U posjeti mome ričkom komšiji u Bihaću – Sabahudinu Dudinu ŠEHOVIĆU i njegovoj Hasniji – gdje sam upoznao i finog cuku Belu
DUDIN USKORO ŠTAMPA KNJIGU O VARCARSKOM I MANJAČKOM DŽEHENEMU KROZ KOJI JE PROŠAO ZAJEDNO SA SVOJIM SUGRAĐANIMA KATOLICIMA I MUSLIMANIMA
“Čovjek se međutim na određen način brani time što ne osvježava neprijatna sjećanja”
(Sabahudin Dduin Šehović, “GLAVU DOLE, RUKE NA LEĐA”
Proveli smo dobrnih pet šet sahata u eglenu, najviše o sadržaju Dudinove knjige koju upravo završava.
Tema je zločin genocida nad nedužnim građanima općine Varcar Vakuf – katolicima i muslimanima.
Ta Ddudinova knjiga je dokumentirano, potresno svjedočenje o normalnom insanu nezamislivim patnjama koje su predeverali naši sugrađani ni krvi ni dužni – zapravo krivi jer su živi i jer su nosili “pogrešna imena.”
To je knjiga užasa.
Dudin je u pravu kada kaže da ni Dante ne bi mogao zamisliti gori džehenem, gori od njegovih devet krugova pakla, kakav su oni preživjeli u Stanici Milicije, “Udarnkovoj” garaži, nekom magazinu u Bjelajcu, Klaonici i hladnjači u Podbrdu, Manjači…
Dudinova knjiga je encikopedija zločina.
To je priča o nemilosrdnim zločiniteljima – imenom i prezimenom, nadimkom; to je hronologija nihovog zločina – vrijeđanja, maltretiranja, provociranja, batinanja, mučenja, izgladnjivanja i izžednjivanja u nesnošljivim zdravstvenim i higijesnkim uvjetima kojima su bili izloženi logoraši dan-noć, mjesecima.
To je potresni dokument o strahu, ali i inadu smrti.
Niko ne može ostati ravnodušan onim o čemu Dudin svjedoči iz prve ruke.
To je knjiga o nesalomovom duhu Varcarana koje su monstrumi četnici, među njima prve komšije, priredili nevinim sugrađanima.
To je knjiga čiji junaci ne smiju nikad svojim četničkim katilima ni halaliti ni zaboraviti; to je knjiga o ratu koji će trajati sve dok zločinci ne budu kažnjeni, kako kaže Didin.
To je knjiga o ljudskoj solidarnosti Varcarana – muslimana i katolika, na što je Didin s pravom ponosan. To knjiga o njihom duranju i uzajamno ispomaganju u najtežim logoraškim uvjetima.
Imena zločinaca su u knjizi – jedno do drugoga porbojani – uz opis njihovih zlodjela kakva se ne mogu naći ni u dokumentarnim filmovima o njemačkim koncetracionim logorima.
To je knjiga o našoj skorijoj povijesti, knjiga koja ne smije stajati negdje u ćošku vitrine, nego joj je počasno mjesto među školskim knjigama u đačkoj torbi da se čita kao lektira, knjiga koja mora biti na najvidnijem mjestu u kući – da opominje i da poučava.
Zlo se može ponoviti jer zločinci – koje Diduin smjelo i bez zazora imenuje – još uvijek su na slobodi.
Dudin je napravio veliki smioni korak da prikaže njihovo mračno zločinačko neljudsko monstruozno lice. On ih je prepoznao likom, imenom i zlodjelom – i pokazao nam ih svima.
Na nama je da se izborimo za pravdu, svakom po zasluzi. To će biti lakše zahvaljujući Diinovom smjelom svjedočenju.
Pročitao sam u rukopisu knjigu sinoć i danas.
Dudin mi je mnogo toga ispričao prilikom našeg susreta.
Moram kazati istinu da je Dudin Veliki Pisac.
On je rođeni pripovijedački talenat sa izavnrendnom memorijom vrsnog dokumantariste i rođenog književnika
.
Dudin pripovijeda dokumntarno. Čitatelj ne može ostati ravnodušan. Kamen bi proplakao pred njhegovim opisima varcarskog, podbrđanskog, manjačkog džehenema – i konecetracionog i radnog logora.
Pročitao sam dosta knjiga, dokumeneta i ispovijedi logorša, ali ovo Dudinovo me impresionoralo po svojoj dokumantarno-povjesnoj i umjetničkoj vrijednosti.
Biće još roječi o knjizi, biće i nekoliko izvoda iz knjige, pa da se budući čitatelji upoznaju sa nezaobilaznim štivom kako ne bi zaboravili ono što im se dogodilo, što se dogodili njihovim bližnjim, rodbini, sugrađanima. Jer oni koji zaboravljaju – historija im se ponavlja na najkrvaviji i najsvirepiji način.
Ako SIPA, Tužilaštvo, Sud BiH budu česitit ko što nisu, imaće pune ruke posla na kažnjavanju zločinaca koji su danas prijetnja bezbijednosti mirnim građanima…
Svedočenje r. Suada Leipra, zatim logoraša s Manjače čija sam svedočenja objavio na svom Blogu, pa moga rahmetli brata Muharema, a konačno i ova dragocjena knjiga Dudina Šehovića – temelji su buduće optužnice protiv srpskih vlasti za genocid u Mrkonjić-Gradu.
Stoga, Didine, dragi prijatelju i prvi, pravi i čestiti, hrabri komšija – AFERIM!
Čast je i meni i Hajri što Te poznajemo ovakvog kakav si – istinoljubiv, hrabar i dostojanstven – veliki borac za pravdu i kažnjavanje katila i što nas kao takav poučavaš prošlosti, svjedočiš o monstrumima, ali i ljudskoj varcarskoj plemenitosti i dobroti, duranju – kako bi smjelije i uspravnije zakoračili u budućnost, ali pod uvjetom da Tvoje i mučitelja naših dragih i nas samih – stigne zaslužena kazna – na osnovu Tvojih, ali i naših svjedočenja.
To je amanet koji su nam ostavili Hare, Španac, Baja, Suče…
Ibrahim Halilović 