Uz Dan pobjede nad fašizmom 9. maja antifašisti u Mrkonjić-Gradu polažu vijence i cvijeće pokraj biste Milje Đukanović i Pavla Dževera u Gradskom parku na Kolobari.
Pavle Džever je narodni heroj rodom iz Surjana.
Milja Đukanović je bila skojevka i antifašista iz okoline Mrkonjić-Grada/Varcar Vakufa.
Četnici su Milju Đukanović izdali Nijemcima i Nijemci su je javno objesili na Kolobari u Mrkonjić-Gradu kako bi zastrašili lokalno stanovništvo. U znak sjećanja na antifašistu Milju Đukanović, Dječiji vrtić u Mrkonjić-Gradu nosi njeno ime.
Četnici su iz zasjede na Jabuci ubili partizanskog bombaša Boška Buhu.
Načelnica Opštine i predsjedica lokalnog odbora Jezero, članica Glavnog odbora SNSD-Snžana Ružičić nedavno je izjavila, citat:
“Prvo, na mojoj glavi je šajkača kapa i obilježje mog naroda.
Drugo, na mojoj šajkači je grb Nemanjića, grb kraljeve vojske.”
Šajkača može biti obilježje i tradicija srpskog naroda, a kokarda na glavi koju nosi i načelnica Opštine Jezero, predsjednica lokalnog odbora i članica Glavnog odbora SNSD Snežana Ružićić je simbol zla i desetina hiljada ratnih zločina. Simbol je i suradnje četnika sa fašistima. Kraljeve vojske odrekao se i sam srpski kralj.
Na drugoj, pravoj svijetloj stranici povijesti u II svjetskom ratu u antifašističkim partizanskom Titovim jedinicima najbrojniji su bili Srbi. Od oko 1.200 narodnih heroja Jugoslavije, 400 je Srba, trećina, najviše od svih jugoslavenskih naroda. To je jasan pokazatelj šta je tradicija tog naroda, usprkos pokušaja rehabilitacije četništva, pa i u Jezeru.
Svako ima pravo izbora, ali “titovka” je simbol otpora fašizmu, a kokarda je simbol (i) fašizma. Kokarda se danas možda više isplati…
Snežana Ružičić se s tim znamenjem ponosi u Jezeru gdje je počinjen genocid. Za nju je to samo znamenje kraljevske vojske, ali ne i fašizma i ratnih zločina.
Nasuprot četnicima, koji su surađivali sa fašistima, prokazivali Nijemcima spske kćeri i sinove da bi ih Nijemci objesili, partizani sa petokrakma na “titovkama” su bili antifašisti.
Od preko 1.200 narodnih heroja Jugoslavije, oko 400 su bili Srbi, što je najveći doprinos od svih jugoslavenskih naroda.
Draža je bio ratni zločinac, kvisling, ubojica desetina hiljada civila drugih naroda, a ubijali su i Srbe ili ih prokazivali fašistima da bi ih oni ubili. Član MIhajloovićevog Nacionalnog komiteta bio je i Mustafa MULIĆ. Istako se u propagiranju četnika nakon četničkog pokolja u Istočnoj Bosni.
Vođa antifašističkog pokreta Josip Broz Tito bio je komandant partizana i jedna od najmarkatnijih ličnosti dvadesetig stoljeća. Churchill (Čerčil) je isprva bio naklonjen četnicima jer ga je četnička propaganda zavarala. Mislio da se bore protiv Nijemaca, ali kada je saznao ko su, obustavio im je pomoć i usmjerio je partizanima. Jednu od od Churchilovih vojnih misija pod vodstvom upućenih Titu i partizanima spustila se padobranom u blizini Mrkonjića.* (Pogledati fus notu ispod ovog teksta)
Povjesničar iz Zagreba Hrvoje Klasić u nedavnom interviewu “Slobodnoj Bosni” kaže:
Citat; “Nema sumnje da na samom početku rata, vjerojatno ta skupina oko Draže Mihailovića je mislila možda nastaviti borbu protiv okupatora. Međutim, nije prošlo ni nekoliko mjeseci, oni su od te borbe odustali i to će biti uskoro svima jasno i zbog toga Winston Churchill donosi odluku nakon 1943. godine posebno da se četnici više ne smatraju saveznicima, nego da su to jedino partizani i zato Churchill pritišće kralja, koji onda i sam poručuje svojim građanima Jugoslavije da ako su domoljubi i patrioti da se priključuju partizanskim jedinicama, a ne jedinicama Draže Mihailovića.” Kraj citata.
Srpski Kralj se odrekao svoje vojske u korist partizana antifašista u svom narodu, ali se u izbornoj godini računa na njihove glasove kao presudne u RS.
Četnici su dobro surađivali i sa ustašama, posebno u banjalučkom srezu. Pomogli su Nijemcima pri povlačenju iz Grčke, a rame uz rame sa ustašama nagarili pred partizanima prema Austriji.
Milorad Dodik se slika pokraj spomenika Draži Mihajloviću u Americi, a nakon toga, put pod noge pa u Moskvu na proslova Dana pobjede nad fašizmom. Kokarda i antifašizam ne idu zajedno, kao ni priče koje prosipa načelnica Jezera o suživotu,
Pa da se podsjetimo ko je bio Tito, na osnovu onoga šta su o njemu kazali istaknute svjetske ličnosti. Tito je nosio na svojoj kapi petokraku zvijezdu kao i toliki antifašisti Srbi.
Da li će nakon te lekcije načelnica Jezera shvatiti da nije važna šajkača, nego obilježje na njoj kao simbol fašizma ili antifašizma, a da je najbolje i najsvijetlije ono koje je nosio Tito. Ona se opredijelila ono koje ja na šajkači iamo komandant Kraljeve vojske Draža Mihajlović.
(Tito na Mliništima u jesen 1942.)
Dwight Eisenhower, američki predsjednik i general: „Maršal Tito je najveći heroj Drugog svjetskog rata.”
Winston Churchill, u kolovozu 1944. godine: „Razlog zašto smo prestali pomagati Dražu Mihailovića i njegove četnike je jednostavan. On se nije borio protiv Hitlera. Odlučno smo na strani Tita, zbog njegove velike i hrabre borbe protiv njemačke armije… Partizani su sada gospodari situacije i predstavljaju smrtnu opasnost za Nijemce …
Franklin D. Roosevelt, predsjednik SAD-a, 1944. godine: „Titova odluka da se bori protiv nacista prekretnica je u povijesti Drugog svjetskog rata…”
Rudolf Luetters, zapovjednik njemačkih trupa na Sutjesci, 1943. godine: „Tok borbe je pokazao da su partizanske snage pod Titovom komandom odlično organizirane, vješto vođene i da raspolažu borbenim moralom koji izaziva čuđenje… Njemački vojnik nije dorastao fanatično borbenim partizanima…”
Dean John, načelnik britanskog generalštaba, 1944. godine: „Od jeseni 1942. godine, Montgomery u Africi, Žukov u Rusiji i Tito u planinama Balkana, označili su početak sloma moći sila osovine i početak nezadrživog juriša na njemačku tvrđavu.”
Heinrich Himmler, jedan od najbližih Hitlerovih suradnika, 1944. godine: „Volio bih da vam navedem još jedan primjer upornosti – upornost maršala Tita. Moram reći da je on stari komunista, taj herr Josip Broz, da je vrlo čvrst čovjek. Nažalost on je naš protivnik. Taj zaista zaslužuje titulu maršala… On je naš neprijatelj, ali ja bih volio da imamo tucet Tita u Njemačkoj, ljudi koji bi bili vođe i koji bi imali takvu odlučnost i tako čvrste živce da se nikada ne predaju, iako su potpuno opkoljeni. Taj čovjek ne raspolaže ničim, apsolutno ničim. Uvijek je bio opkoljen, ali taj čovjek je uvijek našao način da se probije. Nikad nije kapitulirao. Mi znamo najbolje kakve nam nevolje zadaje na jugoslavenskom prostoru, zbog toga što se tako uporno bori
George Patton, američki general: „Maršal Tito i njegovi partizani imali su i političke i vojničke hrabrosti da se usred okupirane Europe, i kada naše stvari nisu išle dobro, late oružja i nanesu Hitleru neočekivan i težak moralni udarac. I ne samo moralni, nego i ozbiljan vojnički udarac, vezujući veliki broj njemačkih divizija za jugoslavenski front, koje su mu mnogo puta nedostajale na drugim ratištima, i na istoku i na zapadu Europe…”
Charles de Gaulle, francuski predsjednik: „Tito je borac koji je unatoč najtežim okolnostima iznio pobjedu. Tito je legendarni junak…
Jean Cassou, francuski književnik, 1949. godine: „Tito je jedan trenutak savjesti čovječanstva. Tako se osjeća svatko tko se jednom s njim sreo… Tito je povijesna ličnost u najplemenitijem i najvišem smislu te riječi, čovjek koji stvara povijest
Georgios Papandreu, grčki političar, 1964. godine: „Nedavno sam u grčkoj skupštini nazvao maršala Tita apostolom mira. Mogu zaista reći da sam uzbuđen i dirnut njegovom misijom u čovječanstvu – misijom slobode i mira. Sasvim je prirodno da, kada se jedna takva ličnost bori za mir u svijetu, bori se i za mir na Balkanu.”
Aldo Moro, predsjednik talijanske vlade, 1965. godine: „Predsjednik Tito je čovjek koji se u teškim i kritičnim događajima uzdigao do simbola smjelosti i odlučnosti u borbi za nezavisnost svoje zemlje, čovjek koji svojim međunarodnim angažmanom dokazuje da zna uskladiti snagu stavova, s mudrim smislom za stvarnost i koji se u svom državničkom radu neumorno zalagao i zalaže da osigura Jugoslaviji bolju i sretniju budućnost.”
Neal Armstrong, američki astronaut: „Predsjednik Tito je čovjek koji je razaranje i rat pretvorio u stvaranje i mir.”
Sergej Bondarcuk, ruski režiser i glumac, 1972. godine: „…Tito je ne samo veliki ratnik i revolucionar – mislilac. On je, rekao bih, velika stijena naše epohe.”
Willy Brandt, kancelar Njemačke, 1973. godine: „Za jugoslavenski narod je dar sudbine što je u godinama najvećih opasnosti imao takvog vođu. Ja predsjednika Tita vidim kao jednu od najmarkantnijih ličnosti našeg vremena. Posebno cijenim Titovu smjelost i državničku mudrost.”
Arthur Miller, američki književnik, 1973. godine: „…Kada smo čuli za silni otpor koji su Titovi partizani pružali njemačkim hordama i fašizmu, mi smo prvi put u toku Drugog svjetskog rata shvatili da Hitlerova Njemačka nije nepobjediva.”
Miroslav Krleža, književnik: „U ratu protiv Hitlera, goloruk, pa uspjeti! Staljinu reći: NE! Održati se! Još tisuće kasnijih uspjeha i pobjeda njegovih… Bio je sretan čovjek. Ni jednog trenutka nije sumnjao u svoje ideale, a ostvario ih je više od svega, o čemu su pokoljenja naših pjesnika, političara, vladara i vojskovođa maštala vjekovima.”
Ivan Meštrović, kipar: „Tito je, bez svake sumnje, najveći čovjek koga su u čitavoj svojoj povijesti imali jugoslavenski narodi.”
Richard Nixon, predsjednik SAD-a: „…Tito je lider koji ima svoje principe, smisao za humor, sjajno pamćenje, i on se nas Amerikanaca ne boji!”
Jimmy Carter, predsjednik SAD-a: „…U miru i ratu Tito je dio povijesti svijeta, u vrijeme sadašnje generacije i u vrijeme ranijih generacija. On je čovjek nepresušne snage, nepresušne mladosti, nepresušne borbenosti i nepresušne hrabrosti.”
Helmut Schmidt, njemački kancelar: „Malo je onih koji se cijeli svoj život uspijevaju, tako beskompromisno i bespoštedno prema samome sebi, staviti u službu vlastitog naroda i svjetske zajednice.” (Preneseno sa Facebook profila gospođe Nade Mladine)
Na kraju spomenimo da je Armija Republike Bosne i Hercegovine učestvovala na proslavi Dana pobjede nad fašizmom u Parizu 1925. Tamo su viđeni ljiljani, a ne kokarda.
Džaba je načelnici Jezera kritikovati boračke udruge koje su proistkle iz Armije Repubike BiH, kokarda na glavi je njeno obilježje, ali ne i čitavog srpskog naroda!
Suprotno od Dražinog znamenja na njenoj šajkači, Draži kao komandantu Kraljevske vojske, ratnom zločincu, Titovi partizani s petoktama na glavi, antifašisti ponikli iz svih naroda i vjera ostaju simbol sloboda i antifašizma!
Zastava Republike BiH, s ljiljanima (nije to ratna zastava) na vojnoj paradi 1995. u Parizu u povodu Dana pobjede nad fašizmom
***
- U kontekstu Drugog svjetskog rata, britanska vojna misija je spuštena padobranom u područje Mrkonjić Grada u zapadnoj Bosni. Riječ je o poznatoj misiji koju je predvodio brigadir Fitzroy Maclean. [1]
- Evo ključnih detalja:
- Misija i vodstvo: Brigadir Fitzroy Maclean spušten je padobranom sa svojom ekipom stručnjaka (članovi britanske tajne službe SOE – Special Operations Executive) u okolicu Mrkonjić Grada kako bi se povezali s Vrhovnim štabom NOV i POJ (partizanima).
- Cilj: Cilj misije bio je uspostavljanje izravne veze s Josipom Brozom Titom, procjena situacije na terenu te povećanje pomoći partizanskom pokretu u borbi protiv njemačkih snaga.
- Vrijeme: Ova misija se odvijala u sklopu jačanja britanske podrške partizanima nakon savezničke odluke da se Titove snage smatraju glavnim otporom na području Jugoslavije.
(Izvor AI)
Ibrahim Halilović 