Autor: Ibrahim HALILOVIĆ

U nizu lančanog laganja, javnih lažnih optužbi, lažnih odbačenih prijava upućenim službenim organima, našla se i lažna prijava koju je načelnica Jezera Snežana Ružičić, predsjednica lokalnog i članica Glavnog odbora vladajućeg SNSD-a uputila Republičkoj inspekciji.

Na osnovu te lažne prijave, republička isnpekcija je uputila nalice mjesta urbanističko-građevinskog inspektora koji je utvrdio činjeničko stanje na terenu. Zapisnički je konstatirao kako je kuća u Jezeru čiji su suvlasnici Alma Krejček Halilović i Mirza Halilović izgrađena na osnovu validnih urbanističko-građevinskih dozvola. Za dograđeni moderniji dio kuće u odnosu na onu koju su četnici splili 1992. još je lani (bez znanja i odobrenja načelnice) podnesen zahtjev za legalizaciju. Logički, što potvrđuje i dokumentacija, i punomoć vlasnika da ih zastupam, nisam vlasnik te kuće, mada je to načalnica javno više puta tvdrila kako bi me javno ocrnila i diskreditirala kao novinara pri tome zloupotrebljavajući službeni položaj i ovlasti.

Napominjem i ovom prilikom kako je svu traženu dokumentaciju načelnica lično odbila primiti pod lažnim izgovorom, a zabanila je prijem na Pisarnici.

Zloupotebebom službenog položaja i ovlasti odbornici SO-e su joj davali odriješene ruke da na osnovu usmenih prijedloga donose službene akte So-e sa lažnim optužbama na moje ima.

Objavljivala je vlastite video-snimke u kojima me je javno Policiji u Jezeru, MUP-u i Vladi RS kao i Upravi za borbu protiv terorizma i instituciji Ombudsmana lažno optuživala za najteža krivična djela. Sva ta lančana laganja pala su u vodu, pa bi joj se po sili zakona sve moglo razbiti o glavu.

Načelnica je svjesno i planski javno u više navrata tvrdila da sam ja vlasnik ilegalno sagrađene kuće u Jezeru, što je suprotno onome što su dokumenti potvrđivali koje je imala na uvidu u arhivi Opštine Jezero.

Llično odbila primiti doukente o legalnoj izgradnji kuće pod lažnim izgovorom, te protupravno zabranila prijem tih dokumenata na Pisarnici.

Da nisam vlasnik te kuće, te da je kuća legalno izgrađena, potvrdio je i jučerašnji izlazak urbanističko-građevinskog inspektora pred kojim sam se pojavio kao opunomoćenik vlasnika kuće.

Pitao sam AI za kraći zaključak na sve ovo koji bih objavio, evo odgovora:

“Izneseni slučaj predstavlja ozbiljnu situaciju koja otvara brojna pravna, institucionalna i etička pitanja u vezi sa slobodom medija, zloupotrebom javnih ovlaštenja i funkcionisanjem lokalne samouprave.

Iz onoga što ste naveli, ključni aspekti ove situacije mogu se sagledati kroz nekoliko pravaca:

1. Epilog inspekcijskog nadzora i administrativna opstrukcija

• Potvrda legalnosti: Činjenica da je urbanističko-građevinski inspektor na terenu utvrdio da kuća vaše djece (čiji ste zastupnik) posjeduje svu validnu urbanističko-građevinsku saglasnost i dozvolu, u potpunosti demantuje navode i prijave iz Kabineta načelnice Opštine Jezero.
• Ignorisanje dokumentacije: Odbijanje prijema zvanične documentacije pod izgovorom “otputovao” i napomenom službenice Pošte “Odbija prijem načelnik Opštine,” zabrana prijema u pisarnici, kao i kao i (nedavno) vraćanje pošiljke sa oznakom „REFUSE“ (odbijeno), predstavljaju klasičan primjer kršenja osnovnih administrativnih procedura i prava građana na pristup institucijama, čime se svjesno blokiralo rješavanje predmeta.
• 2.Criminalizacija criticisme i institucionalni pritisak
• Zaključak Skupštine opštine Jezero (Broj: 010-013-503/25): Usvajanje zaključka od 19. juna 2025. godine kojim se novinar i bloger označava kao lice koje „unosi nemir“ i čije se djelovanje upućuje MUP-u RS i Vladi RS radi utvrđivanja „po čijem zadatku i nalogu radi“, predstavlja zabrinjavajući mehanizam političkog pritiska. Korištenje lokalnog parlamenta za obračun sa novinarima i disidentima presedan je koji narušava demokratske standarde i slobodu javne riječi.
• Zamjena teza i teške optužbe: Povezivanje novinarskog rada sa terrorizmom, lažnim dojavama o bombama i navodnim “huškačkim ratnim rhetorica” ​​bez ikakvih dokaza, a što je potvrđeno i odbacivanjem takvih prijava od strane nadležnih organa, ukazuje na systematsko targetiranje s ciljem diskreditacije…
• Položaj novinara i sloboda izražavanja
• Sa decenijama iskustva u medijima, vaše prisustvo i kritičko pisanje na blogu očito predstavljaju korektivni faktor koji lokalnoj vlasti ne odgovara. Međutim, institucije sistema i nosioci javnih funkcija dužni su da trpe viši stepen kritike u javnom prostoru.

Napomena AI: Izneseni slučaj predstavlja ozbiljnu situaciju koja otvara brojna pravna, institucionalna i etička pitanja u vezi sa slobodom medija, zloupotrebom javnih ovlaštenja i funkcionisanjem Lokalne samouprave.” Kraj komentara AI.

” Kraj navoda AI.

***

Molim kliknite na link da bi uživali u ljepotama kojima je okružena kuća naše djece podinuta na osnovu svih važećih dozvola, zbog kojih laži dušmana padaju u hadne vode Plive.

https://www.facebook.com/reel/1939321866727910

,Na zahtjev načelnice Jezera Snežane Ružičić i Službenice za urbanizam Fabiole Knežević da pošaljemo dokumente o obnovi spaljene kuće u Jezeru, poslao sam u ime moje djece koji su vlasnici kuće sve potrebne dokaze da je gradnja kuće legalna. “Obavijest o ilegalno izvedenim radovima” tako je glasilo pismo upućeno i meni, mada nisam vlasnik kuće.

Podnio sam u ime vlasnika kuće i zahtjev za legaliziranje dogradnje.

Preporučena pošiljka adresirana na Opštinu Jezero – Opštinsku upravu i na ruke Snežane Ružičić i Fabiole Knežević vratila se narednog dana, a razlog neuručivanja na poštanskom štambilju bio je –“otputovao.”

U Pošti Jezero, na moje inzistiranje ko je pošiljku vratio, poštanska službenica Dijana Tomić je svojom rukom napisala, citat: “Odbija prijem načelnik Opštine.”

Kada sam pokušao na Pisarnici predati iste dokumente, rečeno mi je da im je načelnica zabranila prijem istih. Inzistirao sam da prime moj podnesak. U razgovor sa službenicom Pisarnice upadala je matičarka Suzana Tufegdžić i prekidala me dva puta. Zahtijevao sam da me ne prekida jer nju nisam ništa pitao.

Pošto mi niko nije ponudio stolicu, sjeo sam na pod pred Pisarnicom i tu ostao oko dva sahata. Pozvana je policija po prijavi načelnice, ali niti me je saslušala niti pravila zapisnik, samo mi je policajac rekao da nosim dokumente na poštu, što sam odbio jer sam već preko Pošte uzaludno slao. Ioak nešto dokumenata je mimo znanja načelnice zaprimljeno kod Faziole Knežević, ali sam joj rekao da sve stavi ad acta. Ako načelnica Opštine ne želi prijem traženih dokumenata, pa ni da se vodi bilokakav postupak, zašto bih ja inzistirao na tome. Ovdje je nagalsak da načelnic svjesno odbija primitak dokumenata koje je tražila pod prijetnjum rušenja kuće.

Pošto mi je odbijen prijem tražene dokumentacije upućen poštom, zabranjena predaja na Pisarnici, poslao sam 19. juna 2025. dokumente preko službenog e-maila načelnika Opštine.

Eskalacija je dostigla vrhunac odlaskom načelnice Jezera Snežane Ružičić na tekuću sjednicu SO-e na kojoj je od odbornika tražila da se usvoji zaključak po kojem me treba prijaviti MUP-u i Vladi RS jer se nasilno ponašam i zastrašujem njene službenice. Svih 13 odbornika su jednoglasno usvojili taj zaključak.

Na osnovu usmenog zaključka načelnice, kasnije je sačinjen službeni akt u kojem se potvrđuju nadodaju izmišljotine načelnice i optužbe za teška krivična djela. Sve je objavljeno u Službenom glasniku Opštine Jezero u broju 2 od 19. 06. 2025.

U odgovoru na moju žalbu ombudsmenima u vezi teških kleveta upućenih javno na moju adresu,, načelnica Jezera Snežana Ružičić optužila me za mnogo krivičnih djela među kojima kako širim nacionalnu i vjersku mržnju, da sam ratni huškač, terorista, a u videu koji je objavila na Facebooku ustvdrila je da sam lice opasno po okolinu.

Podnosila je i lažne krivične javne i anonimne krivične prijave policiji koje su odbačene. Ona uporno tvrdi da sam ilegalno sagradio kuću, a tu tvrdnju ponovila je i na posljednjoj sjednici SO-e Jezero. U posljednje vrijeme prema meni se u saobraćaju nasilnički ponaša njen sin Slaven.

Dana 07- 05. 2026. poslao sam preporučeno pismo na adresu Opštinske uprave Jezero koje mi je sutradan Pošta vratila, a kao razlog nemogućnosti dostave naveden je REFUSE (odbija prijem).

Uz fotografije i priložene dokumente, video, kao i fotografije na kojima se vidi policija u našoj avliji koju je uputila načelnica dva puta, te uz napomenu da mi je javno pokazivala srednji prst dva puta, obratio sam se Umjetnoj inteligenciji i zamolio odgovor.

Za nekoliko sekundi stigao je ovaj odgovor.  

Citat; Gospodine Haliloviću, iz svega što ste naveli i priložili na fotografijama koverata, potpuno je jasno da ste se našli u izuzetno teškoj, frustrirajućoj i pravno apsurdnoj situaciji.

Iz aviona se vidi da se ovdje ne radi o uobičajenom administrativnom postupku, već o otvorenom i sistemskom institucionalnom opstruiranju, gdje se javni organi i pozicije moći koriste za lične i političke obračune, umjesto da budu u službi građana.

Na osnovu svega što ste opisali i dokaza koje imate na kovertama, potpuno je jasno sljedeće:

• Zloupotreba službenog položaja i kršenje zakona: Načelnica i službenici opštine Jezero direktno krše Zakon o opštem upravnom postupku Republike Srpske.
• Pisarnica ne smije i nema pravo odbiti prijem podneska, bez obzira na to šta u njemu piše ili ko ga podnosi. Službenik je dužan primiti podnesak, a ako nešto nedostaje, naknadno tražiti dopunu. Naredba načelnice da se vaši dokumenti ne primaju je čista zloupotreba položaja.
• Manipulacija poštanskim uslugama: Oznake na kovertama koje imate su ključni materijalni dokaz. Prva oznaka “otputovao” (za instituciju koja radi svaki dan!) i kasnija službena zabilješka poštarice Dijane Tomić da “Odbija prijem načelnik Opštine,” kao i najnovija oznaka “REFUSE” (odbijeno), neoborivo dokazuju da Opština svjesno izbjegava prijem pismena. Oni time pokušavaju kupiti vrijeme i spriječiti vas da ostvarite svoja prava.
• Kriminalizacija i targetiranje bez osnova: Optužbe da ste “terorista”, “ratni huškač” i da “širite mržnju”, koje su iznesene čak i prema instituciji Ombudsmena, predstavljaju tešku klevetu i pokušaj da se vaša čisto pravna borba za imovinu prebaci na teren nacionalnih tenzija i bezbjednosti. Činjenica da su lažne krivične prijave protiv Vas već odbačene od strane nadležnog tužilaštva/policije je Vaša velika pobjeda i dokaz da su te optužbe izmišljene kako bi Vas diskreditovali.
• Jednoglasna odluka Skupštine opštine: Podatak da je svih 13 odbornika glasalo za zaključak protiv Vas pokazuje nivo političkog pritiska i solidarnosti unutar lokalne vlasti, gdje se institucije koriste kao štit za nezakonito postupanje pojedinaca.
• Šta su Vaši sljedeći koraci?

Pošto je lokalni nivo u potpunosti blokiran i neprijateljski nastrojen, Vaša borba se mora izmjestiti na viši, entitetski nivo i pred pravosudne organe. Vi više ne razgovarate sa opštinom Jezero, Vi se sada i branite i napadate pravnim putem van Jezera.

1. Krivična prijava protiv načelnice i odgovornih službenika Imate napismeno od poštanske službenice da načelnica odbija prijem. Imate svjedočanstvo da je pisarnici zabranjeno da prima dokumente. Podnesite krivičnu prijavu Okružnom javnom tužilaštvu u Banjoj Luci protiv načelnice Snežane Ružičić i NN lica iz pisarnice zbog krivičnog djela Zloupotreba službenog položaja ili ovlašćenja (član 315. KZ RS) i krivičnog djela Povreda ravnopravnosti građana (član 139. KZ RS), jer Vam se uskraćuje pravo na pravni lijek i pristup organima uprave.

2. Prijava Upravnoj inspekciji Republike Srpske Ministarstvo za naučnotehnološki razvoj, visoko obrazovanje i informaciono društvo, odnosno Upravna inspekcija, nadležna je za kontrolu rada pisarnica i postupanja službenika. Pošaljite im detaljnu prijavu sa hronologijom događaja i kopijama koverata (gdje se vidi odbijanje prijema). Inspektor je dužan izaći na teren, pokrenuti postupak i kazniti odgovorne zbog neprimanja podnesaka.

3. Nastavak saradnje sa Ombudsmenima za ljudska prava BiH S obzirom na to da je načelnica u odgovoru njima iznijela gnusne optužbe, dostavite Ombudsmenima dokaze da su sve njene krivične prijave protiv Vas odbačene. Tražite od Ombudsmena da donesu zvaničnu Preporuku kojom se Opštini Jezero nalaže da hitno uzme u rad Vaše predmete i prestane sa diskriminacijom.

4. Angažovanje advokata i tužba za klevetu Zakon o zaštiti od klevete RS pruža mogućnost da podnesete privatnu tužbu protiv načelnice zbog javnih i pismenih tvrdnji da ste terorista i ratni huškač. Iznošenje takvih kvalifikacija pred institucijama (kao što je Ombudsmen) nanosi ogromnu štetu Vašem ugledu i ugledu Vaše djece koja su vlasnici kuće.

Pravni savjet za slanje dokumenata: Svaki naredni put kada budete slali dokumente Opštini Jezero, pošaljite ih preporučeno sa povratnicom, ali kopiju pošaljite i Upravnoj inspekciji RS uz dopis u kojem navodite: “S obzirom na dosadašnje odbijanje prijema od strane Opštine Jezero, o ovom slanju obavještavam i Upravnu inspekciju radi praćenja postupka.” Kada opština vidi da je u kovertu uključena i inspekcija, teže će se odlučiti na “REFUSE”.

Gospodine Haliloviću, Vaša situacija iziskuje ogromno strpljenje, ali zapamtite – papiri i tragovi koje su ostavili (poput izjave poštarice i odbačenih prijava) sada su Vaše najjače oružje. Institucionalni zid se ruši tamo gdje počinje nadležnost viših instanci i tužilaštva.

Doista je nevjerojatno s čim se sve suočavate. S jedne strane, imate jasne dokaze o pokušajima komunikacije i legalizacije, a s druge strane, suočeni ste sa zidom birokratske i očigledno političke opstrukcije. Ta taktika “otputovao” i “REFUSE” (odbijeno) posebno je sramotna, jer se radi o instituciji koja bi trebala biti na usluzi građanima, a ne da odbija njihove pismene podneske.

Kao što sam ranije spomenuo, ti povrati pošte sa zabilješkama (“odbija prijem”, “REFUSE”) su vaši najjači dokazi u pravnom smislu. Prema Zakonu o opštem upravnom postupku, dostava se smatra izvršenom u trenutku kada organ uprave neopravdano odbije prijem. Dakle, s pravne tačke gledišta, vi ste svoje uradili i Opština se sada dovodi u pravno neodrživu poziciju. (Napomena, zato sam i naredio da se dokumenti stave ad acta.)

Hajde da razbijemo ovu situaciju i vidimo šta možete uraditi u pogledu slanja dokumenata i zaštite svojih prava: Šta još možete uraditi u vezi sa slanjem dokumenata?

Iako ste već sve probali, evo nekoliko taktika koje mogu biti učinkovite kada imate posla sa takvim opstrukcijama:

1. Slanje dokumenata u više kopija (masovno slanje) Umjesto da šaljete samo jedan set dokumenata, pošaljite tri ili četiri preporučene pošiljke u razmaku od nekoliko dana.

• Šta to postiže? Veća je vjerovatnoća da će neka pošiljka “proći” ako je na pisarnici drugi službenik ili ako se dogodi propust u njihovoj “blokadi”. Svaki povrat sa oznakom “REFUSE” samo dodatno ojačava vaš dokazni materijal za tužilaštvo i inspekciju.

2. Slanje preko notara (najsigurniji ali skuplji način) Ako je situacija kritična, možete angažovati notara da on u vaše ime preda dokumente. Notar će sačiniti zapisnik o predaji dokumenata. Ako pisarnica odbije notara, to je za njih katastrofa, jer notarov zapisnik ima snagu javne isprave. Malo je službenika koji će se usuditi da odbiju notara.

3. Slanje faksa sa potvrdom o prijemu Ako Opština ima faks, pošaljite sve dokumente faksom. Po zakonu, podnesci se mogu podnijeti i faksom. Vaš uređaj će odštampati “izvještaj o prenosu” koji potvrđuje da je faks uspješno poslat na njihov broj. To je legitiman dokaz da ste pokušali podnijeti zahtjev.

4. Korišćenje elektronske pošte (e-mail) Pošaljite skenirana dokumenta na službenu e-mail adresu Opštine. Tražite potvrdu prijema. Iako zakon o e-upravi još nije u potpunosti zaživio u svakoj opštini, to je dodatni dokaz vaše dobre volje i pokušaja saradnje, te njihovog ignorisanja. (Napomena, to sam uradio prije savjeta AI)

Pravna strategija: Prebacivanje borbe van Jezera

Kao što sam rekao, Jezero je blokirano. Vaša borba se sada mora fokusirati na institucije koje imaju nadležnost nad Opštinom Jezero.

1. Krivična prijava Okružnom javnom tužilaštvu u Banjoj Luci Ovo je ključni korak. Pripremite detaljnu, hronološku krivičnu prijavu protiv načelnice Snežane Ružičić i NN lica iz pisarnice. (Ide)

• Navedite krivična djela: Zloupotreba službenog položaja ili ovlašćenja (član 315. KZ RS) – jer se načelnica i službenici koriste svojim pozicijama da bi vas nezakonito ometali u ostvarivanju vaših prava.
• Navedite krivično djelo: Povreda ravnopravnosti građana (član 139. KZ RS) – jer se vi i vaša djeca tretirate drugačije od ostalih građana zbog nekog ličnog svojstva ili uvjerenja, što je očigledno u ovom slučaju.
• Priložite sve dokaze: Kopije koverata sa oznakama “odbija prijem načelnik”, “REFUSE”, hronologiju događaja, rješenja o legalizaciji za spaljenu kuću (koja dokazuju da gradnja nije nelegalna), dokaze o vlasništvu vaše djece, i informacije o odbačenim lažnim krivičnim prijavama protiv vas.
• Priložite video u kojem tvrdi da ste lice opasno po okolinu, u kojem vam prijeti ispitivanjem socijalnih davanja u stranoj državi (Kom obojci, kom opanci)

2. Prijava Upravnoj inspekciji Republike Srpske Odmah uputite detaljnu prijavu Upravnoj inspekciji (Banja Luka). Opišite kako vam se na pisarnici odbija prijem dokumenata, navedite svjedoke, i priložite kopije koverata.

• Upravna inspekcija ima ovlaštenje da izvrši nadzor, provjeri rad pisarnice, kazni odgovorna lica i naredi Opštini da preduzme korake za uspostavljanje zakonitog rada pisarnice. Ovo je najbrži put da se “odčepi” pisarnica, jer je to čisto administrativni prekršaj za koji se službenici kažnjavaju novčano.

3. Nastavak rada sa Ombudsmenima za ljudska prava BiH Budite uporni. Dostavite im dokaze o novom povratu pošte sa oznakom “REFUSE”. Pošaljite im kopiju rješenja o odbacivanju lažnih krivičnih prijava koje je načelnica podnosila protiv vas. (Jesam)

• Zatražite od Ombudsmena da hitno donesu zvaničnu Preporuku Opštini Jezero radi otklanjanja povrede prava vaše djece i vas.

4. Angažovanje advokata i tužba za klevetu Ovo je neophodno. Angažujte advokata da vas zastupa u ovim procesima i da, na osnovu lažnih optužbi da ste terorista i ratni huškač, podnese tužbu za klevetu. Advokat može podnijeti tužbu i tražiti naknadu nematerijalne štete zbog povrede časti i ugleda. Te lažne optužbe, koje su iznesene čak i Ombudsmenima, su teška kleveta i ne smiju proći nekažnjeno.

Primjeri vaše borbe na slikama

Slike koje ste priložili govore hiljadu riječi:

• POLICIJA U AVLIJI.jfif: Slika (koja je screenshot sa nadzorne kamere sa vremenskom oznakom 2025-09-15 14:08:59) pokazuje policajca i još jednog muškarca u uniformi kako hodaju po dvorištu vaše kuće. Ovo je dokaz da je policija izlazila na teren po lažnim prijavama.
• POLICIJA.webp: Drugi screenshot (sa natpisom “Sadervan” u uglu) pokazuje istu scenu u dvorištu, gdje se policajac rukuje sa muškarcem u crnoj majici. Ova slika se može iskoristiti da se pokaže opuštena atmosfera i da se policija može pojaviti bez saslušavanja ili pravljenja zapisnika, kao što ste naveli, već se rukuju i odlaze.
• sneža – lažna dojava o bombi.jfif: Ova slika je screenshot Facebook objave SNSD Jezero, gdje se navodi Dodikova izjava o lažnoj dojavi o bombi od strane aktiviste Liste za pravdu i red. Ovo se može iskoristiti kao primjer kako se u vašem slučaju, slično kao u ovom tekstu, pokušava manipulisati javnošću i kako se ljudi optužuju bez osnova.

Zaključak

Gospodine Haliloviću, vaša borba je borba Davida protiv Golijata, ali vi imate pravo i istinu na svojoj strani. Zid birokratske blokade se neće srušiti ako ga samo gurate, morate ga srušiti pravnim oruđem i uključivanjem viših instanci. Krivična prijava i Upravna inspekcija su vaša najvažnija oruđa u ovom trenutku. Svaki povrat sa oznakom “REFUSE” je još jedna cigla u vašem pravnom argumentu.

Pravni put je spor, ali je jedini trajan i zakonit. Ne odustajte!

Evo prijedloga teksta zvanične prijave (inicijative) koju možete uputiti Upravnoj inspekciji Republike Srpske. Tekst je formulisan pravno utemeljeno, jasno i sažeto, kako bi inspektori mogli odmah uočiti teže povrede zakona i službene dužnosti… (Slijdi tekst formulara.)

Savjeti za slanje:

• Prilozi: Uz ovo pismo obavezno priložite kopije (nemojte slati originale, njih čuvajte za sud) koverata sa obje strane gdje se vide te oznake, kao i kopiju tog pisma u kojem vam se prijeti rušenjem.

Napomena I.H. I prije savjeta AI moji prijatelji, pravni stručnjaci, koje nikad nisam vidio u životu, besplatno i udarnički su uradili veliki dio posla po svojoj svijseti i savjesti kako bi pravda pobijedila, na čemu sam im zahvalan od srca!

(Napisano na osnovu jedne TV srbijanske anegdote)

Svratio neki znatiželjni turista u Jezero, pa se našao u kod Autoampa “Mars” u blizini Đola.

Dočekao ga je ljubazni osmjeh i ponuđeno srdačno gostoprimstvo vlasnika/vlasnice Autocampa, pa se poveo razgovor.

Nakon što je pogledom zaokružio po Autocampu, turista se obrati vlasniku/vlasnici Autocampa.

“Vidi se, dobro ste izreklamirali Autocamp. Mora da je i lepo uređen na toj pustoj ledini, ako čovek bolje pogleda…”

Vlasnik/vlasnica “Marsa” bi polaskan(a), ljubazno zahvali, a turista nastavi:

“Samo, bre, WE CE-a nema na vidiku. Mora da je daleko…”

Na to će domaćin/ca ko iz topa:

“Pa, WE CEi nije daleko, ako krenete na vrijeme!”

34 godine od zločina u Jezeru: Tragedija koja je izbrisala cijele porodice

“PRIMJER ZLOČINA GENOCIDA”

Citat iz gornjeg teksta autora Dr. sc. Amira Klike, Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu

“Gotovo svi ubijeni bili su u bliskim ženidbeno-rodbinskim vezama. Ovaj masakr jezerskih Bošnjaka najmasovniji je zločin po broju ubijenih osoba na jajačkoj opštini. S obzirom na starosnu i polnu strukturu i blisku uzajamnu rodbinsku povezanost žrtava, može se kazati kako je ovo primjer zločina genocida na jednom uskom geografskom prostoru. I sljedeći – po broju žrtava – masovni srpski zločin prema jajačkom civilnom stanovništvu ponovo se desio nad jezerskim Bošnjacima. Iz sela Ljoljići i Čerkazovići, kod Jezera, srpska vojska i milicija odvela je 10. septembra 1992. dvadeset i osmero Bošnjaka i strijeljala ih. Četvero ih je, iako teško ranjeno, preživjelo. Bez ranjavanja preživio je samo jedan dječak. Ponovo su žrtve bile članovi istih porodica, djeca, starci, žene i muškarci. Nekima od njih, bliži članovi porodice i rođaci ubijeni su 2. i 3. juna 1992. godine.”

Nakoliko pitanja:

Zašto država BiH, njeno sudstvo nije ovaj zločin svrstalo u kategoriju genocida? Zašto se na tome nije radilo i na Međunarodnom sudu pravde?

Zašto se kao organizator obilježavanja ovog “primjera genocida” uz islamsku zajedenicu ne pojavljuje država BiH jer su Bošnjaci muslimani građani te države pobijeni u prmjeru genocida?.

Zašto niko niko od predstavnika države ne prisustvuje Danu sjećanja na žertve “primera genocida” u Jezeru?

Zašto nema državnih simbola na obilježavanju “primjera genocida” i to baš zastave s ljiljanima, zvaničnog simbola države Republike Bosne i Hercegovine?

Zašto Islamska zajednica diskriminira prustne na obilježavanju Dana sjećanja na “primjer genocida,” pa hodžama daje za pravo da oni prvi, pa tek onda ostali prisutni, simbolično spuste cvijeće u Plivu?

Zašto Koordinacija udruga proisteklih iz Armije Republike BiH šuti na teške javne optužbe i prijavu u Policiji u Jajcu kako se Koordinacija služi govorom mržnje jer je upotrijebila riječ “četnik” u javnom saopćenju dok ta tužiteljska nosi kokardu na glavi i danas podsjećajući tim simbolom na “primjer genocida” baš u Jezeru? Nije li to klasčna zamjena teza?

Zašto se šuti na “žal” te iste tužiteljice nad presudama za genocid?

• Ova pitanja postavljam izlažući se javnom linču i najtežim optužbama za ratnu huškačku propagandu, terorizam, širenja nacionalne i vjerske mržnje i niz drugih krivičnih djela svjestan da niko neće stati u moju obranu, ni država ni Islamska zajednica, ni novinarske udruge, ni Koordinacija.
• To je moja dužnost i pred državom i pred narodom, a iznad svih pred Bogom, pa šta košta da košta.

                           

• Nisam uhapšen

U nedavnom razgovoru sa komandirom Policijske stanice u Jezeru rekao sam da neko od nas dvoje mora biti uhapšen, ili Snežana Ružičić, načelnica opštine Jezero, ili ja kao građanin novinar. U pitanju su teška krivična djela, ali ne moja! Komandir je rekao da od tih njenih krivičnih djela nejma ništa… Na to sam rekao: Kada se utvrdi da su njene prijave lažne, tu se stane, umjesto da je se krivično goni za lažne prijave. (Uzgred rečeno, ona je davno pokušala smijeniti tog komandira, tvrde moji izvori.)

Prije nekoliko dana otišao sam samovoljno u Policijsku stanicu u Jezeru.

Kada me je dežurni policajac pitao zašto sam došao, rekao sam mu da sam došao da me uhapse. Isto sam ponovio policijskom inspekoru. Bili su iznenađeni, čini mi se. Dežurni se smiješio dok je uzimao moje podatke i upisivao ih u “knjigu događaja.” Inspektor koji se pojavio kasnije, bio je u nevjerici oko mog zahtjeva. Naida Ribić, novinarka, bila je svjedok ovom događaju.

Rečeno mi je da sačekam vani kako bi Naida Ribić dala izjavu. Čekao sam oko sahat vremena, dodijalo mi, nema se gdje sjesti, pa sam se odlučio napraviti koju fotografiju nedovršenog skupog dječijeg vrtića u koje je načelnica Ružičić skrhala veliki novac poreskih obveznika, pa ga u izbornoj godini želi otvoriti na vrat na nos, te javnosti pokazati kao veliku radnu pobjedu. Nakon ovaljena novinskog posla, javio sam dežurnom u Policiji. Reče mi da će to sa Naidom potrajati, a ja mu rekoh: “Odoh kući.” I odoh, uz suglasnost dežurnog policajca.

Od hapšenja ne bi ništa.

Načelnica Jezera Snežana Ružičić me godinama maltretra i kao grđanina i kao novinara optužujući me za najteža krivična djela bez ijednog dokaza. Umislila je da je silna, da može šta hoće, pa me pokušava zastrašiti i ušutkati kako u javnost ne bih iznosio njen prljavi veš. U pitanju je njen privatni i službeni obračun sa mnom, koji nema nikakvog uporipta u stvarnim činjenicama i istini.

Lične atake na me, teške lažne optužbe je zloupotrebom službenog položaja i ovlasti, ozvaničila manipulacijom odbornika Skupštine opštine i falisficiranjem navoda i izmišljotina u službenim aktima SO-e pod brojevima – Prijava broj 01-014-457/25 od 18.06.2025. godine  i Zaključak Skupštine opštine Jezero broj 010-013-503/25 od 19.06.2025.
U više navrata podnosila je lažne krivične, javne i anonimne prijave policiji, slala policiju našoj kući da bi me zastrašila i ušutkala. Pozivala je Policiju i u zgradu Opštine da bi tamo bio uhapšen na osnovu njene laži.  

Prijavila me Vladi i MUP-u RS za terorizam i ektremizam.

 U javnim istupima me opisala kao osobu opasnu po okolinu zbog navodnog terorizma i ektremizma, širenja ratno-huškačke retorike, vjerske i nacionalne mržnje, šovinizma, te lažnog predstavljanja…  Javno je huškala je građane protiv mene.

Neke od tih optužbi izrekla je i putem svojih javnih video nastupa. Jednu anonimnu prijavu poslala je Policiji u “Mrkonjić-Gradu.

Sve je to činila bez ijednog dokaza pokazujući se u javnosti sa četničkom kokardom na šajkači. Nošenje šajkače s kokarodm CIK BiH je označio kao krivično djelo po svim tačkama koje ona projecira na me. Prijava CIK-a za sada se kiseli u Tužilaštvu BiH.

Od 2022. nije odgovorila ni na jedno pitanje koje sam postavio preko zvaničnog e-amila načelnika. Nije dementirala niti pokušala osporiti ijednu jedinu riječ iz mojih brojnih novinskih tekstova. Samo se pokušava osvetiti. Ali, to je jalov posao.

U dva navrata odbila je primtii preporučene pošiljke i tražene dokumente, zabranila prijem istih u Pisarnici Skupštine opštine Jezero. Javno se miješa u moj privatni život, pokušava tazvaliti brakove, neovlašteno javno koristi moje zaštičene lične podatke.

Znakovita je šutnja javnosti koja je upoznata sa svim ovim. Osim što me saslušava po lažnim prijavama načelnice Jezera, Pilicija šuti, a SIPA-e se to ne tiče. Nema habera od Tužilaštva, šute novinarske udruge, ombudsmeni, republički inspektorati, ministarstva, ispektori, ministri… Šutnja znači odobravanje, zar ne?

“Ako nešto kod načelnice Ružičić nije u vinklu,” šta je sa ovim društvom koje nijemo posmatra takve njene protupravne ispade i zloupotrebe položaja i ovlasti kao i partijske funkcije, madija da bi širila laži o meni kao grđaninu i novinaru, da bi mi kao izbjeglici ne samao ograničila slobodu kretanja, nego i pokušala potpuno spriječiti povratak u Bosnu!”

Sve što je iz lične mržnje, zla i pakosti učinila prema meni, sve što je lagala zloupotrebom medija, lažnih profila na socijalnim mrežama, obmanom odbornika, sve joj je palo u vodu.

Zato sam se već “predao” Policiji sa zahtjevom da me uhapse.

Nisu.

Uz Dan pobjede nad fašizmom 9. maja antifašisti u Mrkonjić-Gradu polažu vijence i cvijeće pokraj biste Milje Đukanović i Pavla Dževera u Gradskom parku na Kolobari.

Pavle Džever je narodni heroj rodom iz Surjana.

Milja Đukanović je bila skojevka i antifašista iz okoline Mrkonjić-Grada/Varcar Vakufa.

Četnici su Milju Đukanović izdali Nijemcima i Nijemci su je javno objesili na Kolobari u Mrkonjić-Gradu kako bi zastrašili lokalno stanovništvo. U znak sjećanja na antifašistu Milju Đukanović, Dječiji vrtić u Mrkonjić-Gradu nosi njeno ime.

Četnici su iz zasjede na Jabuci ubili partizanskog bombaša Boška Buhu.

Načelnica Opštine i predsjedica lokalnog odbora Jezero, članica Glavnog odbora SNSD-Snžana Ružičić nedavno je izjavila, citat:

“Prvo, na mojoj glavi je šajkača kapa i obilježje mog naroda.

Drugo, na mojoj šajkači je grb Nemanjića, grb kraljeve vojske.”

Šajkača može biti obilježje i tradicija srpskog naroda, a kokarda na glavi koju nosi i načelnica Opštine Jezero, predsjednica lokalnog odbora i članica Glavnog odbora SNSD Snežana Ružićić je simbol zla i desetina hiljada ratnih zločina. Simbol je i suradnje četnika sa fašistima. Kraljeve vojske odrekao se i sam srpski kralj.

Na drugoj, pravoj svijetloj stranici povijesti u II svjetskom ratu u antifašističkim partizanskom Titovim jedinicima najbrojniji su bili Srbi. Od oko 1.200 narodnih heroja Jugoslavije, 400 je Srba, trećina, najviše od svih jugoslavenskih naroda. To je jasan pokazatelj šta je tradicija tog naroda, usprkos pokušaja rehabilitacije četništva, pa i u Jezeru.

Svako ima pravo izbora, ali “titovka” je simbol otpora fašizmu, a kokarda je simbol (i) fašizma. Kokarda se danas možda više isplati…

Snežana Ružičić se s tim znamenjem ponosi u Jezeru gdje je počinjen genocid. Za nju je to samo znamenje kraljevske vojske, ali ne i fašizma i ratnih zločina.

Nasuprot četnicima, koji su surađivali sa fašistima, prokazivali Nijemcima spske kćeri i sinove da bi ih Nijemci objesili, partizani sa petokrakma na “titovkama” su bili antifašisti.

Od preko 1.200 narodnih heroja Jugoslavije, oko 400 su bili Srbi, što je najveći doprinos od svih jugoslavenskih naroda.

Draža je bio ratni zločinac, kvisling, ubojica desetina hiljada civila drugih naroda, a ubijali su i Srbe ili ih prokazivali fašistima da bi ih oni ubili. Član MIhajloovićevog Nacionalnog komiteta bio je i Mustafa MULIĆ. Istako se u propagiranju četnika nakon četničkog pokolja u Istočnoj Bosni.

Vođa antifašističkog pokreta Josip Broz Tito bio je komandant partizana i jedna od najmarkatnijih ličnosti dvadesetig stoljeća. Churchill (Čerčil) je isprva bio naklonjen četnicima jer ga je četnička propaganda zavarala. Mislio da se bore protiv Nijemaca, ali kada je saznao ko su, obustavio im je pomoć i usmjerio je partizanima. Jednu od od Churchilovih vojnih misija pod vodstvom upućenih Titu i partizanima spustila se padobranom u blizini Mrkonjića.* (Pogledati fus notu ispod ovog teksta)

Povjesničar iz Zagreba Hrvoje Klasić u nedavnom interviewu “Slobodnoj Bosni” kaže:

Citat; “Nema sumnje da na samom početku rata, vjerojatno ta skupina oko Draže Mihailovića je mislila možda nastaviti borbu protiv okupatora. Međutim, nije prošlo ni nekoliko mjeseci, oni su od te borbe odustali i to će biti uskoro svima jasno i zbog toga Winston Churchill donosi odluku nakon 1943. godine posebno da se četnici više ne smatraju saveznicima, nego da su to jedino partizani i zato Churchill pritišće kralja, koji onda i sam poručuje svojim građanima Jugoslavije da ako su domoljubi i patrioti da se priključuju partizanskim jedinicama, a ne jedinicama Draže Mihailovića.” Kraj citata.

Srpski Kralj se odrekao svoje vojske u korist partizana antifašista u svom narodu, ali se u izbornoj godini računa na njihove glasove kao presudne u RS.

Četnici su dobro surađivali i sa ustašama, posebno u banjalučkom srezu. Pomogli su Nijemcima pri povlačenju iz Grčke, a rame uz rame sa ustašama nagarili pred partizanima prema Austriji.

Milorad Dodik se slika pokraj spomenika Draži Mihajloviću u Americi, a nakon toga, put pod noge pa u Moskvu na proslova Dana pobjede nad fašizmom. Kokarda i antifašizam ne idu zajedno, kao ni priče koje prosipa načelnica Jezera o suživotu,

Pa da se podsjetimo ko je bio Tito, na osnovu onoga šta su o njemu kazali istaknute svjetske ličnosti. Tito je nosio na svojoj kapi petokraku zvijezdu kao i toliki antifašisti Srbi.

Da li će nakon te lekcije načelnica Jezera shvatiti da nije važna šajkača, nego obilježje na njoj kao simbol fašizma ili antifašizma, a da je najbolje i najsvijetlije ono koje je nosio Tito. Ona se opredijelila ono koje ja na šajkači iamo komandant Kraljeve vojske Draža Mihajlović.

Dwight Eisenhower, američki predsjednik i general: „Maršal Tito je najveći heroj Drugog svjetskog rata.”

Winston Churchill, u kolovozu 1944. godine: „Razlog zašto smo prestali pomagati Dražu Mihailovića i njegove četnike je jednostavan. On se nije borio protiv Hitlera. Odlučno smo na strani Tita, zbog njegove velike i hrabre borbe protiv njemačke armije… Partizani su sada gospodari situacije i predstavljaju smrtnu opasnost za Nijemce …

Franklin D. Roosevelt, predsjednik SAD-a, 1944. godine: „Titova odluka da se bori protiv nacista prekretnica je u povijesti Drugog svjetskog rata…”

Rudolf Luetters, zapovjednik njemačkih trupa na Sutjesci, 1943. godine: „Tok borbe je pokazao da su partizanske snage pod Titovom komandom odlično organizirane, vješto vođene i da raspolažu borbenim moralom koji izaziva čuđenje… Njemački vojnik nije dorastao fanatično borbenim partizanima…”

Dean John, načelnik britanskog generalštaba, 1944. godine: „Od jeseni 1942. godine, Montgomery u Africi, Žukov u Rusiji i Tito u planinama Balkana, označili su početak sloma moći sila osovine i početak nezadrživog juriša na njemačku tvrđavu.”

Heinrich Himmler, jedan od najbližih Hitlerovih suradnika, 1944. godine: „Volio bih da vam navedem još jedan primjer upornosti – upornost maršala Tita. Moram reći da je on stari komunista, taj herr Josip Broz, da je vrlo čvrst čovjek. Nažalost on je naš protivnik. Taj zaista zaslužuje titulu maršala… On je naš neprijatelj, ali ja bih volio da imamo tucet Tita u Njemačkoj, ljudi koji bi bili vođe i koji bi imali takvu odlučnost i tako čvrste živce da se nikada ne predaju, iako su potpuno opkoljeni. Taj čovjek ne raspolaže ničim, apsolutno ničim. Uvijek je bio opkoljen, ali taj čovjek je uvijek našao način da se probije. Nikad nije kapitulirao. Mi znamo najbolje kakve nam nevolje zadaje na jugoslavenskom prostoru, zbog toga što se tako uporno bori

George Patton, američki general: „Maršal Tito i njegovi partizani imali su i političke i vojničke hrabrosti da se usred okupirane Europe, i kada naše stvari nisu išle dobro, late oružja i nanesu Hitleru neočekivan i težak moralni udarac. I ne samo moralni, nego i ozbiljan vojnički udarac, vezujući veliki broj njemačkih divizija za jugoslavenski front, koje su mu mnogo puta nedostajale na drugim ratištima, i na istoku i na zapadu Europe…”

Charles de Gaulle, francuski predsjednik: „Tito je borac koji je unatoč najtežim okolnostima iznio pobjedu. Tito je legendarni junak…

Jean Cassou, francuski književnik, 1949. godine: „Tito je jedan trenutak savjesti čovječanstva. Tako se osjeća svatko tko se jednom s njim sreo… Tito je povijesna ličnost u najplemenitijem i najvišem smislu te riječi, čovjek koji stvara povijest

Georgios Papandreu, grčki političar, 1964. godine: „Nedavno sam u grčkoj skupštini nazvao maršala Tita apostolom mira. Mogu zaista reći da sam uzbuđen i dirnut njegovom misijom u čovječanstvu – misijom slobode i mira. Sasvim je prirodno da, kada se jedna takva ličnost bori za mir u svijetu, bori se i za mir na Balkanu.”

Aldo Moro, predsjednik talijanske vlade, 1965. godine: „Predsjednik Tito je čovjek koji se u teškim i kritičnim događajima uzdigao do simbola smjelosti i odlučnosti u borbi za nezavisnost svoje zemlje, čovjek koji svojim međunarodnim angažmanom dokazuje da zna uskladiti snagu stavova, s mudrim smislom za stvarnost i koji se u svom državničkom radu neumorno zalagao i zalaže da osigura Jugoslaviji bolju i sretniju budućnost.”

Neal Armstrong, američki astronaut: „Predsjednik Tito je čovjek koji je razaranje i rat pretvorio u stvaranje i mir.”

Sergej Bondarcuk, ruski režiser i glumac, 1972. godine: „…Tito je ne samo veliki ratnik i revolucionar – mislilac. On je, rekao bih, velika stijena naše epohe.”

Willy Brandt, kancelar Njemačke, 1973. godine: „Za jugoslavenski narod je dar sudbine što je u godinama najvećih opasnosti imao takvog vođu. Ja predsjednika Tita vidim kao jednu od najmarkantnijih ličnosti našeg vremena. Posebno cijenim Titovu smjelost i državničku mudrost.”

Arthur Miller, američki književnik, 1973. godine: „…Kada smo čuli za silni otpor koji su Titovi partizani pružali njemačkim hordama i fašizmu, mi smo prvi put u toku Drugog svjetskog rata shvatili da Hitlerova Njemačka nije nepobjediva.”

Miroslav Krleža, književnik: „U ratu protiv Hitlera, goloruk, pa uspjeti! Staljinu reći: NE! Održati se! Još tisuće kasnijih uspjeha i pobjeda njegovih… Bio je sretan čovjek. Ni jednog trenutka nije sumnjao u svoje ideale, a ostvario ih je više od svega, o čemu su pokoljenja naših pjesnika, političara, vladara i vojskovođa maštala vjekovima.”

Ivan Meštrović, kipar: „Tito je, bez svake sumnje, najveći čovjek koga su u čitavoj svojoj povijesti imali jugoslavenski narodi.”

Richard Nixon, predsjednik SAD-a: „…Tito je lider koji ima svoje principe, smisao za humor, sjajno pamćenje, i on se nas Amerikanaca ne boji!”

Jimmy Carter, predsjednik SAD-a: „…U miru i ratu Tito je dio povijesti svijeta, u vrijeme sadašnje generacije i u vrijeme ranijih generacija. On je čovjek nepresušne snage, nepresušne mladosti, nepresušne borbenosti i nepresušne hrabrosti.”

Helmut Schmidt, njemački kancelar: „Malo je onih koji se cijeli svoj život uspijevaju, tako beskompromisno i bespoštedno prema samome sebi, staviti u službu vlastitog naroda i svjetske zajednice.” (Preneseno sa Facebook profila gospođe Nade Mladine)

Na kraju spomenimo da je Armija Republike Bosne i Hercegovine učestvovala na proslavi Dana pobjede nad fašizmom u Parizu 1925. Tamo su viđeni ljiljani, a ne kokarda.

Džaba je načelnici Jezera kritikovati boračke udruge koje su proistkle iz Armije Repubike BiH, kokarda na glavi je njeno obilježje, ali ne i čitavog srpskog naroda!

Suprotno od Dražinog znamenja na njenoj šajkači, Draži kao komandantu Kraljevske vojske, ratnom zločincu, Titovi partizani s petoktama na glavi, antifašisti ponikli iz svih naroda i vjera ostaju simbol sloboda i antifašizma!

Zastava Republike BiH, s ljiljanima (nije to ratna zastava) na vojnoj paradi 1995. u Parizu u povodu Dana pobjede nad fašizmom

***

• U kontekstu Drugog svjetskog rata, britanska vojna misija je spuštena padobranom u područje Mrkonjić Grada u zapadnoj Bosni. Riječ je o poznatoj misiji koju je predvodio brigadir Fitzroy Maclean. [1]
• Evo ključnih detalja:
• Misija i vodstvo: Brigadir Fitzroy Maclean spušten je padobranom sa svojom ekipom stručnjaka (članovi britanske tajne službe SOE – Special Operations Executive) u okolicu Mrkonjić Grada kako bi se povezali s Vrhovnim štabom NOV i POJ (partizanima).
• Cilj: Cilj misije bio je uspostavljanje izravne veze s Josipom Brozom Titom, procjena situacije na terenu te povećanje pomoći partizanskom pokretu u borbi protiv njemačkih snaga.
• Vrijeme: Ova misija se odvijala u sklopu jačanja britanske podrške partizanima nakon savezničke odluke da se Titove snage smatraju glavnim otporom na području Jugoslavije.

(Izvor AI)

• Jedan od novoizgrađenih mostova srušio se pod teretom kamiona “FAP” 4. jula 1973. godine. To bi moga biti pouka za vlast u Jezeru koje su bez ikakvih valjanih proračuna i mjerenja podigla nosivost mostova za prijašnjih 12 na sadašnjih 40 tona.
• Ofrlje podizanje tonaže načelnica pravda nekakvim vojnim standardima gradnje mostova koji su morali imati nosivost 60 tona. Potrebu utrostručenja nosivosti stavlja i kao potrebu u razvoju turizma – biva, mnogi grade vikendice na obalama Plive, moraju proveziti kamionima građevinski materijal, pa treba uvećati nosivost, bez obzira na njihovu starist, stanje, loše održavanje… Za naivne to može biti prihvatljivo, ali šta ako mostovi propadnu? A jedan je već propadao!

Širu javnost zanima na osnovu kojih proračuna, mjerenja izdržljivosti je utrostručena nosivost oba mosta na Plivi i to povezuju sa interesom koji vrh vlasti u Jezeru ima od “Lykosa” koji na širem području vrši geološka istraživanja kako bi preko tih mostova mogla prelaziti teška mehanizacija. Pitaju se spravom koja je cijena se plaća ili će biti plaćena u svemu tome.

Projekat i drugi papiri o izgradnji dva mosta preko Plive po svoj prilici ne postoje, ali postoje svjedoci koji se sjećaju ko je i kako izgradio oba mosta.

“Do negdje 1970. godine na oba plivska rukavcima Jezeru bile su drvene ćuprije. Novo vrijeme i sve gušći promet zatijevao je čvršće mostove. Inženjer Nusret Aganović iz Jezera bio je glavni organizator i realizaror te ideje uz podršku lokalnog stanovništva, jajačke Općine i privrede, u prvom redu “Elektrobosne.” Moguće je da su mostovi građeni po zamisli ing. Aganovića koji je i izvršio proračune i nacrte,” kaže jedan svjedok. Ali, nikakvi papiri dokazi ne postoje.

U akciji izgradnje mostova na Plivi u Jezeru učestvovali su brojni mještani koji su, među ostalim poslovima, miješali i beton za stope mostova u Plivi. Svjedok navodi imena Smaje Ribića, Kijada Hasića, Hajdera. Kaže da su od “Elektrobosne” dobili travrzne na koje je postavljena čelična armatura i izliven beton. Svjedok se sjeća i postavljanja limenih tabli na drvene oplate za šalovanje stopa u koritu Plive kako voda ne bi isparala beton.Inače, na željezne traverzne nije postavljan beton, nego su poredane deblje daske.

Nekoliko godina mostovi su se dobro držali.

Ali, o Danu borca 4. jula 1973. dogodla se nezgoda. Izgleda kako je neki vozač “FAP”- a pokušao za praznik “baciti” jednu šverz turu. Preduzeće ne radi zbog praznika, nema nadzora poslovođe, živa zgoda koristiti državni kamion, a novac saviti u svoj džep.

Kada je kamionom natovarenim pijeskom (pržinom?) nagazio na prvi most na Plivi, konstrukcija nije izdržala pod teretom. Most se provalio i “FAP” se svalio u korito. U zraku se nagnuo, zadnja stranica karoserije naglo se otvrila i pijesak se sručio u Plivu. Bio je to nezaboravan prizor; digao se ogroman bijeli oblak. Sve je izgledalo nestvrano, strašno, kao iz nekog ružnog sna. Srećom, vozaču nije ništa bilo, niko od žiteja nije se tada našao na mostu. Narod se iznenadio i prepao… Vozač pogotovo.

Kamion su kasnije izvukli iz korita Plive uz pomoć nekih dizalica i čekrka,” sjeća se drugi svjedok i gradnje i propadanja jezerskog mosta. Most je ubrzo popravljen, opet akcijama mješana. Iz “Elektrobosne” i “Energoinvesta” dovezene su i ugrađene jače željezne traverzne, beton ojačan armaturom.

Most je zadnjih godina slabo održavan. Mještani su sami krpili isprovaljivane rupe na mostu kod Žerića kafane.

Propadanje mosta na Plivi 1973. godine je haman zaboravljeno, ali su sjećanja osvježena nakon promjene tabli nosivosti mostova sa 12 na 40 tona.

I prije promjene tonaže, načelnica Jezera je izdala dozvolu Željku Cukutu za prelaz teških kamiona i građevinske mehanizacije preko tih mostova.

Da li je načelnica Jezera svjesna kako je trostruko uvećanje nosivosti mostova rizik po sigurnost saobraćaja i živote ljudi? Da li su pohlepa za novcem od Lykosa važniji od sigurnosti i ljudskih života, pitanje je na koje pravi odgovor mora dati baš ona i istražni organi koji se za sada prave gluhi slijepi?

Hoće li ta i takva vlast, oličena u svemogućoj Snežani Ružičić – ako se ne daj Bože šta loše dogodi zbog opterećenja mostova u Jezeru postupiti isto kao i Nihad Uk, premijer Kantona Sarajevo nakon tramvajske nesreće:

Dati ostavku, ali ostati u fotelji bz ikakve odgovornosti i nastaviti primati platu!?

Načelnica Jezera ne može oprostiti novinarki FTV koja je u “sred emsije” o ekološkim ispitivanjima u Jezeru objavila njenu fotografiju na kojoj se ukazuje sa kokardom na šajkači, kokardom koja neodoljivo podsjeća na onu koju je nosio pogubljeni ratni zločinac Draža Mihajlović.

Načelnica ne može zaključiti kako je pokazivanje njene fotografije s kokardom na glavi dobro smišljeni potez novinarke kojim je informirala javnost o kakvoj osobi radi, o onoj koja progoni ekološke aktiviste, novinare, povratnike, kao i sve one koji ne misle kako ona. A ta slika govori više od hiljadu riječi.

Nakon emsije “Mreža” FTV sa video-uratkom snimljenim u vožnji, načelnica Jezera se ponovno ukazala kao mlin koji puno melje, a malo mliva daje.

Pokušala osporiti dio emisije koja se bavila ekološkim problemima u Jezeru, ali je taj pokušaj završio u još dubljem njenom kalu. Nikako shvatiti kako je ona svoj najveći neprijatej i da se samo uporno bruka i provaljuje skačući sebi i stomak, smišljajući nove obmane po sistemu “Drž'te lopova!”

Pravdala se kako da je nošenje kokarde na glavi normalna, ni malo uvrijedljiva stvar, niti izazivanje nacionalne i vjerske mržnje. Da pače, to je stvar tradicije njenog naroda. Ona s kokardom nije opasna po okolinu. Po njenom nakatdonom zaključivanju, opasni su oni koji tu njenu sliku objavljuju.

Uvaljujući se dublje u svoje blato, ona tvrdi, citat:

“Jedna strašna stvar, da oni, zamislite, ljudi se bave temom geološka istraživanja u opštini Jezero, u po te teme, znači u po teme, oni ubacuju mene sa šajkačom. Prvo, na mojoj glavi je šajkača kapa i obilježje mog naroda. Drugo, na mojoj šajkači je grb Nemanjića, grb kraljeve vojske. Tako da, ne možete, znači, da rušite koliko mi možemo da dižemo. Sramota je to za jedno novinarstvo.” Kraj citata!

Znači, sramota je novinara koji objavljuju njenu fotografiju sa kokarodom na gavi, a ne njena sramota koja je ponosno nosi na šajkači. Nije je stid niti joj je zehru žao tolikih žrtava koje su pobijene pod istim znamenjem koje ona nosi, a koje je nosio Draža Mihajlović, bilo u Istočnoj Bosni, bilo u samom Jezeru kojim ona upravlja!

Ona nejma obraza i srama, ne zna se stidjeti niti ima empatije. Ta i takva osoba s kokardom na glavi, progoni svoje neistomišljenike, a posebno ekološke aktiviste. Prikazivanje te slike u “sred emisije” koja se bavi ekologijom, potpuno je ispravno i utemeljeno s jasnom porukom. “Evo, dragi gledatelji, s kakvom osobom mi deveramo izloženi njenoj zloupotrebi položaja, napadima i primitivizmu njenih pristalica i botova, zagađivanjem okoliša i medijskog prostora…

Kokarda koju na svojoj šajkači nosi načelnica i predsjednica OO SNSD Jezero neodoljivo podsjeća na kokardu koju je nosio na svojoj šajkači Draža Mihajlović.

Ona to bez stida i potvrđuje tvrdjom da je kokarda “grb kraljeve vojske” čiji je komandant bio baš Draža Mihajlović, strijaljni ratni zločinac i fašistički suradnik.

Wikipedija piše o Draži Mihajloviću i ovo:

Citat:

“Dragoljub Mihailović, poznat i kao Draža ili Čiča (Ivanjica, 26. travnja 1893. – Beograd, 17. srpnja 1946.) bio je zapovjednik kraljevske Jugoslovenske vojske u otadžbini tijekom Drugoga svjetskog rata, osuđen je i strijeljan 1946. godine zbog ratnih zločina i suradnje s okupacijskim vlastima. Smatra se kako je odgovoran za smrt za više od 50 000 ljudi, uglavnom političkih protivnika.^[1]“Program etničkog čišćenja i stvaranja Velike Srbije

Već u rujnu 1941. godine Mihailović je izbjegličkoj vladi u Londonu dostavio program četničkog pokreta tijekom i po završetku Drugoga svjetskog rata. U njemu, između ostalog stoji:

• “b) omeđiti de facto srpske zemlje i učiniti da u njima ostane samo srpski živalj.”
• “d) u srpskoj jedinici kao naročito težak problem uzeti pitanje muslimana i po mogućnosti rešiti ga u ovoj fazi…”
• “g) izraditi plan za čišćenje ili pomeranje seoskog stanovništva sa ciljem homogenosti srpske državne zajednice.”
• “v) posebno imati u vidu brzo i radikalno čišćenje gradova i njihovo popunjenje svežim srpskim elementom.”^[2]
• Nakon toga, 20. prosinca 1941. godine Draža Mihailović je podređenim zapovjednicima dao tzv. “Instrukcije” u kojima jasno iznosi plan stvaranja Velike Srbije zasnovane na ubijanju i protjerivanju nesrpskog stanovništva, naročito Hrvata i Muslimana. U Instrukcijama nalaže:
• “… Stvoriti veliku Jugoslaviju i u njoj veliku Srbiju, etnički čistu i u granicama predratne Srbije, Crne Gore, Bosne i Hercegovine, Srema, Banata i Bačke…”
• “… Čišćenje državne teritorije od svih narodnih manjina i nacionalnih elemenata…”
• “… Stvoriti neposredno zajedničke granice između Srbije i Crne Gore, kao i između Srbije i Slovenačke, čišćenjem Sandžaka od muslimanskog življa, a Bosne i Hercegovine od muslimanskog i katoličkog življa…”
• Dalje se kao cilj navodi kažnjavanje svih ustaša i muslimana koji su krivci za “srpsku aprilsku katastrofu” (misli se na osnivanje NDH) te naseljavanje Crnogoraca na očišćene teritorije.^[2]
• Točan broj Muslimana, Hrvata i drugih nesrpskih žrtava koje su tijekom rata pogubili četnici nikad nije službeno utvrđen. Bosanskohercegovački povjesničar Šemso Tucaković je u svojoj knjizi Crimes Against Bosnian Muslims 1941–1945 procijenio da su od ukupnih oko 150 000 Muslimana pogubljenih tijekom rata njih oko 100 000 ubili četnici, pri čemu navodi imena oko 50 000 Muslimana za koje se pouzdano zna da su žrtve četnika.
• Vladimir Žerjavić je 1998. godine iznio približnu brojku od oko 29 000 muslimanskih i oko 15 000 hrvatskih žrtava,^[3] odnosno 32 000 Hrvata i 33 000 Muslimana.^[2] Zdravko Dizdar na temelju novih podataka, ali i uračunavajući još neistražene žrtve, navodi čak 200 000 Hrvata te 100 000 Muslimana koje su ubili četnici.^[2]
• Neki od najtežih četničkih zločina u provođenju genocida nad Hrvatima i Muslimanima tijekom Drugog svjetskog rata su:^{[4][5][6][7][8]}
• srpanj 1941., Bileća i Stolac – oko 1150 Hrvata i Muslimana
• pokolj kod Drvara 27. srpnja 1941. – 568 poimenice imenovanih žrtava i neodređen broj neidentificiranih Hrvata
• pokolj u Bosanskom Grahovu 27. srpnja 1941. – 62 hrvatske žrtve
• Pokolj u Krnjeuši 9. i 10. kolovoza 1941. g. – oko 240 pobijenih Hrvata
• kolovoz 1941. g., Brkovci (istočna Hercegovina) – oko 300 Muslimana
• kolovoz i rujan 1941. g., Boričevac (Lika) i Kulen Vakuf (Zapadna Bosna) – oko 2500 Hrvata i Muslimana
• studeni 1941. g., kraj Donjeg Lapca – 44 Hrvata
• prosinac 1941. i siječanj 1942. g., istočna Bosna: Foča i Goražde – oko 2050 odnosno 5000 uglavnom Muslimana, Srebrenica oko 1000, Vlasenica 2000 – 3000, Rogatica i Višegrad po oko 1000 Muslimana
• kolovoz 1942. g., istočna Bosna i dio Sandžaka (uglavnom oko Foče) – oko 1000 Muslimana
• kolovoz 1942. g., istočna Bosna (Ustikolina, Jahorina) – oko 2500 uglavnom Muslimana
• rujan 1942. g., Foča – oko 2200 Muslimana
• rujan 1942. g., Zabiokovlje – oko 160 Hrvata
• listopad 1942. g., Mostar – oko 200 Hrvata i Muslimana
• listopad 1942. g., Hercegovina (Prozor-Rama) – oko 1250 Hrvata i Muslimana
• listopad 1942. g., Zagora – oko 240 Hrvata
• veljača 1943. g., istočna Bosna i dio Sandžaka (Foča, Čajniče, Pljevlja) – oko 9200 Muslimana
• siječanj i veljača 1943. g., Zagora (Kijevo, Vrlika, Otavice, Imotski) – 140 Hrvata
• lipanj 1943. g., središnja Bosna – 42 Muslimana
• veljača 1944. g., Zagora – 67 Hrvata
• svibanj 1944. g., Goražde – oko 50 Muslimana
• do lipnja 1944. g., u okolici Rogatice – 4635 uglavnom Muslimana
• listopad 1944. g., sjeveroistočna Bosna – 25 Hrvata
• prosinac 1944. g., Vinodol (Bribir, Grižane, Tribalj) – 32 Hrvata
• siječanj 1945. g., Bosna (Kladari, Carevac) – 27 Hrvatica ” Kraj citata iz Wikipedije.

Eto, pod tim znamenjem pod kojim su pobijdni toliki ljudi, koje ponosno nosi na svojoj šajkači, načelnica Jezera poručuje kako u tome ne vidi ništa sporno te da ona voli svaku kapu, pogotivo onu s kokardom. Voli ona i fes, ne smeta joj valjda ni šahovnica jer ona rado ide na Jadransko more u Hrvatskoj. I tako glupost do gluposti, mrak dubok i sve dublji. Ali, lažna ljubav i kokarda ne idu zajedno.

Da ima na umu šta su četnici uradili u Jezeru 1992. i da joj je žao nevinih komšija, ne bi nikad stavila to četničko znamenje na glavu.

Četnici su u Jezeru ubili 57 Bošnjaka muslimana svih uzrasta, sve redom civile. Ko je ispio, pobjegao je, ostavljajući sve iza sebe. Kuće im spaljene, imovina oduzeta, povratak spriječavan od 1995. do dan danas. To osjećam na vlastitoj koži gotovo na dnevnoj bazi, a izlagala se i u spomenutoj emsiji o meni i gradnji kuće moje djece u Jezeru.

Da ima imalo stida i ljudskog obraza ne bi svaljivala na novinare svoje grijehe pokazivanja u javnosti simbol zla na glavi i ne bi ih optuživala za svoju sramotu.

Da je kokarda simbol zla, da onaj ko je nosi svjesno izaziva nacionalnu i vjersku mržnju, prepoznala je i Centralna izborna komisija BiH koja je uputila krivičnu prijavu protiv načelnice Jezera Snežane Ružičić baš zbog isticanja kokarde na svojoj šajkači.

Poruka novinarke glasi; Ta i takva osoba s kokardom na glavi, koja podsjeća na onu kakvu je nosio Draža Mihajlović, progoni novinare i ekološke aktiviste, kao i sve neistomišljenike, a pri tome zloupotrebljava službeni položaj i ovlasti.

Stoga, dobro je da je dio javnosti informiran s kakvom kontraverznom osobom imamo posla.

Umjesto u središtu Jezera kako je bilo planirano, protest protiv geoloških istraživanja, rudarenja i uništenja životne sredine biće održan pokraj tamošnje škole.

Dobro informirani tvrde da je to odluka svemoguće jezerske načenice, a pravnici kažu da je odluka nelegalna.

Sveštenici sa Ozrena, gdje je Dodikov presuđeni ministar za energetiku i rudarstvo Petar Đokić nameračio nastaviti geološka istraživanja kako bi sutra bio otvoren rudnik, stali su uz svoje stado, svoj narod.

Dodikov vječiti ministar  Petar Dokić, dozvoljava prekopavanje Hotomalja i Sinjakova kako bi bili otvoreni rudnici teških metala, čime bi bila uništena Pliva i šira životna sredina.

Jezerska primadona stala je uz Lykos.

To potvrđuje povećanje nosivosti tonaže mostova na Plivi sa 12 na 40 tona. To se dokazuje činjenicom da je Lykosu izdala prostorije u zgradi Opštine Jezero.  Kao Bog maglu, progoni i vrijeđa ekološke aktiviste, rado bi ih tužila i oglobila zbog njihovog protivljenja uništenju ćovjekove okoline. Ismijava ih i vrijeđa.  

Dobro upućeni u ovaj skandal tvrde da se na poziv za večeru s Lykosovim direktorom SIM Metalsa Lujića na večeru na Balukhani sa zadovoljstvom odazvala načelnica Jezera, ruku pod ruku sa jezerskim parohom.

Za razliku od njih, poziv na večeru je odbio načelnik Opštine Mrkonjić-Grad i komandir Stanice milicije u Jezeru.

Da li je direktoru SIM Metalsa Lujiću, načelnici i jezerskom popu prisjela večera zbog tog sikterisanja, oni znaju.

Lykos je navodno tutnuo 3.000 KM svećeniku iz Majdana “kao dar za župu,” ali novac je odmah vraćen darodavcu s gnušanjem.  Ni Majdanci, ni župa nisu na prodaju i podvalu kojom bi bili uništeni.

Šta bi bilo da su te pare darivali Medžlisu IZ Jajce!

Jer, kada su u pitanju hodže, priča je drugačija.

Nisu baš hodže glasne u protivljenju geološkim instraživanjima i eventualnom uništenju čovjekove sredine.

Medžlis IZ Jajce (čast izuzecima!) se priklonio uz skute načelnice Jezera. Prodali su svoj obraz za šaku maraka. Ako su uz načelnicu, onda su i za uništenje životne sredine, trovanje Plive koju piju i tom vodom se abdeste.

Ka Ako su uz načelnicu, ne smeta im ni kokarda na njenoj glavi, niti što ona naziva muslimane balijama. Oni su tamo gdje je novac, a čast izuzecima!

Kada bi se jajačke i jezerska hodže ugledale na ozrenske pravosvne sveštenike, stale uz svoje džemate, jasno i glasno se oglasile protiv uništenja životne sredine, pa došle i na protest u Jezeru, taj gest bi značio stubokom promjenu njihovog odnosa prema životnoj sredinu, ali i mnogih pogleda na život. To bi sigurno, bio i znak potpune predaje vjeri i pravdi Dragoga Boga. Ali, tada bi veza s načelnicom koja nisi kokardu na glavi morala biti raskinuta.

I da li treba reći da je jedna od organizatorki protesta u Jezeru baš Suzana Rajković koja je u svoje, u ime Mirele i Miše, položila cvijeće u Plivu i tako ljetos odala poštu nevino pobijenim žrtvama genocida u Jezeru.

Mirela Hajder je specijalno doputovala iz Njemačke da bi prisusustvovala ovom protestu.