"Voljeti domovinu, sastavni je dio vjerovanja." "Najvažniji je mjesto koje je prvo dotakla moja koža (pri rođenju)" (Mustafa-aga, sin Mehmed-begov, Vakufnama 1593. pri utemeljenju Novog Jajca, kasnije Varcar Vakufa)
Navršilo se četrdeset dana od smrti Razije Mujkić iz Varcar Vakufa.
Kuća Razijine mlađe sestre Sene u Polju kod Cazina u kojoj je rahmetli Razija živjela od 1995. pusta je i tužna.
Ovdje u Canadi, ni Razijina najmlađa sestra Hajra ne može se još pomiriti sa bolnom činjenicom da Razije više nejma. Ne može prežaliti što zbog korone nije mogla lani, niti ove godine u Bosnu kako bi i ona Raziji hizmetila zajedno sa Senom i njenom kćerkom Belmom, zetom Sulejmanom. Razija u finim haljinama, pod jabukom, u šarenoj bašči. Tumačimo san: Razija je u džennetu! Zaslužila je, a Dragi Bog najbolje zna.
Ostale su slike teškog bolesnika koje su stizale preko Messengera.
Razija je bila okružena pažnjom ljubavlju, brigom i hizemrom kojim su je Sena i ukućani nesebično darivali kako bi joj olakšali tešku bolest. Pitali su je kao malo dijete, kupali i presvlačili, bdijeli pokraj bolesničkog kreveta, kako bi joj uz Božju pomoć i zalagenje doktora koje su joj dovodili i kojima su je vodili, produžili život. Familijarnu, ljudski zadaću ispunili su na najbolji mogući način, ali Bog je uzeo Raziju k sebi. Bog uzima najbolje među nama.
Hamdija, Razija, Sena i Hajra su potekli u Rici, u kovačkoj obitelji Mujkića, Mehe i Zibe, u jednoj od onih kuća u nizu u Gornjoj mahali koju je prije Drugog svjetskog rata sagradio Crveni krst kako bi udomio beskućnike kojima je vatra sažegla sve kad je ono Rika gorila.
Kovačnica Mujkića bila uz rički most, naspram džamije, u njoj je kovao Mehin brat Hamko i sin Hamdija. Kovali kose, klepali lemeše i sikire, potkivali konje. Mehu vidim kako sjedi na ćepenku, zašao duboko u godine, puši, čas mu pogled pada na kovačku vatru u kovače Hamku i Hamdiju, čas pogleda na svijet koji promiče Rikom. Umro je od boslesti i starosti, ne stekavši penziju ostavivši u ament Raziji očinski teret brige oko obitelji. Hamdija se oženio i odijelio, a Razijina djevojačka pleća pritislo je toško očevo brime brige oko obitelji, majke i dvije sestre. Zadaću je isunila na najbolji način žrtvovaši sebe, udaju, sreću sa svojim mužem i djecom.
Zaposlila se u tzv. društveno-političkim organizacijama (Komitetu) kao čistačica i kurir, kafe kuharica. Pretprošle godine, službenica Boja koja je sa Razijom dugo godina radila, raspitivala se kod Hajre:
„Kako je Raza’ Voljela bih je vidjeti. Eh, koliko mi je samo kafa ispekla!“
Nikad Razija nije zakasnila na posao, nikad joj nisu našli ni trunku prašine u kancelarijama, znala je visti s one strane velikih pendžera na vrtoglavoj visini, da bi ih očistila, kao akrobata. Hitro bi raznosila pozive i poštu s kraja na kraj grada, pa hitila kući, ponekad zastani na pragu kovačnice Omera Zonića kako bi razmijenili koju riječ.
U kući u Rici ništa nije manjkalo, nije se bilo ni boso ni golo, ni žedno ni gladno. Kupila adio-aparat i gramofon, tada rijetkost u Rici. Kuća blista od čistoće. Kroz otvoren pendžer dopire u Mahalu Razijina, Senina i Hajrina pjesma; pjevački dar prišao na njih s majke Zibe koju često prate u pjesmi. Safet Isović im zakletva, vole Zaima, Zehru. Razijina je najomiljenija pjesma „Vrbas voda nosila jablana.“ Vrbas je odnio kujundžiju Muju na jablanu, ali Vrbas nikad nije „razabrao i vratio jade“ Razijine, niti se ona ikad požalila na svoju sudbinu. Bila je sretna jer su čeljad u kući punoj berićeta bila zadovoljna.
Dala je Razija Senu u školu i kao trgovca izvela je na selamet; Sena je radila sa Rabijom Mehdić Herić u tada jedinoj knjižari u gradu, u prvom dućanu do Džamije. Udala se za Omera Pupića, učitelja koji je službovao u okolini Cazina, tamo i ostala do danas.
Hajru, nakon završene gimnazije u Varcaru, spremila o svom trošku u Banju Luku na Pedagošku akademiju.
Kada su se Sena i Hajra udavale, Razija je svakom svatu po boščaluk dala.
Bila je vrijedno mahalsko ričko čeljade. Nikad besposlena. Ako nije na radnom mjestu, jest u kući za stanom, ili veze, kera, plete, pere. Iza sebe je ostavila desetine metara ponjave, finog veza i heklanja; motivi starinski, bosanski, ne zna se koji je ljepši od ljepšeg.
Najbolja su joj prijateljice bile Kadira Darkulić iz Mahale i SlobodankaPijetlović iz Kaljadžića mahale, Đokina kći, Ljubina sestra koja je nekad radila u Komitetu. Njih tri bi zajedno izlazile ponekad u Hotel, odlazile na priredbe u Dom kulture, u kino, ili na igranke. Plesalo se na ploči ispod Grajića kuće, svirali Velići, Svetinovići, Bašići.
Djecu nije stekla, pa je Hajrinu i moju djecu Almu i Mirzu, Seninog rahmetli Aska i Belmu, volila kao da su njena. Učila ih slovima i računu. Kada su potekli unuci Lejla, Muamer, pa Mala Lejla, Jasmina, ko sretniji od Razije. Kad smo na okupu, tutka im marke da sebi kupe sladoled, gavlja kod Mede u prodavaonicu i donosi slatkiše. Kad se rastajemo, daruje našim im čokolade, bombone, chips, smoki. Uvijek bi ih obveseli kakvim slatkišem, ali i pjesmom, lijepim savjetom, podukom, pričom i uspavankom. Od milja zvali su je Zija i Gaga. Nesebično im se s ljubavlju darivala svim bićem, dijelia s njima radost života; Asmira, Seninog sina jedinca, borca Armije RBiH kojeg su ubili Abdićevci, nikad Razija nije prežalila.
Pod četničkom strahovladom i nasilnicima koji su ih malo, malo, pa iz kuća oružjem izgonili, prijetili ubojstvom, Razija se brinula o bolesnoj majci. Nakon smrti majke, umro je i Razijin brat Hamdija, pa je ostala sama, skamenjena u strahu terora „osloboditelja“ (ustaša) za koje je tvrdila da su bili opakiji od četnika.
Hajra često prepričava kako je Razija pisala pismo šefu četničke policije Kesiću tražeći objašnjenje zašto su Hajra, Alma i Mirza u kućnom prtivoru, zašto ih ona ne može obići, zašto Hajri ne dozvoljavaju ni posjetiti majku na umoru, Alma i Mirza svoje nane u Rici, tek nekoliko stotina metara daleko, a kao da su na svjetlosnim godinama udaljenim planetama. Pisati Kesiću nije smio svako.
Ne jednom, Hajra je pripovjedila;
„Spremila Razija puna kolica hrane. Platila komšiji Rasimu da zajedno s njom kolica doveze do zgrade u kojoj su Hajra i djeca bili zatočeni sa još devetero gradske nevine čeljadi. Kada su njih dvoje prolazili preko pijace, presreo ih je naoružani četnik. Kolica je prevernuo, Rasima dobro istukao, pa ga raskrvavljenog natjerao s Razijom nazad u Riku.
Kada su najzad Hajra, Alma i Mirza sa ostalim građanima, te nekliko mučenika logoraša s Manjače strpani u autobuse i u Jajcu razmijenjeni za zarobljene četnike, Razija je od tuge za pala u nesvijest.
Velika je i nesebična ljubav Razijina. Život joj se savršeno uklapa u poslovicu; „Sve za druge, malo ili ništa za se.“
Kada je Alija halalio Varcar i patnje Varcarana, njihov strah od četnika i ustaša, pretrpljeni teror i sve što su vijekovima tekli, pa kada ih je uz pomoć svojih izvršitelja u Ratnom predsjedništvu Mrkonjić-Garada na čelu sa Sulejmanom Cerićem, dizao sa njihovih starinskih ognjišta, i Razija je spakovala ono sirotinje. Dok je bogatijim Ričinima bio malo i čitav šleper da bi prebacili svoju pokretnu imovinu u Ključ, Sanski Most, Bugojno, dotle za Raziju nije bilo ni kvadratnog metra na kamionu, ni za nju ni za njene, uglavnom ručne radove, vezove, ćipke…
Prije daytonske selidbe Varcarana, molio sam u Ključu Sulejmana Cerića kojemu sam predao novac koji su prikupili varcarski proganici u Zapdnoj Europi) da kad budu prtljali sve mučenike iz Varcara, neka ne zaborave ni Raziju. I, u silnoj svojoj pohlepi, Alijini teklići su „zaboravili“ Raziju, pogazili moju molbu i svoje obećanje da neće. Ne dočekavši Raziju, Sena, majka palog borca Armije RBiH se po crkavici i duboku snijegu zaputila u Ključ, tamo se srela sa Cerićem, pitala ga za Raziju. Bio je sert i drzak prema njoj. Sena je u Ključu tražila prijevoz do Varcara, pa najzad srela komšiju Muću iz Polja, vozača pokretne radionice Alagićevog Sedmog korpusa ARBiH, pa su se zaputili u Varcar po Raziju i ono malo njene sirotinje.
Razija je je bila sretna što je uspjela sa sobom ponijeti nekoliko kofera njenih ručnih radovima koje je stvarala čitav svoj život, koje je kasnije razdijelila i poklonila.
Privikla se Razija na novu životnu sredinu, toplu, svijetlu i ljubavlju ispunjenu kuću Omerovu i Seninu. Nikad bez Razije fldžan kahve nije popijen, nikad za sofru prije Razije nisu sjeli. Uvijek govorili nekome od ukućana „Zovi Raziju!“ I, ona je stidljivo i snishodljivo uz veliku zahvalnost prihvatala punuđeno, ali uvijek nakon što je više puta nutkana. I, bila je zahvalna.
Bila je rahat u svojoj sobi. Imala je televizor; kad bi poželjela, mogla je biti sama. Nikad bihuzurena. Ali, voljela je čeljad i društvo. Bila je draga svima koji su je u Polju poznavali, poštovana i voljena jer je kao insan to zaslužila svojim karakterom i primjerom. Kao džematliju, i hodže su je hvalile.
O bajramima, pohodila je Razija sa Senom, Belmom, Sulejmanom i unučadi Varcar,. Prvo na mezar Uspolje, El fatiha umrlim. Ustvari, čitava Rika je postala mezarem. Zavraćala se u haman opustjelu Mahalu, s tugom prebirala uspomene pred kučom koja je nekad bila kuća, sada razvalina. Obnemogla na nogama, zadnjih godina nije niti ulazila u Mezar, ostajala bi pokraj ograde na ulici, a u Mahalu ionako nije mogla. Ljute rane, dosoljene.
Rado je i mene dočekivala kada bi se pojavi u Cazinu. Voljela je kada bih se šalio na svoj, ali i na njen račun, kada bih glumio i oponašao naše Ričane koje smo poznavali, s kojima smo rasli i s kojima nas je rastavili četnici, ustaše i Alijini pehlivani.
Nekoliko Razijinih ručnih radova krase našu kuću i podsjećaju nas na jedno fino ljudsko plemenito umjetničko čeljade.
Čitav joj život je bio ispunjen umjetnošću, u prvom redu umjetnošću preživljavanja. Život je nije milovao, da pače durala je udarce kovačkim „velikim čekićem,“ mlavljena hamerom, ali nije se dala oboriti, dobra je to rička mazija i japija, neuništiva. Ništa je nije spriječilo biti i ostati čovjek, uspravan, dureći; potvrdila se kao umjetnik, ne samo u preživljavanju. Razija je bila pravi izdanak umjetničke Rike i Varcara. Lijepo je pjevala sevdalinke. Vezla je uz pjesmu, ponked i suze, izvezla vezove šarenih bosanskih cvjetova. Umjetnost je krasila Raziju, kao što ju je resila istinska ljubav i odanost familiji, prijateljima.
Voljela je cvijeće, savijala mačke oko sebe.
U Mezaru u Polju, usnula Razija.
S Razijom je tamo je i dio nas. Ostala su draga sjećanja na nju čiji je život protekao u znaku “Sve za druge, malo ili ništa za se.”
A svi oni koje je Razija zadužila, odužili su joj se s ljubavlju svako na svoj najbolji način!
Ovo je priča o Javnom servisu RTV BiH kao o epicentru četničko- ustaških skandala, Javnom servisu po mjeri SDA, HDZ, SSND, ali ne i po mjeri građana, posebno Bošnjaka, koji svoje i državne dušmane plćaju svojim novcem. Priča sadrži sličicu o dvostrukim standardima upotrebe novinarskog zlatnog pravola “čuti i drugu stranu” kao priču o falisfikatu dobro plaćene ratne reporterke Nade Al Ise, megafona Alije Izetbegovića…
Javni servis RTVBiH potresa skandal za skandalom. Novinari i urednici četničko-ustaškog mentalnog sklopa koji su zaposjeli Javni servis pod vodstvom SDA podobnog direktora Belimina Karamehmedovića ignoraju državu Republiku Bosnu i Hercegovinu, čestitaju dan genocidne RS, nazivaju Armiju Republike BiH takozvanom, zabranjuju nošenje Cvijeta Srebrenice za vrijeme Dana sjećanje na žrtve genocida, veličaju Dobricu Ćosića… Za to vrijeme, vječiti generalni direktor Javnog servisa direktor kojeg finaciraju uglavnom građani Bošnjaci, Belmin Karamehmedović, unaprijeđuje one novinare i urednike koje bi trebao otpustiti, a zapošljava one koje ne bi smio zaposliti. Posljednji primjer je sramna povijest nagrađivanja dvoje ustaških novinara radnim mjestima u RTVBiH.
Citat preuzet sa portala “Raport.ba”
Generalni direktor Javnog servisa RTVBiH Belimin Karamehmedović; Sivi dom kao epicentar četničko-ustaške koalicije kojom rukovodi SDA kadar. Karahmemedović unaprijeđuje one kojima bi trebao dati otkaz, a zapošljava one koje ne bi smio zaposliti
“Javni servis BHRT posljednih godina postao je epicentar brojnih nacionalističkih, ustaško-četničkih skandala.
Posljedica je to političkog uhljebljavanja novinara i urednika, umjesto izbora kvalitenih i prepoznatljivih novinara koji rade po svim etičkim i profesionalnim standardima.
Posljedni u nizu skandala bio je u režiji sad već bivše urednice Vijesti Gordane Dragutinović-Mutić i voditeljice Zorice Jordić. Naime, u Vijestima BHRT-a Armija BiH nazvana je ‘takozvanom’.
No sad na vidjelo izlaze i novi snimci novinara ove državne televizije. Tako se pojavio snimak Monike Ćubele Savić.
Ona je prije četiri godine vodila skup na stadionu pod Bijelim brijegom na kojem se davala podrška optuženicima, kasnije osuđenicima za UZP – Slobodanu Praljku, Jadranku Prliću, Milivoju Petkoviću, Valentinu Ćoriću, Bruni Stojiću i Berislavu Pušiću. Oni su osuđeni na ukupno 111 godina zatvora. Vrlo brzo nakon toga, postala je novinarka BHRT-a.
No, nije to jedini skandal koji zatresao javni servis.
Novinar Ivan Crnjac, umjesto po reportažama i prilozima, postao je poznat po podršci Izraelu u trenutku kada ova država bombardira Palestinu i Pojas Gaze, te po uvredama koje je uputio članu Predsjedništva BiH Željku Komšiću.” Kraj citata.
Ugledni sarajevski professor Safet Kadić objavjuje na svom Facebook profile tekst pod naslovom: RATKOHUŠKAČKI RAPORT BHT1 IZ KALINOVIKA, u kojem ukazuje na uobičajenu praksu Javnog servisa čiji novinari selektivno, po svom ćeifu i odobrenjem Karamehmedovića, zloupotrebljavaju zlatno novinsko pravilo “čuti i drugu stranu.” Prof. Kadić piše o odlasku reportera RTVBiH u rodno mjesto genocidnog zločinca Ratka Mladića kako bi nakon pravovaljane presude na Tribunalu, “čuli I drugu stranu” to jeste četnike, Mladićeve susjede za koje je on, kao i za većinu srpstva, heroj i sve to plasirali gledateljstvu. Time se pokušava pobrisati presuda za genocid kojoj su prethodila duga saslušanja “i jedne i druge strane” to jeste i tužitelja i tuženog, i preživjelih svjedoka optužbe i obrane Mladića na Tribunalu, srpskog heroja koji se od pravde skrivao čitavih deceniju i pol.
Umjesto da bez pogovora poštuje pravosnažnu presdu za genocid izrečenu Mladiću, Javni servis tu presudu na svoj način pokušava poništiti ili makar ublažiti i omalovažiti, dovesti u pitanje i sumnju. . I dok ekipa Javnog servisa putuje o trošku Bošnjaka u Kalinovik, saslušava i propagira “drugu, četničku, zločinačku genocidnu stranu” i propagira zločin kao heroizam genocidnog Mladića, dotle četničkim reporterma ne pada na pamet da saslušaju i drugu stranu, to jeste Mladićeve žrtve, ako ih uopće ima. Prof Kadić piše, citat:
“Nedavna drzka antidržavna provokacija ‘državne’ BHT1, kada je jedina regularna vojna sila u ratu za Bosnu, Armija Republike Bosne i Hercegovine, nazvana ‘takozvanom’, nije usamljen slučaj. Postoje brojni primjeri perfidne antidržavne uređivačke politike ‘državne’ BHT1, ali se oni vješto kamufliraju, često pod lažnim motom ‘čuti i drugu stranu’. Među takve drastične primjere svakako spada i nedavna konačna presuda srbskom zločincu Ratku Mladiću na doživotnu robiju za genocid nad Bošnjacima i druga zlodjela počinjena u agresiji na Republiku Bosnu i Hercegovinu. Reporter BHT1 snimio je u Ratkovom rodnom selu Božinovićima kod Kalinovika izjave njegovih rodstvenika i drugih seljana i svi su redom papagajski ponavljali da je Mladić za njih heroj, jer je branio srbski narod. I tu se priča završava. Nigdje druge strane (‘audiatur et altera pars’), što je abeceda novinarstva. Istina, druge strane tu više i nema, jer su sva bošnjačka sela spaljena, a Bošnjaci pobijeni ili raztjerani na sve četiri strane svijeta.” Kraj citata.
Ovaj i ovakav skandalozni Javni servis RTVBiH kao epicenter ustaško-četničkog javnog orgijanja posljedica je veleizdaje Alije Izetbegovića u Daytonu. Priznanje genocidne RS gaženjem Ustava RBIH, suspenzijom referendumske volje građana, sprečavanjem Armije RBiH da oslobodi zemlju, zatim pretvaranje legitimne antifašističke ARBiH u stranačku vojsku, priznanje rezultata UZP-a i genocida, nastvljeno je od strane njegovog sina Bakira. Sve to za posljedicu ima ovaj i ovakav Javni RTV servis kojeg plaćaju Bošnjaci da bi na njih lajale ustaše i četnici uz blagoslov SDA i Karamehmedovića, da bi pravdali zločin genocida i njegove počinitelje, kako bi izjednačili katila i žrtvu, minimizirali i negirali zločin genicida, a genocidne zločince predstavili herojima.
Kako god je Vijeće ministara, Predsjedništvo, Parlamenti, daytonska vojska…, zbir jabuka, krušaka i šljiva, to jeste vreća rogova, takav je i Javni RTV servis; svi rade udarnički protiv države koja ih plaća, ponižavaju i sluđuju građane, vrijeđaju njihovo dostojanstvo i inteligenciju. Marionete SDA koje sudjeluju u upravi ovog i ovakvog Javnog servisa umjesto da budu smijenjene, ostaju na svojim položajima, kao Belmnin Karahmemedović koji je morao strogo sankcionirati ustaško-ćetničku bagru na RTVBiH, ali je umjesto kazne, pojedine četničko-ustaške nacionaliste unaprijedio, a zaposlio i nove, sve gore od gorih, s koca i konopca koji javno laju na građane i državu…
Ne znam da li je na spisku uposlenika Javnog servisa RTV BiH i osoba koja se na Faceboku predstavlja kao Nada Starijaš Al Isa, pravo je čudo ako nije. Bila je perjanica RTVBiH tokom rata. Iz svakog njenog izvještaja, Nada tekla je bujica lažnih nada, selameta, obećanja. Vrhunac je bila više puta najavljena laž o konačnom i potpunom oslobađanju Republike BiH koju je preko nje plasirao Alija Izetbegović da bi nas na kraju nasamario zaustavljanjem Armije RBiH u oslobđanju zemlje i nagrađivanjem četničko-ustaške koalicije. Ćaćino zlodjelo nastavlja sin mu Bakir.
Spomenuta gospođa Nada Starijaš smatra se velikom profesionalkom, zaslužnom za sve dobijene bitke ARBiH o kojima je nekad izvještavala, ali nikad nije spomenula glavnu stvar – kako je Alija Izetbegović spriječio baš tu Armiju RBiH da oslobodi zemlju, kako je baš on, Alija srušio Ustav RBIH i stvorio RS nakon genocida, kako je krivac za ovo nesnosno stanje u kojem se našla država i njen najbrojniji narod kojemu je po daytonskom principu njegov sin Bakir dodatno prepustio sve poluge vlasti ustaško-četničkoj koaliciji kojoj je i sam odani član. Ta nacistička mafija četničko-ustaška, kojoj Bakir i SDA stalno povlađuju, pregaovaraju o državnim stvarima o kojima se ne pregovara, daju ustupke.
Nada Starijaš Al Issa, citat preuzet sa njenog Facebook profila: “PROŠLIH 7 DANA INBOX MI JE ZATRPAN UVREDAMA , kojekavim porukama, nezamislivim “ukrasnim pridjevima.” Znate od koga? Od nekih Bošnjaka, koji su to samo po imenu. Znate zašto? Zato jer sam napisala pozitivan tekst o predsjedniku Izetbegoviću!!! K’O DA SAM PISALA O TUĐMANU, A NE O IZETBEGOVIĆU. Iznenadilo me, šokiralo, da ima Bošnjaka koji svog prvog predsjednika, post mortem, optužuju da je i on dijelio Bosnu, nesvjesni u svojim malim, primitivnin mozgovima, kroz kolike je patnje taj insan prolazio boreći se za svoju i njihovu Bosnu, koju vi ti i takvi niste ni zaslužili. Nisam čula ni jednog generala, ni jednog od zapovjednika sedam korpusa ABiH, da išta prigovaraju predsjedniku, vole i poštuju i danas svog vrhovnog zapovjednika. A vi, sitne duše, koji ste bili u nekim “kafanskim korpusima,” daleko od Bosne, dok se Bosna branila, sada se javljate. Stid vas bilo! Puške ni vidjeli… U prošlom tekstu rekla sam da mi je bila čast i privilegija biti uz predsjednika Izetbegovića tih teških ratnih dana. I to ponavljam i sada.
Nada Al Issa: Zog (zbog!) vas mrzitelja, PRILAŽEM I JEDNU ZAJEDNIČKU SLIKU(malo mutna, tada nije još bilo mobitela) SA ŽENEVSKIH PREGOVORA, na kojima se za stolom komadala Bosna, kao što su to agresori radili na terenu. Pa izvolite, vi plitke pameti, možda vam ova slika bude dodatni razlog, povod da nastavite s uvreda ma. (Ovo je trenutak kada me je predsjednik prozvao da mi kaže da je F. Abdić “prešao na hrvatsko/srpsku stranu za podjelu BiH,” i da odmah o tome pošaljem izvještaj). Na prošli tekst lajkovi su premašili vaše dislajkove, odurne poruke. Pa razmislite”. Kraj citata
Razmislili smo, pogledali, pa utvrdili da je Nadina slika sa Alijom obični falisfikat i drski pokušaj podvale. Za dokaze se pobrinula sama Nada Starijaš Al Issa.
Nada Starijaš Allisa slikala se u nekom atriju, pa tu sliku iskoristila za fotomontažu sa Alijom Izetbegovićem. Pogledajte detalje u crvenom krugu – haljinu, kajiš od torbie…. pa usporedite sa fotomontažom – donja slika: sa Alijom, crveni kružić Slika za koju kaže da je mutna, mutna je jer je enormno uvećana da bi se ona, Nada, uklopila, a nije, sa Alijom! Nada Starijaš Al Issa – lažna novinarka sa lažnim predsjednikom, lažnim šehidom, pravim munafikom na krivitvorenoj fotografiji, drsko laže i obmanjuje javnost; bh-novinarstvo je dolaskom nacionalista palo na ionako niske grane; komunistička potrčkala i sluge lahko i brzo su se prešaltali pod skute nacionalista dokzavši se još jednom kao loše sluge zlih gospodara koji su ih prigrlili znajući da sluge ostaju sluge. Sve je plaćeno ne samo našim novcem, nego i životima mnogih, pa i nestankom države.
Nada Starijaš Al Issa ne falisficira samo slike, nego i povijest pa bezočno laže i javno tvrdi da Alija nije dijelio Bosnu, nego da su Aliji dijelili Bosnu! To je njena zahvalnost Velikom Vođi, “Prvom Predsjedniku,” velikom muslimanu… Aliji Izetbegoviću koji je bio đomet prema dušmanima Bosne, ali i njoj, kusurao se s njima državnim teritorijem, našim novcem… Bio je što je bio pružene ruke prema Šćepi i „Avazu,“ „Ljiljanu,“ tzv bošnjačkoj televiziji u koju je skrhao ogrone pare, a nikad nije proradila, pa čak i Senadu Avdiću (dok im nije pukla tikva, dok Avdić nije vidio s kim posla ima, pa se odrekao onog što Šćepo nije… ) i bataljonu drugih propagatora Alijinog zločina koji nam serviraju kao hajr. Al Isa se danas okružila mnogobrojnim Alijinim i svojim botovima, pa širi laži i falisficira povijest..
Iako mrtav, lažni svetac i šehid, munafik, veleizdajnik, grobar naše slobode i RBiH, Alija Izetbegović je za lažnu muslimansku i Bošnjakinju, bio i ostao istinski musliman, državnik, prvi predsjednik RBiH, oslobodilac. Lažnu sliku o sebi, on je plaćao izdašno našim novcem.
Nada Starijaš Al Isa je na svom Facebooku dala uraditi fotomontažu na kojoj se lažno prikazala uz Aliju Izetbegovića.
Alija je odavno mrtav, ali živi u Nadinom sjećanju, što nije sporno. Sporna je njen besramni javni pokušaa podvale loše fotomontaže sa Alijom.
Alijina slika je nastale negdje do 2003., a Nadina, koju je nevješto uparila s njigovom, 2016. Sa tim falsifikatom dičila se na svojoj Facebook stranici kao da je originalna fotografija sa Velikim vođom. To je izazvalo bujicu oduševljenja brojnih botova, Alijinih i Nadinih, sve primitivac do primitivca. Kada je razotkrivena podvala, umjesto da se izvini zbog toga što se bavila falisficiranjem fotografije sa Alijom, Nada Starijaš se niskim udarcima i dikvalifikacijama pokušava osvetiti onima koji ukazuju na taj sramni falisfikat i podvalu. Šta više, mnogo je onih koji i nakon ovog grubog falsifikata i podvale, vide u Nadi istinskog novinskog profesionalca, bosanskog patriotu i kršnu has-muslimanku. Lažna slika sa Alijom, trebala je poslužiti kao dokaz.
Napisao sam gospođi Nadi Starijaš Al Issa otvoreno pismo prije nego li je pobrisala sve moje dotadašnje komentare na njenom Facebook profilu u kojima sam je u potpunosti činjenicama razotkrio. Potom sam joj podstro dokaze o njenoj lažnoj slici sa Alijom, pa je i to moje pismo izbrisala, a mene blokirala. Ipak, uklonila je fasifikat – foto-montažu na kojoj se lažno ukazala uz svog mecenu, lažnog državnika, lažnog sveca i lažnog šehida Aliju Izetbegovića.
Napisao sam Nadi Starijaš Al Isa:
Gospođo Starijaš!
Vi ste me blokirali kako Vas ne bih dalje hvatao u lažima, ne samo u vezi sa Vašim idolom i svecom, a u suštini veleizdajnikom Alijom Izetbegovićem. Vi, koji ste se u svojim izviješćima pokušali predstaviti javno hrabrijom od najvećih heroja, nemate hrabrosti ni kao mali miš i suočiti se sa istinom o sebi i o svome izdašnom gazdi i nalogodavcu. Lažnu sliku i o Aliji Izetbegoviću, bolje reći kultu, kojeg ste i sami stvarali, pokušavate uz pomoć svojih i njegovih slijepih botova predstaviti kao istinu, premda se radi o povijesnim falisifikatima, obmanama i lažima. Istinu, ipak, ne možete sakriti.
To što pokušavate sakriti istinu brisanjem mojih komentara, blokadom pristupa Vašoj Facebook stranici kako bih Vas ne bih suočio sa istinom, ne znači da ste me ušutkali niti da se istina može sakriti; znači samo kako ste bili i ostali nemoćni u svom duhovnom, ideološkom i vjerskom mraku, sve za lični interes. U svojoj “obrani” koristite baš taj primiivizam i duhovni mrak uz podršku botova koji se hvataju baš za tim primitivizmom i mrakom, jedinim oružjem kojim raspolažu. Biće da Vam je žao što rat ne traje i danas jer rat za Vas znači profit. Svojim lažnim image-om želite i danas profitirati ruku pod ruku sa lažnim šehidom Alijom.
Da ste prava osoba, insan, muslimanska, da vam je do istine, a ne do laži i pohlepe, na moje javno iznesene argumente i činjenice odgovorili bi kontra-argumentima.
Neću se ovdje osvrtati na Vaše gluposti koje ste ispisali o svme izdašnom gazdi dižući ga u zvijezde. Neću se baviti Vašim pogledima na Islam, niti tvrdnjama kako ni jedan general Armije RBiH nije izrekao ni jednu ružnu riječ protiv svoga Vrhovnog komandanta. O tome sam i Vama i Vašim botovima pisao u komentarima koje ste obrsali.
Ovdje ću se, po sugestijama dvojice prijatelja M.Š. i A. S. Baviti samo jednim u nizu mnogih Vaših drskih falsifikata.
Riječ je o fotografiji na kojoj tvrdite da ste Vi i Alija Izetbegović.Na fotografiji jeste Alija, na slici ste i Vi, ali – niste zajedno!
Ta fotografija je obični falisfikat, loše urađena fotomontža koju nam pokušavate poturiti kao povijesnu činjenicu bh-novinarstva i Vaše hrabre borbe za slobodu Bosne. U toj podvali u kojoj se prikazujete ruku pod ruku sa Alijom Izetbegovićemu Vi ste dokazali, javno i nedvosmileno, kako Vaše novinarstvo, iako izdašno plaćeno, nema veze ni sa slobodom, ni sa Bosnom, niti sa Islamom u koji se zaklinjete, a nema dodira ni sa profesionalnim novinarstvom. Sve što je na toj faslificiranoj slici, i Vi i Alija, suprotno je postulatima slobode i neovisnog novinarstva, ljubavi i žrtvovanju za domovinu, pravdu i istinu. To ne nema veze ni s kojom religijom, posebno sa Islamm. Jer, prava religija se priznaje falsifikat i laž, obmanu, licemjerje…
Džaba gumica, uzalud blokiranje, istinu o falisifikatu slike na kojoj se predstavljate da ste sa Alijom Izetbegovićem, nećete nikad moći sakriti.
Vaš pokušaj podvale ne samo svojim botovima, nego čitavoj javnosti falsificiranjem, pa i zloupotrebom Velikog Vođe, priča je koja zorno zrcali Vašu iščašenu ličnost.
Gurali ste se uz Aliju, a dogurali ste do falsifikatora i lažova, kakav je uostalom i on bio. Položio je ruku an Ustav RBiH, zakleo se svojim životom na vjernost Republici, građanima kako će im kao državnik služiti, kako će čuvati RBiH i njen Ustav, pa sve pogazio obmanom i laganjem. Obmanuo nas je svojim lažnim predstavljanjem kao veliki musliman, ustvari lažac i munafik, pučista I u sveri državnog i religijskog.
Ovdje ću dokazati da ste slagali, obmanuli javnost tvrdeći da je fotografija na kojoj ste sa Alijom Izetbegovićem autentična. Nije! Ta fotografija je falisfikat, laž I podvala!
Kada ste se suočili sa blagim sumnjama da je ta slika neuspjela, diletantska fotomontaža, bez srama ste javno ustvrdili da je slika autentična, ali je “mutna jer tada nije bilo mobitela.”
Zaboga, gospođo, pa postoje fotografije s kraja 19. stoljeća koje su tako oštre kao da su napravjene sa 20 MP fotoaparatom! To što nije bilo mobitela sa moćnim kamerama, nema blage veze sa historijom postojanja kvalitenih fotografija!
U doba kada ste se slikali u nekom parku 2016., ili atriju nekog hotela (?) pa tu svoju sliku dijelom najlošijeg amatera-falisfikatra umontirali sa Alijom, postojali su digitalni fotoaparati sa ogromnim brojem megaixela. Morali ste ste potruditi pa se dati uslikati jednim od takvih. Čak i fotograf-amater umije izoštriti sliku, mada i ne mora to znati, generacije čak i najjeftinijih fotoaparata izoštravaju sliku automatski.
Stoga, velika je umjetnost zamutiti sliku kakvu ste koristili u fotomontaži da bi se predstavili osobom bliskom Velikom Vođi.
Vas je Alija izdašno plaćao, pa ste mogli i prije kraja rata nabaviti Canon A1, ili Nikon, koje sam i ja posjedovao. Mogli ste tim fotoaparatima ovjekoviječiti susret sa Alijom, ako ga je ikad bilo.
Vaša priča o “mutnoj” fotografiji jer tada nije bilo mobitela je obična glupost, još gore – obična laž, pokušaj podvale i obmane, rog za svijeću, što nema veze sa ljudskošću, nema dodirne tačke sa profesionalnim novinastvom, niti ima dodirnih tačaka sa Islamom u koji se zaklinjete, mada laik i neznalica.
To sve nema veze ni sa bosnoljubljem, ni sa Bošnjacima, o čemu nam trubite busajući se u junačka bošnjačko-muslimanska-domoljubna prsa, sve po uzoru na svoga darežljivog Mecenu.
Tvrdili ste da su Vam tu sliku isparali (pocijepali i pogazili) hrvatski istražitelji tajnih službi prilikom jednog od oko 140 informativnih razgovora. Za tu tvrdnju niste priložili ni jedan dokaz. Kako to da Tuđman u to vrijeme odlikuje Aliju Izetbegovića kao zaslužnog prijatelja i darodavca mu Hercegovine, a Vas, njegova vjernog i dobro plaćenog novinara, Tuđmanove tajne službe maltretiraju i paraju sliku sa Izetbegovićem! Zašto se niste žalili jednom od dva predsjednika, onom koji Vas je plaćao i s kojim ste na lažnoj slici pa da on intervenira kod Tuđmana kako Vam njegovi doušnici ne bi zagorčavali život i trgali fotografije sa Velikim Vođom.
Tvrdite da su inspektori u svom bijesu, ne samo isparali i pogazili tu sliku, Vas novinara i Vašeg finansijera, ali tragovi oštećenja slike se ne vide u fotomontaži.
Kako Vam vjerovati da ste haman sto pedest puta bili predmet informativnih razgovora zbog Alije! Pa to bi bilo isto kao da su vas pet mjeseci iz dana u dan zvali na saslušanje!
(Osobno, posjedujem nekoliko orginalnih poziva u SUP Mrkonjić-Grad, među njima i jedan u vezi sa mojim TV-prilogom iz 1991. o tome kako je mrkonjićka milicija radio-vezom tražila od ključke milicije da propuste konvoj autobusa sa hrvatskim izbjeglicama iz Banije pa da ih oni pobiju. A Vi, od 140 poziva, ne podastirete ni jedan dokaz!
Vaša priča kako je fotografija slijepljena u Photoshopu uz pomoć Vaših prijatelja, samo je djelimično točna. Naime, tu se radi o zahvatu u Photoshopu, ali se ne radi o nepostojećoj pocijepanoj i zgaženoj fotografiji sa Alijom, nego o lošoj foto-montaži u Photoshopu dvije različte fotografije iz dva različita vremenska perioda.
Vaša mutna fotografija je snimljena u nekom parku ili vrtu, atriju…, u ambijentu zelenila i betona. Alija je snimljen u sasvim drugom ambijentu, svakako ne u parku ili na ulici, nego u nekoj kancelariji.
Vaša slika je iz 2016., aAlijina iz perioda prije njegove smrti 2003.
Na slici sa Alijom, vidi se Vaša ista haljina i kajiš tašnice o ramenu, sa slike nastale 2016. Tu fotografiju ste loše ukomponirali sa mutnom slikom Alije u nekom zatvorenom prostoru. Alija je umro 2003, znači trinaest godina ranije od nastanka slike na kojoj ste Vi iz 2016!
(Mrtav) Alija nije gledao baš izravno u svog omiljenog i dobro plaćenog novinara, ali je pogled kasnije popravljen! Ali, pogled dobro plaćene novinarke ne pada na Aliju, nego se gubi negdje u daljini. Prirodnije bi bilo da blagi pogled i osmjeh dobro plaćene novinarke pada na lice Velikom Vođi!
Vođa je i stasom nadvisio svoju dobro plaćenu novinarku, prodavačicu Njegove magle!
Dakle, gospođo Starijaš, ta Vaša mutna slika je jasan falisfikat i zorna podvala!
Neka čitatelji prosude o Vama na osnovu ovih činjenica kao dijela mozaika za sliku Javog servisa RTVBiH koji je leglo četičko-ustaških novinara, novokoponiranih lažnih muslimana i Bošnjaka, po mjeri SDA i njihova sebičnog interesa, kao družine sa ustaško-ćetničkom sabraćom zloupotrebom Javnog servisa RTVBiH i kidišu na istinu i one kojih ih plaćaju.
Ibrahim Halilović 