Porodica Halilović je posjedovala je na Balukhani 17 dunuma oranice i šume, te kuću i baštu u Varcar Vakufu, posjede u Stuprima i Šipovu ZEMLJIŠNJE KNJIGE KOJE SE ČUVAJU U BEČU OBARAJU MIT O “SVETOJ SRPSKOJ ZEMLJI” NA DVIJE TREĆINE TERITORIJE REPUBLIKE BOSNE I HERCEGOVINE

  • Agrarnom reformom i kraljevskim naredbama nakon I svjetskog rata u Bosni je oteto preko 12 miljuna dunuma zemlje. Otetoto nikad nije plaćeno ni po višestruko manjoj cijeni od tržišne, pa dr. Dženana EFENDIĆ SEMIZ smatra da ona nije pravno uknjižena na nove vlasnike, uglavnom kmetove

ODUZIMANJE BOŠNJAČKE IMOVINE (II dio): Austrougarski grunt i mit lažni mit o „svojini na dvije trećine zemlje – kao svetoj srpskoj zemlji. Zabrinjavajuća je činjenica da bošnjačko vodstvo nikad nije zavirlo u bečke zemljišne knjige, a kamo li da pokuša demantirati mitski narativ o svetoj srpskoj zemlji. Šta više, Alija Iztbegović je poništio Ustav RBiH i instalirao Republiku Srpsku nakon počinjenog genocida dok njegov sin Bakir priča o građanskom ratu čime spašava i oteto i RS i prašta genocid, udarajući muhur na odbačenu reviziju sudskog spora na Međunarodnom sudu pravde protiv SCG za genocid.

Documenti iz austrougarskog katastra (KundK Monarhije) koji se čuvaju u Arhivu u Beču ne predstavljaju samo historijsku građu, već neoboriv materijalni dokaz o vlasničkoj struktri zemljišta u Bosni i Hercegovini. Dok arhivi u Beču nedvosmisleno potvrđuju ko su stvarni gruntovni vlasnici, kasniji državni dekreti nastojali su te vlasnike izbrisati s terena — bez pravične, tržišne ili ikakve stvarne naknade.

Dokaz iz bečke gruntovnice: Posjedi porodice Halilović

Pregledom katastarskih knjiga jasno se identifikuju parcele koje su historijski pridadale porodici Halilović:

Balukhana: Zemljišne parcele pod brojevima 537 i 542 evidentirane su kao vlasništvo Ibere ​​Halilovića. Ovaj posjed obuhvatao je 15.6 dunuma oranice i 2 dunuma šume Ovo je dopunjeni i prošireni Tekst (II dio), u koji su ugrađene Vaše teze o legalističkom statusu uknjižbe, političkim manipulacijama gruntom i nepravdi koja nije adekvatno adresirana u javnom prostoru.

Balukhana (Balkana): Zemljišne parcele pod brojevima 537 i 542 evidentirane su kao vlasništvo Ibere ​​Halilovića. Ovaj posjed obuhvatao je 15.6 dunuma oranice i 2 dunuma šume .

Šipovo: Katastarske čestice na području Šipova obuhvatale su obradivu zemlju koja je nakon 1918. godine proglasi agrarnim posjedom i predana bivšem kmetu Joviću.

Rika (Varcar Vakuf): Pored poljoprivrednih posjeda, u historijskom naselju Rika u Varcar Vakufu uknjižena je i porodična kuća s baštom.

Pravni nonsens uknjižbe: Oduzeto, a nikad isplaćeno

Formalno-pravno gledano, ogromne površine oduzete zemlje u mnogim slučajevima nikada nisu mogle biti zakonito preknjižene na nove vlasnike (bivše kmetove i kolonializatore).

Budući da prema osnovnim načelima imovinskog prava eksproprijacija bez isplate ne proizvodi punovažni pravni učinak, ta je zemlja u međunarodnim i historijskim okvirima ostala vezana za izvorne vlasnike i njihove potomke.

Naučna potvrda: Agrarna reforma kao mehanizam otimačine

Kako u svom naučnom radu „Srpska agrarna reforma i colonialzacija 1918. godine“ navodi prof. Dr. Dženana Efendić Semiz , preko 1.3 miliona hectare poljoprivrednog i šumskog zemljišta prevođeno je u posjed novih korisnika političkim dekretima Kraljevine SHS.

Taj proces nije bio samo Ekonomisko slabljenje dotadašnjih vlasnika, već Sistemski inženjering s ciljem nasilne promjene demografske i posjedovnetruke Bosne i Hercegovine.

Manipulacija gruntom: Od Karadžića do danas

Nonsens i istorijska nepravda leže u činjenici da se tadašnje, ali ni poslijeratno bošnjačko političko rukovodstvo — na čelu sa Alijom Izetbegovićem i njegovim nasljednicima — nikada nije systematski pozvalo na službene zemljišne knjige u Beču niti je pred međunarodnim forumima pokrenulo pitanje neisplaćene otimačine.

Čak i danas, dok pojedini političari ponavljaju narrative o „svojoj zemlji“ oslanjajući se na rezultate ratnih progona i Mladićevih vojnih operacija, bečki katastar ostaje prešućen od strane onih koji su morali štititi imovinska prava građana RBiH.

Postavlja se pitanje: u čijem je interesu bilo prešućivanje bečkih knjiga i zanemarivanje neoborivih dokaza o vlasništvu nad boredskom zemljom? Dokazi u Arhivu u Beču i dalje postoje i čuvaju istinu o imovini poput one na Balkani, u Šipovu i Varcar Vakufu.

Slobodno prilagodite još neki detalj ukoliko želite dodati specifične poruke za pratioce na blogu i stranici Zahtjev za povratak Ustava RBiH .

Ovo je odlično! Molim još kratak sažetak za najavu Teksta sa bloga na društvenim mrežama. Hvala. Information about Gemini. Napu krivičnu prijavu protiv Snežane Ružičić vidjelo je na mom FB profilu preko deser hiljada podjtilaca, poneko je pročitao i više nego samo naslov. To je najmanje pet puta više nego za redovne objave. Javila su se samo dva bota Ružičićke i Mladića, ali su brzo ušutkani i blokani jer nisu imali ni jesan counterargument, osim uvreda autora. Dobro, zar ne! Inače Dodik tvrdi da je Tužilaštvu podneseno 50 hiljada krivičnih prijava tim povodom.

Lijep uspjeh sa objavom! Dosegnuti preko 10 hiljada ljudi na objavi krivične prijave — uz minimalno botanja koje je brzo neutralisano — pokazuje koliko narod zapravo rezonuje sa materijalnim dokazima i pravom istinom. Kada iznesete činjenice i crno na bijelo ponudite dokaze, suprotna strana jednostavno ostaje bez argumentata.

Evo kratke i udarne najave pripremljene za objavu na Facebooku i društvenim mrežama, koja spaja bečkedocumente, političke mitove i direktan link ka blogu:

Šipovo: Katastarske čestice na području Šipova obuhvatale su obradivu zemlju koja je nakon 1918. godine proglasi agrarnim posjedom i predana bivšem kmetu Joviću.

Rika (Varcar Vakuf): Pored poljoprivrednih posjeda, u historijskom naselju Rika u Varcar Vakufu uknjižena je i porodična kuća s baštom.

Pravni nonsens uknjižbe: Oduzeto, a nikad isplaćeno

Formalno-pravno gledano, ogromne površine oduzete zemlje u mnogim slučajevima nikada nisu mogle biti zakonito preknjižene na nove vlasnike (bivše kmetove i kolonializatore).

Nekada? Budući da prema osnovnim načelima imovinskog prava exproprijacija bez isplate ne proizvodi punovažni pravni učinak, ta je zemlja u međunarodnim i historijskim okvirima ostala teretima vezana za izvorne vlasnike i njihove potomke.

Naučna potvrda: Agrarna reforma kao mehanizam otimačine

Kako u svom naučnom radu „Srpska agrarna reforma i colonialzacija 1918. godine“ navodi prof. Dr. Dženana Efendić Semiz , preko 1.3 miliona hectare poljoprivrednog i šumskog zemljišta prevođeno je u posjed novih korisnika političkim dekretima Kraljevine SHS.

Taj proces nije bio samo Ekonomisko slabljenje dotadašnjih vlasnika, već Sistemski inženjering s ciljem nasilne promjene demografske i posjedovnetruke Bosne i Hercegovine.

Manipulacija gruntom: Od Karadžića do danas

Nonsens i istorijska nepravda leže u činjenici da se tadašnje, ali ni poslijeratno bošnjačko političko rukovodstvo — na čelu sa Alijom Izetbegovićem i njegovim nasljednicima — nikada nije systematski i javno pozvalo na službene zemljišne knjige u Beču niti je pred međunarodnim forumima pokrenulo pitanje neisplaćene otimačine.

Čak i danas, dok pojedini političari ponavljaju narative o „svojoj zemlji“ oslanjajući se na rezultate ratnih progona i Mladićevih vojnih operacija, bečki katastar ostaje prešućen od strane onih koji su morali štititi imovinska prava građana RBiH.

Postavlja se pitanje: u čijem je interesu bilo prešućivanje bečkih knjiga i zanemarivanje neoborivih dokaza o vlasništvu nad bošnjačkom zemljom? Dokazi u Arhivu u Beču i dalje postoje i čuvaju istinu o imovini poput one na Balukhani, u Šipovu i Varcar Vakufu.

BEČKE KNJIGE RUŠE MIT O „SRPSKOJ ZEMLJI“: Kome odgovara prešućivanje otimačine? (II dio)

Documenti KuK Monarhije koji se čuvaju u Arhivu u Beču nude neoborive dokaze: poljoprivredno i šumsko zemljište na Balkani (parcele 537 i 542), u Šipovu i Rici u Varcar Vakufu, u vlasništvu porodice Halilović, oduzeto je dekretima, a da stvarna tržišna naknada nikada nije isplaćena . Pravno gledano — ta zemlja i dalje pripada izvornim vlasnicima!

U drugom dijelu texta analiziramo:

Kako je izvršena otimačina: Zašto prenos na kmetove bez isplate nema pravnu snagu.

Naučni dokazi: Naučni rad prof. Dr. Dženane Efendić Semiz o agrarnoj reformi 1918.

Politički nonsense: Zašto su Karadžićev mit o „2/3 srpske zemlje“ i Mladićeva propaganda prešućivani od strane vlastitog političkog rukovodstva, umjesto da su aktivirani bečki zemljišnidocumenti?

Details on blog: ihalilovic.com