MEZARJE U STAROM SELU KOD VARCAR VAKUFA POSTALO VLASNIŠTVO (SRPSKE) OPŠTINE MRKONJIĆ-GRAD I PRETVORENO U DEPONIJU SMEĆA

Mezar u Starom Selu kod Varcar Vakufa (Mrkonjić-Grada) nije više u posjedu Islamske zajednice. Kad je i na koji način postalo vlasništvo (srpske) Opžtine Mrkonjić-Grad, ne zna se. Ono što se vidi golim okom, to mezarje je ničije. Zapušteno je nebrigom, zaraslo u korov, pretvoreno u smetljište. Hoće li tako i ostati dok ga ne nestane?

Klonuli nišan u mezarju u Starom Selu: Kome je bio biljeg,, nekome iz nekadašnje begovske obitelji Kulenovića, ili mještana Pehlivanovića, Žerića. Ni mezara, ni imena na nišanu, uskoro ni nišana… ***Korov oko biljega, svjedok zapuštenosti našeg duha***

Medžlis Islamske zajednice Mrkonjić.Grad tražio je od Opštine Mrkonjić-Grad da im se mezerje u Starom Selu da na korištenje, ali ih je vlasnik mezarja Skupština opštine Mrkonjić-Grad odbila Obavještenjem koje je 13. marta 2020. potpisala tadašnja načelnica Divna Aničić.

Rješenje načelnice Opštine Mrkonjić-Grad Divne ANIČIĆ kojim odbija zahtjev Medžlisa Islamske zajednice Mrkonjić-Grad o ustupanju na korištenje Mezarja u Starom Selu. Hoće li više sluha za spašavanje i očuvanje ostataka mezarja i džamije imati novi načalnik dr. Vođević?

Da li bi gospođa Aničić bila predusretljivija da je Medžlis svoj zahtjev formulirao drugačije pa umjesto na “korištenje” Aničička smiluje i dozvoli Medžlsu da preuzme brigu o mezarju, zaštiti od propadanja i nestanka, da ga, prvo ogradi, pa poispravlja polegle nišane, konzervira džamijski zid sa mihrabom – teško je reći. Sigurno je da je gospođa Aničić iskoristila zahtjev Medžlisa za “korištenjem” kao nabačenu loptu za zadržavanje muslimanskog groblja u posjedu Opštine kako bi ono bilo izloženo zubu vremena, ljudskoj nebrizi i uništeno, a time i dokazi da su u Starom Selu ikad živjeli muslimani. Staro Selo je danas ionako srpsko, tu odvno ne žive muslimani Bošnjaci, zemlja je u posjedu srpske Opštine, čak i mezarje i ostaci džamije.

i Medžlis i gospođa bivša načelnica Načelnica odlično znaju da u Starom Selu odavno nema muslimana, da se u to mezarje odavno ne kopa, a u ovaj i ovakav ne bi niko ni pomislio nekoga ukopat, čak ni kućnog ljubimca. Mezarje u Starom Selu je opće ruglo i sramota Islamske zajednice i svih onih koji se busaju u junačka bošnjačka prsa, a i (srpske) Opštine kao vlasnika tog dunuma nekada muslimanske zemlje – onog što je preostalo mezarja, džamije…

*Prof. dr. Salih KULENOVIĆ: Na koja vrata pokucati, kome se obratiti da bi spasio i zaštitio mezarje u kojem su ukopani njegovi pređi, kako ispuniti dug prema mrtvima, sebi i budućim generacijama*

Prof. dr. Salih KULENOVIĆ čiji su preci ovdje imali posjede, čardak, koji su podigli džamiju i uz ostale muslimane kopani u ovom mezaru, odavno se ne miri sa sudbinom mezarja u Starom Selu. Osjećajući dug i poštovanje i prema sebi i svojim precima, prema muslimanskoj baštini, biljezima i matičnim knjigama, udara na razne adrese ne bi li sačuvao ostatke mezarja i džamije u Starom Selu od potpunog zatiranja. Svojim bi novcem za početak ogradio mezarje. Smatra kako bi i Islamska zajednica, njena Vakufska direkcija, Medžlis u Varcar Vakufu, pa i Zavod za zaštitu spomenika BiH trebali pomoći u tom poslu kako bi se sačuvalo ono što se spasiti može.

Ali, da bi prof. dr. Kulenović bilo šta uradio, Opština Mrkonjić-Grad bi mu trebala izaći u susret i omogućiti ulazak u njen posjed.

Ako doskorašnja načelnica Opštine Mrkonjić-Grad Divna Aničić nije imala sluha za takvo što, prof. Kulenović se nada da neće naići na tvrde uši novog načlnika dr. Vođevića kojem je baš u vrijeme nastajanja ovog teksta pokucao na vrata i izrazio želju da ogradi mezarje. Prilikom tog susreta naišao na dr. Vođevića razmijevanje. Uskoro bi prof. mogao pokucati i na vrata muftije Banjalučkog ef. Abdibegovića.. U tome plemenitom poslu prof. Kulenović očekuje pomoć i razumijevanje ne samo i muftijstva Banjalučkog, već i Reis-efendije samog.

Grijeh je što je mezarje u Starom Selu ničije, ili bolje reći – naše zajedničko ruglo i sramota.