„Srpski narodni pokret 1389“ pobrinuo se da i Mrkonjić-Grad dobije BULEVAR RATKA MLADIĆA.
Minijaturna, ali uočljiva naljepnica stilizirana kao tabla sa nazivom ulica, aleja i bulevara, zalijepljena je na stub ulične rasvjete odmah uz zgradu nekadašnje Konfekcije „Mladost“ u Ulici Sime Šolaje.
Iako nije veličine normalne ulične table, prolaznici je mogu lahko uočiti.
Ispod napisa „Bulevar Ratka Mladića“ na naljepnici je odštampana web-adresa toga udruženja koje je registrirano u Sudu u Trebinju.
Srpski narodni pokret 1389“ javno veliča zločinački genocidni lik i djelo haškog uznika Ratka Mladića koji je nakon zauzimanja UN-ove zaštićene zone Srebrenica izjavio:
„Evo nas 11. jula 1995. godine u srpskoj Srebrenici. Uoči još jednog velikog srpskog praznika poklanjamo srpskom narodu ovaj grad. Napokon je došao trenutak da se nakon bune protiv dahija, osvetimo Turcima na ovim prostorima.“ (Ratko Mladić, general Vojske Republike Srpske, haški optuženik, 11. juli 1995. god. Srebrenica)
Istina – u Mrkonjić-Gradu – zvanično ne postoji ni ulica ni bulevar Ratka Mladića, ali „Srpski narodni pokret 1389“ bi poslije ovog ilegalnog – probnog balona – pokrštavanja Ulice Sime Šolaje u Bulevar Ratka Mladića – mogao pokrenuti inicijativu u Skupštini općine kako bi se ime haaškog uznika optuženog za najteže ratne zločine i genocid, nadjenulo nekoj ulici ili sokaku u Mrkonjić-Gradu.
Samo – ono „bulevar“ nikako ne pristaje mrkonjičkim strmim uskim ulicama i sokacima…
„Srpski narodni pokret 1389“ je vjerovatno ohrabren činjenicom da je i aktualni predsjednik Vlade Srbije Aleksandar Vučić prije dvije godine po Beogradu lijepio plakate istog sadržaja. Ili, možda je Vučić ohrabren djelovanjem ovog i sličnih udruženja, ali i djelovanjem bošnjačkih političara i uleme.
Bošnjački političari i ulema na čelu sa B. Izetbegovićem i Huseinom Kavazovićem dozvolili su četničkom vojvodi Vučiću – koji je pucao na Sarajevo sa Jevrejskog groblja – da u cipelama uniđe u Begovu džamiju u Sarajevu.
Povodom obilježavanja 20-godišnjice genocida u Srebrenici, Vučiću su ukazane najveće državne počasti, a žrtve Srebrenice koje su izmanipulirali B. Izetbegović i Kavazović – zakitile su tog četničkog vojvodu koji poriče genocid – najvećim priznanjem žrtava genocida – Cvijetom Srebrenice. On je u Skupštini Srbije prijetio da će za jednog ubijenog Srbina ubiti stotinu muslimana.
Izetbegović je odgovoran i za poniženje pričinjeno prekrivanjem Spomen-ploče na ulazu u Vijećnicu koju su zapalili četnici Ratka Mladića kako bi se dodvorio četničkom vojvodi Nikoliću prilikom nedavne posjete Sarajevu i obilaska Vijećnice.
U Mrkonjić-Gradu ne postoji ni jedna ulica kojom bi bilo obilježeno neko ime iz povijesti Bošnjaka – muslimana čiji su preci utemeljili ovaj grad i koji su nekada činili ogromnu većinu, a danas ih gotovo i nema. Evlija Ćelebija je u svom Putopisu zabilježio dvije hiljade kuća, a ruski ambasador Giljferding – šest pravoslavnih.
Prije šest godina pokrenuo sam potpisivanje peticije za promjenu naziva ulica u Mrkonjić-Gradu. Spisak od blizu 200 potpisnika – uz propratno obrazloženje – poslao sam iz Canade preporučeno na adresu odgovarajuće komisije u Skupštini općine Mrkonjić-Grad.
Kada sam narednog ljeta provjeravao na prijemnici SO-e Mrkonjić-Grad kakva je sudbina te Peticije – rečeno mi je da ta pošiljka nikad nije stigla na adresu SO-e Mrkonjić-Grad.
Naravno, to je laž.
Nakon toga, kopirao sam listu potpisnika i obrazloženje Peticije, te sve to uredno predao na prijemni šalter gdje sam dobio i odgovarajuću potvrdu o predaji.
Prošlo je od tada nekoliko godina, a da niko od odgovornih nije našao za shodno da se makar jednom riječju osvrne na tu Peticiju, da diplomatski kaže da je zaprimljena, da će biti razmotrena, da ćemo biti obaviješteni o ishodu… Kao da ne postoje ljudi koji su potpisali tu peticiju.
Poslije svega, zar ikoga može čuditi da u Mrkonjić-Gradu, baš i zbog toga što je u njemu 1943. obnovljena državnost Bosne i Hercegovine, a nedavno gotovo potrijebljeno muslimansko i katoličko starosjedilačko stanovništvo – „Srpski narodni pokret 1389“ lijepi naljepnice „Bulevar Ratka Mladića!“
Stoga, ne bi bilo izneneđanje ako se “Srpski narodni pokret 1389” izbori za to da u budućnosti ulice i sokaci u ovom gradu dobiju imena i lokalnih srpskih „junaka“ – Dr. Luke Čulića, Nebojše Kozića – Škorinog, braće Egića, Boška Đukanovića Đukana, Ljube Nišića Čupe, Slobodana Obradovića Pobina, Nikole Kačara i sinova, Voje Videkanića, Josipa Gatarića “Srbina,” Miodraga Kaurina, Mladena Ljuboje, “Gustovaračkog Raspopa” i brojnih drugih zaslužnih za genocid nad muslimanima i katolicima, a čija su imena i “zasluge” ostali u sjećanju njihovih žratava, a pobrojana su i u knjizi Sabahudina Dudina Šehovića.
Ibrahim Halilović 
Nema razloga za tako sarkastican clanak.Sva pobrojana imena,ako su pocinili nesto protivzakonito,neka se nadju pred ocima suda.Nama,malim ljudima,se ne sme dati za pravo da sudimo jedni drugima.Mrkonjicke Katolike,Muslimane I Srbe ostavite neka uzivaju u svojoj maloj sredini,koja je,smem slobodno da kazem,oaza mira.Ne narusavajte nam taj spokoj,koji imamo,osvrcuci se na nemila minula desavanja tokom ratnih 90-tih,koje dobro nisu donela ni jednoj od te tri nacije.
Miro Đukeliću, šta Vi uopće znadete o suživotu varcarskih pravoslavaca, katolika i muslimana? Ali, ne sumnjam u to kako ste ideološki nakrivo nasađani – nežalost ne ne i jedini – u zamjeni teza, lupanju ločnčića.
Ne remetim ja tu oazu mira, nego oni koji su počinili gencoid nad muslimanima i katolicima, koji su ih sveli na onih projektiranih tri posto – procenat dole, procenat gore – a na slobodi su, nekažnjeni. To su samo neka od imena, ali Vi bi da ih se ne objavljuje u intersu lažnoga mira. Onaj ko je bio čovjek – ostao je čovjek – a takvih hvala Bogu ima u što sam se i danas uvjerio na pazarni dan kada je puna čaršija.
Ti prozvani, i oni koji će biti prozvani, ne mogu držati za taoce čitav jedan naro, u ovom slučaju naše komšije istinske pravoslavce. Ti prozvani zlikovci i oni koji će doći na red, najveća su opasnost miru i sigurnosti.
Da Vam je do oaze mira, Vi biste osudili taj zločinački pokušaj “Srpskog narodnog pokreta 1389” koji veliča ratnog zločinca optuženog za genocid, a ne držali meni lekcije o ponašanju. Da Vam ej do oaze mira – Vi biste se ogradili od toga čina, Vi biste s eogradili od Škorinog i drugih prozvanih.
Vama je do toga da mene pokušate ocrniti, ušutkati, možda i zastrašiti, ali to su šuplje priče.
Te Vaše “lekcije” su slika i prilika nekoga koji negira sve zlo koje su smišljeno i planski počinili komšije pravoslavci svojim susjedima i komšijama muslimanima. Moguće je da imate oraha u džepu, a i ako nemate, Vaš istup na mome Blogu je nedopustivo drzak. Čiztav svoj život sam se borio za suživot, red i poredak, za pravdu i istinu, ma kako gorka bila. Neka se pravda vrši, pa makar cijeli svijet otišao u helač.
Postoje imena i prezimena zločinitelja, zašto se ne odreknte te šačice gradskih bandita, ološa i zločinaca, ubojica? Zašto s ene borite za pravdu umjesto da meni držite lekcije? Vi ne bi da se iemena ne objavljuju!
Napisao sam “pravoslavci” – a vojim se da ne uvrijedim pravu pravoslavnu vjeru, koja – kao i svaka druga – ne može imati nikakve veze sa zločinom i zločiniteljima.
Ti pobrojani i oni zlikavci koji će biti pobrojani – nisu ljudska bića, oni su monstrumi i kao takvi ne mogu biti vjernici. Onaj ko štiti monstrume – isti je kao i oni!
Nažalost, SPC ih je blagosiljala i oni su sa podignuta tri prsta ubijali, hapsili, mučili i progonili, pljačkali nikome dužan narod sa uzvikicima “Ovo je sroska zemlja!” Nikad, nikad u poviejsti to nije bila, niti će biti srposka zemlja.
Ako je neko od pojedinaca bio i kriv, postojali su sudovi: ne može niko, pa ni Škorin ili Videkanić suditi i presuditi mome bratu Muharemu, Baji, Špancu, Dudinu Šehoviću i tolikim drugim. NE! Stoga, okačite te svoje gusle o klin!
Nema oaze mira, nema suživota, nema pomirenja vez pravde!
Sve osim pravde je laž – pa tako je i Vaš komentar jedna kriva optužba -. slična onima po kojima su Srbi (?) u Mrkonjiću hapsili, sudili, i presuđivali po kratkom postuku i uništili oazu mira.
Stoga, nemojte se više ni u snu usuđivati dijeliti mi te i takve lekcije u suštini – bezobrazne i drske podvale i lažne optužbe.
Danas ih objavljujem, a jučer je glava letjela za takve optužbe.
Eto, taj vaš junak Ratko Mladić, haaški uznik – hvalio se u Srebrenici kako je osvetio Turcima za Kosovo.
Mi, četničke žrtve nismo ni Turci niti imamo ikakave veze sa Kosovom, niti ćemo se svetiti, bar ja neću. Zar nije bolje da pravda stigne zločince koje su spomenuti, kao i sve druge ma ko bili, nego da nekome naumpadne da se sveti za ono što je učinjeno 1992.- čak pet-šest stotina godina poslije. Ako Srbi ne mogu zaboraviti izgubljenu bitku na Kosovu, kako očekivati o drugig naroda nad kojim je počinjen sudski dokazan genocid da zaboravi skorašnji zločin, ničim izazvan, ili da se sutra ne počne svetiti jer je pravda nie zadovoljena u cjelosti.
Smatram kako je pravda bolja od osvete!
Ovaj grad više nikad neće biti Varcar, niti bilo koji turcizam, na tvoju veliku žalost. Vječno će nositi ime srpskog kralja, što je i logično za jedan srpski grad. Grad u kojem ćeš ti sa velikom mukom, kad god dođeš na raspust mali Ibrahime, gledati srpsku trobojku kako se vijori. Ni ti, ni bilo koji drugi zaboravljeni i provincijski novinarčići, tu jednostavno ne možete ništa.
Moje komšije imaju imena i prezimena, a kukavice – se kriju iza nadimaka – nickova. Takav si i ti. Takvi su hrabri kada se naroljaju, kada su u čoporu naooružani do zuba i kada rastresaju seljačke usrane gaće nad građanima, nevinim žrtvama – pa im ubijaju, progone, pljačkaju, otimaju sve što su stoljećima stjecali svojim rukama. To su oni “junaci” koji narede žrtvi da pogne glavu, kako ih ne bi prepoznala, pa je onda mlave dok dušu ne ispusti. Nakon toga, ne priznaju zlodjelo, ili pravdaju srpskom zemljom koja to nikad nije bila; ovo je vakufska zemlja koju ste genocidom oteli, ne samo u ratu, nego i u miru.
Moguće je da sam ja novinarčić, da sam nepismen, da ne znam ni pravopis ni granatiku, ali sve što iznosim u javnosti tačno je to i ti i takvi ne možete pera odbiti toj istini. zato se zaklanjate iza nickova, sinje kukavice, zato spominjete nekakve trobojke. Tačno je također da si ti jedan obični nitkov i kukavica.
Varcar Vakuf nije nikad bi srpski grad, ali sada jeste posrbljena srpska palanka zahvaljujući genocidu koji je počinjen pod tom trobojkom i ocilima (čakmacima) zahvaljujući i seljačinama kao što si ti. Nemoj misliti da će grad zauvijek i ostati srpski. Oteto, prokleto!
Ta tvoja trobojka dok god se vihori (a neće dugo!!!) uvijek će podsjećati samo na genocid.
Moja zastava – je ona sa cviječem – mirisnim ljiljanima. To je zastava ljubavi i slobode, zato je progonite.
Nisam na raspustu, nego sam stalno u mome rodnom gradu, ma gdje bio.
Šta bi da si na mom mjestu i da imaš mogučnost izbora, da ne moraš smrdjeti u toj palanci!
Ti si jedan obični mali kukavni došlo i seljačič. taman da si hiljadu vakulteta završio.
Ni deseta generacija tvojih potomaka neće postati građani kao što su bili oni koje ste pobili, rastjerali i raskućili, rastavili sa rodnim gradom.
Niti si kad bio, niti ćeš biti moj komšija, čak ni u virtualnom svijetu. (Teslić odakle se oglašavaš iz nekog budžaka, mišje rupe, pogotovo nije moj komšiluk.)