Odgovor Belmina KRAMEHMEDOVIĆA, direktora RTVBiH na moje pismo: VI STE DRVENI FILOZOF PUN FRUSTRACIJA! Moj odgovor: UMJESTO DA POKRENETE DISCIPLINSKI POSTUPAK, VI UNAPREĐUJETE NOVINARKU KOJA JAVNO ČESTITA NEZAKONITI DAN GENOCIDNE TVOREVNE

 

Na moje otvoreno pismo, e-mailom je odgovorio direktor RTVBiH g. Belimin KARAMEHMEDOVIĆ. Pismo prenosim u cjeini u izvornom obliku, a naslov je moj – izvučen iz pisma g. Karamehmedovića

JA SAM RAT PROVEO U SARAJEVU, A VI STE DRVENI FILOZOF PUN TEŠKIH FRUSTRACIJA KOJI SA SIGURNE UDALJENOSTI ZNA SVA RJEŠENJA ZA BOSNU

• Dobar povod za pismo našli ste u nekorektnom obracanju novinarke Svjetlane Topalic na svom privatnom profilu na drustvenim mrezama.

Citat Karamehmedovićevog odgovora:

Postovani,

Jutros rano me, pored obilnih snjeznih padavina, zateklo i Vase opsirno obracanje u kojem niste stedili truda iznijeti misljenje o mnogim pitanjima, od Dejtonskog mirovnog sporazuma, preko SDA sluganstva, cetnika i ustasa, pa do nekakvog navodnog slidanja emisije na BH Radiju 1 i proglasavanja Zakona ilegalnim iz Vase osobne vizure. Ima tu jos mnogo toga, ali ko ce pohvatati izljeve, ocigledno, teskih frustracija koje ste istresli u ovom mailu docekavsi, po Vama, dobar povod u nekorektnom obracanju novinarke Svjetlane Topalic na svom privatnom profilu na drustvenim mrezama. Ja sam rat proveo u Sarajevu radeci na BHRT, bez pripadnosti bilo kojoj stranackoj opciji, casno i posteno se boreci za ovaj medij, sto i danas cinim i ne pada mi napamet pravdati se zbog toga Vama, niti bilo kome. Imao bih, itekako, sta odgovoriti na vecinu navoda koje ste iznijeli, ali bojim se da je to uzaludan posao, jer me iskustvo naucilo da ne vrijedi raspravljati s “drvenim filozofima” koji sa sigurne udaljenosti znaju sva rjesenja za BiH. Cesto smo se u ratu, gladni, zedni, promrzli i u strahu za svoje zivote, znali nasmijati na, kazu, istinitu poruku koju je preko Crvenog kriza neki Bosanac poslao u domovinu, a koja je otprilike glasila “Izdrzi Bosno do posljednjeg Bosnjaka”. U potpisu je stajalo “Mujo Dortmund”. U mailu koji ste mi poslali pogrijesili ste i temu i ideju, a Boga mi i adresu i ne vidim smisla u polemici s Vama tako da cu se ovdje zaustaviti.

Zelim Vam svako dobro.

***

Moj odgovor:

UMJESTO DA POKRENETE DISCIPLINSKI POSTUPAK, VI UNAPREĐUJETE NOVINARKU KOJA JAVNO ČESTITA NEZAKONITI DAN GENOCIDNE TVOREVNE

Poštovani g. Karamehmedoviću!

Hvala Vam za zahmet na odgovoru na moje pismo!

Pišete mi o velikim sniježnim padavinama u Sarajevu, pa zaključujem da Vas je snijeg iznenadio u sred januara, što je uobičajeno u Bosni. Naravno, izenandilo Vas je i moje pismo, koje je za Vas možda veća nepogoda nego snijeg u sred zime. Eh, to mi je baš po volji! Glede Bosne, a posebno novinarstva, mene ništa ne može iznenaditi.

Ne iznenađuje me sadržaj Vašeg pisma.

On se uklapa u kaluf velikih dejtonskih mislilaca i demokrata bosanskih, “nezavisnih novinara” i direktora medijskih kuća, kao i tzv. akademske zajednice. Do sada su vladiri išli mudracima na noge, danas novinari i akademici idu po svoje mišljenje i po sahan svog pilava kod vladara.

Kada takvi kao Vi nisu u stanju opovrgnuti ni jednu činjenicu koja im ne ide u prilog, oni udare na onog ko te činjenice iznosi, i to nekulturno, s visina, kao mali bogovi. Takvi nadureni ignoranti, zvijezde lažnog sjaja, prekidaju dijalog, što odslikava njihovu duhovnu nemoć i manjak osjećaja za odgovornost. Kako i ne bi bili takvi, kada iza njih stoje moćne partije i pojednici, inače ne bi sjedjeli tu gdje sjede.

Lijepo je da ste napisali kako se novinarka Vaše Kuće “nekorektno oglasila u javnosti,” što je dokaz da sam bio u pravu. Ali, iako je to nekorektno ponovljeno oglašavanje čestitkom bilo javno – kako kažete, Vi taj javni istup smatrate njenim ličnim stavom (sic!) i novinarka za taj javni isup čestitanja dana genocidne zaslužuje unapređenje.

Ne ide na čast način na koji pokušavate obraniti i nagraditi Vašu novinarku  za taj nedpustiv javni istup. Umjesto da novinarsku suspendirate do okončanja ispitivanja uzroka i posljedica toga čina, Vi ste je odmah unaprijedili. Time ste gurnuli prst u oči svojih gledalaca, vaših financijera. Ako su neki od njih frustrirani, onda je ta frustracija proizvod vrlo loše vladavine Vaših nalogodavaca, a i Vašeg služinjskog medijskog ponašanja. Po nekom čudnom dejtonskom kantaru, Vi, kao i ta Vaša zvjezda tamnog sjaja Svjetlana Topalić smatrate službenim samo ono što kažete na TVBiH1, ali ako nešto nevaljalo i neprihvatljivo javno kažete na Twiteru, pa to i ponovite, kao Vaša novinarka,  onda je to privatni stav. Zaboga, zbog neprihvatljivih stavova i poruka na društvenim mrežama ide se čak i u zatvor. Nije li novinar CCN-a dobio otkaz jer je privatno kritikovao Izrael! Vaša Kuća ne može po mnogo čemu mjeriti s moćnim CNN-om, Twiterom ili Facebookom, ali tamo predsjednici država iznose svoje stavove koji ti mediji tumače kao državnička stanovišta. Obrana novinarke o kojoj je ovdje riječ pokušaj je jalove obrane i promidžbe četništva, što je nedopustivo, pogotovo za nas prognanike – četničko-ustaške žrtve, a Boga mi i dvojca SDA-IZ i medija koji im servilno služe. To smeta pogotovo na “na pristojnoj daljini.” Umjesto da napravite priloge i priloge o tome zašto se mi sa te pristojne daljine ne možemo vratiti kućama, pa zaključite hiljadu puta da je prekršen taj ionako nevažeći, nikad usvojeni, čaki i neprevedeni dejtonski ustav, a da je važeći jedino Ustav RBiH, Vi se svim silama upinjete da opstane taj nakaradni ustroj, luđačka košulja koju nam je navukao dvojac SDA-IZ čiji ste sluga.  

Vi niste dorasli “drvenog filozofa,” titulom kojom ste mene počastili.

Jer, Vi ste duhovni i moralni hadum koji se odglušio i o ljudske i novinarske principe i profesionalizam budući da mora služiti onima koji su Vas postavili na to mjesto baš zbog što jetakav. To što se Vi formalno odričete članstva u nekoj od partija ne znači da idejom ne pripadate baš nekoj od njih, ne samo jednoj, jer bez toga se u Bosni ne mere dobiti ni časni, mizerno plaćeni posao ćišćenja javnih ćenifa (kakav su mnogi prognanici časno radili u izbjeglištvu diljem svijeta. I sam sam to ponekad s ponosom radio.) Lijepo je Alija Izetbegović rekao: Između sposobnih i podobnih, biram podobne. Odlično ste se ukolopili u taj kaluf, ja nisam niti ću ikad! Bolje je ćenife čistiti. Manje tuknu!

Lijepo je i hrabro da ste cijeli rat proveli u Sarajevu (gladni, žedni, promrzli, ali i nasmijani zbog lažnih viceva koje ste izmišljali i pepričavali o Muji iz Dortmunda, kako mi pišete.  Hvalite se da ste borili za RTVBiH, s očitom namjerom da mene diskvalificirate jer se javljam sa “pristojne daljine,” kao taj Vaš izmišljeni Mujo iz Dortmunda. Hem nisaam iz Sarajeva, hem nisam sav rat proveo u Sarajevu! Kakav je to argument kojim branite novinarku koju unapređjete zbog četnikog istupa u javnosti! Gospodine, ovdje nije riječ o geografiji! Silom prilika sam van Bosne. Mi smo bježali od četničke kame, izdaje SDA-IZ, a Bosanci danas bježe od dobra koje im je stvorila kamarila čijiste poslušnik. Ne nabijajte meni na nos Vašu borbu, glad i žeđ, niti mi ikad spominjite viceve o Muji iz Dortmunda.  Vi ste ostali u Bosni, borili ste se i – izborili svoju fotelju. Niste, međutim,  pobijedili u najvažnijoj bici – koju je tačno definirao Ivan Lovrenović: “Najteža od svih bitaka je poraziti četnika u svojoj glavi.”

Zbog te izgubljene bitke, gubimo bitke na svim bojištima i rat za Bosnu,  Bosnu koja je izdana i prije i tokom rata, a izdaja  je ozvaničena u Dejtonu uz podršku medija kakav je i Vaš i one genocidne Tvorevine čiji neustvani dan više puta čestita Vaša nagrađena novinarka. Javno, po Vama privatno!

Mediji u Bosni (čast izuzecima, poput  Žurnala) su u sprezi sa političko-kriminalnom mafijom. To je dijagnoza američkog Potkomiteta za vanjske poslove, pa Vas ponovno podsjećam na nju, kakobi tu tačnu dijagnozu imali na umu.. Kad se ustanovi dijagnoza moguće je liječenje, osim u slučaju da bolesnik odbije lijek.

Stoga – argument da ste cijelo vrijeme rata proveli u Bosni, nije uopće nikakav argument za ignoriranje činjenica koje sam Vam poredao u pismu. Nije ni razdaljina koja nas dijeli!  Svojim ignoriranjem iznesenih činjenica Vi potvrđujete Lovrenovićevu dijagnozu. Činjenice su neobrive, Vaša bolest je izgleda neizliječiva jer odbijate savjet i lijek, ogluhli na dobronamjerne i utemeljene kritike. Mene ne možete uvrijediti ni u ljudskom, ni u novinarskom, a ni u patriotskom smislu.

Poštovani g. Karamehmedoviću!

U mome pismu nije bilo govora o geografiji, koju mi spočitavate kao neki argument. Biva, ja poput izmišljenog Muje iz Vašeg vica, u “Dormundu” preporučijem Vama da položite život za Bosnu kao zadnji Bošnjak i to u prvim novinarskim redovima. Za Vas ne postoji niko prije Vas, a potop neka bude poslije Vas!

Ne bi bilo loše bez puno zahmeta istražiti pa objaviti makar i samo ono što je javno i u svojim knjigama napisao general Halilović. Znate i sami da je pokradeno oko 20 milijardi KM, ali tu temu ne potežete.  U toj sumi  je i dio našeg prognaničkog novca pa i “Muje iz Dortmunda” zarađenog časno na najtežim poslovima; lopine koje su potkopale državnu obranu i savile novac u svoj džep su na američkoj crnoj listi, a u Bosni su cijenjeni i poštvani. Jedan je donedavno bio predsjednik Sabora IZ.  Na drugoj, bratskoj strani, Dodik i njegov ministar financija su u svakom pogledu upropastili tzv. RS, uništli su i opljačkali nekoliko banaka, što im je najbolja preporuka za najviše funkcije u državi koju ne priznaju. Vi odlično znate, a i Vaši gledatelji, koliko ste se tome i takvom scenariju protivili i pokušali ga spriječiti!

 

Što se tiče mene, mada to nema veze sa temom, i prije i tokom rata, i kad sam bio, i kada sam napustio Bosnu, sve zbog politike Vaših mecena, ostao sam dosljedan javni borac za ljudska prava, za jedino važeći Ustav RBiH i državu vladavine prava i jednakosti svih građana pred zakonom. To sam radio dobar dio moga života bez plaće, postupajući po onoj Kenedijevoj: “Ne pitaj šta je Domovina učinla za te, nego šta si ti učinio za Domovinu.”  Posjedujem kredibilitet u svakom pogledu da Vam pišem, da Vas kritikujem zbog Vaših nedopustivih javnih poteza u Kući koju fianciramo.

Vjerujem da zbog obilnih snježnih padavina u sred januara, kolapsa saobraćaja, možda i interneta, niste imali vakta pročitati jedini dokument koji sam priložio uz prvo pismo Vama – izjavu r. urednika TVSA/FTVBiH Šukrije Omeragića koji je ustvrdio kako sam “jedan od ponajboljih novinara koje je RTVSA ikada mala.” Lijepe refernece sam dobio i od svih kuća u bivšoj Jugoslaviji i svijetu za koje sam radio.
Vidite, za razliku od Vas, u prilici sam birati.

Odbio sam poziv vratiti se na FTVBIH prije 12 godina, (dokument je u prethodnom pismu) jer sam i tada znao da bi mi direktor mogao biti neko poput Vas koji unapređuje četničke novinarke u informativne vojvode nakon njihovog sramotnog istupa u javnosti. Umjesto reporterskog posla na toj Vašoj podaničkoj FTV, odlučio sam se za izbjeglički život u Canadi. I dalje pišem – za svoj Blog i na Facebooku, dosta mojih video zapisa je i na You Tube-u gdje, za razliku od Vas slobdno iznosim svoje stavove i rekreiram svoj duh.  Rekeracije radi,  a lijepo je i plaćeno, ujutru dijelim lokalni list i reklame od kuće do kuće. Ponekad i objavim ponešto na temu dejtonske Bosne. To je svakakao časnije njego biti novinar ili direktor kao Vi i Vaši miljenici Radoje, Svjetlana koje unapređujete zbog javno iznesenih četničkih stavova.

Što se tiče skinute emsije o povjesti sevdalinke na BHR1, kao generalni direktor Vi ste morali znati za tu emisiju, a ne bi Vam udilo da ste poslušali makar jednu desetak emitiranih. Tako bi dokazali da vam nije draže srbijansko muzičko smeće od bisera  neponovljive i jedinstvene sevdalnike. Pa kada je emisija skinuta uz neprihvatljivo objašnjenje, trebali ste se makar raspitati ko je i zbog čega skinuo tu emisiju koju ste dobijali bez ikakvog zahmeta i novca. Vi znate – da li je u tome nečasnom poslu imala upliva i Sebija Izetbegović kojoj ste morali ponovno snimati već snimljeni interview. Ona je, tvrde znalci, alfa i omega politike SDA. Sklona je osveti, pogotovo onima koje je otjerala svojim despotizmom.

Na kraju, da imalo imate ljudskog i kolegijalnog odnosa prema starijem kolegi, oslovili bi ga sa imenom i prezimenom; ali, to Vam nije palo na pamet jer tako pokazali makar zehru manje svoje nadmene ignorancije, umišljene osobe koja s velikih, ali mračnih visina gleda na nas, pogovo one čestite radnike RTVSA, one koje je prognala genocidna tvorevna, uz SDA-amin – čiji nezakoniti dan javno čestita Vaša, sada već unaprijeđena novinarka.

Ova pisma i dokumenti nisu zbog moga novinarskog hvalisanja, nego da bih dokazao kako imam puni kredibilitet da Vam pišem i javno protestiram zbog nedopustivog ponašanja u vezi sa čestitkama Vaše novinarke Svjetlane Topelić upućene javno na adresu genocidne tvorevine i Vašeg sramnog postupka zaštite i unapređenja iste.

Stoga, uzalud me pokušavate ignorirati i vrijeđati.  Time ste rekli mnogo o sebi,  o meni ništa, đilitnuli ste se, ali mašili ste cilj! Jer, niste osporili ništa od rečenog, osim jalovog pokušaja osporavanja mene zbog mojih tvrdnji da je car go. Tu duhovnu nemoć i osionost ne možete sakriti ni tim ogavnim vicem o Muji iz Dortmunda, niti Vašom herojskom ratnom prošlošlošću.

Ne pada snijeg da pokrije brijeg! Da nije slučaja “Toperić” manje bi znali i o novinarima i o direktoru RTVBiH.

Ovako – car je go. U Trojana su kozje uši.

Želim Vam manje snježnih oborina!

Sami se, pak, morate čuvati padavina na skliskom terenu! Najopasniji su padovi na ledu koji se krije ispod snijega.

Ibrahim HALILOVIĆ nekadašnji novinar, dopisinik samostalni urednik – reporter na RTVSA – RTVBiH, slobodni novinar, penzioner