Kolindi Grabar – Kitarević i karidnalu Vinku Puljiću; KRATKA POVIJESTNICA BOSNE I HRVATSTVA – IZ LEKCIJA SVEĆENIKA, NAUČNIKA I POLITIČARA BOSNE I HRVATSKE

Jedno orvoreno pismo na dvije adrese

Kratka povjesna lekcija gospođi Kolindi Grabar – Kitarević, predsjednici Republike Hrvatske povodom skorašnje izjave kako su Hrvati u Bosni najstariji narod.
moja
Piše Ibrahim Halilović

Kratka povijesna ponovljena lekcija u formi otvorenog pisma kardinalu Vrhbosanskom g. Vinku PULJIĆU. Povod je njegovo nedavno brojanje krvnih zrnaca Željku Komšiću i aluzija da je Komšić izabran po zakonu kao i Hitler.Razlog više je i njegov zadnji istup u javnosti, opet u vezi sa Komišćem, u žalosti za Čovićem: “Hrvati katolici u BiH još su pod dojmom da su izigrani na izborima”!

DA SE NEKO KRAJEM DEVETNAESTOG STOLJEĆA PROGLASIO HRVATOM U BOSNI, DALMACIJI PA I U VINKOVCIMA, BIO BI ISMIJAN, A I DEGENJEK BI DOBIO!

Dozvolite gospođo Grabar- Kitarević,

Dozvolite g. Puljiću

da vas podsjetim na povijesne činjenice koje biste morali znati prije nego bilo što propovjedite na oltaru ili progovorite javnosti, kako se ne biste sramotili i pred Bogom i pred narodom, građanima, Europom i svijetom, vjernicima i nevjernicima i našom Majkom Bosnom. Naime, nikad nije kasno, ako se ima dobre volje i ako insan nije dao svoju glavu da je drugi nosa.

Kada savladate ove i druge povjesne činjenice, izgledno je da ne bi ostali upamćeni kao hrvatski “zanešenjaci” kako bi vas danas nazvao Fra Antun Knežević da je živ… Molim vas bacite pogled na ovu kratku POVJESTNICU Bosne kako bi ponešto naučili iz lekcija hrvatskih autora, naučnika, svećenika, političara od imena i znanja.

Matija
Matija Katančić

Katolički svećenik Matija Katančić,(Valpovo, 12. kolovoza 1750. – Budim, 24. svibnja 1825.), hrvatski književnik i latinist, sveučilišni profesor poetike, arheologije, knjižnički kustos, piše:

“Uvjerićeš se najzad da se hrvatsko ime u Dalmaciji, Bosni i Srbiji naročito propagiralo, ali se ilirski narodi u ovom predjelu nikada nijesu tim imenom nazivali“

Polovinom devetnaestog stoljeća istaknuti Ilirac, znanstvenik, povjesničar i knjiže-vnik fra Ivan Frano Jukić ostavio je pisane tragove kako u Bosni toga doba jedno žive Bošnjaci krstjani, rišćani i muslimani. On navodi i tačne brojke. To su Bošnjaci, „po naški,“ piše. On, svećenik, franjevac, katolik, koristio je pseudonim “Slavoljub Bošnjak” potpisujući svoje naučne i književne radove, kao i u prepisci sa Ilircem, njegovim uzorom, nakladnikom i prijateljom Ljudevitom Gajem. To je jedna od potvrdi činjeničnog stanja u Bosni i bošnjačko-katoličke pripadnosti fra Jukića.jukić2

Evo još jednog svećenika, fratra, fra Ante Kneževića, učenika Ivana Frane Jukića, koji je imao prvu svjetovnu školu u Bosni u Varcar Vakufu polovinom devetnaestog stoljeća.

“Bosanski franjevci brane bošnjaštvo. Protiv takvih teorija dizali su, međutim, veoma oštar glas učeni Bošnjaci, a među njima i pojedini franjevci, od kojih se posebno isticao fra Anto Knežević (rođen u Varcar Vakufu). On je još u prošlom stoljeću s ponosom isticao svoje bošnjaštvo a Bosnu smatrao svojom jedinom i dragom domovinom. Uopće, Knežević je bio žestoki borac za nacionalnu afirmaciju bošnjaštva. Može se reći da je ustvari to bio zvanični stav skoro svih bosanskih franjevaca.”

Fra Anto Knežević, polaznik prve pučke škole koju je u Varcaru osnovao njegov učitelj Jukić,  objavio  raspravu u zagrebačkom “Zatočeniku” kojom pobija aspiracije Mađara, Srba i Hrvata na Bosnu, pa kaže: “Žao mi je na Mađare ali mi je žalije na … jednakokrvnu bratiju Srbe i Hrvate. Od ovih, jedni nam razcijepiše Bosnu i Bošnjake te rekoše da je Bosna do Vrbasa Srbija, a Bošnjaci Srbi; od Vrbasa pako Hrvatska i Hrvati; drugi da su u cieloj Bosni svi Srbi koji pišu ćirilicom, a Hrvati koji pišu latinicom; treći da su u ovoj Bosni sami Srbi; dočim četvrti proglasiše da su zgoljni Hrvati. Ovako dakle “Bosna ponosna” i Bošnjaci na glasu junaci kod ovakvih samo su prazna imena, izmišljenja od nekih zanešenjakah.”Knežević

U jeku živih polemika srpskih i hrvatskih historičara i političara oko toga “čija je Bosna”, fra Anto Knežević je 1871. godine bio jasan i glasan. Bosna je zemlja Bošnjana, Bošnjaka, Bosanaca.

Antun RADIĆ, hrvatski naučnik, književnik, sociolog, novinar, etnolog, osnivač hrvatske etnogeografije s kraja 19. i početka 20.stoljeća, reći će, citat:

Antun-Radić
Antun RADIĆ

“Lako vam je danas govorit moj  gospodine! Ali da ste vi još prije 20 godina došli tamo dalje u Hrvatsku, npr. u Vinkovce, pa da ste rekli da ste Hrvat i da su oni ljudi tamo Hrvati – vi biste sretni bili kad bi vam se sav svijet smijao, jer biste lako bili dobili i batina. Ali nije tako bilo samo među gospodom, nego još više među seljacima: i to su bili ”Rašci„ i ”Šokci„ – a Hrvatima kakovim ni traga. A tko je to učinio, da su danas i gospoda po Slavoniji većinom Hrvati, te ime i seljaka, koji ponosno kažu da su Hrvati, hrvatski seljaci? Tko je to učinio?

Tko je te Hrvate tako rekuč stvorio?

To je učinila Stranka prava. Nauka Ante Starčevića, ona je od nesvjesne mase stvorila Hrvate! Tako je to moj gospodine, a lako vama danas govoriti!”Gornji citat je iz „Izlaganja Antuna Radića u „Domu” od 10.11.1904.

Profesorica povijesti Sveučilišta u Zagrebu, Nada KLAJIĆ: … srednjovjekovni Bošnjani (su) autohtoni narod ovog prostora ilirske etničke pripadnosti.

Prof. dr. Envera Imamović, u svojoj knjizi “Porijeklo i pripadnost stanovništva Bosne i Hercegovine, Academia, str. 1 – 5.” piše:

“Bosna predstavlja školski primjer kako i u kojoj mjeri se nauka može podrediti interesima politike i nacionalizma. Mnogo toga što je napisano iz bosanske povijesti učinjeno je s ciljem da se potkrijepe političke i teritorijalne aspiracije susjednih zemalja na njen prostor i narod. Pri tome je proučavanje stanovništva kod zainteresiranih strana dobilo strateško značenje. Većina pisaca koji su se bavili bosansko-hercegovačkom prošlošću, a oni su skoro svi odreda bili stranci, uglavnom Srbi i Hrvati, polazila je od predubjeđenja da suvremeno bosansko stanovništvo, i to prije svega većinsko muslimansko, pripada srpskom, a po drugima hrvatskom etničkom korpusu. Srpska i hrvatska historiografija ne priznaje postojanje bosanskog naroda, a time ništa od onoga što karakterizira njegovu zemlju: povijest, kulturu, tradiciju, državnost. Pitanje bosanskog etnosa samo po sebi ne predstavlja problem. Takvim su ga učinili oni koji su u prvi plan svojih istraživanja stavili zadatak da dokažu ono što je bilo u interesu njihovih političkih ubjeđenja.”

Prof. Imamović nastavlja:

“Do ovakvog zaključka dolazi se već pri površnom iščitavanju onoga kako je interpretirana bosanska povijest. Na to se veoma kompetentno osvrnula Nada KLAIĆ, profesorica povijesti na Zagrebačkom sveučilištu, u svojoj posljednjoj studiji “Srednjovjekovna Bosna” (Zagreb 1989.). Tu analitički i argumentirano osporava mnogo toga što je srpska i hrvatska historiografija do sada iznijela o političkom i kulturnom identitetu srednjovjekovne Bosne.”

(Gornji citat je iz naučnog rada prof. dr. Envera Imamovića PORIJEKLO I PRIPADNOST STANOVNIŠTVA BOSNE I HERCEGOVINE.)

Nada Kljajić, profesor zagrebačkog Sveučilišta: “Kada je u pitanju proučavanje stanovništva Bosne i Hercegovine mora se konstatirati da je taj problem složen utoliko što mu se prilazilo s predubjeđenjem da se radi o pripadnicima srpskog ili hrvatskog naroda…

Nada Klajić

Studioznom analizom bosanske povijesti moguće je identificirati pojedine kulturne i etničke elemente koji nedvojbeno ukazuju na predslavenska obilježja. Antropološka obrada skeleta iskopanih ispod srednjovjekovnih stećaka kao i analiza suvremenih živućih individua, također pokazuje da se radi o pripadnicima naroda atipičnog slavenskim rasnim osobinama. To govori da su srednjovjekovni Bošnjani autohtoni narod ovog prostora ilirske etničke pripadnosti. Slavenska komponenta u njihovoj genezi svodi se samo na kulturno, a nikako na etničko preslojavanje. Ta komponenta je vremenom postala dominantna u njihovom ukupnom identitetu, pa je to razlog da većina istraživača današnji bosanski narod (Bošnjake, Bosance – muslimane, katolike i pravoslavce) smatra slavenskim narodom, to jest Srbima, odnosno Hrvatima. Predstojeća istraživanja usmjerena u ovom pravcu koja će biti lišena političkih i nacionalističkih predrasuda, jamačno će baciti više svjetla na ovo pitanje. Mjerodavne znanstvene discipline, među kojima na prvom mjestu povijest, arheologija i etnologija, nude dovoljno ubjedljivih dokaza.”

 

Biskup Banjalučki g. Franjo KOMARICA: KOME JA PRIPADAM? KAO VJERNIK U JEDNOGA BOGA, NE VJERUJEM U MALE OVOZEMALJSKE BOGOVE KOJI NE BRINU O MENI…

“Šta je ovo, kome je pripadam? Ne pripadam RS, ne pripadam Banja Luci, ne pripadam Federaciji, ne pripadam Mostaru, ne pripadam Čoviću, ne pripadam HNS-u, HDZ-u, ne pripadam Sarajevu, kome pripadam?

Ako vođa, odnosno vodstvo Hrvatskog narodnog sabora kaže: “Nas ne zanimaju Hrvati u Posavini, u Republici Srpskoj – nemamo mi tamo šta tražiti” – to je strašno, to je strašna rečenica, to je strašna konstatacija, jer su oni sebi omeđili, kada sam s njima prije razgovarao (rekli su mi) do Kupreških vrata! Oni imaju apsolutno pravo na to. Ali nemoj onda zastupati mene, ako tebi uopće nije stalo do mene!

komarica
Franjo Komarica

Ako nam je Bog dao pravo da živimo u Varešu, Kaknju, u Zenici, Sarajevu, onda koji je to ovozemaljski bog kojemu se ja moram više klanjati nego Bogu u koga ja vjerujem, bio katolik, pravoslavac, musliman ili židov, koji vjerujemo u istoga Boga, a onda se ovdje klanjamo tako-zvanim malim bogovima. Nedopustivo je to, sramotno i strašno i griješno u Božjim očima.

Izvor: https://www.facebook.com/712025288939554/videos/253313992182902/

Do ušiju g. Puljića, trebale bi doprijeti riječi njegovog i našeg suvremenika i sugrađanina fra Ive MARKOVIĆA. Ako fratar-građanin Marković  javno ne govori istinu na osnovu poznavanja činjenica, onda ga javno svako može i dematirati. Ako pak ne govori pravo kao duhovnik – onda ga nadbiskup Vrhbosanski može makar ukoriti, onako u četiiri oka, priprijetiti da će ga najuriti iz Crkve, ako… 

Tradiciju obrane bošnjaštva – bosanstva nastavljaju i današnji franjevci, među njima fra Ivo Marković, citat:

“Ovdje nema Hrvata, mi smo bosanski katolici!”

fra-ivo-markovic
Fra Ivan Marković

U razgovoru za Radio Slobodna Europa, fra Mrković će reći da “međunacionalne odnose u Bosni i Hercegovini narušavaju korumpirani političari, koji umjesto da organiziraju društvo – oni ga razbijaju, kako bi mogli izvršiti pljačkaški pohod. Tvrdi da je korupcija najveći problem u BiH, te da se sije strah među narodima, kako bi se prikrio kriminal.”

I još: “…Međunacionalni odnosi u Bosni ne mogu biti lošiji, zato što je vode korumpirani političari. Političari uzimaju velike ideje religija i nacija da začepe oči ljudima, da ne vide šta oni rade dok oni pljačkaju. Većina naših političara su korumpirani. U Bosni je jedna od najkorumpiranijih politika. To je nacionalizam. Nisu to nacionalističke politike koje mogu surađivati, nego nacionalističke politike radi korupcije. Političari, umjesto da organiziraju društvo, razbijaju ga da mogu vršiti svoj pljačkaški pohod.”“…Mislim da Bosna i Hercegovina ima perspektivu, da unatoč ovakvim užasnim političarima, malo-pomalo, snagom tog bosanskog čovjeka i temeljnih vrednota koje ipak traju u našoj Bosni, izići iz ovih svih problema.”

Nije mnogo prošlo poslije Jukića, Kneževića, a Bosnom krstare srpsko-hrvatski nacionalistički misionari koji jedan autkotoni bosanski narod, katolike Bošnjake, proglašavaju Hrvatima, a pravoslavce Srbima i prisvajaju ih. Kolinda Grabar Kitarević pri tome ispada neobrazovana i zaostala jer smatra bosanske katolike (Hrvate, sic!) najstarijim narodom u Bosni.  Takvu glupost sebi ne dozvoljavaju ni mnogi “komentatori” po društvenim mrežama, koji su, narodski rečeno, prodali vjeru za večeru. Za kunu! Ili, isprana mozga, iz ubjeđenja.

Svojatanje bosanskih naroda od strane velikorpske i velikohrvatske nacionalističke agresivne, genocidne politike i prakse je put koj vodi u zločinačko genocidno prisvajenje Bosne. Nažalost, u tome im pomažu SDA i IZ prešutnim odobravanjem ili prihvatanjem i sprovođnjem planova o podjeli Bosne. uzdajući se u svoju državicu koja nema veze sa islamom.

Politika krvavog, zločinačkog i genocidnog prisvajanja Bosne i njenih naroda presuđena je na oba najviša (svjetska) UN-ova suda.

Zato, sto puta ponovljena laž ne može ipak biti istina, makar svi bosanski katolici sebe i smatrali Hrvatima, a pravoslavci Srbima, i makar većini muslimana – Bošnjaka to za sada bilo svejedno, ili čekali da njihovu avliju neko drugi pomete.  Bosna pripada Bosancima. Svima jednako.

grb na bobovcu
Na pravom mjestu  – jedino poželjna, legalna zastava Republike Bosne i Hercegovine   

Od kada je autoktoni bosanski narod – Bošnjaci – katolici postao za RH “hrvatska dijaspora” i k tomu zadržao epitet “najstarijeg naroda u Bosni” kako nas podučava (ne)učena gospođa Predsjednica, kojoj skrbi hrvatska država, od tada je počela propast toga naroda. I Bosne. I pored sudski dokazane istine, gospođa Kitarević se ponaša kao guska u magli, kako je često govorio njen uzoriti Vrhovnik, inače glava udruženog zločinačkog pothvata.

O prijateljstvu Miloševića i Tuđmana, dva brata blizanca u politici prema Bosni, kao i o njihovim sljedbenicima – o Dodiku i Čoviću suvišno je bilo šta reći. Projekat Herceg Bosne je srpski projekat, reći će ovih dana fra. Marković na vijest o zaključcima skupa oba HDZ-a u Neumu… Ta skrb i Hrvatske i Srbije je naša zajedinička nasreća. Bosanski katolici i pravoslavci, srećom ne svi, gurnuti su krvavi rat protiv svoje države Bosne i svojih susjeda i komšija muslimana. Svi zajedno smo gurnuti u duhovnu i svaku drugu bijedu. 

Na presudu Karadžiću, ogromoglasno je djeknula hrvatska šutnja, i u Bosni i u Hrvatskoj, sa izuzetkom gospođe Kitarevć koja je tada, kao rijetko kad pogodila u sridu. Samo nekoliko dana kasnije, proglasila je bosanske katolike ne samo Hrvatima, nego i najstarijim narodom u Bosni. Jedna pricipjelna učtiva izjava o presudi Kraradžiću utopila se, nestala, u moru gluposti hrvatske Predsjednice. Ugušila se u negiranju haaških sudova!

Hrvatske obavještajne agencije vrbuju bosanske građane kako bi im tutnuli oružje u ruksake, ubacili ih u Bosnu i zaigrali na staru kartu Tuđmana, Karadžića i Grabar-Kitarević o Bosni kao zemlji opasnih terorista.

Kada nam nisu trebali mudžahidi, Hrvatske ih je bez ikakvog problema propustila u Bosnu.

Kada nema je trebalo oružje da bi obranili gole živote od četnika, Tuđman je blokirao granične prijelaze. Sada nam na zor od običnih građana pokušavaju napraviti teroriste koje nam ubacuju u Bosnu kako bi opravdali svoj falisfikat i preoteli sa se već omeženi dio Bosne koje im je halalio Alija Izetbegpvić, isto onako kako je neovlašteno otpisao pola Bosne četnicima.

Preispitajte se gospođo Kitarević,

preispirajte se g. Puljiću,

da li i Vi spadate u fra Markovićevu kategoriju “užasnih političara.” Ili, još gore, užasnih duhovnika. Presipitajte se jeste li zaslužili prolazne ocjene iz povijesti, kulture, morala, ljudskosti, kršćanske ljubavi prema bližnjeme svomu! Domovini Bosni!

Nama ne možete podvaliti, čak ni sa odličnim ocjenama iz tih pučoškolskih predmeta; šta ste i ko ste, vidimo golim okom. Ne pada snijeg da pokrije brijeg…

U brojnim vašim javnim istupima gospođo Predsjednice, Vi se dvolično predstavljate kao prijatelj Bosne, što je laž. Vi ste čak dobili i prestižnu nagradu za grediteljstvo “Ishak-beg Ishaković” ali ponašate se ne kao graditelj, nego kao rušitelj. I Vi i g. Puljić nas gurate u bijedu vodeći nakaradnu politiku zločinačke Herceg Bosne, iako bi po vokaciji i misiji morali poštivati povijesne činjenice iz učenja kršnih bosanskih franjevaca. Djela tih fratara su i na Vašoj rafi, pozahmetite se malo, manje je naporno, a nije šteteno kao sesije HNS-a!

Bilo bi to dosta za početak otrežnjenja, katarze. Morali bi poštivati i volju građana na izborima, kakva god da je. Založili bi ste se, da makar nakon presude Karadžiću izustite makar i jednu riječ o potrebi ukidanja genocidne tvorevine RS. Ali, tada bi zadali udarac i zločinačkoj Herceg Bosni, a poremetili bi i planove dinastiji Izetbegović da stvori malu islamsku državicu na ono malo “zemljice” Bosne što nam je Vrhovnik-Poglavnik velikodšno ostavljao kao vođa udruženog zločinačkog pothvata.

Papa-siromasnih-i-Dragana-Covica_ca_large
Kakav apsurd, podvala; Papu Franju zovu Papom siromašnih. Ovaj što mu ruku ljubi, obogatio se, ne zna ni đe ni šta ima, a sve na račun sirotinje, i u ratu i u miru. Možda Papa siromašnih nije provjeravo “podrijetlo” imovine ovog što mu ruku ljubi, da jeste, možda bi ga sikterisao. Čović je makar i u snu poljubio i Titovu ruku, jer da nije bio odan, čak i ćirilicom, ne bi dogurao do direktora poduzeća namjenske industrije. Sa tog mjesta je u vrijeme Tuđmanovih, Prlićevih logora “trebovao” logoraše Bošnjake za kuluk u “Sokolu.” Nije kažnjavan ni za ratni zločin, ni za poratni krimnal. Što gori, to bolji, čak i kod Pape siromašnih. Negator je UZP-a, genocida, prijatelj presuđenih i nepresuđenih ratnih zločinitelja, Dodikov saveznik, partner B. Izetbegovića. Doktor HDZ-ovog sveučilišta “UZP Herceg Bosna.” Po vokaciji “Europejac” iz Bleiburga, uvijek za dom pripravan, kao i gospođa Grabar-Kitarević, kojoj takođe ljubi ruku. Takav valja svim Hrvatima, i starim i novim, ali ne valja im Komšić jer je suprotnost Čoviću. Dobar je i B. Izetbegoviću – i njega su dali zakititi “Cvijetom Srebrenice, ko i Vučića

Osim onih kojih su priljegli na rudu HDZ, koje je Čović pokušao potplatiti pred zadnje izbore, bosanski franjevci su bili i ostali pobornici bosanske državnosti i zajediništva svih bosanskih naroda bez obzira na njihovu religioznu pripadnost. Ovako ispada da mnogi bosanski franjevci i Vi kardinale Puljiću niste ni iz iste države, niti ste iste vjere.

 Suprotno učenju franjevaca, duhovnika, prosvjetitelja, rodoljuba, povjesničara, narodnih ljekara i ujaka, Vi brojite krvna zrnca čak i krštenih katolika, pa oni – poput Komšića – nisu za Vas pravi Hrvati, valjda zato što su takvi i u ratu i u miru branili svoju domovinu Bosnu, koju novokomponiran ćirilični ‘rvatina’ Čović pokušava razvaliti. Vi i sa oltara, umjesto u obranu Bosne, ustajete u obranu Ćovića, novokomponiranog katolika, ratnog zločinca koji veliča ratni zločin rušitelja Bosne. Bez Vaše preporuke, takav katolik, Hrvat, Europojeac, licemjer…, ne bi mogao poljubiti ruku Papi Franji. Jer, Vatikan je službeno davno priznao suverenu državu RBiH!

Nije li to bogohulna, nakaradna logika! Nije li sramotno makar i u kontekstu, išaretom, uporediti zakoniti izbor Komšića sa zakonitim izborom Hitlera. Ma gdje i ma šta govorili, Vi ste uvijek na oltaru.

Jer bez Vas, g. Puljiću, kao i većeg dijela bosanskog svećenstva, ne bi bosanski katolici glasovali za Referendum o samostalnosti RBiH, ali bez Vas i dijela svećenstva koje zapristaje za Vama i HDZ-om ne bi imali ni snage ni odvažnosti rasturati svoju državu Bosnu na račun zločinačke Herceg Bosne i njenog skrbnika Hrvatske, kao i genocidne RS i Srbije, ruku pod ruku sve veličajući najveće presuđene i nepresuđene krvinike i rušitelje Bosne.

G. Puljiću, Vi kao vjernik, građanin, državljanin RBiH, kao uostalom i svi ostali žitelji naše države mogu se imenovati po kojem god hoće narodu, svjetonazoru, religiji, ali vam to ne daje za pravo da razvaljujete hiljadugodišnju državu Bosnu, čijem narodu je u genima usađeno živjeti zajedno, u svom na svom… Ako neko pokuša uništiti Bosnu, onda građani RBiH imaju zakonsko i povijesno pravo odlučno se suprostaviti svim raspoloživim oruđima, onako kako je to radio i Željko Komšić.

Bobovac
Prvo popovi, pa topovi; Sveta misa za domovinu, Puljić ne kaže koju, ali nam se samo kaže
kit u Jajcu
Predsidnica RH Kolinda Grabar- Kitarević u Jajcu, u dekoru hrvatske države, uz malo muzike i jednu zastavu BiH da se “vlasi ne dosjete” podvali. Jajce niti je kad bilo, niti će ikad biti grad hrvatskih kraljeva, niti hrvatski grad niti srski, pod kojom su izlikom četnici kidisali na Grad.  Džaba Vam tambure, famfare, gusle, Karadžić, Čović, Puljić, Izetbegovići, pučanstvo! Da je htila, mogla je tada Pridsjednica – ako ne posjetiti, jer ni basamci nisu prijatelji štikle, makar se s nogu raspitati o Katakombama – o podzemnoj crkvici, dilu jajačkih klesara, ikoja je isklesana po zapovidi hercega Hrvoja Vukčića. Što je Hrvoje, mimo svit, mimo hercege i velmože u kamenu dubio crkvicu? Pa valjda da bi, sklonjen od papinih inkvizitora, na miru ispovidao viru krstijansku, koju su pape silom tribile po Bosni., šaljući na nju najgore vojske ološi. Karakombe su, piše u Wikipediji, kroz historiju služile kao duhovno i fizičko utočište, pa su čak i derviši, uz post i molitve tražili duhovni mir. Katakombe su bile i tamnica. Oskrnavljene su, devestirane, ali su ipak opstale, kao kameni svjedok, nepobitni dokaz bosanstva, bosanskih vira.  Mir između Hrvatske i Bosne ne može se postići svojatanjem Bosne, nego priznanjem krivice i molbom za oprost (Pisano ikavicom, varcarskom, jajačkom – bosanskom, za podsićanje…)
Jajce, hrvatski grad
Na jajačkoj Tvrđavi – šahovnica, kao i u centru grada, na diplomama srednjoškolaca, apartheid u gradu bosanskih kraljeva, koji niti su bili Hrvati, niti nužno katolici, ustvari katolici pod prisilom… i sad veći od Pepe, kojemu Čović podvaljuje rog za svijeću, bogatsvo umjesto apostolskog siromaštva… Jajački katolici govore hrvatskom Tuđmanovim novogovorom, “zaboravili” materinsku ikavicu. Za slobodu bosanskog grada Jajca nisu se boriri samo bojovnici HVO i HV, nego i Bošnjaci,  Srbi, građani, TO, Armija RBiH, pa i ovaj novinar, umalo stardalnik zbog protvljenja Herceg Bosni, Poglavniku i njegovim slikama po gradu, pozdravu Za Dom…

Rasturati našu Bosnu na račun tuđina, zavađati komšije sa susjedima, otimati, rušiti i paliti imovinu, bogomlje, mostove, zločine činiti, nije Božje djelo – već šejtansko zlodjelo.

Vi, g. Puljiću, kao “uzoriti kardinal” za katolike (i za “muslimane” koji Vam tako tepaju) držite “Mise za Domovinu” na Bobovcu, stolnom mjestu bosanskih kraljeva u potpunom dekoru i nazočnosti predstavnika HVO i HV i Hrvatske – sudski odgovornih za udruženi zločinački pothvat Herceg Bosne i RH. Na tom mjestu proglašavate Bobovac hrvatskim kraljevskim gradom, umjesto da prokletete zločinačku Herceg Bosnu i njene skrbnike! Predsjednica Hrvatske u istom dekoru šepuri se uz himnu “Lijepa naša” u Jajcu – “gradu hrvatskih kraljeva.” Onda nema sumnje za koju se državu molite, ali svakako ne za Bosnu.

IMG_8878
Prof. dr. Dubravko Lovrenović

Prof. dr. Dubravko LOVRE-NOVIĆ odgovara na pokušaj kro-atiziranja Bobovca, 28. oktobra 2015. NAP: “Trojna etnokonfesionalna po-djela BiH praćena je trojnom etnonacionalistickom mitoma-nijom i nastojanjem da se vlastiti korijeni utvrde u što je moguće daljoj povijesnoj „starini“. U tom kontekstu moguća je izjava kardinala Puljića o „hrvatskom Bobovcu“, iako to Bobovac kao prijestolnica Bosanskog kraljevstva i mjesto gdje se čuvala kruna bosanska, nikad nije bio.” Završen citat.

Ni Bobovac ni Jajce nikad nisu bili, a niti će biti – hrvatski gradovi. Tako ni Mostar, Stolac, Čapljina…, niti će komad Bosne biti pripojen Hrvatskoj i(li) Srbiji.

Džaba molitve i propovijedi! Džaba falisficiranje povijesti, manjak osnovnog poznavanja historije Bosne i povijesti Hrvatske, hrvatina, hrvatstva i novokomponiranog hrvatstva.

Uostalom, neka se svako naziva kako god hoće, neka kardinal Puljić broji krvna zrnca, neka gospođa Predsjednica i dalje misli da su bosanski katolici najstariji narod u Bosni, neka na takav način misle i njihovi saveznici-prijatelji-neprijatelji Srbi-četnici, ali to nikome ne daje za pravo da polaže već do lakata okrvavljene ruke na Bosnu i da ubija njenu djecu!

Ubijstvu Bosne i njene djece prethodi duhovna obmana, povjesne laži.

Poslije neobrazovanih i zlonamjernih političara poput gospođe Grabar-Kitarević, poslije popova, poput Puljića, dolaze topovi!

***

Citirani su u gornjem tekstu: Katolički svećenik Matija Petar Katančić, (Valpovo, 12. kolovoza 1750. – Budim, 24. svibnja 1825.), hrvatski književnik i latinist, sveučilišni profesor poetike, arheologije, knjižnički kustos, Fra Ivan Frano Jukić, fra Anto Knežević, bosanski franjevci, povjesničari i prosvjetitelji, književnici, Anto Radić hravtski naučnik, književnik, sociolog, novinar, etnolog, osnivač hrvatske etnologije s kraja 19. i početka 20.stoljeća, prof. Enver Imamović, Nada Klaić, profesorica Sveučilišta u Zagrebu, biskup Banjalučki g. Franjo Komarica, fra Ivo Mrković, bosanski fratar, prof. dr. Dubravko LOVRENOVIĆ…

Svi oni mogu biti učitelji, gospođi predsjednici RH, kardinalu Vrhbosanskom i mnogim drugim kada je riječ o Bosni i Bošnjanima pod uvjetom da njihove lekcije ne padnu na gluhe uši.

***Gornji članak – pismo, uputio sam na adersu Ureda hrvatske Predjednice, moleći glasnogovornicu da članak i sama pročita, pa preporuči gospođi Kolindi Grabar – Kitarević.

glasnogovornica@predsjednica.hr

Poštovana glasnogovornice!

Molim Vas pročitajte i sami, pa preporučite članak koji se otavara donjim linkom – predsjednici Republike Hrvatske gospođi Kolindi Grabar-Kitarević.

Višegodišnji sam novinar, reporter – samostalni urednik na TV Sarajevo, Dopisništvo Jajce (Mrkonjić-Grad, Šipovo, Donji i Gornji Vakuf, Bugojno) i dugogodišnji suradnik “Večernjeg lista” Zagreb kao dokazani borac za obranu Hrvatske od srbo-četničke agresije. To je bilo po život opasno u Mrkonjić-Gradu posebno u godinama prije agresije, kao i na početku oružane pobune četnika protv RH. U Jajcu sam uređivao i vodio lokalnu TV Jajce u okviru RTVRBiH. Protivio sam se i tada Herceg Bosni, što me je moglo glave stajati.

Zbog javne višedecenijske javne bitke za RH, odvraćanja katolika i muslimana od odaziva na mobilizaciju u Šipovu i Mrkonjiću u četničku JNA, vraćanja sa zbornog mjesta sa Manjače, napisa u “Večernjem listu” i “Hercegovačkom tjedniku,” bio sam hapšen, a moja obitelj je držana kao talac dva mjeseca pod oružanom danonoćnom četničkom stražom u našem stanu u Mrkonjić-Gradu, zajedno sa obitelji g. Jurića, tadašnjeg predsjednika Općinskog odbora HDZ Mrkonjić-Grada, te novinara Mehmeda Buhića, također dopisnika “Večernjeg lista.”

Ovaj tekst je većim dijelom zbir misli, povjesnih činjenica iz pera uglavnom hrvatskih i bosanskih znanstvenika, svećenika, povjesničara, političara.

Molim Vas prenesite pozdrave gospođi Predsjednici!

Ibrahim HALILOVIĆ, slobodni novinar.

Slično pismo ide i na adresu Vrhbosanske Biskupije

tajniknadbiskupa@gmail.com

Advertisements

One Reply to “Kolindi Grabar – Kitarević i karidnalu Vinku Puljiću; KRATKA POVIJESTNICA BOSNE I HRVATSTVA – IZ LEKCIJA SVEĆENIKA, NAUČNIKA I POLITIČARA BOSNE I HRVATSKE”

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Google photo

You are commenting using your Google account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.