BOSNA JE ZEMLJA VAKIFA I VAKUFA, BOSNA ZEMLJA MUNAFIKA

Kliknuti na link

Riječ dvije (i u slici) o devastaciji i nestanku vakufa

BOSNA JE ZEMLJA VAKIFA I VAKUFA, BOSNA ZEMLJA MUNAFIKA

Najveći problem Bosne je taj što i političari i ulema jedno govore, a suprotno rade – i kada je u pitanju država, njeni stanovnici, pa tako i njeni vakufi koji su im kao dobro – hajr dati na upravljanje i čuvanje, a ne mogu se ni prodati, ni naslijediti, nego se moraju unapređivati. Veliki problem je u tome što se mi ne bunimo, nego odobrvamo njihove laži, pljačku, ponižavanje, bogohiljenje – mnafikluk – licemjere, strogo kažnjivo i po svjetovnim i po Božjim zakonima. Ponizno im ljubimo ruke i ne bunimo se.

Neprihvatljivo je da direktor Vakufske direkcije Senaid Zajimović učestvuje u uništavanju vakufa u Banjoj Luci, da drsko i bezobrazno laže.

On je doktor nauka i hafiz, zna Kuran napamet, ali se ne drži Božjih zakona i naredbi. Za ono što nedozvoljeno radi, on kivi druge.

On to ne radi bez znanja najviših tijela Islamske zajednice i SDA. Zločin se vrši ne samo nad vakufima, nego nad državom u cjelini, sve sa Božjim imenom na usnama, sve grubim pokušajem poricanja samoga Boga. Oni koji se najviše zaklinju u Boga i Njegove zakone, u zakone kojima se vlada državom, dok licemjerno rade sasvim drugo, dobro plaćeni, veliki hajduci i lopovi, šibicari.

I mada nas stalno varaju pozivajući se i na Boga i na zakone, tim varalicama, pljačkašima, mnogi od nas podanički ljube ruke i smatraju ih svecima. Mladež bježi iz te njihove nakaradne lopovske države mimo svit.

Nagradaili su državom četnike koje ne smijemo zvati ni imenom kojim se ponose, dok nam javno prijete novim nestankom.

Četnici zveckaju oružjem, spremaju se naouružani do zuba da nas pobiju, a “naši” uhljebi uzvraćaju na te svoje pajdaše verbalnom paljbom. Tako još više zastrašuju nezaštićeni narod jer takvi su najveći zaštitnici čenika koje kite cvijetom Srebrenice na mjestu najvećeg zločina genocida.

Direktora Vakufske Direkcije Zaimovića je u pljačci i preprodaji vakufa za sada zaustavio hadžidži Bedrudin Gušić, odnosno novi banjalučki Muftija ef. Abdibegović. Raniji “muftija” Osman Kozlić je unaprijeđen za svoju mutnu ulogu u uništavanju vakufa.

Ponižavajuće je da u Varcar Vakufa od nekadašnjeg posjeda i velikog vakifa Mustafa age od oko 100 kvadratnih kilometara ostade samo velična fildžana u kojeg može stati obnova njegove – naše džamije.

Tim fildžanom, kad već nejma (ili ima!) nekog drugog, boljeg, kućevnijeg i kulturnijeg, upravlja neki četnički pajdo i špijun, lažov i kočijaš psovač, koji ne poštuje ni din, ni vakuf, ni one koji ga plaćaju, ni mrtve, a koji se lažno predstavlja kao imam, mada mu insan ni koze ne bi dao čuvati. Pa kad psuje čak i Reisa, njega će i Muftija i Reis lijepo pogledati, džematlije koje razgoni, neće regirati. Oni misle samo o sebi, o tome šta u se, na se i podase. Vakta za drugo što, nejma se. Oni se boje i hodže i njegovih pajdaša četnika. Hodža ima u svom notesu telefonski broj Dragana Kaurina kojemo je omiljena četnička kapa na glav i druženje sa volovima.

Šutnja (čast glasnim izuzecima) na sve te rabote malog ričkog hodžice, uzrok je u šutnji i velike većine “prijatelja” ovdje na Facebooku.

Među njima je mnogo onakvih kakav je Huskić, koji jedno govore, drugo rade. Takvi mi ne trebaju, pa neka me odmah napuste, inače ću se morati zahmetiti i pomesti ih sa liste sa liste prijatelja, čim uhvatim vakta. Neka neko ne pomisli da je nešto radim nešto zbog slave, promocije i para za neko šugavo “like” nego to što radim iz osjećaja da je moja obaveza prema meni samome, mojoj familiji, precima, Rici, Vakufu, Bosni. Iza toga moga rada ostaje neki trag, to ostaje, a pred Boga se ide rukama niza se..

Ovo je priča o devastaciji vakufa od strane zločinačkih vlasti od austougarske do danas, kojima je vjerno služila i ulema u paklenom planu potpunog uništenja vakufa – džamija, sesdžida, karavan saraja, dućana, mekteba, pekara, nekad, sada na preprodaji tog Allahovog imetka – vakufa, kako to u prilogu reče doktor nauka, hafiz koji zna napamet Kur an ali se u ži otu ne drži ni slova ni duha ni poruke Allahove.

On jedno govori, drugo radi, u lice laže. Tako nestaju banjalučki i drugi vakufi, tako je onaj varcarski haman nestao. Kod tolike akufske šume u Lisini, IZ mora kupovati drva za ogrijev. Kod tolikog – decenijama uzorpiranog posjeda ostalo je tek koj stotina kvadrata, pa i od toga se otima i prodaje u naše vrijeme. U Varcar Vakufu vladaju bar kada su muslimani u pitanju, dva čovjeka; mezar im nepokošeni. Briga o džematlijama na nuli.

Kad neko preseli na Ahiret, prvo traže pare za neke svoje takse, prvo pare, pa džennaza! Gospodo, to su naši mezari, čuvajte vakuf, pa nećete morati globiti narod. Uništeni mezarluci na Mečetu, na mjestu gdje je Dom Zavonobiha, uništen je Dedića mezar i na njemu podignute bitije. Uništene su tako naše matične knjige, naši korjeni, dokazi da smo tu stoljećima. Četnici se šire (čast građanima pravoslavcima među kojima imam istinske prijatelje…) i drsko nas ubjeđuju da je to njihov, i samo njihov grad.

Nestaje Mustafa-agin – Allahov posjed, dar dat na korištenje svim ljudima, danas isključivo srpski grad.

Mjesni seljačić (po odgoju i ponšanju) psuje mene na radilištu obnove Mustafa gone džamije, psuje ko kočijaš, lažno me optužuje kod svoga pajdaša četnika, koji ima više poštovanja prema meni nego taj hodžica koji mi zabranjuje da snimim za svoje potrebe i svojih prijateja, za javnost, ne samo obnovu džamije, nego i džennaze Neziru Vojnikoviću, pa čak i mevluda u spomen žrtvama četničkog zločina u Oborcima, još uvijek nekažnjenog. Ovaj zajednički prilog na temu uništenja vakufa radio sam s hadždži Bedrudinom Gušićem u da bi se usprotivili moćnicima koji stoje iza takvih uhljupa.

Znam se i sam braniti, jer istina je do sada na mojoj strani. Ali, zar nije grijeh da to sve bude dočekano šutnjom, mada je tematika o kojoj ovorim najmanje lična.

Bilo je puno povoda za ovaj video zapis, odnosno za ovu 100%- taačnu dokumentiranu priču.

Iz samog naslova se može zaključiti da je fokus dat na instituciju vakufa u Bosni i Hercegovini, kako u smislu njegovog značaja, tako i pogotovo odnosa onih kojima je dato u amanet da njime upravljaju. Kako su se odnosili prema vakufima vlastodršci od Kraljevine SHS pa na ovamo i visoko pozicionirani kadrovi u Islamskoj zajednici unazad 80-tak godina, također je dokumentirano u ovom prilogu.

Mi jesmo suvremenici nekih događaja vezano za odnos prema vakufskoj imovini kojima možemo i neposredno svjedočiti, a ta imovina je i naša, nama dar, fokusirali smo se na lik i djelo aktuelnog direktora Vakufske direkcije u Sarajevu, a što se samih vakufa tiče, navedeni su i dokumentirani primjeri o odnosu prema vakufskoj imovini, bolje rečeno devastaciji u Banja Luci i Mrkonjić Gradu (Varcar Vakufu).

Zajimović je postavljen na to mjesto da bi radio to što radi i dizao dreku na muslimane – biva, oni uništavaju mezare, vakufe, a on ih čuva.

Treba se čuvati i njega i njegova čuvanja!

To i jeste bio jedan od povoda za nastajanje ovog priloga, ali ne i jedini: ima tu mirisa i aktuelnog političkog trenutka u BiH, pa možda čak i – mirisa baruta na kojeg niko normalan ne bi trebao da bude ravnodušan. Uostalom, pogledajte ovaj video zapis u trajanju od 38 minuta.

B.G., I.H