• Jedan od novoizgrađenih mostova srušio se pod teretom kamiona “FAP” 4. jula 1973. godine. To bi moga biti pouka za vlast u Jezeru koje su bez ikakvih valjanih proračuna i mjerenja podigla nosivost mostova za prijašnjih 12 na sadašnjih 40 tona.
• Ofrlje podizanje tonaže načelnica pravda nekakvim vojnim standardima gradnje mostova koji su morali imati nosivost 60 tona. Potrebu utrostručenja nosivosti stavlja i kao potrebu u razvoju turizma – biva, mnogi grade vikendice na obalama Plive, moraju proveziti kamionima građevinski materijal, pa treba uvećati nosivost, bez obzira na njihovu starist, stanje, loše održavanje… Za naivne to može biti prihvatljivo, ali šta ako mostovi propadnu? A jedan je već propadao!

Širu javnost zanima na osnovu kojih proračuna, mjerenja izdržljivosti je utrostručena nosivost oba mosta na Plivi i to povezuju sa interesom koji vrh vlasti u Jezeru ima od “Lykosa” koji na širem području vrši geološka istraživanja kako bi preko tih mostova mogla prelaziti teška mehanizacija. Pitaju se spravom koja je cijena se plaća ili će biti plaćena u svemu tome.

Projekat i drugi papiri o izgradnji dva mosta preko Plive po svoj prilici ne postoje, ali postoje svjedoci koji se sjećaju ko je i kako izgradio oba mosta.

“Do negdje 1970. godine na oba plivska rukavcima Jezeru bile su drvene ćuprije. Novo vrijeme i sve gušći promet zatijevao je čvršće mostove. Inženjer Nusret Aganović iz Jezera bio je glavni organizator i realizaror te ideje uz podršku lokalnog stanovništva, jajačke Općine i privrede, u prvom redu “Elektrobosne.” Moguće je da su mostovi građeni po zamisli ing. Aganovića koji je i izvršio proračune i nacrte,” kaže jedan svjedok. Ali, nikakvi papiri dokazi ne postoje.

U akciji izgradnje mostova na Plivi u Jezeru učestvovali su brojni mještani koji su, među ostalim poslovima, miješali i beton za stope mostova u Plivi. Svjedok navodi imena Smaje Ribića, Kijada Hasića, Hajdera. Kaže da su od “Elektrobosne” dobili travrzne na koje je postavljena čelična armatura i izliven beton. Svjedok se sjeća i postavljanja limenih tabli na drvene oplate za šalovanje stopa u koritu Plive kako voda ne bi isparala beton.Inače, na željezne traverzne nije postavljan beton, nego su poredane deblje daske.

Nekoliko godina mostovi su se dobro držali.

Ali, o Danu borca 4. jula 1973. dogodla se nezgoda. Izgleda kako je neki vozač “FAP”- a pokušao za praznik “baciti” jednu šverz turu. Preduzeće ne radi zbog praznika, nema nadzora poslovođe, živa zgoda koristiti državni kamion, a novac saviti u svoj džep.

Kada je kamionom natovarenim pijeskom (pržinom?) nagazio na prvi most na Plivi, konstrukcija nije izdržala pod teretom. Most se provalio i “FAP” se svalio u korito. U zraku se nagnuo, zadnja stranica karoserije naglo se otvrila i pijesak se sručio u Plivu. Bio je to nezaboravan prizor; digao se ogroman bijeli oblak. Sve je izgledalo nestvrano, strašno, kao iz nekog ružnog sna. Srećom, vozaču nije ništa bilo, niko od žiteja nije se tada našao na mostu. Narod se iznenadio i prepao… Vozač pogotovo.

Kamion su kasnije izvukli iz korita Plive uz pomoć nekih dizalica i čekrka,” sjeća se drugi svjedok i gradnje i propadanja jezerskog mosta. Most je ubrzo popravljen, opet akcijama mješana. Iz “Elektrobosne” i “Energoinvesta” dovezene su i ugrađene jače željezne traverzne, beton ojačan armaturom.

Most je zadnjih godina slabo održavan. Mještani su sami krpili isprovaljivane rupe na mostu kod Žerića kafane.

Propadanje mosta na Plivi 1973. godine je haman zaboravljeno, ali su sjećanja osvježena nakon promjene tabli nosivosti mostova sa 12 na 40 tona.

I prije promjene tonaže, načelnica Jezera je izdala dozvolu Željku Cukutu za prelaz teških kamiona i građevinske mehanizacije preko tih mostova.

Da li je načelnica Jezera svjesna kako je trostruko uvećanje nosivosti mostova rizik po sigurnost saobraćaja i živote ljudi? Da li su pohlepa za novcem od Lykosa važniji od sigurnosti i ljudskih života, pitanje je na koje pravi odgovor mora dati baš ona i istražni organi koji se za sada prave gluhi slijepi?

Hoće li ta i takva vlast, oličena u svemogućoj Snežani Ružičić – ako se ne daj Bože šta loše dogodi zbog opterećenja mostova u Jezeru postupiti isto kao i Nihad Uk, premijer Kantona Sarajevo nakon tramvajske nesreće:

Dati ostavku, ali ostati u fotelji bz ikakve odgovornosti i nastaviti primati platu!?

Načelnica Jezera ne može oprostiti novinarki FTV koja je u “sred emsije” o ekološkim ispitivanjima u Jezeru objavila njenu fotografiju na kojoj se ukazuje sa kokardom na šajkači, kokardom koja neodoljivo podsjeća na onu koju je nosio pogubljeni ratni zločinac Draža Mihajlović.

Načelnica ne može zaključiti kako je pokazivanje njene fotografije s kokardom na glavi dobro smišljeni potez novinarke kojim je informirala javnost o kakvoj osobi radi, o onoj koja progoni ekološke aktiviste, novinare, povratnike, kao i sve one koji ne misle kako ona. A ta slika govori više od hiljadu riječi.

Nakon emsije “Mreža” FTV sa video-uratkom snimljenim u vožnji, načelnica Jezera se ponovno ukazala kao mlin koji puno melje, a malo mliva daje.

Pokušala osporiti dio emisije koja se bavila ekološkim problemima u Jezeru, ali je taj pokušaj završio u još dubljem njenom kalu. Nikako shvatiti kako je ona svoj najveći neprijatej i da se samo uporno bruka i provaljuje skačući sebi i stomak, smišljajući nove obmane po sistemu “Drž'te lopova!”

Pravdala se kako da je nošenje kokarde na glavi normalna, ni malo uvrijedljiva stvar, niti izazivanje nacionalne i vjerske mržnje. Da pače, to je stvar tradicije njenog naroda. Ona s kokardom nije opasna po okolinu. Po njenom nakatdonom zaključivanju, opasni su oni koji tu njenu sliku objavljuju.

Uvaljujući se dublje u svoje blato, ona tvrdi, citat:

“Jedna strašna stvar, da oni, zamislite, ljudi se bave temom geološka istraživanja u opštini Jezero, u po te teme, znači u po teme, oni ubacuju mene sa šajkačom. Prvo, na mojoj glavi je šajkača kapa i obilježje mog naroda. Drugo, na mojoj šajkači je grb Nemanjića, grb kraljeve vojske. Tako da, ne možete, znači, da rušite koliko mi možemo da dižemo. Sramota je to za jedno novinarstvo.” Kraj citata!

Znači, sramota je novinara koji objavljuju njenu fotografiju sa kokarodom na gavi, a ne njena sramota koja je ponosno nosi na šajkači. Nije je stid niti joj je zehru žao tolikih žrtava koje su pobijene pod istim znamenjem koje ona nosi, a koje je nosio Draža Mihajlović, bilo u Istočnoj Bosni, bilo u samom Jezeru kojim ona upravlja!

Ona nejma obraza i srama, ne zna se stidjeti niti ima empatije. Ta i takva osoba s kokardom na glavi, progoni svoje neistomišljenike, a posebno ekološke aktiviste. Prikazivanje te slike u “sred emisije” koja se bavi ekologijom, potpuno je ispravno i utemeljeno s jasnom porukom. “Evo, dragi gledatelji, s kakvom osobom mi deveramo izloženi njenoj zloupotrebi položaja, napadima i primitivizmu njenih pristalica i botova, zagađivanjem okoliša i medijskog prostora…

Kokarda koju na svojoj šajkači nosi načelnica i predsjednica OO SNSD Jezero neodoljivo podsjeća na kokardu koju je nosio na svojoj šajkači Draža Mihajlović.

Ona to bez stida i potvrđuje tvrdjom da je kokarda “grb kraljeve vojske” čiji je komandant bio baš Draža Mihajlović, strijaljni ratni zločinac i fašistički suradnik.

Wikipedija piše o Draži Mihajloviću i ovo:

Citat:

“Dragoljub Mihailović, poznat i kao Draža ili Čiča (Ivanjica, 26. travnja 1893. – Beograd, 17. srpnja 1946.) bio je zapovjednik kraljevske Jugoslovenske vojske u otadžbini tijekom Drugoga svjetskog rata, osuđen je i strijeljan 1946. godine zbog ratnih zločina i suradnje s okupacijskim vlastima. Smatra se kako je odgovoran za smrt za više od 50 000 ljudi, uglavnom političkih protivnika.^[1]“Program etničkog čišćenja i stvaranja Velike Srbije

Već u rujnu 1941. godine Mihailović je izbjegličkoj vladi u Londonu dostavio program četničkog pokreta tijekom i po završetku Drugoga svjetskog rata. U njemu, između ostalog stoji:

• “b) omeđiti de facto srpske zemlje i učiniti da u njima ostane samo srpski živalj.”
• “d) u srpskoj jedinici kao naročito težak problem uzeti pitanje muslimana i po mogućnosti rešiti ga u ovoj fazi…”
• “g) izraditi plan za čišćenje ili pomeranje seoskog stanovništva sa ciljem homogenosti srpske državne zajednice.”
• “v) posebno imati u vidu brzo i radikalno čišćenje gradova i njihovo popunjenje svežim srpskim elementom.”^[2]
• Nakon toga, 20. prosinca 1941. godine Draža Mihailović je podređenim zapovjednicima dao tzv. “Instrukcije” u kojima jasno iznosi plan stvaranja Velike Srbije zasnovane na ubijanju i protjerivanju nesrpskog stanovništva, naročito Hrvata i Muslimana. U Instrukcijama nalaže:
• “… Stvoriti veliku Jugoslaviju i u njoj veliku Srbiju, etnički čistu i u granicama predratne Srbije, Crne Gore, Bosne i Hercegovine, Srema, Banata i Bačke…”
• “… Čišćenje državne teritorije od svih narodnih manjina i nacionalnih elemenata…”
• “… Stvoriti neposredno zajedničke granice između Srbije i Crne Gore, kao i između Srbije i Slovenačke, čišćenjem Sandžaka od muslimanskog življa, a Bosne i Hercegovine od muslimanskog i katoličkog življa…”
• Dalje se kao cilj navodi kažnjavanje svih ustaša i muslimana koji su krivci za “srpsku aprilsku katastrofu” (misli se na osnivanje NDH) te naseljavanje Crnogoraca na očišćene teritorije.^[2]
• Točan broj Muslimana, Hrvata i drugih nesrpskih žrtava koje su tijekom rata pogubili četnici nikad nije službeno utvrđen. Bosanskohercegovački povjesničar Šemso Tucaković je u svojoj knjizi Crimes Against Bosnian Muslims 1941–1945 procijenio da su od ukupnih oko 150 000 Muslimana pogubljenih tijekom rata njih oko 100 000 ubili četnici, pri čemu navodi imena oko 50 000 Muslimana za koje se pouzdano zna da su žrtve četnika.
• Vladimir Žerjavić je 1998. godine iznio približnu brojku od oko 29 000 muslimanskih i oko 15 000 hrvatskih žrtava,^[3] odnosno 32 000 Hrvata i 33 000 Muslimana.^[2] Zdravko Dizdar na temelju novih podataka, ali i uračunavajući još neistražene žrtve, navodi čak 200 000 Hrvata te 100 000 Muslimana koje su ubili četnici.^[2]
• Neki od najtežih četničkih zločina u provođenju genocida nad Hrvatima i Muslimanima tijekom Drugog svjetskog rata su:^{[4][5][6][7][8]}
• srpanj 1941., Bileća i Stolac – oko 1150 Hrvata i Muslimana
• pokolj kod Drvara 27. srpnja 1941. – 568 poimenice imenovanih žrtava i neodređen broj neidentificiranih Hrvata
• pokolj u Bosanskom Grahovu 27. srpnja 1941. – 62 hrvatske žrtve
• Pokolj u Krnjeuši 9. i 10. kolovoza 1941. g. – oko 240 pobijenih Hrvata
• kolovoz 1941. g., Brkovci (istočna Hercegovina) – oko 300 Muslimana
• kolovoz i rujan 1941. g., Boričevac (Lika) i Kulen Vakuf (Zapadna Bosna) – oko 2500 Hrvata i Muslimana
• studeni 1941. g., kraj Donjeg Lapca – 44 Hrvata
• prosinac 1941. i siječanj 1942. g., istočna Bosna: Foča i Goražde – oko 2050 odnosno 5000 uglavnom Muslimana, Srebrenica oko 1000, Vlasenica 2000 – 3000, Rogatica i Višegrad po oko 1000 Muslimana
• kolovoz 1942. g., istočna Bosna i dio Sandžaka (uglavnom oko Foče) – oko 1000 Muslimana
• kolovoz 1942. g., istočna Bosna (Ustikolina, Jahorina) – oko 2500 uglavnom Muslimana
• rujan 1942. g., Foča – oko 2200 Muslimana
• rujan 1942. g., Zabiokovlje – oko 160 Hrvata
• listopad 1942. g., Mostar – oko 200 Hrvata i Muslimana
• listopad 1942. g., Hercegovina (Prozor-Rama) – oko 1250 Hrvata i Muslimana
• listopad 1942. g., Zagora – oko 240 Hrvata
• veljača 1943. g., istočna Bosna i dio Sandžaka (Foča, Čajniče, Pljevlja) – oko 9200 Muslimana
• siječanj i veljača 1943. g., Zagora (Kijevo, Vrlika, Otavice, Imotski) – 140 Hrvata
• lipanj 1943. g., središnja Bosna – 42 Muslimana
• veljača 1944. g., Zagora – 67 Hrvata
• svibanj 1944. g., Goražde – oko 50 Muslimana
• do lipnja 1944. g., u okolici Rogatice – 4635 uglavnom Muslimana
• listopad 1944. g., sjeveroistočna Bosna – 25 Hrvata
• prosinac 1944. g., Vinodol (Bribir, Grižane, Tribalj) – 32 Hrvata
• siječanj 1945. g., Bosna (Kladari, Carevac) – 27 Hrvatica ” Kraj citata iz Wikipedije.

Eto, pod tim znamenjem pod kojim su pobijdni toliki ljudi, koje ponosno nosi na svojoj šajkači, načelnica Jezera poručuje kako u tome ne vidi ništa sporno te da ona voli svaku kapu, pogotivo onu s kokardom. Voli ona i fes, ne smeta joj valjda ni šahovnica jer ona rado ide na Jadransko more u Hrvatskoj. I tako glupost do gluposti, mrak dubok i sve dublji. Ali, lažna ljubav i kokarda ne idu zajedno.

Da ima na umu šta su četnici uradili u Jezeru 1992. i da joj je žao nevinih komšija, ne bi nikad stavila to četničko znamenje na glavu.

Četnici su u Jezeru ubili 57 Bošnjaka muslimana svih uzrasta, sve redom civile. Ko je ispio, pobjegao je, ostavljajući sve iza sebe. Kuće im spaljene, imovina oduzeta, povratak spriječavan od 1995. do dan danas. To osjećam na vlastitoj koži gotovo na dnevnoj bazi, a izlagala se i u spomenutoj emsiji o meni i gradnji kuće moje djece u Jezeru.

Da ima imalo stida i ljudskog obraza ne bi svaljivala na novinare svoje grijehe pokazivanja u javnosti simbol zla na glavi i ne bi ih optuživala za svoju sramotu.

Da je kokarda simbol zla, da onaj ko je nosi svjesno izaziva nacionalnu i vjersku mržnju, prepoznala je i Centralna izborna komisija BiH koja je uputila krivičnu prijavu protiv načelnice Jezera Snežane Ružičić baš zbog isticanja kokarde na svojoj šajkači.

Poruka novinarke glasi; Ta i takva osoba s kokardom na glavi, koja podsjeća na onu kakvu je nosio Draža Mihajlović, progoni novinare i ekološke aktiviste, kao i sve neistomišljenike, a pri tome zloupotrebljava službeni položaj i ovlasti.

Stoga, dobro je da je dio javnosti informiran s kakvom kontraverznom osobom imamo posla.

Umjesto u središtu Jezera kako je bilo planirano, protest protiv geoloških istraživanja, rudarenja i uništenja životne sredine biće održan pokraj tamošnje škole.

Dobro informirani tvrde da je to odluka svemoguće jezerske načenice, a pravnici kažu da je odluka nelegalna.

Sveštenici sa Ozrena, gdje je Dodikov presuđeni ministar za energetiku i rudarstvo Petar Đokić nameračio nastaviti geološka istraživanja kako bi sutra bio otvoren rudnik, stali su uz svoje stado, svoj narod.

Dodikov vječiti ministar  Petar Dokić, dozvoljava prekopavanje Hotomalja i Sinjakova kako bi bili otvoreni rudnici teških metala, čime bi bila uništena Pliva i šira životna sredina.

Jezerska primadona stala je uz Lykos.

To potvrđuje povećanje nosivosti tonaže mostova na Plivi sa 12 na 40 tona. To se dokazuje činjenicom da je Lykosu izdala prostorije u zgradi Opštine Jezero.  Kao Bog maglu, progoni i vrijeđa ekološke aktiviste, rado bi ih tužila i oglobila zbog njihovog protivljenja uništenju ćovjekove okoline. Ismijava ih i vrijeđa.  

Dobro upućeni u ovaj skandal tvrde da se na poziv za večeru s Lykosovim direktorom SIM Metalsa Lujića na večeru na Balukhani sa zadovoljstvom odazvala načelnica Jezera, ruku pod ruku sa jezerskim parohom.

Za razliku od njih, poziv na večeru je odbio načelnik Opštine Mrkonjić-Grad i komandir Stanice milicije u Jezeru.

Da li je direktoru SIM Metalsa Lujiću, načelnici i jezerskom popu prisjela večera zbog tog sikterisanja, oni znaju.

Lykos je navodno tutnuo 3.000 KM svećeniku iz Majdana “kao dar za župu,” ali novac je odmah vraćen darodavcu s gnušanjem.  Ni Majdanci, ni župa nisu na prodaju i podvalu kojom bi bili uništeni.

Šta bi bilo da su te pare darivali Medžlisu IZ Jajce!

Jer, kada su u pitanju hodže, priča je drugačija.

Nisu baš hodže glasne u protivljenju geološkim instraživanjima i eventualnom uništenju čovjekove sredine.

Medžlis IZ Jajce (čast izuzecima!) se priklonio uz skute načelnice Jezera. Prodali su svoj obraz za šaku maraka. Ako su uz načelnicu, onda su i za uništenje životne sredine, trovanje Plive koju piju i tom vodom se abdeste.

Ka Ako su uz načelnicu, ne smeta im ni kokarda na njenoj glavi, niti što ona naziva muslimane balijama. Oni su tamo gdje je novac, a čast izuzecima!

Kada bi se jajačke i jezerska hodže ugledale na ozrenske pravosvne sveštenike, stale uz svoje džemate, jasno i glasno se oglasile protiv uništenja životne sredine, pa došle i na protest u Jezeru, taj gest bi značio stubokom promjenu njihovog odnosa prema životnoj sredinu, ali i mnogih pogleda na život. To bi sigurno, bio i znak potpune predaje vjeri i pravdi Dragoga Boga. Ali, tada bi veza s načelnicom koja nisi kokardu na glavi morala biti raskinuta.

I da li treba reći da je jedna od organizatorki protesta u Jezeru baš Suzana Rajković koja je u svoje, u ime Mirele i Miše, položila cvijeće u Plivu i tako ljetos odala poštu nevino pobijenim žrtvama genocida u Jezeru.

Mirela Hajder je specijalno doputovala iz Njemačke da bi prisusustvovala ovom protestu.

Načelnica Jezera Snežana Ružičić poslala nam je inspekciju na dan pred Bajram da “provjere” njene laži oko “ilegalne” igradnje kuće moje djece u Jeze ru.

Na prvi dan Bajrama uputila mi je drsku, bezobraznu, nekulturnu i uvrijedljivu “čestitku” iz svog Facebok brloga OO SNSD i lažnog profila.

I lani me je na dan uoči Bajrama bihuzurila, a budući da je svoju nekulturu ponovila, nije teško zaključiti kako je ova neotesana seljančica, koja je iz opanaka uskočila u štikle, pa tako obuvena vozi traktor, zlobna osoba. Javno se ponosi svojim kućnim neodgojem, nekulturom i neznanjem, kakardom na glavi, srednjim prstom, pa namjerno, pakosno i zlobno – iz godine u godinu – nastoji mi pokvariti prazničnu radost.

To je nemoguća misija! (The mission imposible!)

To je samo još jedan u nizu dokaza njene nemoći i očaja izgrađenog na prozreni lažima i obmanama, zloupotrebom položaja i ovlasti.

Ona je potpuno nebitna osoba u mome životu.

Ali, na svaku njenu laž ću odgovoriti kad stignem i da bih se zaštitio, i da bih javnosti pokazao kakvu, opaku vlast u Jezeru imamo.

Odgovoriti joj na gadosti, nije spuštanje na njen prizemni seljački nekulturni nivo, nego ošinuti je sa istinom, mada svjestan da joj je obraz đon. Debelokožac. Tvrđa je na ušima od duvara. Obloporna je na Božje zapovijedi. Osoba je bez vaspitnih, kulturnih i obrazovnih vrijednosti, što potvrđuje “čestitkom” i ovog Bajrama. Ona je na vlasti kako bi pokazala kakva vlast ne bi smjela biti.

U svom zadnjem uratku na Facebook stranici OO SNSD na prvi dan ovogodišnjeg Ramazanskog Bajrama dala je ispisati svoju mizernu poruku koju je naškrabala na banneru i začinila “komentarem” na jednom od lažnih fecebook profila.

Piše:

Ona reciklira svoje stare i bajate laži o krivičnim djelima koje mi za sada nekažnjeno pripisuje.

U zloj namjeri pokušava me ocrniti u javnosti.

Prosipa svoju zloću kako bi mi pokvarila i bajramsku radost. U tome koristi i svoj lažni profi “Furka” u kojem poziva građane da se udruže i tuže me jer ih godinama maltretiram. (Nedavno je ih pozivala da me progone sbog snimanja dronom!)

Bujrum, ali neka ti njeni građani znaju da će im se sve izjaloviti i kao i njoj, o glavu obiti.. I, za početak, neka “Furka” zna da ću je ponovo tužiti.

Ovih 13 složnih ruku na koje se poziva, odbornici su njene vlasti i njene “opozicije” jednoglasno sredinim prošle godine podigli ruke za laž koju im je predočila usmeno, tražeći od odbornika da me ispituje Vlada I MUP RS. Slagala je da zastrašujem njene službenice (sic!) Zatim je zaklanjajući se kukavički iza svih tih 13 ruku, tu svoju laž pretvorila u opsežan službeni akt SO-e Jezero. U tom lažnjaku optužila me za najteža krivična djela kao što je terorizam, vjerska i nacionalna mržnja, ratno huškanje. Sve je to ovjerila svojim potpisom, pečatom Opštine Jezero i titulom “dipl. pravnik.” I, to joj se izjalovilo! Niko je nije uzeo ozbljno u njenim falsifikatima.

Na veliko razočarenje i žalost načalnice SO-e i predsjednice OO SNSD Jezero, I ove godine doživio sam bajramsku radost na najljepši mogući način nakon Ramazanskog posta.

Duša mi je okrijepljena i ispunjena mirom i radošću.

Rahat sam sam sa sobom i svime što me okružuje.

U miru sam s Dragim Bogom!

Osjećam to decenijama, a sada posebno; Dragi Bog me milo gleda i svijetli mi pute. Zahvalan sam Mu za život koji mi je pružio, obitelj koju mi je dodijelio, zdravlje i berićet kojim nam je ispunjen život. Zahvalan sam što mi je ispunio želju da radim ono što volim.

Zadovoljan sam sa svojim prijateljima koje mi je Dragi Bog poslao kako bi mi obogatili život.

Na desetine dobrih prijatelja, a i nepoznatih ljudi sa svih strana svijeta čestitali su mi Bajram,.

Posjetio me Željko, Jusuf i Suzana, što doživljavam kao da mi je na bajramluk došao čitav pošteni i bogobojazni svijet predstavljen tom reprezentacijom Bosne!

Umjesto da načelnica uputi iskrenu čestitku svima muslimanima, posebno Bošnjacima i baška u Jezeru, među njima i meni, ona prostački i reciklažom laži pokušava pokvatiti mi blagdansko raspoleženje.

Postigla je suprotan efekat, još jednom se sama potvrdila kakva je zlobna i neotesana osoba.

Na Facebok stranici “Narodnog frnta Jezero” može se pročitati izvještaj sa posljednje sjednice Skupštine opštine Jezero na kojoj je, pod tačkom razno, usmeno, Snežana Ružičić, načelnica i predsjednica OO SNSD Jezerro tražila od odbornika usvajanje zaključka po kojem bi je ovlastili da u ime SO-e (i odbornika) tužuje ekološke aktiviste koji su, po njenoj (pr)ocjeni oskrnavili (amblem/grb) “znamenja Jezera.”

U saopćenju Narodnog Fronta Jezero, čitamo, citat:

“Nismo podržali ni prijedlog načelnika da se donese zaključak i DA ovlaštenje načelniku da podnosi tužbe protiv svojih neistomišljenika koje javno blati i proziva po društvenim mrežama kako na privatnom tako i na profilu SNSD-a opštine Jezero, koji je postao trač stranica i plato za laži i blaćenje svih onih koji ne podržavaju Snežanu Ružičić uz podršku lažnih profila za koje mislimo da vodi ista.

Nase mišljenje je da ona kao načelnik ima dovoljno ovlasti i sve institucije na raspolaganju i nema potrebe da se krije iza SKUPŠTINSKE VEĆINE kako bi mogla da pravno “goni”sve one za koje smatra da su prekršili zakon.” Kraj citata.

Donošenju zaključka uspritivila se jedino odbornik Radica Milanović.

Deder, pogledajmo ko zaista skrnavi znamenja Jezera danas, a ko ih je skrnavio u prošlosti!

Čast amblemu – znamenju – Jezera, ali ovo što su napravili aktivisti djeluje tako da nema blage veze sa zvaničnim amblemom rađenim prije nekoliko godina koji je uprošćeno idealiziran. Ti simboli, poput vode, ribe…, nisu osknavljeni od strane ekoloških aktivista, nego baš od “Lykosa” i buduće tužiteljice.

Grb ekoloških aktivista je ozbiljno upozorenje na ugroženo Jezero koje je “Lykos” ruku pod ruku sa načelnicom Ružičić namjerio pretvoriti u sumornu zagađenu stvarnost bez ljudi, životinja i bilja, punom otrova. Nema tu nikakvog skrnavlejnja znamenja Jezera od strane boraca za zdravu prirodnu sredinu , nego jedno realno viđenje kakvo bi oskrnavljeno Jezero moglo izgledati u budućnosti. To nije skrnavljenje, to je opomena onima koji svojim rabotama zaista skrnave Jezero i okolinu atakirajući na životnu srednu. Za takvu sumornu sliku odgovorna će bitii načelnica i njeni opštinski klimoglavci/kukavice, ne samo “Lykos” i već i oni koji su kukavički na sve to šutjeli.

Helem, načelnica se ovog puta ne obraća Policiji da bi je pritiskala da radi potiv zakona. Obraća se u svoju mirnu luku, odbornicima kako bi joj ponovo, na lijepe oči, čitaj obmane i potvare, odriješile ruke kako bi ona tuživala autore “skrnavljenja znamenja Jazera” očekujući da neki ustrašeni partijski sud osudi ekološke aktiviste, ako ne na vješanjem, ili strijeljanjem, ili makar samo na doživotnu robiju. Ona će po već uhodanoj praksi taj usmeni zaključak pretvoriti u opasan općinski akt, kako je to već radila kada je lagala na moju malenkost. To joj se izjalovilo, izjaloviće se i svako drugo skrnavljenje i lažne prijave. Policija joj okreće leđa, a CIK je podnio Tužilaštvu BiH krivičnu prijavu protiv nje.

Stoga, pokušaj obračuna sa nesitomišljenicima uz pomoć dijela odbornika, nije ništa drugo nego pokušaj samovoljnog skrnavljenja zakona, ljudskih sloboda, slobodnog izbora mjesta boravka građana, sve potvarom, zloupotrebom službenog položaja i ovlasti, manipulacijom sa poslušnim odbornicima, jalovim pozivom grđanima Jezera da se udruže protiv istine, te da sami sebi stave omču oko vrata pristankom na skrnavljenje i trovanje životne okoline.

Eh, da sad vidimo ko je zaista osknavio Jezero, koje je do proljeća 1992. mirno, u ljepoti Plive i sjeni Hotomalja, bilo idilično mjesto suživota. (Možemo pitati i Naidu Ribić, ona je dobar i pouzdan svjedok hroničar. Odlično pamćenje služi i druge, pa tako i Mirelu Hajder.)

Negdje u proljeće 1992. spodobe sa znamenjima koje na šajkači nosi dotična Ružičić, zločinci i barbari sa ideologijom ubojica, popalili su Jezero, poklali i pobili što im se nije izmaklo od Bošnjaka, oteli im imanja i priječili povratak na zgarišta. I danas je dotična protiv obnove, prijeti rušenjem kuća koje su potpuno legalno i svojim parama izgradili povratnici. Samo bi ostavila ono što je njeno i njenih darodavaca…

Ubijeno je, rasuto po grobnicama, 57 mještana Bošnjaka (balija, muslimančina!) svih uzrasta, a za osmnaestoro se ne zna ni danas gdje su im kosti.

To je skrnavljenje Jezera, tim gore ako dodamo protjerivanje, rušenje džamije Sultan Bajazita, prisvajanje imovine, protivljenje povratku.

Na TV Jajce smo objavili snimke Mumina Keljalića koji je objelodanio paljenje bošnjakih kuća, urbicid.

Zar to nije najgore skrnavljenje Jezera, ne njegovog zaštitnog znaka, nego života, suživota, kuća i imetka?! Mnogi su utekli, pa ih danas Snežana Ružičić u ime partije na vlasti, u ime i sa svojim četničkih botova željnih krvi, kao “balije” progoni po svijetu prijete i ismijavaju ih, ispitujući ilegalno kako su stekli socijale i penzije, nastojeći im oteti nafaku, zagorčati život, proglasiti ih kriminalcima, sve svjesno i sračunato ali udaraja na bedem civiliziranih zemalja koje opsatju na zakonu ipravu. Kad su već preživjeli bježeći na vakat od četničkog noža od onih čije znamenja ona nosi na svojoj bašuni, treba iim uskrtiti nafaku, pa neka crknu.

Pri tome ona zaboravlja kako je ostvarila penziju za svoga oca koji nije pao u borbi protiv “balija.” Podsjetićemo i nju, a i organe gonjenja na to. Umijemo i na njemačkom, engleskom…, jeziku pisati ambasadama, što ćemo i dokazati. Pokazaćemo i kako je izazvala diplomatski skandal pišući ambasdorima moleći ih da joj spase Didika od krivičnog gonjenja. Sve se to izajlovilo. Pisaćemo i kineskoj, japanskoj i svakoj drugoj ambasadi o koje se pokušava očešati.

Snežana Ružičić, umišljena i neobuzdana vlasnica Jezera, posebno se žestoko okomila na Suzanu Rajković, upornog ekolopkog aktivistu, što je “bacala” ruže u Plivu u spomen za pobijene Bošnjake u Jezeru i okolini, jer joj se to ne uklapa u njenu ideologiju koju ispoljava znamenjem na svojoj šajkači, obloporna na empatiju i ljudskost. Ona time pokušava ne samo oskrnaviti lik i djelo Suzane Rajković kao moralnu, obrazovanu i čestitu osobu, borca za spas životne sredine, nego je opanjkati kod četnika, zastrašiti i ušutkati, u ovom slučaju i lažno optužiti.

Svojim slizanjem sa “Lykosom” Snežana Ružičić pokušava oskrnaviti vodu, zrak, zemlju, što su lahko prepoznali akološki aktivisti, pa i karkaturom (amblemom) u kojem su slikovito pokazali na što bi Jezero ličnilo ako joj se snovi ostvare. Zato bi ih ona tužila zbog svog ličnog interesa i hajrovanja od “Lykosa,” zar ne!? Ona zna da je kukavica, da ne može sama, pa se uzda u zaštitu poslušnih odbornika iza kojih se kao miš (mekinjaš) krije.

Briga nje što se iako osoba bez dobrog poznavnja prava lažno formalno predstavlja kao “dipl. pravnik,” ali u pitanju je pravničko znanje. Ono se ne može steći nedolaskom na predavanja, neizlaskom na ispite… S tim znanjem ne može se položiti teški državni sudački ispit niti postati sudac.

Misli da je normalno skrnaviti obrazovni sistem i još sa diplomom privatnog fakulteta može upisati magisterij. Formalno moguće, ali po znanju – ne.

Ona je čak oskrnavila i akedmsku zajednicu, fakultet, pravnu nauku, zvanje, zanimanje. Može tuživati, ali ne može zaustaviti ekološke aktiviste u sada u udruženoj borbni mnogih ekoloških udruženja na zaštiti životne sredine, ne može sakriti istinu o otporu ugrožavanja ljudi, biljaka i životinja.

Da li je plaćena za to? Da li svu silnu imovinu baš zbog toga mora pripisiati sinu Slavenu koji još nije počeo primati punu platu, kako znalci tvrde. Njen sin, kao i mnogi “nadri-ekolozi” i ne živi trenutno u Jezeru, btw. Zašto se kao kukavica zaklanja i iza svog sina i obitelji, zašto to radi, ona najbolje zna.

Mene je puno kritikovala na osnovu da sam plac i kuću u Jezeru pripisao na svoju djecu, mada to nema veze sa istinom, a da ima, nije protuzakonito za nju, pa zašto bi bilo za mene!? Eto, ona prenosi i pripisuje, a moje je samo pitati zašto uzvrašati joj na osnovu istine. Čak je prisvojeno i državno zemljište, putni pojas, a hudžare, kafanice sa par stolova, sada je to ugostiteljski objekat koji se neprestano širi. ABBA.

U svom jednom od posljednih video nastupa (izvan automobila u vožnji) snimljenog na pustoj jezerskoj ulici u rano jutro, dotična se dala izvijestiti pučanstvo kako će ih uskoro obveseliti novim trotoarima u Jezeru za koje već po starom običaju prosi novac (aplicira!).

Ona se raduje i zato što je po Jezeru manje ruševina. Ljudi ih uklanjaju, ali ipak ima ruševina koje su iza sebe ostavili oni čije znamenje nosi na svojoj šajkači čak i kad se ide u šumu usjeći badnjak. A ruševine su joj trn u oku. Ona bi da vlasnici uklone te ruševine, da li zbog narušavanje ljepote Jezera, Jezera koje niko ne može više voljeti od nje, ili podsjećanja na skrnavljenje ljudi, kuća, Jezera u cjelosti? Ne znam, znam da nosi šajkaču sa kokardom.

Ili, možda samo želi napraviti Potenkinovo selo o trošku nas poreskih obveznika ili stranih ambasada, kako bi se digla u nebesa za svoje zasluge!

Da li ona u posljednje vrijeme javno skrnavi Jezero svojim glupostima, izazivanjem nacionalne i vjerske mržnje, govorom mržnje, neutemeljenim optužbama, nekulturom, neznanjem, lažnom diplomom, potvarama, slizanjem sa “Lyokosima,” pritiskom na Policiju- neka se upita sama, a neka sude i drugi!

Da je pravde, skrnavljenje Jezera kao i mjesta u kojem žive Bošnjaci (balije, muslimančine) bilo bi sankcionirano brojnijim sudskim presudama za genocid i urbicid. Trebalo je naplatiti svaku kap krvi, razbijeni crijep, obnovu ćumeza, platiti za izbjegličke suze i muke i to sve ugravirati u “novo znamenje Jezera” kao podsjećanje na zločin koji se ne smije ponoviti.

Ovako, načelnica Jezera kolo vodi, ojka i stavlja šajkaču na glavu, pa drska, nekulturna i bezobrazna pokušava tužiti građane kojima po znanju, moralu, ljudskosti, kulturi, titulama i zvanjima, nije ni do koljena.

Ohrabrujući je i znak da to neće još dugo potrajati jer je CIK poslao krivičnu prijavu protiv Suzane Ružičić zbog kokarde na glavi.

P.S. Mediji su puni karikatura, kojima smiješno ili gorko ismijavaju Dodikove, pa tako i automatski njene uzore koji su izvršili brutalnu agresiju na Iran i koji ubijaju nedužni svijet i sravnjuju zemlju.

Svaka slučajnost sa našom prošlošću i skranvaljenjem Bošnjaka i Bosne i slučajna je.

Jedna od novijih je i ova.

• Za tu na zakonu utemeljenu odbijenicu načelnici i opštinskim službama Jezera, skidam kapu i ohrabrujem Policiju da nastavi hrabro i odlučno poštivati zakone i odnositi se jednako prema svim građanima
• Policija bi morala uhapsiti mene zbog krivičnih prijava koje podnosi načelnica Jezera Snežana Ružičić za terorizam, širnje nacionalne i vjerske mržnje…, ili uhapsiti i krivično goniti načelnicu koja te lažne prijave podnosi

Evo me u Jezeru već dvije hefte, a samo mi je jedno pismo upućeno iz Opštine Jezero.

Odbio sam ga primiti, ne zato što je načelnica Jezera isto postupala sa mojim preporučenim pismima, e-melovima ili zabanjivala prijem dokumentacije na Pisarnici, nego zato što sadržaj toga pisma nema nikakvog uporišta u zakonu.

Riječ je o pokušaju uklanjanja bannera koje je grupa aktivista iz Jezera postavila na svojim kućama ili privatnim imanjima. Načelnica Opštine i predsjednica lokalnog SNSD u tim nepotpisanim i više puta poslanim pismima, zahtijeva da isticanje bannera traži dozvola od Opštine i da se nakon dobijanja plaća komunalne taksa. Time bi se udovoljilo “Yugo Metalsima” koji se uz blagonaklonost načelnice obavljaju geositražiačke radove u ovom kraju.

“Yugo Metals Go Home” (odazite!) – poruka je koja je ispisana na tim bannrima. To nije reklama, kao u slučaju načelnice Jezera kada reklamira Autocamp Mars z na javnim mjestima za što bi moraka plaćati takse.

Poruke “Nećete kopati!” i “Odlazite!” pogodile su i bolno ranile ne samo bušače “Yugo Metalsa,” nego i načelnicu Opštine Snežanu Ružičić. Oboje strane znaju zbog kojeg, kakvog i kolikog zajedničkoh hajrovanja.

Snežana Ružičić se kao prepala da bi budžet opštine mogao biti “umanjen” ako bi “Yugo Metals” tužio Opštinu zbog tih bannera, pa je načelnica odlučila slati pisma svima koji su istakli bannere, ha bili u Jezeru, ha odsutni, pogotovo nima za koje je znala su u inizemstvu kako bi ih ismijavala. Ona tvrdi da tako štiti interese Opštine, “Yugo Metalsa,” a da li i svoje, ona to najbolje zna! Njena odlučna upornost na inzistiranju oko komunalne takse, ali i druge pogodnosti za “Lyikos” – od trostrukog povećanja tonaže mostova, do izdavanja u zakup kancelarije u zgradi Opštine, može se čitati na mnogo načina…

Pošto su je ekološki aktivisti i građani ignorirali i ukazali joj na nezakontost plaćanja takse na bannere, načelnica Jezera i predsjednica lokalnog odbora SNSD obratila Policiji u Jezeru na čije djelatnike inače vrši stalan pritisak kako bi ih održala pod svojom kontrolom.

Ali, načelnica je naišla na otpor Policije Jezera koja je odbila naređivati skidanje bannera i pisanje kazni gražanima koji su ih istakli na svojim kućama ili imanjima.

Ona samo zna kako je to policijsko “Ne!” doživjela jer je navikla da je svi bespogovorno slušaju, ili će doživjeti progon, javni linč, probleme, kazne, ostati bez posla…, a život im se pretvoriti u džehenem na zemlji.

Policija joj je učtivo objasnila kako njen zahtjev nema nikakvog uporišta u zakonu i da neće ništa učiniti po pitanju bannera.

Bravo za Paliciju!

Nije lahko nikom u srazu sa načelnicom, ali zakon je na strani onih koje ona pokušava progoniti i držati u šaci. Ona je zakonski potučena do nogu po pitanju bannera. Ona je tabula raza što se tiče poznavanja zakona. Nije li baš zbog tog policijskog “ne” odustala od zahtjeva da policija progoni one koji su, biva, po njenoj “pravničkoj znanstvenoj procjeni,” “oskrnavili znamenja Jezera,” pa je ponovo zloupotrijebila odbornike SO-e koji su usvojili njen usmeni zahtjev da bi ona, načelnica, zaklonjena odbornicima, tuživala one koje bez razloga progoni. Pa i tu je naišla na otpor, makar i jednog odbornika, Radice Milanović u ime stranke Narodnog fronta.

Očito, Policija poznaje mnogo bolje zakone nego načelnica sa lažnom diplomom dipl. pravnika kako se lažno predstavlja. Jer, ne može se dobiti zvanje i diploma dipl. pravnika za par mjeseci plaćenog kursa! Lažno predstavljanje je kažnjivo po zakonu kao krivično djelo.

Zbog te obmane, Snežanu Ružičić bi trebalo bi krivično goniti. I to će doći na red, jer Policija odbija poslušnost bezakonju. Njen opoziv uporno moraju tražiti ne samo ekološki aktivisti na koje se okomila, nego svi koji trpe njeno bezakonje. Istražni organi bi morali ispitati njen odnos sa “Lyikosom” i porijeklo imovine koja se stalno uvećava. U siromašnoj općini, načelnica se silno bogati!

I ovom prilikom želim javno pohvaliti Policiju Jezera koja je odmah, ili vrlo brzo, reagirala na moje prijave u vezi sa narušavanjem javnog reda i mira u Jezeru, na čemu sam se i pismeno zahvalio.

I po prijavama načelnice Jezera Snežane Ružičić, Policija je također brzo reagirala i profesionalno postupala prema meni. Nakon što bi brzo ustanovila kako su te optužbe lažne, tu se za sada sve završavalo, umjesto da načelnica bude gonjena za krivična djela lažnih optužbi i zloupotrebe položaja.

Smatram da Policija mora nekoga uhapsiti – ili mene zbog javnih i kroz opštinski akt obmanom i lažima odbornika “legaliziranih” optužbi načelnice Snežane Ružičić za terorizam, šovinizam, ratno huškanje, širenje nacionalne i vjerske mržnje, lažno predstavljanje, ili moraju uhapsiti načelnicu Jezera za čije se krivične prijave protiv mene ispostavilo da su lažne i, uprkos njenih “službenih” zahtjeva – istrage obustavljene. Te njene lažne prijave su kažnjive po zakonu, kao i davanje lažnog iskaza.

Mogu i razumijeti Policiju, ali i ne podržati u tome, jer iz iskustva sa načalnicom Jezera pretpostavljam šta sve trpe i podnose, ali oni su ipak Policija, čuvari zakona i građana!!!

Ohrabren sam odlučnim i hrabrim odbijanjem Policije da uprkos pritisku načelnice, odbiju izvršiti njene nezakonite zahtjeve za kažnjavanjem ekoloških aktivista. Policija je plaćena da čuva javni red i mir, sprečava sve oblike nezakonitosti, kriminala, te da u svom djelovanju isto postupa sa svim građanima. Znam da ima iskrenu podršku i od ostalih ekoloških aktivista i mnogih građana koji učekuju da budu zaštićeni od hirovite i samovoljne načelnice.

Posao za koji su plaćeni policijski dužnosnici i djelatnici, ne može im oteteti načelnica ako se, za razliku od nje – drže zakona kao u slučaju bannera.

***

• VAŽNA NAPOMENA: INCIDENt O KOJEM JE OVDJE RIJEČ NIJE SE DOGODIO NA PRIVATNOM POSJEDU NAPADAČA

Nakon šest mjeseci kada sam pokušao provjeriti ispravnost moga drona, nisam ga mogao ni uključiti, a kamo li koristiti dok nije napravljen automatski “up date” njegova čvrstog diska. Radilo se o zadanim automatskim ogranićenjima korištenja u BiH.

U petak 6. marta htio sam provjeriti na otvorenom prostoru hoće li “slušati” moje komende, letjeti na visini i duljini koju je odrežena, hoće li se spustiti na mjesto polijetanje (Home point) ili će se oteti komandi i letjeti po “svojoj volji.” i spustiti gdje ne želim. Poligon je bio neograđena livada iznad Đola – podalje od Plive. Livada je neograđena bez ikakvog napisa da je pristup na nju zabranjen.

Dron je bio na zemlji.

Odjednom se pojavilo taxi-vozilo koje se van utabanog puta, livadom, približavalo prema meni. Vozač taksija je namjerno nagazio na moj dron na zamlji, a zatim se udaljio preko livade, izišao na asfaltni put i nestao u pravcu mosta u Čerkazovićima. Točak njegova auta je odbacio dron u stranu, presavio jedan od četiri nosača propelera… Nije mu se skroz posrećila namjera da mi uništi skupcjeni dron.

Malo kasnije taksi-vozilo se vratio – izvan utabanog puta, preko livade, prema mjestu gdje sam stajao. Dok je prolazio pokraj mene, uspostavili smo očni kontakt, to jeste jasno smo vidjeli jedan drugog, Davao sam vozaču znak da stane, čak i dok se udaljavao. Vidio je moj znakove, ali nije stao…

Stotinjak metara dalje od mjesta incidenta, parkirao je taxi-vozllo, na mjestu do kojeg sa asfaltnog puta vodi utabani put, očito nedavno napravljen. Sjeo sam u svoj automobil, uputio se ka tom parkngu u namjeri obavijestiti taksistu o tome šta mi je uradio.

Registarske oznake njegova taxija su:

T8-K-162

Nisam zatekao vozača u njegovu vozilu, a kada se pojavio na parkingu, uljudno sam ga pozdravio nekoliko puta sa “zdravo” kroz otvorena vrata moga auta, ne izlazeći iz vozila. Uporno sam ponavljao, insistirao da mi odpozdravi, pa da smireno, ljudski, porazgovaramo o onom šta je uradio. Naizad se udobrovoljio i “pozdravio” on mene sa;

“Pomoz’ Bog!”

Odgovorio sam na taj pozdrav sa:

“Bog Ti pomogao!”odgovorio sam mu.

(To vrstu pozdrava sam davno naučio od rahmetli Dida koji je tako odpozdravljao pravoslavcima.)

Vozač taksija je odmah tražio da se udaljim sa njegovog posjeda.

Posjed nije ograđen.

Nigdje nema znaka da je to privatni posjed.

Nigdje nema upozorenja da je to privatni parking. Nikad ne bih ni došao tu da mi nije pokušao zgaziti dron. Taj privatni parking, put, imanje ako je sve to i njegovo, nemaju niti ogradu niti upozorenje o privatnom vlasništvu niti da im je zabranjen pristup.

Umjesto da porazgovara sa mnom i eventualno se makar formalno izvine za namjerni pokušaj uništenja moje vrijedne imovine, da obeća namiriti štetu, vozač taksija pozvao mobitelom je policiju koja se na licu mjesta stvorila za nekoliko minuta. Vjerovatno me optužio da ometam njegov privatni posjed. Doksam se udaljavao, taksista je uporno fotografirao i mene i moje vozilo i tražio da se udaljim i sa privatnog puta i za vrijeme uviđaja gdje me zatekla policija.

Policija je uradila svoj posao.

Jedan policijac je nazvao momitelom nekoga. Taj se preko policijca s mobitelom zanimao o težini moga drona, pa zatražio da razgovara sa mnom. Policajac mi je dodao svoj mobitel. Sugovornik se predstavio imenom i prezimenom kao komandir Stanice policije u Jezeru Veći dio ragovora razgovora odnsio se temu o tome kolika je težina drona, koja su ograničenja, od koga treba tražiti dozvolu za pilotiranje… Rekao je da i on ima don manje teđine za koji ne treba dozvola, pa mi savjetovao da prijavim dron BiHANSU.

Za vrijeme i poslije policijskog uviđaja, vozač taksija koji je namjerio zgaziti autom moj dron, uporno je ponavljao:

“Mislio sam da je žaba!”

Rekao sam mu:

“Pa i da je bila žaba umjesto drona, Vi ste namjerno skrenli s puta da je zgazite. Ja ne bih nikad žabu zgazio!”

Na te moje riječi, vozač taxija je rekao:

“Vi ste brižni!”

Da!

Eto, vozaču taksija se moj dron učinio kao žaba i to van njegovog privatnog imanja, van puta, na livadi, pa je namjerio da je pregazi. Za njega žaba nije dragocjeno Božje stvorenje, niti on zna šta je grijeh kod Boga i kod ljudi.

Vidjećemo da li se policiji svidjelo to “objašnjenje” o žabi, hoće li podnijeti krivičnu prijavu.

Znaćemo uskoro, nadam se, da li taj taxista ima oko sokolovo pa da se sa prilično velike dal ugleda žabu baš na livadi koja nije njegova, van puta, baš tamo tamo gdje se ukazuje moja sijeda glava, pa kad se uvjerio ko sam, ugledao dron-žabu na zemlji, brzo je odlučio pregaziti ih i uništiti.

Uzgred, životom potvrđujem da sam zbilja brižan prema svakom živom biću, bilo da je insan, životinja ili biljka, ssve što postoji u prirodnoj sredini.

Baš zbog toga, u Jezeru najviši vrh vlasti ne podnosi me i baš toga dana načelnica je na sjediniciSO-e Jezero slagala odbornike kako mi je oduzeta novinarska licenca..

Umjsto da taksistu koji, je svojim vozilom namjerio uništiti moju skupocjenu imovinu, prijavim policiji, on je prijavio mene. Jezerska, tipična zamjena teza!

Da li je svjestan da mi tom prijavom je načinio uslugu, da je prijavio sam sebe – ne znam, ali znam da mu zamjena drona za žabu, bar što se mene tiče, neće piti vode.

Namjera mu je očita, a materijalni dokazi su u mom posjedu.

Policija je na potezu!

LIVADA NA KOJOJ JE VOZAČ TAKSIJA

T8-K-162

POKUŠAO UNIŠTITI MOJ DRON – NIJE NJEGOV POSJED!

(Editirano 7. marta 2025.)

Nenad PEJIĆ, glavni i odgovorni urednik informativno-dokumentarnog programa TV Sarajevo: Ibrahim je bio drčan kad je to trebalo biti, hrabar, nepokoriv. Dobio je nagrade Televizije Sarajevo za tekst, pa za kameru. Bila mi je čast sa njim surađivati.

Slaviša MAŠIĆ, redatelj na TV Sarajevo: “Ibro Halilović je poslije Ivice Matića najtalentovaniji filmski snimatelju Bosni

Ivan LOVRENOVIĆ, književnik: “Kad je Ibrahim morao otići, onda jeto kraj i smak…”

Ilija Jakovljević Bećar, predratni predsjednik OO HDZ Jajce: Tamo gdje drugi nisu smjeli po ni svoju prederanu cipelu, Halilović je podmetao glavu

Danijel SERWER, američki sveučilišni profesor, suradnik State Departmenta, desna ruka Holbrookea u Daytonu, napisao je Ibrahimu Haliloviću :  Vi ste sigurno najsirovija i najarogantnija osoba  među Bosancima koju sam ikad sreo na intrenetu

Ines LANGBEIN, glavna urednica programa za južnu Europu, (WDR Köln): Mi smo izvaredno zadovljni sa doprinosom g. Ibrahima Halilovića i posebno cijenimo njegov neovisni novinarski stav.

Heather MAJAURY, urednica Campus CJAM Radija Windsor, Canada: G. Halilović je posvećen izvrsnosti na svom polju rada. On pravi vrlo popularan Bosanski radio program.

Davor DEMIROVIĆ, logoraš sa Manjače: Da, lično poznajem gospodina Halilovica. Čovjek koi je pisao istinu i samo istinu. To mu je vrlina!

Biografske crtice

Ibrahim Halilović rođen je 1946. u (Mrkonjić Gradu) (Varcar Vakufu) gdje je pohađao gimanziju. Završio učiteljsku školu u Jajcu 1965.

Pisanjem se bavi od 1969. Prvu novelu pod nazivom “Sramota” objavio je “Prosvjetnom listu” u Sarajevu. Novele je objavljivao u banjalučkom “Glasu”, sarajevskom “Oslobođenju“, “Odjeku”, te u “Mostu” Hanau, Njemačka, i “Mostu” – Mostar.

Novinarstvom se bavi od 1970. Od 1978. profesionalno radi na Televiziji Sarajevo, Dopisništvo Jajce, sa statusom reportera – samostalnog urednika. Sarađivao je honorarno s “Glasom”, “Oslobođenjem”, “Politikom”, “Večernjim listom,” Radio Banjalukom, WDR Köln, CJAM Campus Radio Windsor, Canada.

Koautor je fotomonografija “Mrkonjić-Grad” i “Bjelajce”. Za vrijeme komunističke vlasti bio je proganjan i zatavaran, a nekoliko puta mu je bilo zabranjivano raditi na području Mrkonjić-Grada i Šipova zbog kritičkog novinskog izvještavanja. Na početku agresije na RBiH bio je uhapšen na punktu srpske milicije u Majdanu. Sredinom maja 1992. prelazi tajno u Jajce, gdje osniva i uređuje lokalnu TV Jajce, kojoj je glavni i odgovorni urednik.

Po nalogu srpske vlasti, milicija je uhapsila njegovu obitelj u Mrkonjić-Gradu (Varcar Vakufu) – suprugu i dvoje maloljetne djece koji su držani kao taoci pod danonoćnom milicijskom stražom u kućnom pritvoru od sredine juna do 21. septembra 1992., zajedno s roditeljima predsjednika lokalnog HDZ i porodicom novinara Mehmeda Buhića. Uz oko U većoj grupi civila iz Mrkonjića, Razmijenjeni su za zarobljene četnike u Jajcu 22. septembra, kada odlaze u Hrvatsku, a potom u Njemačku gdje ubrzo osniva sedmični magazin “Eurobosna”, čiji je bio glavni i odgovorni urednik.

Godine 1997. pokreće vlastiti magazin “Most”, koji je izlazio na bosanskom jeziku u Hanau. Od 1999. živi u Kanadi, u Windsoru, gdje je pokrenuo radio-emisiju za gradjane BiH. Povremeno objavljuje reportaže na BHT1, a potom na TV Federacije BiH. Dobitnik je nekoliko godišnjih nagrada TV Sarajevo kao autor filmskih novinskih priloga, te godišnje nagrade Udruženja novinara BiH.

Kategorije:

• Muškarac
• Rođeni 1946.
• Biografije, Mrkonjić Grad
• Bosanskohercegovački novinari
• Bosanskohercegovački pisci

http://bs.wikipedia.org/wiki/Ibrahim_Halilovi%C4%87

Reference i dokumenti

Ivan LOVRENOVIĆ: KAD JE IBRAHIM MORAO OTIĆI, ONDA JE TO DOISTA KRAJ. KRAJ I SMAK

Ivan Lovrenović, Zagrepčanin, Sarajlija, ali dušom uvijek Varcaranin gdje je odrastao uz Didovo kolino, kojeg je rat zatekao u Sarajevu, napisao je u svojoj kolumni u „Oslobođenju“ ratni zapis o Varcaru na osnovu mojih oskudnih izvještaja koje sam slao iz Jajca gdje sam tajno prešao polovinom maja 1992. Sa Varcarem nije bilo nikakvih veza – telefonske linije prekinute, putevi blokirani, četnici sa okolnih brda oko Jajca biju iz svih oružja, raketama iz Podrašnice, avijacijom iz zraka; taj Ivanov zapis prenosi Alija Isaković u svojoj knjizi dnevničkih zapisa „Antologija zla“ od 19. srpnja 1992.

„Sada o Varcaru slušam samo suhe izvještaje, a to posredno iz Jajca. Naši Ibrahim (Halilović, urednik i dopisnik RTVBiH, ratni reporter već dvadeset godina neprekidno, dok nije bilo ni Alije ni Radovana, a bilo je četnika, istih onih koji su to i sada, samo tada pod firmom SK i SUBNOR-a) morao je otići. Kad je Ibrahim morao otići, onda je doista kraj. Kraj i smak…“

Ivan kaže, a Alija prenosi kako sam bio „ratni reporter neprekidno već dvadeset godina“.

To je tačno; samo bih na tih dvadeset  – dodao još dvadest godina i nove  firme, partnere i koalicione partnere s kojima javno pandžu lomim – SDS, HDZ, SDA, SSND, SBiH, IZ  njihovu, za šaku maraka kupljenu intelektualnu elitu, poslušne medije, botove, sahanolisce…

 

Nenad Pajić, glavni i odgovorni urednik TVSA

Ibrahim je bio drčan kad je to trebalo biti, hrabar, nepokoriv. Bila mi je čast sa njim suradjivati.

Može li neko zamisliti da jedan mali grad u BiH, Mrkonjić Grad, bude prisutan u TV Dnevniku sarajevske televizije više nego Banjaluka ili Mostar? Možete li zamisliti da su se na mom stolu nalazile promjedbe općinskih struktura tih gradova pitajući za razloge zašto se Mrkonjić Grad “ne skida” sa TV ekrana? U podtekstu je neko sasvim sigurno mislio da “neko” iz Mrkonjić Grada ima dobre veze, ili kako se to danas kaže “kontrakte” na TV Sarajevu. Greška. Razlog tolikog prisustva Mrkonjić Grada je bila kamera i čovjek iza te kamere – Ibrahim Halilović. Mudro je počeo sa snimcima koji su služili da se pokriju vijesti iz vremenske prognoze, nastavio sa pričama, reportažama o ljudima iz Mrkonjić Grada Bugojna, Šipova, Jajca. Urednici jednostavno nisu mogli odoljeti ljepoti kamere i čistoći teksta koje je Ibrahim vrijedno slao. Dobio je nagrade Televizije Sarajevo za tekst, pa za kameru. Sve ga je to dovelo da izvještava o Olimpijadu 1984. I čovjek bi pomislio da je on onaj mirni Bosanac koji pokorno trpi sve moguće i nemoguće neporavde na ovom svijetu što se čine Bosni i Hercegovini – ali bila bi to greška. Ibrahim je bio drčan kad je to trebalo biti, hrabar, nepokoriv. Bila mi je čast sa njim suradjivati.

Nenad Pejic Glavni i odgovorni urednik TV Sarajevo

Prof, Daniel SERWER, desna ruka Holbrooka u Daytonu

 Vi ste sigurno najsirovija i najarogantnija osoba  među Bosancima koju sam ikad sreo na intrenetu.” Kraj citata.

Odgovorio sam prof. Serweru ovako: 

Prof Serwer! Hvala Vam za Vaš laskajući compliment! 

Nakon zadnje razmjene pisama sa Serweorom, i tvrdnje prof. Serwera kako sam jnajsirovija i najgrublja osoba među Bosancima, što je za me kompliment, s obzirom od koga ta „uvreda“ dolazi, prof Francis A. Boyle , autor i prvi zastupnk Tužbe RBiH protiv SRJ – Srbije i Cne Gore za agresiju i gencid: je u e-milu napisao:

Citat:

“Čestitam! Vi trebate objaviti taj njegov opis na Vašoj web-stranici. Jer, to je zaista pravi compliment od nekoga ko je pomogao i podržavao Holbrookea u žrtvovanju Srebrenice i Žepe.”

Ivan JAKOVLJEVIĆ BEĆAR, jedan od osnivača HDZ Jajce

“Tamo gdje je Ibrahim Halilović podmetao glavu, mnogi nisu smjeli ni svoju proderanu cipelu.” (U interviewu I. Haliloviću)

Slaviša MAŠIĆ; reditelj TV Dnevnika, Znanja imanja TV SA, Koncerta Sfeta Isovića, TV prijenosa Olimpjade u Sarajevu:

“Ibrahim Halilović zauzima drugo mjesto najtalenotovanijih snimatelja u Bosni, odmah iza Ivice Matića.” (U izjavi datoj Marjanu Hajnalu u Sarajevu

https://widgets.wp.com/likes/index.html?ver=20260205#blog_id=34533172&post_id=2&origin=ihalilovic.wordpress.com&obj_id=34533172-2-6984e18d2c2ae&domain=ihalilovic.com

2 Replies to “Ukratko o autoru priloga na ovom Blogu”

1. handjarlija18/04/2015 u 21:40  Davor DEMIROVIĆ, logoraš sa Manjače Da, lično poznajem gospodina Halilovica. Čovjek koi je pisao istinu i samo istinu. To mu je vrlina! Mislim da suprotna strana ne voli istinu! Često ga napadaju i prijete mu, pa se pitamo zašto! Pa, odgovor je jasan; zbog Istine koju piše. Svi oni koi su pravili zla, ne vole Istinu Ali mora se Istina po svaku cijenu iznijeti na vidjelo ma kolika cijena bila! Halilovic je uporan u tome Za svaku pohvalu je njegova uporna borba oko iznošenja Istine. Ponosan sam sto poznam znam i sto je komsija bio Halilovic. Čovjek za svaku pohvalu. Vrijeme je da i ja pomognem Halilovicu oko dogovorene teme našeg hapšenja i odvođenja na Manjaču, nakon premlaćicanja u Podbrdu i ubojstva Josipa Svetinovića Baje. Šta smo sve preživjeli i kroz kakvo mučilište smo prošli. Podbrdo; da se sazna ponešto o tome! Ja sam živi svjedok toga dogadjaja Ibrahime javi mi se!
2. Povratni ping: Otvoreno pismo hrvatskoj Predsjednici: NEMATE PRAVO SVOJATATI NI BOSANSKE KATOLIKE, NI DRŽAVNI TERITORIJ BOSANSKE DRŽAVE! NISTE NAM UOPĆE NIKAKAV, A POGOTOVO EUROPSKI UZOR! | ihalilovic Uredi

Naslovnica sdmičnog lista na bosanskom jeziku, “EUROBOSNA,” Franfurt, čiji sam glavni i odgovorni uredik bio. (Objavljeno početkom septembra 1993.)