ODA RADOSTI NA DAN ŽALOSTI

Uoči Dana žalosti za žrtvama genocida, sinoć je u Mrkonjić-Gradu priređen veseli koncert Policijskog orkestra MUP-a RS na radost načelnika Općine i brojne publike.

Da je čak slučajno i iz neznanja, greškom, zakazan ovaj koncert uoči Dana žalosti za žrtvama genocida, trebalo ga je otkazati i izviniti se javnosti. Zbog otkazivanja koncerta bio bi tužan gradonačelnik dr. Dragan Vođević, brojna publika, svi uskraćeni za zluradu muzičku radost vojnih koračnica i srpskih pesama dok čitav normalan svijet žali za žrtvama genocida…

Veseo je načelnik Općine Dragan Vođević , o tome nas je dao izvijestiti. Publika oduševljena. U svom komentaru svoju preveliku radost i ushićenje iskazuje i Edina Maksimović baš u vrijeme kada u Srebernici spuštaju u kabure žrtve genocida. Načelnik Općine je po vokaciji doktor. Nadao sam se u njegov humanizam, ali on je svoj humanizam zajedno s publikom i radosnom Edinom bacio u blato.

Veselo društvo na muzičkom koncertu uoči obilježavanja najvećeg zločina poslije Drugog svjetskog rata

Citat: Драган Вођевић-начелник општине Мркоњић-Град  · Ово љето у нашој општини је пуно културних и спортских дешавања, за све генерације и узрасте, а концерт Полицијског оркестра МУП-а Републике Српске се уклапа у наше активности.Задовољство ми је што се синоћ у Мркоњић Граду одржао овакав концерт, а срећан сам јер смо сви уживали у музици и репертоару Полицијског оркестра МУП-а.Концерт је почео војним маршевима, наставио родољубивим пјесмама српског народа, а завршио са познатим пјесмама, које сви волимо-Ружо румена и Пукни зоро.Хвала оркестру, који нас је орасположио и хвала мојим Мркоњићанима који су се још једном показали као одлични домаћини. Kraj citata.

Tu je bio i moj komentar upućen direktno Edini Makisomović Šehović. Pošto je higijeničaru plaho tuknuo istinom,, pobrisao ga je čim ga je sočio. Ipak, gumica mu je za baciti.

3 komentara

Write a comment…

Sehovic Maksimovic Edina

Bravo! Vraća se cini mi se u nasu čarsiju nešto od onog što pamtimo mi stariji.Polako, ima nade sa novim gradonačelnikom za bolje!!

· Odgovori · 1 h

Jasmina Dedic Celic

Sehovic Maksimovic Edina ah, rodoljubivim pjesmama srpskog naroda, drugi narod ne postoji, toliko o dobrom….

· Odgovori · 36 min

Ibrahim Halilović

Sehovic Maksimovic Edina Gospodina Vođevića kao doktora smatrao sam humanistom. U čestitci za njegov izbor za gradonačelnika napisao sam kako se nadam da će prema svima ljudima – građanima biti jednako dobar i pravičan kao prema svim svojim pacijentima. Sad vidim da mi nade nisu isunjene. Nikad ne bih organizirao ovaj koncert policijskog orkestra uoči dana kada čitav humani svijet žali za žrtvama genocida. Policija RS je direktan učesnik krvavog zločina! Normalan human insan ne raduje se zlu ni jednog čovjeka na svijetu, pogotovo svoga komšije, tim manje ako je i sam počinio zlo ili ga nije spriječio, osudio, nego nalazi načina da se zlu veseli… Ali ta se kriva Drine ne mere ispravaiti. Tvoj komentar, Edina, plasiran baš na Dan sjećanja i oplakivanja žrtava genocida razočarao me više nego gest organizatora jer si ushićena (ovakvim!) koncertom, a vrijeme je plača i tužnog saosjećanja. Ne znam, biće da sam ja, a ne Ti izgubljen u vremenu i prostoru.

· Odgovori · 1m

Most Relevant is selected, so some replies may have been filtered out.

Write a reply…

NAPOMENA Koju minutu po objavi, izbrisan je moj omentar. Kao da sam znao, sačuvao sam kopiju. Brisanje je dokaz “demokracije” s kakvom smo suočeni duže od tri decenije. Prvo su pokušali izbrisati sve nas i sve naše tragove. Sada su im ostali (samo) komentari. Namjera je ista, samo vremena i metode druge.

Dokaz brisanja je i profilna slika načelnika Dragana Vođevića.

Na njoj je mnogo zamanje mrkonjićko, varcarskom ni traga; Kizlar-akina džamija, kao stožerni, prvi i najvažniji objekat našeg grada nepoželjan je simbol čak i na profilu načelnika. Slika govori više od hiljadu riječi. Ovom mozaikom slika načelnik je ozrcalio svoje pravo lice, ma šta govorio i kao osoba, doktor, funkcioner. Sinoć je to ponovno i dokazao veselim koncertom uoči Dana sjećanja na žrtve genicida.

In memoriam Razija MUJKIĆ – SVE ZA DRUGE, MALO ILI NIŠTA ZA SE

Navršilo se četrdeset dana od smrti Razije Mujkić iz Varcar Vakufa.

Kuća Razijine mlađe sestre Sene u Polju kod Cazina u kojoj je rahmetli Razija živjela od 1995. pusta je i tužna.

Ovdje u Canadi, ni Razijina najmlađa sestra Hajra ne može se još pomiriti sa bolnom činjenicom da Razije više nejma. Ne može prežaliti što zbog korone nije mogla lani, niti ove godine u Bosnu kako bi i ona Raziji hizmetila zajedno sa Senom i njenom kćerkom Belmom, zetom Sulejmanom. Razija u finim haljinama, pod jabukom, u šarenoj bašči. Tumačimo san: Razija je u džennetu! Zaslužila je, a Dragi Bog najbolje zna.

Ostale su slike teškog bolesnika koje su stizale preko Messengera.

Razija je bila okružena pažnjom ljubavlju, brigom i hizemrom kojim su je Sena i ukućani nesebično darivali kako bi joj olakšali tešku bolest. Pitali su je kao malo dijete, kupali i presvlačili, bdijeli pokraj bolesničkog kreveta, kako bi joj uz Božju pomoć i zalagenje doktora koje su joj dovodili i kojima su je vodili, produžili život. Familijarnu, ljudski zadaću ispunili su na najbolji mogući način, ali Bog je uzeo Raziju k sebi. Bog uzima najbolje među nama.

Hamdija, Razija, Sena i Hajra su potekli u Rici, u kovačkoj obitelji Mujkića, Mehe i Zibe, u jednoj od onih kuća u nizu u Gornjoj mahali koju je prije Drugog svjetskog rata sagradio Crveni krst kako bi udomio beskućnike kojima je vatra sažegla sve kad je ono Rika gorila.

Kovačnica Mujkića bila uz rički most, naspram džamije, u njoj je kovao Mehin brat Hamko i sin Hamdija. Kovali kose, klepali lemeše i sikire, potkivali konje. Mehu vidim kako sjedi na ćepenku, zašao duboko u godine, puši, čas mu pogled pada na kovačku vatru u kovače Hamku i Hamdiju, čas pogleda na svijet koji promiče Rikom. Umro je od boslesti i starosti, ne stekavši penziju ostavivši u ament Raziji očinski teret brige oko obitelji. Hamdija se oženio i odijelio, a Razijina djevojačka pleća pritislo je toško očevo brime brige oko obitelji, majke i dvije sestre. Zadaću je isunila na najbolji način žrtvovaši sebe, udaju, sreću sa svojim mužem i djecom.

Zaposlila se u  tzv. društveno-političkim organizacijama (Komitetu) kao čistačica i kurir, kafe kuharica. Pretprošle godine, službenica Boja koja je sa Razijom dugo godina radila, raspitivala se kod Hajre:

„Kako je Raza’ Voljela bih je vidjeti. Eh, koliko mi je samo kafa ispekla!“

Nikad Razija nije zakasnila na posao, nikad joj nisu našli ni trunku prašine u kancelarijama, znala je visti s one strane velikih pendžera na vrtoglavoj visini, da bi ih očistila, kao akrobata. Hitro bi raznosila pozive i poštu s kraja na kraj grada, pa hitila kući, ponekad zastani na pragu kovačnice Omera Zonića kako bi razmijenili koju riječ.

U kući u Rici ništa nije manjkalo, nije se bilo ni boso ni golo, ni žedno ni gladno. Kupila adio-aparat i gramofon, tada rijetkost u Rici. Kuća blista od čistoće. Kroz otvoren pendžer dopire u Mahalu Razijina, Senina i Hajrina pjesma; pjevački dar prišao na njih s majke Zibe koju često prate u pjesmi. Safet Isović im zakletva, vole Zaima, Zehru. Razijina je najomiljenija pjesma „Vrbas voda nosila jablana.“ Vrbas je odnio kujundžiju Muju na jablanu, ali Vrbas nikad nije „razabrao i vratio jade“ Razijine, niti se ona ikad požalila na svoju sudbinu. Bila je sretna jer su čeljad u kući punoj berićeta bila zadovoljna.

Dala je Razija Senu u školu i kao trgovca izvela je na selamet; Sena je radila sa Rabijom Mehdić Herić u tada jedinoj knjižari u gradu, u prvom dućanu do Džamije. Udala se za Omera Pupića, učitelja koji je službovao u okolini Cazina, tamo i ostala do danas.  

Hajru, nakon završene gimnazije u Varcaru, spremila o svom trošku u Banju Luku na Pedagošku akademiju.

Kada su se Sena i Hajra udavale, Razija je svakom svatu po boščaluk dala.

Bila je vrijedno mahalsko ričko čeljade. Nikad besposlena. Ako nije na radnom mjestu, jest u kući za stanom, ili veze, kera, plete, pere. Iza sebe je ostavila desetine metara ponjave, finog veza i heklanja; motivi starinski, bosanski, ne zna se koji je ljepši od ljepšeg.

Najbolja su joj prijateljice bile Kadira Darkulić iz Mahale i SlobodankaPijetlović iz Kaljadžića mahale, Đokina kći, Ljubina sestra koja je nekad radila u Komitetu. Njih tri bi zajedno izlazile ponekad u Hotel, odlazile na priredbe u Dom kulture, u kino, ili na igranke. Plesalo se na ploči ispod Grajića kuće, svirali Velići, Svetinovići, Bašići.

Djecu nije stekla, pa je Hajrinu i moju djecu Almu i Mirzu, Seninog rahmetli Aska i Belmu, volila kao da su njena. Učila ih slovima i računu. Kada su potekli unuci Lejla, Muamer, pa Mala Lejla, Jasmina, ko sretniji od Razije. Kad smo na okupu, tutka im marke da sebi kupe sladoled, gavlja kod Mede u prodavaonicu i donosi slatkiše. Kad se rastajemo, daruje našim im čokolade, bombone, chips, smoki. Uvijek bi ih obveseli kakvim slatkišem, ali i pjesmom, lijepim savjetom, podukom, pričom i uspavankom. Od milja zvali su je Zija i Gaga. Nesebično im se s ljubavlju darivala svim bićem, dijelia s njima radost života; Asmira, Seninog sina jedinca, borca Armije RBiH kojeg su ubili Abdićevci, nikad Razija nije prežalila.

Pod četničkom strahovladom i nasilnicima koji su ih malo, malo, pa iz kuća oružjem izgonili, prijetili ubojstvom, Razija se brinula o bolesnoj majci. Nakon smrti majke, umro je i Razijin brat Hamdija, pa je ostala sama, skamenjena u strahu terora „osloboditelja“ (ustaša) za koje je tvrdila da su bili opakiji od četnika.

Hajra često prepričava kako je Razija pisala pismo šefu četničke policije Kesiću tražeći objašnjenje zašto su Hajra, Alma i Mirza u kućnom prtivoru, zašto ih ona ne može obići, zašto Hajri ne dozvoljavaju ni posjetiti majku na umoru, Alma i Mirza svoje nane u Rici, tek nekoliko stotina metara daleko, a kao da su na svjetlosnim godinama udaljenim planetama. Pisati Kesiću nije smio svako.

Ne jednom, Hajra je pripovjedila;

„Spremila Razija puna kolica hrane. Platila komšiji Rasimu da zajedno s njom kolica doveze do zgrade u kojoj su Hajra i djeca bili zatočeni sa još devetero gradske nevine čeljadi. Kada su njih dvoje prolazili preko pijace, presreo ih je naoružani četnik. Kolica je prevernuo, Rasima dobro istukao, pa ga raskrvavljenog natjerao s Razijom nazad u Riku.

Kada su najzad Hajra, Alma i Mirza sa ostalim građanima, te nekliko mučenika logoraša s Manjače strpani u autobuse i u Jajcu razmijenjeni za zarobljene četnike, Razija je od tuge za pala u nesvijest.

Velika je i nesebična ljubav Razijina. Život joj se savršeno uklapa u poslovicu; „Sve za druge, malo ili ništa za se.“

Kada je Alija halalio Varcar i patnje Varcarana, njihov strah od četnika i ustaša, pretrpljeni teror i sve što su vijekovima tekli, pa kada ih je uz pomoć svojih izvršitelja u Ratnom predsjedništvu Mrkonjić-Garada na čelu sa Sulejmanom Cerićem, dizao sa njihovih starinskih ognjišta, i Razija je spakovala ono sirotinje. Dok je bogatijim Ričinima bio malo i čitav šleper da bi prebacili svoju pokretnu imovinu u Ključ, Sanski Most, Bugojno, dotle za Raziju nije bilo ni kvadratnog metra na kamionu, ni za nju ni za njene, uglavnom ručne radove, vezove, ćipke…

Prije daytonske selidbe Varcarana, molio sam u Ključu Sulejmana Cerića kojemu sam predao novac koji su prikupili varcarski proganici u Zapdnoj Europi) da kad budu prtljali sve mučenike iz Varcara, neka ne zaborave ni Raziju. I, u silnoj svojoj pohlepi, Alijini teklići su „zaboravili“ Raziju, pogazili moju molbu i svoje obećanje da neće. Ne dočekavši Raziju, Sena, majka palog borca Armije RBiH se po crkavici i duboku snijegu zaputila u Ključ, tamo se srela sa Cerićem,  pitala ga za Raziju. Bio je sert i drzak prema njoj. Sena je u Ključu tražila prijevoz do Varcara, pa najzad srela komšiju Muću iz Polja, vozača pokretne radionice Alagićevog Sedmog korpusa ARBiH, pa su se zaputili u Varcar po Raziju i ono malo njene sirotinje.

Razija je je bila sretna što je uspjela sa sobom ponijeti nekoliko kofera njenih ručnih radovima koje je stvarala čitav svoj život, koje je kasnije razdijelila i poklonila.

Privikla se Razija na novu životnu sredinu, toplu, svijetlu i ljubavlju ispunjenu kuću Omerovu i Seninu. Nikad bez Razije fldžan kahve nije popijen, nikad za sofru prije Razije nisu sjeli. Uvijek govorili nekome od ukućana „Zovi Raziju!“  I, ona je stidljivo i snishodljivo uz veliku zahvalnost prihvatala punuđeno, ali uvijek nakon što je više puta nutkana. I, bila je zahvalna.

Bila je rahat u svojoj sobi. Imala je televizor; kad bi poželjela, mogla je biti sama. Nikad bihuzurena. Ali, voljela  je čeljad i društvo. Bila je draga svima koji su je u Polju poznavali, poštovana i voljena jer je kao insan to zaslužila svojim karakterom i primjerom. Kao džematliju, i hodže su je hvalile.

O bajramima, pohodila je Razija sa Senom, Belmom, Sulejmanom i unučadi Varcar,. Prvo na mezar Uspolje, El fatiha umrlim. Ustvari, čitava Rika je postala mezarem. Zavraćala se u haman opustjelu Mahalu, s tugom prebirala uspomene pred kučom koja je nekad bila kuća, sada razvalina. Obnemogla na nogama, zadnjih godina nije niti ulazila u Mezar, ostajala bi pokraj ograde na ulici, a u Mahalu ionako nije mogla. Ljute rane, dosoljene.

Rado je i mene dočekivala kada bi se pojavi u Cazinu. Voljela je kada bih se šalio na svoj, ali i na njen račun, kada bih glumio i oponašao naše Ričane koje smo poznavali, s kojima smo rasli i s kojima nas je rastavili četnici, ustaše i Alijini pehlivani.

Nekoliko Razijinih ručnih radova krase našu kuću i podsjećaju nas na jedno fino ljudsko plemenito umjetničko čeljade.

Čitav joj život je bio ispunjen umjetnošću, u prvom redu umjetnošću preživljavanja. Život je nije milovao, da pače durala je udarce kovačkim „velikim čekićem,“ mlavljena hamerom, ali nije se dala oboriti, dobra je to rička mazija i japija, neuništiva. Ništa je nije spriječilo biti i ostati čovjek, uspravan, dureći; potvrdila se kao umjetnik, ne samo u preživljavanju. Razija je bila pravi izdanak umjetničke Rike i Varcara. Lijepo je pjevala sevdalinke. Vezla je uz pjesmu, ponked i suze, izvezla vezove šarenih bosanskih cvjetova. Umjetnost je krasila Raziju, kao što ju je resila istinska ljubav i odanost familiji, prijateljima.

Voljela je cvijeće, savijala mačke oko sebe.

U Mezaru u Polju, usnula Razija.

S Razijom je tamo je i dio nas. Ostala su draga sjećanja na nju čiji je život protekao u znaku “Sve za druge, malo ili ništa za se.” 

A svi oni koje je Razija zadužila, odužili su joj se s ljubavlju svako na svoj najbolji način!

Javni servis RTVBiH kao središte četničko-ustaških i SDA podvala ALISA U ZEMLJI ČUDA ALIJINOG I BAKIROVOG DAYTONISTANA, LAŽNIH SVETACA I ŠEHIDA, LOŠIH FALSIFIKATA I PROVIDNIH OBMANA

Ovo je priča o Javnom servisu RTV BiH kao o epicentru  četničko- ustaških skandala, Javnom servisu po mjeri SDA, HDZ, SSND, ali ne i po mjeri građana, posebno Bošnjaka, koji svoje i državne dušmane plćaju svojim novcem. Priča sadrži sličicu o dvostrukim standardima upotrebe novinarskog zlatnog pravola “čuti i drugu stranu” kao priču o falisfikatu dobro plaćene ratne reporterke Nade Al Ise, megafona Alije Izetbegovića…

Javni servis RTVBiH potresa skandal za skandalom. Novinari i urednici četničko-ustaškog mentalnog sklopa koji su zaposjeli Javni servis pod vodstvom SDA podobnog direktora Belimina Karamehmedovića ignoraju državu Republiku Bosnu i Hercegovinu, čestitaju dan genocidne RS, nazivaju Armiju Republike BiH takozvanom, zabranjuju nošenje Cvijeta Srebrenice za vrijeme Dana sjećanje na žrtve genocida, veličaju Dobricu Ćosića… Za to vrijeme, vječiti generalni direktor Javnog servisa direktor kojeg finaciraju uglavnom građani Bošnjaci, Belmin Karamehmedović, unaprijeđuje one novinare i urednike koje bi trebao otpustiti, a zapošljava one koje ne bi smio zaposliti.  Posljednji primjer je sramna povijest nagrađivanja dvoje ustaških novinara radnim mjestima u RTVBiH.  

Citat preuzet sa portala “Raport.ba”

Generalni direktor Javnog servisa RTVBiH Belimin Karamehmedović; Sivi dom kao epicentar četničko-ustaške koalicije kojom rukovodi SDA kadar. Karahmemedović unaprijeđuje one kojima bi trebao dati otkaz, a zapošljava one koje ne bi smio zaposliti

 “Javni servis BHRT posljednih godina postao je epicentar brojnih nacionalističkih, ustaško-četničkih skandala.

Posljedica je to političkog uhljebljavanja novinara i urednika, umjesto izbora kvalitenih i prepoznatljivih novinara koji rade po svim etičkim i profesionalnim standardima.

Posljedni u nizu skandala bio je u režiji sad već bivše urednice Vijesti Gordane Dragutinović-Mutić i voditeljice Zorice Jordić. Naime, u Vijestima BHRT-a Armija BiH nazvana je ‘takozvanom’.

No sad na vidjelo izlaze i novi snimci novinara ove državne televizije. Tako se pojavio snimak Monike Ćubele Savić.

Ona je prije četiri godine vodila skup na stadionu pod Bijelim brijegom na kojem se davala podrška optuženicima, kasnije osuđenicima za UZP – Slobodanu Praljku, Jadranku Prliću, Milivoju Petkoviću, Valentinu Ćoriću, Bruni Stojiću i Berislavu Pušiću. Oni su osuđeni na ukupno 111 godina zatvora. Vrlo brzo nakon toga, postala je novinarka BHRT-a.

No, nije to jedini skandal koji zatresao javni servis.

Novinar Ivan Crnjac, umjesto po reportažama i prilozima, postao je poznat po podršci Izraelu u trenutku kada ova država bombardira Palestinu i Pojas Gaze, te po uvredama koje je uputio članu Predsjedništva BiH Željku Komšiću.” Kraj citata.

Ugledni sarajevski professor Safet Kadić objavjuje na svom Facebook profile tekst pod naslovom: RATKOHUŠKAČKI RAPORT BHT1 IZ KALINOVIKA, u kojem ukazuje na uobičajenu praksu Javnog servisa čiji novinari selektivno, po svom ćeifu i odobrenjem Karamehmedovića, zloupotrebljavaju zlatno novinsko pravilo “čuti i drugu stranu.” Prof. Kadić piše o odlasku reportera RTVBiH u rodno mjesto genocidnog zločinca Ratka Mladića kako bi nakon pravovaljane presude na Tribunalu, “čuli I drugu stranu” to jeste četnike, Mladićeve susjede za koje je on, kao i za većinu srpstva, heroj i sve to plasirali gledateljstvu. Time se pokušava pobrisati presuda za genocid kojoj su prethodila duga saslušanja “i jedne i druge strane” to jeste i tužitelja i tuženog, i preživjelih svjedoka optužbe i obrane Mladića na Tribunalu, srpskog heroja koji se od pravde skrivao čitavih deceniju i pol.

Umjesto da bez pogovora poštuje pravosnažnu presdu za genocid izrečenu Mladiću, Javni servis tu presudu na svoj način pokušava poništiti ili makar ublažiti i omalovažiti, dovesti u pitanje i sumnju. . I dok ekipa Javnog servisa putuje o trošku Bošnjaka u Kalinovik, saslušava i propagira “drugu, četničku, zločinačku genocidnu stranu” i propagira zločin kao heroizam genocidnog Mladića, dotle četničkim reporterma ne pada na pamet da saslušaju i drugu stranu, to jeste Mladićeve žrtve, ako ih uopće ima. Prof Kadić piše, citat:

“Nedavna drzka antidržavna provokacija ‘državne’ BHT1, kada je jedina regularna vojna sila u ratu za Bosnu, Armija Republike Bosne i Hercegovine, nazvana ‘takozvanom’, nije usamljen slučaj. Postoje brojni primjeri perfidne antidržavne uređivačke politike ‘državne’ BHT1, ali se oni vješto kamufliraju, često pod lažnim motom ‘čuti i drugu stranu’. Među takve drastične primjere svakako spada i nedavna konačna presuda srbskom zločincu Ratku Mladiću na doživotnu robiju za genocid nad Bošnjacima i druga zlodjela počinjena u agresiji na Republiku Bosnu i Hercegovinu. Reporter BHT1 snimio je u Ratkovom rodnom selu Božinovićima kod Kalinovika izjave njegovih rodstvenika i drugih seljana i svi su redom papagajski ponavljali da je Mladić za njih heroj, jer je branio srbski narod. I tu se priča završava. Nigdje druge strane (‘audiatur et altera pars’), što je abeceda novinarstva. Istina, druge strane tu više i nema, jer su sva bošnjačka sela spaljena, a Bošnjaci pobijeni ili raztjerani na sve četiri strane svijeta.” Kraj citata.

Ovaj i ovakav skandalozni Javni servis RTVBiH kao epicenter ustaško-četničkog javnog orgijanja posljedica je veleizdaje Alije Izetbegovića u Daytonu. Priznanje genocidne RS gaženjem Ustava RBIH, suspenzijom referendumske volje građana, sprečavanjem Armije RBiH da oslobodi zemlju, zatim pretvaranje legitimne antifašističke ARBiH u stranačku vojsku, priznanje rezultata UZP-a i genocida, nastvljeno je od strane njegovog sina Bakira. Sve to za posljedicu ima ovaj i ovakav Javni RTV servis kojeg plaćaju Bošnjaci da bi na njih lajale ustaše i četnici uz blagoslov SDA i Karamehmedovića, da bi pravdali zločin genocida i njegove počinitelje, kako bi izjednačili katila i žrtvu, minimizirali i negirali zločin genicida, a genocidne zločince predstavili herojima.

Kako god je Vijeće ministara, Predsjedništvo, Parlamenti, daytonska vojska…, zbir jabuka, krušaka i šljiva, to jeste vreća rogova, takav je i Javni RTV servis; svi rade udarnički protiv države koja ih plaća, ponižavaju i sluđuju građane, vrijeđaju njihovo dostojanstvo i inteligenciju. Marionete SDA koje sudjeluju u upravi ovog i ovakvog Javnog servisa umjesto da budu smijenjene, ostaju na svojim položajima, kao Belmnin Karahmemedović koji je morao strogo sankcionirati ustaško-ćetničku bagru na RTVBiH, ali je umjesto kazne, pojedine četničko-ustaške nacionaliste unaprijedio, a zaposlio i nove, sve gore od gorih, s koca i konopca koji javno laju na građane i državu…

Ne znam da li je na spisku uposlenika Javnog servisa RTV BiH i osoba koja se na Faceboku predstavlja kao Nada Starijaš Al Isa, pravo je čudo ako nije. Bila je perjanica RTVBiH tokom rata. Iz svakog njenog izvještaja, Nada tekla je bujica lažnih nada, selameta, obećanja. Vrhunac je bila više puta najavljena laž o konačnom i potpunom oslobađanju Republike BiH koju je preko nje plasirao Alija Izetbegović da bi nas na kraju nasamario zaustavljanjem Armije RBiH u oslobđanju zemlje i nagrađivanjem četničko-ustaške koalicije. Ćaćino zlodjelo nastavlja sin mu Bakir.

Spomenuta gospođa Nada Starijaš smatra se velikom profesionalkom, zaslužnom za sve dobijene bitke ARBiH o kojima je nekad izvještavala, ali nikad nije spomenula glavnu stvar – kako je Alija Izetbegović spriječio baš tu Armiju RBiH da oslobodi zemlju, kako je baš on, Alija srušio Ustav RBIH i stvorio RS nakon genocida, kako je krivac za ovo nesnosno stanje u kojem se našla država i njen najbrojniji narod kojemu je po daytonskom principu njegov sin Bakir dodatno prepustio sve poluge vlasti ustaško-četničkoj koaliciji kojoj je i sam odani član. Ta nacistička mafija četničko-ustaška, kojoj Bakir i SDA stalno povlađuju, pregaovaraju  o državnim stvarima o kojima se ne pregovara, daju ustupke.


Nada Starijaš Al Issa, citat preuzet sa njenog Facebook profila: “PROŠLIH 7 DANA INBOX MI JE ZATRPAN UVREDAMA , kojekavim porukama, nezamislivim “ukrasnim pridjevima.” Znate od koga? Od nekih Bošnjaka, koji su to samo po imenu. Znate zašto? Zato jer sam napisala pozitivan tekst o predsjedniku Izetbegoviću!!! K’O DA SAM PISALA O TUĐMANU, A NE O IZETBEGOVIĆU.
Iznenadilo me, šokiralo, da ima Bošnjaka koji svog prvog predsjednika, post mortem, optužuju da je i on dijelio Bosnu, nesvjesni u svojim malim, primitivnin mozgovima, kroz kolike je patnje taj insan prolazio boreći se za svoju i njihovu Bosnu, koju vi ti i takvi niste ni zaslužili. Nisam čula ni jednog generala, ni jednog od zapovjednika sedam korpusa ABiH, da išta prigovaraju predsjedniku, vole i poštuju i danas svog vrhovnog zapovjednika. A vi, sitne duše, koji ste bili u nekim “kafanskim korpusima,” daleko od Bosne, dok se Bosna branila, sada se javljate. Stid vas bilo! Puške ni vidjeli…
U prošlom tekstu rekla sam da mi je bila čast i privilegija biti uz predsjednika Izetbegovića tih teških ratnih dana. I to ponavljam i sada.
Nada Al Issa: Zog (zbog!) vas mrzitelja, PRILAŽEM I JEDNU ZAJEDNIČKU SLIKU(malo mutna, tada nije još bilo mobitela) SA ŽENEVSKIH PREGOVORA, na kojima se za stolom komadala Bosna, kao što su to agresori radili na terenu. Pa izvolite, vi plitke pameti, možda vam ova slika bude dodatni razlog, povod da nastavite s uvreda ma. (Ovo je trenutak kada me je predsjednik prozvao da mi kaže da je F. Abdić “prešao na hrvatsko/srpsku stranu za podjelu BiH,” i da odmah o tome pošaljem izvještaj).
Na prošli tekst lajkovi su premašili vaše dislajkove, odurne poruke. Pa razmislite”.
Kraj citata

Razmislili smo, pogledali, pa utvrdili da je Nadina slika sa Alijom obični falisfikat i drski pokušaj podvale. Za dokaze se pobrinula sama Nada Starijaš Al Issa.

Nada Starijaš Allisa slikala se u nekom atriju, pa tu sliku iskoristila za fotomontažu sa Alijom Izetbegovićem. Pogledajte detalje u crvenom krugu – haljinu, kajiš od torbie…. pa usporedite sa fotomontažom – donja slika: sa Alijom, crveni kružić
Slika za koju kaže da je mutna, mutna je jer je enormno uvećana da bi se ona, Nada, uklopila, a nije, sa Alijom! Nada Starijaš Al Issa – lažna novinarka sa lažnim predsjednikom, lažnim šehidom, pravim munafikom na krivitvorenoj fotografiji, drsko laže i obmanjuje javnost; bh-novinarstvo je dolaskom nacionalista palo na ionako niske grane; komunistička potrčkala i sluge lahko i brzo su se prešaltali pod skute nacionalista dokzavši se još jednom kao loše sluge zlih gospodara koji su ih prigrlili znajući da sluge ostaju sluge. Sve je plaćeno ne samo našim novcem, nego i životima mnogih, pa i nestankom države.

Nada Starijaš Al Issa ne falisficira samo slike, nego i povijest pa bezočno laže i javno tvrdi da Alija nije dijelio Bosnu, nego da su Aliji dijelili Bosnu! To je njena zahvalnost Velikom Vođi, “Prvom Predsjedniku,” velikom muslimanu… Aliji Izetbegoviću koji je bio đomet prema dušmanima Bosne, ali i njoj, kusurao se s njima državnim teritorijem, našim novcem… Bio je što je bio pružene ruke prema Šćepi i „Avazu,“ „Ljiljanu,“ tzv bošnjačkoj televiziji u koju je skrhao ogrone pare, a nikad nije proradila, pa čak i Senadu Avdiću (dok im nije pukla tikva, dok Avdić nije vidio s kim posla ima, pa se odrekao onog što Šćepo nije… ) i bataljonu drugih propagatora Alijinog zločina koji nam serviraju kao hajr. Al Isa se danas okružila mnogobrojnim Alijinim i svojim botovima, pa širi laži i falisficira povijest..

Iako mrtav, lažni svetac i šehid, munafik, veleizdajnik, grobar naše slobode i RBiH, Alija Izetbegović je za lažnu muslimansku i Bošnjakinju, bio i ostao istinski musliman, državnik, prvi predsjednik RBiH, oslobodilac. Lažnu sliku o sebi, on je plaćao izdašno našim novcem.

Nada Starijaš Al Isa je na svom Facebooku dala uraditi fotomontažu na kojoj se lažno prikazala uz Aliju Izetbegovića.

Alija je odavno mrtav, ali živi u Nadinom sjećanju, što nije sporno. Sporna je njen besramni javni pokušaa podvale loše fotomontaže sa Alijom.

Alijina slika je nastale negdje do 2003., a Nadina, koju je nevješto uparila s njigovom, 2016. Sa tim falsifikatom dičila se na svojoj Facebook stranici kao da je originalna fotografija sa Velikim vođom. To je izazvalo bujicu oduševljenja brojnih botova, Alijinih i Nadinih, sve primitivac do primitivca. Kada je razotkrivena podvala, umjesto da se izvini zbog toga što se bavila falisficiranjem fotografije sa Alijom, Nada Starijaš se niskim udarcima i dikvalifikacijama pokušava osvetiti onima koji ukazuju na taj sramni falisfikat i podvalu. Šta više, mnogo je onih koji i nakon ovog grubog falsifikata i podvale, vide u Nadi istinskog novinskog profesionalca, bosanskog patriotu i kršnu has-muslimanku. Lažna slika sa Alijom, trebala je poslužiti kao dokaz.    

Napisao sam gospođi Nadi Starijaš Al Issa otvoreno pismo prije nego li je pobrisala sve moje dotadašnje komentare na njenom Facebook profilu u kojima sam je u potpunosti činjenicama razotkrio. Potom sam joj podstro dokaze o njenoj lažnoj slici sa Alijom,  pa je i to moje pismo izbrisala, a mene blokirala.  Ipak, uklonila je fasifikat – foto-montažu na kojoj se lažno ukazala uz svog mecenu, lažnog državnika, lažnog sveca i lažnog šehida Aliju Izetbegovića.    

Napisao sam Nadi Starijaš Al Isa:

Gospođo Starijaš!

Vi ste me blokirali kako Vas ne bih dalje hvatao u lažima, ne samo u vezi sa Vašim idolom i svecom, a u suštini veleizdajnikom Alijom Izetbegovićem. Vi, koji ste se u svojim izviješćima pokušali predstaviti javno hrabrijom od najvećih heroja, nemate hrabrosti ni kao mali miš i suočiti se sa istinom  o sebi i o svome izdašnom gazdi i nalogodavcu.  Lažnu sliku i o Aliji Izetbegoviću, bolje reći kultu, kojeg ste i sami stvarali, pokušavate uz pomoć svojih i njegovih slijepih botova predstaviti kao istinu, premda se radi o povijesnim falisifikatima, obmanama i lažima. Istinu, ipak, ne možete sakriti.

To što pokušavate sakriti istinu brisanjem mojih komentara, blokadom pristupa Vašoj Facebook stranici kako bih Vas ne bih suočio sa istinom, ne znači da ste me ušutkali niti da se istina može sakriti; znači samo kako ste bili i ostali nemoćni u svom duhovnom, ideološkom i vjerskom mraku, sve za lični interes. U svojoj “obrani” koristite baš taj primiivizam i duhovni mrak uz podršku botova koji se hvataju baš za tim primitivizmom i mrakom, jedinim oružjem kojim raspolažu. Biće da Vam je žao što rat ne traje i danas jer rat za Vas znači profit. Svojim lažnim image-om želite i danas profitirati ruku pod ruku sa lažnim šehidom Alijom. 

Da ste prava osoba, insan, muslimanska, da vam je do istine, a ne do laži i pohlepe, na moje javno iznesene argumente i činjenice odgovorili bi kontra-argumentima.

Neću se ovdje osvrtati na Vaše gluposti koje ste ispisali o svme izdašnom gazdi dižući ga u zvijezde. Neću se baviti Vašim pogledima na Islam, niti tvrdnjama kako ni jedan general Armije RBiH nije izrekao ni jednu ružnu riječ protiv svoga Vrhovnog komandanta. O tome sam i Vama i Vašim botovima pisao u komentarima koje ste obrsali.

Ovdje ću se, po sugestijama dvojice prijatelja M.Š. i A. S. Baviti samo jednim u nizu mnogih Vaših drskih falsifikata.

Riječ je o fotografiji na kojoj tvrdite da ste Vi i Alija Izetbegović. Na fotografiji jeste Alija, na slici ste i Vi, ali – niste zajedno!

Ta fotografija je obični falisfikat, loše urađena fotomontža koju nam pokušavate poturiti kao povijesnu činjenicu bh-novinarstva i Vaše hrabre borbe za slobodu Bosne. U toj podvali u kojoj se prikazujete ruku pod ruku sa Alijom Izetbegovićemu Vi ste dokazali, javno i nedvosmileno, kako Vaše novinarstvo, iako izdašno plaćeno, nema veze ni sa slobodom, ni sa Bosnom, niti sa Islamom u koji se zaklinjete, a nema dodira ni sa profesionalnim novinarstvom. Sve što je na toj faslificiranoj slici, i Vi i Alija, suprotno je postulatima slobode i neovisnog novinarstva, ljubavi i žrtvovanju za domovinu, pravdu i istinu. To ne nema veze ni s kojom religijom, posebno sa Islamm. Jer,  prava religija se priznaje falsifikat i laž, obmanu, licemjerje…   

Džaba gumica, uzalud blokiranje,   istinu o falisifikatu slike na kojoj se predstavljate da ste sa Alijom Izetbegovićem, nećete nikad moći sakriti.

Vaš pokušaj podvale ne samo svojim botovima, nego čitavoj javnosti falsificiranjem, pa i zloupotrebom Velikog Vođe, priča je koja zorno zrcali Vašu iščašenu ličnost.

Gurali ste se uz Aliju, a dogurali ste do falsifikatora i lažova, kakav je uostalom i on bio. Položio je ruku an Ustav RBiH, zakleo se svojim životom na vjernost Republici, građanima kako će im kao državnik služiti, kako će čuvati RBiH i njen Ustav, pa sve pogazio obmanom i laganjem.  Obmanuo nas je svojim lažnim predstavljanjem kao veliki musliman, ustvari lažac i munafik, pučista I u sveri državnog i religijskog

Ovdje ću dokazati da ste slagali, obmanuli javnost tvrdeći da je fotografija na kojoj ste sa Alijom Izetbegovićem autentična. Nije! Ta fotografija je falisfikat, laž I podvala!

Kada ste se suočili sa blagim sumnjama da je ta slika neuspjela, diletantska fotomontaža, bez srama ste javno ustvrdili da je slika autentična, ali je “mutna jer tada nije bilo mobitela.”

Zaboga, gospođo, pa postoje fotografije s kraja 19. stoljeća koje su tako oštre kao da su napravjene sa 20 MP fotoaparatom! To što nije bilo mobitela sa moćnim kamerama, nema blage veze sa historijom postojanja kvalitenih fotografija!

U doba kada ste se slikali u nekom parku 2016., ili atriju nekog hotela (?) pa tu svoju sliku dijelom najlošijeg amatera-falisfikatra umontirali sa Alijom, postojali su digitalni fotoaparati sa ogromnim brojem megaixela. Morali ste ste potruditi pa se dati uslikati jednim od takvih. Čak i fotograf-amater umije izoštriti sliku, mada i ne mora to znati, generacije čak i najjeftinijih fotoaparata izoštravaju sliku automatski.  

Stoga, velika je umjetnost zamutiti sliku kakvu ste koristili u fotomontaži da bi se predstavili osobom bliskom Velikom Vođi.

Vas je Alija izdašno plaćao, pa ste mogli i prije kraja rata nabaviti Canon A1, ili Nikon, koje sam i ja posjedovao.  Mogli ste tim fotoaparatima ovjekoviječiti susret sa Alijom, ako ga je ikad bilo.

Vaša priča o “mutnoj” fotografiji jer tada nije bilo mobitela je obična glupost, još gore – obična laž, pokušaj podvale i obmane, rog za svijeću, što nema veze sa ljudskošću, nema dodirne tačke sa profesionalnim novinastvom,  niti ima dodirnih tačaka sa Islamom u koji se zaklinjete, mada laik i neznalica.

To sve nema veze ni sa bosnoljubljem, ni sa Bošnjacima, o čemu nam trubite busajući se u junačka bošnjačko-muslimanska-domoljubna prsa, sve po uzoru na svoga darežljivog Mecenu.

Tvrdili ste da su Vam tu sliku isparali (pocijepali i pogazili) hrvatski istražitelji tajnih službi prilikom jednog od oko 140 informativnih razgovora. Za tu tvrdnju niste priložili ni jedan dokaz. Kako to da Tuđman u to vrijeme odlikuje Aliju Izetbegovića kao zaslužnog prijatelja i darodavca mu Hercegovine,  a Vas, njegova vjernog i dobro plaćenog novinara, Tuđmanove tajne službe maltretiraju i paraju sliku sa Izetbegovićem! Zašto se niste žalili jednom od dva predsjednika, onom koji Vas je plaćao i s kojim ste na lažnoj slici pa da on intervenira kod Tuđmana kako Vam njegovi doušnici ne bi zagorčavali život i trgali fotografije sa Velikim Vođom.  

Tvrdite da su inspektori u svom bijesu, ne samo isparali i pogazili tu sliku, Vas novinara i Vašeg finansijera, ali tragovi oštećenja slike se ne vide u fotomontaži.

 Kako Vam vjerovati da ste haman sto pedest puta bili predmet informativnih razgovora zbog Alije! Pa to bi bilo isto kao da su vas pet mjeseci iz dana u dan zvali na saslušanje!

 (Osobno, posjedujem nekoliko orginalnih poziva u SUP Mrkonjić-Grad, među njima i jedan u vezi sa mojim TV-prilogom iz 1991. o tome kako je mrkonjićka milicija radio-vezom tražila od ključke milicije da propuste konvoj autobusa sa hrvatskim izbjeglicama iz Banije pa da ih oni pobiju.  A Vi, od 140 poziva, ne podastirete ni jedan dokaz!

Vaša priča kako je fotografija slijepljena u Photoshopu uz pomoć Vaših prijatelja, samo je djelimično točna. Naime, tu se radi o zahvatu u Photoshopu, ali se ne radi o nepostojećoj pocijepanoj i zgaženoj fotografiji sa Alijom, nego o lošoj foto-montaži u Photoshopu dvije različte fotografije iz dva različita vremenska perioda.

Vaša mutna fotografija je snimljena u nekom parku ili vrtu, atriju…,  u ambijentu  zelenila i betona.  Alija je snimljen u sasvim drugom ambijentu, svakako ne u parku ili na ulici, nego u nekoj kancelariji.

Vaša slika je iz 2016., a Alijina iz perioda prije njegove smrti 2003.

Na slici sa Alijom, vidi se Vaša ista haljina i kajiš tašnice o ramenu, sa slike nastale 2016. Tu fotografiju ste  loše ukomponirali sa mutnom slikom Alije u nekom zatvorenom prostoru. Alija je umro 2003, znači trinaest godina ranije od nastanka slike na kojoj ste Vi iz 2016!

(Mrtav) Alija nije gledao baš izravno u svog omiljenog i dobro plaćenog novinara, ali je pogled kasnije popravljen! Ali, pogled dobro plaćene novinarke ne pada na Aliju, nego se gubi negdje u daljini. Prirodnije  bi bilo da blagi pogled i osmjeh dobro plaćene novinarke pada na lice Velikom Vođi!

Vođa je i stasom nadvisio svoju dobro plaćenu novinarku, prodavačicu Njegove magle!

Dakle, gospođo Starijaš, ta Vaša mutna slika je jasan falisfikat i zorna podvala!

Neka čitatelji prosude o Vama na osnovu ovih činjenica kao dijela mozaika za sliku Javog servisa RTVBiH koji je leglo četičko-ustaških novinara, novokoponiranih lažnih muslimana i Bošnjaka, po mjeri SDA i njihova sebičnog interesa, kao družine sa ustaško-ćetničkom sabraćom zloupotrebom Javnog servisa RTVBiH i kidišu na istinu i one kojih ih plaćaju.

Otvoreno pismo ambasadaru Marku Milisavu ZAŠTO AMBASADA BiH U CANADI U OTTAWI NUDI TELEFONSKE BROJEVE KOJI NE POSTOJE?

Poštovani i uvaženi g. Milisav!

Danas sam trebao razgovarati telefonom s nekim u Ambasadi – Konzulatu BiH u Ottawi u vezi sa ovjerom nekog dokumenta, ali nisam uspio uspostaviti vezu. Na službenoj stranici Ambasade BiH u Ottawi stoji obavijest kako telefoni Ambasade ne rade jer je prestala sa radom telefonska kompanija koja je Ambasadi davala telefonske usluge. Koliko je stara ta obavijest, ne znam.

Amsador u Ottawi, Canada, Marko Milisavigra gluhih telefona

Budući da živim u Canadi preko dvadeset godina, smatram da je to objašnjenje neprihvatljivo jer se u Canadi telefonske kompanije jagme oko pretplatnika. (I u Bosni je tako, zar ne! Novi telefonski broj se može kupiti na svakoj trafici!) I da nije tako, da se telefonski broj ne može dobiti za duže vrijeme, službenici Ambasade su (bili) dužni na vrijeme osigurati nove telefonske brojeve kod neke druge komapnije. 

Slika i prilika haljakovisti; oglašeni brojevi telefona ne rade, kratko radno vrijeme i potpuno neažurirana službena stranica Ambasade BiH u Ottawi, Canada. Čak i obični građanin koji koristi Facebook redovito ažurira svoj profil, a plaćenicima u BiH DKP-u u Ottawi to ne pada na pamet

Nisam čuo da je neka telefonska kompanija propala u Canadi. “Comwave” se svaki dan rekalamira na državnoj CBC TV nudeći pola godine besplatno (đuture) telefonski broj, interenet i TV! Nudi Vam se telefonska, TV i internet sadaka, a Ambasada ni mukajet je smatra kako može tako važna DKP služba čak i bez džabnih telefona!
Po svemu sudeći, ovo je još jedna ujudurma naše “diplomatije.” 

Comwave” nudi beslatno pola godine telefon, internet i TV – ali u Ambasadi BiH u Ottawi ni to ne žele kako ne bi putem telefona ili faxa bili na usluzi građanima

Da zlo bude još veće, stari, neupotrebljivi brojevi telefona i fax-a Ambasade su još na oficijelnoj stranici Ambasade. Postoji li neko od službenika ili web-mastar, koji bi uklonio sa te stranice brojeve koji nisu u upotrebi!? Ili nam tom obmanom Ambasada poručuje kako ona vodi računa o nama, ali tako što nam nudi nepostojeće brojeve (gluhih) telefona i fax-a uz obrazloženje kako su oni isključeni jer je prestala s radom telefonska kompanija koja je pružala te usluge! Sramota!

Ne postoji na svijetu ambasada ili konzulat neke države koja nema telefonski broj. Nedopustvo da jedna ambasada neke ozbiljne zemlje ostane bez telefonskih veza makar i jednu minutu i da od usluga nudi razne obrazce i posjet Ambasadi kakav je slučaj sa BIH Ambasadom u Ottawi! Mi smo općenito država mimo ostali svijet.

Osnovna zadaća DKP-a je predstavljati svoju državu po najvišim mogućim standardima u svakom pogledu, te isto tako biti na usluzi građanima te države na najbrži i najefikasniji način. Očito je u ovom slučaju da mi postojimo zbog vas, a ne vi zbog nas građana. 
Budući kako ponešto znam oko rada naših DKP-a, ne bi me iznenadilo da je neko u Ambasadi BiH u Ottawi, da li s Vašim znanjem, odlučio da ne razgovara telefonski sa građanima jer stalno nešto traže i zanovijetaju, pa je za to našao vrlo providan, bezobrazan i drzak razlog da bi uskratio usluge građanima. Građani BiH žive širom prostrane Canade. Ako mislite da oni mogu putovati po hiljadu ili tri hiljade kilometara da bi posjetili Ambasadu kojoj je radno vrijeme radnim danom od 10 do 13 sati i doći na red istog dana, onda nešto nije u redu s predstavom ni o Canadi, a ni o bh-građanima, kao ni o DKP službi.  

Posebna priča je ažurnost službene web-stranice Ambasade BiH u Ottawi. 
Osim što se n stranici nalaze telefonski i fax brojevi koji ne rade, na stranici je zadnja obavijest o izborima 2020. što navodi na zaključak kako Ambasada od tada nije imala nikakvih aktivnosti. 

Minsitrica vanjskih poslova BiH Bisera Turković ispraksala se u prošnji sadake za BiH – u Canadu još nije stigla ispružene ruke, a da li je dala dozvolu Ambasadoru u Canadi da on prosi, ili mu sadaka još ne može naumpasti, na to pitanje ne znam odgovoriti. Moguće je da se ovdje radi o gluhim telefonima i prekidu na vezama

Mogli ste u skladu sa praksom Ministrice Turković koja po svijetu prosi i Vi tražiti sadaku od canadske Vlade da nam udijeli koju vakcinu, ili čekate da to posjetom Canadi isprosi Ministrica! Sigurno je kako Canada ima na lageru Astra Zenecu od koje upravo odustaje, pa ako nam je valjala ona Vučićeva, Erdoganova, Malezijska, zašto ne bi i ova canadska? Obraz smo svakako izgubili, BiH je treća država u svijetu po broju smrtnosti u ovoj panedmiji, a Canada je humana država i naš prijatelj, u vakcinaciji vodi ispred Njemačke, ne bi se oglušila na ispruženu ruku. Ali, majka neće nahraniti dijete dok ono ne zaplače, a djetetu – i je izglada teško i zaplakati! Mora da je rahat!

Inače, koristio sam jučer obrazac za kontakt sa Konzulatom u Ottawi. Ne znam kad će se neko od službenika udobrovoljiti da mi na taj moj upit odgovori.

Jedna moja poznanica iz Windsora tvrdi da je na obični dokument koji je tražila od Vaše Ambasade čekala tri mjeseca. To je neprihvatljivo, poštovni i uvaženi gospodine! Ta moja poznanica kaže da će radije putovati u Bosnu, nego čekati na uslugu Vaše ambasade koja može izdati dokument koji joj je potreban. 

Protestiram ovom prikom, gospodine Ambasadore, na takvog nedopustivo haljkavog odnosa prema građanima BiH.

Molim Vas, poduzmite sve što je u Vašoj moći kako bi se ovi i svi drugi propusti odmah ispravili!

Hvala Vam!

Srdačan pozdrav i najbolje želje,

Ibrahim Halilović, slobodni novinar, Windsor, ON

Četničko pjevanje negatora genocida Bazdulja, Kusturice i Handkea u Višegradu na mjestu spaljivanja živih ljudi KO PJEVA, ZLO MISLI

  • Osvrt povodom najnovijeg srbovanja književnika, novinara, prevoditelja, beogradskog kolumnista sarajevskog „Oslobođenja“ Muharema Bazdulja sa Nemanjom Kusturicom i Petrom Handkeom u Višegradu
  • Kusturica, Bazdulj i Handke su svoje četništvo, negaciju genocida samo još jednom potvrdili u Višegradu, mjestu strašnog genocidnog zločina gdje su za vrijeme okupacije 14. juna 1992. četnici spalili 70 živih ljudi, žena i djece
  • Umjesto da filmadžiji Nemanji, književniku Bazdulju i nobelovcu Handkeu taj strašni zločin spaljivanja živih civila u njihovim kućama bude motiv za umjetnička djela, osudu tog zločina, oni pjevaju i rugaju se žrtvama genocida kojeg inače negiraju i to u samo predvečerje svjetskog Dana pobjede nad fašizmom

Nije vijest dana da je Muharem Bazdulj, pisac, prevodilac, beogradski (sic!) kolumnista „Oslobođenja“ pjevao i igrao sa negatorima genocida nobelovcem i četnicima po vokaciji Handkeom i Kusturicom. Jer, Bazdulj odavno pripada društvu negatora genocida i to javno to ponavlja i dokazuje, bilo kao pomoćnik urednika nekad ili kao beogradski kolumnista sarajevskog dnevnika „Oslobođenja“ zadnjih godina.

Nije vijest da se „Oslobođenje“ izjavom glavne urednice Vildane Selimbegović javno odreklo svoga beogradskog kolumniste Bazdulja. Vijest bi bila da ga se odrekla davno, umjesto što je pristala da joj četnik Bazdulj bude desna ruka dobro plaćen da bi srbovao u tom biltenu SDA. Bazdulj je do 2012. Kada je preselio u Beograd do 2012. drugo po rangu uredničko mjesto u „Oslobođenju.“ Taj i takav četnik nije smetao ni SDA ni Selimbegvićki, a ni onima koji ga tek danas, poput Komšića, Tulića…, nazivaju četnikom.

Na četništvo obloporna Vildana Selimbegović, urednica “Oslobođenja”

Selibegovićki nije smetalo Bazduljevo srbovanje ni nakon njegova preseljenja u Beograd; da pače, iz četničke prijestonice nastavio je pisati komentare koji nisu tuknuli niti bazdili Selimbegovićki četništvom, a ni mnogima koji danas negoduju zbog Baduljevog pjevanja sa Nemanjom i Handkaom, negatorima genocida sve trojicu nazivajući četnicima.

Kusturica, Bazdulj i Handke su svoje četništvo, negaciju genocida samo još jednom potvrdili u Višegradu gdje su vrijeme okupacije u prošlom ratu četnici spaljivali žive nedužne ljude, muslimane Bošnjake. Umjesto da filmadžiji Namanji, književniku Bazdulju i nobelovcu Handkeu taj strašni zločin spaljivanja nedužnih ljudi u njihovim kućama bude motiv za stvaranje umjetničkih djela u kojem bi osudili genocid, oni su na mjestu strašnog zločina ismijavali žrtve i rugali im se.

Bazdulj je 2016. napustio beogradsko „Vreme“ koje je bilo demokratsko glasilo. Da li je svojom vojom, ili je morao otići jer je urednicima zasmetalo njegovo srbovanje, otvoreno je pitanje.

Ali, sve do pjesme sa Namanjom i Handkeom u Višegradu prije par dana, taj i takav Bazdulj nije smetao i Vildani ni Komšiću, ni Tuliću, a još gore – ni SDA-vlasnicima i čitateljima koji se sada javno protive četniku Bazdulju. Ali jeste nekolicini sarajevskih intelektualaca i novinara, poput Senada Avdića i damaturga Almira Imširevića, što je jako važno. I potpisnik ovih redova se, međutim, davno usprotivio ne samo srbovanju Muharema Bazdulja, nego i uredničkoj politici “Oslobođenja“ koja dopušta i negiranje genocida i države RBiH, po mjeri i kalufu SDA koja preko svojih tajkuna financira „Oslobođenje.“

Opsjednutost Bazduljevih četništvom

Muharem Bazdulj je rodom iz Travnika, kao i nobelovac Ivo Andrić kojem je Nemanja posvetio Andrićgrad u Višegradu potrošivši miljune maraka koje mu je nezakonito namaknuo Dodik.

Bazdulji su porijeklom iz Istočne Bosne. Muharemov djed je bio hodža. Bazdulji su utekli od četničkog noža u toku II svjetskog rata. Muharem je preživio četničku opsadu Sarajeva, ali opčinjenost katilom njegove obitelji, Sarajeva i Bosne – nije popustila. Stoga, za malo upućenije i nije vijest da je sa Nemanjom Kusturicom, Handkeom i Bazdulj srbovao u Višegradu.   (Kada je ono zaganjalo Vučića u Srebrenici, na mjestu genocida kojeg četnički vojvoda ne prizna, mama Muharema Bazdulja Nura se lično izvinjavala Vučiću, tvrde upućeni.)

Dnevni list „Oslobođenje“ je u vlasništvu SDA tajkuna na istoj srbofilskoj bogazi kao i SDA. Priznanjem RS nakon genocida, čuvanjem genocidne RS od ukidanja u ime svih Bošnjaka, skidanjem s kuke Srbije od odgovornosti za genocid ukidanjem Revizije tužbe za genocid, SDA se dokazala kao negator genocida i rušilac države RBiH.

Kola se sada lome (opravdano) na srbofilu i negatoru genocida Muharemu  Bazdulju, a trebala su se davno slomiti i na SDA i na Islamskoj zajednici, pa tako i na „Oslobođenju“ koje, ma šta pisalo i slikalo, ipak negira genocid dok god dobija pare iz hazne SDA-tajkuna i poziva se na daytonski ilegani genocidni sustav,  pravo na RBiH i ne spominje.

Muharem Bazdulj – Četnik nagrađen za negiranje genocida kao novinar i književnik – plaćeni kolumnista u “Oslobođenju,” dodatno nagrađen kao književnik sa 3.000 KM iz Fonda za izdavaštvo FBiH – sve u skladu sa politikom SDA

Bazdulj u žiriju koji četniku Bori Đorđeviću dodjeljuje nagradu “Ivo Andrić”

O Bazduljevoj naklonjnošću četništvu, pisala je ne jednom “Slobodna Bosna.” Citat:

“Inače, dok ovih dana Muharem Bazdulj promovira svoju novu knjigu i na glas razmišlja o referenduma za Kosovo, njegov instimus, Bora Đorđević, još jedan srbijanski kulturno-obavještajni “Škorpion” (uz Kusturicu, Bazdulja, Kecmanovića, Bećkovića) i laureat Andrićeve nagrade, čijim žirijem kormilari srpski književnik iz Travnika, u isto vrijeme ispisuje raisističke, ljudožderske pjesmice na ruskom portalu “Sputnjik” protiv Albanaca, Hrvata, Španjolaca i svih drugih neprijatelja srpstva i pravoslavlja.

Tako Đorđević, za kojeg je Matija Bećković rekao, a Bazdulj se složio, da je “srpski Bob Dylan”, nakon prve utakmice koju je Srbija pobijedila na SP u Rusiji piše za jednog nogometaša: “Moj je junak dribler Tadić/ skoro kao Ratko Mladić”.

E tom “srpskom Dylanu” je “pristojni i odmereni” Muharem Bazdulj dodijelio “Andrićevu nagradu” i, bez trunke stida i obraza, nastavio svojim savjetima, analizama i preporukama soliti pamet čitateljima “Oslobođenja”. Bazdulj, po kriterijima uredništva tog lista, za razliku od “islamofoba” Bore Dežulovića, ne vrijeđa “vjerske osjećaje” čitatelja “Oslobođenja”. Doduše, nakon protjerivanja Dežulovića, i masovnog odustajanja od kupovine “najstarijeg lista”, nemaju se više bogzna kome ni povrijediti preostala vjerska osjećanja...” (S. Avdić, Slobodna Bosna 9. juli 2018.)

Velikosrbin Bazdulj je čak nagrađen sa 3.000 KM iz Fonda izdavaštvo FBiH u 2020. O tome je 29. septembra 2020. pisala “Slobodna Bosna,” citat. “

“Tako je Muharem B. (ime je u ovom kontekstu najvažnije) beogradskoj školi velikosrpstva savršen sagovornik, svejedno da li na javnom emiteru (RTS) ili na zloćudnom medijskom tumoru zvanom Happy TV, kada je potrebno da se iskustvo genocida u BiH do te mjere relativizira i obezvrijedi da floskula “veliki zločin”, kojom se ponekada služe u Beogradu i Banjoj Luci, izgubi svako značenje. Muharem B. je istoj toj školi savršen i za obračun sa svim onim “otpadnicima” od te svete ideje, poput pisca Saše Ilića. Podsjetit ćemo zaboravnu sarajevsku javnost, pa i one koji su M. Bazdulja nagradili sa 3 hiljade KM (prezime u Sarajevu ipak nešto znači), da je ovaj pisac bio potpisnik peticije za bojkot romana “Pas i kontrabas” koji govori o zločinu na Korićanskim stijenama.

To su samo dva, primjereno za ovaj osvrt izdvojena, javna incidenta pisca Muharema Bazdulja, bolje reći fragmenta koji čine njegov ukupni javni angažman prikladnim upravo onom djelovanju i mišljenju kojem su Sarajevo i Bosna i Hercegovina već dugo na meti, prvo artiljerijskoj, a sada medijskoj.

Ipak, nije krivica u Bazdulju, već u, blago rečeno, površnosti koja za posljedicu ima niz skandaloznih i promašenih odluka Vlade Federacije BiH u oblasti kulture i kulturne politike. Finansiranje državnim novcem jednog člana udruženog medijsko-kulturnog poduhvata usmjerenog protiv ove države.” Kraj citata iz “Slobodne Bosne.”

Vildana Selimbegović – ni na kraj pameti joj nije vlastita odgovornost i ostavka zbog njegovanja četništva na stranicama “Oslobođenja” nekad antifašističkog glasila, sada biltena SDA koja je državom nagradila četnike za genocid i urbicid

Sve ta sramota sa i oko Bazdulja, notornog četnika i negatora genocida nij, eto, smetala Vildani Selimbegović kojoj je on bio i desna ruka i u vrijeme tih svinjarija kolumnista u SDA listu “Oslobođenje” kojeg ona uređuje. Umjesto svoje ostvake, urednica Selimbegović pušta niz vodu svog beogradskog kolumnistu, četnika – Bazdulja.

Na svojim sam leđima osjetio nakaradnu uređivačku politiku „Oslobođenja“ čiji sam honorarni dopisnik bio dugo godina. Pred sami zadnji rat sam imao vrlo loše iskustvo sa tim listom koji je svoje temelje nakad imao u antifašističkom pokretu.

Pred rat, na nekoj od novinskih koneferencija, jedna sarajevska novinarka pitala je Karadžića šta misli učiniti sa dopisnikom TV Sarajevo iz Mrkonjić-Grada spomenuvši moje ime. Karadžić je obećao kako će se pobrinuti da dobijem otkaz, na što sam mu uspio javno odgovoriti – kako me on nije ni zaposlio, pa mi neće ni otkaz dati.

Već sam bio proglašen srbomrscem od strane loklanih četnika u Mrkonjiću. Oni su me osudili na smrt. Rezervisti JNA zaustvaljali su me na ulici i pokazivali metak koji čuvaju za me. Jer, prvi u Bosni sam javno prikazao riječju i slikom četničko povampirenje i fašistički izlazak na javnu scenu 1989. za pravoslavni Božić kada su pijani javno pokazali svoja fašistička znamenja i urlikali četničke pjesme na ulicama u Mrkonjiću, Šipovu; tada je u Bočcu pucano iz topa, ali ni top nije čula ni tadašnja SDB, a gluhi su bili i svi sarajevski novinari iako se šenlučilo i po Sarajevu. (Žestku pucnjavu u vis pred Božić 1991. u Sarajevu osvjedočio sam se i sam, ali ona je prošla gluho u tamošnjim medijima, iako je najavljivala pucnjavu na grad i građane, genocid.)   

Zbog mojih svjedočenja na TV Sarajevo o srpskom aparheidu u Mrkonjiću, Šipovu…, SDS se je zabranio lojalnim Srbima plaćanje RTV pretplate. Po oglasnim mjestima polijepili su naredbe da se ne plaća RTV-pretplata zbog mene „srbomrsca.“ Lažima su me panjkali TV Sarajevu, prijetili mi telefonom, bihuzurili ukućane. Najviši dužnosnici mrkonjićkog SDS-a nosili su svoje ogavne tekstove protiv mene na noge urednicima u Sarajevu. Umjesto na činjenice, udarali su na me! U tome im je pomoglo i „Oslobođenje“ koje je objavilo opsežni tekst prepun laži i izmišljotina na moju adresu. Vukli su za rukav urednika „Oslobođenja“ Kemala Kurspahića, pa je „Oslobođenje“ bez provjere objavilo tekst – sepet četničkih neutemeljenih optužbi i laži sručenih na moje ime. Teškom mukom sam se uspio izboriti za demantij.

Kada je Petar Stanojević, načelnik Regionalnog štaba TO Banja Luka zaprijetio da će Jajce biti poravnato sa zamljom ne raspusti li i nerazoruža li terotorijalnu obranu, imao sam na uvidu i kamerom snimio dokaz – orginalni telegram prijetnje – i objavio tekst o tome na TV Sarajevo. Dopisnik „Oslobođenja“ iz Jajca, kojeg sam nekad učio kako se pišu novinske vijesti, Zijad Žuna, poslao je iz Jajca tekst pokušajući demantirati da je Stanojević prijetio Jajcu i Jajčanima.  „Oslobođenje“ je taj Žunin tekst objavilo. Žuna je pisao i o tome kako se Jajčani naoružavaju, što je izazivalo nove četničke prijetnje koje su se malo kasnije i obistinile. Prokazao je u to opasno vrijeme vladavine JNA ne samo jajačke branitelje generalno, nego i svoju braću među njima.

“Oslobođenju”ne smeta ni četništvo ni ustašstvo – ni bivšoj urednica Senki Kurtović ni sadašnjoj Vildani Selimbegović koja ne daje ostvaku zbog četnika-kolumniste i negatora genocida Bazdulja

Kada je Jadranko Prlić morao u Haag da bi odgovarao zbog ratnih zločina počinjenih kao predsjednik vlade Herceg Bosne, glavna urednica Senka Kurtović objavila je sramotni interview s  njim. „Oslobođenje“ je tada pokazalo novinarsku mizeriju u podilaženju fašizmu. Glavna urednica „Oslobođenja“ Senka Kurtović je izvijestila čitatelje preko stranica nekada antifašističkog lista o tome kakvo će odijelo Prlić obući na putu u Haag, koju kravatu vezati, iskazivala simpatije i razumijevanje za tog zločinca, mada su i ptice na grani znale da je ratni zločinac. Izvijestila je Senka kako je Prlić kupio i laptop, pa će pisati knjigu o svojoj nevinosti. Bio sam jedini od bh-novinara koji je reagirao na taj ogavni napis urednice „Oslobođenja,“ inače Prlićeve obožavateljke.

Reagirao sam i na tekst sada bivše dopisnice „Olobođenja“ iz Banje Luke Gordane Katane u kojem je pisala Markove konake o ovom ili onom pred otvaranje obnovljene džamije Ferhadije, ali se nije usudila napisati ko je srušio tu i ostale banjalučke džamije.  Došlo je do polemike u kojoj je urednica „Oslobođenja“ Vildana Selimbegović dala prostora i notornom četniku da me kao i ona vrijeđa. Meni je uskratila prostor.

Mnogo puta sam komentirao napise „Oslobođenja“ pod punim imenom i prezimenom na portalu tog lista. Moji komentari su cenzurirani i brsani, zamjereno mi je što spominjem Republiku BiH i objavljujem linkove na grupe koje se bore za nje Ustav. Ali, četnik koji je bljuvao uvrede na račun bošnjačkih žrtava, Srebrenice i genocida u Bosni imao je neograničen pristup „Oslobođenju.“  Žalio sam se webmastaru više puta Mirzi Islamoviću i Selimbegovićki, protestirao, ali moje primjedbe nisu uvažene.

Danas saznajem da je Bazdulj bio beogradski (sic!) kolumnista „Oslobođenja“ sve dok nije zaigrao i zapjevao u Višegradu, zakovrnuvši očima u transu srbovanja, uz četničku subrću Nemanju i Handkea. Ispostavilo se; ko pjeva zlo misli!

Urednici “Oslobođenja” Vildani Selimbegović ne pada na um vlastita odgovornost niti ostavka njegovanje i suradnju ne samo sa četnikom Bazduljem, pa u tom biltenu SDA nekad antifašističkom listu u nekad antifašističkoj Bosni, ima ko nastaviti politiku negiranja genocida i nakon otkazivanja suradnje kolumnisti iz Beograda.

Stoga, iz higijenskih razloga ne čitam „Oslobođenje.“

Vijest o veselom pjevačkom četničkom društvu u Višegradu, otkazu koji je Bazdzlju javno uručila urednica Selimbegović, saznao sam iz drugih medija.

Vijest o Bazdujevu otkazu za me ne bi bila vijest da je objavljena prije desetak i više godina. 

Vijest bi bila kada bi Vildana Selimbegović dala ostvaku na svoje uredničko mjesto u “Oslobođenju.”     

HISTORIJA SMIŠLJENE SABOTAŽE PRAVA I PRAVDE U REŽIJI B. IZETBEGOVIĆA U CILJU SPREČAVANJA NASTAVKA SPORA NA SVJETSKOM SUDU PRAVDE PO TUŽBI RBiH PROTIV SCG ZA GENOCID; B. IZETBEGOVIĆ JE OMOGUĆIO IVANIĆU DA OSPORI VALJANOST AGENTA RBiH NA SVJETSKOM SUDU PRAVDE I TIME ZAJEDNO S NJIM POKOPA REVIZIJU TUŽBE

  • Povod objavljivanja ovog teksta, povjesnog podjetinika o sramnoj, planiranoj i nekažnjenoj veleizdaji države RBiH i Bošnjaka od strane Bakira Izetbegovića, je bura koja je uzburkala javnost nakon objavljivanja zadnjeg interviewa Senada Hadžifejzovća sa Aleksandrom Vučićem. Hadžifajzović je ustvrdio kako su Izetbegovićevi kuriri Safet Softić i Denis Zvizdić lično muštuličili četničkog vojvodu kako revezije neće biti, da je javna tvrdnja Bakira Izetbegpvića da će Revizije biti, ustvari samo igra u cilju obmane naroda, SDA je pokušala demantirati te činjenice, ali ih je ustvari potvrdila
  • Tekst koji slijedi objavljen je u Gasniku NKRBiH 19. marta 2017. a prenio ga je portal “Orbus.” U tom tekstu detaljno je iznesen istorijat smišljene prevare i obmane, sabotiranja pravde u cilju oslobađanja odgovornosti Srbije i Crne Gore za genocid u Bosni. Glavni organizator sabotaže pravde i obmane naroda je Bakir Izetbegović uz pomoć nekolio svojih savjetnika i suradnika, na koje je, kao na Dževada Mahmutovića na koje i danas svaljuje svu krivicu, ali je Mahmutovića unaprijedio i nagradio, umjesto da ga ja kaznio. Sam Izetbegović i danas smatra da on nije uradio ništa loše, a Islamska zajednica je pokušala ga je braniti tvrdnjom kako je propast Revizije “dobra stvar za Bošnjake.”
  • Umjesto kazne za smišljenu veleizdaju države i građana, posebno Bošnjaka, pravde i prava, Izetbegović je nagrađen od strane glasača na izborima pa je postao član Parlamenta, to jeste zakonodavac. Umjesto u zatvor, Izetbegović najavljuje svoj povratak u Predsjedništvo BiH iduće godine gdje bi uz Čovića i Dodika, zadao konačni smrtni udarac državi i njenom najbrojnijem narodu

1. IZ IZETBEGOVIĆEVOG TIMA JE DOŠLO ODOBRENJE DA IVANIĆEVO PISMO BUDE PREDATO INTERNACIONALNOM SUDU U IME DRŽAVE BiH

Piše: Muhamed Borogovac

Dr. Muhamed BOROGOVAC

Kada je u pitanju revizija presude iz 2007 godine za genocid, postoji nekoliko veoma dobro informisanih aktera, npr. Jeffrey Nice i njegova pomoćnica Nevenka Tromp, Francis Boyle, David Scheffer, Sakib Softić i još neki. Ključni bošnjački akter je Bakir Izetbegović koji vuče sve konce, jedini koji tačno zna šta se događa. Vidjećemo kasnije da je i Ivanić zajedno sa Izetbegovićem znao šta se suštinski događa sa Revizijom. Poslušne poluge Izetbegovićevih manipulacija su u jednoj veoma raznovrsnoj ekipi, sačinjenoj od tzv. Žena Srebrenice do bulumente Izetbegovićevih poslušnika zvanih “savjetnici”.

Pročitali smo do sada svjedočenja svih gore nabrojanih aktera. Svako od njih zna dio istine. Neki ne vide cijeli mozaik zbog jezičnih barijera, neki zbog neupućenosti u BiH politiku. Priznajemo, nismo ni mi iz Bosanskog kongresa, sve do danas vidjeli cijelu sliku dok nismo pročitali posljednji intervju Profesorice Nevenke Trump, saradnice Jefreya Nice-a. Ona i Nice vide velike dijelove mozaika, ali ipak ne sve, ne vide (ili još neće da kažu) da je Izetbegović taj koji vuče sve konce, nego se zadovoljavaju teorijom da je i Izetbegović samo “prevaren od strane njegovih savjetnika”? Mi znamo da to nije slučaj, da su Izetbegovićevi savjetnici suviše sitni i beznačajni, “potrošni materijal”, da je Izetbegović taj koji vuče sve konce.

Slijedeći dio iz javnog obraćanja Nevenke Tromp “Izetbegovićevom savjetniku” Dževadu Mahmutoviću u Avazu je nama potpuno razjasnio sliku, sklopio cijeli mozaik. Trompova piše Mahmutoviću:

“Dok bošnjačka javnost ništa o tome ne zna, gospodin Ivanić zna. I on šalje u julu 2016. svoje sad već znano pismo registraru MSP-a o statusu agenta i proceduri kako se agent postavlja. Vi ćete se sjetiti tog pisma vrlo dobro jer vas je bivši ambasador nazvao po primitku tog pisma i pitao što da radi s tim. On je to pitao s dobrim razlogom, jer niti jedan član Predsjedništva ne može slati pisma na svoju ruku bez suglasnosti druga dva člana. On vas je zatekao na godišnjem i vi ste mu rekli da proslijedi pismo MSP-u. ” – kraj citata.

Evo šta je ovdje važno znati: Internacionalni sud pravde (skraćeno MSP u BiH štampi) je sud koji sudi državama i kao takav KOMUNICIRA ISKLJUČIVO SA DRŽAVAMA, tj. sa ovlaštenim predstavnicima država. Taj ovlašteni predstavnik je u ovome slušaju bio Amir Ahmić. Nije postojao nikakav drugi način da Ivanićevo pismo dospije do registrara MSP u Hagu, i da se tako OTVORI pitanje pravosnažnosti odluke o pokretanju Revizije, da to pismo nije predao registraru ambasador Amir Ahmić u ime države Bosne i Hercegovine. (Sjetimo se u prethodnoj epizodi, 2004. godine, ovlašteni predstavnik BiH nije predao slično pismo Živka Radišića registraru MSP-a, jer nije dobio saglasnost Beriza Belkića.)

Dakle, u ovim događanjima ključni Izetbegovićev akter na terenu je Dževad Mahmutović, i očigledno je to Amiru Ahmiću poznato, jer je poslušao Mahmutovića, baš kao da se radi o Izetbegoviću. Dakle, Mahmutović ovdje služi kao jedan sloj zaštite za Izetbegovića, da ne bi postojali direktni dokazi Izetbegovićeve izdaje, da bi “poparu pojeo” mali potrošni šaraf režima kao što je Dževad Mahmutović.

Revizije neće biti, ono što Izetbegović govori da hoće, samo je igra za javnost – tvrdili su četničkom vojvodi Vučiću kuriri Bakira Izetbegpvića Safet Softić i Denis Zvizdić

Međutim, ova epizoda dokazuje i da su Ivanić i Izetbegović u dogovoru. Naime, Ivanić sigurno zna da MSP komunicira samo sa Ambasadorom Ahmićem i da Ivanićevo pismo Sudu u Hagu ne bi nikada bilo primljeno od Suda, pa bi bilo uzaludno slati pismo nepostojeće za Sud, da Ivanić nije imao Izetbegovićev znak da će to pismo biti legalizovano na pisarnici. Dakle, Ivanić je imao razlog da piše pismo Internacionalnom sudu pravde jedino zato što je znao da će Amir Ahmić dobiti saglasnost od Izetbegovića da ga uruči u ime BiH Registraru, kao zvanični dokument BiH, kojim se praktično ponovo otvara pitanje odluke o Reviziji.

Znači dok je Izetbegović govorio javnosti da “ne treba nova odluka o Reviziji jer je to nastavak već postojećeg procesa”, upravo on je već bio pokopao taj argument time što je dozvolio Amiru Ahmiću da preda Ivanićevo pismo Sudu kao dokument države BiH. To je ponovo otvorilo davno riješeno pitanje prihvatanja Tužbe, te prirodno dovelo do zahtjeva Suda da se donese odluka o Reviziji, baš kao da se radi o novom procesu.

Saboter pravde i prava – Bakir Izetbegović – Gdje su stali njegovi prethodnici otac mu Alija i Sulejman Tihić na obezvređivanju i uništavanju spora na Svjetskom sudu koji je RBiH uspješno vodila protiv SCG za agresiju i genocid, nastavio je ovaj dokazani lopov i varalica i pljačkaš. Umejsto u zatvor, narod ga je nagradio odličnom pozivojom u Parlamentu, a sreća mu se smije i dalje pa mu je u izgedu ponovo mjesto u Predsjdništvu gdje će sa Dodikom i Čovićem zadati smrtni udarac našoj državi i Bošnjacima

Da na ovaj način Izetbegović nije legalizovao Ivanićevo pismo, i time ponovo otvorio davno riješeno pitanje prvobitnim prihvatanjem Tužbe, vrijedila bi činjenica da je revizija potpuno legalni nastavak već postojeće Tužbe za genocid.

Nikada do sada nismo čuli za Mahmutovića. To je i normalno. On postoji samo da se sakrije izdaja Bakira Izetbegovića i samo zato je sada otkriven da na sebe primi krivicu. Isto tako je i Alija Izetbegović maskirao svoje izdaje. Sjetimo se npr. da je Alija Izetbegović poslao Muhameda Šaćirbegovića u Septembru 1995 da potpiše da već poraženim četnicima pripada 49% BiH, čime je Amerikancima dat dokument da zaustave Armiju RBiH pred Prijedorom i Banja Lukom. Mnogi, Bošnjaci još psuju Šaćirbegovića i Amerikance, ne pitaju se ko je zaista donosio sudbonosne odluke tada u BiH.

—–

Slijede bitni izvodi iz pisma Nevenke Tromp Izetbegovićevom “savjetniku” Mahmutoviću. Ne treba velika pamet da se vidi da Dr. Trump govori istinu.

Pri čitanju njenoga pisma treba imati na umu da nema govora da su Izetbegovićevi savjetnici (Mahmutović i Ahmić) imali takvu moć da su npr. mogli zabraniti Softiću da komunicira sa Jeffrey-em Nice-om, ili da su mogli narediti da tekst revizije ostane tajna. Dr. Tromp je očigledno odlučila da u ovome pismu ne optužuje direktno Izetbegovića, ali je očigledno da sve odluke koje navodno donose “savjetnici” inkriminiraju Izetbegovića, jer navodni savjetnici nisu mogli donositi takve odluke, npr. diktirati svome pretpostavljenom oficijelnom agentu Softiću šta da radi.

2. Dr. TROMP ODGOVARA IZETBEGOVIĆEVOM “SAVJETNIKU” MAHMUTOVIĆU

– Dževade Mahmutoviću, pročitala sam s velikim zaprepaštenjem vaš intervju u “Slobodnoj Bosni”. Nekoliko osvrta, jer, nažalost, ova tema neće nestati kad netko od vas na vlasti tako odluči. Ova tema se tiče svih ljudi u BiH i ljudi sad već puno znaju i nastavit će postavljati pitanja.

Kao prvo, ja vas nikada nisam mogla pozvati da dođete i budete gost u mojoj kući jer ja nisam znala niti da vi postojite dok me tadašnji ambasador u Holandiji nije zamolio da se sretnem s vama. Sastanak je održan u mojoj kući zbog inzistiranja na diskreciji, jer vi tada niste željeli da o njemu bilo što sazna Amir Ahmić, bošnjački oficir za vezu s Tribunalom, kojemu je direktni šef predsjednik Bakir Izetbegović – kao uostalom i vama. Sad ga u vašem intervju hvalite, a tad ste se od njega skrivali. Toliko o vašoj dosljednosti. I kratkom pamćenju.

Kao drugo, velika je neistina to što govorite o honorarima koje je navodno tražio Džefri Najs. S vama svakako o tome nikad nije govorio pa ne znam otkud vam podaci. A vi s njim niste o tome mogli direktno ni razgovarati, jer ne govorite engleski. Kao treće, to što govorite o tome da vas sir Džefri nije uvjerio da postoje novi dokazi za otvaranje revizije je opet indikativno kada je riječ o vašim namjerama, a možda i o vašoj stručnosti. Ako vam netko kaže da na Tribunalu ima na stotine dokumenata koje je Karla del Ponte (Carla) zaštitila 2005. godine u dogovoru s Rasimom Ljajićem i da su ti dokumenti još uvijek zaštićeni, ali da BiH kao država zasigurno te dokumente može tražiti legalnim, legitimnim i institucionalnim putem – a vama to izgleda niti dan-danas još nije jasno – što je nama misliti o svemu onom izgubljenom vremenu na sastanku s vama – navela je Tromp.

U nastavku njenog pisma Mahmutoviću stoji:

– To što vi govorite u intervjuu mogu shvatiti kao vaš pokušaj da opravdate neopravdivo, a to je da ste svi vi koji ste savjetovali predsjednika Bakira Izetbegovića radili na tome da revizije nikad ne bude. /…/

Naš zaključak je da vi koji direktno radite s predsjednikom Izetbegovićem (Elvir Čamdžić, Amir Ahmić i vi) NIKADA niste radili niti željeli raditi na reviziji. Ali zbog konstantnog pritiska od strane sir Džefrija vi ste se u jednom trenutku morali početi pretvarati da ste počeli raditi. Naime, naša poruka predsjedniku Izetbegoviću je bila: “Možda vi nešto radite na reviziji, što mi ne znamo, ali ako radite ili ne radite, nećete moći izaći pred bošnjački narod 26. februara 2017. i reći: “Radili smo, ali nismo našli novih dokaza i za reviziju nema formalnih uvjeta”. Zbog tih naših pritisaka ( i pritisaka bošnjačkog naroda, M. B.) vi se morate praviti da radite, ali ste se za neuspjeh revizije osigurali s nekoliko strana – napisala je dr. Tromp.

To što pokušavate ocrniti Najsa i mene neće vam pomoći da se očistite od povijesne odgovornosti za prevaru vašeg naroda!

Dr. Tromp je u pismu Izetbegovićevom savjetniku obrazložila i svoje navode o tome kako se Izetbegović “osigurao”:

KAO PRVO: NEMATE AGENTA. Jer kako objasniti to da u februaru 2016. (samo dva mjeseca nakon našeg sastanka u mojoj kući u Hagu u decembru 2015.) Amir Ahmić povezuje Muniru Subašić i Murata Tahirovića s Dominikom Švarc za pravno mišljenje o statusu agenta, pa kad oni dobivaju njen odgovor, šute o tome, a šuti i Ahmić koji ih je povezao. Mi to tumačimo tako da ste se vi svi uplašili poslije sastanka u Hagu s nama da revizija ima šansu pa ste se potrudili da te šanse srežete u korijenu. Jer, možda je i razumljivo da žrtve imaju svoje vlastite razloge da znaju o statusu agenta i o šansama za reviziju, ali ovaj slučaj je nešto što samo DRŽAVA može pokrenuti. (Napomena: Munira Subašić je nepismena žena, nema govora da je od nje krenula ikakva pravna inicijativa, ona je samo jedan od Izetbegovićevih pijuna. M. B.) Ako su žrtve to i tražile na svoju ruku, pitanje je što su ovo dvoje velikih prijatelja Ahmića napravili s tim pravnim savjetom. Da li su to pravno mišljenje podijelile s vama u uredu predsjednika?

Gospodin Softić je meni rekao u prisustvu Dominike Švarc da Subašić i Tahirović niti njega nisu upoznali s tim pravnim savjetom, nego su odmah u aprila došli k njemu i rekli mu da i na svoju inicijativu pita MSP da li on može biti agent i u postupku revizije. I on je to uradio!!! I dobiva negativan odgovor u maju 2016. I baš istog tog maja, predsjednik Izetbegović ga angažira da počne raditi na reviziji!?

Ali to nije sve. Dok bošnjačka javnost ništa o tome ne zna, gospodin Ivanić zna. I on šalje u julu 2016. svoje sad već znano pismo registraru MSP-a o statusu agenta i proceduri kako se agent postavlja. Vi ćete se sjetiti tog pisma vrlo dobro jer vas je bivši ambasador nazvao po primitku tog pisma i pitao što da radi s tim. On je to pitao s dobrim razlogom, jer niti jedan član Predsjedništva ne može slati pisma na svoju ruku bez suglasnosti druga dva člana. On vas je zatekao na godišnjem i vi ste mu rekli da proslijedi pismo MSP-u.

I sad nakon tog jula 2016., kad se priča s agentom Softićem završava negativno za njega i za bošnjački narod, vi i vaše kolege savjetnici i oficir za vezu savjetujete predsjednika da formira tim sa Softićem kao agentom. Amir Ahmić i vi ste oboje dio tog tima. Što to govori o vašim (zlim?) namjerama? Jer vi radite na reviziji, a znate da nemate agenta? I počeli ste raditi na reviziji kad ste se osigurali sa tri strane da nemate agenta. Bilo je i tad načina da se ovaj problem s agentom riješi, ali nitko ga nije niti pokušao riješiti s vaše strane. Stvara se domaći tim, ali i strani s profesorom Dejvidom Šeferom (David Sheffer) zaduženim za pisanje revizije. U momentu kad se sir Džefri i ja uključujemo u rad kao savjetnici domaćem timu krajem decembra 2016., mi smo zatečeni kako nema nikakvih naznaka što to radi profesor Šefer. U isto vrijeme vi otvoreno branite Softiću da radi s Najsom i tjerate Softića da potpiše dokument pri primitku Šeferovog nacrta revizije da ga ne smije dijeliti ni sa kim.

KAO DRUGO: TEKST REVIZIJE NIJE ADEKVATAN DA OTVORI VRATA MSP-a. Vaša taktika je bila ovakva:
1. Da revizija nikad ne zaživi jer Softić i onako nije agent
2. Ali ako kojim čudnim čudom bude zaprimljena, onda će biti takve kvalitete da ne zadovoljava formalne i kvalitativne kriterije pa će biti u startu odbačena.

Mi smo dali naš savjet pismeno Softiću u januaru i februaru 2017. iako smo znali da od revizije nema ništa. Da smo pogriješili u procjeni, mi bismo bili prvi da vam čestitamo i sve zaboravimo. Međutim, najgore slutnje su se obistinile. Vi od početka svi radite da REVIZIJE ne bude. Čak biste bili u stanju i prešutjeti krajnji rok da nije bilo naših konstantnih pritisaka na predsjednika Izetbegovića putem pisama i e-maila preko vas i drugih ljudi u njegovom okruženju. Ali pripremili ste i klasičan Ahmićev odgovor za neuspjeh – “ZA SVE MOŽEMO NA KRAJU KRIVITI SUD I U OVOM SLUČAJU REGISTRARA!”

KAO TREĆE: DISKREDITIRATI NAJSA. Treći cilj je bio ipak nekako uvući Najsa u pripremu revizije, tako da i on bude suodgovoran za vaš planirani neuspjeh pa da mu tako začepite usta. Ili čak da njega na kraju okrivite za to. Vaša taktika je bila toliko providna da je nama trebalo dva dana da je provalimo. U tome nam je jako pomogla iskrenost Sakiba Softića i Dominike Švarc, s kojom je Ahmić svakodnevno bio u kontaktu dok je ona, kao, trebala raditi, tj. pretvarati se da radi s Najsom. To što vi sad pokušavate ocrniti sir Džefrija i mene za to što smo vam onemogućili da varate vaš vlastiti narod, neće vam pomoći da se izvučete iz kaosa koji ste stvorili. Niti će vam pomoći da se očistite od povijesne odgovornosti za ovu prevaru. Jer, ako niste htjeli ili mogli, što niste narodu objasnili da nećete. Mogli ste objasniti razloge zbog kojih mislite da je bolje da se ne ide na reviziju. Nego ste učinili puno veću štetu ovim neiskrenim pokušajem.

Dopustili ste da vas vodi Ahmić sa svojom patološkom opsjednutošću sa sir Džefrijem, jer je Ahmić davno shvatio da mu upravo sir Džefri kvari račune kako da izmanipulira rad Tribunala, MSP-a i odgovornosti za genocid u korist počinitelja genocida – navodi dr. Tromp u pismu Izetbegovićevom savjetniku.

Savjet predsjedniku: Na kraju pisma dr. Tromp napisala je i zaključak Mahmutoviću:

– Prvo, ako imate imalo pragmatičnosti, onda ćete savjetovati predsjedniku Izetbegoviću da OTPUSTI SVE VAS KOJI ste ga savjetovali o reviziji. Ako vas predsjednik Izetbegović ne otpusti, ONDA ZNAČI da ste upravo radili ono što vam je on naredio i što je on želio. Drugo, da bi pokazao svoje dobre namjere, predsjednik Bakir Izetbegović bi sad trebao objaviti i CIJELI TEKST revizije. Tada ćemo svi skupa moći vidjeti kolike su bile šanse da OVAJ TAJNI TEKST REVIZIJE USPIJE. Ne objavite li tekst revizije, svi ćemo zaključiti da nikad na njoj niste niti ozbiljno radili i da vas je sram pokazati narodu što tamo ustvari piše – kaže se na kraju pisma dr. Nevenke Tromp.

Izvor: Avaz

(Dodatna oprema teksta – I.H.)

CRTICA O PONIŽAVAJUĆEM ODNOSU SDA I IZETBEGOVIĆA PREMA PROF. DR. BOYLE-u

Valja napomenuti da je prvi zastupnik naše tužbe na Svjetskom sudu pravde bio prof. dr. Francis A. Boyle, svjetski ekspert međunarodnog prava. On je na Svjetskom sudu dobio dva sudska naloga kojim ICJ (Svjetski sud pravde) naređuje bivšoj Jugoslaviji obustavu agresije i genocida u RBiH.

Prof. Boyle je namjeravao ukinuti genocidnu RS, ali je grubo otjeran iz našeg advokatskog tima. Zamijenili su ga Trnka i Šaćirbegović. Iz advokatskog tima izbačena je i Vasvija Vidović.

Prof. Boylea su prvo ukivali u zvijezde, a onda potvrili lopovom, klevećući ga za pronevjeru novca kojeg mu nikad nisu ni dali, jer je on sve poslove na ICJ radio pro bono, to jeste besplatno.

Kada se približio rok za Reviziju, prof. Boyle je javno optužio Sakiba Softića, glavnog agenta na ICJ i njegovog naredbodavca Bakira Izetbegovića, da su sbotirali nastavka spora jer za desetak godina nisu prikupili ni jedaan novi dokaz.

Ne znajući da je Bakir Izetbegović uništio mogućnost Revzije i to planski, svjesno i namjerno, prof. Boyle se nudio Izetbegoviću da pokuša spasiti što se spasiti može. Izetbegović ga je odbio valjda u strahu, iako toliki drski velizdajnik i saboter pravde, da se ne bi s prof. Boyleom tako lahko proveo kao što se proveo s većinom od nas koji smo ga nagradili.

U međuvremnu, prof. Boyle nije odustao od Bosne ni prava, mada je na sve moguće načine ponižen, a uskraćena mu je i mogućnost obnavljanja bh-pasoša.

Plan rasturanja hiljadugodišnje države Bosne se nastavlja sve bržim tempom.

NA ISTI PONIŽAVAJUĆI NAČIN, SDA JE IZ ADVOKATSKOG TIMA IZBACILA I VASVIJU VIDOVIĆ, A KADA SU JE HTJELI UBACITI U ONAJ LAŽNI ZA REVIZIJU, ODBILA JE

Uvažena pravnica Vasvjia Vidović je izbačena iz našeg advokatskog tima na isti način kao i prof. Boyle – naprasno i bez obrazloženja, bez ikakve zahvale za dotašnji usješn rad na ICJ u zastupanju pravnih interesa Republike BiH.

Na njeno mjesto je došao Sakib Softić.

Softić je kasnije, kada je propast Revizije bila na vidiku, pozivao gospođu Vidović da se uključi u tim za Reviziju, nudio nadoknadu za učešće u radu time, ali ona je tu ponudu odbila jer se Revizija za preostalo kratko vrijeme nije mogla kvalitetno napraviti. Ona je odbila učešće u timu i zbog neslaganja oko sastava advokatskog tima i svojih principijelnih, kritickih stavova prema stanju pravosudja. Pravnica Vidović se nije slagala ni sa političkom opcijom SDA, niti sa SDA pogledima na pravosuđe, stanjem u pravosuđu, kao i načinom na koji je SDA na čelu sa Izetbegovićem i Softićem pristupili Reviziji sabotirajući pravo i pravdu.

Na kraju valja dodati da je Sakib Softić za svoje sabotiranje Revizije stavio u svoj džep 100.000 dolara, da je Bakir Izetbegović nagrađen, kao i njegov avjetnik Mahmutović naa kojeg je pokušao svaliti svoju krivicu.

Prof Boyle je radio besplatno.

SKANDAL KOJI POTRESA BOSNU U VEZI SA SVJESNOM SABOTAŽOM I VELEIZDAJOM NASTAVKA SPORA ZA GENOCID PROTIV SRBIJE ZA GENOCID NA SVJETSKOM SUDU PRAVDE OD STRANE BAKIRA IZETBEGOVIĆA – SDA I ISLAMSKE ZAJEDNICE

Nepobitni dokazi svjesne sabotaže veleizdaji, laži obmana Bakira Izetbegovića i njegovih pobočnika

* Bakir Izetbegović je pred nastavak sabotiranog nastavka spora na Svjetskom sudu pravde slao u Beograd dvojicu kurira – Denisa Zvidića i Safeta Softića kako bi Vučića informirali da neće biti nastavka spora ne Svjetskom sudu pravde protiv Srbije i Crne Gore za genocid. Za tu veleizdaju bi u svakoj normlnoj državi visio na banderi ili bio na doživotnoj robiji.

+ Prof Francis A. Boyle, naš prvi zastupnik na Svjetskom sudu tvrdi kako je Tužba RBiH sabotirana od kako ju je podnio Svjetskom sudu 1994.

  • Taman i da slučajno nisu slali muštulukdžije Vučiću u Beograd da Revizije neće biti, SDA je učinola sve da ne bude nastavka spora na Svjetskoms udu pravde – baž po želji Vučića

Safet Softić je išao u Beograd Vučiću na muštuluk o sabotaži u svojstvu potpredsjdnika SDA i ali i kao viski dužnosnik Islamske zajednice. Bio je predsjednik Sabora u mandatu od 2012. do 2014. a nakon ove posjete Vučiću, postao je predsjednik Sabora IZ.

Izetbegović je priznao kasnije da je lagao, ali je odgovornost za ovu podlu veleizdaju i obmanu, svalio na pleća svoga svajetnika Dževada Mahmutovića kojeg je kasnije unaprijedio. Safet Softić je posatao novi stari predsjednik Sabora Islamske zajednice.

Iako je riječ o teškom krivičnom djelu, Islamska zajednica je preko svojih tellala pokušala od Izetbegovića napraviti sveca, tražila od imama da po džamijama veličaju B. Izetbegovića i njegovu izdaju – tvrdnjom da je to dobro za Bošnjake.

Reis Kavazović uručuje odluku o imenovanju Safeta Softića, potpredsjednika SDA, na mjesto predsjdnika Sabora Islamske zajednice – kao nagradu za veliezdaju nastavka spora protiv Srbije i Crne Gore za genocid.
SDA i Islamska zajednica su od početka spora sabotirale Tužbu. Oprostile su genocid i urbicid, dovele ćetničkog vojvodu čak u Srebrenicu i zakitile ga Cerićevim cvijetom

Safet Softić, potpredsjednik SDA je i dalje predsjednik Sabora IZ.

Skandal oko slanja Izetbegovićevih kurira Vučiću izbio je nakon interviewa koje je vlasnik Face TV Senad Hadžifejzović nedavno imao sa Vučićem u Beogradu.

Hoće li Izetbegović, Softić Zvizdić imati zehru obraza pa podnijeti ostavke, a nekad u budućnosti biti krivično gonjeni za ovu sramnu veleizdaju? Hoće li odgovarati i Sakib Softić, lažni agent koji je sabotažu pravde naplatio stotinama hiljada maraka, a u posljednjoj je inkasirao 100.000 dolara, svjestan obmane i svoje i Izetbegovićeve?

Izetbegovićevi kuriri Safet Softić i Denis Zvidić koji su muštulučili Vučića (četničkog vojvdu) U Beogradu kako je nastavak spora protov Srbije na Svjetskom sudu za genocid – samo igrakaz, obmana i laž. Ima li iko od aktera zehru obraza pa da se ubije

Taj interview je izazvao kritike u javnosti. Hadžifejzović smatra da su negativne ocjene uslijedile zbog pitanja Vučiću da li su Izetbegovićevi kuriri dolazili kod njega da bi ga obavijestili da nastavka spora na Svjetskom sudu neće biti uz poruku Izetbegovića da on samo igra igru. To pitanje i odgovor Vučića SDA-mediji su prešutjeli.

– Nikada na to ne bih odgovorio, časni ljudi čuvaju i svoj i tuđi obraz – odgovorio je Vučić na pitanje Hadžifejzovića je li tačno da je Izetbegović slao emisare u Beograd prije sastanka u Vijećnici.Hadžifejzović pita:

– Iz intervjua sa Vučićem zašto svi izbjegavaju jedno, ako nije i ključno pitanje i ključni odgovor, pitanje je bilo: da li je Bakir Izetbegović poslao u Beograd emisare, izaslanike, svoje predstavnike da Vučiću prenesu ovu poruku:

Vučić odgovara na pitanja Hadžifejzoviću kao gost dva puta u kratko vrijeme; Kao sa Izetbegovićem, Zvizdićem, Softićem, Cerićem i tolikim drugim, a baška Izetbegovićem, evo i sa Vučiće, TV novinar je često ćaskao, ali nije otkrivao mnoge tajne za koje je sigurno znao, sve dok mu SDA-ovci nisu povrijedili njegovu sujetu

„Organizovat ću u Vijećnici ovu predstavu za narod i slagati svoj narod da ću ići u reviziju presude protiv Srbije za genocid u Srebrenici. Ti, Vučiću, nemoj reagovati jer od toga nema ništa. Idem samo da odigram“. Ovo niko nije prokomentarisao i sva paljba komentara, analiza, osuta po nama, po meni je isključivo zbog ovog odgovora organizovana, naravno od stranke SDA, te skupine, sekte, odmetnika, šta su već – rekao je sinoć Hadžifejzović.

Hadžifejzović je rekao je i ovo:

– Da, Bakir Izetbegović prije prevare u Vijećnici, u Beograd je poslao dvojicu emisara, poštara, tada svoje najbliže saradnike Denisa Zvizdića i Safeta Softića. Da, Vučić je u intervjuu potvrdio, to jest nije demantirao da je dobio poruku da ne reaguje nakon prevare u Vijećnici. Da, nakon sastanka Zvizdića i Softića sa Vučićem, Izetbegović je organizovao prevaru, probudio svjesno nadu porodicama, građanima Srebrenice i BiH i objavio reviziju. Da, Vučić nakon Vijećnice nije, ili je sasvim blago usput reagovao na historijski skup u Vijećnici na koju su na prevaru došli mu i reis i politički protivnici. Dakle, po dogovoru.”Hadžifejzović podsjeća da je u svoje emsije tada dovodio ugeldne pravne stručnjake i znalce. Nažalost, među njima nije bilo profesora Francisa A. Boylea, prvog zastupnika naše Tužbe na ICJ koji je odstranjen jer bi taj spor dobio. Pa i na osnovu onog što je dobio, možemo ukinuti genocidnu RS, ali SDA i IZ to ne daju.

Infrmirali smo jutros prof. Francisa A. Boylea, našeg prvog zastupnika na ICJ po tužbi RBiH protiv SCG za agresiju i genocid o ovoj aferi.

Prof. Boyle je inače prvi javno prozvao Izetbegovića i Softića (prije toga i ostale) za sabotažu.

Prof. Boyle je odmah odgovorio:

“Tužba koju je Bosna podnijela na Svjetskom sudu za genocid protiv Jugoslavije sabotirana je sve stalno manje više od kada sam u januaru 1994. postavljen za agenta RBiH. O tome imate dokumentiranu historiju u mojoj novoj knjizi “Zaustavljanje genocida Srba nad Bosancima!” (Bihać, 2021).

Nakon što su Revizijom tužbe sabotirali Izetbegović i Softic, odlučio sam napisati ovu knjigu kako bih dokumentirao dugu historiju sabotaže tužbe još iz 1994. “

Francis A. Boyle

Profesor međunarodnog prava, generalni agent za Republiku Bosnu i Hercegovinu sa vanrednim i punomoćnim ovlastima pred Međunarodnim sudom pravde.

Hoće li prof. dr. Francis A. Boyle koji je ukazivao na vrijema ove lopovluke oko sabotiranja Tužbe biti u prilici da na bosanskim medijima svjedoči o tome? Hoće li neko pročitai njegovu knjigu? Hoće li mu biti vraćena mogućnost da obnovi svoj BH-pasoš i dođe u Bosnu kao njen zaslužni građanin?

Prof. dr. Francis Boyle je dodao:

Imam mnogo Prijatelja u SDA iz vremena rata i genocida protiv Republike BiH. Iz tog razloga, postao sam doživotni član SDA Chicago. Bio sam i počasni gost za Mlade muslimane na večeri s njima u Sarajevu. SDA će sada morati izvući odgovarajuće zaključke o svom budućem vodstvu. Fab.

SDA na čelu sa Izetbegovićima i Tihićem je izigrala i ponizila, uvrijedila i obmanula prof. Boylea manipulirajući s njim, njegovom titulom i znanjem, zaslugama za našu državu RBiH i na kraju ga odbacila.

Mene je stid!

Samtram da bi Hadžifejzović pod hitno terbao razgovarati sa prof. Byleom.

Pogledajte šta o aferi kaže Hadžifejzović

SDA je pokušala demantirati Hadžifezovića, ali taj demantij je ustvari sve potvrdio – da su Zvizdić i Softić po priavtnoj SDA lniji bili kod Vučića, da su razgovarali o (odustajenju) od Revizije.

“Demantij” SDA demantira prakse same SDA. Bakir Izetbegović je svjesno obmanuo javnost da će biti Revizije, iako je sve uradio daje ne bude.

Učinio je sve kako bi Vučiću i Dodiku bilo po volji. Time je SDA spasila i genocidnu RS i genocidnu Srbiju.

Kolika je šeher Banja Luka CIGLA KAO BIJELA TRAKA

Pred Dan oslobođenja Banje Luke 22. april, dolazak Vučića i ekipe na razgovor s Dodikom o „zajedničkim projektima,“ zaboravljeni i od Sarajeva žrtvovani Banjalučani muslimani u strahu i zebnji očekuju resplet oko Dodikovog projekta mirnog razdruživanja – iza kojeg stoje i beogradski arhitekti

„Ili uteći iz okupiranog grada, ili se prijaviti u četničku vojsku“

Banjalučani muslimani Bošnjaci su prestravljeni „non paperom“ i Dodikovim praktičnim poslovima na „mirno“ razdruživanje koje vodi na „autostradu“ u kojoj će potpuno nestati jer je to put u novo krvoproliće i njihov potpuni nestanak. Strah ih je jer su ponovno prepušteni sami sebi bez izgleda da spase svoje živote.

Razvaline džamije Ferhadije 1992. – slijedi li progon i pogron Banjalučana, ponavjanje genocoida i urbicida
(Photo: Bedrudin Gušić)

Banjalučki muslimani osjećaju veći strah od onog 1992. i kasnije, ne bez razloga. Tada nisu mogli povjerovati da su zajedno sa svojim Šeherom izdani od strane svog združenog nadri-političko-vjerskog vodstva. Sad imaju  gorko iskustvo i potvrdu.  

Malobrojni su nekako preživjeli genocid nad gotovo čitavom populacijom muslimana – ubojstvima, odvođenjem u logore, otimanjem imovine, rušenjem džamija, poniženi bez ikakvih građanskih prava i slobode. Preživljavali su, jer život u strahu za život i nije život. Njhove političko-vjerske vođe u Sarajevu halalie su i njih i Šeher Banju Luku koalicionim partnerima u SDS-u, udarile na tu izdaju muhur u Daytonu. U najraseljenijem gradu ne samo u Bosni, o(p)stala je šačica muslimana, što onih koji su predeverali sve strahote genocida u svom otetom gradu, što onih koji su se usudili vratiti u svoj grad.

Strah kojeg žive decenijama, sada postaje još jači i nepodnošljiviji jer su i dalje zaboravljeni od svojih političko-vjerskih vođa. Oni nikad nisu došli u Banju Luku da bi sa srpskim vlastima razgovarali o poboljšanju položaja muslimana Bošnjaka, „održivom povratku“ nego bi ponekad svrati u džamiju na džumu po jeftin politički poen.

Tadašnji predsjednik države Alija Izetbegović nikad nije došao u Banju Luku, a njegov sin je bio dva-tri puta u džamiji Ferhadiji, biva na džumi.

Bivši reis Cerić dolazio je po Dodikovu sadaku u Banju Luku da bi iskamčio od njega dva posto vrijednosti džamije Ferhadije. Cerić je za tu sadaku javno hvalio Dodika ne samo muslimanima Bosne, nego i čitavog svijeta.  

Ustavni sud BiH u kojem sjede suci po mjeri svoje poslušnosti svojoj partiji SDA-u presudili su kako banjalučke džamije nisu srušili srpski mineri.

Dodik, kojemu smetaju mujezini jer „arlauču“, prodaja nekretnina u Banjoj Luci slabo ide, dijeli ponovo sadaku Muftijstvu banjalučkom, muftija zijareti i Dodika i Cvijanovićku o 9. januaru, sliaju se na sastancima bez državnih znamenja. Ne smeta im kriminal u prodaji vakufske imovine. Nisu ni mukajet što se banjalučki muslimani bude u gradu sa ulicama srpskih junaka, mitova i četnika. Genocid niko i ne spominje. Potpredsjenik RS iz redova Bošnjaka okružio se sa četrdest savjetnika, ali niti ga ko benda niti sluša. Zastupnici Bošnjaci u Narodnoj skupštini ne žive u Banjoj Luci ni za Banjalučane. Dođu na sjednice, uzmu  dnevnice, paušale i plaće, nestanu, a muslimane Bošnjake ostave sa njihovim strahovima i problemima…

Po naredbi Nenad Stevandića, Banjom Lukom je za vrijeme četničke strahovlade kružio “Crveni kombi” kojim su nezakonito uhapšeni muslimani i katolici odvođeni u logore i smrt. “Crvneni kombi” je dovano parkiran pred Parlamentom dejtonske Bosne u Sarajevu, a Stevandić se komoda u skupštinskim klupama, laje na državu, uz enormne privilgije četničkog parlamentarca u koalciji sa kolegama iz SDA

Uz sve to, tu je ponajgori strah od Dodika, od njegovog za sada nezaustvaljivog atakiranja na Državu, vjeru i jezik Bošnjaka, njihovo pravo na život i slobodu, ne što je toliko Dodik jak u svom kabadahijskom, nasilničkom atakiranju na njih i Državu, nego što u tome ima podršku SDA i HDZ, pa tako i blagonaklonost međunarodne zajednice.

SDA-IZ su prve u svijetu priznale genocidu RS. Sve vrijeme čuvaju tu zločinačku stečevinu, garantiraju joj opstanak u ime svih Bošnjaka.

Umjesto da prekine svaki odnos i komunikaciju s Dodikom, da od njega neizostavno traži potpuno poštivaje Ustava, presuda Ustvanog suda države koju razbija i uvlači u rat, SDA se obraća međunarodnoj zajednici i traži sankcije za Dodika kako bi ostala s njim u koaliciji, spašavala ga i politički i financijski, sve na račun svog sna o muslimanskoj državici.

Dok je RS i Herceg Bosne, dvojac SDA-Islamska zajednica ima šansu za „kreposnu islamsku državu“ za koju su još 1993. napisali ustav i po cijenu i po do dva milijuna nestanka muslimana Bošnjaka s ovih prostora.

Zato je muslimane strah, pogotovo one u RS i pogotovo one u Banjoj Luci.

Taj strah se pojačava do beznađa i očaja nekim išaretima srpskih nacista koji slijede Dodikovu pogubnu politiku za koju niko nema pravi odgovor, ne za to što ne postoji, nego što im je stalo baš do takve politike.

Banjalučani koji žive u stanovima davno su poskidali pločice sa svojim imenima sa ulaznih vrata. Misle kako bi time, makar za koji tenutak produljili vrijeme dok ih neko ne prokaže i dok ih nacisti na silu ne odvedu u mrak i nestanak, ako već ne ubiju na pragu.

Dodikovi nacisti ništa ne prepuštaju slučaju.

Ispred vrata svojih stanova mnogi su jutrom zatekli ciglu. Prepadnuti, smatraju da je to obilježavanje njihovih stanova da bi se tačno znalo koga treba odvesti na put bez povratka, da slučajno ne bi bihuzurili Srbe stanare lupanjem ili provaljivanjem njihovih vrata.

Crvene cigle kao bijele trake nekad.  

Uznemiren i preplašen, jedan Banjalučanin musliman se obratio svome imamu u džamiji sedmog dana Ramazana. Obojica pod abdestomm, u Božjoj kući, s Božjim riječima na usnama, u postu kada se vodi džihad sa samim sobom, svojim egom, strahovima. Ali strah očiju nema i prepadnuti zaboravlja sve ljudske i Božje zakone da bi spasio goli život, čak i dok uči Božje riječi u džamiji.

Džamija je nova, obnovljena i čista. Na ikindija namazu dvoje-troje džematlija i hodža.

Oprost genocida i urbicida, – tradicionalno dobra suradnja Islamske zajednice sa Dodikom: Cerić hvali Dodika muslimanima svijeta kao dobrotvora za sadaku od dva posto vrijednosti obnove srušene Ferhadije: Dodiku smeta arlaukanje sa Ferhadije. a IZ ne smrde njegove marke Dodiku smeta i država ,koju muze i njena znamenja, Ceriću ne smetaju ona pod kojima je počinjen genocid i gencid urbicdom
Radost i zahvalnost muftije Banjalučkog za Dodikovu sadaku: mnogoj je ulemi draža i Dodikova šaka maraka i od dina i imana i od države, i muslimana. Da ne bi Dodiku iz hatora izašli, sklanjaju pred njim državna znamenja, odazivaju se na prijeme povodom neustvanog dana genocidne RS Tako, negatator genicida postaje dobrtvor i partner

Jedan od muslimana pred Mukabelu (učenje Kur'ana) obraća se učenom imamu. Strah ih je obojicu potopio, niko ga i ne spominje, zrcali se na njihovim licima. Znaju obojica strahu uzrok.

–        Šta ćemo efendija? pita džematlija.

–        Ja ću ili uteći, ili se prijaviti u srpsku vojsku! odgovara imam.

Nejma druge!

Na te najniže duhovne grane je spao čak i imam koji bi morao biti uzor džematlijama, najuporniji sljedbenik Božjih zakona i uputa.

Da nejma druge, potvrdili su nedavno i brojni muslimani Bošnjaci koji su zdimili u Beograd po vakcinu da bi spasili goli život jer su u svemu prepušteni i izdani od onih koji su plaćeni da se brinu za njih, njihvo zdravlje i živote.

Banjalučki hodža samo slijedi takve. Druge mu nejma! Ni njemu, ni džematlijama.

Umjesto riječi Mladog muslimana Alije: „Mirno spavajte, rata neće biti. Za rat je potrebno dvoje,“ do nas dopiru riječi koje lede krv u žilama a izgovara ih njegov sin Bakir koji kaže da „ne kaže kako rata neće biti.“ I, on, kukavica i saboter, kaže da će stati ispred onih koji poste od sabaha do akšama, pa kao vojskovođa predvoditi vojsku s praćkama ili „tandžarama.“  Laže! Dok patriote, među njima Bošnjaci, nemaju ni praćku za obranu od ubojite srbijanske i Ddodikove ratne mašinerije, Bakir odobrava Cikotiću, Turkovićki i Mehmedagiću da Dodikupotpišz dozvolu za dodatno opremanje genocidnog MUP-a RS vojnim naoružanjem, sada mitraljezom na daljjnski kalibra 12,8 mm.

Izmanipulirane i ponižene žrtve genocida odlukom SDA i Islamske zajednice kite četničkog vojvodu Vučića Cvijetom Srebrenice kao znak zahvalnosti za negiranje genocida, kao znak priznanja za njegovu fašističku prijetnju da će za jednog Srbina ubiti sttinu muslimana. SDA i IZ, na Vučićeva usta ponavljaju onu čuvenu pruku Alije Izetbegovića: “Mirno spavajte, rata neće biti!” Banjalučani, i ne smo oni, odavno ne spavaju mirno. Pred njima je alternativa ili pobjeći na vakat, ili pristupiti srpskoj vojsci, kako kaže jedan od banjalučkih imama kojemu je u Srebrenici ubijen otac

Dodik tako uz pomoć SDA ubrzano radi na ratnom razdruživanju.

Vučićev ministar Vulin poručuje da će Srbi živjeti u jednoj državi! On sebi priskrbljuje pravo koje drugim narodima uskraćuje.

Sa TV ekrana dopiru ponovljene riječi mladog četničkog vojvode Vučića, nakon što je s Dodikom pokazao svo ubojito oružje s kojim raspolaže, divio uspješnom bojevom gađanju.

–        Mirno spavajte, rata neće biti!“

Od te poruke, svjesnim muslimanima Bošnjacima i svim normalnim ljudima, građanima, posebno onima kojima je osvanula cigla pred vratima, ledi se krv u žilama.  

Prof. Francis A. Boyle o “non paperu” VRLO OPASAN TAJNI DOKUMENT IZA KOJEG STOJE VELIKE SILE

  • Ovaj tajni dokument je sličan Owen-Stoltenbergovom planu podjele Bosne. Taj plan sam sabotirao. Rekao sam tada Aliji Izetbegoviću, a ponavljam i sada; kao što ne bi preživjeli Owen-Stoltenbergov plan, tako ne bi preživjeli ni ovaj dokument ako bi bio proveden u praksi, bez obzira na moguće garancije velikih sila …
  • “Non paper” je nastao u daleko moćnim državama od Slovenije
  • Da li Trumpova supruga Melanija, porijkelom Slovenka, ima ikakvu vezu sa “non paperom?”

Danas smo sa prof. dr. Francisom A. Boyleom, ekpertom međunarodnog prava, autorom i zastupnikom naše Tužbe na Svjetskom sudu pravde protv Srbije i Crne Gore razmijenili više e-mailova u vezi sa tajnim dokumentom “non paper” koji kruži među konzervativcima u EU, moguće i šire, a koji se pojavio i u medijima, te izazvao burne reakcije.

Izdvajamo nekoliko mišljenja prof. Boylea koji je kao nekadašnji savjetnik odvraćao Aliju Izetbegovića i od Owen-Stoltenbergovog plana, spasavao naš izlaz na Jadran, bio potpisivanja Daytona, koji se nudio Bakiru Izetbegoviću da spasi nastavak spora RBiH protiv SCG kojeg je Bakir Izetbegović sabotirao, a pomoć uglednog pravnog eksperta i našeg prijatelja odbio, kao što je činio i njegov otac

Prof. Boyle pretpostavlja kako je “non paper” nastao u daleko moćnijim državama od Slovenije i drugih koje se dovode u vezu s njim. Slovenija je tu pismonoša.

Prof. Boyle smatra kako je “non paper” u osnovi, Owen-Stoltenbergova mapa iz 1993. godine koju su podržali i cijela EU, i UN i Amerikanci. Prof Byle tvrdi kako je taj plan javno sabotirao. Smatra da ga je ćak i zaustavio. Iako je američka Ambsada u Sarajevu saopćila da stoji iza suvereniteta BiH, prof. Boyle smatra da vukovi ne mijenjaju ćud. To je je bio i Trumpov plan njegovog povratka na Balkan prekrajanjem granica, razmjenom tritorija. Profesor Boyle prepostvalja da ćemo uskoro znati da li o Amerikanci zaista i misle ono što je Trump planirao, ili što izjavljuje njegov Ambasdor u Sarajevu.

Prof. Byole primjećuje kako se planu iznesenom u „non paperu“ raspravlja tiho i iza kulisa u diplomatskim krugovima.

To je izuzetno opasno,” kaže!

Upozorava: “Što se tiče novog rata, baš briga velikih sila o tome! To potvrđuje povjesnim činjenicama kako je po Owen-Stoltenbergovom planu bilo predviđeno da 1,5 do 2 miliona Bosana bude izloženo etničkom čišćenju uprkos činjenici da smo već do tada imali dva miliona Bosanaca žrtava etničkog čišćenja.  Svi Evropljani, Ujedinjene nacije i Amerikanci pod Clintonovom podrškom su to podržali, uprkos onome što je Clinton govorio u javnosti.” (Nota bene, Izetbegović je taj plan iznio na Bošnjački sabor, ali je odbačen.)

Prof. Boyle pretpostavlja da su Amerikanci pod Trumpom možda koristili čak i njegovu suprugu Melaniju kao trojanskog konja za ovaj opasni plan. Videćemo šta će Bidenova Vlada uraditi s tim Trumpovim planom, da li i Bidenova administracija misi drugačije nego Trump.

“Ali zapamtite, ne možete vjerovati njihovim riječima! Ovo je veoma opasno!” tvrdi prof. Boyle koji ponavlja kako su prijedlozi izneseni u “non paperu” morali iz neke od država članica EU koje su moćnije od Slovenije koja očito ganja tuđe interese.

Prof Boyle podsjeća i upozorava: “Kao što sam rekao Izetbegoviću u to vrijeme za Owen-Stoltenbergov plan, to kažem i sada za “non paper” i predloženu mapu; mi (Bosanci, Bošnjaci, op. prev.) nikada nećemo preživjeti ovakva prekrajanja bez obzira šta ko izjavljuje i šta piše u novinama ili mapi.

Upoznali smo prof. Boyle i sve češćim spominjanjem propalog Aprilskog paketa ustavnih reformi. Danas je i Denis Zvidić, desna ruka Bakira Izetbegovića, na sesji “Kruga intelektualaca 99” spominjao mogućnost povratka propalom aprilskom paketu . O toj opasnoj ideji, prof Byle je pravnički jasan i nedvosmislen:

“Aprilski paket je posredni korak za RS da se otcijepi, proglasi nezavisnost, a zatim se pridruži Srbiji da tako stvori Veliku Srbiju. Očito su u pitanju nečasne radnje.”

da se priključi Srbiji i tako stvori Veliku Srbiju.Dzana Hazim sent Danas u 18:13Zadnja rečenica: Dodali bismo – opasan je kao i non paper.

(“The April Package is an intermediate step for RS to secede, declare independence, and then join up with Serbia to produce Greater Serbia. Then obviously skull-duggery is afoot. Fab.“)

Dodali bismo – ideje oživljavanje upokojenog Aprilskog paketa opasne su kao i “non paper.”

Ibrahim HALILOVIĆ

Dženana DELIĆ

Nelson: Dayton, konstitutivnost naroda, kompromis – zauvijek – Prof Boyle: HOLBROOKE I VLADA SJEDINJENIH DRŽAVA PRETVORILA JE REPUBLIKU BiH U PROPALU DRŽAVU

Gospodine Nelson, molim Vas idite kući! Što prije, to bolje! Idite i provodite Dayton u Sjedinjenim Državama! Ne trebamo ni Vas, ni Dayton, mi trebamo važeći ustav RBiH! Mi smo gospodari naše sudbine, mi smo vlasnici naše države i naše Kuće.

P.S. Povedite sa sobom kući i Dodika, Izetbegovića, Čovića…

(Mada ambasador Nelson razumije i bosanski, a ima i prevoditelje, evo, za svaki slučaj i na engleskom da se ne zahmete: “Mr. Nelson, please go home! The sooner the better! Do not come bacck ever! Go there and implement Dayton in the United States! We don't need you, we don't need Dayton, but valid RBiH Constitution. We are masters of our destiny, we are owners of our state and House.

P.S. P.S. Take home with you also Dodik, Izetbegović, Čović… Keep them there!

Američki ambasador u BiH, Eric Nelson, gostujući u emisiji „Izvan okvira“ sarajevske N1 televizije, kazao je da je “promjena Ustava neophodna” i da će “možda biti iznenađenja o tome koje će se opcije razmatrati.“

Nelson: Džapa podignuti prst i prijetnja vječnim Dayton. Mi se ne bojimo jer u našim rukama je pravo kao najjače oružje

Nelson je međutim, rekao i ovo: ‘

– Rješenja za probleme u BiH moraju doći iz konsenzusa, kompromisa i dijaloga. Također, moramo podržavati osnove BiH, a to je Dayton. BiH je jedna država, sastavljena od dva entiteta, tri konstitutivna naroda i ostalih,” rekao je ambasador Nelson.

Tim povodom, zamolili za komentar prof. Francisa A. Boylea, experta međunarodnog prava, autora i zastupnika naše Tužbe na Svjetskom sudu pravde u sporu RBiH protiv SRJ – Srbije i Crne Gore za agresiju i genocid.

“Dayton, koji su nametnuli Richard Holbrook i vlada USA, namjerno je BiH pretvorio u propalu državu. Dayton ne funkcionise 25 godina namjerno. Dayton je ciljano i s namjerom uvijek bio ‘slijepa ulica’ za BiH i Bosance otkad je potpisan u decembru 1995. Taj zaključak je jasan i iz moje analize Daytona, koji je izložen u mom Memorandumu prava, koji sam sačinio za Parlament Republike Bosne i Hercegovine, na zahtjev ministra uništenih poslova, Muhameda Sacirbegovića, a koji se može naći u mojoj novoj knjizi ‘Zaustsvljanje srpskog genocida nad Bosancima!’ (Bihać 2021)

Prof. Boyle: Amarikanci su u Daytonu sklepali propalu državu. Dodajam (I.H.) to su uradili uz pomoć domaćih veleizdajnika koji nisu ni tada ni sada slušali uvaženog profesora međunarodnog prava i našeg prijatelja prof. Boylea. I dok Nelson trubi o dijalogu i konsenzusu, kompromisu, Dodik je beskopromisan. Upravo zahtijeva secesiju naše države, što je za hitno hašenje, pod uvjetom da i Nelson traži hapšenje! Nema razgovora sa rušiteljima države! Oni moraju u zatvor!

Profesor Francis A. Boyle

(Prevela Dženana DELIĆ)

Nažlost, taj Boyleov “Memorandum prava” nije prihvatio Parlament BiH i danas smo tu gdje smo – nigdje, na kraju puta, u mračnom tunelu, robovi u svojoj vlastitoj državu koju su nam oteli mimo prava domaći velizdajnici uz pomoć svjetskih protuha – i obrnuto. Dodik po ko zna koji put i danas traži “otcepljenje” genocidnog plijena RS što je ugrožavanje čak i Daytona i mira ne samo u Nosni. Ne, to nije predizborna poruka, to je konstanta njegove zločinačke politike. Da je pravi kao što nije, ambasador Nelson bi se odmah javno založio za hapšenje Dodika. Sa rušiteljem države, kriminalcem i separatistom nema pregovora, niti kompromisa! Dodik i svi kao on moraju u zatvor. Odmah!

Ambasador USA u Sarajevu Nelson mora znati kako postoji Ustavni zakon iz 1995. koji nam pravno omogućuje povratak Ustava RBiH ako Dayton ne funkcionira ili ako ga neka ugovorna strana krši. I ptice na grani znaju kako ga krši ko stigne, da nije proveden u cjelosti, da je ništavan. Koliko i kako ga krši, Dodik je to dokazao i danas u Narodnoj skupštini genocidne RS.

Kao diplomata, makar i u Bosni (sic!) jer ovao šalju trećepozivce, rezervu rezerve, protuhe i neznalice, daytonske papagaji, ambasador Nelson bi morao znati te i još mnoge stvari, Podsjećanja radi, slijedi komentar na njegovu nerihvatljivu izjavu.

Očito je kako nadmenom Trumpovom trećepozivcu činovniku Nelsonu nije došlo iz guzice u glavu nekoliko pravnih i praktičnih stvari ni nakon četvrt vijeka od potpisivnja i danas nevažećeg Daytona. On, prosto rečeno, lupeta o stvarima koje kao đoja zna, a ponavlja ih kao papagaj, “Dayton, entiteti, konstitutivni narodi, dogovoor, konzensus!” On se pravi kako ne zna, a morao bi znati za domaće i međunarodno važeće i neprikosnoveno pravo.. Pokušava nas nasamariti, podvaljuje nam, pa bi mu bilo bolje šutjeti, pogotovo zato što nam podvaljuje ilegalno umjesto leganog. On bez utezanja pokušava zapovijedati u našoj Kući, a za to nema ni dozvolu, niti ikakvo pravno uporište. U našoj Kući mi smo gospodari! Nelosn o kompromisu i dogovoru – a Dodik o secesiji. Kakav, bolan kopromis, tu nema kompromisa, ali ima zatvor! Nije li trpljenje takvog Dodika sramno po kreatore Daytona i po USA, pa i Nelsona! To je sramno i za nas. Čak i kada kritikuju Dodika zbog secesije, svi brane Dayton, a to znači luda kuća, propast.

Ambasador Nelson nastoji prije svoga skorog i neminovnog povratka u Washington cimentirati ilegalno stanje nametnuto u Daytonu poslije agresije i genocida, zločina koji su presuđeni na najvišim svjetskim sudovima. Svi papiri na članstvo u UN-u nose ime Republike Bosne i Hercegovine. Republiku BiH moramo ponovno imati, ona je garancija da Dodik i njemu slični neće biti mogući u RBiH, a ni stranci poput Nelsona! RBiH je naša, oni su nam je samo privremeno oteli!

Da imalo drži do nas, da drži do države iz koje nam je poslan, da poštuje domaćina, ne bi nam solio pamet, dodajući sol na ljute rane; makar bi pročitao Povelju UN-a, važeći Ustav RBiH, presude svjetskih sudova o genocodu i udruženim zločinačkim pothvatima, “ius cogens” svjetsku izvršnu pravnu normu nad normama koja zabranjuje genocid i oduzima genocidni plijen…

Da poštuje i nas i našu državu, da cijeni naše gostoprimstvo i strpljivost, da poštuje pravnu logiku i Ustav USA – američki bi Ambasador svirao violinu ili klavir, a ne gudio u daytonske gusle na jednoj struni, testerao, pilao na živce po volji nacionalista i fašista, uzurpatora naše države; svirao bi na finoj violini o pravu na našu Republiku Bosnu i Hercegovinu. To je kajda koju želimo čuti, ne samo zato što je našem uhu dopadljiva, nego zato što je to jedino ispravna kajda! To ja kajda prava! Već danas bi hapsio Dodika, ta predstavnik je najjače sile na svijetu. To bi bilo zalaganje za pravo, a ne za Dayton koji to pravo oduzima i nama i našoj državi! Dayton je velika američka sramota, a Nelson ru sramotu personalizira.

Nelson je uzeo fursata. Umjesto o pravu, on nam podvaljuje ilegalu i napravdu.

Pod krila mu pušu domaći veleizdajnici koji se zaklinju u Dayton. I danas, kada Dodik, pozivajući s ena izvorni Dayton ruši državu, oni se pozvaju na Dayton koji je crknuti, krepali prfojekat.

Bosna je makar tri puta starija od USA, pa i da nije, Bosna je našom nepobitnom demokratskom plebiscitarnom voljom suverena, naša, usprkos Daytonu i Nelsonu, Dodiku, Džaferoviću, Izetbegoviću, Komšiću, Čoviću.

Dodik danas u Narodnoj skupštini genocidne RS, gusli o izvornom Datonu, a zna da je i taj “izvorni” ilegalan. Izetbegović, Komšić, Džaferović svakom prilikm i svakom zgodom zaklinju se u vječnost RS i Daytona, mada znaju da je Dayton nagrada za genocid i UZP-e. To mora znati i Nelson. Tim negatorima prava, sudskih presuda, genocida, RS je trajna i neupitna kategorija, koja ima pravo na otcjepljenje. Zašto genocidna RS ne bi bila neupitna i Nelsonu jer on od prava više voli dogovor makar i nemogućih rogova u vreći, popuštanje, kompromis, što u konačnici znači nestanak i RBiH i nas samih. Danas je to Dodik ponovo potvrdio. Ali, Dayton nama, građanima RBiH – ne znači ništa, a ni oni koji nam ga uporno nameću. Mi smo jači od svih njih, jer u našim rukama je pravo, kao najjače moguće oružje. Nepobjedivo!

Nelsonova izjava je došla nakon zahtjeva Čovića da se mijenja izborni zakon (po njegovoj fašističkoj volji!) prije nego se promijeni Ustav. Ilegalni, daytonski!

Podučavajući tobože Čovića pravu (sic!) kako niži pravni akt ne može mijenjati najviši pravni akt (oba ileglna, nevažeća!!!) Nelson nam uvaljuje Dayton zauvijek, konstitutivne narode i fašizam, vjerujući da da ćemo nasjesti na fintu kako nam je prijatelj i nama i našoj državi, koji eto, zna šta je pravo. Boš posla! Nelson, biva, zna šta je pravno starije, a šta mlađe, a pravi se kako ne zna da je i jedno i drugo ilegalno kada je u ptanju Dayton. Bolan Nelsone, Bosna je povijesno i prvano starija i od USA, a kamo li od Daytona! Pa Referendum građana i Ustav RBiH jači su i stariji od Daytona. To je, bolan, Nelsone jače i od Amerike! Kako god, i Nelson i Zapad, i Rusija pride, žele nam uvaliti Dayton, u njemu RS, Herceg Bosnu, Čovićev fašistički ultimativni i ucjenjivački zahtjev za izbornim zakonom pa da Hrvati mogu birati samo njega ili nekog iz ustašu, poskoka iz HDZ. Oni koji čak i samo površno znaju prljave poslove međunarodne zajednice, znaju da će biti udovoljeno Čoviću, pa prvo mijenjao, ili ne mijenjan Ustav. Ako Dodik ostane u sedlu vlasti i nakon današnjeg podrivanja države i mora, to nije dokaz nemoći ni naše ni međunarodne zajednice ni Nelsona. To je naša sramota! Jer, Čović ruši državu RBiH po njihovoj volji blokadama i ucjenama. Dodik to radi na svakom koraku uz klimoglav Vučića. Stoga, Nelson nam nije prijtelj. Naši prijatelji ne mogu biti oni koji rade hinle i koji ne poštuju domaće i svjetske zakone. U ovom slučaju Nelson tobože predaje pravo Čoviću, a rezultat bi mogao biti udovoljavanje njegovom rasističkom zahtjevu. On predaje pravo Čoviću da bi nas zavarao; Nelson svjesno izigrava domaće i međunarodno pravo tvrdnjama o vječnom Daytonu. Dodik je na američkoj crnoj listi, ali ga svjesno trpe jer razara državu, što je cilj Daytona. Nije li to bacanje prašine nama u oči!

Stoga pitanje: Ko je ovaj Nelson da bi on promicao dijalog u vreći punoj nacionalističkih i fašističkih rogova, sljedbenika osuđenih ratnih zločinačkih i genocidnih zlodjela kako bi dogovorno, mimo zakona, cimetirao ilegalni Dayton, ili odšutio, opet i iznova, Dodikov očiti seperatizam što je neuvijena prjetnja miru!

Znamo kakva je uloga Amerikanaca bila u Daytonu. To prof. Boyle lijepo objašnjava. Cilj je bio napraviti nemoguću državu kako bi propala. Unaprijed planirana propast jedne suverene, hiljadu godin stare države. Nije li to zločin! I Dodik kaže da je BiH nemoguća, nakaradna. Zar to ne vrijeđa Ameriku! Kako će vrijeđati, kad ju je Amarika naprvaila po volji Dodika.

Kad su vidjeli da se otimamo, žilavo, da je rok trajanja prošao, a država u životu, pokušali su preko Haysa progurati Aprilski paket koji bi vodio u blokade etičkim glasanjem dok državu blokiraju tako jako da ona ne može finkcionirati, donositi odluke i zakone, što bi bio njen kraj. Da je to prošlo, danas bi Dodik već imao državu izvan Bosne.

Ko je Nelson da bi on određivao sudbinu naše države i na samih? Za Bosnu i za nas njene sinove – niko!

Nelson gospodar naše Kuće, nego mi!

Nelson i njemu slični su oteli našu državu u čemu su imali suglasnost velizdajnika. Stranci, među njima i Nelson, drže kajase i uzda nad veleizdajnicima, pa svi zajedno, po principu spojenih posuda, rade na uništenju nas i naše države. Svi za zaklinju u ilegalni Dayton. To Jedini cilj – propast države. To potvrđuje i ova sramotna izjava američkog ambasadora Nelsona. Da ima imalo obraza, pročitao bi danas pismo dr. Denisa Bećirovića upućeno Inzku i Sattleru u kojima im je jasno, argumentirano i bez dlake na jeziku stavio do znanja da su pročitani, da im je cilj uništenje naše države, a da mi imamo pravo na Republiku BiH. Taj zločinački cilj je u srži Daytona. Ali, mi imamo neotuđivo pravo utemeljeno na nepobitnoj odluci Referenduma i svim svjetskim zakonima. Ta odluka je vječna, a ne ilegalni Dayton. Dodik mora imati makar jedan glas više od nas koji smo glsali za suverenu i neovisnu RBiH. To je nemoguća misija. To je neostvarljivo, mi smo davno odlučili o cjelovitoj i suverenoj državi RBIH. To je za vječnost. Po toj našoj odluci, genocidna RS nema šanse za otcjepljenje. Nula šansi! To će kad tad morati shvatiti svako, pa i Amerika u čije ime za sada govori Nelson, njen odlazeći ambasador.

Mi ne smijemo sebi dozvioliti lukusoz da nam razni Nelosni danas, poput Holbrookea, Serwera, Clintona, Alije i Harisa, nekad, sada Dodika, Daferovića, Komšića, Čovića…, kroje sudbinu. Mi moramo vratiti otetu državu i sudbinu uzeti u svoje ruke.

Ne dozvolimo nikome, pogotvo Nelsonu da ovakvim izjavama gospodari u našoj Kući, da vrijeđa sve nas kao poštivatelje domaćih i međunarodnih zakona, da pokušava još za njena života i našeg života, skrojiti ćefin našoj državi Republiku BiH koja se temelji na odluci Referednuma iz 1992. o suverenoj, neovisnoj i nedjeljivoj Republici BiH. Ne postoji snažniji i bolji demokratskji metod od tog plebiscita građana. To je najjače oružje koje samo treba koristiti. Nema Nelsona koji se smije usudti pogaziti tu našu volju. Ne dozoljavamo! Ko je Dodik da je jači od nas koji smo se izjasnili za RBiH na Referendumu! Ako bi dozvolili, skrojili bi i sami sebi ćefin za života. Bili bi ostali robovi, mrtvi, samo naizgled živi.

Stoga, neka taj princip konstitutivnosti, trhulih kompromisa na osnovu ucjenjivačkih razgovora i dogovora, entiteta, kršenja međunarodnog i domaćeg prava, kao daytonski model Nelson pelcuje u USA, pa ako se primi, bago njima! Ali, ni to za nas ne znači ništa. Mi smo gospodari u svojoj kući! Mi imamo pravo na Republiku BiH bez obzira šta govorio Nelson, Putin, Trump ili Biden, Dodik, Čović, Izetbegović, Komšić, Džeferović, čitav svijet.

Mr. Nelson, please go home! The sooner the better! Go there and implement Dayton in the United States! We don't need you, we don't need Dayton, we need a valid RBiH Constitution. We are masters of our destiny, we are owners of our state and house.

P.S. Take home with you also Dodik, Izetbegović, Čovića! Keep them there!

Prijevod: Gospodine Nelson, molim Vas idite kući. Što prije, to bolje! Idite i provodite Dayton u Sjedinjenim Državama! Ne trebamo ni Vas, ni Dayton, mi trebamo važeći ustav RBiH. Mi smo gospodari naše sudbine, mi smo gospodari i vlasnici naše države i kuće.

P.S. Povedite sa sobom i Dodika, Izetbegovića, Čovića… Držite ih tamo!