Ibrahim Halilović

IMAM IH I KOME TUŽITI!!!

Pa Tužilaštvo i Sud drže u ladici slučaj ubojstva strjeljanjem 28 Bošnjaka i Hrvata u Oborcima što je četničko zlodjelo genocida. Ali,  tužiću na osnovu onog što piše u naslovu na ovoj stranici – i u pismu  direktoru SIPE Perici Staniću, na osnovu dokumentacije i moga svjedočenja – jer to je moja dužnost prema istini i pravdi, prema nevinim žravama, mrtvim i živim, i to je dužnost prema meni samom kao žrtvu genocida! To je dužnost i prema državi RBiH 

***

Ibrahim HALILOVIĆ, pune adrese u Bosni i Canadi, broj telefona, dio su pisma kojeg sam već uputio direktoru SIPE i na druge adrese

Datum: 21. April 2016

SIPA  – DRŽAVNA AGENICIJA ZA ISTRAGE I ZAŠTITU BiH 

Predmet IP 40/2016339884 – Zloupotreba službene dužnosti i ovlasti od strane inspektora SIPE Melisa Fiše (ili Fise) i drugih odgovornih osoba iz SIPE u cilju moga zastrašivanja putem Intrepola – Zahtjev da se ta praksa odmah obustavi i moje ime briše iz dosijea Interpola – Najava krivične prijave protiv SIPE

Poštovani gospodine Staniću!

Dana 19. aprila/travnja 2016. posjetio me constable A. F. (policajac u civilu) iz Policije Windsor, ON, Canada, i pokazao svoj policijski bedž radi identifikacije.

Nakon moje identifikacije, obavijestio me je kako dolazi po nalogu Interpola Canada, Ottawa, a na zahtjev Interpola BiH – SIPE – odnosno inspektora Fiše (ili Fise) Melisa.

Tražio je da mu odgovorim da li posjedujem blog na wordpress-u, da li sam u februaru prošle godine objavio povjerljivi dokument – Izjavu Ivanke Svetinović.

Odgovorio sam potvrdno. Objasnio sam o čemu se radi. Taj “confidental” (povjerljivi) dokument – izjava Ivanke Svetinović – nije nosio nikakvu oznaku tajnosti. Ne može biti službena tajna nešto što se nalazi u privatnim rukama. Zatim sam kanadskom inspektoru objasnio o čemu se radi.

Sredinom juna 1992. srpska milicija u Mrkonjić-Gradu je po naređenju srpskih vlasti na čelu sa dr. Lukom Čulićem, predsjednikom lokalnog SDS-a protupravno pohapsila nekoliko desetina građana muslimanske i katoličke vjere.

Mnoge od njih pretučeni su u garaži „Udarnika“ u Bjelajcu, zatim u Stanici milicije u Mrkonjić- Gradu, a među njima i moj rahmetli brat Muharem, civil. Brata su jakim udarcima pozlijedili na više mjesta, pa je obilno krvario. Srpski batinaši odvukli su ga na kanalizacionu šahtu da bi tu krvario – kako ne bi svojom krvlju prljao prostoriju, kako su rekli.

Brat mi je o i tome svjedočio po povratku sa logora Manjače krajem augusta 1992.

Vidjeti  na You Tube, dva dijela:

https://www.youtube.com/watch?v=nPh5YO8gtx4

https://www.youtube.com/watch?v=QFeBFQJQTI8

Uvijek je svjedočenje počinjao sa pričom o svirepom ubojstvu mirnog, tihog, poštenog uglednog sugrađanina, bogobojaznog katolika, nogometaša, pjevača u gradskom i crkvenom horu, vozača “Zadružne trgovine” – Josipa Svetinovića zvanog Baja.

Dok su čekali na ispitivanje, Josip Svetinović se nasmijao nekoj šali svojih prijatelja, baš kada je u tu prostoriju u SJB Mrkonjić-Grad ulazio Đuro Marković, komandir te Stanice milicije.

Marković se unio u lice Josipa Svetinovića – spominjući pogibiju srpskih milicionera na Barevu iznad Jajca, koje je i on, Marković, tamo poslao da granatiraju i ubijaju mještane katolike i muslimane usputnih sela Liskovica, Vlasinje i Barevo kako bi sa jedne uzvišice svim raspoloživim oružjem napadali na Jajce. (Iza sebe su ostavili tone čahura raznog kalibra.)

Ovdje imate prilog na You Tube u kojem se vide zvjerstva Markovićeve milicije, progoni, paljevinje, rušenja, te ubojstvo sjekirom civila čiji je leš bio na mjestu zločina u Vlasinju.

https://www.youtube.com/watch?v=52W53gKYuq0

Ali, obrana Jajca je Markovićeve, Čulićeve, Popovićeve, Kesićeve  četnike uhvatila pijane na spavanju. Tom prilikom je izginulo 17 pripadnika Milicije, a 12 ih zarobljeno. Tada je nastao haos u Mrkonjoću, hapšenja, odvođenja na Manjaču, mučenja, ubojstvo Josipa Svetinovića – kao djelo genocida.

Uz riječi: da mu Bog majku  “dok naši ginu, ti se smiješ!“ udario je Đuro Marković stisnutom pesnicom Josipa Svetinovića po licu, raskrvavio ga i teško ozlijedio.

Ovdje možete pročitati svjedočenje o nezakonitim hapšenjima, prijetnjama ubojstvom, premlaćivanjima uhapšenih, a među njima i moga brata rahmetli Muharema Halilovića. Ime osobe koja svjedoči mi je poznato, ali štitim mu identitet jer se on i danas boji svojih batinaša i mučitelja koji su na slobodi, a mogla bi mu i SIPA nauditi:

https://ihalilovic.wordpress.com/2015/04/19/nakon-prijetnji-i-premlacivanja-pljacke-neizvjesne-noci-u-cetvorci-odvoze-nas-autobusima-u-nepoznato/

U prostorijama SJB pripadnici redovnog i rezervnog sastava milicije i isljednici su tako krvnički pretukli građanina Suada Šehovića, da su ga u WC morali nositi pridržavajući ga ispod pazuha.

IZ SJB grupa uhapšenih građana je nakon „isljeđivanja“ – premlaćivanja – prevezana autobusima u 7 km udaljeno selo Podbrdo. Smješteni su u halu klaonice – vlasništvo „Zadružne trgovine“ iz Mrkonjić-Grada.

Vidjeti seriju nastavaka – moga sugrađanina, koji je prošao sav taj pakao od nezakonitog hapšenja preko tortura u Podbrdu i džehenema Manjače na mome blogu:

https://ihalilovic.wordpress.com/2015/04/27/premlacivanja-i-ubojstvo-u-klaonici-uz-muziku-i-prigusena-plava-svjetla/

Tu su nedužni fini građani bili zlostavljani tokom isljeđivanja, bolje reći iživljavanja onih koji su postali gospodari njihovih sudbina. Nekoliko uhićenika, među njima Ivica Vrbanac, direktor Konfekcije „Mladost“ i Davor Demirović, radnik Tvornice vijaka, bili su teško premlaćeni.

Jedna od zapovijesti o zauzimanju Jajca; borbena dejtsva su izvođena sa područja Općine Mrkonjić-Grad. Tu je osuđeni ratni zločinac stekao slavu koja mu je otvorila put ka komandantu opsade Sarajeva

Josip Svetinović Baja je bio toliko izmrcvaren od silnih udaraca, da nije bio pri svijesti; stražari su ga unijeli i ubacili u hladnjaču klaonice među ostale mučenike.

U strašnim mukama, u jaucima, bolnim kricima, dok mu je tekla krv iz ušiju, nosa, očiju i usta, Josip Svetinović je izdahnuo tokom noći.

To je bio strašan šok za sve uhićenike i oni su u strahu iščekivali šta će s njima biti. (Kasnije su spresovani kao ribe, bez zraka, odvezeni u logor na Manjači u malom furgonu Konfekcije „Mladost“ gdje su ni krivi ni dužni prošli višemjesečne strašne muke, zlostavljanja, torture, izgladnjivanje, poniženja, što je također djelo genocida…)

Nakon ubojstva Josipa Svetinovića i premlaćivanja drugih građana, tog jutra u Podbrdo je došao Đuro Marković, dobro raspoložen. Ponašao se kao da ništa ne zna, a logoraši nisu smjeli ništa reći. Bio je vedar, nasmijan – da li i zbog ubojstva Josipa Svetinovića, to on zna, i da li i zbog toga što je znao da neće za to ubojstvo odgovarati! Pred komandira milicije stražari su izveli uhapšenike iz Klaonice i hladnjače.

Citat: „Rekao je da stanemo oko njega. Lice mu je bilo nasmijano. Popeo se na jedno omanje uzvišenje i počeo da nasira svoja sranja.

Tada se izdvojio Islamić – (puno ime Islam Hažbić) koji ga upita:

„Đuro, šta ćemo mi ovdje?“

Marković mu uz osmijeh odgovori:

„Ne valjaju vam imena!“ I – ode.”

Gornji citat je izvod objavljenog anonimnog svjedočenja svjedoka – civila – uhapšenika, logoraša s Manjače čije ime mi je poznato, a serija tekstova je objavljena na mome Blogu nakon smrti moga brata Muharema, kao jedna vrsta in memoriama njegovog sapatnika logoraša.

Ovdje se jasno zrcali krivično djelo namjernog istrebljenja ubijanjem, mučenjem, zatvaranjem u logor nevinih ljudi – ciljanih grupa – muslimana i katolika, krivih samo
zbog svojih imena.

To je kažnjivo po Krivičnom zakonu BiH, po odredbama o genocidu. Odredbe tog zakona su preuzete iz UN-ove Konvencije o sprečavanju i kažnjavanju genocida. Dobro bi bilo da tu konvenciju i Vi pročitate, gospodine direktore SIPE! Evo – klik i tu ste!
http://www.preventgenocide.org/ba/pravnadefinicijagenocida.htm

osebnu pažnju obratite Diskusiju –  pravna tumačenje paragrafa te Konvecije, među kojima je i ovo: Citat:“Fraza “potpuno ili djelimično” (uništenje ciljane grupe) je važna. Počinioci ne moraju imati namjeru da unište cijelu grupu.i uništenje samo jednog dijela grupe (takvog kao što su njeni obrazovani pripadnici ili pripadnici koji žive u istoj regiji) je također genocid. Mnogi odgovorni zahtijevaju namjeru da se uništi priličan broj pripadnika grupe – masovno ubistvo. Ali pojedinac zločinac može biti kriv za genocid čak i ako ubije samo jednu osobu, sve dok zna da učestvuje u VELIKOM PLANU za uništenje grupe.”  Iz ovog proizilati das u svi koji su odgvovorni u Mrkonjić-Gradu za nezakonito hapšenje, premlaćivanje, nanošenje tjelesnih povreda, ubijstvo Josipa Svetnovića, mučenje moga brata Muharema, zatočenje, torturu I izgladnjivanje u logoru Manjača bili upoznati sa VELIKIM PLANOM uništenja muslimana – a ovdje i katolika – što je djelo genocida.  Komandir Stanice milicije je to i potvrdio riječima upućenim uhapšenim građanima nakon ubojstva Josipa Svetnovića. Citat: Đuro Marković: „Ne valjaju vam imena!“

Logoraš iz Šipova po dolasku sa Manjače u Jajce: Pretučen u Bosanskoj Gradišci, Kuli kod Mrkonjića, na Manjači. CIVIL

Poštovani direktore SIPE!

Sve te stvari oko hapšenja nevinih ljudi, mojih sugrađana, hapšenje i zatočenje moje obitelji i još devet civila koji su u mom stanu dva mjeseca držani pod oružanom stražom kao taoci, uz stalno gostovanje tzv. Srpskih „ekstrema“ koji su moju čeljad strašili – da bi bili razmijenjeni za zarobljenu srpsku miliciju na Barevu 23. augusta 1992., zatim strijeljanje 28 građana Mrkonji-Grada u Oborcima kod Donjeg Vakufa od strane srpske vojske, kao i svjedočenje jedinog preživjelog Mehmeda Heremića – objavljivao sam odmah po saznanju, od 1992. do danas, na TV, novinama…  Mnogi moji novinarski radovi – su dostupni na

internetu – You Tube, mome Blogu, Facebooku. To sam rekao i kanadskom policajcu uz ponovljenu napomenu da ću to činiti sve dok krivci ne budu kažnjeni.Ko god je zainteresiran, ustupio bih mu te dokumente – bilo haaškom Tribunalu, Tužilaštvu BiH, SIPI. Ni jedan od tih objavljenih priloga niko nije demantirao. Ni jedan nije nosio oznaku tajnosti. Pa i da jeste!

Ivanka Svetinović je od juna 1992. do juna 1994. uzaludno tragala za svojim mužem Josipom nastojeći od službenih organa – SJB u Mrkonjić-Gradu – saznati službenu verziju  gdje joj je muž i kakva ga je sudbina zadesila.

Vlast SDS-a na čelu sa dr. Lukom Čulićem – načelnik SJB Nedjeljko Popović, visoki policijski dužnosnik RS Nedjeljko Kesić koji ima kuću u Mrkonjiću, a bio je nekad radnik te Stanice i bio je vrlo upućen u sve njene poslove i tada – svi su oni svjesno obmanjivali gospođu Svetinović; glumili su kako pojma nemaju šta se s njenim mužem dogodilo i pravili je budalom. Lagali su, a laži, prikrivanje teškog zločina, ovjeravali potpisom i pečatom, da bi do danas ostali nekažnjeni. SIPA ima prećeg posla, ona proganja mene kao novinara koji pišem o tome! Sramota! Apsurd!

28. augusta 1992., dva i po mjeseca po ubojstvu Josipa Svetinovića, tadašnji načelnik SJB Nedjeljko Popović je na traženje supruge ubijenog Ivanke izdao potvrdu u kojoj – svojim potpisom i pečatom SJB Mrkonjić-Grad – svjesno obmanjuje suprugu i obitelj ubijenog skrivajući zločin ubojstva. (Zahmetile, pročitati gornju potvrdu!)

U potvrdi – pismu koje šalje direktoru “Zadružne trgovine,” načelnik SJB Nedjeljko Popović vlastoručnim potpisom i pečatom SJB Mrkonjić-Grad tvrdi da je Josip Svetinović uhapšen, te traži od direktora Zadružne trgovine da mu se opravda nepravovremeni povratak sa odmora na posao.

Komarica i dr. Čulić – vidjeti klikom na donji link:

http://www.hic.hr/books/indefence/df147.htm

“Bila nam je određena trasa i dužina koliko je dnevno ko trebao iskopati. Svaki od nas je morao iskopati 8 metara kanala, iskopati zemlju i kamenje u dubini metar i dvadeset centi, širine kanala oko pola metra…. Kada se sjetiš da radiš bez plaće posao nalik na prisilni rad, samo što nisi svezan, a čuva nas naoružana policija – ispada sasvim isto kao i da si svezan… –

(Suad Lepir u svojim ratnim dnevničkim zapisima) I ovo je dokaz genocida!

Presuda Doma za ljudska prava protv SO-e Mrkonjić-Grad zbog rušenja džamija, zabrane ispovjedanja vjere, te namirivanja pričinjene štete

Kliknite da pristupite CH01_7701_Islamic_Community.pdf

Budući da je dr. Luka Čulić, kao predsjednik SDS-a bio gospodar života i smrti na području Općine Mrkonji-Grad, budući da su naredbe SDS-a izvršavali i policijski i vojni i građanski organi, jasno je da su oni naredili hapšenje nevinih ljudi, i da su odgovorni za sve nezakonite poslove, njihovo isljeđivanje i premlaćivanje, te ubojstvo Josipa Svetinovića Baje, kao i zatočenje na Manjači ili držanje talaca u mome stanu.

Ovdje je moj prilog o jednom nedužnom građaninu pretučenom u hali „Angroprometa“ Jajce kod Jezera, pa da se uvjerite – ako već niste htjeli ili imali priliku – kako izgleda „rad“ četničkih batinaša.

https://www.youtube.com/watch?v=CXqMPpdB-sw

Odmah po ubojstvu Josipa Svetinovića oni su bez ikakve sumnje znali ili morali znati ko su počinitelji ubojstva Josipa Svetinovića. Oni su i naredili da se tijelo Josipa Svetinovića pokopa u odjeći kou je nosio kao civil.

Spisak uhićenika, kao i spiskove čuvara su pravila baš gore spomenuta lica.

Te osobe znaju koga su odredili za koji posao – čuvare, batinaše, “isljednike” – mučitelje – koji su uz jaku muziku i prigušena svjetla izvodili jednog po jednog zatvorenika u tukli ih, nekima prinoseći nož pod grlo u Klaonici u Podbrdu.

Umjesto da ih SIPA  pohapsi, SIPA putem Interpola isljeđuje mene i to 24 godine poslije zločina o kojem se znaju sve pojedinosti i nema nikakvih tajni.

Što te činjenice o ratnom zločinu nisu po volji SIPI, pa mene isljeđuje putem Interpola da bi me zastrašila i kompromitirala, to SIPA zna i jednoga dana će morati odgovoriti nama poreskim obveznicima zašto to radi.

SIPA zamjenjuje teze – pa pokušava zastrašiti mene kao novinara umjesto da mi se zahvali što sam uradio dosta posla koji je SIPA bila dužna davno uraditi – jer je plaćena za to...

SIPA straši vuka janjećom kožicom.

U komnustičko doba bio sam po nalogu tajnih službi na osnovu njihovih falsifikata zatvaran u Crnu kuću u Banjoj Luci, istraživala me UDBA, komiteti i SUBNOR-i u kojima su sjedjeli četnici. Zabranjivali su mi raditi za TV Sarajevo na području Mrkonjića i Šipova. Zatvarala me i srpska milicija ni krova ni dužna, rezervisti prijetili ubojstvom, uznemiravan sam telefonom, pozivan na više informativnih razgovora u SJB, prvo je neki Laketa htio pobiti moju obitelj, ali je nije našao u stanu, pa ga je demolirao i prijetio da če osvetiti brata (kojeg je Đuro Marković poslao u zločin u Liskovicu, Vlasinje, Barevo i Jajce).Obitelj je kasnije uhapšena u Rambo stilu oružanoj akciji u kući moje sestre gdje se skrivala, pa je držana kao talac zbog zarobljneih četnika na Barevu, a da ja u Jajcu nisam znao jesu li živi, kao i moj otac i majka, i ostala famlija i rodbina, sugrađani…  Nikad, nikad, nisam – niti hoću odustati od istine. To ponovio i canadskom isljedniku kojeg ste mi preko Intrepola poslali na kućna vrata.

Možda ste imali na umu kako je sada u modi dreka na islamski terorizam u Bosni koji i Vi izmišljate i dižete dreku na njega dok četničke gorde prijete novim genocidom,a  Vi to ne vidite. Mislite kako će Interpol nasjesti na tu podvalu, pa će me na mig SIPE ako ne uhapsiti, a onda kao muslimana držati u svojoj evidneciji.

U isto vrijeme,  SIPA ne hvata desetine hiljada manjih i većih četničkih terorista – od kojih nema gorih na svijetu; oni su počinili genocid, a nagrađeni su državom. U toj grupi su i teroristi iz Mrkonjića na čelu sa dr. Lukom Čulićem, gospodarem života i smrti, Nedjeljkom Kesićem, Đurom Markovićem i drugim.

Ako SIPA nije postojala za vrijeme srpske okupacije Mrkonjić-Grada od 1992 – 1995. onda je bila dužna uraditi to poslije rata.

SIPA je razgovor sa Ivankom Svetinović, udovicom ubijenog Josipa obavila tek. 7. oktobra/listopada 2005. – deset godina poslije rata, 13 godina po ubojstvu njena muža.

Svoj iskaz je dala SIPI u PU u Glamoču. U Mrkonjić nije htjela ili nije smjela. Njena izjava nije nikakva tajna.

Ona za ubojstvo svoga muža saznala nakon što se iselila iz Mrkonjića u Hrvatsku sredinom 1994., tojest, dvije godine kasnije. Prethodno se morala odreći svoje imovine u korist tzv. RS. Logoraši koji su bili na Manjači, čak i rođaci, nisu joj smjeli reći istinu jer su bili u strahu za živote. Mnogi ne žele ni danas o tome svjedočiti, ali istina se ne može sakriti.

Kada je u Zagrebu Ivankin rođak rekao da je njen muž Josip Svetinović Baja ubijen u Podbrdu 16. juna/lipnja 1992. Rođak je to saznao dvije godine ranije – 5. septembra 1992. iz zagrebačkog „Večernjeg lista.“ Opširnu foto-reportažu o dolasku 28 logoraša s Manjače i nekoliko stotina civila iz Mrkonjić-Grada u razmjeni za 12 zarobljenih četnika na Barevu koji su u humanim uslovima dočekali razmjenu – ja sam objavio. Objavljen je i prilog na TV Jajce, kasnije i na YouTube. U svim tim prilozima objavio sam svjedočenje moga brata Muharema o ubojstvu Josipa Svetinovića Baje. Već sam Vam kopirao link – klik – i evo ga – važno svjedočenje za SIPU! Pošto se zločini ubojstva nedužnog čovjeka civila Josipa Svetinovića, kao i strijeljanje 28 građana muslimana i katolika u Oborcima još ne procesuiraju, a i pored moga javnog inzistiranja na tome, te pisanja bezbrojnih pisama Goranu Salihoviću, sutkinji Terzić, kao i višegodišnjih bezuspješnih pokušaja obitelji pobijenih da Pravda najzad stigne sve odgovorne, napisao sam nove tekstove na Blogu, te objavio nove video snimke na YouTube. Takve priloge sam u većem broju objavljivao poslije prerane smrti moga brata Muharema polovinom januara 2015. Možete ih naći na mom Blogu, arhiva januar – februar – mart, 2015. Uz malo zahmeta – volje!

Za preranu smrt moga brata odgovorna su gore navedena lica i batinaši s Manjače. Moj brat je umro u 52-goj godini života zbog duhovnih i fizičkih povreda i trauma izazvanih nakon nezakonitog hapšenja, držanja u logoru i premlaćivanja od kojih se nikada nije oporavio. Ali nikada nije htio prešutiti zločin.  Zarekao sam se i živom i mrtvom bratu da ću se boriti za pravdu kako bi njegovi mučitelji bili kažnjeni. Zarekao sam se i onim mojim sugrađanima koje su četnici strijeljali kao svoje roblje na radnoj obavezi pred bježaniju iz Oboraca sredinom seprembra 1995.

https://www.youtube.com/watch?v=GYZV-zco3yY

https://www.youtube.com/watch?v=GlvA-aFvWsI

Nakon bratove smrti, saznao sam od jednog bivšeg logoraša Manjače i svjedoka ubojstva Josipa Svetnovića, da mu je Krunoslav Svetinović javio da je SIPA uhapsila sedam osoba koji se dovode u vezu sa ubojstvom Josipa Svetinovića. Bilo mi je drago, ali nisam vjerovao ni nakon što mi je to potvrdio i Krunoslav Svetinović, sin ubijenog Josipa. Nisam to uzeo novo za gotovo, pa sam pisao Portparolu SIPE Kristini Jozić koja mi je ubrzo odgovorila da nije bilo hapšenja.

Nakon toga, Krunoslav Svetinović mi je pisao da će objaviti sve dokumente s kojima raspolaže o ubojstvu svoga oca Josipa. On mi je poslao izjavu svoje majke Ivanke koju je dala SIPI i ja sam objavio faksimil na svome Blogu i na internetu, u februaru prošle godine.

Kada sam objavio priloge, Krunoslav je bio jako zadovoljan. Malo kasnije mi poručuje da ništa više ne objavljujem jer je policija – SIPA – dolazila na vrata njegove sestre, kćerke ubijenog Josipa, i raspitivala se ko mi je dao dokumente. Krunoslav Svetinović mi je potom pisao da je njega strah SIPE, (iako živi u R Hrvatskoj.)

Znači, SIPA je odmah po objavljivanju na mome Blogu da sam objavio faksimil i tekstualne dijelove te izjave – također i Facebooku. Što me sada preko Interpola ganja – to samo slijepci kod očiju u SIPI znaju.

SIPA je prije nego je otišla zastrašivati kćerku ubijenog Josipa Svetinovića znala da mi niko iz te Agencije nije ustupio izjavu njene majke, pa su odmah mogli, bez puno umnog naprezanja,  zaključiti da mi je izjavu dao neko od obitelji ubijenog.

To su mogli zaključiti i po ostalim dokumentima koje sam objavio, a posebno na osnovu obdukcionog nalaza vještaka u Bolnici u Splitu koje je obavljeno na zahtjev obitelji ubijenog. Medicinski stručni nalaz je potvrdio da se radi o nasilnoj smrti – ubojstvu.

Umjesto da se SIPA odmah obrati meni za sve potrebne informacije, ta Agenicija se tek 14 mjeseci po objavljivanju mojih tekstova – raspituje o meni preko svjetskog Interpola!

Da li je to na nečiji mig?

Da li SIPA hoće da me prestraši i obeshrabri u traganju za istinom. Da li SIPA ovakvim gestom pokušaja zastršivanja starog vuka janjećom kožom, suučestvuje u prikrivanju ratnog zločina – odgovor znate Vi, poštovani direktore SIPE, a znamo i mi, žrtve.

Mogao je inspektor Fišo ili Fiso pitati i Kristinu Jozić u SIPI za moju e-mail adresu. Mogao je i sam poslati komentar na moj tekst, s molbom da mu se javim. Ali – nije. On zna zašto.

Umjesto da se pozabavio slučajem starim 24 godine ubojstva nevinog građanina, Fišo i SIPA pokušavaju kao đoja saznati gdje sam, jesam li, ili nisam objavio „povjerljivu – tajnu“ (confidantal!) izjavu Ivanke Svetinović, ko mi je i kako doturio i tome slično, pa angažira Interpol!!!

SIPA i policija znaju da posjedujem svoju adresu u Mrkonjić-Gradu, da sam svake godine tamo po najmanje četiri mjeseca.

Umjesto da stupi u kulturan kontakt sa mnom da bi razjasnili eventualne nesporazume, SIPA me preko Interpola tretira kao najvećeg ratnog zločinca i kriminalca, upire prstom na me kao muslimana mogućeg teroristu koji objavljuje tajne policijske dokumente. SIPA time namjerno pokušava baciti ljagu na moje časno i neokaljano ime i to pitanjima koje ne bi ni laik postavio, a kamoli jedan inspektor SIPE, i k tomu šef njenog regionalnog biroa i još tražio pomoć svjetskog Intrepola! Ne bi to možda Fišo ni radio, jer spavao je 14 mjeseci i 20 godina, a možda nije ni ovlašten za to – da mu neko viši nije izdao naređenje. Vi?

Kada sam sve to ispričao inspektoru Fantelli, koji me kao policajac u službi Interpola ispitivao uljudno, kulturno i profesionalno – on se zaprepastio. Nije mogao shvatiti da je takvo što moguće.

Smatram da to što SIPA radi sa mnom, a ne radi na rasvjetljavanju rasvijetljenog predmeta ubojstva Josipa Svetinovića – zloupotreba službenog položaja i ovlaštenja, ali i prikrivanje zločina i ratnih zločinaca.

Stoga ću krivično goniti inspektora Fišu i SIPU za to kod nadležnog Tužilaštva i Suda u BiH, a oni će, nadam se navesti ime nadređenog koji je sve to smislio.

SIPA će morati objasniti zašto ne hapsi Đuru Markovića, komandira Stanice milicije, kao i one koji su poput Nedjeljka Popovića, dr. Luke Čulića i Nedjeljka Kesića i drugih spomenutih u mojim javnim napisima jer su krivi za ratni zločin – genocid zato što su hapsili nedužne ljude, pa i moju obitelj držali u kućnom pritvoru. Moraće odgovoriti i zašto ne progoni one koji su skrivali krivična djela i koji skrivaju tragove svojih zlodjela, a ostali su nedodirljivi.

Ako se Nedjeljko Kesić izvukao za Korićanske stijene – za što je kao visoki dužnosnik tajne policije RS morao znati i poduzeti sve da bi spriječio strijeljanje oko 200 građana – moraće jednoga dana odgovarati za prikrivanje zločina ubojstva Josipa Svetinovića Baje.

Očito je da Vaša Agencija nosi krivo ime.

Ona radi suprotan posao od onog za kojeg je i ja plaćam kao uredan poreski obveznik u Bosni.

Tako su ubojice zaštićene, a nedužni ljudi uznemiravani i zastrašivani; kao novinar pišem šta su drugi činili na osnovu dokumenata i validnih svjedočenja,  a SIPA ne radi svoj posao, a trebala bi.

Treba li da očekujem u Bosni maskirane specijalce SIPE naoružane sa dugim cijevima, na mojim kućnim vratima kako bi me uhapsili, ako ne budem već uhapšen ovdje kao kanadski državljanin i isporučen u BiH.

Bujrum! Eto mene početkom juna, kartu sam već kupio prije Nove godine, malo poslije nakon što sam se vratio iz Bosne iz koje su me 1992. otjerali baš oni koji su ubili Josipa Svetinovića i u grob poslali moga brata Muharema, a koji su i danas prijetnja i meni i drugima. Malo koji se logoraš i mučenik usudi i danas pisnuti o tome šta je ni kriv ni dužan doživio. Kolika je zasluga SIPE za taj strah, prosudite sami gospodine direktore, ako ste u stanju staviti se makar imaginarno u njihovu kožu.

Ni Vi, niti iko drugi, neka slučajno ne pomisli da ću odustati od pravde, a ako mi se nešto dogodi, i moja obitelj i prijatelji i javnost će znati da ste za to odgovorni i Vi gospodine Staniću! To sam rekao i canadskom inspektoru. I, nemojte ni slučajno pomisliti da Vam se ovim dokumentiranim psimo pravdam; svaka moja napisana riječ, podstrti dokumenti, vedeo prilozi,  su optužbe na račun SIPE. Pismo će biti dostupno javnosti.

Ima isuviše svjedoka ratnih zločina i genocida, koje SIPA nikada neće uspjeti ušutkati. Pokušaj da se mene ušutka zloupotrebom Interpola – jalov je posao, gospodine Staniću! Tamo gdje ja stanem, nastaviće moja djeca, jer jabuka ne pada daleko od stabla.

Hvala na pažnji!

Ibrahim Halilović, bivši novinar – reporter TV Sarajevo, slobodni novinar, bloger

(Grafička oprema pisma – i prilozi – I. Halilović)

Gledajući emisiju Apostrof Alternativne TV Banja Luka

ZA ONO ŠTO JE U EMISIJI REKAO BAJTAL – ČISTA DESETKA, A ZA ONO ŠTO JE PREŠUTIO – JEDINICA

Gostujući u emisiji „Apostrof“ Alternativne televizije Banja Luka, predsjednik Hrvatskog helsinškog komiteta Ivan Zvonimir Čičak je jasno i glasno ustvrdio kako je RS nastala na zločinima, etničkom čišćenju i genocidu. Sigurno je imao na umu Presudu Svjetskog suda pravde od 26. februara 2006. u kojoj stoji: 297. Sud zaključuје da su djеla pоčinjеna u Srеbrеnici, koja pоtpadaјu pоd član II (a) i (b) Kоnvеnciје, izvršеna sa specifičnom namjеrоm da sе djеlimičnо uništi grupa muslimana Bоsnе i Hеrcеgоvinе kaо takva; i shоdnо tоmе, da оna prеdstavljaјu djela gеnоcida kојi su izvršili pripadnici VRS u Srеbrеnici i u njеnој оkоlini počevši od 13. јula 1995.“

Kao opareni, prijetećim tonom i galamom skočili su gostujući Srbi u emisiji, dr. Luka Kecman, istoričar i teatarski teoretičar iz Banje Luke, dekan Akademije umjetnosti Banja Luka, te  – dr Aleksandar Raković, iz Instituta za noviju istoriju Srbije, kao i voditelje emisije Škoro.   Prof. dr Esad Bajtal, filozof, sociolog i psiholog, Sarajevo,  ostao mrtav hladan. Nije ni jednu riječ izgovorio na račun kako je nastala Republika Srpska.

Doktori nauka iz Banje Luke i Beograda pokušali su osporiti Čičkove jasne tvrdnje pričom kako je RS nastala prije rata, te kako je izraz želja i težnji za slobodom srpskoga naroda. Također su ustvrdili kako je Republika Bosna i Hercegovina odlučila da 1991. iziđe iz Jugoslavije, čime je postojala opasnost za srpski narod zapadno od Drine doživi  genocid kao u II svjetskom ratu za vrijeme fašističke države NDH.

U emisiji je veliki dio vremena posvećen Jasenovcu, a najviše rasprave je vođeno o broju žrtava. Da bi se dileme oko žrtava Jasenovca otklonile, Čičak je predložio formiranje međunarodne komisije koja bi utvrdila stvarnu istinu.

Dr. Kecman i dr. Raković su inzistirali da su na čitavom području Kozare ustaše NDH počinile genocod nakon što su srpsko stanovništvo odveli u Jasenovac i pobili. Decenijama poslije II svjetskog rata na tom području zbog toga nije bilo momaka stasalih za regrutaciju u vojsku.

Opet je Bajtal ostao nijem i to u sred Banje Luke gdje je veći dio muslimanskog i bošnjačkog stanovništva metodama genocoida i ratnih zločina četnika protjeran,više stotina je pobijeno, sve bogomolje srušene… Grad je potpuno posrbljen, a u njemu se šepuri Luka Kecman sa svojim ekavskim četništvom.

Na laž da je Bosna i Hercegovina odlučila izaći iz Jugoslavije 1991., i da su time bili ugroženi Srbi, ni Čičak ni Bajtal nisu reagirali činjenicom da je Srbija svojim ustavom od 1988. proglasila suverenost i tako prva teoretski napustila Jugoslaviju i počela se zločinima i genocidom boriti za Veliku Srbiju.

Bajtal je, međutim,  bio vrlo rječit kada je u pitanju težak život građana Bosne i Hercegovine, te je iznio podatke da oko 30 posto građana živi ispod granice, a 50 posto na granici siromaštva, a da građani opet biraju nacionaliste iako su od od preko 1900 predizbornih obećanja ispunili tek nešto više od 40 posto, što govori da tu nešto nije u redu. Za to – čista desetka.

Međutim, Bajtal nije ni jednom riječi reagirao na najave za referendume u RS, ko ni na neuvijenu Kecmanovu  prijetnju da će građani RS odlučiti hoće li živjeti u ovakvoj državi ili ne.

Bajtalu nije pao na pamet referendum u RBiH od 1. marata 1992. kada su građani odlučili da žive u nezavisnoj i suverenoj državi. Ta referendumska volja je nepobitna po pitanju državnog suvereniteta, a i dejtonski Sporazum ne dopušta RS nikakav jednostrani referendum o osamostaljenju o kojem trubi Kecman.

Kecman je na usiljenom ekavskom jeziku „lepo“ objasnio kakva sve opasnost Bosni, Balkanu pa i Europi, je l’ te, prijeti od bosanskih ekstremista koji se vraćaju sa ratišta u Siriji i Iraku. Bio je precizan: najveća!

U emisiji se mogao čuti podatak kako je pet do deset posto bosanskih muslimana radikalizirano, što je velika opasnost za mir. Niko nije iznio razlog radikalizacije, niti postavio pitanje da li ta radikalizacija ima svoj uzrok u nepoštivanju sudskih odluka o genocidu, poricanja genocoda i zločina, navikavanja na rezultate genocida i zločina.

Strahovanja od muslimanskog radikalizma dopunjeno je strahovanjem  četničkog vojvode Vučića (tako ga je nazvao tokom emisije Čičak) kako je stanje u BiH za Srbiju veći problem od Kosova, te da je to bure baruta kojem samo fali iskra pa da eksplodira. (Iz ovog se možda može zaključiti kako se Vučić odrekao Kosova, ali ne i Bosne, u čije se unutrašnje stvari miješa.)

Na tvrdnje o navodnoj opasnosti od ekstremističkih i radikaliziranih bosanskih muslimana, Bajtal nije ima no jednu riječ primjedbe.

Bajtalu uopće nije palo na pamet da su četnici najveći teroristi u Europi koji su počinili sudski dokazan genocid. Nije se sjetio ni jedne presuda Trbinala u Haagu koja je izrečena pojedincima, pa čak ni one nedavne Karadžiću za genocid, niti mu je bila na umi Presuda Međunarodnog suda pravde citirana u vrhu ovog osvrta.

Bajtalu nisu naumpale ni četničke horde koje se po Bosni nesmetano okupljaju i marširaju prijeteći novim genocidom. Bilo je govora o izlivima fašizma na stadionu u Osijeku, ali ne i četničkim parolama na stadionima u Bosni „Nož, žica, Srebrenica.“

Bajtalu nije bilo ni na kraj pameti pa da spomene Siemona Wiesenthala koji je tvrdio kako navikavanje žrtve na genocid i nepravdu je isto kao i činiti genocid.  Bajtal ili nije htio, ili nije smio, a morao je sve to znati prije nego se odlučio izaći u ring sa negatorima genocida .

Oba srpska doktora nauka su u emisiji tvrdila kako je Hrvatska genocidna država, što je Čičak pokušao osporiti, ali niko, pa ni Bajtal ne spomenu ni zadnji, ni tolike druge genocide nad Bošnjacima, a Bajtal niti onaj u Srebrenici, niti onaj u II svjetskom ratu.

Jedan od gledatelja emisije, kojeg su „kao dete“ odveli iz Drvara u Vojvodinu (kolonizirali ga na otetoj zemlji), ustvrdio je u telefonskom javljanju kako se u blizini Kulen Vakufa nalazi jedna jama u koju su pobacani poubijani Srbi, a do danas nisu ekshumirani.

Za razliku od Čička – koji je rekao da niko ne brani da se ostaci pobijenih Srba ekshumiraju i najzad sahrane – Bajtal nije našao za shodno pustiti glasa –  o tolikim još neotkrivenim jamama u koje su nakon genocida pobacana raskomadana tijela Bošnjaka ubijenih u genocidu, što je jasan dokaz pokušaja da se genocid zataška i ospori – kao što je u više navrata bilo slučaj u toj emisiji. Šuteći, Bajtal je te pokušaje odobrio. Mogao je tražiti repliku, ili napustiti emisiju, ali nije.

U jednom privatnom pismu, Bajtal mi je spočitnuo kako on živi u Bosni u stanju u kakvom ona jest. (Opisao ga je i u emisiji, što je u redu! Desetka!)

Požalio se da nije primio plaću od 1992. godine. (I sam sam zadnju plaću na TV Sarajevo primio u aprilu 1992. U Njemačkoj sam bio kratko vrijeme zaposlen kao novinar, ali sam taj posao napustio 1994. zbog neslaganja sa veleizdajom Bosne i od tada također nisam primao plaću, ali nikad, za razliku od njega, nisam savio kičmu, ni u Sarajevu, ni u rodnom Varcar Vakufu (Mrkonjić-Gradu, niti igdje. Stoga mogu s pravom prigovarat Bajtalu zbog njegove šutnje.)

Dakle, to što od 1992. godine nije primio plaću, ne daje Bajtalu pravo da on javno prešućuje čak i sudski dokazane povijesne činjenice o genocidu koje je RS izvršila u Bosni.

To mu ne daje za pravo da za sitne usluge njegovoj supruzi koje je štelom učinio Haris Silajdžić, ne samo šuti o politici tog veleizdajnika, nego mu čak javno promovira knjigu poezije.

To mu ne daje pravo da šuti o genocidu kada kao makar i neformalno – javno zastupa žrtve genocida.

U emisiji pod muslimanko-bošnjačkim imenom, tituliran kao doktor iz Sarajeva, Bajtal se u emisiji Aletrnativne TV pojavio ne samo u svoje, nego u ime Bošnjaka, ma šta on tvrdio. Jer, u studiju su bili Srbi, bio je Čičak, Hrvat, i bio je prof. Dr. Bajtal – filozof i sociolog iz Sarajeva, imenom i prezimenom – Bošnjak – ateista ili vjernik, nije važno.

Ne znam koliki honorar Alternativna TV isplaćuje za gostovanje u Apostrofu, ali koliki god je, ako i postoji, ta TV kuća ne bi mogla bez njegove suglasnosti kupiti Bajtalovu slobodu da istupa i kao filozof i sociolog – znanstvenik – svjedok događaja iz ne tako davne prošlosti koje su međunarodni sudovi okarakterizirali kao genocid.

Mora se reći da je Bajtal za ono što je rekao u Apostrofu dobio desetku, ali za ono što je prešutio – nije ni za peticu, nego jedinicu.

***

“Glas Srpske” donosi tekst u kojem se oštro kirtikuje kandidat za Dekana Akademije umjetnosti u Banjoj Luci Luka Kecman pod naslovom:

Ko je Luka Kecman, kandidat za dekana Akademije umjetnosti u Banjoj Luci

U tekstu između ostalog piše: 8.09.2008 18:40 | Aleksandra Rajković

BANjA LUKA – Prijedlog Vijeća Akademije umjetnosti u Banjoj Luci da novi dekan ove ustanove bude Luka Kecman izazvao je burna reagovanja studenata i profesora, kao i kulturne i naučne javnosti Republike Srpske.

– Kako je moguće da neko ko je studirao 18 godina bude prvi čovek Akademije i daje primer svima, a ponajviše studentima. I kako je moguće da to bude neko ko preti studentima, vređa ih i njihove profesore. Da li je moguće da perjanica nastavnicima bude neko ko na Odsjeku za glumu predaje predmet treće kategorije i nije iz naše struke, jer je profesor srpskog jezika i književnosti – rekao je docent na banjolučkoj Akademiji umjetnosti Željko Mitrović.

Poznato je da je republički prosvjetni inspektor Dragutin Dragojević u svom rješenju iz juna ove godine naložio da se Luka Kecman sa još 10 asistenata i profesora isključi iz nastavno-naučnog procesa zbog niza nepravilnosti u njihovom radu. Paradoksalno je da su ga kolege sa “crne liste” i podržale i pomogle mu da dobije najviše glasova.”

http://www.glassrpske.com/kultura/vijesti/Ko-je-Luka-Kecman-kandidat-za-dekana-Akademije-umjetnosti-u-Banjoj-Luci/lat/11538.html

*** Prije nego se odazvao pozivu ATV, prof. Bajtal je trebao pogledati ko će mu biti gost u emsiji. Ne bi bilo loše da je odgledao i koju raniju emisiju Apostrofa pa da vidi kakvu četničinu ta emsija ima za voditelja.  Da je pročitao prvi tekst koji se prvi pojavi kada u Google ukucate dr. Luka Kostić, onda bi, ako imalo drži do sebe, ali i do gledalaca – zahvalio na pozivu.

Ali… Bajtalu je bilo očito ugodno društvo ovog čovjeka vrlo upitnog morala, po vokaciji – četnika. Ni dr. Raković nije ništa bolji, samo je možda sofiticarniji četnik. On svoj četnizam pakuje u frazu “kako su Srbi i Muslimani braća!” (Pa kad su braća, što četnici ubijaju braću!)

Profesor Bajtal se možda rukovodio počašću koje je tom notornom četniku ukazala dejtonska država BiH koja ga je 2009. godine inagurirala za selektora Pozorišnih igara BiH u Jajcu:

Istina, nama je međunarodna zajednica uvela embargo, ali on bi bio gotovo beznačajan  da nam drugi krug embarga nisu uveli Tuđman i Boban. Ipak, najposaniji je bio Izetbegovićev embargo

Uz Dan Armije Republike Bosne i Hercegovine, danas 15. aprila, nazvao sam telefonom osnivača i prvog komadanta Armije Republike Bosne i Hercegovine generala Sefera Halilovića samo da bih mu čestitao Dan Armije RBiH. Srdačno se zahvalio.

 Pročitajte nekoliko odlomaka iz knjige generala Halilovića koji se odnose na tematiku krađe deset milijardi maraka doniranih sredstava namijenjeih odbrani zemlje i građanima RBiH.

Sefer Halilović: DA JE TIH DESET MILIJADI MARAKA KOJE JE SPOMINJAO ALIJA IZETBEGOVIĆ UTROŠENO U OBRANU, RAT BI TRAJAO KRAĆE, BILO BI MANJE ŽRTAVA, A DANAS BI NAŠA DRŽAVA BILA REPUBLIKA BOSNA I HERCEGOVINA

• Ja Aliju  Izetbegovića odavno smatram izdajnikom, a ako ne položi račune o tome gdje je novac koji je prikuopljen za obranu RBiH i kojim je raspolagao on i njegov nabliži krug suradnika – u tom slučlaju moramo ga smatrati kriminalcem“ rekao je gen. Halilović davne 1999. za živoga Alije Izetbegovića

• Izetbegović je odavno pokojnik, ali za života nije položio račun o doniranom utrošku novca namijenjenog odbrani i građanima RBiH

• Postoje pouzdane informacije da je na privatnim računima “odabranih” ostalo oko 6 milijardi dolara u čekovima i oko tri milijarde dolara u gotovini, što je prema tadašnjem kursu iznosilo oko 20 milijardi DEM, za koje su uskraćeni branioci i građani RBiH

• Borci ARBiH su izgubili u miru, iako su pobjednici u ratu
  **************************************************************** Francis A. Boyle:

IZUČAVATI VJEŠTINU RATOVANJA NA WEST POINTU – BEZ TEPŠKOG NAORUŽANJA 

DODAJMO – I BEZ NOVCA

“Da! Svake godine predajem mojim studentima o veličanstvenoj odbrani bosanskih gradova koju su vodili Sefer Halilović i Jovan Divjak. To bi trebalo izučavati na West Pointu – šta sve može učiniti realna građanska Armija bez posjedovanja teškog naoružanja. “Svake godine na predavanjima vezanim za međunarodno pravo i ljudska prava potrošimo dosta vremena na teme genocida koji se desio u BiH, genocida u Srebrenici i slično. Povremeno držim predavanja i na West Pointu. Objašnjavam svojim studentima da se bosanski narod borio protiv Jugoslovenske narodne armije koja je bila najmoćnija vojna sila u Evropi, koju je Tito napravio tako snažnom da bi se suprotstavila eventualnim napadima iz zemalja Zapadnog i Istočnog bloka, odnosno napadu od strane Staljina do kog je moglo doći nakon 1948. godine, kada su se Tito i Staljin razišli. Objašnjavam da je bosanski narod bio potpuno razoružan i nenaoružan, a da je JNA imala najsavremenije naoružanje. I zato kažem svojim studentima da način kako je Sefer Halilović sa svojim suradnicima, na čelu gotovo nenaoružane vojske uspio uspostaviti odbranu bosanskih gradova predstavlja veličanstven primjer koji se treba izučavati u vojnoj historiji. Smatram i ponavljam to uvijek na predavanjima da se veličanstvena odbrana koju je postavio general Halilović treba izučavati na vojnim akademijama širom svijeta.” (BNN.ba)

***********************************************************************

Sefer HALILOVIĆ, osnivač i prvi komandant ARBiH:

ZA PRVIH ČETRNAEST MJESECI RATA KADA JE RJEŠAVANA SUDBINA DRŽAVE  ARMIJA JE POTROŠILA PRIBLIŽNO TRI (3) MILIONA DM

– Gornjoj izjavi prof. Francisa A. Boyle kako je ARBiH pod komandom gen. Sefera Halilovića veličanstveno banila bosanske gradove bez teškog naoružanja – pa takvu vještinu ratovanja treba izučavati na Američkoj vojnoj akadmiji – treba dodati poraznu i nevjerovatnu činjenicu da je ARBiH za 14 mjesci odbrane zemlje imala na raspolaganju samo  – 3 (tri miljuna) DM. Stanje na računu doniranih sredstava za 1992. godinu je bilo – nula!

“Najveći dio ovog novca potiče iz donatorskih priloga koje sam lično organizovao i priloga iz Vlade koji su dobijeni prvenstveno zahvaljujući Hakiji Turajliću. Ostavili smo nepotrošenih 733.465,23 DM na donatorskom računu na štednoj knjižici što troškove umanjuje za skoro jednu četvrtinu. U isto vrijeme širom svijeta, a naročio u islamskim zemljama prikupljenje donacije mjerene su stotinama miliona maraka koje nikada nisu stigle onima kojima su bile namijenjene. Moram reći da nikada nikome nisam dao nalog ili ovlaštenje za prikupljanje tih sredstava već su to radili ljudi iz SDA sa ovlaštenjem Predsjednika.” (Sefer Halilović: Zavjera ili izdaja”, str .223.)

ALIJA IZETBEGOVIĆ JE IZJAVLJIVAO DA JE ODBRANA RBIH KOŠTALA DESET (10) MILIJARDI NJEMAČKIH MARAKA

“Alija Izetbegović je u septembru 1999. saradniku zagrebačkog “Nacionala” rekao kako je odbrana Bosne i Hercegovine koštala deset milijardi njemačkih maraka. Armija je u vrijeme dok sam se ja nalazio na njenom čelu potrošila oko 3 milouna maraka, a gotovo za isti period u drugoj polovini 1993. i tokom 1994. godine kada je Rasim Delić bio na njenom čelu, Armija je potrošila 96 miliona maraka. Kada se to sabere, vidi se da je Armija RBiH tokom 1992., 1993. i 1994. potrošila oko 100 miliouna DEM, što je stoti dio Izetbegovićevih deset (10) milijardi.

Prosječna cijena dobre, komplet uniforme iznosila je 200 DM, a čizama između 80 i 100 DM. Obzirom da Izetbegpvičevi logističari (ne armijski) nisu kupili ni jedno teško borbeno sredstvo – top, tenk, minobacač, haubicu, već nešto malo pješadijskog naoružanja, nekoliko “crvenih strijela” i malu količinu municije, teško će mu biti opravdati 10 milijardi DM.

Kada bi naprimjer za 250.000 boraca koliko je u najbolje vrijeme imala naša Armija svakome kupili po jednu pušku i uniformu sa čizmama, to bi koštako oko 150,000.00 (sto pedeset) miliona DM.” (Ibid, str. 223 i 224.)

“I pored navedenog embarga na naoružanje, nas su obilazili trgovci oružjem i nudli sve vrste borbenih sredstava po cijenama 30 posto skupljim od aktuelnih cijena na svjetskom tržištu. Kada  smo ih upozoravali na embargo, samo bi odmahnuli rukom, uz komentar da je to njihov problem. Zbog toga su i cijene bile uvećane. Sa jednim trgovcem smo bili dogovorili probnu isporuku naoružanja i municije u vrijdnosti od po dva milona maraka za okružene gradove Sarajevo, Goražde, Bihać i Srebrenicu. Isplata je trebala biti po primitku sredstava, s tim što je trebalo obezbijediti bankovne garancije. Kada sam Izetbegovića upoznao sa tim, samo je domahnuo rukom i rekao:

“To je dobra stvar, ali para nema.”   (Ibid, str. 222.)

Pismo Irfana AJANOVIĆA, aktiviste SDA – torbara – koji je krajem aprila 1992. obavijestio Aliju Izetbegovića koliko je para skupio – za obranu zemlje koje Armije RBiH nikada nije vidjela:

“OVO ŠTO SAM SKUPIO, PREDAĆU SALIMU ŠABIĆU

“Dragi Alija,

14. 04. 1992. godine. Nisam realizirao prijem pomoći u Beču. Veza Frankfurt. Nije ni Tofa….,
15. 23..04. u Frankfurtu sam saznao da je 22. 04. 1992. kod iste veze bio Sulejman Ugljanin i da je on danas 23.04.1992. otputovao u Beč radi realizacije. Saznaću večeras da li je…

17. 04. sa Salimom i potpredsjednikom Vlade Hrvatske M. Granićem uspjeli smo smiriti gotovo 4.000 naših radinka koji su se u Zagreb (džamiju) vratili jer nisu mogli za Uskrs prijeći Savu. Skupili smo mnogo priloga, a radnike vratili nazad u Austriju, Sloveniju, Njemačku, Švajcarsku. HTV je korektno prenijela šta se događalo na skupu… (Ne piše koliko je novca uzeo, op. a.)

    

19. 04. sam sa Salimom (Šabićem, op. I.H.) imao sastanak sa preko 100 aktivista SDA iz Evrope. Sastanak je održan u Münchenu kojom prilikom je realizirana dobrotvorna pomoć od 1,000.000 (jedan milion) DEM.

20.04. sam u Frankfurtu, na tribini i sastanku uz prisustvo oko 150 naših aktivista i simpatizera prikupio 76.000 DEM.

21. 04. sam u Münchenu, na dobrotvornoj priredbi i tribini prikupio 288.000 DEM.

22.04 sam sa radnicima Augsburga održao sastanak i dao im uputsva šta im je raditi na prikupljanju dobrotvorne pomoći kao i ostaliih aktivnosti.

24.04. sam u Hamm-Hessenu na našoj velikoj dobrotvornoj priredbi (naveče, a u toku dana je upriličen susret sa našim poslovnim ljudima.

26.04. sam pozvan u Fridrishaffen na tribinu i dobrotvornu priredbu sa našim ogrankom SDA.

27. 27. 04. navečer bi trebalo da stignem u Zagreb i Salimu (Šabiću) predam priloge…

Ako ne bude moguće, ili bude rizično, ostaću u Zagrebu do petka kada ujutro ponovo treba krenuti za Njemačku.

Frankfurt, 23.04. 1992 Mahsus Selam, Irfan Ajanović

Naravno, ovo je bila kap vode u moru.

(Sefer Halilović, „Zavjera ili izdaja“ – str. 220. i 221.)

NOVAC OPLJAČKAN TOKOM RATA BESRAMNO SE ULAŽE U PRIVATNE POSLOVE – A VREĆE NOVCA ZAVRŠILE SU NA PRIVATNIM RAČUNIMA

Sefer Halilović: “Novac opljačkan tokom rata besramno se investira u private poslovne objekte i legalizuje ubacivenjem u državne novčane tokove. Dio opljačkanog novca je završio u investicima Fondacije za pomoć muslimanima Bosne koja je osnovač Bosanske investicione organizacije BIO.

Prema pisanju “Dana,” Skupština Fondacije ima 19 članova, od kojih u samoj Fondaciji novinari nisu mogli dobiti imena tri člana. “Odgovor na ovo pitanje u Fondaciji nismo mogli dobiti, no naši izvori pominju nezaobilazno članstvo u ovom tijelu: Alije Izetbegovića, Salima Šabića i Fatiha El Hasaneina,” piše ovaj list.

Ostali članovi Skupštine fondacije su Husein Kavazović (tadašnji muftija Tuzlanski, današnji Reis) Irfan Ljevaković, Munir Garvrankapetanović, Džemaludin Latić, Hilmo Neimarlija, Kemal Terzić, Hasan Čengić (bio Predsjednik Sabora Islamske zajednice) Sead Živalj, Derviš Đurđević, Mevludin Sinanagić, Sulejman Vranj, Husein Omerspahić, Rijad Raščić, Bećir Čengić, Farudin Šuvalija i Abdulah Budimlija, a njen predsjednik je Hasan Čengić.

Šest godina nakon početka izgradnje aerodroma u Visokom, novinarima je dozvoljeno da posjete aerodrom u izgradnji i prvi put  je porodica Čengić barem djelimično objasnila svoju ulogu i aktivnost u BIO-sitemima, izniklim širom Bosne.

“Na Tarikama, od Sarajeva udljenom 30, a  od Zenice 40 kilometara, na nadmorskoj vi-

sini od 489 metara, smješten je “rezultat bošnjačke pameti,” kako je nekoliko članova Skupštine Findacije za pomoć muslimanima Bosne s ponosom nazvalo Aerodrom Visoko.  Bilo je to 1. augusta ove godine i sve što se dešavalo nosilo je obilježje prvenca: po prvi put je Hasan Čangić ponudio bilo kakvu vrstu financijskog izvještaja, istina samo za 1997. godinu, uz ogradu da će se rasprava voditi na zatvorenom dijelu sjednice,” pišu “Dani.”

AVIONI, KAMIONI, HADŽIJE…

U izvještaju o radu BIO u periodu od 1997. do 1998. godine se navodi kako su u cjelosti završeni poslovi sudske registracije svih firmi u kojima Fondacija BIO, čiji je direktor, Tarik Balta, ima osnivački kapital. U sklopu Fondacije BIO se nalaze: Aerodrom Visoko, BIO-AIR i BP Trade.

U izvještaju o radu firme BIO-Turs se kaže kako je to agancija koja se bavi svim poslovima usluga u turizmu, a posebno prodajom avio-karata, turističkih aranžmana, ljetovanja, zimovanja.

Agencija je prva u povijesti naše zemlje realizirala ture sedmodnevnog odlaska na umru avionom za građane BiH (Sarajevo – Džida – Sarajevo). Agencija je učestvovala u avio-prevozu bosanskih hadžija (oko 700 putnika). Agencija svakodnevno prodaje avio-karte. BIO-turs prodaje turističke aranžmane za Maleziju, Tursku, Hrvatsku i Italiju,” kaže se u izvještaju agencije čiji je direktor Ahmed Mulaibrahimović.

BalkansBIO-AIR je domaća kompanija za avio-prevoz, 100 posto je u vlasništvu Fondacije BIO na čijem je čelu Tarik ČODIĆ.  (Ispravno je Tarik Dodić koji je inače bio vojni ataše u TurskoIntersantno, Hasan Čengić je sin mlinara iz Ustikoline, a Tarik Dodić je mlinarev sin iz Prnjavora. Tarik (Č)Dodić je danas direktor TV Al Jazeera Balkans. Kako je vojni ataše u Turskoj, pa direktor Čengićeve avio-kompanije dospio na mjesto direktora TV Al Jazeere Balkan, Bog Dragi zna(Dodić ima nešto sirotnjske kuće na Ilidži, a na svome Facebook profilu za 1. mart – Dan nevisnosti RBiH ove godine obratio se svom mrtvom Predsjedniku sa tekstuljkom u kojem kuka po onoj “Predsjedniče, da ustaneš, pa da vidiš šta nam uradiše!”  (op. I.H.)

U izvještaju o radu firme (Tarika (Č)Dodića) se kaže: Bio-Air je eksluzivni prevoznik bosanskih hadžija ove godine: Sarajevo – Džida- Sarajevo; oko 700 putnika. Bio-Air je prevozio i bosanske putnike na umru Sarajevo –Džida – Sarajevo – 5 tura.”

Bosanski transportni servis (BTS) čiji je direktor Midhat Limo, sa sjedištem u Visokom raspolaže sa oko 70 kamiona. Prema izvještaju o radu, “omjer transporta je 80% u međunarodnom saobraćaju, a 20% u odmaćem, uglavnom na relacijama: Hrvatska, Slovenija, Italija, Austrija, Mađarska, Njemačka, Holandija, Belgija…

BP Trade, firma za trgovinu na veliko i malo sa sjedištem u Sarajevu na čijem je čelu Husref Krpo u izvještaju o radu kaže: Svi radnici su zadržani na poslu, primaju plaću, u međuvremenu su plaće povećane i primljen jedan broj novih radnika.

U izvještaju o radu javnog preduzeća Visoko, čiji je director Kenan Jusufbašić, se kaže kako za konačnu izgradnju aerodrome treba ukloniti još 11 milona kubnih metara zemlje što svodi investiciju na oko 100 miliona dolara u prvoj fazi.

“Naš concept gradnje je dobio snažnu podršku ključnih političkih faktora u zemlji,” piše u izvještaju.

Član glavnog odbora SDA i direktor Bosanske investicione agencije Hasan Čengić je krajem oktobra 2000. godine iznenadio domaću javnost viješću o osnivanju Bosna Bank Internacional.

“Osnivački capital BBI je 60 miliona dolara. Uplaćeni  je dosegao 50 miliona maraka, čime je ova banka već od same registracije postala najjača privatna financijska institucija u zemlji. Treba li spomenuti da mendžament BBI kojeg uglavnom čine finacijski magnati sa arapskog poluotoka planira u seljedećih pet godina uvećati capital za 300 miliona maraka.” (Oslobođenje,” novembar 2000.)

PARE ZA ODBRANU POJELA MACA

“Državnim novcem sam raspolagao samo u periodu od februara 1996. do kraja novembra iste godine kada sam obavljao dužnost zamjenika ministra odbrane,” izjavio je Čengić novinaru i objasnio „da je učestvovao u poslovima koji su bili od koristi ovoj zemlji i da je raspolagao sredstvima donatora, ali da zato nema namjeru podnositi izvještaje institucijama u BiH.”

Na konstataciju novinara da se ipak radi o poslovima koji nisu bili transparentni, te da  bi BH-javnost trebala da zna o tome, budući da je novac bio upućen BiH, Čengić odgovara pitanjem: “Da li je neko provjeravao Karitas, Merhamet, Dobrotvor, pa i ekpozituru Soroša u Sarajevu?” (“Oslobođenje,” novembra 2000.)     

Tako je posredno Hasan Čengić rekao šta misli o novcu koji je doniran, a i o samoj državi. Državu vidi kao humanitarno društvo tipa Merhamet, a sebe kao čovjeka koji je odgovorniji stranim ulagačima, nego li institucijama BiH. Cijelu istinu o novcu vjerovatno nećemo nikada saznati. Međutim, izvjesno je da je ovo ekonomski ekvivalent želje da Bosnom vlada desetak moćnih porodica čijih pripadnika nije bilo u odbrani RBiH.

Borci su izgubili u miru, iako su pobjednici u ratu.

Postoje pouzdane informacije da je na privatnim računima “odabranih” ostalo oko 6 milijardi dolara u čekovima i oko tri milijarde dolara u gotovini, što je prema tadašnjem kursu iznosilo oko 20 milijardi DEM, za koje su uskraćeni branioci i građani RBiH.

Koliko je stvarno novca skupljeno vjerovatnio će ostati tajna, ali se Izetbegoviću omakla jedna izjava sredinom 1999. na osnovu koje se može prosuditi o kojoj količini se novca barem približno radi.

Da ne bi izgledalo kako govorim sa pozicije naknadne pameti, priložit ću intervju koji je 4. Oktobra 1999. godine objavljen u splitskom “Feral Tribune.” Autor inetrvjua je Miljenko Jergović

ALIJA JE IZDAJNIK – A NA ONAJ SVIJET JE OTIŠAO I KAO KRIMINALAC

Jergović: “Posljednji put smo razgovarali 1993. Morao sam vas tada čekati jedno pola sata da završite intrevju sa Christiane Amanpour, i činilo mi se da Vas ta žena gleda sa autentičnom fascinacijom. Od tada ste prešli put od vojskovođe do razočaranog čovjeka, ili možda nisam u pravu?

Halilović: Čini mi se da pojednostavljujete stvari. Mislim da je početkom 1993. situacija u kojoj se nalazaila Bosna i Hercegovina bila identična ili vrlo slična situaciji u kojoj se ta zemlja nalazi danas. Ni jedno pitanje koje je bilo uzrokom rata do danas nije riješeno, niti je otklonjeno. A sve što sam radio od septembra 1991. Do danas bila je borba za opstanak Bosne i Hercegovine i bosanskog naroda, tako da je taj razgovor s gospođom Amanpour i ovo što radim danas dio iste priče.

Nisam razočaran čovjek, a nažalost nemam se čemu pretjerano ni radovati. Zato što se ne predajem, formirao sam sa istmišljenicima političku stranku. Nadam se da se slažete da je to primjerenije nego da smo formirli diverzantske brigade.

ČENGIĆEVE PUŠKE – KUPLJENE PO DVJESTA PREPRODAVANE I PO HILJADU I PETSTO DEM

Jergović: Nakon što sam u „Danima“ pročitao naslov Vašeg intervjua koji glasi „Izetbegović je izdajnik, a mora dokazati da nije kriminalac“ pomislio sam da ste se halalili s životom…

Halilović: Ja njega odavno smatram izdajnikom, a ako ne položi račune o tome gdje je novac prikupljen za odbranu Bosne i Hercegovine kojim je raspolagao on i najuži krug njegovih suradnika, u tom slučaju moramo ga smatrati kriminalcem. To govorim otvoreno, a niti sam se uplašio, niti sam se halalio sa životom. Riječ je samo o mojoj ljudskoj obavezi jer sam od 1991. kada sam došao u Bosnu, dao sve što imam, ali zaista sve, pa ni sada ne mogu šutjeti. A ne mogu šutjeti ni zbog mojih boraca, ni zbog naroda koji me pita jesam li znao za sav taj novac koji je prikupljen. Da nam je dio tog novca stavljan na raspolaganje, ne bi bilo toliko žrtava u Bosni i Hercegovini, a rat bi trajao znatno kraće. Istina, nama je međunarodna zajednica uvela embargo, ali on bi bio gotovo beznačajan  da nam drugi krug embarga nisu uveli Tuđman i Boban. Ipak, najposaniji je bio Izetbegovićev embargo. Bio sam na čelu Armije BiH u vrijeme kada i po ciljevima i po sadržaju bila multietnička i bosanska i kada je sam Izetbegović govorio o „čudu bosanskog otpora2 Armje koja se sama naoružavala, dijelo  i oružjem koje smo prije rata po enormno viskom cijenama kupovali od Hasana Čengića i drugih ljudi iz Izetbegpvićevog  kruga, koji su puške kupovali po cijeni od sto do dvjesto maraka, a prodavali ih narodu po cijeni od osamsto do hiljadu i petsto maraka. Drugim, većim dijelom, Armija je došla do oružja putem ratnnog plijena, a trećim dijelom iz vojne proizvodnje koju smo organizirali na našem teritoriju. Da je Armija dobila novac koji je Izetbegpvić skupljao, danas bi Bosna i Hercegovina bila Republika Bosna i Hercegovina, bila država ravnopravnih naroda i građana. A mislim da je riječ zločin blaga ako je tačno da je toliki novac prikupljen, a da je cijela bosanska nacija, a pogotovo bošnjački narod, doživio tako strašnu kataklizmu.

Da je tim novcem kupljeno oružje, živjeli bismo u slobodnoj zemlji.

Jergović: Ali, ne čini li vam se da je Izetbegović brojku od deset milijardi maraka možda ispalio onako ofrlje kako se to u Sarajevu često čini?

Halilović: Samo on zna koliko je novca sakupljeno, mada je u intervjuu „Nacionalu“ bio decidan tvrdeći da se radi o deset milijardi maraka. Samim tim tragično je stanje u kojem se nalazi Alija Izetbegović, kao što je tragično stanje u kojem se nalazi bošnjački narod. Izetbegović od 1992. do danas (1999.) nikada i nijednoj od državnih institucija nije položio račune za skupljeni novac. Pri tome nije najvažnije radi li se o deset, devet ili sedam milijardi dolara. Mi možemo spekulirati o brojkama, ali je činjenica da je od 1992. činio sve da uništi institucije ove zemlje i stvori paralelnu vlast. Recimo, o onome što je prikupljeno 1992. nema nikakvog traga. Stanje na Vladinim donatorskim računima je bilo nula. Nema ni pfeninga. Istinu o novcu zna njegovo privatno ministarstvo financija, sastavljeno do Hasana Čengića, Salima Šabića, Mustafe Cerića, Bakira izetbegovića i Sudanca Fatiha El Hasanaina. Nakon dolaska Rasima Delića na čelo Armije, Izetbegpvić je bio darežljiviji, pa je tokom slijedeće dvije i po godine Armija ukupno potrošila sto miliona maraka, što je opet samo jedan posto od deset milijardi.

(Sefer Halilović: „Zavjera ili izdaja,“ tr. 234. do 239.)

(OPREMA TEKSTA – I. HALILOVIĆ)

Razgovor s povodom: Osnivač, general i prvi komandant ARBiH, Sefer HALILOVIĆ, predsjednik Bosanske Patriotske Stranke (BPS)

General Sefer Halilović: Nikada neće biti trećeg entiteta! Nikada niko ne može otuđiti ni jedan komadić državne teritorije Republike Bosne i Hercegovine, a Republika Srpska kao genocidna tvorevina nastala na udruženom zločinačkom pothvatu  što je potvrđeno na Svjetskom sudu pravde i na Tribunalu – će morati nestati sa lica zemlje.”

“Mi moramo vratiti profesora Boyla na čelo ekipe koja mora biti osnažena međunarodnim stručnjacima međunarodnog prava.”

“Oni koji su stavili Vučiću cvijet Srebrenice na rever, nisu znali šta rade, pa oprosti im Bože što nisu znali šta rade. Oni pak, koji su ih nagovorili na to, oni znaju šta rade i šta taj čin znači. Konačno, to je jedan diplomatski skandal koji može imati simbolično, ali nikako suštinsko značenje.  Suštinsko značenje može imati samo ono što je pravno dokazano i valjano”

“Svi ovi koji podilaze, koji tepaju neofašistima su njihovi saveznici.  A ovi kojima tepaju i podilaze su neofašisti. Oni imaju svoj program i svoj projekat koji nastoje sprovesti. Kradžić je rekao: „Ovo je nastavak Prvog srpskog ustanka i mi nećemo stati dok taj ustanak ne završimo.“ 

“Ni udruženi zločinački pothvat ni genocid nisu razmatrani u Dejtonu.  Da su razmatrani,  po međunarodnom pravu ne bi učesnici dogovora u Dejtonu mogli napraviti sporazum kakav su napravili”

“Jedno je sigurno – da ne treba nikakva suglasnost dejtonskog Predsjedništva i da spor na Svjetskom sudu pravde mogu voditi oni koji su ga i započeli.”

Poruka četničkom vojvodi Šešelju: “Ako ima muda ili petlju – neka dođe u Sarajevo!”

General u penziji, Sefer Halilović, osnivač i prvi komandant Armije Republike Bosne i Hercegovine, zalagao se za oslobođenje naše Domovine u njenim međunarodno priznatim granicama. Zbog toga je osptruiran uskraćivanjem financiranja odbrane države.

Smijenjen je od strane Alije Izetbegovića nelegalnom odlukom Predsjedništva države. Potom je na njega izvršen atentat u kojem su ubijeni njegova supruga Mediha i njen brat Edin Rondić. Nalogadavci i izvršioci atentata nisu bili Srbi niti Hrvati. Nalogodavci i izvršitelji nisu kažnjeni do danas.

Više o gen. Seferu Haliloviću na:

https://hr.wikipedia.org/wiki/Sefer_Halilovi%C4%87

Povod ovom razgovoru je šejtalnuk Bakira Izetbegovića sa Vučićem u cilju spašavanja RS nakon i pored toga što je proglašena krivom za genocid na Svjestkom sudu pravde i nakon što je njen prvi predsjednik Radovan Karadžić osuđen u Haagu za najteže ratne zločine i genocid.

Razlog za razgovor je i pokušaj Bakira Izetebgovića da uz pomoć sabotera tužbe na Svjetskom sudu – Sakiba Softića, otkloni svaku pravnu mogućnost za ukidanje RS i povratak Ustava Republike Bosne i Hercegovine, raznim lažima i podvalama koje lansiraju obojica. Sefer Halilović smatra da bi našu državu i nas najbolje pretstavljao prof. Francis A. Bojle na čelu advokatskog tima u kojem bi se našli najbolji svjetski pravni stručnjaci međunarodnog prava, kao i izvrsni advokati koji su njega branili na Tribunalu gdje je oslobođen svake krivice.

Nazvao sam gen. Halilovića jutros telefonom i on je ljubazno porazgovarao sa mnom.

***********************************************************************

SVOJIM STUDENTIMA PREDAJEM O VELIČANSTVENOJ ODBRANI BOSANSKIH GRADOVA KOJU SU VODILI SEFER HALILOVIĆ I JOVAN DIVJAK: TA VOJNA VJEŠTINA SE MORA IZUČAVATI  NA WEST POINTU

Prof. Dr. Francis A. Boyle, prvi zastupnik Tužbe RBiH protiv SRJ – Srbije i Crne Gore za agresiju i genocid – o Seferu Haliloviću:

„Da! Svake godine predajem mojim studentima o veličanstvenoj odbrani bosanskih gradova koju su vodili Sefer Halilović i Jovan Divjak.  To bi trebalo izučavati na West Pointu – šta sve može učiniti realna građanska Armija bez posjedovanja teškog naoružanja.“

***********************************************************************
Ibrahim Halilović:  Prof. Boyle kaže da svoje studente podučava veličanstvenoj obrani Bosne i bosanksih gradova koju ste organizirali kao osnivač i prvi komandant Armije RBiH. Hoćemo li dozvoliti Bakiru Izetbegoviću da u dogovoru sa Vučićem te gradove otme, kao i čitavu državnu teritoroiju RBiH, što u konačnici vodi ka muslimanskoj fildžan-državi i nestanku Bošnjaka? Šta Vi generale Haliloviću mislite o tom scenariju kao prvi čovjek linije odbrane države koju sada hoće da nam otmu i unište? Prilika za još jedan korak u tom pravcu im se ukazuje u Mostaru 12. aprila kada se Izetbegović sastaje sa Vučićem?
General ARBiH Sefer Halilović:  Nikada neće biti trećeg entiteta! Nikada niko ne može otuđiti ni jedan komadić državne teritorije Republike Bosne i Hercegovine, a Republika Srpska kao genocidna tvorevina nastala na udruženom zločinačkom pothvatu  što je potvrđeno na Svjetskom sudu pravde i na Tribunalu – će morati nestati sa lica zemlje.

Prema tome, država Bosna i Hercegovina će se vratiti na svoj ustavno-pravni poredak i  jedino mogući državni oblik i okvir – a to je Republika Bosna i Hercegovina u njenim međunarodno priznatim granicama.

I. Halilović:  Kako komentirate ovaj šejtanluk Bakira Izetbegovića i Vučića – tu dreku koju javno dižu jedan na drugog, a tajno se dogovaraju o cementiranju rezultata genocida, čak i u Srebrenici prilikom obilježevanja 20. obljetnice genocida – kojeg Vučić osporava, a u isto vrijeme biva zakićen Cvijetom Srebrenice. Pozvan je i u Banja-Luku na otvaranje Ferhadije.

General Sefer Halilović: Oni koji su stavili Vučiću cvijet Srebrenice na rever, nisu znali šta rade, pa oprosti im Bože što nisu znali šta rade. Oni pak, koji su ih nagovorili na to, oni znaju šta rade i šta taj čin znači. Konačno, to je jedan diplomatski skandal koji može imati simbolično, ali nikako suštinsko značenje.  Suštinsko značenje može imati samo ono što je pravno dokazano i valjano.

Čitav jedan tim ljudi radi na na iznalaženju puta kako da se vratimo na Svjetski sud pravde i da dokažemo  da je ovo što se u Bosni dogodilo bio udruženi zločinački pothvat kojom prilikom je počinjen genocid na kojem je stvorena Republika Srpska. 

Ni udruženi zločinački pothvat ni genocid nisu razmatrani u Dejtonu.  Da su razmatrani,  po međunarodnom pravu ne bi učesnici dogovora u Dejtonu mogli napraviti sporazum kakav su napravili.  Međutim, oni su prešutjeli i udruženi zločinački pothvat i genocid, iako su znali da su se dogodili. Svi su znali, ali su te najvažnije činjenice prešutjeli da bi nam podvalili.  To je potpuno jasno. I, vjerujte, niko više ne može napraviti ni jedan korak u spašavanju RS i Dejtona.

I. Halilović: Profesor Francis A. Boyle je 1993. na osnovu Odluke legalnog i legitimnog Predsjedništva RBiH pokrenuo proces na Svjetskom sudu pravde protiv SRJ – Srbije i Crne Gore – za agresiju i genocid. Njega  je SDA kao vrhunskog stručnjaka za međunarodno pravo 1994. odstranila iz našeg našeg tima nakon što je Tihić prodao našu Tužbu, a Sakib Softić, njen zastupnik, sabotirao je na svaki mogući način. Ipak, nisu mogli ukinuti sudske odluke koje je prof. Boyle već dobio i na osnovu kojih je Sud presudio da je RS kriva za genocid, kao i Srbija zbog njegovog nesprečavanja.  Ogradili su se od prof. Boyla šutnjom. Bio je spreman da taj međudržavni spor besplatno dovede uspješno do kraja i ukine RS. Nudio je svoje savjete advokatskom timu, predlagao da traže od Suda da suđenje traje najmanje šest sedmica, a ne kako je Softić tražio – manje od tri sedmice. Savjetovao je da se izvedu svjedoci na sud u dokaznom postpuku, što su Tihić i Softić odbili, kako bi sačuvali RS. I pored svih poniženja koje je doživio kao vrhunski ekspert za međunarodno pravo i naš osvjedočeni prijatelj, prof. Boyle je i danas spreman da se angažuje na Svjetskom sudu kako bi najzad dokazao da je genocid počinjen u svim krajevima naše države i kako bi konačno ukinuli RS i vratili ustavno-pravni poredak RBiH. Osobno mislim da taj zahtjevan pravni posao ne može niko bolje uraditi od prof. Boyla i mi moramo učiniti sve da se odstrani Sakib Softić iz pravnog tima, čime će biti onemogućen utjecaj Bakira Izetbegovića na rad toga tima.

General Sefer Halilović: Dakle, oko tog pitanja kao i oko prava da pokrene Tužbu, ko ima pravo da ponovo podnese Tužbu – ko ima pravo da zastupa našu državu na Svjetskom sudu, vodi se žustra polemika u Bosni i Hercegovini. Plasira se više mogućih varijanti.

Jedno je sigurno – da ne treba nikakva suglasnost dejtonskog Predsjedništva i da spor mogu voditi oni koji su ga i započeli.

Ostavite mi sedam do deset dana kako bih obavio neke konsultacije u vezi s tim, pa da se ponovo čujemo – da vidimo šta možemo učiniti da bi prof. Boyla vratili na čelo našeg advokatskog tima koji će pred Međunarodnim sudom pravde tražiti ukidanje Republike Srpske i vraćanje Republike Bosne i Hercegovine.

I. Halilović:   Od nekih ljudi koji su bliski halki Bakira Izetbegovića dopiru glasovi kako je ucijenjen. Od koga i kako ne znam, ali bih mu lično poručio još jednom da u moje ime ne može sklapati nikakve poslove sa Vučićem na štetu i države i njenih građana, a Bošnjaka prvenstveno, niti izjavljivati u ime svih Bošnjaka da je RS neupitna.  Ako ima kakve dugove prema nekome neka ih se oslobađa sam, kako zna i umije, ali ne preko naših leđa i naše države.

General Sefer Halilović: Da, da!

I. Halilović:  Šta se može uraditi da bi isključili Sakiba Softića iz tima i onemogućili B. Izetbegovića da spriječi uklanjanje RS i vraćanje RBiH? Mislim da se to može ostvariti javnim i opravdanim žestokim pritiskom na njih. Jedan od mogućih načina je i peticija u cilju prikupljanja potpisa građana koji zahtijevaju povratak prof. Boylea na čelo našeg zastupničkog tima na Svjetskom sudu.

General Sefer Halilović: Moj prijedlog je da idemo s Peticijom. Mi moramo vratiti profesora Boyla na čelo ekipe koja mora biti osnažena međunarodnim stručnjacima međunarodnog prava.

Ja sam konsultovao nekoliko mojih advokata koji su mene branili na Tribunalu u Haagu.  Oni su izvanredni profesionalci, sjajni pravni stručnjaci. Rekli su mi da garantiraju da na Svjetskom sudu pravde mogu napraviti dobar posao za nas i našu RBiH. Dakle, prof. Boyle na čelu tima koji treba ojačati stručnjacima međunarodnog prava kako bi pomogli profesoru Boyleu . Oni će zajedno vrlo lahko dokazati da ima elemenata da Svjetski sud presudi da su Srbija i Crna Gora učesnici u genocidu i da je Republika Srpska nastala na udruženom zločinačkom projektu i genocidu. Kao takva, RS mora nestati sa geografske karte i političke scene.

I. Halilović: Na našoj strani su sve međunarodne konvencije, Bečka o međudržavnim ugovorima, Konvencija o sprečavanju i kažnjavanju genocida, Povelja UN, Ustav RBiH, presude na Svjetskom sudu i Tribunalu za genocid. Dokaza za genocid ima i previše, nažalost.

General Sefer Halilović: Imamo u vidu da oni u Dejtonu nisu uopće razmatrali ni Prijedor, ni Tomašicu, ni Srebrenicu, ni genocid ne samo u Srebrenici, nego bilo gdje u Bosni, kao da se ništa nije dogodilo.  Oni koji su tamo bili i pregovarali – svi su znali šta se dogodilo. Znali su za Prijedor, Ključ, Bratunac, Žepu, Zvornik, Sarajevo.

Oni su te jako važne činjenice namjerno sakirili.

Taj sporazum u Dejtonu je pravljen bez uzimanja u obzir teških ratnih zločina i genocida.

Ne možete pregovarati o nečemu, o sudbini države, a praviti se blentavi da niste znali za zločine i genocid. Dokaza ima i bez presude Karadžiću. Ima! Ima, jako puno!

 I. Halilović: Svjedoci smo svakodnevnog kršenja tog ilegalnog ustava koji je ustvari samo jedan dio Mirovnog sporazuma. Nisu provedeni ni Aneks VII o povratku izbjeglica, niti ko poštuje Aneks IV koji nikada nije ni usvojen u Skupštini Republike BiH. Dodik zabranjuje rad državnih pravosudnih organa na okupiranom dijelu kojim on vlada, a niko ne proglašava taj ništavni ustav nevažećim, niti traži povratak RBiH, za što postoji pravna podloga i u Ustavnom zakonu kojeg je 12. decembra 1995. potpisao Miro Lazović, predsjednik Skupštine. Na osnovu tog Zakona imamo pravo odmah vratiti ustavno-pravni poredak RBiH u slučaju da Dejtonski mirovni sporazum ne funkcionira…

General Sefer Halilović: … onda stupa na snagu Ustav Republike Bosne i Hercegovine. Nije sproveden Aneks četiri, Aneks sedam i niz drugih stvari. Prema tome, na snazi mora biti Ustav Republike Bosne i Hercegovine.

Vidite – Dejton je bio kao švedski stol sa kojeg je svako od nacionalistilkih elita uzeo ono što mu je odgovaralo. Ono što ne odgovara – to su stavljali u stranu. Kratko rečeno, treba se pozvati na Ustvani zakon kada se procijeni da je došao trenutak i na osnovu spomenutog Ustavnog zakona vratiti Republiku Bosnu i Hercegovinu.

I. Halilović:  Mnogi, pa čak i profesor Boyle, spominju nekakav novi ustav.

General Sefer Halilović: Ni govora o nekakvom novom ustavu. Mi imamo Ustav Republike Bosne i Hercegovine i taj Ustav moramo vratiti na osnovu naših neotuđivih prava. Kada ga vratimo, možemo ga poboljšavati i popravljati. 

I. Halilović:  Četničke horde marširaju Bosnom, prijete novim genocidom i istrebljenjem muslimana Bošnjaka. U isto vrijeme Tužilaštvo hapsi Vaše komandante odbrane naših gradova. Informiran sam iz vjerodostojnih izvora da traje hajka i na Vas. Pokušavaju Vam opet nešto napakovati, da vas ponovo uhapse, kad već nisu uspjeli da Vas ubiju i strpaju na robiju po presudi u koju su se uzdali da će biti donesena na Tribunalu…

General Sefer Halilović: (uz grohotan smijeh) Ne mogu mi ništa!

Problem je što su neofašisti na vlasti u Srbiji i Republici Srpskoj. Prema tome, oni čine sve da poražene snage u Drugom svjetskom ratu reafirmišu kao patriote i da ih stave u red antifašista, što je naravno nemoguće. Istoriju ne možete izmišljati, ona je takva kakva je. Istorija se dogodila. Dakle, u Srbiji i Republici Srpskoj su na vlasti neofašiti i mi imamo problem sa neofašizmom koji je vrlo bučan i koji međunarodna zajednica, nažalost – toleriše.

I. Halilović:  Dopuštaju ga i naši političari i ulema. Ulema baca pod noge Vučiću vlastitu Fetvu o genocidu u Srebrenici, i to baš u Srebrenici ljetos na mjestu zločina i genocida, a evo i pozivom Dodiku i Vučiću na otvaranje Ferhadije džamije u Banjoj Luci koju su neofašisti i srušili, a čiju politiku njih dvojica slijede.

General Sefer Halilović: Svi ovi koji podilaze, koji tepaju neofašistima su njihovi saveznici.  A ovi kojima tepaju i podilaze su neofašisti. Oni imaju svoj program i svoj projekat koji nastoje sprovesti. Kradžić je rekao: „Ovo je nastavak Prvog srpskog ustanka i mi nećemo stati dok taj ustanak ne završimo.“ 

Prema tome – neofašizam u Srbiji, neofašizam u Republici Srpskoj je na sceni i mi s tim neofašizmom imamo problem. Svi oni koji tepaju i dodovoravaju se neofašistima su njihovi saveznici koji im u tome projektu pomažu.

I. Halilović:  Činjenica je da su neofašisti i njihovi saveznici preuzeli stvar u svoje ruke, sudbinu države i njenih građana.

General Sefer HALILOVIĆ: Ja nisam pesimista u tom pogledu. Mi imamo dovoljno snaga da se suprotstavimo neofašistima i njihovim pomagačima i moralno i intelektualno i na svaki drugi mogući i potreban način.

I. Halilović:  Prije nekoliko dana Šešelj je izjavio da će prošetati Sarajevom koje je njegov rodni grad. Ustvrdio je Sarajevo bilo i da će biti glavni grad Srbije. Šešelj sigurno zna dosta o projektu završetka Prvog srpskog ustanaka – koji se ne može završiti bez uništenja Bošnjaka-muslimana i Bosne kao države.

General Sefer Halilović  (uz grohotan smijeh): Šešelj! (smijeh): Šešelj ima, ja bih rekao smisla za humor, ali on je jedan veliki neofašista. I kukavica. Ako ima muda ili petlju – neka dođe u Sarajevo!

Eto, to je moja poruka Šešelju.

Ako je muško – neka dođe! 

I. Halilović: Hvala veliko na ovom razgovoru!

General Sefer Halilović: Hvala i Vama na pozivu!

***

Potpišite peticiju za povratak prof. Boyla na čelo advokatskog tima koji će zastupati RBiH na Svjetskom sudu Pravde u sporu protiv Srbije i Crne Gore za agresiju i genocid

na ovom linku.

http://www.onlinepeticija.com/boyle_na_elo_advokatskog_tima_u_sporu_protiv_srbije_na_icj

Matematički je lahko dokazati kako je Bakir Izetbegović, predsjednik SDA i član Predsjedništva dejtonske BiH – jedan obični lažov, sarajevski varalica i šibicar, inače rodom iz Baograda. Ko laže, tj i krade – stara je izreka. 

U predzibornoj kampanji uoči oktobarskih uzbora 2014.,  Bakir Izetbegović je obećao da će on i njegova SDA zaposliti stotinu hiljada radnika. (100.000)

Izebegovićev mandat traje četiri godine, to jeste 1.425 dana.

Da bi ispunio obećanje – on bi morao svakodnevno zapošljavati oko 71 radnika danevno.

Za godinu i po dana koliko je prošlo od izbora u oktobru 2014., do sada je trebao zaposliti 38.000 radnika.

Koliko je zaposlio?

Koliko znam, Bakir izetbegović se zadeverao  oko antdržavnih i antibošnjačkih koalicija i raspodjeli lahkog  izbornog plijena.

Svome dojučerašnjem ljutom neprijatelju, koji je trenutno onkraj brave, ponudio je švedski stol – neka bira najbolje fotelje za SBB-ovce kako bi se i Bakir i Ščepo održali na vlasti i spasili suda i robije. Šćepu je šćepalo, a pajdo se još otima. Dokle?

Bakir Izetbegović je ipak uradio nešto na zapošljavanju, ne treba dušu gubiti.

Svoju suprugu Sebiju koja je inače bila zaposlena, zaposlio je na bolje mjesto, kako  bi ona uz njegovu pomoć dohakala zdravstvu makar u jednom dijelu dejtonske Bosne.

Stara je izreka: „Ko laže taj i krade.“

O tome da li Bakir zaista i koliko krade – neka posvjedoči Šćepin „Avaz“ i video o vreći zlata za Izetbegoviće od pomoći prikupljene u Turskoj za obranu zemlje.

General Sefer Halilović, koji je sa ARBiH pokušao obraniti čitavu zemlju, a za obranu ARBiH dobila šaku maraka, tvrdio je da je Alija Izetbeović veleizdajnik jer mu nije dopustio osloboditi zemlju.

Na Halilovića je izvršen  atentat, ubijeneni mu supruga i šura. U Sarajevu mu je napakovan Haag, koji je presudio da nije kriv.

Hajka ne perstaje ni danas.

General Halilović je javno poručivao Aliji Izetbegoviću da će ga smatrati  kriminalcem ako ne dokaže gdje je potrošeno dest milijardi DM koje su prikupljenje za obranu RBiH. Nije dokazao!

Ni Bakir ne može dokazati odakle mu toliko bogatstvo, niti može osporiti onaj „Avazov“ video. Možda je ucijenjen pa radi to što radi – izdaje i državu i narod, a i Din.

Bakir Izetbegović je najskuplji ako opstaje na pozicijama koje obnaša.

Ipak, treba mu na vrat natovariti Tužilaštvo  – pa neka ga goni ako i samo nije korumpirano i velikosr
psko – to jeste Bakirovo.

S Bogom  – kako Bakir nađe.

Za sada Bakir može obmanjivati naivne Bošnjake koji  pristaju na laži, otimačinu, munafikluk – zaklinjanje u  Mushaf na jednoj, a handžar u drugoj ruci.

Ne bih rekao da su to Bogougodna djela, a Allah  najbolje zna!

Prof. Boyle ga je javno optužio da je suučesnik genocida jer je doveo četničkog vojvudu u Srebrenicu.

Od nas poniženih, opljačkanih, prezrenih, beznadnih i obezglavljenih Bakirovih zatočenika – srpskog roblja – zavisi hoćemo li trpjeti na leđima takvog jednog lažova, šibicara i prodanu dušu, srebroljupca i srboljupca.

Ni od koga drugog, osim nas ne zavisi dokle će Bakirova gorjeti.

Bedrudin Gušić, slobodni banjalučki i bh. novinar i publicist u egzilu:

“Iako sam bio kredibilan svjedok za Haški tribunal, niko me nije pitao hoću li svjedočiti i po tužbi Islamske zajednice protiv Rs-a za rušenje svih 16 banjalučkih dčamija.”

“Svaki moj sugrađanin, uključujući i mene samoga, može i treba podnijeti tužbu protiv Republike srpske i konretnih dužnosnika tadašnjeg banjalučkog SDS-a, pripadnika VRS i policije koji, ne samo da nisu sprječavali likvidacije muslimana i katolika, nego su ih čak podsticali i sudjelovali u njima.”

“I onda, nakon ovakvih iskustava često mi se mota, onako hipotetički, po glavi ovakvo pitanje samome sebi: da li bih ja, nakon svega što sam doživio ja i moji brojni sugrađani u Banja Luci ranih 90-tih, učinio isto to što su učinili trojica mojih Gušića i ostalih 70-ak tada uglednih banjalučkih muslimana novembra 1941? Odgovaram samome sebi: “Bih, učinio bih to isto, pored svega!”

“Na otvorenje Ferhadije iz moralnih, etičkih i principjelnih razloga, neću ići kao građanin, a eto, nisam pozvan niti kao bivši predsjednik Odobra Islamske zajednice. Moram štititi integritet funkcije koju sam obnašao, kada već oni to ne čine.  Druga stvar – meni nije mjesto tamo pokraj tipova kao što su Vučić i Dodik. Uz svo poštovanje prema nekim drugim gostima i prisutnima, bit će to u jednom dijelu i – bal vampira!”

“Ne da nisam zadovoljan vjerskim životom na lokalnom nivou u izbjeglištvu, nego sam čak sam razočaran, ogorčen.”

Bedrudin Gušić je dugogodišnji slobodni banjalučki i bh. novinar i publicist. Napisao je bezbroj tekstova za mnoge naše novine i časopise u zemlji i dijaspori, te portale. Jedan je od prepoznatljivih boraca za Republiku Bosnu i Hercegovinu, za Istinu i Pravdu i dosljedan temeljnim principima novinarskog zanata. Poznat dijelu bh. javnosti i kao autor dokumentarnog filma PRIČA O BANJALUČKIM DŽAMIJAMA, te feljtona u Evropskom izdanju Oslobođenja ŽIVOT I SMRT U OKUPIRANOJ BANJA LUCI. U svome novinarskom opusu specijalizirao se za intervjue, a do danas ih je načinio i objavio 784. 

E pa kad je tako, kada stalno Ti pitaš i zapitkuješ druge, e onda dozvoli,  da i ja Tebe nešto pripupitam!

Eglenisali: Ibrahim HALILOVIĆ i Bedrudin GUŠIČ

Halilović: Prošle godine je Ustavni sud dejtonske BiH oslobodio tzv. RS od odgovornosti za rušenje džamija u Banjoj Luci. Ti si u vrijeme rušenja 16 banjalučkih džamija bio u Banjoj Luci, konkretnije predsjednik Odbora Islamske zajednice. Svjedočio si u mnogim  medijima i riječju i slikom i video zapisima o rušenju tih džamija, a Tvoje fotografije srušene Ferhadije su obišle čitav svijet. Nedavno su Oslobođenje i FTV objavili izvještaje u kojima ne navodi ko je srušio banjalučke džamije. Možeš li nam Ti posvjedočiti iz prve ruke ko je zaista srušio banjalučke džamije, ako možda nisi imao prilku svjedočiti na sudu?

Gušić: To i ptice na grani znaju: svih 16 banjalučkih džamija su u vremenu od 9. aprila 1993. do 9. septembra iste godine srušile ili spalile vojne snage Karadžićevih Srba, uz potporu pripadnika Centra službi bezbjednosti Banja Luka (policije), te uz snažnu medijsku potporu tadašnjeg “Srpskog glasa”, Televizije i Radija Banja Luka, te uz političku podršku svih lokalnih srpskih dužnosnika, a naravno i onih na Palama. U svrhu ilustriranja gornje tvrdnje navodim samo ovaj primjer: u noći 7. maja 1993., nakon što su četnici srušili Ferhadiju i Arnaudiju, zvali su me iz SUP-a da dođem na razgovor. Pokušavao sam izbjeći ali objektivno nisam imao izbora. Bilo je oko 21:45 h. Otišao sam i tamo me je čekalo 15-ak njihovih policajaca i jedan u civilu. Tog su mi predstavili kao Branka Gudala – navodno istražnog suca u navodnoj istrazi rušenja spomenutih najpoznatijih banjalučkih džamija. Pokazali su mi papir kojeg su nazvali Rješenjem o potrebi rušenja oštećenog minareta Ferhadije (nisu ga uspjeli srušiti prethodne noći skupa  sa džamijom) kojeg je kao potpisala kao neka njihova komisija. Pitao sam ih zašto to meni pokazuju, a oni su odgovorili da to čine “jer sam predsjednik Islamske zajednice…” i kao hoće da time postignu nekakav legalitet u činu rušenja preostalog minareta. Upozoravao sam ih da to ne čine, ali sve je to bilo izlišno. Vratio me kući njihov čovjek (bio prošao policijski sahat) oko ponoći. Pola sahata nakon toga, snažna eksplozija koja, kao da je i mene raznijela, dala mi je na znanje da su učinili najavljeni novi zločin.

Svjedočio sam za Haški tribunal tri puta zbog rušenja banjalučkih džamija, odnosno u tri predmeta. Dvojica od trojice protiv kojih sam svjedočio su pravosnažno osuđeni na višegodišnje robije, dok je treći umro u Hagu. Međutim, iako sam bio kredibilan svjedok za Haški tribunal, niko me nije pitao hoću li svjedočiti i po tužbi Islamske zajednice protiv Rs-a za rušenje svih 16 banjalučkih dčamija. A samo dvojica su bila najbliži svjedoci tih zločina: rahmetli muftija Ibrahim ef. Halilović i ja. Spor je na Ustavnom sudu BiH, kao što je poznato, Islamska zajednica izgubila.

Halilović: Kao što si već naglasio, Ti si u vrijeme rušenja banjalučkih džamija bio predsjednik Odbora Islamske zajednice Banja Luke za vrijeme srpske strahovalade, ubojstava, ranjavanja te progona banjalučkih muslimana i katolika koji su istjeravani s posla i kojima je otimana imovina. Imajući u vidu odredbe Konvencije o sprečavanju i kažnjavanju genocida, da li postoje razlozi za tužbu lokalnih vlasti SDS-a za genocid u Banjoj Luci.

U BANJOJ LUCI NIJE BILO RATNIH DEJSTAVA, ALI JE POČINJEN GENOCID I URBICID

Gušić: Da, u Banja Luci je ubijeno nekoliko stotina civila (tačne podatke posjeduje Banjalučka biskupija i Caritas), bilo u svojim domovima, na ulici ili na prinudnom radu pri kopanju rovova ispred prvih linija fronta. U skladu sa članom I i II Konvencije o sprječavanju i kažnjavanju zločina genocida od 9. decembra 1948., i ova ubojstva banjalučkih Muslimana (Bošnjaka) i Hrvata se mogu smatrati zločinima genocida. Svaki moj sugrađanin, uključujući i mene samoga, može i treba podnijeti tužbu protiv Republike srpske i konretnih dužnosnika tadašnjeg banjalučkog SDS-a, pripadnika VRS i policije koji, ne samo da nisu sprječavali likvidacije muslimana i katolika, nego su ih čak podsticali i sudjelovali u njima. I, veoma je važno reći, kako u slučaju rušenja banjalučkih džamija, tako i ovih ubojstava i drugih zločina nad banjalučkim Bošnjacima i Hrvatima – u Banja Luci nije bilo ratnih dejstava.

Halilović: Trojica Tvojih rođaka – Gušića, su bili potpisnici Rezolucije banjalučkih muslimana upućene novembra 1941. poglavniku Paveliću o zaštiti pravoslavaca-Srba od ustaškog progona. Za takvo što je tada letjela glava. To su svijetli primjeri anatifašistikog otpora nezabilježeni u to doba igđe u toj križarskoj Europi. Taj humani komšijiski čin su očito zaboravili banjalučki Srbi i na najgori način uzvratiili Banjalučanima – muslimanima. Kakva su Tvoja iskustva u vezi s tim?

PONOSAN SAM MA SVOJE ROĐAKE KOJI SU 1941. USTALI U OBRANU KOMŠIJA PRAVOSLAVACA OD USTAŠKOG TERORA. IAKO SU NAM  NJIHOVI SUNARODNICI VRATILI NA NAJAGORI NAČIN – ZLOČINOM, I JA BIH BEZ DVOUMLJENA POSTUPIO KAO MOJI ROĐACI 1941.

Gušić: Ponosan sam na svoje rođake i na ostalih 70-tak mojih sugrađana. Da, letjela je zbog toga glava i neke banjalučke muslimanske su i odletjele nakon tog čina. Sjetio sam se te Rezolucije veoma često u vrijeme moga bitisanja u Banja Luci pod četničkom okupacijom (a bio sam do 7. novembra 1994.). Da, neke komšije Srbi nam jesu uzvratili na najgori mogući način, a neki su samo – šutjeli. Razumijem i njihov eventualni strah od odmazde, ali jednostavno u Banja Luci nije bilo organiziranog otpora banjalučkih Srba naspram terora i svih drugih zločina, uključujući i progon 80-ak hiljada banjalučkih Bošnjaka i Hrvata. Nisu digli svoj glas protiv toga. A moji rođaci i sunarodnjaci pola stoljeća
ranije – jesu. I onda, nakon ovakvih iskustava često mi se mota, onako hipotetički, po glavi ovakvo pitanje samome sebi: da li bih ja, nakon svega što sam doživio ja i moji brojni sugrađani u Banja Luci ranih 90-tih, učinio isto to što su učinili trojica mojih Gušića i ostalih 70-ak tada uglednih banjalučkih muslimana novembra 1941? Odgovaram samome sebi: “Bih, učinio bih to isto, pored svega…”! Uporište za to nalazim u vjeri koju slijedim – Islamu, moralnim i etičkim komponentama moga bića, te, valjda, i kućnom odgoju!

ISLAMSKA ZAJEDNICA ZABORAVILA ACU RAVLIĆA I ANTU ĆOSIĆA – PUBLICISTE KOJI SU SVJEDOČILI ISTINU O FERHADIJI 

Halilović: Dan kada su muslimani Banje luke doživjeli ubojstvo svoga “Bijelog labuda” – Ferhadije, 7. maja 1993., proglašen je Danom džamija. Ferhadija džamija je uz ostale banjalučke džamije, ponovno uzgor, u svoj svojoj ljepoti i raskoši, kao neprikosnoveni stožer Šeher- Banje Luke. I Ti si bio uključen u poslove obnove s obzirom na to da si odmah po rušenju spašavao što se spasiti moglo – vrijedne fragmente, zajedno sa rahmetli muftijom Banjalučkim Ibrahimom ef. Halilovićem te rahmetli  gospođom Sabirom Husedžinović, iz Zavoda za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog naslijeđa u Banjoj Luci?

Gušić: Prvo, u sklanjanju vrijednih fragmenata srušene Ferhadije osim nas, koje si naveo, sudjelovali su i brojne naše džematlije te građani Banja Luke kojima je Ferhadija također bila na srcu. Nisam bio uključen ni na koji način u procesu obnove, kao što nije bila ni rahmetli Sabira Husedžinović, ekspert za osmansku arhitekturu, pregalac, entuzijasta, patriota. Ona mi je to sama potvrdila u povodu jednog našeg susreta u Sarajevu od prije 10-ak godina, suznih očiju! A ja jesam bio uključen u procesima skupljanja donacija za obnovu Ferhadije ovdje u Americi.Jedan od onih pravih Banjalučana, rahmetli Aco Ravlić, je plakao na ruševinama džamije Ferhadije. Kasnije je u izbjeglištvu u Hrvatskoj pripremio vrlo lijepu i fotografijama ilustriranoj monografiji “Banjalučka Ferhadija – ljepotica koju su ubili”. Posjedujem vrijedni primjerak te izuzetne monografije svjedočenja – koja je ujedno teška javna osuda toga strašnog barbarizma. Aco je na Onom Svijetu, neka mu je rahmet duši i neka mu Dragi Bog podari džennet za njegova ljudska djela, pa i za tu Monografiju o Ferhadiji. Imaš li informacija da li je IZ možda otkupila koji primjerak? Bilo bi zgodno da baš tu Acinu Monografiju dijeli kao poklon uzvanicima na otvaranju obnovljene Ferhadije, zar ne?

Halilović: Jedan od onih pravih Banjalučana, rahmetli Aco Ravlić, je plakao na ruševinama džamije Ferhadije. Kasnije je u izbjeglištvu u Hrvatskoj pripremio vrlo lijepu i fotografijama ilustriranoj monografiji “Banjalučka Ferhadija – ljepotica koju su ubili”. Posjedujem vrijedni primjerak te izuzetne monografije svjedočenja – koja je ujedno teška javna osuda toga strašnog barbarizma. Aco je na Onom Svijetu, neka mu je rahmet duši i neka mu Dragi Bog podari džennet za njegova ljudska djela, pa i za tu Monografiju o Ferhadiji. Imaš li informacija da li je IZ možda otkupila koji primjerak? Bilo bi zgodno da baš tu Acinu Monografiju dijeli kao poklon uzvanicima na otvaranju obnovljene Ferhadije, zar ne?

Gušić: Kada god imam priliku, javno se sjetim pokojnika Ace Ravlića i Ante Ćosića koji su se ponajviše od svih Banjalučana u drugoj polovici prošloga stoljeca, svaki na svoj način, divili Ferhadiji i taj svoj odnos prema Ljepotici – dokumentirali bezbroj puta. S obojicom sam bio blizak do posljednjeg njihov

og izdaha. Pokojni Anto je čak stanovao u istoj ulici u kojoj sam i ja, sa porodicom. Ostao sam u kontaktima sa suprugama i pokojnog Ace i pokojnog Ante, te sa njihovom djecom. Dakle, imam izvornu i svjezu informaciju da se za Acinu Monografiju do sada nije interesirao Medžlis IZ-e Banja Luka niti Banjalučko muftijstvo. A, kao što si podvukao, bila bi prava prilika da se ista dijeli brojnim stranim uzvanicima u povodu otvaranja Ferhadije, 7. maja ove godine. Tim prije, što ta Monografija ima i sažetak/summary na engleskom jeziku.

IAKO PREDSJENDIK ODBORA ISLAMSKE ZAJENDICE KADA JE FERHADIJA SRUŠENA, NITI SAM ZVANIČNO POZVAN, NITI ĆU PRIVATNO IĆI NA OTVOR FERHAIDJE – IZ MORALNIH, ETIČKIH I PRINCIPJELNIH RAZLOGA – ČAST NEKIM ZVANICAMA, ALI BIĆE TO DIJELOM BAL VAMPIRA

Halilović: Islamska zajednica je već uputila pozivnice Miloradu Dodiku i Aleksandru Vučiću da svojim prisustvom uveličaju svečanost otvaranja Ferhadije. Jesu li Tebe pozvali na otvorenje Ferhadije? Ako jesu, hoćeš li ići s obzorom na to da će među počasnim gostima biti Vučić i Dodik?

Gušić: Dok nas dvojica razgovaramo za javnost, dijeli nas mjesec dana od otvorenja Ferhadije. Do danas nisam dobio nikakvu pozivnicu da prisustvujem tom svečanom cinu. Da se odmah razumijemo: ne treba meni pozivnica kao građaninu Bedrudinu Gušiću, nego kao bivšem predsjedniku Odbora Islamske zajednice Banja Luka, od 21. maja 1992 do 7. novembra 1994. I ne treba meni, čak ni kao bivšem predsjedniku OIZ-e Banja Luka, avio-karta u dva smjera, ne, nije riječ o tome. Kao što treba pozvati i moga prethodnika Ejuba Prilipliju, te one poslije mene – Rešada Salihovića i Kasima Mujičića. Dakle, u pitanju je njihov odnos prema funkciji predsjednika Odbora Islamske zajednice/Medzlisa, ma ko to i kada bio. Jer, i oni će sutra biti bivši i ovim gestom uče svoje sljedbenike da i oni njih zaborave u ovakvim i sličnim prilikama. Izgleda da su se oni u današnjem Medžlisu IZ-e Banja Luka te aktuelni muftija Osman ef. Kozlić postavili tako kao da sve počinje od njih i završava s njima. Na otvorenje Ferhadije iz moralnih, etičkih i principjelnih razloga, neću ići kao građanin, a eto, nisam pozvan niti kao bivši predsjednik Odobra Islamske zajednice. Moram štititi integritet funkcije koju sam obnašao, kada već oni to ne čine. Druga je stvar da li je meni mjesto tamo pokraj tipova kao što su Vučić i Dodik. Uz svo postovanje prema nekim drugim gostima i prisutnima, bit će to u jednom dijelu i – bal vampira!

Halilović: Kao izbjeglica u USA, obavio si hadž. Sigurno je da si aktivan u svakodnevnom vjerskom životu ne samo u Bostonu, već i u mnogim krajevima Amerike. Kakva su Tvoja opažanja kada je u pitanju vjerski život izbjeglih bosanskih muslimana u Americi?

Gušić: Islamska zajednica Bošnjaka na ovome kontinentu djeluje kao ICNAB (Islamic Community of North American Bosniaks/Islamska zajednica Bošnjaka Sjeverne Amerike). Organizirana je u četiri Medžlisa u kojima djeluje 50 džemata. Neke od njih sam posjetio. Ono za što sam se od prvoga dana medijski i na druge-izravne načine borio jeste da Islamska zejednica Bošnjaka u Americi i Kanadi bude samo svoja, znači bez utjecaja bilo koje druge bošnjačke asocijacije, za dobrobit same Zajednice. Nisam siguran da ICNAB nije djelovao “kao nokat i meso” skupa sa nekima od njih, što nije dobro, naravno. Poznajem lično glavnog imama Sabahudin ef. Ćemana, bio mi je čovjek i u kući, poštujem ga i cijenim kao sposobnog i odvažnog za tu funkciju. Prije više od mjesec dana htio sam s njim porazgovarati za javnost na teme koje se tiču njegove funkcije i ICNAB-a, ali nije mi niti odgovorio. Treba li daljnji komentar?!

Međutim, želim ovdje da i Tvojim čitateljima, kao što sam i Tebi, Ibrahime, ispričam jednu poučnu priču. Naime, 28. marta ove godine je preselila na Ahiret jedna ovdašnja Bošnjakinja iz Brčkog. Budući da naša Zajednica trenutno nema imama, mene je porodica merhume zamolila da im nađem nekog iz brojnih islamskih zajednica ove regije, radi dženaze. I našao sam jednog mladog imama iz Turske zajednice, udaljene od mene oko 25 milja/40-ak kilometara. Momak je prihvatio iz prve ali i unaprijed mi rekao da ne naplaćuje svoje usluge. Došao je na vrijeme na zakazano mjesto sa jednim momkom-njegovim učenikom iz medrese. Vozio je daljnjih 20-ak milja/32 km od mene prema mjestu dženaze i ukopa. Nakon dženaze, kćerka merhume mu nudi novac, a on odbija. Nakon pritiska, popušta ali na način da je rekao: “Dobro, ako insistirate, sestro, onda ću to primiti kao donaciju za džamiju u mome džematu”. Dao joj je i potvrdu na njenu donaciju, iako ona niti je tražila niti joj je bilo do toga. Dakle, imam puno godina i puno iskustva sa ovakvim i sličnim islamskim obredima, kako u Bosni tako i ovdje, ali ovako nešto sam doživio prvi put!!!

RAZOČARAN I OGORČEN  VJERSKIM ŽIVOTOM U IZBJEGLIŠTVU

Halilović: Jesi li kao vjernik zadovoljan s radom Islamske zajednice na lokalnom nivou? Ti si bio aktivan džematlija, osnovao si i vodio Vokakni sastav “Nur.” koji nastupao sa illahijiama i kasidama u  raznim prigodama,  učio Mevlude?

Ne da nisam zadovoljan, čak sam razočaran, ogorcen. Htio sam pomoći sa svojim iskustvom, ali ta pomoć nije podrazumjevala klimanje glavom, odnosno odobravanje svega što i kako rade u ovdašnjem Džematskom odboru. Na Izvještajnoj skupštini održanoj 13. marta sam se pokušao i kritički osvrnuti na neke pojave koje se ne smiju dešavati Islamskoj zajednici. Konkretno, ukazao sam na potrebu korišćenja islamske terminologije u javnoj korespondenciji na relaciji Džematski odbor-džematlije, a ne neke tuđe, neislamske. Ukazao sam i na neprihvatljivost da Islamska zajednica bude pod kontrolom jednog čovjeka koji je izvan nje same, a u širem kontekstu pod kontrolom jednog od dva posvađana Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike…, tražio sam da se prezeniraju razlozi zašto su četverica članova Odbora napustila isti…, tražio da se Islamska zajednica bavi samo s onim zbog čega postoji…, tražio transparetntnot u radu, posebno u financijskim tokovima.. i…I, bio grubo spiječen da dalje govorim. Nakon toga, šta mi je preostalo nego podvući crtu, barem dok je ova garnitura i oni koji je kontroliraju na sceni. Mogu ja biti musliman i u drugom džematu!!!

Halilović: Dejtonska država je na aparatima za vještačko održavanje života. Zapad jedva čeka da izvadi utikač. Ustav RBiH je suspeniran u Daytonu, pogažena je referendumska volja građana o suverenosti RBiH. Ilegalni tzv. Deytonski ustav ne funkcionira, narod se zabavio o sebi, dok korumpirani politčari rasprodaju i nas i din, i državu i njenu povijest. Genocid praštaju, Bakir Izetbegović u ime svih Bošnjaka ne da genocidne RS. Da li mi zaslužujemo takvu ulemu i takve političare?

Gušić: Bit ću ovdje veoma kratak, ali i jasan. Ima ona sintagma da “narod ima vlast kakvu zaslužuje…” Bezbroj puta sam se u nekim konkretnim situacijama pozvao na tu sintagmu, ma kako ona izgledala banalno, pa pomislio da sam se “ujeo za jezik”, ali, nakon što se glava ohladila i nakon ozbiljnih analiza odnosa našeg naroda prema samome sebi, Domovini, njenim neprijateljima…nakon dijagnosticiranja naše najpogubnije bolesti – zaborava, vratim se ponovo toj sintagmi kao jedinom pravom odgovoru na pitanje poput ovoga Tvoga. Zar i Tebe, Ibrahime, na ovakve teze ne navode slike iz Sarajeva kada 15-ak vas – boraca za povratak u život Ustava R BiH potestira sa zastavama s ljiljanima ispred Skupštine BiH, a hiljade i hiljade građana glavnog grada vas iz okolnih kafića posmatra kao neka čudovišta, bića sa druge planete, umjesto da vam se pridruže?! O čemu mi, onda, pričamo!?

Halilović: Ovih dana si napisao zapažen osvrt u vezi sa dilemama oko ravidiranja Tužbe za genocid koju smo već dobili na Svjetskom sudu pravde i na osnovu koje možemo, ako bismo htjeli, ukinuti RS. Šta će nam sudovi, ako njihove presude ne sprovodimo! Profesor Boyle je poručio da bi rado proučio ima li uvjeta za reviziju, ali pod uvjetom da mu se u taj posao ne miješa ni Sakib Softić, zastupnik Tužbe, a ni Bakir Izetbegović, jer u su obojica saboteri, pa bi mogli izgubiti i ono što smo već dobili. Smatraš li da se muslimani/Bošnjaci najzad moraju probuditi i odlučno reći „ne“ Bakiru i Sakibu, te zahtijevati da se prof. Boyle vrati na čelo advokatskog tima.

Gušić: Naravno da smatram! Uostalom, to potvrđuju i mnogi moji tekstovi na ovu temu, pa i ovaj kojeg spominješ. Zaista, minut je, ne do dvanaest, nego poslije dvanaest, da se kritična masa Bošnjaka i svih drugih građana R BiH kojima su Istina i Pravda, a time i Bosna na srcu, probudi iz dubokog sna i trgne iz letargije te združeno, ali jasno i glasno kaže “Ne”! i tome Bakiru i Softiću i drugima koji se odavno ne miješaju u svoj posao, a da kažu “Da!”osvjedočenom ekspertu za međunarodno pravo i profesionalcu Francisu Boyle-u.

BOSNA JE ZA AMERIKU LANJSKI SNIJEG

Halilović U jeku je žestoka bitka na američkoj političkoj sceni. Kako će svijet proći na tim predsjedničkim izborima i kako će se to prelomiti preko leđa Bosne, ko god pobijedi?

Gušić: Da, u toku je žestoka kampanja za nominacije Republikanskog i Demokratskog kandidata na novembarskim predsjedničkim izborima u USA. Od prvog dana sam ukazivao na opasnost da Donald Trump može biti Republikanski kandidat. Mnogi su me uvjeravali u suprotno. Sada su stvari odmakle i Trump će, gotovo pa sigurno, biti kandidat Republikanaca, a Hillary Clinton Demokrata. Dakle, imamo situaciju kada treba birati između dva zla i, naravno, izabrati manje. A to manje je Hillary. Ne daj Bože da pobijedi Trump i postane predsjednik ove zemlje! Jer je osvjedočeni fašist, rasist i mrzitelj muslimana… Amerika je s Bushom mlađim dodirnula dno, a sa Trumpom bi ga i probila. Ne samo da ne bi bilo dobro po muslimane u USA i u svijetu da Trump uđe u Bijelu kuću, nego ne bi bilo dobro za ostatak svijeta i samu Ameriku. Grozim se takvog predsjednika i onih koji će glasati za njega. A Bosna odavno nije ni pod “žnj” u prioritetima američke vanjske politike.

***

Potpišite peticiju za povratak prof. Boyla na čelo advokatskog tima koji će  zastupati RBiH u na Svjetskoms sudu Pravde u sporu protiv Srbije i Crne Gore za agresiju i genocid

na ovom linku.

http://www.onlinepeticija.com/boyle_na_elo_advokatskog_tima_u_sporu_protiv_srbije_na_icj

Otvoreno pismo Reisu-ul-ulemi Huseinu ef. Kavazoviću i muftijama

ISLAMSKOJ ZAJEDNICI JE U NAJVEĆEM INTERESU UKIDANJE GENOCIDNE RS NA OSNOVU PRESUDA ZA GENOCID – ALI NE SAMO DA NIŠTA NE READITE NA TOME, NEGO STE ZABORAVILI I VLASTITU FETVU O SREBRENICI

Poštovani Reisu-ul-ulema Huseine ef. Kavazoviću, uvažene muftije!

Islamska zajednica dužna  je starati se o vjerskoj, ali i državotvornoj svijesti muslimana jer – “Voljeti svoju domovinu – sastavni je dio vjerovanja,” stara je izreka u duhu Islama.

Jer, Islamska zajednica je pretrpjela najveću štetu u agresiji i ratu koji je bio planiran i izvršen  genocidnim zločinom protiv muslimana – građana Republike Bosne i Hercegovine, te urbicdnim zatiranjem njihovih povjesnih, vjerskih i kulturnih tragova.

Islamska zajednica je pretrpjela najveće ljudske gubitke. Građani Republike Bosne i Hercegovine su ubijani zato što su muslimani. Zatrvene su čitave obitelji. Poubijani su i mnogobrojni imami i vjerski službenici na bigajri hak. Četnici su planski silovali oko 40.000 muslimanki.

Muslimani su dobili otkaze na poslu, otimana im je  imovina oduzimana ljudska i građanska prava, pravo na život i ispovijedanje svoje vjere. Uskraćivani su im lijekovi i humanitrna pomoć.

Od građana RBiH,  najviše je muslimana prognano sa njihovih vjekovnih ognjišta. Sve je to rađeno sistematski i planski kako bi se broj muslimana sveo na zanemarljivu manjnu, u čemu se u okupiranim dijelovima RBiH i uspjelo.

Islamska zajednica je pretrpjela i najveće materijalne gubitke. Porušene su džamije, mesdžidi, knjižnice, od neprocjenjive vrijednosti, što se smatra urbicidom. Oteti su i uništeni vakufi, vakufska imovina.

Porican je Islam kao vjera, Bošnjaci kao narod.

Stoga, islamskoj zajednici mora biti od od najvećeg interesa opstanak i zaštita države Republike Bosne i Hercegovine kao jedine domovine muslimana Bošnjaka bez  – koje im nema opstanka.

Zato bi Islamskoj zajednici trebalo biti u najvećem interesu sprovođenje u život već dobijene Tužbe na Svjetskom sudu pravde koji je 26. februara 2007. presudio da je RS počinila genocid u Srebrenici, a da ga Srbija i pored sudskih obavezujućih naloga – nije spriječila. Ta Presuda je osnov za ukidanje genocidne tvorevine RS. Na to nas sve obavezuje i Konvencija o sprečavanju i kažnjavanju genocida iz koje proizilazi svjetska pravna norma nad normama – jus cogens. Upravo tim pravnim duhom odiše i Fetva Vijeća mufija donesena pred 20. godišnjicu genocida u Srebrenici i još jednu veliku džennazu u Srebrenici, ali i mnogobrojne velike džennaze širom Bosne.

Ukoliko pak dođe do revizije Tužbe na Svjetskom sudu u sporu koji još traje, Islamska zajednica bi mora zatražiiti angažiranje najboljih svjetskih i bosanskih pravnika na čelu sa prof. dr. Fancisom A. Boyle-om koji će taj spor voditi kao vrhunski profesionalac u poznavanju međunarodnog prava, ujedno i naš veliki prijatelj. Taj sudski proces se mora voditi  bez upliva političara.

Od velikig je značaja presuda za genoid izrečena prvom predsjedniku „RS“ Radovanu Karadžiću.  Dokaza o genocidu i urbicidu ima i previše na čitavom podrućju Republike Bosne i Hercegovine.

U toku suđenja Karadžiću otkrivena je masovna grobnica u Tomašici koja nije bila obuhvaćena Tužbom protv Karadžića. Izišli su na navidjelo i prljavi poslovi suca Trinunala Merona koji je sakrio vrlo važne dokumnte koji se odnose na srbijansko učešće u genocidu. Ti dokumenti moraju biti izuzeti od Tribunala kako bi se mogli koristiti u evnetuaalno obnovljenom  procesu na Svjetskom sudu pravde. 

Nije uopće teško dokazati da je genocid počinjen na čitavom području RBiH. Po Konvenciji o sprečavanju i kažnjavanju genocida čak i ubojstvo samo jednog pojedinca može se smatrati genocidom ako je ubojica  počinio to ubojstvo svjestan velikog plana uništenja čitave grupe ili  njenog dijela. Koji Srbin u Bosni to nije znao?  

Stoga, umjesto da se bavi pozivnica Dodiku i Vučiću na otvor Ferhadije –  Islamska zajednica bi morala u ime svojih vjernika ponovo objaviti svoju Fetvu o Srebrenici i još jednom podvući obavezu njenog provođenja, kako za muslimane, tako i za one koji su je donijeli.  Dodik i njemu slični, kao i njegovi ahbabi među bosanskim muslimanima i ulemom,  neće se nikad smilovati niti priznati genocid, jer obraza nejmaju, a Boga se ne boje. Jedina prava kazna za sve je ukidanje genocidnog djela i vraćanje u život Ustava RBiH.

To je dužnost i obaveza iz Kur'ana časnog, kao i islamskih propisa na koje se Fetva poziva.

 Dodiku i Vučiću nije mjesto ni u Srebrenici ni na otvaranju Ferhadije jer oni su su nastavljači one zločinačke politike koja je džamije i porušila, a  nad muslimanima počinila genocid i urbicd koji oni negiraju.

Oni  koji ih dovode u Srebrenicu ili Banju Luku su njihovi pomagači u genocidu, što je kažnjivo djelo Po Konvenciji o sprečavanju i kažnjavnaju genocida. To je i pravni i politički i moralni zločin.  Kako bi bilo da Jevreji iz Auschwiza pozovu Himlera na otvaranje neke sinagoge i još ga zakite nekim priznanjem?

Simon Wiesenthal, lovac na nacističke zločince je rekao: “Navikavanje žrtava na geonocid je isto kao i ponovo ga počiniti.

Fetva  o genocodu  je farz za sve muslimane, najveća obaveza za one koji su je donijeli i potpisali. Ona se temelji na Kur'anu i islamskim propisima, ali se poziva i na međunarodno pravo i Presudu i presudu Svjetskog suda pravde.

Kukanju zbog nasrtaja na vjernike i vjerske objekte muslimana koje traje duže od dvije decenije, neće umilostiviti Dodika niti Vučća, a ni njihove sljedbenike.

Provođenje Presude Svjetskog suda na ukidanju rezultata genocida i urbicida, namirivanej ratne štete u punom iznosu – vraćanje u život suspendiranog, ali važećeg ustvano-pravnog poretka RBiH – bila bi jedina prava kazna RS i Srbiji i poruka čitavom svijetu kako se genocid i zijan ne isplate. To bi bio znak poštivanja nevino pobijenih žrtava genocida i satisfakcija preživjelim.

Islamskoj zajednici ne ide u prilog nikakav javni ili tajni dogovor sa Vučećem, Srbijom, Dodikom, RS- u ime muslimana koji nije u skladu sa spomenutom Fetvom o Srebrenici i međunarodnim pravom i dobijenim presudama za genocid na Svjetskom sudu i Tribunalu.

Ukazivanjem gostprimstva vojvodi Vučiću u Srebrenici i kićenjem tog četničkog vojvode Cvijetom Srebrence, počinjen je moralni zločin i pogažena Fetva u prisustvu najviše uleme koja ju je i donijela, i to na mezaru u Potočarima, na mjestu genocida i učenja Fatihe nevino pobijenim, ali i na svim drugim mjestima širom RBiH gdje su počinjeni zločini, genocid i urbicid.

Islamska zajednica ne bi smjela doći u poziciju da pozivanjem Vučića i Dodika na otvor Ferhadije ponovo pogazi vlastitu Fetvu i počini novi moralni i politički zločin.

Jer i Banja Luka je mjesto genocida i urbicida. 

U prilogu – Fetva o Srebrenici

 

Na osnovu člana 10. i člana 33. Poslovnika o radu Vijeća muftija, na trećoj redovnoj sjednici Vijeća muftija održanoj u Sarajevu dana 16. ramazana 1436. h.g., odnosno 03. jula 2015. godine, na prijedlog reisu-l-uleme, donesena je slijedeća

F E T V A

Polazeći od islamske zabrane skrnavljenja (hurmet) života, vjere, dostojanstva, slobode i imovine svakoga pojedinca, kao temeljne zabrane koju je ustanovio časni Šerijat, a koja je sadržana u Allahovoj knjizi Kur'an-i kerimu, u riječima: „Zbog toga smo Mi propisali sinovima Israilovim: ako neko ubije nekoga ko nije ubio nikoga, ili onoga koji na Zemlji nered ne čini – to je kao da je sve ljude poubijao…“ (El-Ma'ide, 32),

i oslanjajući se na hadis Allahovog Poslanika, a.s., izrečen na Oprosnom hadžu: “O ljudi, vaša krv, vaš imetak i vaše dostojanstvo sveti su vam (haram), kao što vam je svet (haram) i ovaj dan i ovaj mjesec i ovo mjesto…” (Sahih al-Bukhari, 1739,1741,1742; Sunen Abu Dāwūd, 1905; Sunen Ibn Madže, 3055),

uzimajući u obzir rezolucije Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija S/RES/819(1993) od 16. aprila 1993. godine i S/RES/824(1993) od 6. maja 1993. godine,

te presudu Međunarodnog suda pravde u Hagu br. 91, od 26. februara 2007. godine, po kojoj su nad muslimanima zaštićene zone Ujedinjenih naroda Srebrenica i Žepa, sistematski i organizirano, „snage bosanskih Srba“, uz znanje Republike Srbije, „koja je prekršila obavezu da spriječi genocid“, u periodu od 13. jula 1995. godine, provodile teror, ubijanje i progone što predstavlja djelo genocida, sa ciljem uništenja bosanskih muslimana,

Vijeće muftija Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, na svojoj III redovnoj sjednici, održanoj 3.7. 2015. godine, donosi fetvu kojom radnje terora, ubijanja i protjerivanja muslimana u zaštićenoj zoni Srebrenice i Žepe, i sa stanovišta islamskog prava, kvalificira genocidom nad muslimanima Bošnjacima (al-ibadah al-jamā'īyah dida al-muslimīn).

Na osnovu ove Fetve, Vijeće muftija Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, kao vrhovno vjersko tijelo muslimana u Bosni i Hercegovini i Sandžaku, Hrvatskoj, Sloveniji, Srbiji i bošnjačkoj dijaspori, obavezuje svakog muslimana i muslimanku da čine što je u njihovoj moći kako bi se posljedice genocida otklonile(al-darar yuzālu). Ova vjerska obaveza ima snagu pojedinačne i zajedničke obaveze za sve muslimane i muslimanke.

Imajući u vidu da je počinjeni genocid obuhvatio šire područje Srednjeg Podrinja, Vijeće muftija proglašava lokalitete Srebrenica i Žepa

Šehitlucima Genocida nad muslimanima Bošnjacima.

Ovi šehitluci za trajno imaju svoj hurmet, s posebnim normama ponašanja za muslimane i muslimanke. Svakom muslimanu i muslimanki preporučuje se da prouči Fatihu šehidima, žrtvama genocida, i da vodi računa o moralnom ponašanju na području šehitluka.

Vijeće muftija smatra da je suđenje odgovornima za zločin genocida protiv muslimana Bošnjaka, koje je preneseno na međunarodne i domaće sudove, važno i prihvata odluke sudova. Samim time, svaka osveta koju bi preduzeo pojedinac ili grupa je zabranjena i predstavlja kršenje principa zakonitosti u uređenom ljudskom društvu.

Vijeće muftija preporučuje svim muslimanima i muslimankama da čine dobro i da se ponašaju u duhu islama i da ulažu veliki napor na zaštiti života, vjere, dostojanstva, slobode i imovine ljudi, bez obzira na njihovu religijsku i nacionalnu pripadnost.

A Allah najbolje zna!

                                                                                                                    Husein-ef. Kavazović, reisu-l-ulema

 

 ***

Potpišite peticiju za povratak prof. Boyla na čelo advokatskog tima koji će  zastupati RBiH u na Svjetskoms sudu Pravde u sporu protiv Srbije i Crne Gore za agresiju i genocid

na ovom linku.

http://www.onlinepeticija.com/boyle_na_elo_advokatskog_tima_u_sporu_protiv_srbije_na_icj