"Voljeti domovinu, sastavni je dio vjerovanja." "Najvažniji je mjesto koje je prvo dotakla moja koža (pri rođenju)" (Mustafa-aga, sin Mehmed-begov, Vakufnama 1593. pri utemeljenju Novog Jajca, kasnije Varcar Vakufa)
Autor: Ibrahim HALILOVIĆ
Freelance Bosnian journalist, born in Varcar Vakuf, living in Canada now. About 50 years professional journalist, mostly working on TV Sarajevo as an independent reporter/editor, today writing on Facebook as a leader of the Group that members over 65.000 Bosnian citizens who request for Republic Bosnian Constitution to be returned and put in power. Write in Bosnian portals and occasionally in "The Windsor Star" and in his Blog https://ihalilovic.wordpress.com recently Living in Canada, Germany, and Bosnia.
“SAD i UK i evropske sile su se pažljivo brinule kako bi osigurale da Beograd NE bude smatran odgovornim za genocid nad Bošnjacima pred ICTY i ICJ-om kako bi promovisali integraciju Srbije u NATO i EU. Dakle, ova presuda bi se mogla iskoristiti u tu svrhu i dati Bosni neku polugu koja će se koristiti protiv Srbije u odnosu na RS. Ako Srbija želi u EU i NATO, moraće da vrši pritisak na RS da ukine Dejtonski ustav i da nam da normalan ustav za sve građane države u skladu sa normalnim evropskim standardima kako je presudio Evropski sud za ljudska prava u slučaju Finci . Fab.”
Original izjava:
“The US and the UK and the European Powers had been very careful to make sure that Belgrade was NOT held responsible for the Genocide against the Bosnians at the ICTY and the ICJ in order to promote Serbia’s Integration into NATO and the EU. So this Judgment could be used for that purpose and give Bosnia some leverage to be used against Serbia over RS. If Serbia wants into the EU and NATO, it will have to pressure RS to dismantle the Dayton Constitution and give us a Normal Constitution for all Citizens of the State in accordance with normal European Standards as the European Court of Human Rights ruled in the Finci Case. Fab.“
Prof. dr. Francis A. Boyle u izjavi povodom ptrsude Stanišiću i Simatoviću za UZP u RBiH.
Prof. Boyle je autor i uspješni zastupnik Tužbe RBiH protiv SCG za agresiju i genocid.
Sve što je na Svjetskom sudu (ICJ) dobijeno, dobio je prof. Boyle. Zato mu uručen otkaz do Izetbegovića,,oduzeto pravo na RBiH državljanstvo, te obojena ponuda da nas zastupa u reviziji spora na ICJ koji je B. Izetbegović uništio.
Komšić se nije ni osvrnuo na ponudu prof. Boyla da ga besplatno savjetuje.
Vtijeme je bilo davno ispraviti greške počinjene prof. Boyleu. To su greške prema nama i našoj državi. Angažirajmo ga sada da nam vrati dostojsnstvo i suvetdnitet!
Dženana DELIĆ
Ibrahim HALILOVIĆ
Profesor dr. Francis A. Boyle, uspješni, ali nasilno odstranjeni
Prije dvije sedmice uputio sam preko formulara zvanične web-prezentacije Općine Jezero nekoliko pitanja Načelnici Snježani Ružićić.
To nisu pitanja koja zanimaju samo mene, dapače, mene se mogu i ne ticati, ali zaslužuju odgovor zbog šire javnosti budući da sam novinar i da aktivno objavljujem svoje tekstove i na društvenim mrežama i na svom Blogu.
Automatski sam dobio generirani odgovor u kojem stoji da će moj upit biti odmah uzet u obradu.
Od tada ni traga ni glasa od Načelnice kojoj sam učtvo naslovio par pitanja od općeg interesa.
Gospođa Načelnica ni mukajet!
Iako zna da sam novinar, iako smo imali i privatnu komunikaciju, ignorirala me je, blokirala, nije joj drag spomen Republike BiH, voli Ruse i ne smetaju joj potoci krvi u Ukrajini, svrstala u me red onih koje ona smatra manje vrijednim od hajvana, nikako dostojinih ljudskih bića koja su za nju samo ona koja joj se ulizuju i povlađuju. To je moguće i dokaz koliko se ona boji istine uzdajući se samo u svoju oholu vlast i nekulturu.
Novinarskim poslom bavim već pola stoljeća, u Jezeru sam bio i varen i pečen, propagirao na TVSA i medijima sve što je lijepo u Jezeru. Sada gradimo kuću u Jezeru, Prvi sam komšija gospođe Načelnice, ali ona ne nalazi za shodno da mi makar sa jednom riječju stavi do znanja da je upoznata sa mojim pitanjima i da će mi odgovoriti čim ujagmi vremena.
Razumio bih je. Bio bih strpljiv.
Jer Načelnicu sada trese zlatna groznica., pa dok je malo popustii!
Ona tu groznicu širi vrlo drsko i bezobrazno bacajući nam sa ekrana i portala u oči zlatnu prašinu, od koje će Bog zna ko imati koristi, samo žitelji Jezera ne! Ona se ne obazire na odluku odbornika Općine Jezero koji su zabranili geoistraživačke radove na području Jezera. Njoj je problem težina gardinijera na mostu u Jezeru, pa ih sklanja, ali ne smetaju joj teške mašine Lyikosa koje iz temelja potresaju mostove. Haj pogodite zašto!
Načelnica se jagmi odgovoriti na pitanja drugih novinara, pogotovo onih televizijskih. Ona na reagira na dnevnoj bazi. Prosipa nam zlato ispred očiju, a nudi smak i kraj. Za mene, za moje čitatelje, gospođa nema ni sekunde vremena čak ni za dvije sedmice. Zaboga, gospođo, pa ja imam novinarskog staža više nego pet tih novinarčića zajedno koji Vam se ulizuju i prave lažne vijesti. Piše mi upravo gospođa iz Jezera kako me cijeni od djetinjstva kada je mala curica željela biti novinar – Ibrahim Halilović.
Gospođo, Vi ste plaćeni da mi odgovorite jer ja sam ne samo novinar, nego i stanovnik Jezera; a i da nisam, pa ni jedan taj novinar kojem se dodvoravate i ispunjavate mu želje, nije stanovnik Jezera! Za razliku od njih, ja sam u Jezeru, tu plaćam porez, vodu i odvoz smeća i kad vodu ne trošim, ni kad mjesecima ne bacam smeće. (Ni na upit zašto plaćam vodu i dovoz smeća iako ih ne trošim, Općina Jezero mi nije odgovorila ni nakon mjesec dana.) Stvar je opće, kućne kulture, poštivati nekoga ko bi Vam mogao biti djed!
Moj rahmetli Did bi se pri ulazu u štalu da nahrani Šarenku, javljao kravi sa “Draga!”
Šarenka bi mu umiljato uzvraćala sa onim njenim “Muuu!” Pa, gospođo draga, Vi mene ne držite ni za hajvana! Moj Did je hranio Šarenku i ona je to znala, iako hajvan. Mi građani hranimo takve kao Vi da bi nas vi ignorirali i žive derali, da bi nam uništavali tlo pod nogama. Ta nije vam to samo Vaša djedovina!
Gospođo, Vi i od mog novca, primate redovitu plaću,
Plaho ste se pohasili, osilili, da li od Dodikove i Đokićeve zaštite, Lykosa, od zlatne groznice, to Vi najbolje znate.
Kažu mi Vaši bliski prijatelji da Vi ne odgovarate na pitanja građana (novinara!) koji nisu iz Jezrea. Naravno, to je drsko i neprihvatljivo, nekulturno.
Sada da Vam kažem.
Moja boravišna adresa je u Jajcu. Ali, kontam je promijeniti u jezersku. Na slijedećim izborima ću sa velikim merakom prekrižiti Vaše ime. Jer, Vine zaslužujte moj glas jer ste ignorant volje građana, p tako i moje. Ima mišljenja da se nas nekoliko intelektualaca i boraca za zdravu sredinu kandidiramo na lokalnim izborima i pokušamo Vam izbiti iz šaka kajase apsolutne vlasti koju ste uzurpirali.
Vaša ignorancija, drskost, oholost i nekultura prelazi sve granice dozvoljenog.
Pa ipak, dodatno pitanje: Ima li nade za novac za sanaciju ovoproljetnih poplava ili naftnih mrlja u lokvi pokraj puta AVNOJ-a. Ako novca i bude, novac ćete potrošiti u krpljenje budžetskih rupa, a problem poplava i zagađenja biće dio problema, a ne njegovo rješenje. Dok bude poplava i novca za sanaciju štete, neće biti ni para za otklanjanje uzroka. A to, očito, nije u u interesu vladara Jezera.
Evo pisma koje sam prije dvije sedmice uputio Načelnici Jezera, a na koja nije ni mukajet.
Poštovana!
Molim Vas odgovorite mi na slijedeća pitanja:
1. Da li je i kada Skupština općine Jezero tražila zvanično od EP “Herceg Bosne” da u vrijeme opasnosti od poplava regulira vodostaj Plive, pa tako i Jošavke, ispuštanjem viška vode na branama na Plivskim jezerima i tako zaštiti ljude i imovinu?
EP “HB” koristi vodu Plive i Jošavke za proizvodnju struje i profit, kojom prilikom svakodnevno podiže i spušta vodostaj Plivskih jezera i Plive/Jošavke u Jezeru, pa je dužna zaštititi ugrožena područja od poplava.
2. Budući da je bivša Elektroprivreda RBiH u čijem je sastavu bilo i Ribogojilište u Jezeru svake godine obeštećivalomriblji fond Plive, Vrbasa, pitanje je da li je ta praksu nastavila i EP “Herceg Bosne” i sadašnji vlasnik Ribogojilišta i da li je SO-e ikad zahtijevala ili dobila tu odštetu?
3. Obavijestili ste javnost da je jučer došlo do zagađenja lokve na putu Bihać – Sarajevo na mjestu bivše Benzinske pumpe u Jezeru. Da li ste i kad tražili od vlasnika Pumpe da sanira teren oko pumpe, izvadi cisterne iz zemlje, poruši ili ukloni objekat i tako spriječi mogućnost ekološke katastrofe, ili očekujete novčanu pomoć od viših organa vlasti, a da stanje sa napuštenim objektom ostane isto?
4. Šta ste poduzeli da bi se u život sprovela Odluka odbornika SO-e o zabrani geoloških istraživanja na području Jezera?
U nadi da ću kao i šira javnost dobiti odgovore na ova pitanja, upućujem Vam pozdrav!
Ibrahim Halilović, slobodni novinar, bloger
P.S.
Nije samo gospođa Načelnica zadrta, osiona i ignorant. Ista pitanja sam postavio i načelniku Jajca Edinu Hozanu, a ni od njega ni ha ni bu. Takvih je za izvoz.
Takav je i Vaš varcarski kolega. Skupština Općine Mrkonjilć-Grad nisu našli za shodno za 12 godina da mi odgovore jesu li primili ili ne Peticiju oko 500 građana, a kamo li da nešto učinu po to toj peticiji. Nula od kulture, demokracije, samo zadrtost loše i neodgovorne vlasti i ubjeđenje da je sve postalo od t vlasti, da je ona vječna i da će se s njom sve završiti.Ako išta ostane, osim pustoši i bijde!!
Neće suza nego na oko. Taman mislim završio sam tekst, a ono stiže video-odgvor od goluždrave Načelnice snimljen u nekom luksuznnom zdanju. Zauzeta je samteklamiranjem, opčinjena sama sobom, pa nema vakta za poslove za koje je plaćena, osim onih na štetu građana koji je trpe i plaćaju.
Brutalni razbojnički napad na povratnike bračni par Memišević bolno me podsjetio na neprekidnu dugu historiju nasilja nad povratnicima u tzv. Republiku Srpsku. Drago mi je da su se u slučaju Memišević, kao i ranije oko LGBT-a oglasili ne samo pojedinci kao borci za ljudska prava, nego i institucije, pa i vaša koja je, zahvaljujući g-đi Jurišić sve prisutnija u javnosti.
Nažalost, kada je moj slučaj u pitanju, niko osim nekoliko bliskih prijatelja nije se počešao ni iza uha da me maker verbalno zaštiti, kako od napadača koji su mi ugrozili i život i imovinu, tako i od instiitucija i u RS i u BiH.
Za vrijeme agresije na BiH, dok je trajala srpska okupacija u Mrkonjić-Gradu gdje sam posjedovao stan, a u selu Podšiljku gdje sam imao kuću u kojoj sam godinama živio, sva moja ljudska prava su brutalno pogažena. Kao novinar TVSA koji je bio protiv rata i gaženja ljudskih prava, morao sam napustiti Mrkonjić u maju 1992. nakon hapšenja i svakodnevnih prijetnji smrću, saslušanja u Miliciji, informativnih razgovora o prilozima na TVSA. Moja obitelj je
ostala u Mrkonjiću gdje je bila talac u kućnom pritvoru sa još devet osoba u našem stanu, pod danonoćnom milicijskom naoružanom stražom, provokacijama najgorih nacionalista koji su dolazili izživljavati se verbalnim zastrašivanjem i prijetnjama nad mojom pritvorenom familijom, sve uz prisustvo milicije koja je to dopuštala. Samo mojoj obitelji je uskraćivano pravo na razmjenu civila za zarobljene četnike u Jajcu. Mlađi brat Muharem je jedva preživio logor Manjaču, nedugo poslije umro mlad u 52. godini života.
Naš stan je kasnije prisvojen i potpuno devastiran. Nasilno ga je provalio u njemu godinama boravio bez plaćanja kirije i poslije rata predsjednik Općinskog suda Dragan Pekez, danas notar. Čak je strujno brojilo upisao na svoje ime, pa smo jedva priključili struju. Stan smo obnovili svojim novcem.
Kad već spominjem struju, ona mi je isključivana iako sam uvijek u preplati. Internet i TV provider MTEL je vršio segregaciju nad mnom kao korisnikom, a Telemah mi uključuje i isključuje kablovske usluge mimo mojih zahtijeva, te naplaćuje globe za nešto što nisam ni naručio ni trošio!
Kuću u Podšiljku srušili su i spalili nakon nekoliko napada prije rata srpski rezervisti po povratku sa kupreškog ratišta. Naravno, niko ni do danas nije odgovarao, a Policija ne da zapisnik o uviđaju.
Pred zgradom u kojoj smo imali stan uništen je moj ald-timer „Opel Olimpia“ proizvednen 1950. – automobil koji sam s ljubavlju restaurirao, registrirao i osigurao kao i kuću u Podšiljku. Ni marku odštete nisam dobio. Poslije rata, ogradio sam svoj posjed u Podšiljku, ali je ograda ubrzo razvaljena i spaljena na licu mjesta. Sve sam prijavljeno policiji, ali počinitelji su ostali nepoznati.
Od prvog pojavljivanja nakon rata u Mrkonjić-Gradu 1995. pa do danas kao povratnik izložen sam stalnim provokacijama, uvredama i psovkama, napadima na život i imovinu.
Siniša Kačar i tamošnji tajkun Milić su me više puta javno verbalno napadali i vrijeđali zbog tekstova u medjima koje nisam pisao.
Četnički vojvoda Dimitrije Caco Jaslar me provocirao godinama na javnim mjestima, da bi najzad nasrnuo na me, zaprijetio mi ubojstvom nakon što je psovao i vrijeđao i mene i moje mrtve roditelje. Prijavio sam slučaj policiji, a Policija Sudu, gdje sam proglašen i ja krivim, te me je sudija Safet Šljivo osudio na globu od 300 KM. Dimitrije Jaslar me pred sudijom prostački psovao, vrijeđao i proglašavao nacionalistom, nepoželjenom osobom u rodnom gradu, srbomrscem koji remeti dobre međunacionalne odnose.
Goran Marić, lokalni kabadahija me me bez razloga napao na ulici, vrijeđao i psovao, a zatim pokušao ubiti davljenjem. Dobio sam liječnički nalaz za lakše povrede, policija nije ni za deset dana saslušala napadača, a sve se završilio lažima da sam ja napao Marića. Baš tada, pozvala me na informativni razgovor jer me neko prijavio kako fotoaparatom snimam planinu Lisinu!!!
Tada sam imao tešku upalu pluća, podrebricu, veliku količinu tekućine u grudnom košu koja mi je onemogućavala normalno disanje; bio mi je dijagnosticiran rak pluća, kašljao sam i jedva disao, a na ruci sam imao zavoj, ispod zavoja bronhilu za intravenozne injekcije… Taj napad je vidjelo najmanje deset svjedoka, ali niko nije htio svjedočiti šta je vidio. Razlog; napadač je parkirajući svoj automobil na trotoaru kod kockarnice “Mozart,” umalo me očešao, pa sam i ne gledajući ko izlazi iz automobila, u strahu da sam mogao biti ozlijeđen ionako teško bolestan, samo tiho rekao da se ne parkira na trotoaru, To je bio razlog prvo prostačkih psovki, pa fizičkog napada.
Budući da sam zdravstveno osiguran u Federaciji, tada sam se liječio u Jajcu, a svaki dan sam putovao u Jajce kako bi primio injekcije. Nisam mogao voziti zbog bolesti, a taj dan je bio zauzet i prijatelj koji me inače vozio. Zamolio sam medicinare u Domu zdravlja “Jovan Rašković” u Mrkonjić-Gradu da mi o mom trošku daju injekciju. Prvo su obećali, pa onda me odbili.
Zadnji fizički napad i pokušaj davljenja dogodio se bez ikakvog povoda i razloga na ulazu na Gradsku pijacu u Mrkonjiću pretprošle godine kada je iz parkiranog automobila nepoznati napadač bez ikakvog povoda I razloga uz prijetnje nasrnuo na me pokušavši me ubiti davljenjem, ali sam se nekako oteo. I ovaj slučaj sam prijavio policiji, ali koliko mi je poznato, niko nije odgovarao.
Moj automobil je više puta bio predmet napada i oštećenja. Nožom su mi isječene tri gume. Prošlog ljeta auto mi je oštećeno, izvršen uviđaj od strane Policije. Savjetovano mi je da nabavim nadzornu kameru za javni parking, a počinitelj nije pronađen. (Drago mi je da u slučaju Mrđa nije tako!)
Prije nekoliko godina neko je pod okriljem noći istresao vreću svinjskog izmeta na moj automobil parkiran na javnom parkingu ispred zgrade u kojoj stanujem. Prijavio sam Policiji, ali ni prstom nisu makli da bi našili počinitelja.
Komunalni policajac stavio je lisice na točak moga automobila, iako je bilo u istoj ulici najmanje dvadeset automobila bez plaćene potvrde parkiranja. Nikome nije ni ostavljena opomena za neplaćeni parking, a ja sam platio globu od preko 30 KM za parkiranje gdje nije ni zabranjeno parkiranje, za oko 30 minuta parkinga. Doživio sam na desetine najgorih uvreda i prijetnji smrću na internetu. Kopiju dokaza sam odnio u Policiju i prijavio. Nisu čak ni evidentirali prijavu, samo su ironično udarili pečat protokola bez broja i datuma.
Isključivana mi je struja u stanu iako sam uvijek redovno plaćao i preplaćivao račune. Na portirnici Distribucije bio sam izložen verbalnim napadima portira zbog, kako je rekao, moga pisanja.
Kada sam na svom Blogu prije nekoliko godina objavio iskaz Ivanke Svetinović po Zapisniku SIPA o mučkom ubojstvu njena muža Josipa u Podbrdu prilikom odvođenja nezakonito uhapšenih građana u koncetracion logor na Manjači, SIPA me je posredstvom Melisa Fiše, tada inspektora u Banjoj Luci, putem Interpola Canade (!) ispitivala ko mi je dao podatke o ubojstvu Josipa Svetinovića, zastrašivala članove njegove obitelji, a počinitelji iako znani, nikad nisu odgovarali za ubojstvo nevinog građanina. Tužio sam Fišu, Sud u Sarajevu odbio Tužbu, a Fišo je unaprijeđen, iako se očito ne bavi svojim poslom, nego progonom novinara istraživača.
SIPA je pozvala nedavno na informativni razgovor dvoje od petorice potpisnika krivične prijave Tužilaštvu BiH protiv Ljubića i Čovića i raspitivala se o meni kao potpisniku, što je glavna tema istrage Tužilaštva i SIPE, umjesto da Tužilaštvo prihvati ili odbaci našu prijavu, ili da se bavi svojim poslom i makar formira predmet…
Marjanu Hajnalu i meni je policija prijetila hapšenjem Mrkonjić-Gradu jer smo se fotografirali sa zastavom RBiH sa ljiljanima ispred Spomen-muzeja Prvog zasijedanja ZAVNOBIH-a. Dobio sam online prijetnje ubojstvom, a malo je medija i udruženja RS koji nisu osudili to naše slikanje za legalnom zastavom RBiH.
Na mome poštanskom sandučetu u hodniku zgrade u kojoj stanujem osvanuo je napis „Nož, žica Srebrenica.“ Nisam prijavio Policiji, jer bi se sve završilo kao i mnogo puta ranije.
Više puta sam se u Općini Mrkonjić-Grad raspitivao oko donacija za obnovu srušene kuće u Podršiljku, obnove stana; obećavano mi je da će mi javiti kad bude, na čemu je i ostalo.
Prije desetak godina poslao sam Općini Mrkonjić-Grad Peticiju o promijeni makar jednog naziva ulice u gradu. Peticija je poslana iz Canade preporučenom poštom. Potom sam lično predao kopiju Peticije dva puta na Prijemnici, jer pošiljka poštom nije evidentirana, kako mi je rečeno. Kada me prošle jeseni primio načelnik dr. Dragan Vođević, lično sam predao kopiju te Peticije. Zamolio me da kopiju predam u Prijemnu kancelariju. Tamo su mi rekli da postoji evidentirana Peticija pod tim i tim brojem. Za desetak godina nisam dobio nikakav odgovor iako sam imao potpise oko 400 građana. Spomenuti Načelnik je prilikom prijema obećao će nešto poduzeti oko promjena naziva ulica nakon izbora, ali iako samo u vezi preko socijalnih medija, nije me informirao da je išta poduzeo. U vezi sa velikom štetom na imovini, njenoj eventualnoj obnovi i uz pomoć donacija, obećao je da će se raspitati kod g. ministra Ramića. Ne znam je li.
Kao biber po pilavu, kao nekad Komitet i SSRN, nazovi hodža Mufid Huskić pokušao mi je zabraniti obnovu porušene džamije u Varcar Vakuf psujući me i lažno prijavljujući policiji. Imao sam sva potrebna odobrenja za snimanje. Unaprijeđen je u glavnog imama.
Meni ne trebaju nikakve veze, niti išta protivno zakonu. Meni trebaju biti vraćena osnovna ljudska prava i pružena zaštita kao i svakom građaninu.
Moja je djelatnost novinarstvo kojim se bavim već više od pola stoljeća. Nije bilo demantija na desetine hiljada priloga na TVSA, Radiju, novinama. Protiv mene je prije rata pokrenuto dvanaest sudskih tužbi, haranga Komiteta SK u Mrkonjiću I Šipovu, Soc. Saveza. Sve sam sporove dobio. Tužio sam jednom zbog javne klevete, te spor dobio na sudu u Banjoj Luci prije rata.
Imajući u vidu sve što se meni dogodilo, a navao sam samo dio u ovom pismu, a dokazi su objavljeni i na mome Blogu, drago mi je da se gospođa Jurišić istinski angažirala na zaštiti ljudskih prava i da je odlučno reagirala zajedno sa g. Ramićem i drugim, na rasvjetljavanju gnusnog kukavičkog razbojničkog napada na bračni par Memišević.
Naravno, ne očekujem išta u mojim slučajevima nakon ovog pisma, poučen dosadašnjim iskustvom u vezi sa sljepoćom i gluhoćom i novinskih udruga i kolega, i Policije i sudstva u vezi sa višekratnim decenijama dugim ugrožavanjem mojih ljudskih prava. I ovom pismo ću objaviti na mome Blogu. Ovo je moja ad hoc reakcija i protest nakon vijesti o razbojstvu nad Memiševićima. Moguće su slovne greške, pa se izvinjavam.
Davno sam se mislio za stalno vratiti u moj rodni grad Mrkonjić (Varcar Vakuf!) ali nisam mogao donijeti konačnu odluku iako sam 25 puta dolazio iz Canade u Bosnu za 23 godine boravka tamo, iako sam imao sjajne ponude sa FTV da se vratim u Dokumentarni program “kao jedan od ponajboljih novinara koje je ta Kuća ikad imala” kako je napisiano u zahtjevu direktoru Jasminu Durakoviću.
Pozdrav i najbolje želje u vašem radu!
Ibrahim Halilović, prognanik u Canadu, povratnik u Mrkonjić-Grad (Varcar Vakuf) nekadašnji reporter TVSA u rangu samostalnog urednika, slobodni novinar, bloger, vođa Facebook grupe od 60.000 građana koja zahtijeva povratak legalnogUstava RBiH
P.S. U Jezeru moja obitelj već pet godina obnavlja kupljen devastirani objekat o svom trošku, bez donacija i pomoći države
U svom zadnjem Saopštenju/Saopćenju mutevelije/Medžlisa IZ Mrkonjić-Grad navodi se među ostalim potvorama kako nisam pomogao Islamskoj zajednici, i ova poruka, citat:
“IH gdje će ti duša, misliš li umirati. Ako odeš sa ovog svijeta prije mene neću ti ni dženaze klanjati. I da li će ti iko iz ovog grada doći na dženazu? Gdje ćeš se kopati? Misliš li o tome imalo. Unaprijed se ograđujem od svih neprimjerenih komentara. Hvala vam na razumjevanju.”
Kratko poručujem autorima Saopštenja/Saopćenja neka se ne brinu za moju dušu jer se za razliku od njih Boga bojim, a ljudi stidim. Ko će, a ko neće doći na moju dženazu oni niti odlučuju niti znaju; moj je amanet mojoj djeci i unucima da ću biti mrtav počašćen ako mi na džennazu ne dođu Mutevelija, hodža-primitivac-glavni imam i ostali duhovni ološ u oko i u IZ koji ih štite, unaprijeđuju i sokole u hajci na me!
Nakon što sam objavio pitanja muftiji Banjalučkom, poslao sam elektronskom poštom puni tekst i Muftiji i Reisu, kao i direktoru Vakufske direkcije. Odgovor nisam ni očekivao, a ni dobio na pitanja zbog čega je unaprijeđen lokalni hodža u Mrkonjić-Gradu u časno zvanje glavnog imama. Pravog odgovora i nejma.
Pismo nisam uputio na adresu ni Medžlisa, ni mutevelije Šaćira Spahića, ali sam očekivao reagiranje na “Pitanja muftiji Banjalučkom” jer su odgovori na pitanja zašto nije trebalo unaprijediti hodžu-primtivca u glavnog imama, nalaze u primjerima javašluka i nerada i njegovog i onih koji ga brane iz ličnog, a ne vjerskog interesa.
Oni kriju svoja loša, a hvale se tuđim dobrim djelima kao da su njihova.
Hitro je reagirao na svojoj – Medžlisovoj stranici – prvo Mutevelija, citat: “za sve laži o meni koje je izrekao na svom blogu Ibrahim Halilović dobiće epilog na sudu, inšallah. Udario je na moju čast, čast moje porodice i na čast Islamske zajednice.” Kraj citata.
Nije Mutevelija naveo koje su to “sve laži,” nije čak ni jednu, pa je ispalo da sam slagao sve. Nije objasnio kako i gdje sam, koliko jako, boli li ga plaho, udario na nj i na njegovu, porodičnu čast i ukaljao obraz Islamske zajednice.
To je klasičan primjer potvore koja je u islamu veliki grijeh.
Uslijediila je masovna, čoporativna podrška duhovne truhleži muteveliji Šaćiru Spahiću, Medžlisu i hodži psovaču. Salva vulgarnih uvreda, prijetnji i optužbi sručila se kao nabujala bujica na moje ime, mada je malo ko i znao o čemu se radi. Niko nije opovrgao ni jednu jedinu riječ iz moga teksta.
Spahić nije naveo ni jednu, a kamo li “sve laži” za koje će me tužiti, ni kad i gdje su izrečene. Kasnije je bez objašnjenja objavio link na tekst na tekst na mome Blogu, ali nije demantirao ništa ni on, niti čopor njihovih pristalica.
U međuvremenu su zloupotrijebili Medžlis kao isntituciju. Članovi Medžlisa, produžili su jednoglasno i bez zamjerki ko zna koji po redu mandat Muteveliji, hametice dali nesebičnu podršku hodži-psovaču, a mene optužili za insinuacije i kaljanje ugleda i rečenih i nerečenih, kao i Islamske zajednice i, kao mezarje u Starom Selu, ogradili se bodjikavom žicom, misle nedodirljivi su. Ko dokaz, priložili su svoju sliku, malobrojniji su, ali gori od nekadašnjeg Komieteta Saveza kominista!
Pet dana nakon početka linča nadamnom, i oglašavanja Medžlisa, Muvelija Mrkonjićki izdaje novo saopćenje. Citiram “to mutevelijino/Medžlisovo” Saopštenje/Saopćenje uzimajući sebi za pravo da odmah odgovorim.
“Saopštemje/ Saopćenje: Pošto mnogi neznaju o čemu se zapravo radi da pojasnim ukratko. Sve informacije koje sam znao u vezi vakufske šume, harema u Starom Selu i turbeta u Gerzovu dao sam IH što usmeno što pismeno što slikovno. Mislio sam da nam dotični IH može pomoći na neki način. Međutim ispalo je gore da ne može gore. Počeo me je kritikovati i na svaki način omalovažavati. Ni jednom riječju nisam mu dao povoda za to. Na kraju sam IH kaže citiram: “da je nemoguća misija pokušati vratiti u posjed u vakuf otetu imovinu ili naplatiti ratnu odštetu.” IH gdje će ti duša, misliš li umirati. Ako odeš sa ovog svijeta prije mene neću ti ni dženaze klanjati. I da li će ti iko iz ovog grada doći na dženazu? Gdje ćeš se kopati? Misliš li o tome imalo. Unaprijed se ograđujem od svih neprimjerenih komentara. Hvala vam na razumjevanju.” Kraj citata!
Odgovor, ad hoc:
Pitanje: Da li je to Saopštenje/Saopćenje lični stav Šaćira Spahića, ili stav Mutevelije i Medžlisa kao institucije iza koje on i istomišljenici zaklanjaju? Da li je to, ako je lični ili kolektivni stav zloupoztreba institucije Medžlisa? Kako god, loše po njih! Jer, ni jedan moj navod nije osporen, a potvora je da ni na koji način nisam pomogao IZ.
Dokaz su desetine mojih tekstova – od objavljivanja Vakufname Mustafa-agine, Odluke Doma za ljudska prava i Komisije za nacionalne spomenike o tome da srpske vlasti moraju omogućiti muslimanima Mrkonjić-Grada slobodno ispovijedanje vjere, namirivanja štete, isplate u dvije tranše za početak po 20 i 50 hiljada KM, pa do uzurpacije i otimačine mezarja u Starom Selu, pa do zadnjih tekstova u kojima argumentirano javno postavljam pitanja vodstvu IZ zašto je unaprijeđen primitivac nazovi hodža Huskić.
Kada sam ljetos na čaršiji slučajno sreo muteveliju Šaćira Spahića, molio sam ga za neka objašnjanja i informacije o otimačini vakufske šume u Lisini, a saznao od njega da su spor izgubili na porvostepenom sudu. Odmah sam tražio da mi pošalje kopiju presude kako bih znao o čemu se radi i objavio i svoj kritički stav u vezi s tom otimačinom, upozorio javnost na pokušaj otimanja vakufskog. Mutevelija nije ispunio obećanje, pa ni danas nemam uvid u tu presudu. Poslao mi je kopije uplatnica i dokaza da IZ plaća porez na vakufsku šumu, ali je izbjegao dogovoreni sastanak kako bih snimio dokumentaciju. Na ponovljeno pitanje da li im je u tom sporu pomogao Rijeset, nisam ni do danas dobio odgovor. On zna zbog čega nije ispunio obećanja i zbog koga je izbjegao sastanak sa mnom.
Kada sam muteveliji Šaćiru Spahiću rekao da postoji Odluka Doma za ljudska prava i Komisije za očuvanje i zaštitu nacionalnih spomenika o nadoknadi štete za porušenu Kizlar-aginu džamiju, Mutevelija je bio iznenađen rekavši da on ne zna da to postoji.
Odmah sam mu poslao moje tekstove sa Bloga o tome i link na Odluku. Za dvadesetak godina ne znam da je li je prevedena ta Odluku jer je na interenetu bila samo engleska verzija, pa sam sam prevodio i dva puta objavio njene dijelove, a oni u IZ i ne znaju za nju, čak ni kada je objavim.
Kako bih mogao drugačije pomoći, rizikujući i da zbog toga fasujem od četnika istresanje vreće izmeta na moj auto, te poruku “Nož, žica, Srebrenica” na poštanskom sandučiću na ulazu u našu zgradu u Mrkonjiću. Kako sam mogao očekivati išta drugo nego da me četnici i zbog toga batinaju, a “džematlije” osuđuju, a Mutevelija javno poručuje da mi neće klanjati džennazu, pitajući se ko će mi uopće na džennazu doći. Nije li ovo strašna nepravda prema meni, potvora, licemjerje, rekao bi neko. Nije li to protiv vjere muslimana? Nije, za njih, a za mene je to priznanje za moj javni rad sve dok taj rad neko argumentirano ne ospori. Šta bih da me takvi hvale!
Evo i dokaza, moje ljetošnje prepiske sa Šaćirom Spahićem, potvrde da nisam ni slovo pogrešno napisao, a pogotvo izrekao laž, pa neka me tuži, Bog će ipak suditi na kraju.
U vezi sa otimačinom vakufske šume, Šaćir Spahić mi piše, citat; “Ne sporimo se mi sa opcinom vec sa RS njih smo tuzili i spor izgibili zbog navodnog ne obiljezavanja parcele pri avionskom snimanju 1979. I ima jos neki podatak a vezan je za 2009 godinu ali se ne mogu sjetiti sta je.”
Odmah sam Šaćiru Spahiću poslao i link na Odluku Doma za ljudska prava i Komisije za zaštitu spomenika, evo dokaza.
“Ovo zadnje na egleskom je najvažnije. Moj prijevod nije kompletan niti sam ja veliki znalac ni englrskog ni prava. IZ je u interesu da odluku prevede zvanični prevodilac. Ova presuda obara sve presude sudova RS Možete je koristitii na engleskom.”
11. 7. 2022. 07:54 Šaćir
Hvala ti velika.
I, nakon te zahvale, mutevelija skače sebi u stomak, potvorom, pa izdaje Saopćenje (Medžlisa) u kojem tvrdi da nisam ničim pomogao. To jednostvano nije istina! Na toj neistinotoj tvrdnji, on lično i institucionalno nastavlja sa iskrivljavanjem činjenica, to jeste čini grijeg potvore na me na bigajri hak.
Argumentirano sam i na osnovu njegovih izjava, fotografija i dokumenata koje mi je ustupio kao i onog što vidim svojim očima, dokazao da se borim za pravo Islamske zajednice u cjelini, a posebno na lokalnom nivou, te sam naveo konkretne primjere zbog kojih nije trebalo unaprijediti u zvanje glavnog imama hodžu koji prostački psuje na gradilištu obnove Kizlar-agine džamije.
Pet dana nakon prijetnji sudom, bljuvanja po meni njegovih i hodžinih pristalica, Šaćir Spahić se na kraju ograđuje od neprimjernih komentara, ali ne keže kojih. “Merhaba čaršijo na sve četiri strane!”
Ni sada, nakon toliko godina on se ne ograđuje od prostačkog ponašanja Mufida Huskića koje je glavni “predmet spora” i njegovog unapređenja u glavnog imama. Bio je dvjrdok izliva prostakluka Huskića, šutio je kad je došao policajac četnik da me uhapsi po lažnoj prijavi glavnog kmama! Mutevelija koristi članove Medžlisa i neinformirane zaslijepljene “komentatore” da bi zaštitio toga i takvog hodžu kojeg štite i unaprijeđuju i bivši i sadašnji muftija Banjalučki, i Reis, iako govore da je to neprimjerno ponašanje. I on kao kukavica zapristaje za svima, a oni za njim.
Moguće je da je za Muteveliju, vulgaran komentar gospođe Selme Ganić koja tvrdi da jedem izmet neprimjeran, ali on dotičnu ne proziva, ne reagira imenom i prezimenom na nj, ne zbog mene, nego vulgarizma na stranici Medžlisa. Kad može “imam” lajati na temelju Božje kuće, zašto ne bi i Selma na stranici Mddžlisa! Ne ograđuje se isto kao što se nije ogradio od vulgarnih psovki Mufida Huskića, pa je on danas glavni imam, a Spahić mutevelija u još jednom mandatu. Vlast i pare su im važnije od obraza i vjere. Međutim, čim se pojave njemu po volji komentari odmah udara “like” ne samo na one idolopokloničke, nego i na one koje koje mu upućuju djeca nekih četnika obrijanih brada. Nije li to licemjere, vrlo strogo kažnjivo po islamskim propisima!?
Ni danas, nakon toliko godina Šaćir Spahić se ne ograđuje od vulgarnog ispada hodže Mufida Haskića, jer on i Huskić funkcioniraju po sistemu spojenih posuda. Jedan izgovara, drugi uz vrh IZ odobrava psovke na gradilištu Božje kuće! Jedan drugog brane i štite zbog ličnih, a ne džematskih interesa.S kim si – takav si!
Oni se ne stide koristiti i Medžlis u privatne svrhe za obranu primitivizma, lažnih vrijednosti, otimačine mezarja u Starom Selu, šume u Lisini, vakufskog.
Gaze po živim, a baška po mrtvim. Oni se ne bune protiv toga, nego sudjeluju i hvale dokazima o uništavaju naših matičnih knjige, mezarja, dokaza o našem postojanju, kako šutnjom i nereagiranjem, tako i slikama “uređivanjem okoliša” pokraj obnovljene Kizlar-agine džamije. Zato je priča o otimačini i povtratku u posjed otetog vakufa, mezarja, vakufske šume sa takvim dvojcem i takvom IZ koja je halalila pola države nakon genocida, urbicid i UZP, “mission impossible” što javno tvrdim i dalje, iako mi Mutevelija-Medžlis to zamjeraju, ali ne mogu osporiti. Riječ je o klasičnoj izdaji vjere, države i naroda. I njih dvojica i svi koji se tome ne protive, ili na bilo koji način sudjeluju, dio su te izdaje, velikog grijeha po Islamu, a po zakonu teškog krivičnog djela.
U Saopćenju/Saopštenju Mutevelije ili Medžlisa IZ Mrkonjić-Grad stoji, citiram: “IH gdje će ti duša, misliš li umirati. Ako odeš sa ovog svijeta prije mene neću ti ni dženaze klanjati. I da li će ti iko iz ovog grada doći na dženazu? Gdje ćeš se kopati? Misliš li o tome imalo.” Kraj citata.
Poručujem muteveliji Šaćiru Spahiću i Medžlisu, svima onima koji su isti kao i oni i taj hodža prostak, da znaju, takvi mi ne trebaju na dženazi, ma kad i ma gdje bila.
Pa zar niko od njih nije saznao da smo na moj zahtjev svi u familiji nismo dozvolili Mufidu Haskiću zbog primitivizma predvoditi džennazu mojoj rahmetli sestri Ismeti Dubici. Tebe smo izuzeli, ali sada je stop i za te Šaćire Spahiću meni klanjati, jer si isti kao i taj hodža prostak. Da imalo znaš o islamskim propisima, tako nešto nikad ne bi ni pomislio, a kamo li javno izrekao.
Ko će prije, ne znam, samo Svevišnji Sudija zna! Meni se ne hiti na onaj svijet, a kome se hiti neka ide! Ako odem prije tebe amanet je mojoj djeci da ti ispune želju, pa da mi ne klanjaš džennazu. Hvala za tu počast koju ćeš mi ukazati! Razloge za to sam pobrojao.
A to gdje će me ukopati, odrediću ja i to će biti amanet mojima da ga izvrše.
Ne pitaj, naravno da razmišljam o smrti, gdje će me pokopati. Pitam se, da li pokraj svojih časnih predaka i Dida istinskog muslimana, učenog mujezina, da li u Rici na pramdidovini…, ili – pokraj Majčinog mezara u Bukvama poviše Viteza. To ne odlučuje ni mutevelija, ni Medžlis ni IZ.
Predaka se neću odreći ako odlučim da mi moj mezar ne uriniraju četnici u Rici, ili pjevaju nekažnjeno četničke pjesme nad njim kao o badnje veče pred džamojim u Rici, ili na njemu prave deponiju smeća, ili pak – poravnavaju i zasipaju kao Islamska zajednica i vi u njoj toj i takvoj, kako je urađeno sa mezarjem na Mečetu gdje je podignut Dom Zavnobiha i spomenik četniku.
Neće to biti ni u mezarju koje je postalo jedan kroz jedan vlasništvo srpske općine, i vašom zaslugom, ograđeno i bodljikavom žicom i nenamjenskim parama u Starom Selu, i kad bi se kopalo tamo! Ako mi ne bude mjesta nigdje, neka me spale, a pepeo u vjetar sa Lisine!
To neće biti mjesto kod džamije Kizlar-agine jer tamo je mjesto ulemi poput hodže Huskića kad na njega dojde red, ili Muteveliji, a Bog samo zna da li im je mjesto tamo i hoće li ga biti. Jer to mezarje odavno je devastirano, oteto, a da kosti predaka nisu ekshumirane i propisno pokopane na drugim mjestu. Sada, uz ono što je od mezarja ostalo uz džamiju-spomenik, i uz vašu pomoć i javnu samohvalu, to mezarje nestaje.
Foto Šaćir Spahić
Islamska zajednica i vi s njom uređujete okoliš oko oko džamije nesikopavši i ne pokopavši kosti naših predaka koji leže tamo. Upravo ravnate, pa zatrpavate debelim slojem zemlje i prekrivate betonskim pločama kosti naših predaka, što sam vidio i sam, a Mutevelija dokazuje svojim fotografojama i javno se hvali. Uskoro ćemo po uređenom okolišu oko džamije gaziti kosti predaka.
Prosudite da li nalikujete onima što su na tom mezarju deponiju i parkin napravili, ugrozili slobodu vjeroispovijesti, ili ste nalik i vehabijama koji su htjeli porušiti sve sva turbeta i sve nišane- pa ih je hfz Ismet ef poistovjetio da ako to hoće da su kao i četnici i ustaše koji hoće da izbrišu trag Islama i muslimana- Bošnjska!”
Došao ko ne došao na moju džennazu, o tome vi ne odlučujete. Vama dvojici i vama sličnim je zabranjeno!
Foto Šaćir Spahić – Zatrpavanje mezarja oko džamije uređenjem okoliša
Ne postoji velika razlika između onog četnika koji je u sred mrkle noći istresao vreću svinjskog izmeta na moj auto i gospođe Selme Ganić koja na Facebook profilu Šaćira Spahića, mutevelije Islamske zajednice u Mrkonjić-Gradu, bez ikakvog povoda i razloga tvrdi kako ja jedem izmet. Da ne upotrijebim riječ koju ona izgovara svojim mubareć ustima, poslužiću se preslikom kao dokazom njenog primitivizma i neodgoja.
Na čelu te družine primitivca je glavni junak primitivac, hodžu Mufida Huskića koji mi radilištu obnove Kizlar-agine džamije u Varcar Vakufu, dakle pokraj Božje kuće prijeti i kaže: “Nabijem te na onu stvar!” Tog i takviog psovača IZ unapređuje u glavnog imama iako ne klanja ni pet vakata namaza za što je plaćen. Njegov primtivizam koji podržavaju brojni njegovi sljedbenici, među njima i Selma Ganić, su i povod ovim tekstovima.
Gospođa Selma Ganić je svoj vulgarni primitvluk stekla u kući u kojoj je odrasla pokraj pijace na Rudinama, u mektebu ako ga je pohađala, u školi gdje se tobože obrazovala i gdje ju je vaspitalo, na fakultetu kojim se hvališe, na ulici. Njen javni govor je prostački i vulgarni uličarski rječinik velikog primitivca.
Ako su je roditelji, hodža, učitelj i nastavnik, profesor na fakultetu učili i odgajali Selmu Ganić drugačije, ni odgoj ni nauk se kod nje nije primio. Izrodila se u nevaspitanu i zatucanu duhovno zapuštenu primitivku, prostakušu, koja se služi poganim uličarskom rječnikom na javnom mjestu, umjesto nekim argumentom i kulturnom razmjenom mišeljenja. Umjesto toga ona smatra da jedem izmet.
Ona ne poštuje ni osnovne elemente vjere, pa ni kad je u pitanju kulturan i pravedan odnos odnos prema starijim osobama. Ali, najgore je ona ne poštuje činjenice koje sam javno iznio, nego vulgarno udara na me. Svoj neodgoj i nekulturu ona javno javno manifestira, a čopor kojem pripada šuti, što znači odobrava, “lajkuje.” Na njen primitivluk i prostakluk kao nedopustvo ponašanje ukazale su joj tri osobe, ali džaba, primitivka ostaje to što jest i uporno brani svoju tvrdnju:
Zato tvrdim da se u njenom slučaju ni kućni, ni mektebski ni školski odgoj nije primio. Nije se nakalemio ni kod onih koji su taj primitvizam odšutjeli, ili meračili na njemu.
Mutevelija i Medžlis, (hodžu – glavnog imama da i ne spominjem, on je dno dna) na čijoj stranici gospođa Ganić već nekoliko dana tvrdi da jedem izmet, nisu reagirali, jer i sam hodža je prostak, kao i oni koji ga brane i podržavaju čak i institucionalno, da ne spominjem baš bozuk i čopor kojem pripada i koji je sokole. Neka se i Muftija upita gdje u tom svemu jer takve štiti od istine i pravde, pa primitivce unapređuje.
Osim tri osobe, gospođu Ganić niko drugi nije ni makar ni blago opomenuo, ili upozorio na nedopustiv vokabular u javnom prostoru i to na Facebook stranici na kojoj se ponajviše se informira o religijskim sadržajima i temama, izvještava o obnovi džamija, kosidbi, prikazuju video-snimci mevluda i teravija, izgovara Božje ime, predaje rahmet umrlim učenjem El Fatihe, hvali zaslugama za vjeru, državu i narod.
U stvarnosti je “muslimanka” Ganić hrabrija od četnika koji je istresao svinjski izmet na moj auto u gluho doba noći kao kukavica. Hrabrija je i od Edina Velića koji čeka da me neko napadne, pa da i on zalaje i zaprijeti.
Smrad se žiri stvarnim i virtualnim svijetom, poput Facebook stranice Šaćira Spahića, mutevelije; većini tamošnjeg društva smrad ne smeta, niti njima treba gas maska jer mnogima smrad miruhne
Smrad svinjskog izmeta saprao sam sa mojih kola. Policija niti je tražila, niti našla četnika koji me je častio svinjskim izmetom. On je “eroj” ne smao među svojim četnicima. I gospođa Ganić je heroj, ona je javno u ime čopora ustvrdila ono što većina u čoporu i sama misli.
Gospođa tvrdi da jedem izmet 24 sahata na dan, javno i transparentno. Četnika se krio pod plaštom noći kao kukavica. Prijavljen, ali nekažnjen. Ni gospođu Ganić mnogi podržavaju, ili šutnjom odobravaju njen primitivizam iskazan na stranici koja bi terbala odisati islamom i kulturom, dijalogom činjenicama, mirisati na tradiciju i ljepotu, a ne hajkom i primitivlukom. Njena “muslimanska” drskost i primitivizam, nadvisili su četnički kukavičluk i podmuklost, pa čopor duhovno zatravljenih osoba merači nad hrabrošću neodgojene Selme Ganić.
Smrad izmeta koji mi gospođa Ganić javno strpala u moja usta, ostao je tamo gdje mu je i mjesto, na Facebook profilu mutevelije Medžlisa Islamske zajednice u Mrkonjić-Gradu koji nije regirao na taj smrdljivi primtivizam jer mu izgleda taj smrad miruhne kad već niakkvih argumenata nema protiv mene, dobro je i to. Zadah toga smrada ostaje tamo i gdje je nastao – u ustima gospođe Ganić smrdeći u njenom društvu “U Medžlidsu kod Šaćira.”
Smrad, iako u virtualnom svijetu, koji društvenim mrežama šire primitivci poput gospođe Ganić smrdi gore od svinjskog izmeta u stvarnosti.
Pravi izmet, pa i svinjski, može se saprati, smrad neutralizirati.
Smrad u virtualnom svijetu je neuništiv i vječan kao i primitivci koji ga proizvde.
Duhovni smrad i truhlež zaudara ne samo od gospođe Ganić, nego i mnogih drugih, pa se poput šumskoh požara nezaustavivo širi virtualnim svijetom. Gas maska tu ne pomaže!
Održana konstituirajuća sjednica Izvrsnog odbora Medžlisa islamske zajednice Mrkonjić Grad
Danas je održana konstituirajuća sjednica Medžlisa islamske zajednice Mrkonjić Grad na kojoj su novoizabrani članovi Izvršnog odbora Medžlisa islamske zajednice Mrkonjić Grad jednoglasno izabrali Šaćira Spahića za predsjednika Medžlisa islamske zajednice Mrkonjić Grad u mandatu od četiri godine.
Pored izbora predsjednika na sjednici Izvršnog odbora raspravljalo se o tekućim pitanjima. U posljednjih nekoliko dana u fokusu lokalne i šire javnosti izneseni su stavovi koji su insinuacije na društvenim mrežama i portalima koji vrijeđaju i podrijevaju integritet Medžlisa islamske zajednice Mrkonjić Grad, predsjednika Medžlisa islamske zajednice Šaćira Spahića i glavnog imama MIZ Mrkonjić Grad mr. Mufida ef. Huskića i nekadašnje predsjednice Medžlisa Zinete Šehović i ostalih naših vrijednih Bošnjaka. S tim u vezi, Medžlis IZ Mrkonjić Grad izdaje saopštenje da organi Medžlisa islamske zajednice pružaju punu podršku Medžlisu, predsjedniku Medžlisa i glavnom imamu u njihovom predanom i požrtvovanom radu u funkcioniranju vjerskog života na teritoriji Medžlisa islamske zajednice Mrkonjić Grad. Ovim saopštenjem želimo da obavijestimo lokalnu i širu javnost da čuvamo jedinstvo i integritet Medžlisa i svih vjernika muslimana na području Mrkonjić Grada i šire. Medžlis IZ Mrkonjić Grad radi predano u punom svom kapacitetu kroz različite organizacije, manifestacije i socijalno djelovanje kako bi svakom vjerniku na području Medžlisa obezbjedili sve potrebne uslove za ispoljavanje vjerskog života. Medžlis islamske zajednice Mrkonjić Grad korektno sarađuje sa lokalnim institucijama kako bi Medžlis zajedno sa vjernicima u punom svom kapacitetu nesmetano ispoljavali svoje vjersko uvjerenje. Ovim putem Medžlis IZ Mrkonjić Grad se zahvaljuje džematlijama i svim ljudima u Bosni i Hercegovini i dijaspori na svakoj pomoći u funkcioniranju i održavanju Medžlisa islamske zajednice Mrkonjić Grad.
***
Moj osvrt na gornje saopćenje LICEMJERNA ZAMJENA TEZA, OBRNUTI RED VRIJEDNOSTI MEDŽLISA IZ U MRKONJIĆ-GRADU, UZ PUNU PODRŠKU DUHOVNE FUKARE U I OKO TAKVE ISLAMSKE ZAJEDNICE
Islamska zajednica u Mrkonjić-Gradu nastavlja po starom – Medžlis ponovno izabran u punom sastavu, data podrška i muteveliji i hodži-magustru Mufidu Huskiću, Zineti Šehović, stižu čestitke, a moje pisanje koje niko ne osporava – proglašeno uvredom i insinuacijom, moji napisi kojima pera ne mogu odbiti, tvrde – “vrijeđaju i podrijevaju integritet Medžlisa islamske zajednice Mrkonjić Grad, predsjednika Medžlisa islamske zajednice Šaćira Spahića i glavnog imama MIZ Mrkonjić Grad mr. Mufida ef. Huskića i nekadašnje predsjednice Medzlisa Zinete Šehivić i ostalih naših vrijednih Bošnjaka.” Kraj citata, klasične zamjene teza!
Ako iko podriva i vrijeđa jedinstvo u IZ, to su oni na koje sam ukazao u svojim tekstovima.
Na moju adresu, mada nisam u njihovom Saopćenju imenom spomenut, stižu kritike i od strane Medžlisa, pa i od onih neobaviješetnih, ali i od duhovne fukara u i oko IZ; osuđeno je moje pisanje kao insinuacija, mada niko nije osporio ni jedno napisano slovo. Medžlis bez ikakvog osnova ističe, kako su “u javnosti izneseni stavovi koji su insinuacije na društvenim mrežama i portalima koji vrijeđaju i podrijevaju integritet Medžlisa islamske zajednice Mrkonjić Grad, predsjednika Medžlisa islamske zajednice Šaćira Spahića i glavnog imama MIZ Mrkonjić Grad mr. Mufida ef. Huskića i nekadašnje predsjednice Medzlisa Zinete Šehivić i ostalih naših vrijednih Bošnjaka.” Kraj citata.
Ovo je kasična zamjene teza! Ovo je obrnuti red vrijednostI, zamjena istine uz pumoć laži i licemjerja, podršku duhovne fukare u i oko IZ od vrha do dna…
Medžlis mi munafički i drsko poručuje; Neka kočijaš psovač hodža i dalje psuje, neka ne klanja pet vakata u džamiji, neka se diči nezasluženom časnom titulom glavnoga imama, neka mu se sređuje kuća i kancelarija, neka ga nagrađaju sa radnim mjestom u jednoj od najljepših džamija i neka i njega i muteveliju hvale kao da su je on i mutevelija izgradili! Neka se džemat osipa, neka se vakufska imovina smanjuje, neka se otimačina nastavi, mi ćemo zažmiriti licemjerno na sve to!
Medžlis po če očito svom, a ja ću nastaviti po svom!
Ovako me je nekad osuđivao i Općinski komitet Saveza komunsita!
To su poruke Medžlisa upućene ne samo meni, nego je to čorluk javnosti, pravim vjernicima, vjeri i Dragom Bogu, sve to uz onu Dodikovu”Niko nam ništa ne može – jači smo od sudbine.”
Moja poruka tom Medžlisu, a i onima koji stoje iza takvog Medžlisa; Ni Medžlis ni IZ, ni sva ta duhovna fukara u iko IZ, neće me ušutkati jer je istina na mojoj strani, a Bog je i moj, svima nam sudija.
Javnost je upoznata putem video-snimka, a i Vi lično i od Jusufa Dubice i od mene o primitivnom istupu, psovkama i potvorama hodže Mufida Haskića na gradilištu obnove Kizlar-agine u Varcar Vakufu (Mrkonjić-Gradu) koje je ničim izazvan uputio meni lično kao novinaru koji je legalno snimao obnovu porušene Kizlar-agine džamije, pa ipak niste smijenili ili premjestili tog nevaspitanog primitivca hodžu, nego je prvo pod zaštitom bivšeg muftije Edhema Čamdžića zadržan u službi, a onda nagrađen i unaprijeđen u glavnog imama.
Da li ste pri unapređenju tog primitivca u rang glavnog imama imali na umu uspjeh, ili neuspjeh u radu hodže Mufida Huskića? Evo dokaza da je unaprijeđen za nerad i neizvršavanje muslimanskih obaveza, običaja, poštivanja vjere i džematlija, čuvanja vakufske imovine….
Džemat „Mrkonjić-Grad“ je mali džemat. U gradu postoji tek trideset muslimanskih kuća.
Pitanje: Da li je Džemat brojno ojačan za vrijeme hodžinstva Mufida Haskića?
Mufid Huskić, smaovoljni i drski glavni imam Džemata Mrkonji-Grad; vrijeđa i psuje, zabranjuje, poziva policiju na osnovu svoje lažne prijave, uz podršku lažnih svjdoka, potvorom i zahtjevom da četnik-policijac uhapsi. Da li je i zbog toga počašćen titulom glavnog imama
Džemat se smanjio za najmanje petinu uglednih i zaslužnih članova. Zbog tog i takvog hodže primitivca Džemat su napustili r. Safet Arnautović, Jusuf Dubica, bivši mutevelija, Bejnamin Topalović, jedan od najzaslužnijih za obnovu džamije u Rici u Mrkonjić-Gradu i ja, svi starosjedioci. Zašto je onda taj hodža unaprijeđen u glavnog imama, umjesto da je makar kritiziran za svoj nerad, javašluk i primitivizam, nedolično ponašanje koje je uzrok smanjenja broja džematlija?!
Da li se rečeni hodža Mufid Huskić istakao u očuvanju vakufske imovine?
Nije, kao ni mutevelija Šaćir Spahić je moguće pod Haskićevim utjecajem i kontrolom, kao i doskorašnje višegodišnje predsjednice Medžlisa Zinete Šehović koja je visokopozicionirani član SDA stranke. Kao odbornica SO-e ispred SDA digla je ruku za sve odluke o srbizaciji ove općine, za SAO, MAO… Ona je među jedinim zaposlenim Bošnjacima u Mrkonjiću, da li baš zbog toga! Da li je baš zbog toga držite na čelu IZ u Varcar Vakufu?
Medžlis Islamske zajednice je izgubio prvostepeni spor oko prava na vlasništvo vakufske imovine – šume – u planini Lisini iznad samog grada… Taj ostatak ostataka nekadašnjeg 1/1 Vakufa, mogao bi uskoro biti otet i uknjižen na Općinu Mrkonjić.Grad. Muftija Banjalučki Abdibegović hvali Dodika za šaku obećanih maraka, ali ne pušta avaz na Dodikove primitivističke istupe o muslimanima-Bošnjacima, o hodžama, niti puno haje na izjavu da je svaki pedalj zemlje u RS vlasništvo RS, u što sapadaju i vakufi, i mezarja, poput onog gaja u Lisini koji bi uskoro mogao postati srpsko vlasništvo, poput mezarja u Starom selu koje postalo 1/1 vlasništvo općine Mrkonjić-Grad
Mutevelija Spahić izjavljuje da su se žalili višoj sudskoj instanci, da Rijaset zna za ovaj slučaj (nečuvenog, strašnog, nedozvoljenog…) atakiranja na vakufsku imovinu, ali Rijaset nije našao za shodno da Medžlisu pruži odgovarajuću pravnu zaštitu! Na ponovljeno pitanje da li je Rijaset pravno pomogao u ovom slučaju, mutevelija nije odgovorio. Mutevelija kaže da su (ko?) angažirali dva advokata, da su oba umrla, pa su sada angažirali i trećeg. Nadajmo se da će treći poživjeti mnogo duže nego što je potrebno da se dokaže da je šuma u Lisini višestoljetno 1/1 vlasništvo Vakufa, odnosno titular IZ kao zaštitnika i čuvara vakufa.
Da li je i za mogući gubitak višestoljetnog prava na vakufsko vlasništvo kriv i Mufid Huskić, jer nije uradio dovoljno što je trebalo da se ne povlači na sudu sa neizvjesnim ishodom? Odgovoran je, ali krivi ste i Vi ef. Abdibegoviću i Vaši prethodnici, jer niste dovoljno i uporno štitili vakufsku imovinu (na još veću žalost, ne samo u Varcaru) koja je IZ i Vama, Huskiću, Spahiću, Zineti Šehović, ali nama…, povjerena na čuvanje i unapređenja kao zajedničko dobro, pa ste Huskića ipak unaprijedili u glavnog imama, a rukovodstvo IZ u Varcar Vakufu je za Vas neupitno, postojano ko čvrst grad. Vakufska imovina se čak i na kriminalan način rasprodaje, dio Vakufa u Varcaru je prodat da bi se, i pored vakufske šume u Lisini, prije više godina nabavila drva za grijanje prostorija Medžlisa, ali niko nije odgovarao. Kao i hodža Huskić, tako je i raniji muftija Kozlić unaprijeđen i sjedi rahat u udobnoj fotelji.
Mutevelija Šaćir Spahić ruku pod ruku sa glavnim imamom Haskićem; džemat se osipa, vakuf nestaje, njih dvojica kao zaslužni opstaju…Mutevelija klanja umjesto hodže Huskića u Ričkoj džamiji na podne, a hodža je preuzeo dio poslova mutevelije
Da li je hodža Mufid Huskić zaslužan za štednju u trošenju novčanih sredstva Medžlisa?
Prosudite, pa odgovorite! Umjesto osobe koja je mjesečno za 50 KM radila administrativno-blagajničke poslove u Medžlisu, Huskić je angažirao svoju suprugu za četiri puta veću nadoknadu. I pored toga, unaprijeđen je. Vi ste, ef. Abdibegoviću tvrdili da je financijsko poslovanje u redu. Da li je zbog angažmana svoje supruge baš i za to unaprijđen rečeni hodža, jer Vama to ne smeta!
Da li je i po čemu Mufid Huskić zajedno sa Zinetom Šehović i Šaćirom Spahićem zaslužan za povratak u vlasništvo otetog harema u Starom Selu kod Varcar Vakufa.
Nije, ni po čemu, jer je to mezarje i dalje 1/1 vlasništvo uzurpatora srpske Opštine Mrkonjić-Grad, odnosno K.O. Bjelajce. Novac za ogradu osiguralo Ministarstvo za izbjegla i raseljena lica još prije dvije godine. Iako je kancelarija Medžlisa preko puta Općine, Medžlis je čekao dvije godine da iz Tuzle dođe prof. dr. Salih Kulenović i kod Načelnika isposluje dozvolu za ograđivanje mezarja u Starom Selu, kako ne bi i dalje bilo smetljište, kako po mezarima ne bi pasla stoka. Zašto je rečena trojka i dalje u vrhu IZ iako nije čak uspjela dobiti od Opštine mezarje na „čuvanje i trajno korištenje,“ a kamo li u vlasništvo.
Za dvije godine ta trojka nije uspjela nagovoriti Općinu da ogradi “svoje” niti su sami išta uradili da bi ogradili mezarje. Načelnik Općine ih je pozvao lani na iftar, ali da li su tada tražili dozvolu za ograđivanje mezarja, to oni znaju.
Ah da, da ne ogriješim dušu. Hodža Huskić se pozahmetio kad je novac nađen i dozvola dobijena, te je našao vlasnika rovokopača koji je (za pare?) iskopao rupe za stubove, pa su mezarje opasali bodljikavom žicom. Ma dobro je da je ograđeno muslimansko mezarje, makar i 1/1 srpski katastarski uknjižen posjed. Jer, mezarja su naše matične knjige, u tom mezarju leže i moji preci jer mi je r. eba Kulenovićka. Šta bi bilo sa novcem za ogradu da se nije oko toga angažirao prof. Kulenović?
Mezarje u Starom Selu; Pokleknuo nišan, malo ih je uzgor; mezarje kao posjed Općine Mrkonjić-Grad najzad je ograđeno da ne bi bilo potpuno devestirano, odavno prervoreno u smetljište; za ograđivanje toga mezarja, za očuvanje naših matičnih knjiga, IZ Mrkonjić-Grad nema zasluga – sve je udeverao prof. dr. Salih Kulenović, a na Huskiću i Spahiću je samo da se javno hvale
Ali, kada je u pitanju IZ i SDA, ne treba puno pitati ni čije su pare, ni po kojim kriterijumima su date, važno je da nisu srpske. U mezarju u Starom Selu odavno se ne kopaju muslimani, a od živih, davno odseljenih muslimana, niko se u Staro Selo nije vratio… Pa, kojim kriterijumima SDA-kadar ministar Ramić dijeli pare da bi sačuvao srpsku blagajnu, i to novcem namijenjenim izbjeglim i raseljenim licima?
Da li je Mufid Haskić zajedno sa Šaćirom Spahićem i Zinetom Šehović zaslužan za ograđivanje tog mezarja u Starom Selu?
Najzaslužniji za to je prof. dr. Salih Kulenović, jedan od potomaka stare bosanske begovske obitelji iz Bilajca i Starog Sela koji nije više mogao gledati da mu se po mrezarevima predaka istresa smeće, da po mezarima pase stoka, da se kruni i osipa ono što je ostalo od džamije, mihraba i nišana.
Decenijama je devastirano mezarje u Starom Selu. Dvije godine Medžlis IZ u Varcar Vakufu je u svojoj hazni držao novac za ogradu mezarja u Starog Sela ne maknuvši prstom da se mezarje ogradi. Nisu čak uspjeli ni dobiti dozvolu za “čuvanje i korištenje.” (Fotos je sa Spahićevog Facebook profila gdje šturo obavještava javnost kako bi naivni pomislili da je to zasluga Medžlisa
Prof. dr. Salih Kulenović je najzaslužniji za ograđivanje mezarja u Starom Selu. Prof Kulenović ima planove da se mezarje očisti i uredi, nišani poispravljaju, ostatci džamije sa mihrabom konzerviraju i da to mezarje postane nacionalni spomenik. Plemenit posao na očuvanju naših matičnih knjiga, dokaza da su tu nekad živjeli i kopani muslimani
Srbi su ogradili svoje na incijativu prof. dr. Saliha Kulenovića, a po tvrdnji Mutevelije Šaćira Spahića novcem Ministarstva za izbjegla i raseljena lica, kojeg su oni dobili na konkursu, ali svakako ne novcem IZ. Da li je Ministarstvo za izbjegla i raseljena lica imalo na umu da se zahvaljujući spomenutoj ekipi IZ niko nije vratio čak ni u Varcar, a niko ni živ ni mrtav u Staro Selo! Ipak, najvažnije je da je mezarje ograđeno, ali ne zaslugom IZ. To je Ministarstvo davalo novac i rečenom muftiji Kozliću za razvoj Muftijstva (sic!) a znamo kako ga je razvijao, unazad. Kriminalno!
U stavrnosti to izgleda ovako: Srbi ogradili “svoje” (oteto muslimansko mezarje!) novcem Ministarstva za izbjegla i raseljena lica. Pa i to je dobro, tako će biti sačuvane naše matične knjige.
Da li je Mufid Huskić zaslužan što nije obnovljeno turbe Đerzelez Aliji u Gerzovu kod Varcar Vakufa?
Pod ruku sa Mutevelijom, sudijom Općinskog suda Safetom Šljivom, bivšim muftijom Kozlićem, srpskim Katastrom, Haskić je radio nešto, ali se Turbetu ni temelji ne znaju, a u Katastru su “pogubljene” skice. Istina je da su o trošku dobrotvora izveli geometra u Gerzovo, uslikali se s njim, ali ni nakon pet-šest nisu makli dalje od toga, niti su našli za potrebno odgovoriti dobrotvorima bilo šta. Oni više ne žele imati posla s IZ jer su stekli dojam da je IZ važan samo novac.
Kada su dobrotvori prije nekoliko godina namjerili svojim novcem obnoviti Turbe koje su četnici porušili 1992., temelje zatrli, a Katastar izgubio skice, došli su se prvo raspitivati kod Mufida Huskića o tome zna li on išta o srušenom Turbetu. Huskićem im je rekao kako pojma nema. Prisutne džamatlije su predložile da se raspitaju kod moje malenkosti jer sam više puta informirao javnost o tom Turbetu, kao i bacanju bombe na njega na drugi dan Referenduma o neovisnosti RBiH. Huskić je planuo i rekao: „Ne, ne i ne! Ko god hoće razgovarati sa Halilovićem, ne može sa mnom!“ Da li ste ga i zbog takvog ponašanja i zasluga za obnovu Turbeta unaprijedili?
O svemu tome svjedoče Ahmo Zonić, Adem Mačković i Senad Pipić.
Senad Pipić, kao jedan od pokretača obnove Turbeta, napisao je ovo: „11. 12. 2022. 09:32 citat:
„Što se tiče turbeta u Gerzovu, stvari stoje ovako. Moj rođak je mislio sam obnoviti turbe i tražio je samo da IZ pripremi dozvolu za obnovu da on nema nikakvih problema. Otisli smo u Mrkonjic kod efendije i mutavelije i oni su dali suglasnost i poslije smo isli kod )prerdsjednika Općinskog suda u Mrkonjiću Safeta) Šljive u sud da to progura svojim autoritetom…Sa Šljivom smo zbog toga išli u Banja Luku i obavili razgovor sa tadašnjim muftijom Kozlićem koji je također dao suglasnost. U katastru u Mrkonjicu nisu mogli naci dokaz da je ikada postojalo turbe,te sam ja onda naknadno predočio iste takve skice uz Gerzova gdje je upisano turbe,te članak iz beogradske “Politike” iz 1931 kao se obilježava Aliđun u Gerzovu…Moj rodjak je uplatio 300 KM da komisija izađe u Gerzovo i utvrdi stanje. Ja sam tvrdio da postoje ostaci temelja od turbeta, kao što i jeste.Te sve dokaze, skice, isječci iz novina i knjiga sa fotografijama sam poslao Šljivi da priloži uz predmet, ali kako onda tako i danas poslije 5-6 godina. Sve stoji, a trebali za 14 dana odgovoriti…Imam utisak da ovi iz IZ hoće samo pare, pa da oni to urade po svome… Još sam čuo priču da smo sve zakuhali ja i rodjak i da smo se povukli poslije obećanja za obnovu, što je gnusna laz…”
Medžlis IZ Mrkonjić-Grad (Varcar Vakuf) je novcem dobrotvora koji su htjeli obnoviti Đerzelezovo turbe u Gerzovu izveo geometra na teren. Temelji su nađeni, skice i dokumenti osigurani, ali u Katastru u Mrkonjiću skice su zagubljene. Od obnove za sada nema ništa, a dobrotvori ne žele imati ikakvog posla sa Islamskom zajednicom u vezi s tim projektom(Snimak: Šaćir Spahić)
Senad Pipić, jedan od incijatora obnove Đerzelezovog turbeta u Gerzovu; poučen iskustvom sa Islamskog zajednicom oko ovog projekta, poručuje da ne želi imati ikakve veze sa onima koji tu Zajednicu u Varcar Vakufu i Muftijstvu predstavljaju
I, dalje, izjava Senada Pipića, citat: “Ja sam odlučio da sa ovim likovima (Šljivom, Mutevelijom, hodžom, Muftijom, op. I.H.) vise nemam nikakvog posla. Poslije toliko izgubljenog vremena i novca da nam neko ni ne ogovori dokle se došlo, šta se uradilo. Što mi to treba. Ja sam Šljivu danima vozio kao taksista imajući u vidu da svijim autoritetom pomogne da se dobije dozvola za obnovu, a ono sve ćorak. “
Dakle, svi iz IZ su se saglasili, ali nisu haman ni prstom mrdnuli da se Turbe obnovi. Moguće je da je spomenuta ekipa IZ očekivala da će oni dobiti pare za obnovu i upravljati njima, izišli čak i na teren, pa kada su vidjeli da tako neće ići, digli ruke od obnove turbeta u Gerzovu. Da li je i zbog toga trebalo unaprijediti hodžu Mufida Huskića u glavnog imama jer je dio odgovornosti i njegov! Naravno da nije. Ali, po nekim čudnim pravilima i kriterijumima IZ i Mufitijstva, on je unaprijeđen! Zašto?
Godinama sam se javno javno uporno borio za kažnjavanje ratnih zločinaca koji su pobili moje sugrađane u Oborcima polovinom septembra 1995. Međutim, Mufid Huskić mi je pokušao zabraniti da kao TV novinar i prijatelj pobijenih, snimam Mevlud u Oborcima koji se održava svake godine o godišnjici njihova ubojstva i da tako još jednom upozorim javnost i Tužilaštvo na nedpustivu sporost u kažnajvanju ubojica. Kada me ugledao kako dolazim na mezar, rekao je prisutnima: „Ako će on (Halilović) biti tu, ja napuštam.“ Neki od prisutnih su se usprotivili Huskiću rekavši da ako neće da radi svoj posao, neka napusti mezarje,“ na što se Huskić ušutio. Novac je važniji od principa! Da li ste ga zbog pokušaja te ucjene i drskosti unaprijedili?
Da li ste Mufuda Haskića unaprijedili zbog toga što je prisvojio novac namijenjen za čišćenje mezara u Oborcima gdje su sahranjeni pobijeni moji sugrađani!
Mirsad Kaharević, izbjglica iz Varcar Vakufa u Bugojnu, povratnik u Varcar, sirotinja, s grupom prijatelja očistio mezarje u Oborcima gdje su pokopani Varcarani koje su četnici pobili. Medžlis je obećao platiti češćenje mezara, ali hodža Huslić je te pare strpao u džeb svoga džubeta i utekao s mezarja. Samo zbog tog aferima Huskić je morao biti smijenjen!
Da li ste, uvažena ulemo, muftija Banjalučki, unaprijedili hodžu Mufida Huskića i zbog toga što rijetko ispunjava svoje hodžinske obaveze (da ne kažem obaveze za svakog muslimana) o klanjanju pet vakata namaza u džamiji, za što je plaćen? Čini se da jeste. Jer, po pričanju svjedoka u toj džamiji najčešće Mutevelija klanja sam.
Da li ste Mufida Huskića promovirali u glavnog imama zato što je veoma čest i omiljen gost ovdašnjih isključivo srpskih kahvića? Mora da ste i to uzeli Huskiću za zaslugu. Uzgred, takvog psovača primitivca branila je od mene neka omladinska četnička organizacija, nakon što je odgledala prilog o njegovom psovanju na gradilištu Kizlar-agine džamije.
Da li je Huskić unaprijeđen i zbog loše prakse u mezarjima u gradu koja se ponavlja iz godine u godinu u vezi sa odugovlačenjem košenja trave? Moguće, jer su u IZ polupani lončići, zamijenjene teze i red vrijednosti, a odgovor bi trebali dati i Vi!
Mevlud u Obrcima u sjećanje na četničkom rukom pobijene Varcarane. Hodža Huskić je pokušao zabraniti da kao novinar snimam Mevlud, ucjenjivao prisutne, pokušao me spriječiti da snimam džennaze mojih sugrađana. Da li je iz zbog takvog ponašanja postao glavni imam, uskoro u lijepoj džamiji, u renoviranoj kući i kancelariji Medžlisa, pitanje je muftiji Abdibegoviću .
Svake godine prognanici iz Varcar Vakufa koji žive u Skandinaviji, šalju novac za kosidbu trave u mezarjima. I pored toga što novac stigne u Madžlis IZ Mrkonjić-Grad mnogo prije sezone košenja, kosidba redovito kasni. Visoka, gusta travuljina osvoji mezarje, pa oni koji o Bajramu, ili običnim danom žele proučiti El Fatihu nad mezarima svojih najdražih, haman i ne mogu prići željenom mjestu od ogromne travuljine i straha od mogućeg ugriza zmije. Ta praksa se ponavlja iz godine u godinu, pa otuda i pitanje da li zbog toga unaprijeđen hodža Huskić u glavnog imama!
Dakle, Medžlis dobija novac za brigu o mezarjima. Mazarja su naše matične knjige i briga je potrebna. Ali, kad god neko od Varcarana muslimana umre, pa rodbina poput r. Safeta Arnautovića nazove Muteveliju da bi ga informirala o tome i pitala za proceduru oko ukopa, prvo što on kaže je pitanje da li je uplaćen novac Medžlisu za ukop, i to 1.200 KM, kako tvrdi sin r. Safeta Arnautovića. Safet se ispisao iz džemata zbog Huskića, pa mu je u troškove džennaze uračnata i članarina koju nije plaćao. U šta se i kako troši taj novac, teško da iko zna osim mutevelije, hodže i predsjednice Medžlisa. Željezne vratnice na mezarju i Rici su “pale,” zahrđale, pa se ne mogu otvoriti bez velikog napora, a trava se ne kosi na vakat i pored redovito i na vakat uplaćenog novca!
O kakvom je održavanju mezarjeva riječ? Pa nije li onaj oko Kizlar-agine džamije (Dedića mezar) uzurpiran od strane srpskih okupacionih vlasti, a ostatak oko Džamije koja je uu završnoj fazi obnove, upravo poravnan! Ne vidjeh niti sam čuo, niti me je iko iz IZ informirao, a red bi bio, da su kosti pokopanih stručno ekshumirane i po islamskim propisima pokopane na drugom prikladnom mjestu. Ne bih želio dušu griješiti, ali kao novinar sam trebao biti informiran od strane Medžlisa da bih informirao druge. Da li je i zbog ovog odnosa prema mezarju neko trebao odgovorati, i da li je zbig toga Huskić mogao ostati na časnom položaju glavnog imama? Da li mu zbog svega rečenog poklanjate jednu od najljepših džamija u Bosni da on takav u njoj vazi o Islamu, islamskim vrijednostima, moralu, uzoritom muslimanu, pošivanju mrtvih…
Završni radovi na obnovi Kizlar-agine džamije u Varcar Vakufu; Umjesto da po presudi Doma za ljudska prava i upornom traženju IZ-e, srpske vlasti o svom trošku obnove ovaj vjerski i kulturno-povjesni objekat, nacionalni spomenik, novac za obnovu osigurala je Turska. Osim završnih radova na džamiji koja će biti svečano otvorena na ljeto ove godine, u kojoj će vaziti primitivac hodža Huskić kao glavni imam, uređuje se i kuća za njega, a i okloliš oko džamije. Pismenim putem sam postavio muteveliji Šaćiru Spahiću ova pitanja: Da li su ekshumirane kosti u mezarju oko džamije, da li su propisno složene i pokopane, ako jesu gdje? Čekam odgovor, čim stigne, objaviću ga
Da li je Huskić unaprijeđen u glavnog imama jer je za njega umjesto Ričke, namijenjena lijepa obnovljena Kizlar-agina džamija, pa mu se sada, kao glavnom imamu, preuređuje i vakufska kuća kod Džamije da ne bi iz Ruke potezao ponekad klanjati u džamiji u Čaršiji?
I na kraju pitanje: Da li li su i po čemu hodža Huskić, mutevelija Spahić i predsjednica Šehović zaslužni u sporovođenju Presude Doma za ljudska prava u kojoj stoji da su srpske vlasti spriječile muslimane u slobodnom ispovijedanju vjere, da su dužne obnoviti Kizlar-aginu džamiju o svom trošku i dovesti objekat u pređašnje stanje? Mutevelija nije čak ni znao za tu presudu do prošlog ljeta. Ne zna se je li prevedena sa engleskog. Po zakonu, onaj ko ne sprovodi sudske presude, odluke Doma naroda…, i sam čini krivično djelo. Da li ste Vi i Rijaset, uz Medžlis u Varcar Vakufu svjesni toga! Da li ste svjesni obaveza čuvati vakufsku imovinu! Ne bih rekao, jer dalje se otima i ruši vakufska imovina, ispisuju nacistički grafiti po ričkoj džamiji, napadaju rijetki povratnici i ugrožava im se život i imovina.
Zineta Šehović, kadar SDA u Islamskoj zajednici, odbornica u SO-e Mrkonjić-Grad koja je zajedno sa odbornicima HDZ digla ruku za maoizaciju i saoizaciju RBiH, koja štiti psovača hodžu Huskića. Kao donedavni član Glavnog odbora SDA, zato je valjda bila glavna i u Islamskoj zajednici u Mrkonjiću, bez obzira na mršave ili nikakve rezultaterada (Foto sa Facebook profila Z. Šehović)
Muftija ef. Abdibegoviću, meni ne treba ni sadaka niti pomoć te i takve Islamske zajednice, niti bilo koga na svijetu. Nisam muhtač nikome! Treba mi pravda jer se Boga bojim, a ljudi stidim. Ta pravda je pravda za sve nas. Duže od pola stoljeća moj rad je izložen javnoj kritici i propitivanju. Više puta je i moj život i životi mojih najdražih bio ugrožen zbog toga. Svjesno ne griješim, niti se služim potvorom. Smatram da rečeni ljudi u IZ nemaju nikakvo pravo da bilo kakvu pomoć koja je namijenjane svim muslimanima Varcar Vakufa iz te pomoći mene izuzimaju. Jedan sam od rijetkih povratnika, a ne jednom mi je ugrožen i život i imovina, a IZ nikad me nije ni riječju zaštitila, dapače.
Razumijem što me ne pozivaju na zajedničke iftare, valjda da ne bi iskvarili „glavnom imamu,“ a i nije mi ni mjesto pokraj njega takvog, ali zašto mi se uskraćuje paketić turske pomoći uz Ramazan ili pred Bajram i ko taj paketić prisvaja? Taj paketić po haku pripada meni, a Bog mi je svjedok da sam takvu humanitarnu pomoć koju sam u ratu samo ponekad dobijao u Jajcu, a poslije rata nikad, iako povratnik, poklanjao najugroženijim. Zašto mi je to pravo uskratila Islamska zajednica iz Varcar Vakufa na čelu sa unaprijeđenim hodžom Mufidom Huskićem, mutevelijom Spahićem i predsjdnicom Zinetom Šehović! Jesu li i zbog toga tu gdje su u IZ i SDA i je li i zbog toga Huskiću dodijeljna titula koju ne zaslužuje?
Po svemu sudeći, ovaj glavni imam će biti glavni samo samome sebi i onima koji su ga unaprijedili u to časno zvanje na osnovu malo moralnih i vjerskih osobina i kvalifikacija. Meni sigurno neće!
Stari Mustafa-agin Vakuf i sadašnji džemat Varcar Vakuf ne zaslužuju takvog “hodžu” a kamo li glavnog imama.
U Islamskoj zajednici postoji mnogo časne uleme, ali za sada preovladava negativna kadrovska selekcija, bar kada je Varcar u pitanju. Biće da Huskić ima podršku Zinete Šehović kojoj sam prije istupa u javnosti prvoj predočio nedolično ponašanje hodže Huskića prema meni, ali nije bila ni mukajet. Biće kako Huskić ima podršku i prijašnjeg i sadašnjeg muftije Banjalučkog. Imam dokaze da ga je muftija Čamdžić sačuvao u službi, da ga je pravdao za ponašanje lažnom izjavom, da zajedno i danas odlaze na otvore džamija. Znam i Vaš odnos iz razgovora s Vama.
Molim Vas, uvaženi muftija Banjalučki, ef. Abdibegoviću da u intersu istine i javnosti odgovorite na ova pitanja, tim prije što ste i sami izjavljivali pred Jusufom Dubicom i preda mnom da je ponašanje Mufida Huskića na gradilištu obnove Kizlar-agine džamije gdje me je psovao i lažnim optužbama i potvorama prijavljivao policiji, nedolično, dakle neprihvatljivo i nedopustivo, a za muslimana pred Bogom neoprostivo, a za vjerskog službenika pogotovo.
Da ste, uvažeeni mufija Banjalučki Nusrete ef. Abdibegoviću, održali svoje obećanje i došli nam u posjet u Varcar Vakufu “kako bi riješili nesporazume i probleme” oko Mufida Huskića i nas džematlija, da je Reisu-l-ulema reagirao, mnoga pitanja ovdje ne bi bila postavljena jer bi, vjerovatno, već bila riješena.
Ibrahim Halilović, samostalni urednik – reporter TVSA u penziji, slobodni novinar i blogerm povratnik u Varcar Vakuf
P.S.
U međuvremenu je mutevelija Šaćir Spahić na svom Facebook profilu ustvrdio da će na moje laži odgovoriti tužbom sudu. Dobio je odličnu podršku čak su mi njegovi obožavatelji priprijetili. Više ovdje:
Povodom moga posta na Blogu “Pitanja muftiji Banjalučkom Nusretu ef. Abdibegoviću PO KOJIM JE KRITERIJUMA I ZASLUGAMA HODŽA PRIMITIVAC MUFUD HASKIĆ UNAPRIJEĐEN U GLAVNOG IMAMA U VARCAR VAKUFU?!”
KAKAV HODŽA I MUTEVELIJA, TAKAV I MIRSAD KAHAREVIĆ…
Šačir Spahić, mutevelija Džemata “Mrkonjić-Grad” kojeg sam više puta spomenuo postavljajući pitanja muftiji Banjalučkom zašto je unaprijedio primitivca psovača Mufida Huskića u glavnog imama, oglasio se na svom Fecebook profilu tvrdeći da će me tužiti zbog laži.
Nije naveo zbog kojih niti gdje, kad i zašto.
Naravno, moj javni novinarski rad je izložen javnom kritičkom propitivanju, osporavanju i demantu, ispravci krivih navoda, a svako ko se osjeća ugroženim od mene na bilo koji način – može potražiti izaštitu suda.
Mutevelija Šaćir Spahić je tim komentarom omogućio nastavak sezone lova na me. Redaju se komentari podrške Muteveliji, ali i nedopustive prijetnje i uvrede, etiketiranje mene kao autora. Niko ne navodi ni jedan argument. Prijeti mi Edin Velić, podržava ga Velibor Subašić koji opravdava batine koje sam dobio nekada u Mrkonjiću, a Velić mu se javno zahvaljuje. Zaboravlja Edin Velić da je od takvih kojima je topuz mio morao uteći čak u Švedsku, pa se, obojica zaboravno, jedan drugom uvlače pod rep.
Kad god se ne mogu osporiti činjenice, onda se napada bijesno i krvnički, kukavički onog ko te činjenice iznosi. To je oprobana praksa duhovnih haduma, lizosahana, primitivaca koji nisu dorasli javnoj komunikaciji i s njima ne treba zalaziti, osim prijaviti ih sudskim organima kada prijete.
Očekivati da se mutevelija, nositelj časne funkcije u džematu “Mrkonjić-Grad” kao neko ko se Boga boji i istinu ljubi ogradi od takvih siledžija i primitivaca, inovjeraca koji vole batine kada su muslimani u pitanju, isto je kao kad bi neko pokušao premjestiti Lisinu na mjesto Grabeža. Nemoguća misija! To je isto kao i pokušati vratiti u posjed vakufa otetu imovinu, ili naplatiti ratnu odštetu.
Nisam nikada ni očekivao zaštitu ni od IZ kao institucije, jer se protiv njena kriminala, pohlepe, uništavanja vjere, države, vakufa i licemjerja borim, niti od pojedinca poput Šaćira Spahića jer i IZ i mutevelija svaki napad na mene oni smatraju odbranom njih samih. Međutim, upravo Ti i takvi su najveća optužba na račun i IZ kao institucije i Mutevelije kao pojedinca.
O kakvim se osobama radi, navešću samo jedan primjer, a čuvam ih još podosta.
Mirsad Kaharević prekinuo me bez pardona prilikom snimanja izjave Raze Heremić o njenim nastojanjima da se kazne počinitelji masakra u Oborcima 13. septembra 2015. S neba pa u rebra, Mirsad Kaharević se požalio na hodžu Mufida Huskića koji je strpao pare u džep i utekao s mezarja ne plativši Mirsadu i njegovim drugovima čišćenje mezara. Pogledajte video! (Uzgred, nudio sam Mirsadu platiti svoj dio novca za čišćenje mezarja, makar tako svojim novcem i amnestirao dio hinle prema njima!)
Nije sporna podrška Mirsada Kaharevića Šaćiru Spahiću – muteveliji, a nije ni licemjerje Mirsadovo. Važno je da je Mirsad uskraćen za pare koje je zaradio (neću reći da su mu pare otete!), i da je on rahat zbog toga!
Ali, Mirsad Kaharević ne bi bio to što jeste, da nije licemjer i uvlačiguz, a on zna zbog čega. Zaboravio je da su ga zapuhnuli za novac koji su on i društvo pošteno zaradili na na čišćenju mezarja. Bolje reći, oteli su im.
U spomenitim komentarima podrške dva puta je ponovio kako podržava muteveliju Šaćira Spahića u vezi navodnih laži koje sam iznio protiv njega.
Kakav džemat, kakav hodža, mutevelija, IZ – takav i Mirsad Kaharević kao dio svega toga opakog i nakaradnog. Mutevelija se mogao ograditi makar od takvog dvoličnjaka! Licemjerje je veliki grijeh u islamu! Ali, muteveliji to ne smeta.
Možda će me mutevelija Šaćir Spahić dobiti na sudu, ali moguće ne zbog moje krivice, nego da bi se srpski sud dokazao kako je pravičan i kad donosi presudu o tome da je vakufska imovina vlasništvo srpske općine Mrkonjić-Grad, i kad ja lažem.
Bog zna da je istina savim suprotna.
A, Mirsad Kaharević, on bi kao odrasla osoba morao znati da su u laži kratke noge, bilo da je riječ o izjavi o tome da mu hodža nije platio čišćenje mezara, bilo u podršci muteveliji koji je taj dan na mezarju u Obrocima skupljao pare ne dajući nikome potvrdu za to. .
Dvojac SDA – Islamska zajednica oglušili su se o presudu Doma za ljudska prava koji je presudio da su srpske vlasti u Varcar Vakufu (Mrkonjić-Gradu) po čijem je nalogu srušena u jesen 1992. godine, dužne o svom trošku obnoviti ovaj vjerski obejkat koji je bio pod zaštitom države. Džamiju obnavljaju Turci. Rušitelji su amnestirani.
default
Bivši banjalučki muftija Edhem Čamdžić je kamčio pare za obnovu Kizlar-agine džamije od turskih dobrotvornih organizacija. Hvali je i općinu koja je dala sadaku.
Nakon prve faza i duže pauze, gradnja je nastavljena, pa će na ljeto iduće godine lijepa džamija biti i otvorena.
Onaj ko ne izvršava presude Doma za ljudska prava, kao i oni koji ne traže izvršenje, čine krivično djelo.
I po tu cijenu, dvojac Islamska zajendnica – SDA je amnestirao rušitelje.
Istom presudom, presuđeno je da srpske vlasti u Mrkonjić-Gradu ugrožavaju muslimanima slobodno ispovijedanje njihove vjere. Ni za to niko nije odgovarao.
Veliki Vakuf Mustafe-age Kizlar-age sveo se na fildžan površine oko džamije. U gradu je danas svega tridesteak muslimanskih kuća. Mali džemat se osipa i kruni, pa će ova izuzetno lijepa džamija uskoro postati spomenik nekim davnim vremenima i muslimanima starosjediocima.
“U mjesecu oktobru 1954. godine Galić Ostoja, tada šef ispostave za unutrašnje poslove u Mrkonjić Gradu, sa službenikom iste ispostave Ajduković Gojkom, išoa je u lov na divlje patke, na mjestu današnjeg jezera Balkana, odnosno Crnog jezera, koji mu naziv najbolje i odgovara, a neki Mrkonjićani jezero nazivaju i Galino jezero, jer inicijator osnivanja jezera Galić Ostoja ima nadimak Gale.
Površina sadašnjeg predstavljala je uvalu, u kojoj su pri vrhu bila tri veća izvora odnosno manja jezera s površinom oko 100 m2, te još pet manjih izvora, od čije vode je nastala Crna rijeka, koja ima dužinu toka oko 20 km, od izvora do utoka u Vrbas, kao desna pritoka rijeke Vrbas.
Iz trri veća izvora voda je izvirala s dna jezera, dubine i do 25 metara, pa jezera od ova tri izvora predstavljala su kotlove (kazane), kako ih je narod ovog kraja nazivao.
Od ukupno osam jezera u Uvali, koja je pretežno predstavljala barsko zemljište, obraslo raznim barskim biljkama, a sredinom ove Uvale skupljala se voda, formirajući korito, dosta uzano, proširujući se što se više udaljavala od tri veća jezera.
Po ovoj uvali, na suvljem zemljištu, vlasnici su vršili košenje trave, koja je bila divljačna, radi prisutnosti raznih barskih biljaka.
Zbog udaljenosti ove uvale od seoskih kuća, starog makadamskog puta Mrkonjić Grad – Ključ i Glamoč, te povoljnog zemljišta na jezerima i barskim biljkama, koje su pružale dobar zaklon, u zimsko doba i ranije zadržavale su se divlje patke.
Tako je Galić Ostoja, boraveći jednog dana 1954. godine radi lova na divlje patke, došao na ideju, da bi se u ovoj uvali moglo izgraditi jezero, s izgradnjom jedne bran, s kojom bi se zatvorila uvala. Ovu ideju dotičnog dana odmah je prenio Galić Ostoja drugu Ajduković Gojku, koji je s njima bio u lovu, pa su zaključili da s tom idejom Galić upozna i optišnski komitet, što je i učinjeno.
Na dnu tri veća jezera taložili su se istrulili otpaci od lišća raznih barskih biljaka i lišća okolnog šumskog drveća, pretežno bukve, sa kojom je obrasla Lisina skoro 90%, naročito padina prema Mrkonjić Gradu, na kojima ranijih godina bilo više četinara, uglavnom smrče, pa su satbla smrče najviše bespravno sječena, te sada ima smrčevih stabala samo pri vrhu padine Lisine, odnosno s istočne i sjeveroistočne strane ove planine.
Oko samog jezera ima i drugih vrsta šumskog drveća: johe (jove), javora, lijeske, graba i drugih vrsta.
S jugoistočne, južne i jugozapadne strane s jezerom se graniči Lisina, čiji je najveći vrh zvani Lisina s nadmorskom visinom od 1.462 metra.
Svi navedeni izvori izviru ispod planine Lisine. S istočne strane jezera, na udaljenosti oko 100 metara, postoje dva manja jezera, čija voda se u blizini samih izvora spaja, te otiče jednom padinom i jednim potokom, koji se u blizini jezera na oko 30 metara spušta niz kamenu strmu padinu i čini manji vodopad, pa prelazeći put, koji opasuje jezero i služi za šetnju izletnika, te se ulijeva u jezero.
Ova voda ima manji procenat sumpora (S).
Radi sadržaja sumpora voda od dva jezera i vodopada miriše na sumpor, pa po pričanju obližnjih mještana, pasulj s ovom vodom ne može potpuno da se skuva.
Predio Balkana, kako se naziva obližnja okolina jezera, ima oko 30 većih i manjih izvora hladne pijaće vode, pa je s jednog većeg izvora, na udaljenosti oko 300 metara dovedena voda u novi motel Balkana, a s jednog drugog i većeg izvora mještani iz obližnjih sela doveli su vodu i u svoja sela. Inače planina Lisina vrlo je bogata s mnogim izvorima, što je rijtkost u SRBiH, pa čak i šire u Jugoslaviji.
Nataloženi otpaci po dnu navedena tri jezera čuvali su crni izgled jezerima, pa je po ovoj crnoj boji dna triju većih jezera dobila naziv i rječica Crna rijeka, koja ptiče od vode svih ovih jezera.
Prema pričanju starijih ljudi, u tri navedena jezera bila je riba domaće pastrmke težine i do 5 kg.
Na osnovu dobivenih podataka ribe u ovim jezerima trovali su najviše turski vojnici, prilikom dolaženja na strelište, koje se nalazilo za vrijeme turske vladavine u blizini sadašnjeg novog motela Balkana.
Također su dolazile na izlete (teferidže) i neke bogatije familije iz Mrkonjić Grada, te su muškarci hvatali pastrmke trovanjem i na drugi način.
Na turskom jeziku riba se zove balik, a ribar balikdži, pa prema tome i jednom predanju po ovoj turskoj riječi površina s jezerima zvala se Balikana, što bi bilo pravilnije, nego Balkana, kako natod naziva jezero i čitav kraj oko jezera.
Trovanje riba odgovarajućim otrovom (baluk), ribe se onesvijeste, pa su otrovane ribe izlazile na površinu vode i lakše ih je bilo hvatati, a nakon 10-24 časova, što zavisi od količine pijedenog otrova, većinom su se ribe vraćale svijesti.
Do izgradnje Crnog jezera ne bi došlo, da inicijatorova ideja nije prihvaćena i odobrena od strane opštinskog saveza komunista u Mrkonjić Gradu.
Stanovnici Mrkonjića Grada dobro znaju da je Galić Ostoja (Gale) inicijator osnivanja jezera, pa radi toga neki građani jezero nazivaju Galino jezero, na koji način se odaje priznanje i zahvalnost inicijatoru osnivanja jezera.
Nadmorska visina Crnog jezera je 764 m, što je vrlo povoljno za plućne i nervne bolesnike, kao i za srčane bolesti, a okolina Balkane ima bujno zelenilo planine Lisine, kao i prostrane livade.
Radovi na izgradnji jezera otpočeli su uglavnom 1955-1957. godine, bez ikakvih financijskih sresstava, pa je raspisan i doprinos za obezbjeđivanje sredstava, za koji su se svesrdno odazvali stanovnici Mrkonjića Grada.
Organizovane su radne akcije Mrkonjićana, koje su izvođene uspješno, u kojima su učestvovali omladinci od 14 godina starosti, pa čak i stariji ljudi i žene i do 70 godina, a učestvovali su ljudi i omladinci s područja drugih opština.
Građani koji su bili spriječeni da učestvuju u radnim akcijama, plaćali su vrijdnost svoga rada u određenom oznosu za svaku akciju, pa je sa tim novcem plaćen rad drugim ljudima.
U radnim akcijama učestvovala je i omladinska radna brigada od 60 omladinaca i omladinki iz Sitnice s područja opštine Ključ.
Ovu brigadu doveo je ondašnji matičar Vulin Mladen sa Sitnice, a kada je brigada dolazila, nosila je zastavu i pjevala pjesme.
Jezero Balkana odnosno Crno jezero ima površinu oko 4 ha, poribljeno je kalifornijskom pastrmkom i vrstom ribe amur, koja je porijeklom iz SSSR-a, koja živi u graničnoj rijeci između SSSR-a i Kine, na dužini toka oko 6.000 km, koja se hrani biljnom hranom, te time smanjuje količinu biljke zvane zvončić, koja prekriva površinu dna jezera oko 80%, a ova biljka daje prijatnu za oko zelenu boju dna jezera.
U Lisini ima i vukova, koji se pojavljuju najviše preko zime, kada gladni napadaju srneću divljač i ova divljač mnogo strada.
Kao primjer navodim jedan slučaj, kada su vuci 1954. godine dotjerali ranjenu srnu do sela Majdana, nedaleko od Mrkonjića Grada, gdje se ona sklonila.
Ovu ranjenu srnu dovezao je odašnji lugar Jagodić Gojko, sada u penziji, na kolima u šumsku upravu, a šef šumske uprave inž Selmanović Ahmet, inače lovac, istu srnu smjestio u šupu uprave, hranio je i dovodio veterinara, koji ju je liječio, te nakon izliječenja, poslije mjesec i po dana, srna je potpuno ozdravila i puštena u planinu Lisinu.
TKO JE AHMET SELMANOVIĆ
Iz njegovog teksta o Balkani:
Oko ovog predjela zvanog Sokočnica privlačna je prirodna okolina, sa sjeverne strane šumski predjel Borovnica, koji je pošumljen sa sadnicama crnog i bijelog bora od 1955. do 1959. godine od strane šumske uprave u Mrkonjić Gradu, u koje vrijeme je bio šef ove šumske uprave inž. Selmanović Ahmet, sada penzioner i živi u Banjoj Luci.
Nakon što su oteli ili uzurpirali gotovo čitav Vakuf Mustafe-age Kizlar-age koje je zauzimao površinu od najmanje jedne petine današnje teritorije Općine, na red je došlo muslimansko groblje na Kulenovića begluku u Starom Selu koje je Općina uknjižila u katastar kao svoje vlasiništvo.
Napomena; Na ovom mjestu napisao sam da je Načelnik općine MrkonjićGrad donirao sredstva za ograđivanje mezarja, a on to nije učinio. Načelnik Općine Mrkonjić-Graddr. Dragan Vođević je prošlog ljeta na molbu prof. dr. Saliha Kulenovića, dozvolio da se mezarje ogradi, ali ne o trošku Općine. Naime, novac je još prije dvije godine osiguralo Ministarstvo za izbjegla i raseljena lica (sic!) i uplatilo ga na račun Medžlisa u Mrkonjić-Gradu. Čekalo se dvije godine da prof. dr. Salih Kulenović dođe iz Tuzle i isposluje dozvolu za ograđivanje mezarja u Starom Selu, mada je načelnikov ured odmah preko puta kancelarije Medžlisa.
Hodža Mufid Huskić zahmetio oko ograđivanja, tvrdi mutevelija Šaćir Spahić. Naime, hodža je našao vlasnika rovokopača koji je iskopao rupe za direke ograde! Mutevelija je, pak, obilazio radnike, slikao radove i javio da je ograda zategnuta (vidi fotografiju ispod!). Ko i kako, čijim novcem, nije naveo, pa se i meni nehotice omaklo da nisam tačno znao ko je i čijom zaslugom namakao novac.Što se mene osobno tiče, svoj katastarski 1/1 uknjiženi posjed makar to bilo i musliamnsko mezarje, logično je da ograđuje njegov vlasnik – Općina Mrkonjić-Grad, te da za taj posao osigura novac.
Bilo kako bilo, muslimansko mezarje, srpski posjed 1/1 u Starom Selu, ograđeno je, nije više deponija niti na njemu se napasa stoka. U tom mezarju odavno ne kopaju mrtve, a u Staro Selo niko od odseljenih muslmana nije se nikad vratio, pa neka ne bude ni važno što je novac namaklo Ministarstvo za izbjegla i raseljena lica, a ne vlasnik – Općina Mrkonjić-Grad… Važno je ono što je važno za SDA i Islamsku zajednicu – svojim ili tuđim novcem amnestirati otimačinu, genocid i urbicid, zabranu slobodnog ispovijedanja vjere. Samo nek ne “gori” srpska kesa.
Sa Facebook profila Šaćira Spahića, Mutevelije Varcar Vakufa o ograđivanju mezarja u Starom Selu; ni riječi o tome ko, kada i kako je taj posao uradio, čijim novcem, čijom zaslugom, koliko je sve to trajalo…
Sada je na red došao i jedan vakufski gaj u planini Lisini iznad grada. Općina Mrkonjić-Grad otima i taj ostatak ostataka nekadašnjeg velikog Vakufa. Sud je već presudio da ta šuma pripada Republici Srpskoj.
Porez na otetu šumu i dalje plaća Medžlis Islamske zajednice.
Skica austrougarskih geometara iz 1880. godine; Granice Vakufa Mustafe-age Kizlar-age od kojeg je ostalo nekoliko dunuma oko njegove džamije, mezarja u gradu i jedan vakufski šumski posjed u planini Lisini iznad grada. Šumu je Općina prisvojila, Sud presudio, a Islamska zajednica i dalje plaća porez na nju
Od nekada velikog Vakufa, Islamska zajednica posjeduje danas nekoliko dunuma na mjestu Kizlar-agine džamije i dijela mezarja oko nje, te Rički i Heljdića mezar.
Kizlar-aginu džamiju srpski su mineri srušili u kasnu jesen 1992., srpske vlasti poravnale temelje i na njenom mjestu napravili parking i odlagalište smeća. Dio mezarja uz džamiju otet je i prije rata. Na otetom mezarju, na kostima Dedića, podignute su birtije, butici i mesnice. Na vakufskoj zemlji, na mezarju, podignut je Spomen-dom ZAVNOBiH.a, a na mjestu nekadašnje džamije na Mečetu podignute su zgrade.
Dom za ljudska prava presudio je da je muslimanima ugroženo slobodno ispovijedanje vjere, te naložio da RS, to jeste Općini Mrkonjić-Grad, da obnovi džamiju u svom trošku.
Islamska zajednica nije našla za potrebu da tu presudu Doma za ljudska prava prevede sa engleskog jezika, a kamo li da se bori za svoja prava i namirivanje štetena osnovu te presude. Zaboravila je na tu presudu, džamiju obnavljaju Turci, pa se srpskim vlastima osladila otimačina. Na red je došaa i taj preostali gaj u planini Lisini, ostatak ostataka nekadašnjeg vakufa.
Na posjedovnom listu Islamske zajednice u Mrkonjić-Gradu nalazi se šuma u planini Lisini, pokraj koje stoji upitnik. Sud je već donio presudu po kojoj je šuma sada u posjedu srpskih vlasti; Islamska zajednica i dalje redovno plaća porez (Obratite pažnju na švrakopis!)
Kao dokaz da Medžlis plaća porez na šumski posjed koji otima Općina, a sud joj daje za pravo, mutevelija Šaćir Spahić mi je poslao kopiju uplatnice poreza. Pošto i ostale kopije nisu bile baš najbolje vidljive, molio sam Muteveliju da ih snimim svojom tehnikom. Pristao je, ali u dogovoreno vrijeme nije bio kod kuće. Kad sam ga najzad dobio telefonom, rekao mi je da je prizanice negdje zaturio u kući i da ih ne može nikako naći.
Dokaz da Islamska zajednica Mrkonjić-Grad plaća porez i na zemljište koje joj je sudski oteto
Biće da u priči o Mutevelijinom odustajanju od obećanja da mi omogući snimanje dokumenata i objavljivanje priloga o otimačini vakufskog, svoje prste umiješao lokalni nazovi hodža Mufid Haskić koji je davno zabranio džematlijama svaki razgovor sa mnom, psovao me kao kočijaš na gradilištu obnove Mustafa-agine džamije. Umjesto da ga smijene, prijašnji muftija Banjalučki Edhem Čamdžić ga štiti i danas, kao i sadašnji muftija Avdibegović. Muftija Avdibegović koji me prijekorno upozorava da je on moj Muftija, saslušao je primjedbe na Huskićevo ponašanje nekadašnjeg Mutevelije Jusufa Dubice i moje pretprošlog ljeta u Muftijstvu, obećao doći u Varcar i riješiti spor sa hodžom kojeg je inače unaprijedio u glavnog imama. Obećao, pa porekao.
Mutevelija Medžlisa Islamske zajednice Mrkonjić-Grad Šaćir Spahić kaže da su na prvostepenom sudu RS izgubili spor te da su se žalili višoj sudskoj instanci.
Sud je presudio da je taj vakufski šumski posjed prešao u vlasništvo Općine Mrkonjić-Grad zato što Islamska zajednica nije označila tu parcelu pred avionsko snimanje prije mnogo godina. Upućeni u tu materiju tvrde da je to avionsko snimanje poništeno i nevažeće.
Pitao sam Mutveliju Spahića da li su od Rijeseta tražili pravno pomoć kako bi zaštitili vakufsko od otimačine. Rekao je da oni u Rijasetu znaju za spor od prvog dana, ali je nije odgovorio na pitanje da li im je Rijaset i pružio pravnu pomoć.
U prilog tvrdnji o gotovo potpunom otimanju vakufske imovine, ide činjenica i da se u katastru u Mrkonjić-Gradu ne mogu naći skice gdje su nekad postojali temelji 1992. godine srušenog turbeta Alije Đerzeleza u Gerzovu. Sve je zatrto i na terenu i u zemljišnim knjigama.
Zajednički narodni zbor muslimana i pravoslavaca pokraj turbeta Aliji Đerzelezu u Gerzovu
Interesantno je da su muslimani-dobrotvori koji su namjeravali obnoviti Turbe čuli kako su pravoslavci iz Gerzova poručivali preko radija da bi oni rado obnovili Turbe.
Između dva svjetska rata pravoslavci su davali priloge za popravku i čuvanje Turbeta, a novčani prilog dao je i pop Ubavić.O Alidžunu, odnosno Ilin-danu, održavao se narodni zbor pokraj Đerzelezovog Turbeta u Gerzovu na kojem su zajedno prisustvovali i pravoslavci. Muslimani bi tada klanjali pokraj Turbeta, popodne su se dmjeravale snage u narodnim sportovima. Do podne Alija, po podne Ilija, govorilo se.
Nažalost, zahvaljujući predsjedniku Općinskog suda u Mrkonjiću Safetu Šljivi, Muteveliji, “hodži” Mufidu Haskiću i prijašnjem muftiji Banjalučkom Osmanu Koziću, koji su se kao đoja angažirali oko poslova na traženju katastarskih skica, te Katastru koji je te skice “izgubio”, za sada ništa od posla na obnovi Turbeta Alije Đerzeleza u Gerzovu.
Investitori-dobrotvori muslimani nisu još digli ruke od obnove Turbeta. Ne uzdaju se više u pomoć općinskih uzurpatorskih vlasti, ali ni Medžlisa IZ u Mrkonjiću, niti banjalulučkog Muftije, nego u pravoslavce Gerzova koji nisu zaboravili alidžunsko-ilindanske zajedničke derneke pokraj Turbeta i koji su i prije rata davali svoje priloge za obnovu i čuvanje tog spomenika zajedničke kulture, narodnih običaja, vjerovanja i tradicije.
Daj Bože da se Gerzovčane u tome pita.
Jer, Srpske vlasti su očito naumile oteti i taj komadić zemlje i zatrti temelje Đerzeelezovom turbetu.
Iako bez pravne osnove, Dodik je upravo ustvrdio da RS ima neotuđivo pravo na 49 posto zemljišta Bosne i Hercegovine. U te procente on je uračunao i vakufe, otetu zemlju, već u srpski posjed uknjižena mezarja, šume, turbeta. Za sada, Dodiku i uzurpatorima koje on sokoli nema se ko suprotstaviti.Dapače, predsjednik SDP-a BiH Nermin Nikšić poklanja državnu imovinu koju on zove “njivom” Dodiku i RS u zamjenu za dram vlasti.
Ibrahim Halilović 