Prilozi za povijest Varcar Vakufa
NAPISI NA ŠAMADANIMA KIZLAR-AGINE DŽAMIJE U VARCAR VAKUFU, NESTALI U NJENIM RUŠEVINAMA 1992.
Kolindi Grabar – Kitarević i karidnalu Vinku Puljiću; KRATKA POVIJESTNICA BOSNE I HRVATSTVA – IZ LEKCIJA SVEĆENIKA, NAUČNIKA I POLITIČARA BOSNE I HRVATSKE
Jedno orvoreno pismo na dvije adrese
Kratka povijesna ponovljena lekcija u formi otvorenog pisma kardinalu Vrhbosanskom g. Vinku PULJIĆU. Povod je njegovo nedavno brojanje krvnih zrnaca Željku Komšiću i aluzija da je Komšić izabran po zakonu kao i Hitler.Razlog više je i njegov zadnji istup u javnosti, opet u vezi sa Komišćem, u žalosti za Čovićem: “Hrvati katolici u BiH još su pod dojmom da su izigrani na izborima”!
DA SE NEKO KRAJEM DEVETNAESTOG STOLJEĆA PROGLASIO HRVATOM U BOSNI, DALMACIJI PA I U VINKOVCIMA, BIO BI ISMIJAN, A I DEGENJEK BI DOBIO!
Dozvolite gospođo Grabar- Kitarević,
Dozvolite g. Puljiću
da vas podsjetim na povijesne činjenice koje biste morali znati prije nego bilo što propovjedite na oltaru ili progovorite javnosti, kako se ne biste sramotili i pred Bogom i pred narodom, građanima, Europom i svijetom, vjernicima i nevjernicima i našom Majkom Bosnom. Naime, nikad nije kasno, ako se ima dobre volje i ako insan nije dao svoju glavu da je drugi nosa.
Kada savladate ove i druge povjesne činjenice, izgledno je da ne bi ostali upamćeni kao hrvatski “zanešenjaci” kako bi vas danas nazvao Fra Antun Knežević da je živ… Molim vas bacite pogled na ovu kratku POVJESTNICU Bosne kako bi ponešto naučili iz lekcija hrvatskih autora, naučnika, svećenika, političara od imena i znanja.
Katolički svećenik Matija Katančić,(Valpovo, 12. kolovoza 1750. – Budim, 24. svibnja 1825.), hrvatski književnik i latinist, sveučilišni profesor poetike, arheologije, knjižnički kustos, piše:
“Uvjerićeš se najzad da se hrvatsko ime u Dalmaciji, Bosni i Srbiji naročito propagiralo, ali se ilirski narodi u ovom predjelu nikada nijesu tim imenom nazivali“
Polovinom devetnaestog stoljeća istaknuti Ilirac, znanstvenik, povjesničar i knjiže-vnik fra Ivan Frano Jukić ostavio je pisane tragove kako u Bosni toga doba jedno žive Bošnjaci krstjani, rišćani i muslimani. On navodi i tačne brojke. To su Bošnjaci, „po naški,“ piše. On, svećenik, franjevac, katolik, koristio je pseudonim “Slavoljub Bošnjak” potpisujući svoje naučne i književne radove, kao i u prepisci sa Ilircem, njegovim uzorom, nakladnikom i prijateljom Ljudevitom Gajem. To je jedna od potvrdi činjeničnog stanja u Bosni i bošnjačko-katoličke pripadnosti fra Jukića.
Evo još jednog svećenika, fratra, fra Ante Kneževića, učenika Ivana Frane Jukića, koji je imao prvu svjetovnu školu u Bosni u Varcar Vakufu polovinom devetnaestog stoljeća.
“Bosanski franjevci brane bošnjaštvo. Protiv takvih teorija dizali su, međutim, veoma oštar glas učeni Bošnjaci, a među njima i pojedini franjevci, od kojih se posebno isticao fra Anto Knežević (rođen u Varcar Vakufu). On je još u prošlom stoljeću s ponosom isticao svoje bošnjaštvo a Bosnu smatrao svojom jedinom i dragom domovinom. Uopće, Knežević je bio žestoki borac za nacionalnu afirmaciju bošnjaštva. Može se reći da je ustvari to bio zvanični stav skoro svih bosanskih franjevaca.”
Fra Anto Knežević, polaznik prve pučke škole koju je u Varcaru osnovao njegov učitelj Jukić, objavio raspravu u zagrebačkom “Zatočeniku” kojom pobija aspiracije Mađara, Srba i Hrvata na Bosnu, pa kaže: “Žao mi je na Mađare ali mi je žalije na … jednakokrvnu bratiju Srbe i Hrvate. Od ovih, jedni nam razcijepiše Bosnu i Bošnjake te rekoše da je Bosna do Vrbasa Srbija, a Bošnjaci Srbi; od Vrbasa pako Hrvatska i Hrvati; drugi da su u cieloj Bosni svi Srbi koji pišu ćirilicom, a Hrvati koji pišu latinicom; treći da su u ovoj Bosni sami Srbi; dočim četvrti proglasiše da su zgoljni Hrvati. Ovako dakle “Bosna ponosna” i Bošnjaci na glasu junaci kod ovakvih samo su prazna imena, izmišljenja od nekih zanešenjakah.”
U jeku živih polemika srpskih i hrvatskih historičara i političara oko toga “čija je Bosna”, fra Anto Knežević je 1871. godine bio jasan i glasan. Bosna je zemlja Bošnjana, Bošnjaka, Bosanaca.
Antun RADIĆ, hrvatski naučnik, književnik, sociolog, novinar, etnolog, osnivač hrvatske etnogeografije s kraja 19. i početka 20.stoljeća, reći će, citat:
“Lako vam je danas govorit moj gospodine! Ali da ste vi još prije 20 godina došli tamo dalje u Hrvatsku, npr. u Vinkovce, pa da ste rekli da ste Hrvat i da su oni ljudi tamo Hrvati – vi biste sretni bili kad bi vam se sav svijet smijao, jer biste lako bili dobili i batina. Ali nije tako bilo samo među gospodom, nego još više među seljacima: i to su bili ”Rašci„ i ”Šokci„ – a Hrvatima kakovim ni traga. A tko je to učinio, da su danas i gospoda po Slavoniji većinom Hrvati, te ime i seljaka, koji ponosno kažu da su Hrvati, hrvatski seljaci? Tko je to učinio?
Tko je te Hrvate tako rekuč stvorio?
To je učinila Stranka prava. Nauka Ante Starčevića, ona je od nesvjesne mase stvorila Hrvate! Tako je to moj gospodine, a lako vama danas govoriti!”Gornji citat je iz „Izlaganja Antuna Radića u „Domu” od 10.11.1904.
Profesorica povijesti Sveučilišta u Zagrebu, Nada KLAJIĆ: … srednjovjekovni Bošnjani (su) autohtoni narod ovog prostora ilirske etničke pripadnosti.
Prof. dr. Envera Imamović, u svojoj knjizi “Porijeklo i pripadnost stanovništva Bosne i Hercegovine, Academia, str. 1 – 5.” piše:
“Bosna predstavlja školski primjer kako i u kojoj mjeri se nauka može podrediti interesima politike i nacionalizma. Mnogo toga što je napisano iz bosanske povijesti učinjeno je s ciljem da se potkrijepe političke i teritorijalne aspiracije susjednih zemalja na njen prostor i narod. Pri tome je proučavanje stanovništva kod zainteresiranih strana dobilo strateško značenje. Većina pisaca koji su se bavili bosansko-hercegovačkom prošlošću, a oni su skoro svi odreda bili stranci, uglavnom Srbi i Hrvati, polazila je od predubjeđenja da suvremeno bosansko stanovništvo, i to prije svega većinsko muslimansko, pripada srpskom, a po drugima hrvatskom etničkom korpusu. Srpska i hrvatska historiografija ne priznaje postojanje bosanskog naroda, a time ništa od onoga što karakterizira njegovu zemlju: povijest, kulturu, tradiciju, državnost. Pitanje bosanskog etnosa samo po sebi ne predstavlja problem. Takvim su ga učinili oni koji su u prvi plan svojih istraživanja stavili zadatak da dokažu ono što je bilo u interesu njihovih političkih ubjeđenja.”
Prof. Imamović nastavlja:
“Do ovakvog zaključka dolazi se već pri površnom iščitavanju onoga kako je interpretirana bosanska povijest. Na to se veoma kompetentno osvrnula Nada KLAIĆ, profesorica povijesti na Zagrebačkom sveučilištu, u svojoj posljednjoj studiji “Srednjovjekovna Bosna” (Zagreb 1989.). Tu analitički i argumentirano osporava mnogo toga što je srpska i hrvatska historiografija do sada iznijela o političkom i kulturnom identitetu srednjovjekovne Bosne.”
(Gornji citat je iz naučnog rada prof. dr. Envera Imamovića PORIJEKLO I PRIPADNOST STANOVNIŠTVA BOSNE I HERCEGOVINE.)
Nada Kljajić, profesor zagrebačkog Sveučilišta: “Kada je u pitanju proučavanje stanovništva Bosne i Hercegovine mora se konstatirati da je taj problem složen utoliko što mu se prilazilo s predubjeđenjem da se radi o pripadnicima srpskog ili hrvatskog naroda…
Studioznom analizom bosanske povijesti moguće je identificirati pojedine kulturne i etničke elemente koji nedvojbeno ukazuju na predslavenska obilježja. Antropološka obrada skeleta iskopanih ispod srednjovjekovnih stećaka kao i analiza suvremenih živućih individua, također pokazuje da se radi o pripadnicima naroda atipičnog slavenskim rasnim osobinama. To govori da su srednjovjekovni Bošnjani autohtoni narod ovog prostora ilirske etničke pripadnosti. Slavenska komponenta u njihovoj genezi svodi se samo na kulturno, a nikako na etničko preslojavanje. Ta komponenta je vremenom postala dominantna u njihovom ukupnom identitetu, pa je to razlog da većina istraživača današnji bosanski narod (Bošnjake, Bosance – muslimane, katolike i pravoslavce) smatra slavenskim narodom, to jest Srbima, odnosno Hrvatima. Predstojeća istraživanja usmjerena u ovom pravcu koja će biti lišena političkih i nacionalističkih predrasuda, jamačno će baciti više svjetla na ovo pitanje. Mjerodavne znanstvene discipline, među kojima na prvom mjestu povijest, arheologija i etnologija, nude dovoljno ubjedljivih dokaza.”
Biskup Banjalučki g. Franjo KOMARICA: KOME JA PRIPADAM? KAO VJERNIK U JEDNOGA BOGA, NE VJERUJEM U MALE OVOZEMALJSKE BOGOVE KOJI NE BRINU O MENI…
“Šta je ovo, kome je pripadam? Ne pripadam RS, ne pripadam Banja Luci, ne pripadam Federaciji, ne pripadam Mostaru, ne pripadam Čoviću, ne pripadam HNS-u, HDZ-u, ne pripadam Sarajevu, kome pripadam?
Ako vođa, odnosno vodstvo Hrvatskog narodnog sabora kaže: “Nas ne zanimaju Hrvati u Posavini, u Republici Srpskoj – nemamo mi tamo šta tražiti” – to je strašno, to je strašna rečenica, to je strašna konstatacija, jer su oni sebi omeđili, kada sam s njima prije razgovarao (rekli su mi) do Kupreških vrata! Oni imaju apsolutno pravo na to. Ali nemoj onda zastupati mene, ako tebi uopće nije stalo do mene!
Ako nam je Bog dao pravo da živimo u Varešu, Kaknju, u Zenici, Sarajevu, onda koji je to ovozemaljski bog kojemu se ja moram više klanjati nego Bogu u koga ja vjerujem, bio katolik, pravoslavac, musliman ili židov, koji vjerujemo u istoga Boga, a onda se ovdje klanjamo tako-zvanim malim bogovima. Nedopustivo je to, sramotno i strašno i griješno u Božjim očima.“
Izvor: https://www.facebook.com/712025288939554/videos/253313992182902/
Do ušiju g. Puljića, trebale bi doprijeti riječi njegovog i našeg suvremenika i sugrađanina fra Ive MARKOVIĆA. Ako fratar-građanin Marković javno ne govori istinu na osnovu poznavanja činjenica, onda ga javno svako može i dematirati. Ako pak ne govori pravo kao duhovnik – onda ga nadbiskup Vrhbosanski može makar ukoriti, onako u četiiri oka, priprijetiti da će ga najuriti iz Crkve, ako…
Tradiciju obrane bošnjaštva – bosanstva nastavljaju i današnji franjevci, među njima fra Ivo Marković, citat:
“Ovdje nema Hrvata, mi smo bosanski katolici!”
U razgovoru za Radio Slobodna Europa, fra Mrković će reći da “međunacionalne odnose u Bosni i Hercegovini narušavaju korumpirani političari, koji umjesto da organiziraju društvo – oni ga razbijaju, kako bi mogli izvršiti pljačkaški pohod. Tvrdi da je korupcija najveći problem u BiH, te da se sije strah među narodima, kako bi se prikrio kriminal.”
I još: “…Međunacionalni odnosi u Bosni ne mogu biti lošiji, zato što je vode korumpirani političari. Političari uzimaju velike ideje religija i nacija da začepe oči ljudima, da ne vide šta oni rade dok oni pljačkaju. Većina naših političara su korumpirani. U Bosni je jedna od najkorumpiranijih politika. To je nacionalizam. Nisu to nacionalističke politike koje mogu surađivati, nego nacionalističke politike radi korupcije. Političari, umjesto da organiziraju društvo, razbijaju ga da mogu vršiti svoj pljačkaški pohod.”“…Mislim da Bosna i Hercegovina ima perspektivu, da unatoč ovakvim užasnim političarima, malo-pomalo, snagom tog bosanskog čovjeka i temeljnih vrednota koje ipak traju u našoj Bosni, izići iz ovih svih problema.”
Nije mnogo prošlo poslije Jukića, Kneževića, a Bosnom krstare srpsko-hrvatski nacionalistički misionari koji jedan autkotoni bosanski narod, katolike Bošnjake, proglašavaju Hrvatima, a pravoslavce Srbima i prisvajaju ih. Kolinda Grabar Kitarević pri tome ispada neobrazovana i zaostala jer smatra bosanske katolike (Hrvate, sic!) najstarijim narodom u Bosni. Takvu glupost sebi ne dozvoljavaju ni mnogi “komentatori” po društvenim mrežama, koji su, narodski rečeno, prodali vjeru za večeru. Za kunu! Ili, isprana mozga, iz ubjeđenja.
Svojatanje bosanskih naroda od strane velikorpske i velikohrvatske nacionalističke agresivne, genocidne politike i prakse je put koj vodi u zločinačko genocidno prisvajenje Bosne. Nažalost, u tome im pomažu SDA i IZ prešutnim odobravanjem ili prihvatanjem i sprovođnjem planova o podjeli Bosne. uzdajući se u svoju državicu koja nema veze sa islamom.
Politika krvavog, zločinačkog i genocidnog prisvajanja Bosne i njenih naroda presuđena je na oba najviša (svjetska) UN-ova suda.
Zato, sto puta ponovljena laž ne može ipak biti istina, makar svi bosanski katolici sebe i smatrali Hrvatima, a pravoslavci Srbima, i makar većini muslimana – Bošnjaka to za sada bilo svejedno, ili čekali da njihovu avliju neko drugi pomete. Bosna pripada Bosancima. Svima jednako.
Od kada je autoktoni bosanski narod – Bošnjaci – katolici postao za RH “hrvatska dijaspora” i k tomu zadržao epitet “najstarijeg naroda u Bosni” kako nas podučava (ne)učena gospođa Predsjednica, kojoj skrbi hrvatska država, od tada je počela propast toga naroda. I Bosne. I pored sudski dokazane istine, gospođa Kitarević se ponaša kao guska u magli, kako je često govorio njen uzoriti Vrhovnik, inače glava udruženog zločinačkog pothvata.
O prijateljstvu Miloševića i Tuđmana, dva brata blizanca u politici prema Bosni, kao i o njihovim sljedbenicima – o Dodiku i Čoviću suvišno je bilo šta reći. Projekat Herceg Bosne je srpski projekat, reći će ovih dana fra. Marković na vijest o zaključcima skupa oba HDZ-a u Neumu… Ta skrb i Hrvatske i Srbije je naša zajedinička nasreća. Bosanski katolici i pravoslavci, srećom ne svi, gurnuti su krvavi rat protiv svoje države Bosne i svojih susjeda i komšija muslimana. Svi zajedno smo gurnuti u duhovnu i svaku drugu bijedu.
Na presudu Karadžiću, ogromoglasno je djeknula hrvatska šutnja, i u Bosni i u Hrvatskoj, sa izuzetkom gospođe Kitarevć koja je tada, kao rijetko kad pogodila u sridu. Samo nekoliko dana kasnije, proglasila je bosanske katolike ne samo Hrvatima, nego i najstarijim narodom u Bosni. Jedna pricipjelna učtiva izjava o presudi Kraradžiću utopila se, nestala, u moru gluposti hrvatske Predsjednice. Ugušila se u negiranju haaških sudova!
Hrvatske obavještajne agencije vrbuju bosanske građane kako bi im tutnuli oružje u ruksake, ubacili ih u Bosnu i zaigrali na staru kartu Tuđmana, Karadžića i Grabar-Kitarević o Bosni kao zemlji opasnih terorista.
Kada nam nisu trebali mudžahidi, Hrvatske ih je bez ikakvog problema propustila u Bosnu.
Kada nema je trebalo oružje da bi obranili gole živote od četnika, Tuđman je blokirao granične prijelaze. Sada nam na zor od običnih građana pokušavaju napraviti teroriste koje nam ubacuju u Bosnu kako bi opravdali svoj falisfikat i preoteli sa se već omeženi dio Bosne koje im je halalio Alija Izetbegpvić, isto onako kako je neovlašteno otpisao pola Bosne četnicima.
Preispitajte se gospođo Kitarević,
preispirajte se g. Puljiću,
da li i Vi spadate u fra Markovićevu kategoriju “užasnih političara.” Ili, još gore, užasnih duhovnika. Presipitajte se jeste li zaslužili prolazne ocjene iz povijesti, kulture, morala, ljudskosti, kršćanske ljubavi prema bližnjeme svomu! Domovini Bosni!
Nama ne možete podvaliti, čak ni sa odličnim ocjenama iz tih pučoškolskih predmeta; šta ste i ko ste, vidimo golim okom. Ne pada snijeg da pokrije brijeg…
U brojnim vašim javnim istupima gospođo Predsjednice, Vi se dvolično predstavljate kao prijatelj Bosne, što je laž. Vi ste čak dobili i prestižnu nagradu za grediteljstvo “Ishak-beg Ishaković” ali ponašate se ne kao graditelj, nego kao rušitelj. I Vi i g. Puljić nas gurate u bijedu vodeći nakaradnu politiku zločinačke Herceg Bosne, iako bi po vokaciji i misiji morali poštivati povijesne činjenice iz učenja kršnih bosanskih franjevaca. Djela tih fratara su i na Vašoj rafi, pozahmetite se malo, manje je naporno, a nije šteteno kao sesije HNS-a!
Bilo bi to dosta za početak otrežnjenja, katarze. Morali bi poštivati i volju građana na izborima, kakva god da je. Založili bi ste se, da makar nakon presude Karadžiću izustite makar i jednu riječ o potrebi ukidanja genocidne tvorevine RS. Ali, tada bi zadali udarac i zločinačkoj Herceg Bosni, a poremetili bi i planove dinastiji Izetbegović da stvori malu islamsku državicu na ono malo “zemljice” Bosne što nam je Vrhovnik-Poglavnik velikodšno ostavljao kao vođa udruženog zločinačkog pothvata.
Osim onih kojih su priljegli na rudu HDZ, koje je Čović pokušao potplatiti pred zadnje izbore, bosanski franjevci su bili i ostali pobornici bosanske državnosti i zajediništva svih bosanskih naroda bez obzira na njihovu religioznu pripadnost. Ovako ispada da mnogi bosanski franjevci i Vi kardinale Puljiću niste ni iz iste države, niti ste iste vjere.
Suprotno učenju franjevaca, duhovnika, prosvjetitelja, rodoljuba, povjesničara, narodnih ljekara i ujaka, Vi brojite krvna zrnca čak i krštenih katolika, pa oni – poput Komšića – nisu za Vas pravi Hrvati, valjda zato što su takvi i u ratu i u miru branili svoju domovinu Bosnu, koju novokomponiran ćirilični ‘rvatina’ Čović pokušava razvaliti. Vi i sa oltara, umjesto u obranu Bosne, ustajete u obranu Ćovića, novokomponiranog katolika, ratnog zločinca koji veliča ratni zločin rušitelja Bosne. Bez Vaše preporuke, takav katolik, Hrvat, Europojeac, licemjer…, ne bi mogao poljubiti ruku Papi Franji. Jer, Vatikan je službeno davno priznao suverenu državu RBiH!
Nije li to bogohulna, nakaradna logika! Nije li sramotno makar i u kontekstu, išaretom, uporediti zakoniti izbor Komšića sa zakonitim izborom Hitlera. Ma gdje i ma šta govorili, Vi ste uvijek na oltaru.
Jer bez Vas, g. Puljiću, kao i većeg dijela bosanskog svećenstva, ne bi bosanski katolici glasovali za Referendum o samostalnosti RBiH, ali bez Vas i dijela svećenstva koje zapristaje za Vama i HDZ-om ne bi imali ni snage ni odvažnosti rasturati svoju državu Bosnu na račun zločinačke Herceg Bosne i njenog skrbnika Hrvatske, kao i genocidne RS i Srbije, ruku pod ruku sve veličajući najveće presuđene i nepresuđene krvinike i rušitelje Bosne.
G. Puljiću, Vi kao vjernik, građanin, državljanin RBiH, kao uostalom i svi ostali žitelji naše države mogu se imenovati po kojem god hoće narodu, svjetonazoru, religiji, ali vam to ne daje za pravo da razvaljujete hiljadugodišnju državu Bosnu, čijem narodu je u genima usađeno živjeti zajedno, u svom na svom… Ako neko pokuša uništiti Bosnu, onda građani RBiH imaju zakonsko i povijesno pravo odlučno se suprostaviti svim raspoloživim oruđima, onako kako je to radio i Željko Komšić.
Rasturati našu Bosnu na račun tuđina, zavađati komšije sa susjedima, otimati, rušiti i paliti imovinu, bogomlje, mostove, zločine činiti, nije Božje djelo – već šejtansko zlodjelo.
Vi, g. Puljiću, kao “uzoriti kardinal” za katolike (i za “muslimane” koji Vam tako tepaju) držite “Mise za Domovinu” na Bobovcu, stolnom mjestu bosanskih kraljeva u potpunom dekoru i nazočnosti predstavnika HVO i HV i Hrvatske – sudski odgovornih za udruženi zločinački pothvat Herceg Bosne i RH. Na tom mjestu proglašavate Bobovac hrvatskim kraljevskim gradom, umjesto da prokletete zločinačku Herceg Bosnu i njene skrbnike! Predsjednica Hrvatske u istom dekoru šepuri se uz himnu “Lijepa naša” u Jajcu – “gradu hrvatskih kraljeva.” Onda nema sumnje za koju se državu molite, ali svakako ne za Bosnu.
Prof. dr. Dubravko LOVRE-NOVIĆ odgovara na pokušaj kro-atiziranja Bobovca, 28. oktobra 2015. NAP: “Trojna etnokonfesionalna po-djela BiH praćena je trojnom etnonacionalistickom mitoma-nijom i nastojanjem da se vlastiti korijeni utvrde u što je moguće daljoj povijesnoj „starini“. U tom kontekstu moguća je izjava kardinala Puljića o „hrvatskom Bobovcu“, iako to Bobovac kao prijestolnica Bosanskog kraljevstva i mjesto gdje se čuvala kruna bosanska, nikad nije bio.” Završen citat.
Ni Bobovac ni Jajce nikad nisu bili, a niti će biti – hrvatski gradovi. Tako ni Mostar, Stolac, Čapljina…, niti će komad Bosne biti pripojen Hrvatskoj i(li) Srbiji.
Džaba molitve i propovijedi! Džaba falisficiranje povijesti, manjak osnovnog poznavanja historije Bosne i povijesti Hrvatske, hrvatina, hrvatstva i novokomponiranog hrvatstva.
Uostalom, neka se svako naziva kako god hoće, neka kardinal Puljić broji krvna zrnca, neka gospođa Predsjednica i dalje misli da su bosanski katolici najstariji narod u Bosni, neka na takav način misle i njihovi saveznici-prijatelji-neprijatelji Srbi-četnici, ali to nikome ne daje za pravo da polaže već do lakata okrvavljene ruke na Bosnu i da ubija njenu djecu!
Ubijstvu Bosne i njene djece prethodi duhovna obmana, povjesne laži.
Poslije neobrazovanih i zlonamjernih političara poput gospođe Grabar-Kitarević, poslije popova, poput Puljića, dolaze topovi!
***
Citirani su u gornjem tekstu: Katolički svećenik Matija Petar Katančić, (Valpovo, 12. kolovoza 1750. – Budim, 24. svibnja 1825.), hrvatski književnik i latinist, sveučilišni profesor poetike, arheologije, knjižnički kustos, Fra Ivan Frano Jukić, fra Anto Knežević, bosanski franjevci, povjesničari i prosvjetitelji, književnici, Anto Radić hravtski naučnik, književnik, sociolog, novinar, etnolog, osnivač hrvatske etnologije s kraja 19. i početka 20.stoljeća, prof. Enver Imamović, Nada Klaić, profesorica Sveučilišta u Zagrebu, biskup Banjalučki g. Franjo Komarica, fra Ivo Mrković, bosanski fratar, prof. dr. Dubravko LOVRENOVIĆ…
Svi oni mogu biti učitelji, gospođi predsjednici RH, kardinalu Vrhbosanskom i mnogim drugim kada je riječ o Bosni i Bošnjanima pod uvjetom da njihove lekcije ne padnu na gluhe uši.
***Gornji članak – pismo, uputio sam na adersu Ureda hrvatske Predjednice, moleći glasnogovornicu da članak i sama pročita, pa preporuči gospođi Kolindi Grabar – Kitarević.
glasnogovornica@predsjednica.hr
Poštovana glasnogovornice!
Molim Vas pročitajte i sami, pa preporučite članak koji se otavara donjim linkom – predsjednici Republike Hrvatske gospođi Kolindi Grabar-Kitarević.
Višegodišnji sam novinar, reporter – samostalni urednik na TV Sarajevo, Dopisništvo Jajce (Mrkonjić-Grad, Šipovo, Donji i Gornji Vakuf, Bugojno) i dugogodišnji suradnik “Večernjeg lista” Zagreb kao dokazani borac za obranu Hrvatske od srbo-četničke agresije. To je bilo po život opasno u Mrkonjić-Gradu posebno u godinama prije agresije, kao i na početku oružane pobune četnika protv RH. U Jajcu sam uređivao i vodio lokalnu TV Jajce u okviru RTVRBiH. Protivio sam se i tada Herceg Bosni, što me je moglo glave stajati.
Zbog javne višedecenijske javne bitke za RH, odvraćanja katolika i muslimana od odaziva na mobilizaciju u Šipovu i Mrkonjiću u četničku JNA, vraćanja sa zbornog mjesta sa Manjače, napisa u “Večernjem listu” i “Hercegovačkom tjedniku,” bio sam hapšen, a moja obitelj je držana kao talac dva mjeseca pod oružanom danonoćnom četničkom stražom u našem stanu u Mrkonjić-Gradu, zajedno sa obitelji g. Jurića, tadašnjeg predsjednika Općinskog odbora HDZ Mrkonjić-Grada, te novinara Mehmeda Buhića, također dopisnika “Večernjeg lista.”
Ovaj tekst je većim dijelom zbir misli, povjesnih činjenica iz pera uglavnom hrvatskih i bosanskih znanstvenika, svećenika, povjesničara, političara.
Molim Vas prenesite pozdrave gospođi Predsjednici!
Ibrahim HALILOVIĆ, slobodni novinar.
Slično pismo ide i na adresu Vrhbosanske Biskupije
tajniknadbiskupa@gmail.com
Bivši član Predsjedništva RBiH Stjepan KLJUJIĆ: ALIJA IZETBEGOVIĆ NIJE BIO KOMPETENTAN DA PREDSTAVLJA DRŽAVU REPUBLIKU BOSNU I HERCEGOVINU U DAYTONU, ZATO U DAYTONU NIJE BILO DRŽAVE RBIH
Isječak iz emisije uživo koja je na Facebooku – na profilu dr. Mirsada Hadžikadića, “Platforma za BiH” emitirana nedavno, sugovornik g. Hadžikadića je bio Stjepan KLJUJIĆ
ALIJA IZETBEGOVIĆ NIJE BIO KOMPETENTAN DA PREDSTAVLJA DRŽAVU REPUBLIKU BOSNU I HERCEGOVINU U DAYTONU, ZATO U DAYTONU NIJE BILO DRŽAVE RBIH
* Alija Izetbegović je prvo pogazio Ustav RBiH i nastavio biti predsjednik Predsjedništva RBiH, a u Daytonu nije imao ovlaštenja za potpis. Predsjedništvo RBiH nikada nije usvojilo Daytonski mirovni sporazum.
Ovo je prepis isječka od 25:16 minute
HADŽIKADIĆ: : Ibahim Halilović, Dejtonski ustav nikada nije usvojen, krši ga kako ko stigne, a nije ni sproveden. Važi jedino Ustav Republike Bosne i Hercegovine. Kakvo je Vaše mišljenje o tome?
KLJUJIĆ: Ja ne znam, Ibrahim Halilović, to mi je poznato ime, to je bio jedan novinar iz Jajca, ako je to taj.
Vidite; Nikad Predsjedništvo RBiH nije priznalo Dayton. Druga stvar, Alija Izetbegović nije bio kompetentan da predstavlja Bosnu i Hercegovinu.
On je do 12. 12. 1992. bio predsjednik Predsjedništva, ovo što je danas Dodik. Poslije toga, on je srušio Ustav da bi ostao na vlasti. Jer, pazite, to su međunarodni čimbenici primijetili, ali to je iskoristio Tuđman.
On (Izetbegović) nije imao status koji su imali Tuđman i Milošević kao legalni predstavnici svojih zemalja. On je jednostavno mogao reći, izvinite, ja to ne mogu potpisati, mora Predsjedništvo da usvoji. U nas u Predsjedništvu bio sam ja, bio je Duraković, Pejanović, koji bi to oborili.
Druga stvar, ima nešto u životu što ne možete žrtvovati. Đordano Bruno je rekao – Zemlja se okreće oko Sunca.
I, kad je inkvizicija napravila lomaču, i došao onaj veliki inkvizitor na onim štakama, svezan Đordano Bruno, pita on njega:
“Okreće li se!?”
Kaže Đordano Bruno: “Okreće!”
Inkvizitor: “Pali! (lomaču)
Ima nešto, a svi smo dali zakletvu da ćemo štiti Bosnu i Hercegovinu, i da nećemo izdati. A to malo udari u glavu, znate, okružiti se ljudima koji vam neće istinu reći, nego će vam podilaziti, to je Franju Tuđmana, koštalo…
Ponovno sam se javio porukom u toku ovog razgovora, rekao da se okupljamo u Facebook grupi koja broji 60.000 članova i tražimo da se vrati Ustav RBiH.
Kljujiću je bilo drago, stisnuo je obje svoje ruke, podigao ih stisnute, pozdravio onako kako se pozdravlja nekog na daljinu, i u uz osmjeh dao nam podršku.
***
Molim sve one koji se okupljaju u ovoj grupi neka pogledaju čitav razgovor g. Mirsada Hadžikadića i g. Stjepana Kljujića i odgovore koje su dali na poruke gledatelja.
Imat će zaista šta pametno i poučno čuti.
Molim botove Alije Izetbegovića neka odmah napuste ovu grupu da se ne bi s njima zamarali oko njihovih idiotskih komentara tipa Alija Izetbegović je morao.
Alija Izetbegović ništa nije morao!
Prvo se mimo zakona dočepao predsjedničkog položaja, a onda je izvršio puč u Predsjedništvu da bi ostao na toj poziciji, uvažavan, ne kao predsjednik države, nego jednog njenog naroda.
Alija Izetbegović je bio po vokaciji pravnik.
Advokat koji ga je branio na Sarajevskom procesu tvrdi da u životu nije sreo osobu kao Aliju Izetbegovića koja se bolje razumije u pravne stvari.
Dakle, Alija Izetbegović je sve soje veleizdaje radio svjesno i planski.
To nastavlja i njegov sin Bakir Izetbegović.
Dok pišem ovaj tekst, eno taj veliki saboter pravde i veleizdajnik govori o nekim zakonima, koji su proizišli iz ilegalnog daytonskog Ustava koji nam je nezakonito nametnuo njegov pokojni otac.
OVDJE JE CJELOKUPNA EMISIJA:
https://www.facebook.com/mirsadhadzikadic/videos/2259645070723293/
Prof. F. A. Boyle, reakcija na presudu KARADŽIĆU: PRAVDA ZAHTIJEVA UKIDANJE GENOCIDNE REPUBLIKE SRPSKE
Reakcija profesora Francisa Boylea na današnju presudu ratnom zločincu Karadžiću, koju smo upravo dobili:
PRAVDA ZAHTIJEVA UKIDANJE GENOCIDNE REPUBLIKE SRPSKE
“I ponovo su haaški Tribunal, a sada i njegovo ‘Rezidualni Mehanizam’ prikrili ulogu Srbije u organiziranju, orkestriranju, izdavanju naredbi i činjenju genocida nad Bošnjacima i Republikom Bosnom i Hercegovinom.
To je zbog toga što bi USA, članice NATO-a i EU žele uključiti Srbiju u NATO i EU, kao što su to učinile nedavno sa Crnom Gorom koju su uključili u NATO, uprkos činjenici da sam dobio dva velika sudska naloga od Svjetskog suda pravde protiv Srbije i C. Gore, kojima im se nalaže da prestanu i uzdrže se od činjenja djela genocida protiv RBiH i Bošnjaka.
Također je zaprepašćujuće da je ‘Mehanizam’ podržao dio presude Haškog tribunala kojom je Karadžić oslobađen od zločina genocida za njegovo etničko čišćenje muslimana i Hrvata iz onog što je danas poznato kao genocidna tvorevina RS.
Pravda zahtjeva da se Republika srpska ukine!”
_______
Tekst originala
“Once again the ICTY and now its Residual Mechanism cover up the role that Serbia played in organizing, orchestrating, ordering and conducting the Genocide against the Bosnians and the Republic of Bosnia and Herzegovina. This is because the United States, the NATO States, and the European Union Member States would all like to integrate Serbia into NATO and the EU just as they have recently done with Montenegro into NATO despite the fact that I won two overwhelming World Court Orders against both Serbia and Montenegro to cease and desist from committing all acts of genocide against RBIH and the Bosnians. It is also a shocking disgrace that the Mechanism upheld Karadzic’s acquittal of genocide by the ICTY for his ethnic cleansing of Muslims and Croats out of what is today known as the genocidal statelet of Republika Srpska. Justice demands that Republika Srpska be dismantled!
(Professor Francis A. Boyle
General Agent for the Republic of Bosnia and Herzegovina with Extraordinary and Plenipotentiary Powers before the International Court of Justice.”)
Ragib LUBOVAC: “MLADENCI” STELA DIANA ILIRIJE I STEĆAK ČO'EK – “ZEMLJICE BOSNE”
Radimlja
NAJAVA
PERFORMANS
“LOVAC SA LUKOM I STRIJELOM NA ULICAMA SRAJEVA”
„Lovac s lukom i strijelom“ na ulicama Sarajeva
Performans je predstava, likovno događanje, oblik konceptualne umjetnosti, u kojoj artist i prisutni, tražeći u njoj istinu „po sebi“ učestvuju.
„MLADENCI“ STELA DIANA ILIRIJE I STEĆAK ČO'EK – „ZEMLJICE BOSNE“
Umjesto promocije knjige „za stolom“, nudim performans stećaka „na ulici“.
Recenzent prof. dr. Enver Imamović, izdavač „Šahinpašić“ Sarajevo.
Izvodi iz knjige STEĆCI BOSANSKI STIL su objavljeni u feljtonu „Oslobođenja“ 19. okt. do 8. nov. 2016.
Na Beogradskom sajmu knjige 2017. STEĆCI… su sa još 4/5 knjiga „Šahinpašić“ zapaženi ili izdvojeni.
Knjiga je u Svjet. Knjižari Amazon, Velika hrvatska knjžara, Knjižara „Svjetlost“ Sarajevo…
STEĆCI „ZEMLJICE BOSNE“ BAŠTINE STELE DOMAĆE ILIRIJE
Radimlja kod Stoca – nekropola
Zanimljivo, dok, po svom genu Ilir – rimski car Dioklecijan 303. god. izdaje edikt o progonu kršćana, car Teodozije im se priklanja i zabranjuje kult Mitre, a car Konstantin Veliki 313. god. u Milanu kršćanstvo proglašava drž. religiom.
U to vrijeme su maniheji i „kult Mitre“ bili opasan suparnik hrišćanstvu; kod nas je kult Mitre u Jajcu, Konjicu…. Klica pokreta maniheje iz Perzije u III st. se širi na Zapad: u V st. u Rimskoj Italiji za vrijeme „crkveng oca“ Augustina Aurelija (u. 430.), kada se maniheja upotrebom sile privodi kršćanstvu. Ta ideja je bila i u „Zemljici Bosni“ osim što je Kulin ban platio glavom, ona „nije mogla proći“. Zašto, zato što su djelovali duboki geni Ilira, Kelta, Avara… ban je avar-tur. riječ… Autohtoni Iliri na zap. Balkanu stari su oko 1000 godina stare ere. Rimljani i maniheji su u Bosni u I/IV st. gdje se hrišćanstvo sporadično javlja u IV stoljeću. Juž. Slaveni-krišćani su u Bosni 614. godine. U drugom talasu se s juga Balkana maniheji – bogumili pojavljuju u X stoljeću. Potom se 1054. god. desio raskol jedinstvenog hriščanstva na katoličanstvo, pravoslavlje, u Bosni i na vjeru bosanku. Fenomen? Ali se, ili se ovdje u životnoj filozofiji i umjetnosti, radi o tzv. arhitipu gena, Carl G. Junga. Razvojni smjer složene Jungove psihologije određen je njegovim interesom za simbole izražene u mitologijama i religijama, kao likovnim načinom izražavanja kolektivnog podsvjesnog. Zato se tu može zaključiti da se radi o ideji dubokih gena baštine Bošnjana, onih koji su, između juž. Slavena, bili drugi i drugačiji.
Ilirska stela Diana, Lovac s lukom i strijelom i Čo'ek s podignutom rukom, Radimlja
Moja šetnja sa „Mladencima“ priželjkuje lijepo vrijeme i kondiciju? sub. 23. marta 2019. godine.
Srdačan pozdrav!
„Sarajevski krug“ Zemaljski muzej 11h, Obala Kulina bana, Baščaršija 12h, Ferhadija, Titova, Zemaljski muzej 13h.
Stećci Nominirani na Listi UNESCO, Pariz, Istambul, 2016.
BOSANSKI STEĆCI
„Stećci – srednjovjekovni nadgrobni spomenici“
O bogumilima i stećcima “tri” ili “jedna” istina?
Stećak Čo'ek x, s podignutom rukom,
„Varijanta Čo'ek x“ su novi stećci u nekropoli Radimlje, finom mašinskom obradom – frčom i krečom, ishodom: što ljepši to ružniji!
Posljednjih 55 godina na temu stećci pojavilo se 10-tak knjiga i autora, koje sam u knjizi spomenuo, prva je Enciklopedija lik. umjet. Zgb. 1966. u čijoj prvoj rečenici STEĆCI stoji: „Umjetnička obrada stećaka kreće se u okviru srednjov. romaničke i gotičke umjetnosti“, koju potpisuje arheolog Đ. Basler. A zatim tu anomaliju prihvataju i drugi autori „teolozi“. Veliki Krleža jest bio direktor Enciklopedije, on to negira, ali on nije htio da bude „svakom loncu poklopac“. Kad više nisam mogao izdržati hajku na bogumile i orkestriranu laž o stećcima, zanijemio sam od muke. I pitao se? „Kako je ipak jalova moja duša i moja misao, a ipak, stalno mučena bezsadržajnim, sladostrasnim i mučnim bolovima! Da li ikad ne treba da se razveže jezik moga duha, da li treba uvijek da tepam? To što mi je potrebno jest glas, prodoran kao pogled Linkeja, koji izaziva užas kao stenjanje giganata, trajan kao prirodan glas, pogrdan kao sveoslobađajući udar vjetra, zloban kao ruganje jeke“, Kierkegaard.
I progovorio sam. Dok sam pisao ove polemičke tekstove čitaocima u dnevnim novinama, u periodu od pet-šest godina, pročitao som oko šezdeset knjiga iz historije stećaka, historije umjetnosti, filozofije i estetike. Svaki sam tekst pisao s dojmom „još samo ovaj tekst”, a potom se pojavi ideka za knjigu. Riječ, dvije o Nominaciji stećaka:
Državna Komisija: “Stećci su srednjovjekovni monolitni kameni spomenici vezani za cijelo područje današnje Bosne i Hercegovine, te dijelove Srbije, Crne Gore i Hrvatske. Na osnovu raspoloživih podataka može se tvrditi da se pojavljuju od druge polovine XII stoljeća, da njihova prva faza traje i kroz XIII stoljeće, da se intenzivno klešu i ukrašavaju u XIV i XV stoljeću. U XVI stoljeću ova vrsta umjetnosti postupno nestaje. Od 70.000 evidentiranih stećaka na 3.300 lokaliteta, u Bosni i Hercegovini se nalazi oko 60.000, u Hrvatskoj 4400, u Crnoj Gori oko 3500 i u Srbiji oko 4100. Osnovne grupe stećaka čine položeni i uspravni kameni monoliti…”, stoji u dokumentima Komisije za nominaciju stećaka. A onda Komisija navodi 30 nekropola, i počinje s prvom – najljepšom nekropolom stećaka Radimlja, u kojoj se zadržava i autor ovoga teksta.
Stećci bosanski stil
U prethodnom tekstu Interneta Komisije za Nominaciju stećaka za Listu UNESCO, riječ je o sadržaju: Stećci srednjovjekovni nadgrobni spomenici.
Moj komentar, ističe umjetnost, likovni jezik, stil i istinu u njima i o njima!
Državna Komisija nije ulazila u složenu društvenu i religijsku strukturu stanovništva srednjovjekovne “Zemljice Bosne” gdje su nikli stećci, niti o konačnom raskolu homogenog hrišćanstva u katoličanstvo, pravoslavlje i vjeru bosansku 1054. godine, zato velim, oni mogu biti „svačiji i ničiji“. Niti je Komisija ulazila u pojavu ključne ličnosti Kulina bana u Bosni, pa ni o tvorcima stećaka – hereticima ili bogumilima, nego se bavila nekim sporednim segmentima.
Dalje Komisija nestručno tvrdi: “Među ukrasnim motivima na stećcima, uz njihov naglašeni simbolizam svojstven srednjovjekovnoj umjetnosti, raspoznaju se svjetovni i religiozni simboli i ostali ornamenti koji se međusobno prepliću i upotpunjuju”, što je upitno? Kao da Komisiji nisu bili poznati tekstovi poznatih autora: V. Jagića, M. Dizdara ili M. Krleže, a ovaj posljednji piše: “Čitavi spratovi najraznovrsnijih motiva i dogadjaja, sve je to koordinirano i ustalasano unutrasnjim ritmom čudne zakonitosti, koja stvaralačkom voljom fascinira fantaziju bogumilskih pokoljenja do tog stepena, te se nužno odrazila u tim dokumentima, koji već vjekovima čekaju svoje tumače u današnjem svijetu, tako okrutno gluhom za sva objavljenja naših vlastitih ljepota“, ali je Komisija na to ostala „gluha“.
Tako tekstovi Komisije preskaču i bogatu figurativnu motiviku, a ističu sporednu ili dekorativnu ornamentiku, neku religioznost, koje zapravo nema na stećcima. Hrišćanstvo je monizam, vjera bogumila je dualizam. Niti je ornamentika simbolična, već više igra ulogu ukrasa. Tako da je ta analiza loša “slika i prilika” simboličkim stećcima. A od realnog života na stećcima u tekstu nema “ni traga ni glasa”. Niti, s druge strane, na stećcima ima bogova, svetaca i anđela. Jedino što iz sredine teksta izvire teološka ideja koja “iza” metafizičkih ornamenata vidi Strašni sud… i druga čuda, jer religijska “mašta može svašta”.
Čovjek s podignutom rukom, nekropola stećaka Radimlja kod Stoca XI/XV/XVI stoljeće
Da bi se stećci svojatali u njima se traži neka „religioznost“ koje zapravo nema. Nadalje, stećci, iako ih je klesao narod, nisu narodna umjetnost. Svi su narodi u prošlosti imali svoju narodnu umjetnost – oružje i oruđe, koju su ornamentom ukrašavali – posude iz kojih su jeli i pili, ukrašavali žene, ratnike i konje, sjekiru kojom su se branili, tesali i gradili, te luk i strijelu, pa i naši bogumili. Načiniti luk i strijelu za lov je upotrebna umjetnost ili narodna umjetnost, a kada se to nađe na reljefu stećka, to je onda viši nivo likovne umjetnosti, čija je analiza predmet rijetkih estetičara kao što je kod nas M. Krleža, M. Dizdar…
Iz tih razloga je autoru ovoga teksta bliža istini: napušten prastari ilirski lokalitet Gradine Daorson nadomak Radimlje od „uređene“ nekropole stećaka Radimlje. No, jasno je dakle, da je umjetnost stećaka iznad narodne umjetnosti, narodnih pjesama, s kojom su oni izražavali ne religiju, već filozofiju o životu i smrti, u kojoj su negirali romaniku i gotiku, kojom su silnom Rimu i Carigradu rekli NE!
S druge strane se u spomenutom tekstu Komisije ne spominju važni epitafi na stećcima i pismo „bosančica“ na njima. Simbolička umjetnost svijeta ili umjetnost “djetinjstva svijeta” pa i “Zemljice Bosne” niče s pojavom tzv. slikovnog pisma – hijeroglifa, kod nas pismo „bosančica“. U isto vrijeme to ide jedno s drugim: pismo i stil = simbolizam. To je vrijeme kada naši preci Iliri, maniheji – bogumili zapravo tvore svoje narodno pismo glagoljicu-bosančicu u IX, a juž. Slaveni crkvenu ćirilicu u X stoljeću, te kada se po tom šavu u XI st. diferencijaju tri religije na ovome prostoru: katoličanstvo, pravoslavlje i bogumilstvo ili bosansku vjeru.
Zdrav razum se ne može načuditi tvrdnji: stećci su romanika, gotika ili vizantija, što je jednako svojatanje? Da su bogumili barem gradili bilo kakve bogomolje, pa i okrenute naglavačke, pa hajd, da se kaže ta tvrdnja, ali nisu gradili nikakve. Oni su se, ne kao monisti, već kao dualisti, molili, ne u crkvama, već u svojim kućama i u prirodi – na proplancima šuma i livada, i opet se tvrdnja monista „koprca“ dokle? Stećci su nadgrobni spomenici kao što su križ – krst ili nišan, ali se ovi drugi ne prihvataju kao umjetnost, već samo kao religijski spomenici umrlih.
Ovaj tekst, polazeći od principa osjećanja i saznanja „pojave, predstave i pojma“, Kanta, „arhitipa“ Junga, zaobilazeći prvu filozofiju Aristotelovu Metafiziku, koja pojavu traži „iza“ fizike, ono što se ne vidi, pa ju je tako preuzela teologija za svoje potrebe, i/li onog što nije. Već ovaj tekst slijedi i ideje savremenog filozofa Hausera, koji je u traganju za estetskim fenomenom, svoju filozofiju fenomenologije mogao da nazove „arheologijom ljudskog iskustva“. Cilj je fenomen + logos = fenomenologija, koja onda otkrije smisao istraživačkog predmeta i njegovu suštinu.
Ovaj tekst, dakle, zaključuje da su tvorci stećaka neki drugi ljudi, sloja i soja – onaj bogumilski. Stećci baštine Ilirsku umjetnost! Stećak stoji ili leži, a ima i formu kuće. Nastao je od ideje: ilirske stele i urne za pepeo s poklopcem – krova kuće na „dvije vode“ tzv. „kuća mrtvih“ s reljefom, transformisani u novi bosanski stil, što potvrđuju naši dokumenti: stela Ilirska božica Diana + Urna za pepeo = stećak Čo'ek s podignutom rukom:
Stela + urna = stećak
Zapravo je ideja stećaka klijala iz pepela mrtvih – iz umjetnosti naturalizma Ilira prije pisma. Jer su na ilirskim nadgrobnim stelama – portreti umrlih s imenom i prezimenom, što znači po ideji „natur“, bez obzira što se sličnost lika na reljefu tupim dlijetom na tvrdom kamenu to nije dalo realizirati? A onda su tu umjetnost baštinili bosanski simbolički stećci s pismom „bosančicom“. Treba li kazati: da su svi narodi prije hrišćanstva vjerovali u dva = dualizam ili u više bogova, pa i Iliri – vjera Zaratustre u Perziji i juž. Slaveni. Zato ovdje kažem dualisti: Iliri + maniheji = bogumili = stećci.
S druge strane, čitamo u Enciklopediji, Zgb. „Gotički stil u BiH uvode franjevci i dominikanci u okviru misijskih pohoda protiv bogumila“. I dalje stoji „Gotički stil odrazuje se i na ornamentici nekih stećaka, npr poznatog stećka iz Zgošće kod Kaknja“. Fakat je teško razabrati, ako to nije u ideji svojatanja stećaka, a jest, šta su teolozi ovim pisanijem htjeli da kažu? A onda će od toga naš teolog-historik, po metafizičkoj metodi „iza“ fizike, tu „iza“ ornamenta vidjeti Strašni sud… i druga religijska čuda. Tako da se ovi teološki citati iz Enciklopedije, zapravo, vjernicima nude kao arheo + logos = nauka, koja proučava spomenike, ali, kao „šarena laža“. Nevjerovatno? Po istom se kalupu tvrdi: da je „glagoljica franjevaca“. Istine radi: narodno prvo pismo glagoljica je „nastala negdje na ist. Balkana 863. godine, kasnije nazvana bosančica“, izrazila se u formi epitafa na stećcima Bosne i Huma. A franjevačka bosanska vikarija je u Bosni tek od 1339/40. godine; otkad je oni samo prihvataju. Godine 993. se u Bugarskoj javlja crkveno pismo juž. Slavena u Bugarskoj ćirilica, pismo Bugara, Makedonaca, Srba, Hrvata… Kao što kaže Lesing: „Više mi je stalo do istraživanja istine, nego do nje same“.
I umjesto da se Komisija prvo, bar ogradi od spomenutih svojatanja, Komisija se bavila nekim sporednim segmentima. Tako da je ona manje osvijetlila društvenu i religijsku podlogu, a da je tvorce i baštinu stećaka gotovo zaobišla, a suštinu svela na sporedne “proizvode” stećaka ili njihove reflekse “krstače i nišane”?
Istine radi, u Srednjovjekovnoj Bosni, piše N. Klaić je postojalo duhovno dvojstvo, čak i kod bosanskih vladara, koji su kod kuće čvrsto stajali uz crkvu bosansku, ali su prema vani, uvijek djelovali kao katolici, pa se to dvojstvo moglo pojaviti i kod vjernika na grobljima i nekropolama, te je takvih sporadični „prelijeta“ bilo.
“Neka oprosti gospođa Europa, samo Bosna ima spomenike”. Uz tvrdnju da se ovdje ne radi samo o srednjo- vjekovnoj umjetnosti Bosne, već o umjetnosti koju Evropa nije imala“, Krleža. Bili su to tvorci divovi. Otud pitanje: šta je, zapravo danas, Nominirano na Listi UNESCO: stil romanike, gotike, vizantije ili bosanski stil?
Stećci jesu danas na Listi UNESCO-a, ali svaka umjetnost ima svoj stil. Zato stoji pitanje: da li su stećci romanički, gotički, vizantijski ili bosanski stil? Stoga Državna Komisija za saradnju sa UNESCO-m, u okviru “pojave, predstave i pojma”, nije UNESCO-u nudila osjećanja i saznanja spomenutih domaćih mislilaca o stećcima, te je bez te analize UNESCO-u, zapravo, nudila stećke više kao nadgrobne spomenike, a manje kao umjetnost. Zato su ti tekstovi ispod nivoa stećaka. Jasno je, da tu onda nedostaju pojmovi umjetnosti i estetike.
Nadati se da će Nominacija stećaka na Listi UNESCO staviti tvorce i stećke gdje im je mjesto, time da ih približi pojmu istine i ideje “po sebi” koju tvorci i stećci zaslužuju. Ili su nam draže „tri istine?“ Jer, istina je ono, kako bi Kant , da je upitan, šta su stećci „po sebi“, odgovorio – istina o životu ljudi, bez obzira na to šta mi danas mislimo da su?
Ako UNESCO zna da su tvorci stećaka bosanski bogumili, onda će se koristiti „jedna“ istina, ali ako UNESCO ne zna, onda će se „kod kuće“, kao što postoje indicije, kto su tvorci stećaka, i šta su stećci, koristiti „tri“ istine. Nadalje, sreća je, ili nesreća u tome, da su bosanski stećci prešli transcendentalne granice iskustva i države. Oni su dakle, u „Zemljici Bosni“ mogli prelaziti državnu granicu, ili su se granice pomjerale, svejedno, ali smo danas, po svoj prilici, daleko od toga, te da njihov bosanski stil, preko tih granica, s njima, ne može? Time smo još daleko od ili do pojma, istine i ideje stećaka. Zašto? Zato što to jučer i danas tvrde teološki-arheolozi i enciklopedisti Bosne i Hercegovine. I van nje, primjera radi, u “Crnoj Gori, Program Dani Evropske baštine 2012. godine (u vrijeme nominacije stećaka) tvrdi: stećci su po romaničkim i vizantijskim uzorima”, to što se “golim okom” ne vidi, niti zdrav razum razabire? Međutim, Bogumilski mramorovi M. Krleže tvrde: “Ovdje u tim planinskim visovima traje kult ljepote za koju se ne bi moglo reći da je import iz zapadnjačkih ili bizantskih sfera duha”.
Dobro je što je Komisija odustala od tvrdnje teoloških historičara, arheologa i enciklopedista, koji u prvoj rečenici tvrde “stećci su interkonfesionalni”, u drugoj rečenici to negiraju, tvrdnjom “stećci su romanika i gotika”, čija kroatizacija stećaka ide van zdravog razuma. Zašto onda stećaka nema u juž. Crnoj Gori, ist. Srboji i sjev. Hrvatskoj, već samo na granicama srednjovjekovne Bosne i Huma? Kao što čitaoci znaju u Bosni i Hercegovini je nominirano 22, u Crnoj Gori 3, u Srbiji 3, u Hrvatskoj 2 nekropole. Ali, nije dobro to što Komisija nije rekla istinu: tvorci stećaka su bogumili. Treba li reći stećci su „po sebi“ ono što jesu, ne „tri“ već „jedna“ istina!
Ovaj autor i ovaj tekst ne ističu stećke, koje nam nude fotografi, one posljednje, mašinske ili završne, već one prve, rane i vruće, klesane tupim dlijetom, grube, koji su tražili nešto, koji su, zapravo krčili put rađanju likovnog stila; ali je u svakom rađanju i klica umiranja, što potvrđuju i naši prvi i posljednji stećci.
Usudio bih se ustvrditi: bliži su istini ambijent nekropole kameni sivi stećci od „sletjelih“ bijelih labudova na livade Radimlje. „Da su sn'jezi već bi okopnuli, Labutovi već bi poletjeli“. Sačuvajmo istinu onakvu kakva jest, onu izvornu „po sebi“. Ljepši su čak i fotosi starih sivih stećaka od ovih novih bijelih.
Istine radi, nijedan spomenuti mislilac, a ni drugi, ne vide baštinu stećaka u umjetnosti na zap. Balkanu i Bosni autohtonih Ilira i daleke Perzije, izuzev što dualista M. Dizdar u „Kamenom spavaču“ donosi krilaticu o Zaratustri, te je autor ove knjige: stećci baštine umjetnost tla Ilirije i daleke Perzije, s tom idejom prvi!
&
Postskriptum – poslije davnih stoljeća „prvi“ je klesan ležeći – na stranicama ovoga teksta, danas otkriven i ispravljen stojeći stećak.
Lovac s lukom i strijelom
„Monoliti, su često grubi, tako da već svojom surovošću djeluju monumentalno kao ploče kojima je zadatak da traju stoljećima, simbolikom svoje prkosne grubosti“, ponovo će kazati Krleža. Stećak Lovac je jednostavan reljef, kao rani shematski crtež djece, prema ulaznim vratima crkve, u selu Ošanići kod Radimlje, veličine oko 120x130cm. Zanimljivo, da ga ipak nikto, od 1505. godine, kad je stećak popločan u dvorištu, do danas, od teoloških arheologa nije tu vidio? Zato smo tu u najumjetničkijoj nekropoli oboren – pod nogama stećak podigli – prvi ili najstariji klesan stećak Lovac s lukom i srijelom i Čo'eka s podignutom rukom, iz Radimlje, gdje su zajedno, nikli između XI i XVI stoljeća, ne bi li oni, s lukom i strijelom, u sebi i u drugom, sami sebe prepoznali? Ako je tako, a jest, istine radi, time Radimlja postaje, ne samo najumjetničkija, već i najstarija nekropola stećaka.
Za razliku od spomenutih, na početku teksta, novih – finih mašinski obrađenih stećaka, frčom i krečom „što ljepši to ružniji“, tu su dva rana, klesana tupim dlijetom – gruba kreativna ili originalna stećka, „što grublji, to estetskiji“!
Lovac s lukom i strijelom i Čo'ek s podignutom rukom, Radimlja kod Stoca
Iako su stećci baština, kao da se o njima nije mislilo? Državnoj komisiju nije bilo pri ruci ni to šta o stećcima i bogumilima u Likovnoj enciklopediji Zgb. 1960. god. piše arheolog Ćiro Truhelka: “Bogumilska sekta stvara uslove za razvoj umjetnosti, koja najbolje dolazi do izražaja u stećcima. Bogumili su imala, kao i Iliri kriterijum za lociranje svojih tumulusa; vrlo je čest slučaj da su stećci postavljeni na ilirske tumuluse, ili u njiovoj blizini. Kao pismo na stećcima se upotrebljava stara bosančica, kasnije nazvana “bosančica”. Većina dosadašnjih istraživača stećke pripisuju imučnim Bošnjanima. Ali nije ni moguće zamisliti da se bogumili nisu pokopavali pod stećke ili bogumilskog vjerovanja”.
“Stećak je za mene ono što nije za druge, ono što na njemu i u njemu nisu drugi unijeli ni znali da vide. Jest kamen, ali jeste i riječ, jest zemlja, ali jeste i nebo, jeste materija, ali jeste i duh, jest krik, ali jeste i pjesma, jest smrt, ali jeste i život, jest prošlost, ali jeste i budućnost”, Mak Dizdar.
Sarajevo, 23. 03. 2019. Ragib Lubovac
Odgovor prof. dr. Slavena Kovačevića: JA SAM SAVJETNIK ZA POLITIKU, A NE PRAVO – Moj odgovor Kovačeviću: PRAVO JE NAŠA NAJBOLJA POLITIKA I ORUŽJE
Poruka koja je stigla od prof. dr. Slavena Kovačevića, a vezi sa ponudom prof. dr. Francisa A. Boylea da bude besplatan savjetnik Željku Komšiću. Na taj prijedlog ni nakon tri mjeseca čekanja, prof Boyleu niko nije odgovorio.
Tekst poruke prof. Kovačevića:
Postovani Ibrahime, Vas tekst sadrzi odredjene netacnosti. Prvo, nisam pravni savjetnik vec savjetnik za vanjsku politiku.
Osobno se protivim nacinu da se FB korisyi za delegiranje savjetnika, ali sam ipak prenio g. Komsicu ovu ponudu.
Kao savjetnik nemam mogucnost odlucivanja o tome jer to nije moj posao.
Isto tako u okviru svoga djelokruga savjetujem g. Komsica ono za sto procijenim da je znacajno u vanjsko-politickom pogledu.
Koliko sam shvatio iz prilozene korespodencije sa prof. Boylom nisam shvatio da se on nudi kao savjetnik vec kap neko ko hoce pomoci g. Komsicu sto jako cijenim.
Ocito je ideja o savjetniku vasa, pa vas moram obavijestiti da to ne ide bas tako, ali evo vas upucujem na g. Amir Ibrovic, sef kabibeta pa na njegov email uputite vas prijedlog: amir.ibrovic@predsjednistvobih.ba
Sto se tice pokretanja medjudrzavnih sporova, to je isjkljuciva nadleznost Predsjednustva BiH koje broji tri clana i bez njihove zajednicke odluke, nema pokretanja sporova.
To znaci kako g. Komsic nema nadleznost da to sam pokrece jer Predsjednistvo BiH kao kolektivni organ mora donijeti odgovarajucu odluku. Zato vas dio blog teksta gdje to imputirate g. Komsicu i meni jednostavno ne odgovara istini. I na kraju, opet vasa neistina, nista nisam odbio jer o imenovanju savjetnika ja ne odlucujem vec iskljucivo g. Komsic u saradnji sa sefom kabineta. Pozdrav.
Moj odgovor: Pozdrav i Vama i hvala na poruci! Vaš odgovor ću objaviti na mome Blogu, a svakako i moj Vama.
Odgovor prof. dr. Slavenu Kovačeviću, savjetniku člana Predsedništva Željka Komšića za vanjsku politiku, na njegovu gornju poruku.
PRAVO JE NAŠE NAJBOLJE ORUŽJE
Poštovani profesore Kovačeviću
U svojoj poruci iznijeli ste niz neprihvatljivih kvalifikacija na moj račun. Pojam “netačnosti” kojim me častite prevodim kao “laži.”Za više od pedest godina javnog rada kao novinaru, niko mi nije nikad mogao spočitati “netačnost.”
Evo dokaza da to ne može ni dr. Kovačević.
Dr. Kovačović piše:
Prvo, nisam pravni savjetnik vec savjetnik za vanjsku politiku.
Moj odgovor: Nisam znao niti je to uopće bitno u ovom sučaju da ste savjetnik za vanjsku politiku ili ste pravnik po vokaciji. U javnosti se puno bavite pravom, mogu nabrojati makar desetak takvih Vaših istupa, a spomenuću samo tematiku u vezi sa Ustavnim zakonom iz 1995., ili pitanje konstitutivnosti naroda. Odlično urađeno!
Logički sam zaključio da ste pravnik, a ne političar, i tome sam radovao, čak pisao pohvalne komentare na Vašem Blogu. Vidim, greškom sam Vas smatrao juristom. Molim Vas halalite zbog promoviranja u doktora prava. Ja ću se nekako pokušati oprati kod prof Boylea za tu pogrešku.
Čak i pučkoškolac bi morao znati da je naše najjače oružje pravo, a politika je tek sredstvo za uništenje države i za enormno bogaćenje, na lažima, podvalama, obmanama. Politika domaća i strana, dovela nas je pred nestanak. Nemamo se čestito čime baniti ni od verbalnih uvreda, a kamo li najavljenih genocida. Počastivši Vas zvanjem pravnog savjetnika, mislim da Vam je to komplimet, Jer, uzdam se u pravo, a ne u pokvarenu politiku koja će nam doći glave.
Prof. Kovačević dalje piše:
Osobno se protivim nacinu da se FB korisyi za delegiranje savjetnika, ali sam ipak prenio g. Komsicu ovu ponudu.
Moj komentar: O kavom je Facebook delegiranju savjetnika riječ, profesore Kovačeviću! Vama očito Facebook služi da bi Vam neko laskao, zato je tamo i jedina mogućnost komunikacije – lajkovanje. Imate oko 4.000 (četiri tisuće) “likes”i niste protiv njih, gode Vam. Ali, Vam ne gode poruke preko Facebooka kao jednina mogućnost razgovora sa savjetnikom člana Presjedništva, s kojim ne postoji šansa za ikakav kontakt, osim možda u nekoj sarajevskoj birtiji, slučajno… A tamo ne zalazim.
Nisam delegirao prof. Boyla, jer nemam ni ovalsti, niti mogućnosti. Nisam imao drugog puta niti načina da prenesem poruku prof. Boyla do g. Komšića, nego da Vas zamolim. Za Vas i za Komšića to je trebala biti čast i za vijest muštuluk. Veliko priznanje, ali i obaveza.
Lijepo sam Vam se predstavio, poslao linkove na moje postove, kako bi vidjeli da nisam neka protuha, dao sve moguće kontakte prof. Boylea i ponadao se da ćete u kontaktu s njim utanačiti posao, ili odbaciti prijedlog. Javno ili tajno, svejedno.
Obećali ste da ćete prenijeti poruku Komšiću, nije Vam tada smetao Facebook. Tri mjeseca niste našli za shodno da odgovorite kakav je odgovor Komšićev, a za to vrijeme sam se stidio prof. Boylea koji se kao i uvijek stavio besplatno na raspolaganje u bici za pravo i spas naše države. Ne vjerujem da taj osjećaj imate i Vi i Vaš šef.
Kada vidim Komšića i Izetbegovića zajedno, pa uskoro i u vlasti, jasno mi je zašto je izostao odgovor. Izetegović organski ne podnosi prof. Boylea jer ga je razotkrio kao sabotera prava, ponudio mu pravnu pomoć, a Izetbegović pomoć odbio. Sad imamo četnike i ustaše, Komšićeve i Izetbegovićeve zajedničke rafale na njih, verbalne ćorke, obmanu naivnih – ne zna se ko je mitraljezac, a ko pomoćnik. Oba dobri, ma nejma boljih! Možda se Komšić pohvalio da mu se nudi prof. Boyle za savjetnika, a Izetbegović se plaho razljutio, možda priprijetio da nema koalicije sa DF. Možda! Ne znam! Znam da je Sefer Halilović i na moju molbu išao kod Izetbegovića da bi ga udobrovoljio da angažira prof. Boylea. Odbio je, s nokta, sagao naciju, pogazio sve što normalan insan ne bi nikad uradio. I eto, on je zakonodavac, s njim će pod ruku Komšić, mnogi ga zovu Sejdo Bajramović. Pa i takav, bolji je od onog Koridićevog pajde, fašiste.
Ima više od 20 (dvadeset) godina kako održvam vezu sa prof Boyleom, svu dokumentaciju čuvam.
Stoga, tvrdim da sam upućen u ono šta je radio i šta i danas radi usprkos toliko poniženja koje je od nas doživio on kao naš najveći prijatelj na svijetu, a nejveći neprijatelj u očima Daytonaca.
Izbačen je iz našeg advokatskog tima na ICJ da ne bi dobio spor protiv Srbije i Crne Gore za genocid. Potvoren je javno da je pronevjerio pare koje nikad nije ni vidio, jer je trošio svoje za nas i pravud za nas i našu državu, a dio njegovih troškova je nadoknadila jedna plemenita Bošnjakinja. Morao je uvaženi profesor kopirati i papire svjih prihoda, dokumente o porezima da bi se oprao od kleveta SDA i IZ. (Nije li i moja malenkost u takvoj prilici, glede Vaših obejeda! Lahko za me, ali stid me prof. Boylea.)Osakatili su njegovu tužbu na ICJ razne Trnke i Softići, SDA-IZ uvlačiguzi i čankolizi, nikakvi pravnici. (Žao mi onih Trnkinih studenata koji su štancani po kalufu njegova pravničkog znanja, munafikluka, osobe dobre za sve režime, ali loše za pravo.)
Iz Tužbe prof Bojlea izbačen je dio o slilovanim ženama (genocid), zatim Crna Gora, kvalifikacije agresije, da bi Izebegović mlađi nastavio sabotirati spor. Prethodno je odbio javnu ponudu prof. Boyle da nas džabe zastupa u nastvaku spora, čak i sa onim prevarantom Softićem koji za laž uknjižio 150.000 KM. Za sabotažu pravde na ICJ, Izetbegović jr. ne ide u zatvor, nego na čelo daytonskih ilegalnih zakonodavaca. Mene je stid, a Vas? Komšića?
I dalje, iako je nudio na vakat da tuži i RH za genocid, iako je već napisao tužbu protiv Velike Britanije za genocid koja se može i danas aktivirati, unatoč višekratnom inzistiranju da se pravda traži na sudu, bio je grubo odbijen. (Ustupio je besplatno svoje sudske papire i obrasce RH u fingiranoj tužbi protv Srbije za genocid, da bi ga javno napao Tuđman zbog osporavanja Vance-Owenovog plana nestanka Bosne in nazvao muslimanskim advokatom. Možda ga je i zbog toga Izetbegpvić sr. šutno. Prvo mu je kao pravi munafik laskao i u zvijezde ga ukivao, a onda zabio handžar, ne Boyleu, nego nama. Njegove namjerno izigravanje prava platiće i Bosna i geneacije, daj Bože da ih ispavimo. Mi nećemo možda nikad, a Boyleu koji bi to htio, nakon svega, ne dozviljavamo. Nama draže lizati sahane, kupit mrvice sa mafijaške sofre političara, nego imati svoj stav, obraz i iskrenu privrženost pravidi, pa takoi državi. Nije ni čudo, kakvu akademsku zajednicu imamo, ulemu, političare i njihove savjetnike, čankolize, medije.)
Prof. Boyle nas je spasio od Stoltenbergovog plana podjele Države (što je ovjereno na Bošnjačkom saboru kada je Alija htio progurati taj plan, a Vogošću zamijeniti za Srebrenicu. Savjetovao je Izetbegovića kako spasiti Neum, borio se protiv Hays-ovih reformi Daytona, I, što je najvažnije, savjetovao je našu veleizdajničku vlast da ni po koju cijenu ne potpisuje Dayton, za što ta vlast nije imala mandat ni pravo. Odbijen je, pa sad imamo genocidnu RS, Herceg Bosnu i ono od Kozje ćuprije do Stupa, Vašeg verbalnog političkog dvoboja (ne smijem reči pravnog, jer ste sa Plenkovićem u političkom, a ne pravno duelu, ne smijete mu spomenuti Hrvatsku i genocid, dok dvojac Komšić-Izetbegović (zakonodavac, sic!) ispaljujue verbalne rafale na četnike i ustaše. Ne bi to bilo potrebno da se slušalo prof. Boylea, umjesto Kasima Trnke… Sada Komšić sluša vlast. U čemu je razlika?
Prof. Boyleu je na svečanosti u Predsjedništvu uručen bosanski pasoš, kojeg i pored brojnih pokušaja ne može obnoviti, a ima volju za tim pasošem doći u Neum i zaplivati u moru prije nego ga otpišu kao Sutorinu. Očito, nije to zaslužio. Piše kako mu je visoki dužnosnik SDA prijetio ako bude protiv Haysovog aprilskog paketa kojim se cimentirla podjela države i RS über alles.
Sve dok nismo obzanili da prof. Boyle želi biti naš zastupnik na ICJ u nastavku spora protiv Srbije, čak da radi i sa Softićem, nekako je i imao pristup medijima. Danas ni jedan dejtonski novinar ne smije imati nikakvog kontakta s prof. Boyleom kao da je on terorista. Pa zar nisu i teroristima izdavali pasoše, a njemu uskratili!
Zaboravili smo da je prof. Boyle najzaslužniji što je Miloševiću prilijepljena pravna kategorija optužbe za genocid. Ne smijemo zaboraviti da je bio savjetnik Tibunala u slučaju Blaškić. Ne smijemo… Ja neću, a Vi? Vaš šef? Zakonodavac?
Sada je u pripemi knjiga prof. Boylea o svim događajima u vezi pokušaja spasavanja i pokušaja uništenja naše države. To će biti prava povjesne čitanka, ali koga brig. Osim nekoliko volontera, patriota, niko od dejtonskih vlasti ne pokazuje interes za tu knjigu, pa se po Bosni traži sadaka da bi knjiga ugledala svjetlo dana. Ima se para za Komšićevo skijanje po Austriji, možda je baš taj nepotrebni državni trošak bio dovoljan da se pokrije štampanje jednog dokumentarno-povjesno i naučnog svjedočenja o Bosni iz prve ruke, prijaelja, ali objektivnoo hladnog naučnika i sudionika tih događaja. Tu nejma faisfikata i laži, podvala i insinuacija… Fakti su temelj te povjesne studije. Ali, nema para za to. Ima se para za zajedničke iftare. Ima se para za razne SDA pamflete laži i obmane. Sedam miljuna maraka je potrošeno da bi pobijedio Džaferović koji brat bratu, ne vrijedi ni pet para. Za njegova šefovanja u Zenici nestajali su ljudi, katolici, i sad Komšić i on ruku pod ruku, biva protiv Dodika. Oni su uz Dodika dok god se zaklinju u Dayton. Da ne spominjem Čovića koji leti u Moskvu o državnom trošku da bi bodrio reprezentaciju Hrvatske na SP u loptanju nogama. Da ne spominjem silne prijeme po predsjedništvu, vrlo raskošne, u kojima se nazdravlja, pa i Cerić potegne gutljaj žestoka pića, iako jedan od najzasluđnijih munafika na unitenju države. Na gim balovima vampira laže se o multi-kulti, suverenoj, neovisnoj, a munafački radi protiv RBiH združenim domaćim i svjetskim snagama. Čestita nam se dan neovisnosti, a gazi po referndumu, čestita nam se dan državnosti, izostavlja najažniji pojam u nazivu naše držve, Armije – ono “R” gazi Ustav RBiH dok zgrada u kojoj održano Zasijedanja ZAVNOBiH-a propada. I, dok Vaš šef ide na noge Dodiku. sad i ne mora, Dodik je tu, na ptavom mjestu zaslugom SDA i IZ, a ni Komšiću nije mzak, bar sudeći po slikama iz Brisela.
Vi ste, prof. Kovačeviću, napisali i ovo:
Kao savjetnik nemam mogucnost odlucivanja o tome jer to nije moj posao.
Molim Vas navedite poruku, pismo, telefonski razgovor, bilo šta u kojem sam od Vas tražio da bilo šta odlučujete; molio sam Vas, jer drugog puta nije bilo, da samo upoznate Vašeg šefa sa ponudom prof. Boylea. Ta ponuda je glavni zgoditak na lutriji za sve nas. Vjerujem da ste prenijeli poruku, ali ona nije doprla do ušiju onog kome je namijenjena, a na pitanje šta je s odgovorom, šutjeli ste obojica – tri mjeseca. Nije li to nekulturno, neprihvatljivo i drsko, poštovani profesore Kovačeviću! Too nije dostojno običnog seljaka iz neke bosanske zabiti.
Napisali ste i ovo u gornjoj poruci:
Isto tako u okviru svoga djelokruga savjetujem g. Komsica ono za sto procijenim da je znacajno u vanjsko-politickom pogledu.Da Vas pitam, o čemu bi to prof. Boyle mogao savjetovati Komšića, budući da je prof. Boyle stručnjak, ekspert međunarodnog prava, ako ne bi davao savjete kako pravno očuvati državu RBiH, i kod kuće i vani. On go sigurno zna, da budem jasan, bolje i od Vas i od svih u Bosni! Ali Vama ne treba prof. Boyle baš zbog toga. To oko prof. Bolea, svih ovih godina, dokaz je zavjere ne protiv njega nego države i njenih građana.
Dalje, napisali ste:
Ocito je ideja o savjetniku vasa, pa vas moram obavijestiti da to ne ide bas tako, ali evo vas upucujem na g. Amir Ibrovic, sef kabibeta pa na njegov email uputite vas prijedlog: amir.ibrovic@predsjednistvobih.ba
Uvaženi Savjetniče, nemate ni jedan dokaz da je ideja moja, a da jeste ponosio bih se! Komšić to nije zaslužio od mene, ali eto kod nekoga važnijeg, učevnijeg jest.
Kako Vi kao akedmski građanin, doktor nauka, možete iznositi ovako ofrlje date optužbe i gotove presude, makar i u Facebook porukama! Zato ovo objavljujem, da čitatelji moga Bloga vide o kavom je političkom savjetniku riječ.
Pružiću i dokaze da ste izveli pogrešan zaključek, iz have, magle, iz mraka, iz nekog tamnog budžaka svoga intelekta.
Prije toga, samo, riječ dvije o komunikaciji sa tim Komšićevim i savjetnicima, parlametarcima, budućim “zakonodavcem.”
Navešću primjere.
Prije nekoliko godina javno sam u ime naše i AntiDayton Facebook grupe pozvao i Komšića i Izetbegovića i Dodika da dođu na obilježavanje Dana državnosti u Varcar Vakuf, da se prridruže, prijevoz besplatan iz Sarajeva Poslao sam to na adrese njihovih savjetnika, pa je to stiglo i na stol nekoga tadašnjeg i sadašnjeg Ibrića. Niko ni mukajet. Ignoriranje. OK. Taj poziv toj trojici objavila je Fena zaslugom kolege Amira Zukića. Ni tada to nije doprlo do ušiju ni Komšića, ni Izetbegovića ni Dodika… Potrefilo se da je baš tada Komšić putovao u Banju Luku da bi pod Dodikove noge bacio svoje Zlatne ljiljane. Mogao je umjesto kanjonom Vrbasa prema Banjoj Luci, skrenuti lijevo u Varcar Vakuf, ta nije veliki zahmet tek 23 km od Jajca. Ali nije. Zato nam je uputio odvratnu verbalnu čestitiku za Dan državnosti. Malo je interviewa u kojima ne spominje svoju odanost Daytonu, dok istovremeno govori, o građanskoj državi, valjda po Vašem nagovoru. Njegovi ljiljani nemaju sjaj niti značaj ako on prizna Dayton jer je Dayton negacija i države, a pogotovo građanske. Dayton je negacija slobodne države, negacija Komšićeve bitke u ratu, njegovih ljiljana, Dayton je negacija pravde, nagrada za genocid i UZP-e. Ilegalan je i nesprovden, pa je i tako nevažeći.
O tome ste i Vi pisali zar ne?
Stoga, zbog ignoriranja Komšićevog ureda ne pada mi na pamet trošiti ni vrijeme ni živce. Evo dokaza da su oba savjetnika Željka Komišića ignorirala učtivi poziv. Jedan od njih je i taj Ibrović i danas savjetnik Komšića na kojeg me upućujete. Ni za haman sedam i po godina nije našao za shodno da makar kaže sikter. Sedam puta od tada čestitan nam je praznik Državnosti (R) BiH iz Komšićevog kabineta, u kojem sjedi taj vječni uhljeb Ibrović.
Savjetnik Izetbegovića jr. Selmo Cikotić javio se sa pitanjima meni, umjesto da upozna šefa sa mojim pismom i mojim legalnim pitanjima o razaranju države i pljuvanja po Dinu. . O meni – sve dostupno na internetu, samo par klikova i evo ga,a on mene pita ko sam, šta sam, koliko mi je odina, gdje živim. Nije li to sramotno!
Prevario sam se u pomisli da Vi niste kao oni, ali s kim si takav si, zar ne.
Za tri mjeseca ni pored molbi, niste našli za shodno da mi odgovorite na jednostavno pitanje; kakav je odgovor za Boyleovu poruku. Umjesto toga, upućujete me na Ibrovića koji nam nije odgovorio za sedam i po godina!
Niste meni morali ni odgovoriti, ali imali ste kontakt podatke prof Boylea, pa ste mogli njemu odgovoriti, razgovarati s njim o tome kako želi pomoći, ‘vako il’ ‘nako, javno il’ tajno, pa ga onda učtivo sikterisati. Očito, imate bataljon pravnika boljih od prof Boylea. Baš nam se posrećilo!
Savjetnik Izetbegovića jr. Selmo Cikotić na moju molbu da sa otvorenim pismom upozna Izetbegovića, uskoro “zakonodavca” prvo me prekorio što nisam u Bosni, pa pitao ko sam, pa izvrijeđao i blokirao moj e-mail.
Uzgred, kada je ono Bush (ratni zločinac Bush) udario na Irak, pisao sam tadašnjem premijetu Canade Chreteinu koji je odbio Buhsev zahtjev da i Canađani ginu protiv muslimana i pitao ga kad je tako, što će neki canadski brod u teritorijalnim vodama Iraka. Odgovoreno mi odmah, čak i ministar obrane Canade. U redovnim sam kontaktima i sa Brianom Masse, saveznim poslanikom koji je izboksovao dvije rezolucije o Srebrenici u canadskom Parlamentu. Uvijek odgovori na moje pismo, a i sretali smo se. Džaba njegovo bosansko rodoljublje, na spomeniku ubijenoj djeci Srebrenice piše BiH, umjesto RBiH, zaslugom naših “patriota.”
Evo kako to rade kulturni i odgovorni ljudi, faksimil pisma iz Ureda Premijera Canade:
Napisali ste, uvaženi profesore, Kovačević i ovo:
Sto se tice pokretanja medjudrzavnih sporova, to je isjkljuciva nadleznost Predsjednustva BiH koje broji tri clana i bez njihove zajednicke odluke, nema pokretanja sporova.
Moj odgovor: Zar Vi mislite da sam toliki hapup i hajvan da ne znam kako se donose odluke u daytonskom Predsjedništvu, kako se drsko gazi jedino važeći Ustav RBiH! Toga je pogotovo svjestan prof. Boyle, jer je na vakat 1995. na svaki način pokušao odvratiti delegaciju RBiH da ne potpisuje Dayton. Zato sada imamo i to troglavo predsjedništvo o čijoj funkciji me podučavate, što je OK, ali i profesora Boyla, e to je skandalozno. Evo dokaza da prof. Boyle odlično zna šta je i kakva uloga tog predsjedništva čija je dužnost da bude vreća rogova, a državu RBiH učinu nemogućom državom dok je ne nestane:
Prijevod ovog dokumenta: Hvala! Komšić ne može tužiti (nikoga) bez suglasnosti ostala dva člana Predsjedništva. Ali, ja mu mogu pomoći u drugim stvarima, posebno imajući u vidu moj angažman sa najvišim vrhom vlasti RBiH koji datira od decembra 1992. oko Wnace-Owenovog plana. Vance-Owenov plan je dao zeleno svjetlo Tuđmanu da izvrši invaziju na RBiH i pusti sa uzice HVO. Fab. Nadam se uvaženi profesore, da je prof. Boyle ovdje položio ispit iz znanja o fukcioniranju deytonske države. On se – unaprijed borio protiv toga, ali džaba. Sada nas obojicu (za mene OK!) podučavate o troglavom predsjedništvu. Nije li to drskost, potcjenjivanje naše intelegincije!
Idemo dalje, profesore!
Napisali ste i ovo:
To znaci kako g. Komsic nema nadleznost da to sam pokrece jer Predsjednistvo BiH kao kolektivni organ mora donijeti odgovarajucu odluku. Zato vas dio blog teksta gdje to imputirate g. Komsicu i meni jednostavno ne odgovara istini. I na kraju, opet vasa neistina, nista nisam odbio jer o imenovanju savjetnika ja ne odlucujem vec iskljucivo g. Komsic u saradnji sa sefom kabineta. Pozdrav.
Ratni zločin, a pogotovo zločin genocida (UZP-a, sve množina, i sve s eodnosi na čitavu RBiH
) ne zastarijeva, bez obzira da li predsjedništvo te nakarade od države ima tri srpska kao sada, ili će imati sto srpskih članova u budućnosti. Oni se farbaju u razne boje, crvenu, pink, zelenu, kahvaji, sivu, a najdraža im je crna boja i mafijaški način rada. Kako je u svojoj preciznoj analizi stanja u Bosni nedavno ustvrdio Potkomitet američkog Kongresa za vanjsku politiku, u Bosni je na djelu sprega mafijaške vlasti sa kriminalnom mafijom i medijskom mafijom. Uskoro ćemo dobiti i tak og Premijera.
Sve je to ista daytonska bagra sada na čelu sa Dodikom…
Ali, Vi, ikao niste pravnik, nedavno ste javno upozorili, vrlo efektno, na postojanje važećeg Ustavnog zakona Parlamenta RBiH koji je donesen u vezi sa Daytonom 12. decembra 1995. Po slovu toga Zakona, kojeg odavno znam ezberile, ako Dayton ne funkcionira, RBiH ima pravo povratka na svoj prijašnji ustavno-pravni poredak – Ustav RBiH. Bio je to odličan tekst, a ovu fotografiju sam skinuo baš sa Vašeg Bloga jer sam iz svog kompjutora greškom izbrisao kompletnu datoteku.
Faksimil fotografije ilustracije Vašeg teksta. To je to Profesore! Ali, koga briga. Bitka za vlast stečenu na obmanama, lažima, podvalama, krađom, nastavlja se, traže se novi partneri, obnavljaju stari uhodnai i čvrsti savezi rušilaca države. Uz taj Zakon, imamo još hejbet konvencija, povelja, ius cogens normu, presude najviših svjetskih sudova za genocid, nesprečavanje genocida, neizvršavanje sudskih naloga ICJ, sudskih pravovaljanih presuda, a Vi ispaljujete vrebalne ćorke prema Plenkoviću da bi Vaš šef jamio koji jeftin politički poen! Molim vas, spomenite i šfu i Plenkoviću naše neotuđivo pravo, da ćemo tužiti RH od sad za hiljdu godina, kad tad, za genocid. Tada će letjeti iz EU i iz NATO-a. Sjetimo se genocida koje Engleska počinila nad Irskom, sjetimo se Turske i Armena…
Eh, vidite da niste politički, nego pravni savjetnik Komšića, da Komšić ne ljubi Dayton, onda bi ste, zajedno s nama – (verbalnim) borcima, ali ne i licemjerima – munaficima, mogli na osnovu prava učiniti nešto da ne odlučuje ona vreća rogova u predsjedništvu. Mogli ste javno podjestiti, na nešem jeziku, onog engleskog ambasadora na taj fakat. Tužba protiv Engleske koju je napisao prof Boyle, može se aktivirati svaki dan. Ona je na ICJ. O tome sam nekada pisao ambasadoru UK Raycroftu. I on mi je odgovorio na pismo.
Tada se ne bi pitalo Izetbegovića, da li je Hrvatska trebala biti tužena i hoće li biti ikad. Ne bi on sikterisao prof. Boylea, a ni Vi! Jer, budući zakonodavac je uz svoga pokojnog oca, najveći saboter prava i pravde u povjesti Bosne. Za tužbe za genocid nam ne bi trebala suglasnost ni Dodika, Čovića… Moramo se držati prava i pridržavati se makar Ustavnog zakona, na kojeg ste nas i Vi tako znalački podsjetli, moramo se svaki sekund podjećati na Konvenciju o sprečavanju i kažnjavanju genocida, ius cogens normu, presude oba međunarodna suda i pojedincima i paradržavi samoj – za genocid i UZP, a UZP je isto kao i genocid, samo malkice uvijeno u hladne obloge. Ne smijemo kititi četničke vojvde Cvijetom Srebrenice. Da to uradite, Plenković bi odmah dobio sugreb, a i Kolinda bi se sva izausala od svraba. Nikad ne bi lanuli na nas, nii nas potvarali. Nebi ni posezali – krali naše. Ovako, eto im milijarde naše imovine, eto im most do Pelješca, eto im špijuni, ambasadori i konzuli, sve ustaša do ustaše, četnik do četnika. U ovoj državi ne postoji ni pojam, a kamo li praksa izgona “persona non grata.” Đe će, kad “zakonodavac” glri čas Vučića, čas Čovića, čas Komšića “seče” tortu sa Kolindom… Ko Tihić Tadića, obrijanog četnika, od pravde na ICJ, draži im je zagrljaj sa četnicima. Ambasade i konzulati puni špijuna, kolega Vezira, Zuke, Šćepe. Đeš na svoga!Politika veleizdaje prava, države, dina, unosniji je posao od inzistiranja na pravu.
Daytonci – Izetbegovići, Tihići, Cerići, Komšići…, za nepoštivanje domaćeg i međunarodnog prava, građana koji ih plaćaju i trpe, pokušavaju naći izliku u ilegalnom Daytonu i sili međunarodne zajednice. Ne postoji šansa da se u mafijaškim daytonskim medijima čuje i vidi nešto poput ovog pisma, ali hvala Zukerbergu, ne može se ništa sakriti, a u laži su kraće noge nego prije. Nema šanse doprijeti do tih malih bogova kakav je i Komšić. I, molim vas, navedite, ko, kad i gdje je usvojio Dayton, ko kad ga čak službeno prevo i muhurom ovjerio. Prema tome, to predsjedništvo je ilegalno, njega se ne pita, pita se Ustavani zakon koji važi i danas. Ali, to pravo je samo za uzgredno spominjanje…
I na kraju ono najvažnije, moram ponoviti Vašu rečenicu:
Ocito je ideja o savjetniku vasa, pa vas moram obavijestiti da to ne ide bas tako, ali evo vas upucujem na g. Amir Ibrovic, sef kabibeta pa na njegov email uputite vas prijedlog: amir.ibrovic@predsjednistvobih.ba
Obratite, molim Vas, pažnju na masna slova zelenom bojom.
To je izmišljotina, da ne kažem laž. To je u ovom
kotekstu gnusna otužba bez ikakvog utemeljenja u činjenicama, što ne bi smio biti manir običnog laika, nekog seljačine poput Dodika, a kamo li doktora nauka koji se u javnosti predsavlja kao – političar.
Čitatelja radi, istine radi, stvar je tekla spontano, ovako. Poslao sam pismo prof. Boyleu povodom usvajanja sramne rezolucije u hrvatskom Saboru u vezi sa položajem katolika (Hrvata) u daytonskoj BiH. (To radim od prvog sudskog procesa na ICJ naravno o svom trošku, kada sam mu iz dana u dan prevodio tone vijesti o iz bh i njemačkog tiska. On želi da je informiran o svemu vezano za nas, našu Bosnu, kako uvijek kaže. Tako sam prof. Boylu pisao i o sramnoj deklaraciji koju je netom bio usvojio hrvatski Sabor.
Evo faksimila:
Prijevod rečenice u kojoj sam prvi put spomenuo Komšića i to kontekstu informacije o deklaraciji hrvatskog Sabora:
Ljubić (HDZ) je tako veliki za HDZ i Crkvu, a Komšić, koji se borio za bosansku slobodu je neprijatelj.
Nakon toga pisma, prof. Boyle se ponudio da bude džabni, savjetnik Komšiću, da pomogne u spašavanju države, ali je sikterisan. K tome, tada sam Vas greškom promovirao doktora juristu, pohvalio Vas, pa se sada izvinjavam doktoru Boyleu.
Iza gornje poruke, oglasio po običaju prof. Boyle koji uvijek odgovara na sva pisma.
Prijevod: Možete reći Komšiću da mu želim pomoći.Fab.
Upozorio sam prof. Boyla da u javnom bh-životu postoje dva Komšića, dr Ivo i Željko
Komšić.
Odgovorio je: “Da, znam ih obojicu. Fab”
Imao je riječi pohvale za Željka Komšića:
Am Freitag, 14. Dezember 2018, 15:19:35 GMT-5 hat Boyle, Francis A <fboyle@ Folgendes geschrieben:
“Komsic is a good man. I am willing to help him anyway possible to preserve BIH. Fab.”
Prijevod: Komšić (Željko, op. I.H.) je dobar čovjek. Želim mu na svaki mogući način pomoći da očuvamo BiH. Fab.”
To je napisao iako sam rekao da imam mnogo zamjeriki Komšiću. Ali, bolji je od Čovića miiljun puta i to uvaženi prof. Boyle znade.
Na prijedlog prof. Boylea da bude savjetnik Komšiću, zahvalio sam se i napisao mu da se nadam da će Komšić nekako saznati za njegovu ponudu. Poslao sam mu i odgovor dr. Kovačevića da će on upoznati Komšića s tom ponudom.
Suština svega ovoga da se prof. međunarodnog prava, građanin RBiH, USA, veliki borac za pravo i RBiH, sam ponudio da besplatno savjetuje Komšića na spasavanju naše države, neslužbeno, privatno, dobronajmjerno, kao veliki stručnjak međunarodnog prava, bez iakvih uvjeta, novca – mukte (pro bono!) Prešao je preko svih najgorih uvreda, jer je veliki bosanski patriota. U svojim pismima uvijek piše “mi,” “nas” smatrajuči se Bosancem sa dna kace, iako mu je uksraćen svečano dodoijeljen pasoš. I Vi i Vaš šef, ni mukajet!
Za tri mjeseca prof. Boyle nije dobio odgovor na svoju ponudu, stid me je, propadam u zemlju, kakvo se sve zlo nanosi tom dobrom čovjeku od onih, od nas, svih kojima želi pomoći.
Pa, taj veliki gospodin se odrekao i svoje crkvene zajednice zbog odnosa prema Palestincima, koje je zastupao na svjetskom nivou; jednom zgodom nakon mise pastvi je spomenuo Palestince, njihovo pravo na državu, a Crkva i vjernici (congregration) nisu bili ni mukajet. Nikada više nije otišao u tu crkvu, ne znam da li uopće ide u crkvu. Latić je u jednom tekstu spomenuo na “The Bosnia Times” da je profesor Boyle prešao na Islam… Ta nije li ga i Tužman titulirao kao muslimanskog advokata, iako se on borio za sve građane RBiH. Morao sam prof. Boyleu saopćiti, crven u licu od stida, da ni dr. Kovačević ni Komšič ne haju za njegovu ponudu. Nadam s eda je to crvenilo vidio i na 500 km udaljenosti.
Izvinio sam se, i to ne prvi put od kako ga znam za boli koje mu nanose Bosanci, a prof. Boyle se zahvalio i rekao da sam učinio sve što je bilo u mojoj moći.
Nisam uopće Komšićev pristalica.
Da pače, smatram da je nesposoban za funkciju koju obnaša toliko godina, a Bosne je sve manje i Bosanaca u njoj. Možda ćete mu Vi pomoći da se popravi, ali bojim se, on je duboko zagazio u Dayton. Opijen je tim “zakonom” kako kaže i mora ga poštovati, iako je ilegalan. U isto vrijeme njegov partner, “zakonodavac,” saboter prava, zaklinje su pravo i zakone. Oni zaista misle da smo živina čak i bez košijeg mozga. Misle da nas mogu jahati dan noć, decenijama. I horoz namami koke uvijek na istu fintu, pa se onda sladi penjući se na jednu, pa drugu… Ni konja, plemenitu životinju, ne mereš namamiti dva puta na praznu zobnicu.
Komšićev najveći državnički uspjeh dogodio se kada je tokom jednog od tri mandata primio u državnu limuzinu jednu trudnicu koja je stajala pokraj ceste i odvezao je usput u bolnicu na porod. Ostalo je talašika, domagogija, šupljak, daytonizam, to jeste negiranje i države i samoga sebe i svojih Zlatnih ljijana. Kratko – Komšića su sami sebi, i ne samo Komšića, podvalili tzv. Bošnjaci.
Ali, kakav god da je Komšić, milion puta je bolji je od onog ratnog zločinca i fašiste Čovića.
Komšićev izbor izbor smatram legalnim i legitimnim (ako se to čak i uvjetno može reći – jer daytonski zakoni, pa i Izborni, su ilegalni!). To sam pokušao objasniti ustašama u više navrata, pa sam bio javno popljuvan, izvrijeđan. Evo samo jednog dokaza širokog spektra uvreda, zbog koga i za koga. Komšića. Preuzet je sa Facebook profila načelinka Dobretića Ive Pougarca Čakarić On se slikao u majici na kojoj piše Komšić – Sejdo Komšić ili Bajramović. (U Dobretićima su katolici ubili svoga fratra 1992. Pravi katolik, zar ne, jedan od onih što se pozdravljaju sas “Faljen Isus!” ) 
Poštovani prof. Kovačević!
U zadnoj poruci ste se usrotivili objavljivanju naše “privatne prepske.”
Zaboga, obratio sam Vam se kao savjetniku Željka Komšića, oko prijedloga koji je inicirao prof. Boyle da savjetuje Komšića u spašavanju države. Šta je tu u tim mojim porukama privatno, čak i moje predstavljanje nije bilo privatno.
Dalje, Vi mi onako uvijeno, kao prijetite, citiram:
“Vase objavljivanje nase privatne FB korespodencije smatram jako nekorektnim cinom cija je zakonitost veoma upitna.”
Moj odgovor: Nemojte me ni pokušati zastrašiti, poštovani profesore Kovačeviću! Ako se mogu javno citirati Trumpove (privatne) poruke kao zvaničan stav USA, mogu VaAllahi i Vaše. Ili, hoćete mi reći da imate dva lica, jedno za javnost, drugo za privatnost. I ovu poruku objaviti, a Vama po volji šta ćete sa mnom dalje. Eno vam sudovi koji umejsto četnika i ustaša vijaju komandante ARBiH koji su htjeli osloboditi zemlju. Možete me panjkati i peko Vama dostppnih medija, kao recimo RTVBiH 1 koja upravo veliča i slavi četničku genocidnu vojsku. Eno vam sudovi koji persuđuju da nisu mogli utvrditi ko sruši Ferhadiju. Naravno, moju krivicu će lahko utvditi, ovdje su svi dokazi za to, tu su Vaše neutemeljene optužbe i – gotove presude. Neće se moratipuno zahmetiti.
Koristio sam, koristim i koristiću sva legalna i pravna sredstva u bici za slobodu Bosne i svoju slobodu.
Novinar sam po vokaciji, pola stoljeća bez ijednog valjang demanta, sa 12 dobijenih u 12 sudskih sporova, u onom vaktu, prije demokracije u kojoj smo izgubili sve, a i obraz, što je najgore.
Šta drugo, nego da objavljujem sve što je u interesu borbe za RBiH. Tu mi niko, pa ni vi činjenicama i argumentima ništa ne možete osporiti, što sam i dokazao i u ovom tekstu.
Da sam na Vašem mjestu, stidio bih se prof. Boylea, a savjetovao bih i Komšića da se i on postidi.
P.S.
Isprika:
Moj prehodni tekst – blog-post u vezi sa ovom materijom, nekom tehničkom greškom potpuno je promijenio izgled, nadam se ne i sadržaj. Tu je ovaj novi tekst, pa bujrum, kome je do čitanja neka čita. Meni je bio užitak razmijeniti mišljenje s Vama pošovani prof. Kovačević.
Žao mi je zbog tipkarskih grešaka. Pokušam ispraviti jedne, pa napravim druge. Gore. Žao mi je!
Pismo prof. dr. Slavenu Kovačeviću povodom odbijanja ponude prof. Boyle da bude i on Komšićev savjetnik, besplatno: UMJESTO VERBALNOG OBRAČUNA SA PLENKOVIĆEM, SKREŠITE MU U BRK DA UVIJEK IMAMO PRAVO TUŽITI RH ZA GENOCID – PA PRESAVIJTE TABAK!
Poštovani g. Kovačević!
Da Vas podsjetim!
Dana 14. decembra 2018, poslao sam Vam ovu prukuku:
Poštovani g. Kovačević! Obećali ste da ćete prenijeti Komšiću (Željki) poruku da se prof Boyle nudi da mu (s Vama!) bude savjetnik, naravno mukte, to jeste pro bono, kako je radio čitavo vrijeme za RBiH kao njen zastupnik na ICJ. Sve što je dobijeno tamo, dobio je prof. Boyle i to mu je valjda najveća mahana. Niste mi odgovorili ni nakon puna tri mjeseca. Nije li to šamar ne meni, nego prof Boyleu. Cijenim Vas i poštujem, prenosim Vaše članke u našoj grupi koja broji oko 60.000 građana koji se verbalno bore za RBiH, smatram Vas gospodinom i velikim borcem za Bosnu. Ali to uopće, ama uopće ne znači da možete i Vi i Vaš šef ignorirati ne samo jednog velikog Bosanca kojemu niste ni do koljena prof. Boyla, a Boga mi i mene. Neka vam je na sramotu i na dušu takva nedopustiva ignorancija. i moj Blog poneko pročita, pa ću se potruditi da vaš – milsim na obojicu – ignorantsko ponašanje dopre makar u mali, ali važan dio javnosti. Toliko mogu i toliko hoću jer jer ste se toliko osilili da siktereišete jednog velikog pravnog stručnjaka, prijatelja, državljanina RBih kojem je uskraćen pasoš kao da je terorista, i kojeg smatrate nevažnim da ni na jednu njegovu ponudu koju bi svako pametan objeručke prihvatio, čak se i ne osvrnete. Dao sam Vam i broj telefona i e.mail, i adresu prof. Boyle, a vas dvojica niste u stanju da mu makar osobno kažete sikter. Nemam riječi, poštovani profesore. zabazeknut sam. Uostalom šta očekivati od Komšića, koji, ma govorio, ne može sa sebe saprati sramotu da je svoje Zlatne ljiljane bacio pod noge i Dodiku i onom saboteru prava B. Izebegović, ZAKONODAVCU, koji nam trubi o zakonima, a gazi ih utrim staza svoga pokojnog ćaće. Bojim se da je puno Izetbegovića. Mene bi bila sramota biti u istoj prostoriji sa Izetbegovićem, a Željko Komšić sebi dopušta da sa tim šibicarem i preverantom, lopovom, četničkim jatakom, glrifikatorom genocida i RS, istupa u javnosti, znajući da se on borio protiv četnika, a Izetbegovići se krili po trezoru, govorili o multi kulti, a dijelili državu sa četnicima i ustašama, ne bi da im je ćaćevina. I tako, nekad prave metke, danas verbalne čorke Komšić ispaljuje na četnike kojima je dao državu. Komšić je svoje ubojite metke davno zamijenio šupljim pričama, sada u duetu sa Izetbegovićem ispaljuje verbalne ćorke. Mora da ste ga Vi, gospodine profesore, nagovorili na to. To prof. Boyle ne bi ni u snu učinio. Zato mu je i sikter od vas.
Poštovani g. Kovačević! Obećali ste da ćete prenijeti Komšiću (Željki) poruku da se prof Boyle nudi da mu (s Vama!) bude savjetnik, naravno mukte, to jeste pro bono, kako je radio čitavo vrijeme za RBiH kao njen zastupnik na ICJ. Sve što je dobijeno tamo, dobio je prof. Boyle i to mu je valjda najveća mahana. Niste mi odgovorili ni nakon puna tri mjeseca. Nije li to šamar ne meni, nego prof Boyleu. Cijenim Vas i poštujem, prenosim Vaše članke u našoj grupi koja broji oko 60.000 građana koji se verbalno bore za RBiH, smatram Vas gospodinom i velikim borcem za Bosnu. Ali to uopće, ama uopće ne znači da možete i Vi i Vaš šef ignorirati ne samo jednog velikog Bosanca kojemu niste ni do koljena prof. Boyla, a Boga mi i mene. Neka vam je na sramotu i na dušu takva nedopustiva ignorancija. i moj Blog poneko pročita, pa ću se potruditi da vaš – milsim na obojicu – ignorantsko ponašanje dopre makar u mali, ali važan dio javnosti. Toliko mogu i toliko hoću jer jer ste se toliko osilili da siktereišete jednog velikog pravnog stručnjaka, prijatelja, državljanina RBih kojem je uskraćen pasoš kao da je terorista, i kojeg smatrate nevažnim da ni na jednu njegovu ponudu koju bi svako pametan objeručke prihvatio, čak se i ne osvrnete. Dao sam Vam i broj telefona i e.mail, i adresu prof. Boyle, a vas dvojica niste u stanju da mu makar osobno kažete sikter. Nemam riječi, poštovani profesore. zabazeknut sam. Uostalom šta očekivati od Komšića, koji, ma govorio, ne može sa sebe saprati sramotu da je svoje Zlatne ljiljane bacio pod noge i Dodiku i onom saboteru prava B. Izebegović, ZAKONODAVCU, koji nam trubi o zakonima, a gazi ih utrim staza svoga pokojnog ćaće. Bojim se da je puno Izetbegovića. Mene bi bila sramota biti u istoj prostoriji sa Izetbegovićem, a Željko Komšić sebi dopušta da sa tim šibicarem i preverantom, lopovom, četničkim jatakom, glrifikatorom genocida i RS, istupa u javnosti, znajući da se on borio protiv četnika, a Izetbegovići se krili po trezoru, govorili o multi kulti, a dijelili državu sa četnicima i ustašama, ne bi da im je ćaćevina. I tako, nekad prave metke, danas verbalne čorke Komšić ispaljuje na četnike kojima je dao državu. Komšić je svoje ubojite metke davno zamijenio šupljim pričama, sada u duetu sa Izetbegovićem ispaljuje verbalne ćorke. Mora da ste ga Vi, gospodine profesore, nagovorili na to. To prof. Boyle ne bi ni u snu učinio. Zato mu je i sikter od vas.
BOSNA JE ZEMLJA VAKIFA I VAKUFA, BOSNA ZEMLJA MUNAFIKA
Kliknuti na link
Riječ dvije (i u slici) o devastaciji i nestanku vakufa
BOSNA JE ZEMLJA VAKIFA I VAKUFA, BOSNA ZEMLJA MUNAFIKA
Najveći problem Bosne je taj što i političari i ulema jedno govore, a suprotno rade – i kada je u pitanju država, njeni stanovnici, pa tako i njeni vakufi koji su im kao dobro – hajr dati na upravljanje i čuvanje, a ne mogu se ni prodati, ni naslijediti, nego se moraju unapređivati. Veliki problem je u tome što se mi ne bunimo, nego odobrvamo njihove laži, pljačku, ponižavanje, bogohiljenje – mnafikluk – licemjere, strogo kažnjivo i po svjetovnim i po Božjim zakonima. Ponizno im ljubimo ruke i ne bunimo se.
Neprihvatljivo je da direktor Vakufske direkcije Senaid Zajimović učestvuje u uništavanju vakufa u Banjoj Luci, da drsko i bezobrazno laže.
On je doktor nauka i hafiz, zna Kuran napamet, ali se ne drži Božjih zakona i naredbi. Za ono što nedozvoljeno radi, on kivi druge.
On to ne radi bez znanja najviših tijela Islamske zajednice i SDA. Zločin se vrši ne samo nad vakufima, nego nad državom u cjelini, sve sa Božjim imenom na usnama, sve grubim pokušajem poricanja samoga Boga. Oni koji se najviše zaklinju u Boga i Njegove zakone, u zakone kojima se vlada državom, dok licemjerno rade sasvim drugo, dobro plaćeni, veliki hajduci i lopovi, šibicari.
I mada nas stalno varaju pozivajući se i na Boga i na zakone, tim varalicama, pljačkašima, mnogi od nas podanički ljube ruke i smatraju ih svecima. Mladež bježi iz te njihove nakaradne lopovske države mimo svit.
Nagradaili su državom četnike koje ne smijemo zvati ni imenom kojim se ponose, dok nam javno prijete novim nestankom.
Četnici zveckaju oružjem, spremaju se naouružani do zuba da nas pobiju, a “naši” uhljebi uzvraćaju na te svoje pajdaše verbalnom paljbom. Tako još više zastrašuju nezaštićeni narod jer takvi su najveći zaštitnici čenika koje kite cvijetom Srebrenice na mjestu najvećeg zločina genocida.
Direktora Vakufske Direkcije Zaimovića je u pljačci i preprodaji vakufa za sada zaustavio hadžidži Bedrudin Gušić, odnosno novi banjalučki Muftija ef. Abdibegović. Raniji “muftija” Osman Kozlić je unaprijeđen za svoju mutnu ulogu u uništavanju vakufa.
Ponižavajuće je da u Varcar Vakufa od nekadašnjeg posjeda i velikog vakifa Mustafa age od oko 100 kvadratnih kilometara ostade samo velična fildžana u kojeg može stati obnova njegove – naše džamije.
Tim fildžanom, kad već nejma (ili ima!) nekog drugog, boljeg, kućevnijeg i kulturnijeg, upravlja neki četnički pajdo i špijun, lažov i kočijaš psovač, koji ne poštuje ni din, ni vakuf, ni one koji ga plaćaju, ni mrtve, a koji se lažno predstavlja kao imam, mada mu insan ni koze ne bi dao čuvati. Pa kad psuje čak i Reisa, njega će i Muftija i Reis lijepo pogledati, džematlije koje razgoni, neće regirati. Oni misle samo o sebi, o tome šta u se, na se i podase. Vakta za drugo što, nejma se. Oni se boje i hodže i njegovih pajdaša četnika. Hodža ima u svom notesu telefonski broj Dragana Kaurina kojemo je omiljena četnička kapa na glav i druženje sa volovima.
Šutnja (čast glasnim izuzecima) na sve te rabote malog ričkog hodžice, uzrok je u šutnji i velike većine “prijatelja” ovdje na Facebooku.
Među njima je mnogo onakvih kakav je Huskić, koji jedno govore, drugo rade. Takvi mi ne trebaju, pa neka me odmah napuste, inače ću se morati zahmetiti i pomesti ih sa liste sa liste prijatelja, čim uhvatim vakta. Neka neko ne pomisli da je nešto radim nešto zbog slave, promocije i para za neko šugavo “like” nego to što radim iz osjećaja da je moja obaveza prema meni samome, mojoj familiji, precima, Rici, Vakufu, Bosni. Iza toga moga rada ostaje neki trag, to ostaje, a pred Boga se ide rukama niza se..
Ovo je priča o devastaciji vakufa od strane zločinačkih vlasti od austougarske do danas, kojima je vjerno služila i ulema u paklenom planu potpunog uništenja vakufa – džamija, sesdžida, karavan saraja, dućana, mekteba, pekara, nekad, sada na preprodaji tog Allahovog imetka – vakufa, kako to u prilogu reče doktor nauka, hafiz koji zna napamet Kur an ali se u ži otu ne drži ni slova ni duha ni poruke Allahove.
On jedno govori, drugo radi, u lice laže. Tako nestaju banjalučki i drugi vakufi, tako je onaj varcarski haman nestao. Kod tolike akufske šume u Lisini, IZ mora kupovati drva za ogrijev. Kod tolikog – decenijama uzorpiranog posjeda ostalo je tek koj stotina kvadrata, pa i od toga se otima i prodaje u naše vrijeme. U Varcar Vakufu vladaju bar kada su muslimani u pitanju, dva čovjeka; mezar im nepokošeni. Briga o džematlijama na nuli.
Kad neko preseli na Ahiret, prvo traže pare za neke svoje takse, prvo pare, pa džennaza! Gospodo, to su naši mezari, čuvajte vakuf, pa nećete morati globiti narod. Uništeni mezarluci na Mečetu, na mjestu gdje je Dom Zavonobiha, uništen je Dedića mezar i na njemu podignute bitije. Uništene su tako naše matične knjige, naši korjeni, dokazi da smo tu stoljećima. Četnici se šire (čast građanima pravoslavcima među kojima imam istinske prijatelje…) i drsko nas ubjeđuju da je to njihov, i samo njihov grad.
Nestaje Mustafa-agin – Allahov posjed, dar dat na korištenje svim ljudima, danas isključivo srpski grad.
Mjesni seljačić (po odgoju i ponšanju) psuje mene na radilištu obnove Mustafa gone džamije, psuje ko kočijaš, lažno me optužuje kod svoga pajdaša četnika, koji ima više poštovanja prema meni nego taj hodžica koji mi zabranjuje da snimim za svoje potrebe i svojih prijateja, za javnost, ne samo obnovu džamije, nego i džennaze Neziru Vojnikoviću, pa čak i mevluda u spomen žrtvama četničkog zločina u Oborcima, još uvijek nekažnjenog. Ovaj zajednički prilog na temu uništenja vakufa radio sam s hadždži Bedrudinom Gušićem u da bi se usprotivili moćnicima koji stoje iza takvih uhljupa.
Znam se i sam braniti, jer istina je do sada na mojoj strani. Ali, zar nije grijeh da to sve bude dočekano šutnjom, mada je tematika o kojoj ovorim najmanje lična.
Bilo je puno povoda za ovaj video zapis, odnosno za ovu 100%- taačnu dokumentiranu priču.
Iz samog naslova se može zaključiti da je fokus dat na instituciju vakufa u Bosni i Hercegovini, kako u smislu njegovog značaja, tako i pogotovo odnosa onih kojima je dato u amanet da njime upravljaju. Kako su se odnosili prema vakufima vlastodršci od Kraljevine SHS pa na ovamo i visoko pozicionirani kadrovi u Islamskoj zajednici unazad 80-tak godina, također je dokumentirano u ovom prilogu.
Mi jesmo suvremenici nekih događaja vezano za odnos prema vakufskoj imovini kojima možemo i neposredno svjedočiti, a ta imovina je i naša, nama dar, fokusirali smo se na lik i djelo aktuelnog direktora Vakufske direkcije u Sarajevu, a što se samih vakufa tiče, navedeni su i dokumentirani primjeri o odnosu prema vakufskoj imovini, bolje rečeno devastaciji u Banja Luci i Mrkonjić Gradu (Varcar Vakufu).
Zajimović je postavljen na to mjesto da bi radio to što radi i dizao dreku na muslimane – biva, oni uništavaju mezare, vakufe, a on ih čuva.
Treba se čuvati i njega i njegova čuvanja!
To i jeste bio jedan od povoda za nastajanje ovog priloga, ali ne i jedini: ima tu mirisa i aktuelnog političkog trenutka u BiH, pa možda čak i – mirisa baruta na kojeg niko normalan ne bi trebao da bude ravnodušan. Uostalom, pogledajte ovaj video zapis u trajanju od 38 minuta.
B.G., I.H
Lična poruka B. Izetbegoviću: NISAM DAO SVOGA SINA TVOME BABI, NE DAM NI TEBI! POD POJMOM BOSNE NE MISLIMO ISTO
(Prilog za buduću knjigu “Pisma gluhom duvaru u Sivom domu”)
Izetbegović na prijetnje iz RS: Bosna ima sinove koji su spremni da je ponovo brane!
SIGURNO JE DA BOSNA IMA SINOVE KOJI BI JE BRANLI, ALI PRVO OD BAKIRA IZETBEGOVIĆA
BAKIRE, NISAM DAO SINA TVOME BABI, NEĆU NI TEBI
- Poručiješ nam – vama masovne grobnice, logori, surgun, a tebi i tvojma vreće zlata i dukata, vlast i slast. Na taj lopovski trik mene i moga sina – a obojica smo sinovi Bosne – nećeš namamiti!
- Ako zatreba, branićemo Bosnu od dušmana, ali prvo ćemo se obračunati s tobom i tvojim velizdajničkom klikom. I sa Tvojim hodžama. Tada ćemo imati i šanse obraniti Bosnu zauvijek
Na prijetnje Željke Cvijanović da RS uvijek ima 100.000 spremnih (četnika) za obranu RS, odgovorio si Bakire, kao predsjednik zločinačke i veleizdajničke stranke SDA kako Bosna ima sinove koji su spremni da je ponovo brane.
Neki dan si izvukao iz naftalina staru SDA podvalu ukidanja imena RS, ali ne i njene zločinačke suštine, pa Ti je Dodik uzvratio zatvaranjem granica, što je demonstrirao u tzv. Istočnom Sarajevu; Cvijanovićka je zaprijetila mobilizacijom 100.000 četnika. Dodik pak, na “Voice of America” kaže da rata neće biti. Ma kakav rat, klete se, a naoružava četnike. Tako je tvoj babo govorio dok je JNA razmještala topništbo oko Sarajeva, Jajca, na Komaru i postavljale barikade u glavnog gradu RBiH…
To je dogovoren scenarij izmđu tebe i Dodika, ko nekad između Karadžića i tvoga babe – isporoban više puta, a cilj – podjela plijena – države, vlasti i slasti – svrstavanjem naroda u torove i uništenjem Bosne na račun sh-zločinačkih, i ništa manje opasnih SDA projekata o panislamizmu i fildžan državi. To je ona autostrada smrti kojom nam je prijetio Karadžić.
E pa Bakire Izetbegoviću, da ti ja kažem “dvi,” što bi rekao moj čestiti i ubogi, ali čestiti komšija Fazlo koji je pravio furune od pleha i pržnjeve od konzervi i prodavao u Varcaru, a kasnije i u Sarajevu. Ma ne samo “dvi.” Evo me u Canadi.
Sanjao sam kao reporter TVSA da posjetim i ovu lijepu i humanu državu, koja je u mnogo čemu nadogradila ono što smo nekad imali u Bosni, a shorili tvoj Babo i ti i vaši saveznici u SDA i IZ, SDS, HDZ, SSND, sve selameteći o multi-kulti, suverenoj neovisnoj, a stalno radeći u korist dušmana Bosne, i vanjskih i unutarnjih, sve da bi ostvarili davnašnji 
nedosanjani san Mladih Muslimana, u mini obliku – ako ne mere čitava Bosna biti islamska u okviru svjetskog panislamizma, more makar ono od Kozje Ćuprije do Stupa, na što ste je sveli Babo, ti, i vaša kamarila lizisahana i srbalija. Za to su vam trebali Srbi, a vi njima. Islamska deklaracija tvoga babe im je bila izgovor da nas pobiju i Bosnu otmu; ti ideš stopama svoga babe i daješ im kao i on za pravo. (Kako to da su za udbaši saznali za taj pamflet tek dvanestak godina kasnije, a tiskan je u Beogradu? Valjda su čekali pravo vrijeme da ga iskoriste protiv nas i Bosne i da sve pometu! Za to si se i ti trebao roditi, da kao babin sin nastiviš kad je otpremljen u šehide (sic!).
Ko danas vlada Bosnom? Pa njeni najveći dušmani uz amin is SDA i IZ. Predsjednik države – notorni četnik. Uskoro i premijer, opljačkali preko banaka u RS Bosnu, uz Tvoju pomoć. Uže političkog i feincijskog spasa ti si im dodavao. Babo ti je spašavao Krajišnika, čak i onakav Clinton nije se htio rukovati s njim, a tvoj babo ga je darivao. Kao presuđeni ratni zločinac, Krajišnik je ugledan gost tvojih medija, a pravi sinovi Bosne nemaju pristupa tim podaničkim glasilima i toskovinama, a tvja piskarala ih zaobilaze u širokom luku. Vaši botovi su u svakoj grupi na društvenim mrežama, lažu, laju i falsificiraju optužbe protiv istinskih sinova Bosne. Znaš li ko nam je ministar sigurnosti! Pa i on, takav kakav je, a ne krije da je četni, u nekim stvarima je bolji od tih tvojih uhljupa, skrivenih udbaša i kosovaca.
Ma, sigurno sam prije tebe krenuo u javnu odbranu Bosne, i pred četničkih cenzora na RTVSA. Mnogo prije, čak godinama prije, nego nam je tvoj babo poručio da mirno spavamo i da rata neće biti, a mi mu budale povjerovali. O tome postoje filmski zapisi na TVSA, u Večernjem listu, Slobodnoj Bosni, Bosanskm pogledima. Možda ne znaš, jer si tada bio ranjen kao Zelena beretka (sic!) pa ti je bilo do grdnih rana, mada tada još zapucalo. Od te borbe ne odustajem ni danas, jer ste mi oteli domovinu, učinili me beskućnikom i prognanikom, pokušali smaknuti nafaku, ne samo s moje sofre.
Za razliku od tebe, koji tražiš novčanu nadoknadu za lažno-patriotske rane – polazeći u bitku za RBiH, nisam računao ni na svoj život, a kamo li na kakve hinle pare!
Borio sam se za Bosnu, znači za svoj život, za svoju suprugu Hajru, kćerku Almu, sina Mirzu, roditelje, sestre, braću, amidž.., kao i za svakog drugog Bosanca vjerna svojoj domovini RBiH. Tako je i danas. Ako isprva nisam skontao da je to borba za dinastiju Izetbegovića i njihovu kamarilu, za veliko-srpsko-hrvatsku zločinačku nakanu, skontao sam ipak već 1992. Bosna je tada kao i sada bila okupirana, ponajviše zaslugom SDA-IZ, svedana na manje od fildžana. Ništa nam ne bi niko mogao, da nije bilo vas! Računali ste da će Bosna šapatom pasti, kao i vaši saveznici, a kada su se digli goloruki branitelji, sinovi Bosne, spriječili ste ih da oslobode našu zemlju. U to ime počinili ste zločine prema komandantima Armije RBiH, na najnižim i najvišim nivoima. To činite i danas njihovim progonom, manipulacijom, degenjekom . Izigrali ste i pogazili najvažniji zakon RBiH, njen Ustav, i od tada je uknuta država Bosna, imamo Srbiju na pola, Hrvatsku na frtalju, a Dinastija, SDA i IZ kamarila i hože imajuna sred Sarajeva prlijevaju svoju krv. Najteža krivična djela veleizdaje radite planski, uporno i smišleno za taj svoj fildžan, a mi, neko u masovnu grobnicu, neko preko bijela svijeta, ili u Bosni na milost vašu, na jeftine podvale lažnim obećanjima kazanim i na “masovnim iftarima” i nad kaburima pobijenih muslimana. Ne valjamo vam, oguliste nas za pasoše, ta nisu li čuvari vaših diplomata u Bonnu pretukli Dinu Haskića jer se pobunio što za 50 maraka puštaju preko reda, pa on mora ili noćiti u Bonnu, ili sutra ponovo iz Frankfurta zažeći u Bonn… Niste li odredili najvišu cijenu pasošima na svijetu, a za ispis iz bosanskog državljanstva odredili globu od 600 eura, toliko cijenite dva tri klika na kompjuteru vaših sjanih konzularnih radnika, rođaka i uhljupa, koji ne znaju ni bosanski, a kamo li tuđi jezik. Samo na 60.000 građana koji su lani napustili dvoju domovinu, možete zaraditi 60 milijuna maraka na njihovom ispisu, a koliko se ih već ispisalo i koliko kani. Đe su te pare! Đe ti je diplomatija, uged države u svijetu? Diplomate su ti četnici ili ustaše – a i tvoji uhljupi su haman isti.
Danas vas niko ne šljivi ni zašto, sve državne funkcije ste ustupili ili prodali ustašama i četnicima, pa svi kao glumite neprijateljstva, iako jarani da bi u obranu svojih ratnih stečevina i harama, uložili naše sinove, kao i Bosnu.
Predsjednik države je Dodik, premijer će biti Tegeltija, zajedno su opljčkali i Bosnu preko onog njihovog dijela darivane i otpisane teritorije, pa će osokoljeni SDA-IZ podrškom ukinuti državu Bosnu nakon što je i finacijski bace na koljena. Ko nam je šef trezora! Ako taj laže, a laže, onda i krade! Ko je glavni tužilac, ko ga je postavio? Jeste ili pitani, jeste li klmunili glavom ti i tvoje SDA-ovci? Ko ti je predsjednik VTS? Ko su njihovi suradnici? Ko je ministar obrane! Ko sigurnosti? Ko trgovine? (E taj je bolji od svakog vašeg uhljupa i lopine!)
Ti bi sinovima Bosne na koje se pozivaš u nekom tvom budućem ratu vratio isto kao i onim što su branili i tebe u trezoru i mene u Jajcu, i svima koji su branili Bosnu. Ukinuo bi im ARBiH, manipulirao s njima, mlavio ih po Sarajevu, uskratio im nafaku, pa bi i on lili krv po tamošnjim ulicama ali ne od četničke granate, nego tvoga pendreka, zbog borbe za svoja prava, nedavno… Natjerali bi ih da dižu ruke na se, da se spaljuju! Vi bi i da za našim, bosanskim sinovima lijete krokodilske suze, da gazite njihove mezare kao u Srebrenici, da im na vrat na nos učite El Fatihu, da ih ponizujete kao i sve žrtve ordenjem četničkom vojvodi, baš u Srebrenici i baš rukom jedne od ucvijeljenih žrtava. Ti bi da ih donose u vrećama kostiju, u jednoj vreći po kost za svaku žrtvu, da ih tovare na šlepere, da su makar heftično velike džennaze.
Ne, Bakire!
Ne velikim dženazama – jer od njih ste se najviše okristili vi SAD-ovci i hodže koje ste pučem doveli na vlast. Što veća dženaza i žalost, to više para i vlasti.
Ne Bakire, ne dam svoga sina, ne dam ni sebe za tebe i tvoje vreće blaga. Ne dam ga za tvoju Bosnu, jer to nije ni moja niti ičija, već za sada tvoja Bosna. Ali ničija nije do zore, tama da je posthumno i šehid, a veleizdajnik i države i dina.
Ti i ja pod pojmom Bosne podrazumijevamo potpuno različite stvari!
Tome sam i sina podučio. Bosnu hoćemo braniti, ali prvo moramo poraziti tebe i tvoju kamarilu, tvoje hodže, licemjere, lažove, preverante. Vi ste izišli iz one narodne izreke: Lažu i kad se Bogu mole! Kad vas pometemo sa istorijske scene, Bosna će biti spašena, pa tako i mi.
Uvjet je pomesti i vaše medije.
Nije džabe Potkomitet američkog Kongresa za vanjsku politiku u nedavnoj raspravi o stanju u toj tvojoj Bosni odredio sasvim precizno dijagnozu: Bosna je u rukama kriminalne mafije, kriminalnih političkih mafioza i njihovih mafijaških medija. Kad tamo dođu čestiti novinari, kad Karamehmedović nestane sa ekrana, kad ne bude u stanju promicati na bolja radna mjesta urednice četnikuše, kao onu Topalić, kad nam ne budu plasirali fake news o građanskom ratu, jednakoj odgovornosti i katila i žrtve, e onda smo haman pola posla oko vraćanja u život RBiH uradili. Tada će put za hapšenje svih mafijaških fela biti otvoren, kao i vrata zakonima i važećem Ustavu. Neće više imati ko lagati i dizati vas u zvijezde, tvog babu u pejgambera, tobe jarabi. Da imaš u sebi “m” od muslimana i čestitog vjernika, ne bi bio ni licemjer, niti bi nam lagao, niti bi sabotirao pravdu za državu kojom ste vladali na najvišim mjestima; da imaš i “m” od muslimana, niti bi dozvolio da ti od babu zovu šehidom. Niti je poginuo za vjeru, niti je je bio vjernik, jer je jedno govorio, drugo radio. Ogriješio se o obranu zemlje, što je sprotno učenju Kur'ana. Lažno se zakleo da će životom braniti Ustav i RBiH, a radio suprotno. Pravnik njegova kova, znao je odlično da je to sve mimo prava, i zemaljskog i Božjek Isti si ko i on, pljunuti babo. možda u malo manjem formatu, ali isti su ciljevi i oca i sina.
Moj mlađi rahmetli brat Muharem po dolasku sa logorašima Manjače u Jajce u razmjeni za četnike – prvi pravi obrok, nakon nekoliko mjeseci džehenema; riba iz konzervi Caritasa, u Crkvi Sv. Ive u Podmilačju, okruženi slikama svetaca, i sami sveci – mučenici. Tebi tada nije manjkalo ni kahve ni, bureka, ni hurmi, a ni sigurnosti. Moj brat, logoraši, moja žena i djeca iz kućnog pritvora – ni kud ni kome.Logoraše koji ostadoše u Bosni, kao i boračka udruženja, kao udruženja Majke Srebrenice – tvoj babo i ti prigrabiste da bi manipulirali s njima i ostajali u sedlu vlast… (Foto – snapshots, I.H.)
Pod granatama u Jajcu, dok je moja familija bila u kućnom pritvoru, brat na Manjači, otac i majka maltretirani i za četničkim nožem pod grlom uz pitanje “đe je novinar Alilović,” a da nisam uopće znao jesu li živi, skontao sam da ta Bosna za koju se gine, nije Bosna moja niti mojih susjeda pravoslavaca i katolika, istinskih Bosanaca, nego vaša, SDA i IZ, SDSA i HDZ, sve po mjeri vašeg partnera Cerića i njegovih hodža. Po mjeri Karadžića i Bobana. S njima ti je ćaća tikve sadio, a ti nastavio, još samo da ih pobereš… Dok si ti čučio u trezoru s babom i dok ste kontali da nasamarite i borce i nas, moji su držani kao taoci pod četničkom stražom u Varcaru duže od dva mjeseca. Dok mi nismo znali ni kud ni kome, tvoja mati je skupljala pare za haznu Izetbegovića, vreće zlata, ne za obranu nego za vaše ionako puno čekmeže. Sve preko mrtvih…
I, čim mi je stigla famijla u razmjenu u Jajce, u istom konvoju kad i moj brat s Manjače, u opkoljeni grad koji je zasipan kasetnim bombama i taj dan, odlučili smo napustiti Bosnu. Brata nismo mogli prepoznati u kakvom je lošem psihičkom i fizičkom stanju bio, napustili smo legalno i Jajce i Bosnu. Bježao je iz kuće gdje smo se sklonili, krio krvavu odjeću da ga ne bi uhvatili četnici. Kao da je znao da će Jajce pasti, ali ne i čijom zaslugom, pazarom, trgovinom. (Pri odlasku, Dario Kordić je kolegi r. Mehmedu Buhiću i meni nudio fine položaje, neograničeno kretanje i odriješene ruke u promidžbi Herceg Bosne. Da smo prihvatili, bi bili partneri SDA u deranju Bosne i sramoti profesije.)
To naše izbjegličko odsustvo, ono je samo fizičko, privremeno napuštanje, jer Bosna smo mi, ma gdje bili. Bosni se vraćamo, makar u potpuno neprijatsljeko okruženje, i s vaše i sa anamo njihove strane. Bosna je dio nas, mi dio Bosne. Njeno busenje, što bi rekao pjesnik Enes Kišević. Bosni se vraćamo dok smo živi, a ja ću ako Bog da i na tabutu. Boga molim da mi da snage, kad vakat mi dođe, da me rastanak sa ovim svijetom zateče u Bosni…
Helem, poslije Njemačke i sedam godina izbjeglištva, bez dana na socijali, sa dobrom novinarskom vizom, mogao sam zajedno sa svojom suprugom Hajrom ostati u Njemačkoj do kraja života.
Ali, mome sinu Mirzi Švabe su počele udarati privremene vize – muhure – odmah nakon što je tvoj Babo savio u Bog zna čiju haznu lijepe pare od Švaba; na mitingu u Njemačkoj tražio je da se vraćamo u Bosnu, a znao je da ne meremo. TV stanice su slikale vaše Bošnjake odjevene u arpsku nošnju. To nije smetalo niad tvome babi… Švabe jedva dočekale, pa počele progon, hvatali Bosance ko zečeve na spavanju i trpali u avion ili prvi autobus. Znao je tvoj babo da u Bosnu nejmamo kud i kome, da povratnici ginu od četničke ruke, i nakon Daytona. (Ispraćao sam kao reporter Radio WDR Koelna po tri jubo-jeta dnevno sa frankfurtskog Aerodroma koji su odlazili utzv. treće zemlje. Mnogi od njih su prvo bili u posjeti u Bosnu, ali su se brzo i vratili; nije se imalo ni kud ni kome, nisu mogli ni zgarišta obići. Niko, niko, od SDA ili njenih “doplomata” nije došao da tim prognaicima makar poželi sretan put. Ipak, većina ih je govorila da odlaze samo na kratko i da će se vratiti u Bosnu. Haj pogodi što se ne vraćaju danas, a kolone onih koji su ostali – čekaju pred ambasadama zapadnih zemalja da bi zauvijek napustili taj vaš džennet i ostavili vama da se sladite jedući zlatnim kašikama koje ste im obećavali… Vi za sada jedete tim kašikama, ali boj se – moglo bi vam to sve prisjesti.
- Genocidne poruke na mome poštankom sandučetu. Četnici išarali, susjedi, fini pravoslavci, obrisali da sumnja ne bi slučajno pala na njih. Neki od njih su spašavali moju nejač od pogibelji. A ti, tvoja SDA, tvoj nazovi hodža, tvoja IZ, jeste li makar formlano osuditili ovaj fašitički ispad. Niste ni prstom mrdnuli nikada, da pače sladili ste se tim zloćama budući da sam “izdajnik muslimana i Bosne, abdićevac, komunjara” Ni jedno od novinskih udruženja nikad nije reagiralo i na gore od ovog slučaja, na pokušaje ubojstva. Od svjedoka, preko noći postajem optuženik, jer sam prijavio policiji nasrtaj četnika na me. Prijetio mi ubojstvom zbog zastave sa ljiljanima koju samo Marjan i ja ponosno istakli… Nije to ona zastava sa ljiljnima kao ona u tvom kabinetu kojom nas obmanjuješ, a garantuješ opstanak genocidne RS koja nas hapsi (i) zbog tog jedino legalnog simbola RBiH. Kad si ti došao u Varcar, u rodno mjesto naše države da bi se raspitao o stanju Muzeja ZAVNOBiH-a, makar i ne upitao za nas! Ti vaziš na prijemima u Sarajevu o državnosti države koju razvaljuješ i koju tvoj pajdaš i saveznik Dodik psuje baš tu, prostački i kočijaški. Nakon svih aferima, ti na NTV1 kažeš da te nije stid. Kako i bi, za stid treba obraz
Vratio sam se, u Varcar Vakuf, koji ste prvo prepustili Srbima, pa Hrvatima, pa onda u Daytonu – Srbima. Tamo sam persona non grata. Tamo mi sudi Dodikov sudija Safet Šljivo i osuđuje na globu kad mi četnik prijeti ubojstvom. Toliko mu je bila snažna presuda, da ju je oborio jednim pismom višoj sudskoj instanci u Banjoj Luci (sic!) moj prijatelj iz Amerike Bedrudin Gušić.
Ne daj Bože da se za me zauzme neko od onih tvojih uhljupa na čelu sa Ramizom Salikićem koji je prodao i Bosnu i vjeru za večeru, koji je nagovarao Fatu Orlović da odustane od zahtjeva za uklanjanje crkve iz njene avlije. Vi ste tu uzurpaciju privatne imovine mogli riješiti za sekundu, uz vas je bio Cerić, a s njim Kačavenda, da ste htjeli, makar i onako kao što ste utanačili pazar za izmještanje crkve sa džamijskih srušenih temelja u Diviču, pa su muslimani platili i uklanjanje crkve i jazuk zbog srušene stare džamije, a onda i veliku sumu novca za njenu obnovu. Još je Cerićev kvisko, nekakav “hodža” (krste ga kao imama!) na otvoru džamije hvalio muslimanima za – sabur. E taj sabur – po mjeri IZ i SDA će nas doći glave, Bosnu također. Vama Fata Orlović služi za knjiženje jeftinih političkih poena i prije će ta nesretna žena i svi mi na Ahiret, nego ćete riješiti taj muftarski jednostvan pravni slučaj.
Kad sam bio srednjoškolac, profesor logike nas je učio: Ako je A jednako B, a B – jednako C, onda je i A jednako C i obrnuto. Pojednostvaljeno, ali logički rečeno – četnički vojvoda, fašista hitlerovskog tipa, ne prizna genocid, veliča genocidnog zločinca Ratna Mladića, a ti se Bakire grliš s tim i takvim, i još ga odlikuješ Cvijetom Srebrenice; ako nisi isti kao Vučić četnik Vučić, da li tukneš makar malo na njega! Dajete im struju iz naših hidrocetrala vrijednosti milijardama dolara, a dižete u nebesa četnika Vučića kad obeća dati srebrenici šaku maraka, a da nije platio ni poplavljeno zemljište od te HE. Onda se Vučić hvali kako grdai po RS-u, a gradi našim parama! Vi šutite i mutite, u međuvremenu halaljujete Sutorinu crnogorskim četnicima u naše ime (a u čiji džep, ti znaš, ili bi morao znati po funkciji najvišoj u državi!) Zatvarate izlaz našoj državi na otvoreno more. Briga tebe za Pločama, za bosanskom imovinom u Hrvatskoj.
Ukazivanje najviših državnih počasti i iskazivanje bratske ljubavi prema četniku, lično i manipuliranjem neutješnih Majki Srebrenice. Ima li kraja ponižavanju, Bakire! Nakon svega ti bi još naših sinova za Veliku Srbiju, malo Ti je Srebrenica i čitava Bosna! Ne, ne dam ti svoga Mirze!
Srebrenicu, ste davno izdali i prodali, pa se nakupili para na račun genocida, a para je najviše gdje su najveće džennaze i gdje je najviše suza. Danas Srebrenicom vlada četnik, a pred Memorijalnim centrom vreća svinjskog izmeta, kao i na mome autu u Varcaru. A ti, kao i bivši predsjednik Srebrenice Duraković, kao i Kavazović – rukama neutješne Majke Srebrenice kitite četničkog vojvodu Cvijetom Srebrenice, grlite se s njim, dočekujete ga uz najviše državne počasti, dozvoljavate da usranih gaća i u četničkim smrdljivim opancima uniđe u Begovu džamiju koju su i on i četnici rušili. Mijenjate sadržaj ispisan na Spomen ploči Vjećnice, da na bi uvrijedili četnike, poštu su je oni barbarski spalili.
Da bi svoga sina spasio od progona odlučih se useljenje u Canadu. Sin, odličan gimnazijalac, sa savršenim njemačkim, morade napustiti Njemačku mjesec dana prije mature da bi nastavio školovanje na savrešenom engleskom (po potrebi i francuskom) jeziku u Canadi. U rekordnom roku završio je fakultet kao student na počasnoj rektorovoj listi, stalno dobijajući novčane nagrade i sa minimalnim kreditnim zaduženjem (tuition). Eno ga sada u “Continentalu” u Frankfurtu, među pedestak inženjera i droktora inženjera, radi u razvojnom centru. Ne umijem ti objasniti, komplicirano je to, nešto oko auta, softvera. Znaš ono, lijevi prednji točak šalje i jednoj sekundi sto signala kojom će se brzinom kretati točak na zadnjem kraju auta da bi auto sletjelo sa ceste u okuci… Slali ga u Japan, Madžarsku… Možda se ti i tvoja žene u službenom autu sa takvom sofisticiranom opremom vozate po Bosni, masovni iftarima, ili na prodavanju magle. Da ti ovo ne kažem, a jeste, hvalim se, kako bi znao da je i jedan Bošnjo izbjeglica doprinio i tvojoj sigurnosti na putu! Naša prognanička djeca su blago naše, pobjeda i nad tobom i takvima, i nad vašim saveznicima, oni su dokazali da su pravi ljudi, humanisti, vrijedni radnici, odlični studenti. Bosanci. Oni biraju hoće li raditi u Google-u, u Microsoftu, oni su ministri u Vladi Švedske, savjetnici svjetskih uglednika…, osvjetlali su obraz čitavoj Bosni, ali toj tvojoj Bosni ne valjaju. Eh, trebali smo ih dati tvome babi, ko preživi – i tebi!
Vidiš Bakire, Vidiš, Bakire, ja sam davno još 1992. skontao za kakvu se Bosnu gine. Tada mi je bilo jasno da pojam moje, tvoga babe i tvoje Bosne nije isti. Kada je tvoj Babo po Ženevi, Londonu, Lisabonu, Daytonu krčmio Bosnu sa njenim najvećim dušmanima, a nama selametio o multi kulti, suverenoj, neovisnoj, građanskoj, tada je i budali manjoj od mene bilo jasno da od te naše Bosne koju smo živjeli, nejma ništa, ali imate vi od njene tragedije. U Daytonu je to postalo jasno svakome, ali vaša propagandna mašinrija na subjeđuje kako je to plaho dobro. To je postignuto pod moranje, i to baš kad je Armija RBiH krenula oslobađati Bosnu, a tvoj babo ne dade. Ne htjede ni oružje od Amerike, a da je htio, imao je para i 1992. kada su vrećama stizale u Sarajevo. Sve je to ilegalno, sve su to teška protupravna krivična djela. Dayton nije ozakonjen, a sudionici na slobodi ili – ko tvoj pokojni otac, za života herij i pejgamber(tobe jarabi!) a mrtav – šehidi. To je izigravanje i Ustava RBiH i Kur'ana. To je vidi svako, osim onih koje su SDA i IZ duhovno oslijepile. Potkopali ste obranu, jamili milijarde, dočepali se silnog bogatsva, a nikad ni dest posto ispunjenih obećanja.
li džaba, ponižavajući i potcjenjujući našu inteligenciju, lagali ste nam na naše oči, šurovali se četnicima i ustašama, prvi u svijetu priznali i genocid i urbicid i halalili Bosnu. Lažno ste se predstavljali kao muslimani, a suštinski ste bili i ostali din-dušmani. Pravi musliman gine za domovinu, pravi musliman ne krade i ne laže…
Da ti ne nabrajam sve aferime tvoga babe lažnog šehida, lažnog muslimana i lažnog predsjedika lažne čitave Bosne, krivokletnika, veleizdajnika jer daleko bi to odvelo.
Zdimio sam u Canadu da bih spasio sina, koji je po svemu zaista SIN BOSNE, da ga ne regrutuju u stranačku SDA vojsku vojsku tvoga babe ili u tu Suljinu i tvoju u kojoj je nestala slavna ARBiH, stavljena u istu ravan kao oni koji su izvršili genocid i UZP-e, onih od kojih je branila i mene i tebe, tebe dok si bio u trezoru, a ja pod granatama u Jajcu, i kasnije.
Imao sam sto posto pravo, pa vam je moj sin ostao van domašaja za vaše lopovske planove i eventualno prošlo i neko buduće topovsko meso za sinove o kojima govoriš da bi branili Bosnu, a misliš na svoju guzicu, rahatluk, vlast i slast, u zamišljenom, makar krnjavom, malom fildžanu.
Dobrom te poslu, Bakire, babo podučio. On sa Karadžićem, Ćosićem, Miloševićem i Tuđmanom, Bobanom – ti sa Vučićem, Čovićem, Dodikom. Jedan babo, jedan sin, sin pljunuti babo – na istom poslu, bez imalo stida i još bi i dalje naše sinove. Scena je ista, protagonisti stari i novi. Ne dam ti sina!!!
Ako ima budala u Bosni, neka te poslušaju, pa neka brane Bosnu onako kako su je branili pod vrhovnom komandom tvoga babe koji ih je zajedno s Bosnom izdao i prodao. Smjenjivao komandante, pa ih njegovi kosovci i udbaši slali u Haag; za tvoga srbovanja u Predsjedništvu nema komandanta ARBiH koga nisu sudski ganjali tužitelji i sudije jataci ustaša i četnika. Neki od njih, poput gen. Dudakovića ili Alagića bili su SDA članovi dok vam je trebalo. I krajiškog Babu ste zloupotrijebili da bi pobijedili na izborima i da bi krenuli u bratoubilački rat. I za pobjedu na izborima i za bratoubilački rat trebao vam je neko, makar i onaj sa najviše osvojenih glasova na izborima.
Da se razumijemo, kao i prije i sada, spreman sam po skupu cijenu (nakon što makar nekoga uhvatim za grkljan…) dati svoju kožu za Bosnu, ali ne za tu tvoju manju od fildžana od Kozje Ćuprije do Stupa. U njoj ćemo se pogušiti tiskajući se, od vašeg smrada i lopovluka, a neki će i dalje vjerovati više vašim lažima nego svojim očima svom trbuhu.
Nedavno je Potkomitet za vanjsku politiku američkog Kongresa dijagnosticirao stanje u našoj državi precizno jasno; u Bosni je na sceni sprega političke, kriminalne i medijske mafije. Ne znam na što tebe ova tvoja slika podsjeća, ali nemam nikakvih dilema na koga je Potkomitet uopće i pojedinačno mislio. Kad sa političke mafijaške scene nastaneš ti, pa kad otpuhmeno medijsku mafiju koja unapređuje četnikuše u voditelje najgledanijih TV emisija državne TV, eh onda će nestati i kriminalna i svaka druga mafija. Može i obrnutim redom. To će uraditi istinski sinovi Bosne, gdje god bili, kad tad!
Rukoljub muslimana kao zahvalnost za veleizdaju, licemjerstvo u Islamu, odustajanje od obrane Bosne, gaženje i Ustava i Kur'anskih odredaba, priznanje genocidne RS, puč u Islamskoj zajednici, sve uz blagoslov i osmjeh munafika, pod velikim turbanom pod kojim ni malehnog hodže nejma. (Udbaško kodno ime Vezir) Od Bošnjaka su uspjeli ono što je Vuk Drašković tražio – napravili su zatucanu džamijsku skupinu, umjesto držvatvranog svjesnog naroda.
Prof. Boyle i Sakib Softić. Prof. Boyle je radio besplatno za našu državu, Softić je za velike pare pokušao uništiti ono što je na Svjetskom sudu prof. Boyle dobio. Softić je jamio je 150.000 KM naših para za sabotažu nastavka spora na tom Sudu protiv Srbije za genocid. Boyla ste proglasili kradljivcem, tvoj ćaća ga je ukivao u zvijezde, a u isto vrijeme šutao ga. Sabotaža je izvedena pod tvojom komandom Bakire. Sabotažu ti je na vrijeme javno spočitao prof. Boyle, pa ipak nudio ti da nam pomogne u nastavku spora na ICJ, ali si ga grubo odbio i izvrijeđao dajući prednost saboteru. Čak si se pozivao i na onog uhljupa Džaferovića, biva pravnika. (Eno ga ne zna ni že veže ni đe driši kada svjedoči u slučaju Vikiću. Danas se bolje sjeća prošlosti, nego prije koju godinu!!! Zar on vrijedi tih 7 miljuna maraka koje su vam uz pare za iftare, dali da tvaš konj pobijedi u utrci!) Onda na scenu stupa tvoj i babin kvisko u vrhu IZ Hasan Čengić – glavni haznadar Alijnin, vlasnik “aviona, kamiona, bezbeli od para sinova Bosne, kako ga je nazvao pokojni Suljo Tihić, nasljednik tvoga babe. Alijnin haznadar, Cerićev i Kavazovićev predsjednik Sabora IZ, američki crnolistaš, saziva imame Bosne da bi im podvalio hutbu; moli i kumi, veličajte Bakira po džamijama, gazija je Bakir, a gubitak nastavka spora na ICJ je dobra stvar za nas – hoće reći za RS i Srbiju
Za dinastiju Izetbegovića, za lizosahandžije, uhljupe i lopine, sabotere pravde, šibicare, srajevske džeparoše i varalice, garante opstanka RS, pljačkaše, za vas sve – negatore genocida – ne bih ni prostom mrdnuo, osim da vas skerimo po zakonu, po Ustavu RBiH po paragrafu za teško krivično zlodjelo veleizdaje i da vas osudimo po zakonu, bili mrtvi šehidi (sic!) ili lažne ranjene Zelene bereke. Baška ćemo vas godini za pljačku neviđenih razmjera koju su vam možda ucjenom halalili stranici, ali mi nećemo nikad. Bosne s vama ionako nema, a s vama bi izgubili i živote i onaj fildžan od Stupa do Kozje ćuprije, sve da bi vi bili rahat, da bi s Dodikom jeli janjetinu po birtijama i dodavali mu i političko i financijsko uže spasa i konačno ga svojom politikom doveli do predsjednika države koju ne priznaje i koju razara kao i vi, ali otvoreno, javno i na svakom mjestu, dok vi lažete o multi kulti, a u stvarnosti ste mu najbolji saveznici. To potvrđuje i tvoje uzdanje u sinove Bosne, sve zbog odglumljene svađe oko imena, ali ne i suštine genocidne RS, isto kao i oko njene krsne slave. Još samo tezga oko Dodikovog kolona hajduka i sjecikse kao premijera. I mirna, mrtva Bosna, poharana, opljačkana, upokojena. Dodik ni Čović nemaju boljih saveznika od dvojca SDA-IZ.
Bakire Izetbegoviću, ako zatreba, zbilja će biti sinova za obranu Bosne, makar i sada goloruki, kao i 1992. Ali, valjda smo se dozvali pameti. Prvo na bunkere SDA, pa odmah na četnike i ustaše. To je uvjet pobjede. Pravom, ne silom!
Ne daj Bože, neće biti opet masovnih grobnica, ali neće biti ni vreća para, dukata i zlata za dinastiju Izetbegpvića, rušitelje Bosne, din-dšumane i munafike.
Biće Bosne, makar kao i ideje, pod jednim uvjetom da nestanete svi vi okupljeni oko ideje panislamizma, i srboslavije, od Bosne koju nam poturate kao multi kulti, dok se jagmite ko će više para nakrasti, ko će više sabotirati pravdu, lagati i petljati, sve o našem trošku i ko će Bosni brže dohakati.
Bakire, ne dam ti sina, sina Bosne, moga sina Mirzu, sokola, koji je po svemu gazija. Prošao je logor, kućni pritvor, prošao izbjeglištvo, postao ugledan akademski građanin u svijetu, nikad dajući svoju glavu da je nosaju takvi kao ti.Nikad ne odrekavši se Bosne, za razliku od tebe. Takvih kao moj Mirza ima na destine tisuća, ali to nikad neće biti tvoja, ni SDA-IZ vojska, nego armija države Bosne. To znači da ćemo sutra obojica nastaviti svako svojim znanjem i vještinom u obračun sa dušmanima Bosne, ali prvo s tobom i takvima kao što si ti.
Pogledaj ovu donju sliku Bakire! Ona je slika i prilika cjelokupne IZ i u zemlji i u svijetu. Tvoj Babo izdao državu, “Eurobosna” u Frankfurtu objavila u ljeto 1993. “Odlazi Alija, ne treba nam avilja!” “Suveren ukida suverenost države…” pa se digla kuka i motika da me linčuju kao glavnog urednika. Prijetili ko i četnici, pisali peticije ko i četnici, htjeli ubiti ko i ustaše. Poručili mi džamijaši iz Munchena po nekom hodži Arnautu da sam izrod i izdajnik, da se vratim u Bosnu – da ne čekam da Mrkonjić i Jajce iz kojih sam utekao, oslobodi tvoj Babo. Eh, beli ih je oslobodio – Jajce i Mrkonjić dao ustašama – a V i VII korpus zaustavio u oslobodilačkom pohodu. Ustaše u Jajcu zavele apartheid, a tebi ne smeta šahara ni na jarbolu na sred čaršije niti na Tvrđavi, a niti na diplomama srednjoškolaca. U Daytonu vratli ste Varcar četnicima. Varcar je sto posto srpski (ima finih ljudi tamo, pravoslavaca!) a Jajce je srpskohrvatski kraljevski grad. I Jajce i Varcar tuknu na apartheid, ali tebi smrad ne smeta. Dojdeš u Jajce svake četiri godine pred izbore da bi podvaljivao, a ni deset posto obećanja nikad niste ispunili. SDA vlada formalno Jajcem, u posjedu HB je sve što valja, pa i odluka koliko će vode proteći na plivinom Vodopadu. U Varcaru je muslimanska SDA-IZ vladarka Zineta Šehović koja je za sve SDS-odluke o maoizaciji i saoizaciji digla ruke, i jedna od rijetko zaposlenih tamo. Zato je unaprijeđena u člana Glavnog odbora SDA!
Moj najveći doprinos borbi za Bosnu smatram prizanje koje su mi u vidu katilfermana potpisali hodaža i oko 500 njegovih džamijaša.
Pogledaj ove potpise Bakire. To je tvoja i tvoga babe slika. To je dokaz zatucane i izmanipulirane džamijske mašinerije. Danas vako, sutra o istom drugačije, poput tvoga babe, tebe ili Džaferovića. Uvijek zatucani i nepismeni, izvan vremena i prostora, ma gdje bili.
Ti isti džamijaši – “potpisnici” te sramne peticije zapucali su nedavno u Sarajvo da bi u Mešihatu tužakali svoga hodžu Arnauta zbog raznih lopovluka. Vratiše se u Munechen praznih šaka. Kakve hodže vladari u IZ u Sarajevu, takav i onaj u Muenchenu i po čitavom svijetu. Ni džemat ne znaju napraviti, a prave sa SDA državu. Uvijek gladni para, jamili su monopl na Islam, ali za lopovluke. I, kakve li sramote, ironije i paradiksa, kakve podvale, taj Fikret Arnaut se potpisuje kao “imam.” Te časne titule ni po čemu on nije dostojan, ali eto takvi vode i predvode te vaše zatucane džamijaše, koji će se možda jednom i dozvati pameti, ali tada nam ta pamet neće ni trebati.
Zato nemoj, Bakire, pomisliti da nisam u stanju podnijeti i izdurati napade svih tvojih virtulanih i botova, batinaša, plaćenika i lizisahandžija. Nemoj misliti da se bojim tvojih tužitelja i sudija, ta nije li me SIPA preko Interpola ispitivala ko mi je dao podatke o ubojstvu moga susjeda Josipa Svetinovića 1992. kada su ga zajedno sa mojim r. bratom i drugim građanima odvodili u Manjaču. Meni Intrepol na vrata, a ubojice hodaju slobodno po gradu i prijete i meni.
Etiketu narodnog izdajnika i islamomrzaca davno mi je prišivena, a kud ćeš većeg priznanja i ordena! Tako shvati i gornju sliku.
Pojam prave, naše zajedničke Bosne, slobodne, suverene države RBIH sa njenim Ustavom i zakonima, ne poklapa se sa tvojim Bakire Izetbegoviću, pa ću sve učiniti da odeš onkraj brave, a da u povijesti Bosne budeš upisan kao veleizdajnik kao i tvoj pokojni otac.
Tako shvati i ovu poruku.
Istina je na strani istinskih sinova Bosne, a laži i podvale na vašoj.
I Bog Dragi je na strani pravednih.
Pobjeda nam je zagarantirana, kad tad!
Ibrahim HALILOVIĆ, slobodni novinar
P.S. (Dodao bih riječi – “i koji vjeruje obmanama Bakira Izetbegovića, sina Alijnog”)
SIGURNO JE DA BOSNA IMA SINOVE KOJI BI JE BRANILI, ALI PRVO OD BAKIRA IZETBEGOVIĆA
SIGURNO JE DA BOSNA IMA SINOVE KOJI BI JE BRANILI, ALI PRVO OD BAKIRA IZETBEGOVIĆA
Ibrahim Halilović 