"Voljeti domovinu, sastavni je dio vjerovanja." "Najvažniji je mjesto koje je prvo dotakla moja koža (pri rođenju)" (Mustafa-aga, sin Mehmed-begov, Vakufnama 1593. pri utemeljenju Novog Jajca, kasnije Varcar Vakufa)
Danas sam trebao razgovarati telefonom s nekim u Ambasadi – Konzulatu BiH u Ottawi u vezi sa ovjerom nekog dokumenta, ali nisam uspio uspostaviti vezu. Na službenoj stranici Ambasade BiH u Ottawi stoji obavijest kako telefoni Ambasade ne rade jer je prestala sa radom telefonska kompanija koja je Ambasadi davala telefonske usluge. Koliko je stara ta obavijest, ne znam.
Amsador u Ottawi, Canada, Marko Milisav – igra gluhih telefona
Budući da živim u Canadi preko dvadeset godina, smatram da je to objašnjenje neprihvatljivo jer se u Canadi telefonske kompanije jagme oko pretplatnika. (I u Bosni je tako, zar ne! Novi telefonski broj se može kupiti na svakoj trafici!) I da nije tako, da se telefonski broj ne može dobiti za duže vrijeme, službenici Ambasade su (bili) dužni na vrijeme osigurati nove telefonske brojeve kod neke druge komapnije.
Slika i prilika haljakovisti; oglašeni brojevi telefona ne rade, kratko radno vrijeme i potpuno neažurirana službena stranica Ambasade BiH u Ottawi, Canada. Čak i obični građanin koji koristi Facebook redovito ažurira svoj profil, a plaćenicima u BiH DKP-u u Ottawi to ne pada na pamet
Nisam čuo da je neka telefonska kompanija propala u Canadi. “Comwave” se svaki dan rekalamira na državnoj CBC TV nudeći pola godine besplatno (đuture) telefonski broj, interenet i TV! Nudi Vam se telefonska, TV i internet sadaka, a Ambasada ni mukajet je smatra kako može tako važna DKP služba čak i bez džabnih telefona! Po svemu sudeći, ovo je još jedna ujudurma naše “diplomatije.”
“Comwave” nudi beslatno pola godine telefon, internet i TV – ali u Ambasadi BiH u Ottawi ni to ne žele kako ne bi putem telefona ili faxa bili na usluzi građanima
Da zlo bude još veće, stari, neupotrebljivi brojevi telefona i fax-a Ambasade su još na oficijelnoj stranici Ambasade. Postoji li neko od službenika ili web-mastar, koji bi uklonio sa te stranice brojeve koji nisu u upotrebi!? Ili nam tom obmanom Ambasada poručuje kako ona vodi računa o nama, ali tako što nam nudi nepostojeće brojeve (gluhih) telefona i fax-a uz obrazloženje kako su oni isključeni jer je prestala s radom telefonska kompanija koja je pružala te usluge! Sramota!
Ne postoji na svijetu ambasada ili konzulat neke države koja nema telefonski broj. Nedopustvo da jedna ambasada neke ozbiljne zemlje ostane bez telefonskih veza makar i jednu minutu i da od usluga nudi razne obrazce i posjet Ambasadi kakav je slučaj sa BIH Ambasadom u Ottawi! Mi smo općenito država mimo ostali svijet.
Osnovna zadaća DKP-a je predstavljati svoju državu po najvišim mogućim standardima u svakom pogledu, te isto tako biti na usluzi građanima te države na najbrži i najefikasniji način. Očito je u ovom slučaju da mi postojimo zbog vas, a ne vi zbog nas građana. Budući kako ponešto znam oko rada naših DKP-a, ne bi me iznenadilo da je neko u Ambasadi BiH u Ottawi, da li s Vašim znanjem, odlučio da ne razgovara telefonski sa građanima jer stalno nešto traže i zanovijetaju, pa je za to našao vrlo providan, bezobrazan i drzak razlog da bi uskratio usluge građanima. Građani BiH žive širom prostrane Canade. Ako mislite da oni mogu putovati po hiljadu ili tri hiljade kilometara da bi posjetili Ambasadu kojoj je radno vrijeme radnim danom od 10 do 13 sati i doći na red istog dana, onda nešto nije u redu s predstavom ni o Canadi, a ni o bh-građanima, kao ni o DKP službi.
Posebna priča je ažurnost službene web-stranice Ambasade BiH u Ottawi. Osim što se n stranici nalaze telefonski i fax brojevi koji ne rade, na stranici je zadnja obavijest o izborima 2020. što navodi na zaključak kako Ambasada od tada nije imala nikakvih aktivnosti.
Minsitrica vanjskih poslova BiH Bisera Turković ispraksala se u prošnji sadake za BiH – u Canadu još nije stigla ispružene ruke, a da li je dala dozvolu Ambasadoru u Canadi da on prosi, ili mu sadaka još ne može naumpasti, na to pitanje ne znam odgovoriti. Moguće je da se ovdje radi o gluhim telefonima i prekidu na vezama
Mogli ste u skladu sa praksom Ministrice Turković koja po svijetu prosi i Vi tražiti sadaku od canadske Vlade da nam udijeli koju vakcinu, ili čekate da to posjetom Canadi isprosi Ministrica! Sigurno je kako Canada ima na lageru Astra Zenecu od koje upravo odustaje, pa ako nam je valjala ona Vučićeva, Erdoganova, Malezijska, zašto ne bi i ova canadska? Obraz smo svakako izgubili, BiH je treća država u svijetu po broju smrtnosti u ovoj panedmiji, a Canada je humana država i naš prijatelj, u vakcinaciji vodi ispred Njemačke, ne bi se oglušila na ispruženu ruku. Ali, majka neće nahraniti dijete dok ono ne zaplače, a djetetu – i je izglada teško i zaplakati! Mora da je rahat!
Inače, koristio sam jučer obrazac za kontakt sa Konzulatom u Ottawi. Ne znam kad će se neko od službenika udobrovoljiti da mi na taj moj upit odgovori.
Jedna moja poznanica iz Windsora tvrdi da je na obični dokument koji je tražila od Vaše Ambasade čekala tri mjeseca. To je neprihvatljivo, poštovni i uvaženi gospodine! Ta moja poznanica kaže da će radije putovati u Bosnu, nego čekati na uslugu Vaše ambasade koja može izdati dokument koji joj je potreban.
Protestiram ovom prikom, gospodine Ambasadore, na takvog nedopustivo haljkavog odnosa prema građanima BiH.
Molim Vas, poduzmite sve što je u Vašoj moći kako bi se ovi i svi drugi propusti odmah ispravili!
Osvrt povodom najnovijeg srbovanja književnika, novinara, prevoditelja, beogradskog kolumnista sarajevskog „Oslobođenja“ Muharema Bazdulja sa Nemanjom Kusturicom i Petrom Handkeom u Višegradu
Kusturica, Bazdulj i Handke su svoje četništvo, negaciju genocida samo još jednom potvrdili u Višegradu, mjestu strašnog genocidnog zločina gdje su za vrijeme okupacije 14. juna 1992. četnici spalili 70 živih ljudi, žena i djece
Umjesto da filmadžiji Nemanji, književniku Bazdulju i nobelovcu Handkeu taj strašni zločin spaljivanja živih civila u njihovim kućama bude motiv za umjetnička djela, osudu tog zločina, oni pjevaju i rugaju se žrtvama genocida kojeg inače negiraju i to u samo predvečerje svjetskog Dana pobjede nad fašizmom
Nije vijest dana da je Muharem Bazdulj, pisac, prevodilac, beogradski (sic!) kolumnista „Oslobođenja“ pjevao i igrao sa negatorima genocida nobelovcem i četnicima po vokaciji Handkeom i Kusturicom. Jer, Bazdulj odavno pripada društvu negatora genocida i to javno to ponavlja i dokazuje, bilo kao pomoćnik urednika nekad ili kao beogradski kolumnista sarajevskog dnevnika „Oslobođenja“ zadnjih godina.
Nije vijest da se „Oslobođenje“ izjavom glavne urednice Vildane Selimbegović javno odreklo svoga beogradskog kolumniste Bazdulja. Vijest bi bila da ga se odrekla davno, umjesto što je pristala da joj četnik Bazdulj bude desna ruka dobro plaćen da bi srbovao u tom biltenu SDA. Bazdulj je do 2012. Kada je preselio u Beograd do 2012. drugo po rangu uredničko mjesto u „Oslobođenju.“ Taj i takav četnik nije smetao ni SDA ni Selimbegvićki, a ni onima koji ga tek danas, poput Komšića, Tulića…, nazivaju četnikom.
Na četništvo obloporna Vildana Selimbegović, urednica “Oslobođenja”
Selibegovićki nije smetalo Bazduljevo srbovanje ni nakon njegova preseljenja u Beograd; da pače, iz četničke prijestonice nastavio je pisati komentare koji nisu tuknuli niti bazdili Selimbegovićki četništvom, a ni mnogima koji danas negoduju zbog Baduljevog pjevanja sa Nemanjom i Handkaom, negatorima genocida sve trojicu nazivajući četnicima.
Kusturica, Bazdulj i Handke su svoje četništvo, negaciju genocida samo još jednom potvrdili u Višegradu gdje su vrijeme okupacije u prošlom ratu četnici spaljivali žive nedužne ljude, muslimane Bošnjake. Umjesto da filmadžiji Namanji, književniku Bazdulju i nobelovcu Handkeu taj strašni zločin spaljivanja nedužnih ljudi u njihovim kućama bude motiv za stvaranje umjetničkih djela u kojem bi osudili genocid, oni su na mjestu strašnog zločina ismijavali žrtve i rugali im se.
Bazdulj je 2016. napustio beogradsko „Vreme“ koje je bilo demokratsko glasilo. Da li je svojom vojom, ili je morao otići jer je urednicima zasmetalo njegovo srbovanje, otvoreno je pitanje.
Ali, sve do pjesme sa Namanjom i Handkeom u Višegradu prije par dana, taj i takav Bazdulj nije smetao i Vildani ni Komšiću, ni Tuliću, a još gore – ni SDA-vlasnicima i čitateljima koji se sada javno protive četniku Bazdulju. Ali jeste nekolicini sarajevskih intelektualaca i novinara, poput Senada Avdića i damaturga Almira Imširevića, što je jako važno. I potpisnik ovih redova se, međutim, davno usprotivio ne samo srbovanju Muharema Bazdulja, nego i uredničkoj politici “Oslobođenja“ koja dopušta i negiranje genocida i države RBiH, po mjeri i kalufu SDA koja preko svojih tajkuna financira „Oslobođenje.“
Opsjednutost Bazduljevih četništvom
Muharem Bazdulj je rodom iz Travnika, kao i nobelovac Ivo Andrić kojem je Nemanja posvetio Andrićgrad u Višegradu potrošivši miljune maraka koje mu je nezakonito namaknuo Dodik.
Bazdulji su porijeklom iz Istočne Bosne. Muharemov djed je bio hodža. Bazdulji su utekli od četničkog noža u toku II svjetskog rata. Muharem je preživio četničku opsadu Sarajeva, ali opčinjenost katilom njegove obitelji, Sarajeva i Bosne – nije popustila. Stoga, za malo upućenije i nije vijest da je sa Nemanjom Kusturicom, Handkeom i Bazdulj srbovao u Višegradu. (Kada je ono zaganjalo Vučića u Srebrenici, na mjestu genocida kojeg četnički vojvoda ne prizna, mama Muharema Bazdulja Nura se lično izvinjavala Vučiću, tvrde upućeni.)
Dnevni list „Oslobođenje“ je u vlasništvu SDA tajkuna na istoj srbofilskoj bogazi kao i SDA. Priznanjem RS nakon genocida, čuvanjem genocidne RS od ukidanja u ime svih Bošnjaka, skidanjem s kuke Srbije od odgovornosti za genocid ukidanjem Revizije tužbe za genocid, SDA se dokazala kao negator genocida i rušilac države RBiH.
Kola se sada lome (opravdano) na srbofilu i negatoru genocida Muharemu Bazdulju, a trebala su se davno slomiti i na SDA i na Islamskoj zajednici, pa tako i na „Oslobođenju“ koje, ma šta pisalo i slikalo, ipak negira genocid dok god dobija pare iz hazne SDA-tajkuna i poziva se na daytonski ilegani genocidni sustav, pravo na RBiH i ne spominje.
Muharem Bazdulj – Četnik nagrađen za negiranje genocida kao novinar i književnik – plaćeni kolumnista u “Oslobođenju,” dodatno nagrađen kao književnik sa 3.000 KM iz Fonda za izdavaštvo FBiH – sve u skladu sa politikom SDA
Bazdulj u žiriju koji četniku Bori Đorđeviću dodjeljuje nagradu “Ivo Andrić”
O Bazduljevoj naklonjnošću četništvu, pisala je ne jednom “Slobodna Bosna.” Citat:
“Inače, dok ovih dana Muharem Bazdulj promovira svoju novu knjigu i na glas razmišlja o referenduma za Kosovo, njegov instimus, Bora Đorđević, još jedan srbijanski kulturno-obavještajni “Škorpion” (uz Kusturicu, Bazdulja, Kecmanovića, Bećkovića) i laureat Andrićeve nagrade, čijim žirijem kormilari srpski književnik iz Travnika, u isto vrijeme ispisuje raisističke, ljudožderske pjesmice na ruskom portalu “Sputnjik” protiv Albanaca, Hrvata, Španjolaca i svih drugih neprijatelja srpstva i pravoslavlja.
Tako Đorđević, za kojeg je Matija Bećković rekao, a Bazdulj se složio, da je “srpski Bob Dylan”, nakon prve utakmice koju je Srbija pobijedila na SP u Rusiji piše za jednog nogometaša: “Moj je junak dribler Tadić/ skoro kao Ratko Mladić”.
E tom “srpskom Dylanu” je “pristojni i odmereni” Muharem Bazdulj dodijelio “Andrićevu nagradu” i, bez trunke stida i obraza, nastavio svojim savjetima, analizama i preporukama soliti pamet čitateljima “Oslobođenja”. Bazdulj, po kriterijima uredništva tog lista, za razliku od “islamofoba” Bore Dežulovića, ne vrijeđa “vjerske osjećaje” čitatelja “Oslobođenja”. Doduše, nakon protjerivanja Dežulovića, i masovnog odustajanja od kupovine “najstarijeg lista”, nemaju se više bogzna kome ni povrijediti preostala vjerska osjećanja...” (S. Avdić, Slobodna Bosna 9. juli 2018.)
Velikosrbin Bazdulj je čak nagrađen sa 3.000 KM iz Fonda izdavaštvo FBiH u 2020. O tome je 29. septembra 2020. pisala “Slobodna Bosna,” citat. “
“Tako je Muharem B. (ime je u ovom kontekstu najvažnije) beogradskoj školi velikosrpstva savršen sagovornik, svejedno da li na javnom emiteru (RTS) ili na zloćudnom medijskom tumoru zvanom Happy TV, kada je potrebno da se iskustvo genocida u BiH do te mjere relativizira i obezvrijedi da floskula “veliki zločin”, kojom se ponekada služe u Beogradu i Banjoj Luci, izgubi svako značenje. Muharem B. je istoj toj školi savršen i za obračun sa svim onim “otpadnicima” od te svete ideje, poput pisca Saše Ilića. Podsjetit ćemo zaboravnu sarajevsku javnost, pa i one koji su M. Bazdulja nagradili sa 3 hiljade KM (prezime u Sarajevu ipak nešto znači), da je ovaj pisac bio potpisnik peticije za bojkot romana “Pas i kontrabas” koji govori o zločinu na Korićanskim stijenama.
To su samo dva, primjereno za ovaj osvrt izdvojena, javna incidenta pisca Muharema Bazdulja, bolje reći fragmenta koji čine njegov ukupni javni angažman prikladnim upravo onom djelovanju i mišljenju kojem su Sarajevo i Bosna i Hercegovina već dugo na meti, prvo artiljerijskoj, a sada medijskoj.
Ipak, nije krivica u Bazdulju, već u, blago rečeno, površnosti koja za posljedicu ima niz skandaloznih i promašenih odluka Vlade Federacije BiH u oblasti kulture i kulturne politike. Finansiranje državnim novcem jednog člana udruženog medijsko-kulturnog poduhvata usmjerenog protiv ove države.” Kraj citata iz “Slobodne Bosne.”
Vildana Selimbegović – ni na kraj pameti joj nije vlastita odgovornost i ostavka zbog njegovanja četništva na stranicama “Oslobođenja” nekad antifašističkog glasila, sada biltena SDA koja je državom nagradila četnike za genocid i urbicid
Sve ta sramota sa i oko Bazdulja, notornog četnika i negatora genocida nij, eto, smetala Vildani Selimbegović kojoj je on bio i desna ruka i u vrijeme tih svinjarija kolumnista u SDA listu “Oslobođenje” kojeg ona uređuje. Umjesto svoje ostvake, urednica Selimbegović pušta niz vodu svog beogradskog kolumnistu, četnika – Bazdulja.
Na svojim sam leđima osjetio nakaradnu uređivačku politiku „Oslobođenja“ čiji sam honorarni dopisnik bio dugo godina. Pred sami zadnji rat sam imao vrlo loše iskustvo sa tim listom koji je svoje temelje nakad imao u antifašističkom pokretu.
Pred rat, na nekoj od novinskih koneferencija, jedna sarajevska novinarka pitala je Karadžića šta misli učiniti sa dopisnikom TV Sarajevo iz Mrkonjić-Grada spomenuvši moje ime. Karadžić je obećao kako će se pobrinuti da dobijem otkaz, na što sam mu uspio javno odgovoriti – kako me on nije ni zaposlio, pa mi neće ni otkaz dati.
Već sam bio proglašen srbomrscem od strane loklanih četnika u Mrkonjiću. Oni su me osudili na smrt. Rezervisti JNA zaustvaljali su me na ulici i pokazivali metak koji čuvaju za me. Jer, prvi u Bosni sam javno prikazao riječju i slikom četničko povampirenje i fašistički izlazak na javnu scenu 1989. za pravoslavni Božić kada su pijani javno pokazali svoja fašistička znamenja i urlikali četničke pjesme na ulicama u Mrkonjiću, Šipovu; tada je u Bočcu pucano iz topa, ali ni top nije čula ni tadašnja SDB, a gluhi su bili i svi sarajevski novinari iako se šenlučilo i po Sarajevu. (Žestku pucnjavu u vis pred Božić 1991. u Sarajevu osvjedočio sam se i sam, ali ona je prošla gluho u tamošnjim medijima, iako je najavljivala pucnjavu na grad i građane, genocid.)
Zbog mojih svjedočenja na TV Sarajevo o srpskom aparheidu u Mrkonjiću, Šipovu…, SDS se je zabranio lojalnim Srbima plaćanje RTV pretplate. Po oglasnim mjestima polijepili su naredbe da se ne plaća RTV-pretplata zbog mene „srbomrsca.“ Lažima su me panjkali TV Sarajevu, prijetili mi telefonom, bihuzurili ukućane. Najviši dužnosnici mrkonjićkog SDS-a nosili su svoje ogavne tekstove protiv mene na noge urednicima u Sarajevu. Umjesto na činjenice, udarali su na me! U tome im je pomoglo i „Oslobođenje“ koje je objavilo opsežni tekst prepun laži i izmišljotina na moju adresu. Vukli su za rukav urednika „Oslobođenja“ Kemala Kurspahića, pa je „Oslobođenje“ bez provjere objavilo tekst – sepet četničkih neutemeljenih optužbi i laži sručenih na moje ime. Teškom mukom sam se uspio izboriti za demantij.
Kada je Petar Stanojević, načelnik Regionalnog štaba TO Banja Luka zaprijetio da će Jajce biti poravnato sa zamljom ne raspusti li i nerazoruža li terotorijalnu obranu, imao sam na uvidu i kamerom snimio dokaz – orginalni telegram prijetnje – i objavio tekst o tome na TV Sarajevo. Dopisnik „Oslobođenja“ iz Jajca, kojeg sam nekad učio kako se pišu novinske vijesti, Zijad Žuna, poslao je iz Jajca tekst pokušajući demantirati da je Stanojević prijetio Jajcu i Jajčanima. „Oslobođenje“ je taj Žunin tekst objavilo. Žuna je pisao i o tome kako se Jajčani naoružavaju, što je izazivalo nove četničke prijetnje koje su se malo kasnije i obistinile. Prokazao je u to opasno vrijeme vladavine JNA ne samo jajačke branitelje generalno, nego i svoju braću među njima.
“Oslobođenju”ne smeta ni četništvo ni ustašstvo – ni bivšoj urednica Senki Kurtović ni sadašnjoj Vildani Selimbegović koja ne daje ostvaku zbog četnika-kolumniste i negatora genocida Bazdulja
Kada je Jadranko Prlić morao u Haag da bi odgovarao zbog ratnih zločina počinjenih kao predsjednik vlade Herceg Bosne, glavna urednica Senka Kurtović objavila je sramotni interview s njim. „Oslobođenje“ je tada pokazalo novinarsku mizeriju u podilaženju fašizmu. Glavna urednica „Oslobođenja“ Senka Kurtović je izvijestila čitatelje preko stranica nekada antifašističkog lista o tome kakvo će odijelo Prlić obući na putu u Haag, koju kravatu vezati, iskazivala simpatije i razumijevanje za tog zločinca, mada su i ptice na grani znale da je ratni zločinac. Izvijestila je Senka kako je Prlić kupio i laptop, pa će pisati knjigu o svojoj nevinosti. Bio sam jedini od bh-novinara koji je reagirao na taj ogavni napis urednice „Oslobođenja,“ inače Prlićeve obožavateljke.
Reagirao sam i na tekst sada bivše dopisnice „Olobođenja“ iz Banje Luke Gordane Katane u kojem je pisala Markove konake o ovom ili onom pred otvaranje obnovljene džamije Ferhadije, ali se nije usudila napisati ko je srušio tu i ostale banjalučke džamije. Došlo je do polemike u kojoj je urednica „Oslobođenja“ Vildana Selimbegović dala prostora i notornom četniku da me kao i ona vrijeđa. Meni je uskratila prostor.
Mnogo puta sam komentirao napise „Oslobođenja“ pod punim imenom i prezimenom na portalu tog lista. Moji komentari su cenzurirani i brsani, zamjereno mi je što spominjem Republiku BiH i objavljujem linkove na grupe koje se bore za nje Ustav. Ali, četnik koji je bljuvao uvrede na račun bošnjačkih žrtava, Srebrenice i genocida u Bosni imao je neograničen pristup „Oslobođenju.“ Žalio sam se webmastaru više puta Mirzi Islamoviću i Selimbegovićki, protestirao, ali moje primjedbe nisu uvažene.
Danas saznajem da je Bazdulj bio beogradski (sic!) kolumnista „Oslobođenja“ sve dok nije zaigrao i zapjevao u Višegradu, zakovrnuvši očima u transu srbovanja, uz četničku subrću Nemanju i Handkea. Ispostavilo se; ko pjeva zlo misli!
Urednici “Oslobođenja” Vildani Selimbegović ne pada na um vlastita odgovornost niti ostavka njegovanje i suradnju ne samo sa četnikom Bazduljem, pa u tom biltenu SDA nekad antifašističkom listu u nekad antifašističkoj Bosni, ima ko nastaviti politiku negiranja genocida i nakon otkazivanja suradnje kolumnisti iz Beograda.
Stoga, iz higijenskih razloga ne čitam „Oslobođenje.“
Vijest o veselom pjevačkom četničkom društvu u Višegradu, otkazu koji je Bazdzlju javno uručila urednica Selimbegović, saznao sam iz drugih medija.
Vijest o Bazdujevu otkazu za me ne bi bila vijest da je objavljena prije desetak i više godina.
Vijest bi bila kada bi Vildana Selimbegović dala ostvaku na svoje uredničko mjesto u “Oslobođenju.”
Povod objavljivanja ovog teksta, povjesnog podjetinika o sramnoj, planiranoj i nekažnjenoj veleizdaji države RBiH i Bošnjaka od strane Bakira Izetbegovića, je bura koja je uzburkala javnost nakon objavljivanja zadnjeg interviewa Senada Hadžifejzovća sa Aleksandrom Vučićem. Hadžifajzović je ustvrdio kako su Izetbegovićevi kuriri Safet Softić i Denis Zvizdić lično muštuličili četničkog vojvodu kako revezije neće biti, da je javna tvrdnja Bakira Izetbegpvića da će Revizije biti, ustvari samo igra u cilju obmane naroda, SDA je pokušala demantirati te činjenice, ali ih je ustvari potvrdila
Tekst koji slijedi objavljen je u Gasniku NKRBiH 19. marta 2017. a prenio ga je portal “Orbus.” U tom tekstu detaljno je iznesen istorijat smišljene prevare i obmane, sabotiranja pravde u cilju oslobađanja odgovornosti Srbije i Crne Gore za genocid u Bosni. Glavni organizator sabotaže pravde i obmane naroda je Bakir Izetbegović uz pomoć nekolio svojih savjetnika i suradnika, na koje je, kao na Dževada Mahmutovića na koje i danas svaljuje svu krivicu, ali je Mahmutovića unaprijedio i nagradio, umjesto da ga ja kaznio. Sam Izetbegović i danas smatra da on nije uradio ništa loše, a Islamska zajednica je pokušala ga je braniti tvrdnjom kako je propast Revizije “dobra stvar za Bošnjake.”
Umjesto kazne za smišljenu veleizdaju države i građana, posebno Bošnjaka, pravde i prava, Izetbegović je nagrađen od strane glasača na izborima pa je postao član Parlamenta, to jeste zakonodavac. Umjesto u zatvor, Izetbegović najavljuje svoj povratak u Predsjedništvo BiH iduće godine gdje bi uz Čovića i Dodika, zadao konačni smrtni udarac državi i njenom najbrojnijem narodu
1. IZ IZETBEGOVIĆEVOG TIMA JE DOŠLO ODOBRENJE DA IVANIĆEVO PISMO BUDE PREDATO INTERNACIONALNOM SUDU U IME DRŽAVE BiH
Piše: Muhamed Borogovac
Dr. Muhamed BOROGOVAC
Kada je u pitanju revizija presude iz 2007 godine za genocid, postoji nekoliko veoma dobro informisanih aktera, npr. Jeffrey Nice i njegova pomoćnica Nevenka Tromp, Francis Boyle, David Scheffer, Sakib Softić i još neki. Ključni bošnjački akter je Bakir Izetbegović koji vuče sve konce, jedini koji tačno zna šta se događa. Vidjećemo kasnije da je i Ivanić zajedno sa Izetbegovićem znao šta se suštinski događa sa Revizijom. Poslušne poluge Izetbegovićevih manipulacija su u jednoj veoma raznovrsnoj ekipi, sačinjenoj od tzv. Žena Srebrenice do bulumente Izetbegovićevih poslušnika zvanih “savjetnici”.
Pročitali smo do sada svjedočenja svih gore nabrojanih aktera. Svako od njih zna dio istine. Neki ne vide cijeli mozaik zbog jezičnih barijera, neki zbog neupućenosti u BiH politiku. Priznajemo, nismo ni mi iz Bosanskog kongresa, sve do danas vidjeli cijelu sliku dok nismo pročitali posljednji intervju Profesorice Nevenke Trump, saradnice Jefreya Nice-a. Ona i Nice vide velike dijelove mozaika, ali ipak ne sve, ne vide (ili još neće da kažu) da je Izetbegović taj koji vuče sve konce, nego se zadovoljavaju teorijom da je i Izetbegović samo “prevaren od strane njegovih savjetnika”? Mi znamo da to nije slučaj, da su Izetbegovićevi savjetnici suviše sitni i beznačajni, “potrošni materijal”, da je Izetbegović taj koji vuče sve konce.
Slijedeći dio iz javnog obraćanja Nevenke Tromp “Izetbegovićevom savjetniku” Dževadu Mahmutoviću u Avazu je nama potpuno razjasnio sliku, sklopio cijeli mozaik. Trompova piše Mahmutoviću:
“Dok bošnjačka javnost ništa o tome ne zna, gospodin Ivanić zna. I on šalje u julu 2016. svoje sad već znano pismo registraru MSP-a o statusu agenta i proceduri kako se agent postavlja. Vi ćete se sjetiti tog pisma vrlo dobro jer vas je bivši ambasador nazvao po primitku tog pisma i pitao što da radi s tim. On je to pitao s dobrim razlogom, jer niti jedan član Predsjedništva ne može slati pisma na svoju ruku bez suglasnosti druga dva člana. On vas je zatekao na godišnjem i vi ste mu rekli da proslijedi pismo MSP-u. ” – kraj citata.
Evo šta je ovdje važno znati: Internacionalni sud pravde (skraćeno MSP u BiH štampi) je sud koji sudi državama i kao takav KOMUNICIRA ISKLJUČIVO SA DRŽAVAMA, tj. sa ovlaštenim predstavnicima država. Taj ovlašteni predstavnik je u ovome slušaju bio Amir Ahmić. Nije postojao nikakav drugi način da Ivanićevo pismo dospije do registrara MSP u Hagu, i da se tako OTVORI pitanje pravosnažnosti odluke o pokretanju Revizije, da to pismo nije predao registraru ambasador Amir Ahmić u ime države Bosne i Hercegovine. (Sjetimo se u prethodnoj epizodi, 2004. godine, ovlašteni predstavnik BiH nije predao slično pismo Živka Radišića registraru MSP-a, jer nije dobio saglasnost Beriza Belkića.)
Dakle, u ovim događanjima ključni Izetbegovićev akter na terenu je Dževad Mahmutović, i očigledno je to Amiru Ahmiću poznato, jer je poslušao Mahmutovića, baš kao da se radi o Izetbegoviću. Dakle, Mahmutović ovdje služi kao jedan sloj zaštite za Izetbegovića, da ne bi postojali direktni dokazi Izetbegovićeve izdaje, da bi “poparu pojeo” mali potrošni šaraf režima kao što je Dževad Mahmutović.
Revizije neće biti, ono što Izetbegović govori da hoće, samo je igra za javnost – tvrdili su četničkom vojvodi Vučiću kuriri Bakira Izetbegpvića Safet Softić i Denis Zvizdić
Međutim, ova epizoda dokazuje i da su Ivanić i Izetbegović u dogovoru. Naime, Ivanić sigurno zna da MSP komunicira samo sa Ambasadorom Ahmićem i da Ivanićevo pismo Sudu u Hagu ne bi nikada bilo primljeno od Suda, pa bi bilo uzaludno slati pismo nepostojeće za Sud, da Ivanić nije imao Izetbegovićev znak da će to pismo biti legalizovano na pisarnici. Dakle, Ivanić je imao razlog da piše pismo Internacionalnom sudu pravde jedino zato što je znao da će Amir Ahmić dobiti saglasnost od Izetbegovića da ga uruči u ime BiH Registraru, kao zvanični dokument BiH, kojim se praktično ponovo otvara pitanje odluke o Reviziji.
Znači dok je Izetbegović govorio javnosti da “ne treba nova odluka o Reviziji jer je to nastavak već postojećeg procesa”, upravo on je već bio pokopao taj argument time što je dozvolio Amiru Ahmiću da preda Ivanićevo pismo Sudu kao dokument države BiH. To je ponovo otvorilo davno riješeno pitanje prihvatanja Tužbe, te prirodno dovelo do zahtjeva Suda da se donese odluka o Reviziji, baš kao da se radi o novom procesu.
Saboter pravde i prava – Bakir Izetbegović – Gdje su stali njegovi prethodnici otac mu Alija i Sulejman Tihić na obezvređivanju i uništavanju spora na Svjetskom sudu koji je RBiH uspješno vodila protiv SCG za agresiju i genocid, nastavio je ovaj dokazani lopov i varalica i pljačkaš. Umejsto u zatvor, narod ga je nagradio odličnom pozivojom u Parlamentu, a sreća mu se smije i dalje pa mu je u izgedu ponovo mjesto u Predsjdništvu gdje će sa Dodikom i Čovićem zadati smrtni udarac našoj državi i Bošnjacima
Da na ovaj način Izetbegović nije legalizovao Ivanićevo pismo, i time ponovo otvorio davno riješeno pitanje prvobitnim prihvatanjem Tužbe, vrijedila bi činjenica da je revizija potpuno legalni nastavak već postojeće Tužbe za genocid.
Nikada do sada nismo čuli za Mahmutovića. To je i normalno. On postoji samo da se sakrije izdaja Bakira Izetbegovića i samo zato je sada otkriven da na sebe primi krivicu. Isto tako je i Alija Izetbegović maskirao svoje izdaje. Sjetimo se npr. da je Alija Izetbegović poslao Muhameda Šaćirbegovića u Septembru 1995 da potpiše da već poraženim četnicima pripada 49% BiH, čime je Amerikancima dat dokument da zaustave Armiju RBiH pred Prijedorom i Banja Lukom. Mnogi, Bošnjaci još psuju Šaćirbegovića i Amerikance, ne pitaju se ko je zaista donosio sudbonosne odluke tada u BiH.
—–
Slijede bitni izvodi iz pisma Nevenke Tromp Izetbegovićevom “savjetniku” Mahmutoviću. Ne treba velika pamet da se vidi da Dr. Trump govori istinu.
Pri čitanju njenoga pisma treba imati na umu da nema govora da su Izetbegovićevi savjetnici (Mahmutović i Ahmić) imali takvu moć da su npr. mogli zabraniti Softiću da komunicira sa Jeffrey-em Nice-om, ili da su mogli narediti da tekst revizije ostane tajna. Dr. Tromp je očigledno odlučila da u ovome pismu ne optužuje direktno Izetbegovića, ali je očigledno da sve odluke koje navodno donose “savjetnici” inkriminiraju Izetbegovića, jer navodni savjetnici nisu mogli donositi takve odluke, npr. diktirati svome pretpostavljenom oficijelnom agentu Softiću šta da radi.
2. Dr. TROMP ODGOVARA IZETBEGOVIĆEVOM “SAVJETNIKU” MAHMUTOVIĆU
– Dževade Mahmutoviću, pročitala sam s velikim zaprepaštenjem vaš intervju u “Slobodnoj Bosni”. Nekoliko osvrta, jer, nažalost, ova tema neće nestati kad netko od vas na vlasti tako odluči. Ova tema se tiče svih ljudi u BiH i ljudi sad već puno znaju i nastavit će postavljati pitanja.
Kao prvo, ja vas nikada nisam mogla pozvati da dođete i budete gost u mojoj kući jer ja nisam znala niti da vi postojite dok me tadašnji ambasador u Holandiji nije zamolio da se sretnem s vama. Sastanak je održan u mojoj kući zbog inzistiranja na diskreciji, jer vi tada niste željeli da o njemu bilo što sazna Amir Ahmić, bošnjački oficir za vezu s Tribunalom, kojemu je direktni šef predsjednik Bakir Izetbegović – kao uostalom i vama. Sad ga u vašem intervju hvalite, a tad ste se od njega skrivali. Toliko o vašoj dosljednosti. I kratkom pamćenju.
Kao drugo, velika je neistina to što govorite o honorarima koje je navodno tražio Džefri Najs. S vama svakako o tome nikad nije govorio pa ne znam otkud vam podaci. A vi s njim niste o tome mogli direktno ni razgovarati, jer ne govorite engleski. Kao treće, to što govorite o tome da vas sir Džefri nije uvjerio da postoje novi dokazi za otvaranje revizije je opet indikativno kada je riječ o vašim namjerama, a možda i o vašoj stručnosti. Ako vam netko kaže da na Tribunalu ima na stotine dokumenata koje je Karla del Ponte (Carla) zaštitila 2005. godine u dogovoru s Rasimom Ljajićem i da su ti dokumenti još uvijek zaštićeni, ali da BiH kao država zasigurno te dokumente može tražiti legalnim, legitimnim i institucionalnim putem – a vama to izgleda niti dan-danas još nije jasno – što je nama misliti o svemu onom izgubljenom vremenu na sastanku s vama – navela je Tromp.
U nastavku njenog pisma Mahmutoviću stoji:
– To što vi govorite u intervjuu mogu shvatiti kao vaš pokušaj da opravdate neopravdivo, a to je da ste svi vi koji ste savjetovali predsjednika Bakira Izetbegovića radili na tome da revizije nikad ne bude. /…/
Naš zaključak je da vi koji direktno radite s predsjednikom Izetbegovićem (Elvir Čamdžić, Amir Ahmić i vi) NIKADA niste radili niti željeli raditi na reviziji. Ali zbog konstantnog pritiska od strane sir Džefrija vi ste se u jednom trenutku morali početi pretvarati da ste počeli raditi. Naime, naša poruka predsjedniku Izetbegoviću je bila: “Možda vi nešto radite na reviziji, što mi ne znamo, ali ako radite ili ne radite, nećete moći izaći pred bošnjački narod 26. februara 2017. i reći: “Radili smo, ali nismo našli novih dokaza i za reviziju nema formalnih uvjeta”. Zbog tih naših pritisaka ( i pritisaka bošnjačkog naroda, M. B.) vi se morate praviti da radite, ali ste se za neuspjeh revizije osigurali s nekoliko strana – napisala je dr. Tromp.
To što pokušavate ocrniti Najsa i mene neće vam pomoći da se očistite od povijesne odgovornosti za prevaru vašeg naroda!
Dr. Tromp je u pismu Izetbegovićevom savjetniku obrazložila i svoje navode o tome kako se Izetbegović “osigurao”:
KAO PRVO: NEMATE AGENTA. Jer kako objasniti to da u februaru 2016. (samo dva mjeseca nakon našeg sastanka u mojoj kući u Hagu u decembru 2015.) Amir Ahmić povezuje Muniru Subašić i Murata Tahirovića s Dominikom Švarc za pravno mišljenje o statusu agenta, pa kad oni dobivaju njen odgovor, šute o tome, a šuti i Ahmić koji ih je povezao. Mi to tumačimo tako da ste se vi svi uplašili poslije sastanka u Hagu s nama da revizija ima šansu pa ste se potrudili da te šanse srežete u korijenu. Jer, možda je i razumljivo da žrtve imaju svoje vlastite razloge da znaju o statusu agenta i o šansama za reviziju, ali ovaj slučaj je nešto što samo DRŽAVA može pokrenuti. (Napomena: Munira Subašić je nepismena žena, nema govora da je od nje krenula ikakva pravna inicijativa, ona je samo jedan od Izetbegovićevih pijuna. M. B.) Ako su žrtve to i tražile na svoju ruku, pitanje je što su ovo dvoje velikih prijatelja Ahmića napravili s tim pravnim savjetom. Da li su to pravno mišljenje podijelile s vama u uredu predsjednika?
Gospodin Softić je meni rekao u prisustvu Dominike Švarc da Subašić i Tahirović niti njega nisu upoznali s tim pravnim savjetom, nego su odmah u aprila došli k njemu i rekli mu da i na svoju inicijativu pita MSP da li on može biti agent i u postupku revizije. I on je to uradio!!! I dobiva negativan odgovor u maju 2016. I baš istog tog maja, predsjednik Izetbegović ga angažira da počne raditi na reviziji!?
Ali to nije sve. Dok bošnjačka javnost ništa o tome ne zna, gospodin Ivanić zna. I on šalje u julu 2016. svoje sad već znano pismo registraru MSP-a o statusu agenta i proceduri kako se agent postavlja. Vi ćete se sjetiti tog pisma vrlo dobro jer vas je bivši ambasador nazvao po primitku tog pisma i pitao što da radi s tim. On je to pitao s dobrim razlogom, jer niti jedan član Predsjedništva ne može slati pisma na svoju ruku bez suglasnosti druga dva člana. On vas je zatekao na godišnjem i vi ste mu rekli da proslijedi pismo MSP-u.
I sad nakon tog jula 2016., kad se priča s agentom Softićem završava negativno za njega i za bošnjački narod, vi i vaše kolege savjetnici i oficir za vezu savjetujete predsjednika da formira tim sa Softićem kao agentom. Amir Ahmić i vi ste oboje dio tog tima. Što to govori o vašim (zlim?) namjerama? Jer vi radite na reviziji, a znate da nemate agenta? I počeli ste raditi na reviziji kad ste se osigurali sa tri strane da nemate agenta. Bilo je i tad načina da se ovaj problem s agentom riješi, ali nitko ga nije niti pokušao riješiti s vaše strane. Stvara se domaći tim, ali i strani s profesorom Dejvidom Šeferom (David Sheffer) zaduženim za pisanje revizije. U momentu kad se sir Džefri i ja uključujemo u rad kao savjetnici domaćem timu krajem decembra 2016., mi smo zatečeni kako nema nikakvih naznaka što to radi profesor Šefer. U isto vrijeme vi otvoreno branite Softiću da radi s Najsom i tjerate Softića da potpiše dokument pri primitku Šeferovog nacrta revizije da ga ne smije dijeliti ni sa kim.
KAO DRUGO: TEKST REVIZIJE NIJE ADEKVATAN DA OTVORI VRATA MSP-a. Vaša taktika je bila ovakva: 1. Da revizija nikad ne zaživi jer Softić i onako nije agent 2. Ali ako kojim čudnim čudom bude zaprimljena, onda će biti takve kvalitete da ne zadovoljava formalne i kvalitativne kriterije pa će biti u startu odbačena.
Mi smo dali naš savjet pismeno Softiću u januaru i februaru 2017. iako smo znali da od revizije nema ništa. Da smo pogriješili u procjeni, mi bismo bili prvi da vam čestitamo i sve zaboravimo. Međutim, najgore slutnje su se obistinile. Vi od početka svi radite da REVIZIJE ne bude. Čak biste bili u stanju i prešutjeti krajnji rok da nije bilo naših konstantnih pritisaka na predsjednika Izetbegovića putem pisama i e-maila preko vas i drugih ljudi u njegovom okruženju. Ali pripremili ste i klasičan Ahmićev odgovor za neuspjeh – “ZA SVE MOŽEMO NA KRAJU KRIVITI SUD I U OVOM SLUČAJU REGISTRARA!”
KAO TREĆE: DISKREDITIRATI NAJSA. Treći cilj je bio ipak nekako uvući Najsa u pripremu revizije, tako da i on bude suodgovoran za vaš planirani neuspjeh pa da mu tako začepite usta. Ili čak da njega na kraju okrivite za to. Vaša taktika je bila toliko providna da je nama trebalo dva dana da je provalimo. U tome nam je jako pomogla iskrenost Sakiba Softića i Dominike Švarc, s kojom je Ahmić svakodnevno bio u kontaktu dok je ona, kao, trebala raditi, tj. pretvarati se da radi s Najsom. To što vi sad pokušavate ocrniti sir Džefrija i mene za to što smo vam onemogućili da varate vaš vlastiti narod, neće vam pomoći da se izvučete iz kaosa koji ste stvorili. Niti će vam pomoći da se očistite od povijesne odgovornosti za ovu prevaru. Jer, ako niste htjeli ili mogli, što niste narodu objasnili da nećete. Mogli ste objasniti razloge zbog kojih mislite da je bolje da se ne ide na reviziju. Nego ste učinili puno veću štetu ovim neiskrenim pokušajem.
Dopustili ste da vas vodi Ahmić sa svojom patološkom opsjednutošću sa sir Džefrijem, jer je Ahmić davno shvatio da mu upravo sir Džefri kvari račune kako da izmanipulira rad Tribunala, MSP-a i odgovornosti za genocid u korist počinitelja genocida – navodi dr. Tromp u pismu Izetbegovićevom savjetniku.
Savjet predsjedniku: Na kraju pisma dr. Tromp napisala je i zaključak Mahmutoviću:
– Prvo, ako imate imalo pragmatičnosti, onda ćete savjetovati predsjedniku Izetbegoviću da OTPUSTI SVE VAS KOJI ste ga savjetovali o reviziji. Ako vas predsjednik Izetbegović ne otpusti, ONDA ZNAČI da ste upravo radili ono što vam je on naredio i što je on želio. Drugo, da bi pokazao svoje dobre namjere, predsjednik Bakir Izetbegović bi sad trebao objaviti i CIJELI TEKST revizije. Tada ćemo svi skupa moći vidjeti kolike su bile šanse da OVAJ TAJNI TEKST REVIZIJE USPIJE. Ne objavite li tekst revizije, svi ćemo zaključiti da nikad na njoj niste niti ozbiljno radili i da vas je sram pokazati narodu što tamo ustvari piše – kaže se na kraju pisma dr. Nevenke Tromp.
Izvor: Avaz
(Dodatna oprema teksta – I.H.)
CRTICA O PONIŽAVAJUĆEM ODNOSU SDA I IZETBEGOVIĆA PREMA PROF. DR. BOYLE-u
Valja napomenuti da je prvi zastupnik naše tužbe na Svjetskom sudu pravde bio prof. dr. Francis A. Boyle, svjetski ekspert međunarodnog prava. On je na Svjetskom sudu dobio dva sudska naloga kojim ICJ (Svjetski sud pravde) naređuje bivšoj Jugoslaviji obustavu agresije i genocida u RBiH.
Prof. Boyle je namjeravao ukinuti genocidnu RS, ali je grubo otjeran iz našeg advokatskog tima. Zamijenili su ga Trnka i Šaćirbegović. Iz advokatskog tima izbačena je i Vasvija Vidović.
Prof. Boylea su prvo ukivali u zvijezde, a onda potvrili lopovom, klevećući ga za pronevjeru novca kojeg mu nikad nisu ni dali, jer je on sve poslove na ICJ radio pro bono, to jeste besplatno.
Kada se približio rok za Reviziju, prof. Boyle je javno optužio Sakiba Softića, glavnog agenta na ICJ i njegovog naredbodavca Bakira Izetbegovića, da su sbotirali nastavka spora jer za desetak godina nisu prikupili ni jedaan novi dokaz.
Ne znajući da je Bakir Izetbegović uništio mogućnost Revzije i to planski, svjesno i namjerno, prof. Boyle se nudio Izetbegoviću da pokuša spasiti što se spasiti može. Izetbegović ga je odbio valjda u strahu, iako toliki drski velizdajnik i saboter pravde, da se ne bi s prof. Boyleom tako lahko proveo kao što se proveo s većinom od nas koji smo ga nagradili.
U međuvremnu, prof. Boyle nije odustao od Bosne ni prava, mada je na sve moguće načine ponižen, a uskraćena mu je i mogućnost obnavljanja bh-pasoša.
Plan rasturanja hiljadugodišnje države Bosne se nastavlja sve bržim tempom.
NA ISTI PONIŽAVAJUĆI NAČIN, SDA JE IZ ADVOKATSKOG TIMA IZBACILA I VASVIJU VIDOVIĆ, A KADA SU JE HTJELI UBACITI U ONAJ LAŽNI ZA REVIZIJU, ODBILA JE
Uvažena pravnica Vasvjia Vidović je izbačena iz našeg advokatskog tima na isti način kao i prof. Boyle – naprasno i bez obrazloženja, bez ikakve zahvale za dotašnji usješn rad na ICJ u zastupanju pravnih interesa Republike BiH.
Na njeno mjesto je došao Sakib Softić.
Softić je kasnije, kada je propast Revizije bila na vidiku, pozivao gospođu Vidović da se uključi u tim za Reviziju, nudio nadoknadu za učešće u radu time, ali ona je tu ponudu odbila jer se Revizija za preostalo kratko vrijeme nije mogla kvalitetno napraviti. Ona je odbila učešće u timu i zbog neslaganja oko sastava advokatskog tima i svojih principijelnih, kritickih stavova prema stanju pravosudja. Pravnica Vidović se nije slagala ni sa političkom opcijom SDA, niti sa SDA pogledima na pravosuđe, stanjem u pravosuđu, kao i načinom na koji je SDA na čelu sa Izetbegovićem i Softićem pristupili Reviziji sabotirajući pravo i pravdu.
Na kraju valja dodati da je Sakib Softić za svoje sabotiranje Revizije stavio u svoj džep 100.000 dolara, da je Bakir Izetbegović nagrađen, kao i njegov avjetnik Mahmutović naa kojeg je pokušao svaliti svoju krivicu.
– Dževade Mahmutoviću, pročitala sam s velikim zaprepaštenjem vaš intervju u “Slobodnoj Bosni”. Nekoliko osvrta, jer, nažalost, ova tema neće nestati kad netko od vas na vlasti tako odluči. Ova tema se tiče svih ljudi u BiH i ljudi sad već puno znaju i nastavit će postavljati pitanja.
Ibrahim Halilović 