”, čiji je bio glavni i odgovorni urednik.

Godine 1997. pokreće vlastiti magazin “Most”, koji je izlazio na bosanskom jeziku u Hanau. Od 1999. živi u Kanadi, u Windsoru, gdje je pokrenuo radio-emisiju za gradjane BiH. Povremeno objavljuje reportaže na BHT1, a potom na TV Federacije BiH. Dobitnik je nekoliko godišnjih nagrada TV Sarajevo kao autor filmskih novinskih priloga, te godišnje nagrade Udruženja novinara BiH.

Kategorije:

http://bs.wikipedia.org/wiki/Ibrahim_Halilovi%C4%87

Ivan LOVRENOVIĆ: KAD JE IBRAHIM MORAO OTIĆI, ONDA JE TO DOISTA KRAJ. KRAJ I SMAK

Ivan Lovrenović, Zagrepčanin, Sarajlija, ali dušom uvijek Varcaranin gdje je odrastao uz Didovo kolino, kojeg je rat zatekao u Sarajevu, napisao je u svojoj kolumni u „Oslobođenju“ ratni zapis o Varcaru na osnovu mojih oskudnih izvještaja koje sam slao iz Jajca gdje sam tajno prešao poloino maja 1992. Sa Varcarem nije bilo nikakvih veza – telefonske linije prekinute, putevi blokirani, četnici sa okolnih brda oko Jajca biju iz svih oružja, raketama iz Podrašnice, avijacijom iz zraka; taj Ivanov zapis prenosi Alija Isaković u svojoj knjizi dnevničkih zapisa „Antologija zla“ od 19. srpnja 1992.

„Sada o Varcaru slušam samo suhe izvještaje, a to posredno iz Jajca. Naši Ibrahim (Halilović, urednik i dopisnik RTVBiH, ratni reporter već dvadeset godina neprekidno, dok nije bilo ni Alije ni Radovana, a bilo je četnika, istih onih koji su to i sada, samo tada pod firmom SK i SUBNOR-a) morao je otići. Kad je Ibrahim morao otići, onda je doista kraj. Kraj i smak…“

Ivan kaže, a Alija prenosi kako sam bio „ratni reporter neprekidno već dvadeset godina“.

To je tačno; samo bih na tih dvadeset  – dodao još dvadest godina i nove  firme, partnere i koalicione partnere s kojima javno pandžu lomim – SDS, HDZ, SDA, SSND, SBiH, IZ  njihovu, za šaku maraka kupljenu intelektualnu elitu, poslušne medije, botove, sahanolisce…

poziv šukrije, nejbolje ver. nor.
wdr, wir sind... krupno
propusnica tv jajce_0003
CJAM, potvrda, krupnije
iskaznice
dva poziva i sup br 1
Inspektori SUP-a Mrkonjić-Grad su morali poštivati proceduru prilikom slanja poziv a na informativne razgovore; ovaj poziv nije bio protokoliran, drugi nije imao pečat, a treći potpis. Nisam se htio odazvati sve dok nisam dobio ispravan službeni poziv kao proporućenu poštu. Kada sam se sreo sa inspektorem Radićem, nisam odao svoj izvor informiranja. Sada ne želim da iko hvata zmiju mojim rukama
SDS Jajce, zabrana
SDS Jajca mi ne garantira sigurnost

 

BOSANSKI PATRIOTI TRAŽE OD AMERIČKE AMBASADE DA ŽELJKI CVIJANOVIĆ USKRATI VIZU ZA ULAZAK U USA ZBOG NEGIRANJA GENOCIDA

Molimo amričku Ambasadu u Sarajevu da uskrati vizu Željki Cvijanović, predsjednici RS, zbog izdavanja ukaza kojim negira član 145a Krivičnog zakona BiH kojim se zabranjuje negiranje genocida i kojim je zaprijećena kazna zatvora do pet godina, stoji u pismu Bosanskih patriota upućenom USA Ambasadi u Sarajevu

Citat člana 154a Krivičnog zakona BiH

The Law on Amendment of the Criminal Code of Bosnia and Herzegovina amends Article 145a to include the following: “Whoever publicly condones, denies, grossly trivializes or tries to justify a crime of genocide, crimes against humanity or a war crime established by a final adjudication pursuant to the Charter of the International Military Tribunal appended to the London Agreement of 8 August 1945 or by the International Criminal Tribunal for the former Yugoslavia or the International Criminal Court or a court in Bosnia and Herzegovina, directed against a group of persons or a member of such a group defined by reference to race, color, religion, descent or national or ethnic origin, when the conduct is carried out in a manner likely to incite to violence or hatred against such a group or a member of such a group, shall be punished by imprisonment for a term between six months and five years.”

Željka Cvijanović negira genocid, ali njavljuje put u USA: Da li će kao negator genocida ostati bez američke vize i naći se na američkoj crnoj listi; Bosanski patrioti traže od USA Ambasade u Sarajevu zarbanu ulaska predsjednici RS u Ameriku

Ukazujući na Krivični zkon BiH kojim se zabranjuje negiranje genocida, Bosnski patrioti treže od USA Ambasade u Sarajevu da odbije izdavanje vize Željki Cvijanović pred njen pompezno najavljen put u USA:

Citat pisma poslanog USA Ambasadi u Sarajevu:

“Deny issuing a US visa to Željka Cvijanovic who has signed the law in the so-called ‘Republika Srpska to delegitimize the law on genocide denial which also applied to Holocaust denial, that was passed by former OHR representative Valentin Inzko. By issuing her a US visa you will become an accomplice to her anti- Dayton actions. This is the law that Zeljka Cvijanovic signed the annulment of: The Law on Amendment of the Criminal Code of Bosnia and Herzegovina amends Article 145a to include the following: “Whoever publicly condones, denies, grossly trivializes or tries to justify a crime of genocide, crimes against humanity or a war crime established by a final adjudication pursuant to the Charter of the International Military Tribunal appended to the London Agreement of 8 August 1945 or by the International Criminal Tribunal for the former Yugoslavia or the International Criminal Court or a court in Bosnia and Herzegovina, directed against a group of persons or a member of such a group defined by reference to race, color, religion, descent or national or ethnic origin, when the conduct is carried out in a manner likely to incite to violence or hatred against such a group or a member of such a group, shall be punished by imprisonment for a term between six months and five years.”

Moguće je da Cvijanovićka već ima vizu, pa bi je u tom slučaju trebalo poništiti, smatraju Bosanski patrioti. Dodaju, vrijeme je da USA i Cvijanovićku stavi na svoju cnu listu.

Bosanski patrioti smatraju da bi izdavanje vize Željki Cvijanović bio gest negiranja genocida i zakona zemlje domaćina od strane američke Ambasade…

Bosanski patrioti:

Dženana DELIĆ

Ibrahim HALILOVIĆ

Bedrudin GUŠIĆ

Nihad FILIPOVIĆ

u ime Facebook grupe koja broji preko 57.500 građana koji zahtijevaju povratak Ustava RBiH

https://www.facebook.com/groups/ustavrbih

Pismo upućeno Bakiru Izetbegoviću, Denisu Zvizdiću i Željku Komšiću: NA OSNOVU USTAVNOG ZAKONA IZ 1995., DOMAĆEG I MEĐUNARODNOG PRAVA, PRESUDA UN-OVIH SUDOVA, IUS COGENS NORME,REFERNDUMA IZ 1992.., ODMAH SAZOVITE PARLAMENT I PROGLASITE REPUBLIKU BOSNU I HERCEGOVINU JER JE DODIK SRUŠIO IONAKO ILEGALNI DAYTONSKI USTAV

Predsjedniče Predstavničkog/Zastupničkog  doma Parlamenta (R) BiH

Predsjedniče Doma naroda,Predsjedavajući Predsjedništva!

Svjedoci smo potpune paralize ilegalnog daytonskog sistema koju dugo vremena izaziva  Milorad Dodik, predsjednik SSND-a i član Predsjedništva dejtonske BiH.

Umjesto što spašavate genocidnu RS i vašeg koalicionog partnera Milorada Dodika, umjesto što tražite i očekujete pomoć od međunarodne zajednice da riješi krizu kojoj ste i sami doprinijeli, ako u sebi imate i zehru osjećaja za pravo i pripadnost našoj Majci Bosni koja nas je sve rodila i odnjihala, a nejmamo druge niti bolje, ako želite dobro njenim građanima, morate odmah sazvati zajedničku sjednicu oba doma Parlamenta i na osnovu Izbornog zakona usvojenog u Skupštini Republike Bosne i Hercegovine 12. decembra 1995. godine,proglasite daytonski (ilegalni, nikad u Parlamentu usvojeni tzv. daytonski Ustav) nevažećim i odmah proglasite Republiku Bosnu i Hercegovinu vraćanjem u život jedinog važećeg Ustava Republike Bosne i Hercegovine. To uopće nije političko, nego pravno pitanje koje vi kao predstavnici zakonodavne vlasti morate izvršiti. 

Kao osnivač i administrator Facebook grupe koja broji preko 55.000 članova, a imajući u vidu da djelujemo 12 godina u potpunom medijskom mraku i ignoriranju od strane vaših daytonskih medija, , pišem vam ovo otvoreno pismo i podsjećam na slijedeće: 

“AKO SE INTERNACIONALNI MIROVNI SPORAZUM I USTAV NE BUDU SPROVODILI, REPUBLIKA BOSNA I HERCEGOVINA MOŽE PROGLASITI MIROVNI SPORAZUM NEVAŽEĆIM I NASTAVITI DJELOVATI KAO REPUBLIKA BOSNA I HERCEGOVINA.

Na znanje, citat iz jedino važećeg Ustava Republike Bosne i Hercegovine
ODBRANA REPUBLIKE
Član 154.

Neprikosnoveno je i neotudivao pravo i dužnost građana, naroda Bosne i Hercegovine i pripadnika drugih naroda koji u njoj žive da štite i brane slobodu, nezavisnost, suverenitet, teritorijalni integritet i cjelokupnost i Ustavom utvrđeno uređenje Republike:Član 155.

Niko nema pravo da prizna ili potpiše kapitulaciju, niti da prihvati ili prizna okupaciju Republike Bosne i Hercegovine ili pojedinog njenog dijela. Niko nema pravo da spriječi građane Republike Bosne i Hercegovine da se bore proti vneprijateljakoji je napao Republiku. Takvi akti su protivuštavni i kažnjavaju se kao izdaja Republike.

Izdaja Republike je najteži zločin prema narodu i kažnjava se kao teško krivično djelo. .

Na znanje, citat iz Ustavnog zakona o izmjenama i dopunama Ustava RBiH od 12. decembra 1995.

“Član 1.

Republika Bosna i Hercegovina, ostvarujući svoja suverena prava, može svoje unutrašnje uređenje preoblikovati u skadu sa Ustavom Bosne i Hercegovine u okviru internacionalnog mirovnog sporazuma za Bosnu i Hercegovinu.

Član 2. 

Ako se internacionalni mirovni sporazum za Bosnu i Hercegovinu i Ustav Bosne i Hercegovine ne budu provodili, Republika Bosna i Hercegovina može proglasiti nevažećim internacionalni mirovni sporazum za Bosnu i Hercegovinu i nastaviti da djeluje kao internacionalno priznata, suverena nezavisna država u skladu sa Ustavom Republike Bosne i Hercegovine.”

Puno je pravnih razloga da se sastanu preživjeli zastupnici Skupštine RBiH koji su donosili ovaj zakon i da proglase povratak u život Ustava Republike Bosne i Hercegovine. O tome ne može odlučivati ni Dodik, ni Čović, ni Ivanić, ni Izetbegović Jr. niti ikoji Dejtonac, ma ko on bio. Mogu samo istinski patrioti ma ko oni bili.Dodatni razlozi zbog kojih treba proglasiti Republiku BiH:

1. Potpuna paraliza državnih (dejtonskih) institucija od strane Milorada Dodika i NS RS.2. Ustav RBiH koji je bespravno pogažen od strane Alije Izetbegovića, USA i međunarodne zajednice,  i delegacije RBiH koja je učestvovala u mirovnim pregovorima u Daytonu, za što niko nije imao mandat makar i pod izgovorom svjetskih sila da zaustave rat, što je u suštini negiranje genocida i Republike Bosne i Hercegovine!)

3. Deytonski mirovni Sporazum nije nikad usvojen u Parlamentu, pa je nevažeći.

4. Nikada nije sproveden u život Anex VII o povratku izbjeglica, pa je i zbog toga taj Sporazum nevažeći. (Umjesto da se na osnovu toga Aneksa VII proglasi Mirovni sporazum nevažećim i revitalizira ustavni poredak RBiH, u toku je incijativa o proglašenju Aneksa VII završenim, što je nedopustiv atak na domaće i međunarodno pravo, izbjeglice, pa čak i gaženje daytonskog Mirovnog sporazuma.) 

5. Dodik nekažnjeno stalno krši odluke Ustavanog suda, prijeti otcjepljenjem RS, njenim pripajanjem Srbiji; blokira i ruši državne institucije, izaziva permanentne krize, terororizira građane, huška na rat, naoružava policiju kao vojnu silu, nekažnjeno provodi kriminalne radnje na disoluciji i uništenju države, jača četnički pokret, usvaja  zakone Srbije i provodi ih u RS-u, pa je daytonski Sporazum i zbog svega toga nevažeći,6. Na osnovu presuda Svjetskog suda pravde za genocid i pojednačnih presuda izrečenim na Tribunalu ratnim zločincima za genocid, mirovni Sporazum je nevažeći. Nevažeći je i zbog kršenja Konvencije o sprečavanju u kažnjavanju zločina genocida, te ultimativne svjetske pravne norme ius cogens. Sve to vam daje za pravo proveđenje odredaba Ustavnog zakona iz 1995. i vraćanje u život legalnog Ustava RBiH, to jeste povratak na prethodno ustavno-pravno stanje – prije genocida.

7. Na osnovu nepobitne odluke građana na referendumu 1992. kojom su izglasali neovisnost i suverenost RBiH koja je kao takva primljena u UN. Dokumenti o prijemu u UN glase na ime Republike BiH, daytonski Sporazum (ustav kao njegov dio!) su pravno nevažeći. Da bi se derogirala referendumska odluka, morao bi se organizirati novi referendum i makar sa jednim glasom više osporiti referendumsko “DA” RBiH. Uostalom svi papiri za prijem RBIH u UN glase na ime RBiH.

(Vi političari, kao i dejtonski pravnici, doktori prava poput Kasima Trnke, nikada nećete posegnuti za ovim argumentima niti će pritisnuti vas političare privržene da se priklonite ideji neminovnog opstanka države RBiH da napravite taj korak. Uz vas je i daytonski hor poslušnih medija. Tako rof. dr. Suad Kurtćehajić tvrdi čak da je dejtonski Sporazum legalan i da za sve treba pitati Srbe. Vi, pak, u svakoj Dodikovoj neprilici spašavate ga i politički i finacijski, što činite i sada kao da Dodik nije izvršio puč i ukinuo daytonski Ustav. Takvi nas neće izvesti na selamet, neće ni međunarodna zajednica jer ona je kumovala Daytonu i drži ga se ko pijan plota, zadovoljna samo „neka se  ne puca.“ A – samo što nije! Za svaku odluku donesenu koju sada osporavaju, digli su ruke i Srbi, pita ih se za sve, oni su alfa i omega u daytonskoj BiH, oni su nagrađeni s državom u državi, a genocid i urbicid niko ne smije ni spomenuti, kao ni dobijeni spor na Svjetskom sudu protiv Srbije i Crne Gore koji je sabotiran je i miniran, a saboteri na slobodi.! Koga su Srbi pitali kada su proglašavali RS, gazili Ustav RBiH, počinili genocid, kada su pogazili dejtonski ustav, udluke Ustavnog suda, kada su zloupotrijebili oružane snage na tzv. paradi u Banjoj Luci 9. januara 2016., kada su blokirali državne institucije, a akteri paralize umjesto da su uhapšeni, izvode performanse u Predsjedništvu i prijete nestankom BiH!  

Sve što su (Karadžićevi i Dodikovi) Srbi uradili, uradili su protupravno – grubo gazeći domaće i međunarodno pravo, i pri tome počinili su genocid, pa dobili državu kao nagradu i sad će odlučivati o našoj sudbini, o ratu i miru, a vi, političari, uporno spašavate i Dodika i genocidnu RS. To je suučešništvo u genocidu i razbijanju države. Na stotine je pravnika koji su se izlegli ispod šinjela “doktora prava” Kasima Trnke koji smatraju Dayton svetim slovom. Republika BiH ni njima ni vama nije ni na kraj pameti, mada su vam puna usta prava i mada kao zakonodavci imate nezasluženo dobre plaće i velike privilegije. Da li se bojite ne samo njihova gubitka, pa ne potežete za Ustavnim zakonom i pravnim vraćanjem u život Ustava Republike Bosne i Hercegovine!) 

8. Ne uzdajmo se u velike sile, one su nas izdale mnogo puta. One su zajedno sa našim predstavnicima u Dytonu ilegalno nastavili već poodmakao proces komadanja države RBiH u cilju njenog konačnog uništenja. Imajte na umu kako tuđa ruka svrab ne češe.Velike sile imaju preča posla od kažnjavanja Dodika. Ustvari, Dodik se uklapa u njihov plan konačnog uništenja RBiH. Da su imale pravo na umu, svjetske sile nikada ne bi nagradile genocid, niti bi napravile daytonski ustav osim u namjeri da on ne funkcionira u praksi. Svjetske sile nikad ne bi  instalirale Dodika u vrh vlasti sa samo četiri poslanika u tzv. NS RS osim u namjeri i danas nekažnjeno vedri i oblači sudbinom naše države i nama samim.. 

9.Sudbina RBiH nije u rukama međunarodne zajednice, niti u Dodikovim,niti u rukama njegovih koalicionih partnera, nego u rukama lojalnih građana Republici BiH, u domaćem i međunarodnom pravu… Vi ste izabrani da predstavljate i građane i državu koja je danas ugrožena više nego ikad, ne smo od Dodika, nego i svih onih koji mu gledaju kroz prste i bacaju uže spasa.

10. Međunarodna zajednica nije dobila ni jedan jasan ultimativni zahtjev da mi ozbiljno zahtijevamo naše NEOTUĐIVO PRAVO NA REPUBLIKU BOSNU I HERCEGOVINU. Bilo je nekih verbalnih prijetnji (Bećirević, Džeferović…), ali pravih praktičnih poteza nije. Da pače, u toku je utrkivanje za spas RS, u čemu prednjači Izetbegović jr. Tako je od 1995. Umjesto zahtjeva pozivanja na domaće i međunarodno pravo, Povelju UN, Konvenciju o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida, ius cogens normu, bečku Konvenciju o međudržavnim ugovorima, vi čak ni prilikom istupanja u UN-u ili razgovorima sa generalnim sekretarima i njegovim zamjenicima, na Vijeću Europe, u susretu sa EU zvaničnicima, nižerazrednim činovnicima USA,  OHR-om…,  jedino inzistirate na Daytonu i konsttutivnim narodima, entitetima, umjesto da  tražite izvršenje presuda UN-ovih sudova, te vratitite jedino važeći Ustav građanske Republike BiH.

Stoga, gospodo, Izborni zakon u šake, pa odmah u Parlament gdje ćete na osnovu prava koje je taj Parlament RBiH usvojio 12. decembra 1995. proglasiti Republiku Bosnu i Hercegovinu jer je daytonski ilegalni sistem kapitulirao. Evo vas, gospodo parlamentarci, pred konačnim izborom: da li ste za Republiku Bosnu i Hercegovinu, za koju imate podlogu i u domaćem i međunarodnom pravu, ili ste za Republiku srpsku za koju su najviši svjetski sudovi izrekli da je nastala na genocidu i koja upravo ovih dana ruši Deytonki sporazum i Bosnu i Hercegovinu a koja egzistira na Aneksu IV istog? Ovo nije političko, već pravno i po zemlju sudbonosno pitanje. Do vas je! Ako vam to nešto znači, imaćete podršku i nas preko 55.000 građana okupljenih u Facebook grupi Zahtjev za povratak Ustava Republike Bosne i Hercegovine.

Ibrahim Halilović, u ime Facebook grupe koja zahtijeva povratak Ustava Republike BiH (aktivna 12 godina, danas broji preko 55.000 građana). bivši reporter TV Sarajevo i RTVBiH, privremeni povratnik u Varcar Vakuf – Mrkonjić-Grad

P.S. Molimo oprost za pokoju tipkarsku grešku. Bunovno se, malo se spava, nesanica je zbog protupravnog nekažnjenog ugroženog opstanka države i njenih građana  

Prof. Boyle: AMERIKANCI SU LEGALIZIRALI REPUBLIKU SRPSKU, ONI SU STVORILI TAJ PROBLEM, NA NJIMA JE I DA GA RIJEŠE

Danas samo imali prepisku sa prof. dr. Francisom A. Boyleom u vezi sa zabrnjivajućomsituacijom u našoj zemlji koju je izazvao Dodik, a na koju pravi odgovor nemaju ni domaći političari ni međunarodna zajednica čiji se visoki predstavnik ne petlja u svoj posao.

Profesor Boyle smatra kako je rješenje problema u rukama Amerikanaca, ali ne nižerazrednih izaslanika.

Prof. Boyle: General Milley, šef Združenih štabova i direktor CIA Burns trebaju Dodiku očitati bukcicu a ne nižerazredni činovnik Escobar

Prof Boyle kaže: “Na Amerukamcima je da zaustave Dodika. Oni su legitimizirani RS od vremena kad se uključio Holbrooke 1994, pa preko Dejtona i kasnije. Amerikanci su stvorili ovaj problem. Objasnio sam njihovu historijsku grešku u knjizi ‘Zaustsvljanje srpskog genocida nad Bosancima’. Ovaj Eskobar kotira prilično nisko na listi zvanicnika. Zato ga Dodik i ne uzima za ozbiljno. Amerikanci trebaju da pošaljiu (u Bosnu) Predsjedavajućeg zajedničkih štabova, generala Milleya, i šefa CIA, Burnsa, da mu očitaju bukvicu.”

(Originalan tekst: It is really up to the Americans to stop Dodik. The Americans legitimized RS from the time when Holbrooke got involved in 1994 up through Dayton and beyond. The Americans created this problem. I explain their historical culpability in our book Stopping Serb Genocide Against The Bosnians. This fellow Escobar is pretty low on the American totem pole. So of course Dodik did not take him seriously. The Americans need to send the Chairman of the Joint Chiefs of Staff  General Milley  and  the Head of the CIA Burns over to talk to Dodik and read  the riot act to him. fab.)

Dženana DELIĆ

Ibrahim HALILOVIĆ