Karamehmedović prijeti krivičnom prijavom – TOLIKO ME PREPAO, MORAO SAM IĆI JEDNOJ ŽENI DA MI RAZLIJE STRAVU

Jutrošnji e-mail (15. 01. 2019.) direktora RTVBiH g. Belimna KARAMEHMEDOVIĆA pristigao na moju adresu 

TUŽIĆU VAS JER STE NEOVLAŠTENO I BEZ MOJE DOZVOLE OBJAVILI MOJE PISMO

                                                                      Postovani,

belmin 3Koliko vidim po gabaritima Vaseg odgovora na moj prethodni mail koji ste neovlasteno i bez moje dozvole javno objavili, sto je kaznjivo i bice predmet sudskog spora, dali ste si truda da opet nadugo i nasiroko, pored raznih stvari, analizirate moj lik i djelo “casteci” me raznim epitetima, sto pametnim osobama govori puno vise o Vama, nego o meni. Na stranu i to, ali i ovo Vase pisanije “vrvi” od teskih frustracija, samohvale i laznih navoda (poput onog da je Svjetlana Topalic unaprijedjena?) sto dokazuje da, zbilja, ne vrijedi ulaziti u bilo kakvu raspravu s Vama. Po svemu sto se napisali ispada da bih se ja jos trebao Vama izvinjavati zato sto sam rat proveo u Sarajevu, ali to od mene ni Vi, niti bilo ko drugi nikad nece docekati. 
Pozdrav,
Belmin Karamehmedovic
***
Moj odgovor: Biti pravi novinar, pogotovo TVSA – RTVBiH znači imati kičmu i biti spreman na velike žrtve, svoje i svojih nabližih

AKO MI BUDU SUDILE SUDIJE BEZ DANA SUDAČKOG STAŽA, KAO ONI U USTAVNOM SUDU – KOJE SU POSTAVILI ISTI ONI KOJI SU I VAS UVALILI U TU DIREKTORSKU STOLICU NA RTVBIH, ZARADIĆU DOŽIVOTNU ROBIJU!

ALI BOJ SE, MORAĆETE POTEGNUTI PO PRAVDU U CANADU

Poštovani g. Karamehmedovću!

Odmah po primitku Vašeg pisma, otišao sam kod jedne žene, izbjeglice iz Bosne,  da mi salije stravu. Džaba! I dalje sam isprepadan, trzam se po noći, danju ne znam kud udaram, sve zbog Vaše prijetnje kako ćete me krivično goniti jer sam neovlašteno objavio Vaš e-mail.

SDS Jajce, zabrana
Nigdje niste spomenuli da je taj Vaš e-mail strogo čuvana, možda i državna tajna, te da ga ne smijem objaviti,  a i da jeste opet bih ga objelodanio kao zrcalo Vaše nemoći, nekulture, sramote i arogancije.  Moja pisma su bila i ostala javna, svakome na uvid, pohvalu i kritiku, osporavanje. (Nako uzgred, Vaših štancanih odgovora na ovu temu pun je internet.) Najslađe je zabranjeno voće!
SDS Jajca mi ne garantira sigurnost
IMG_7703
Poruke za Bajram pretprošle godine, zatim istresena vreća svinjskog izmeta na mom autu pred zgradom u Varcaru. Nisam htio brisati ove gornje fašitičke poruke. Izbrisale ih komšije pravoslavci. Kao i prije kada su spašavili moju obitelj od pogibelji, i danas se odlično slažemo 

 

Što se tiče sudskog spora, budući se pravite da mi ni ime ne znate (kaka, biva!) poslaću Vam i canadsku i varcarsku adresu sa punim imenom i prezimenom, pa podnesite tu krivičnu prijavu i zatražite od suda da me oglobi bar destak hiljada KM za pretrpljenu duševnu bol, plus sudski troškovi. Naravno pod uvjetom da Vas tako što može i boljeti. Onaj ko štiti četnike, a pogotvo ako je taj proveo čitav rat u Sarajevu, mora se upitati ima li imalo duše, pa ako nema, kako ga može onda boljeti!  Svoje priloge na Blogu i Facebooku, objavljivao sam sa canadske adrese, pa ispada da ćete morati ovamo po pravdu. Eh, onda je tanka fajda od para za teške (duhovne) boli, a zijaniće opet gledatelji – finacijeri koji će Vam eventualno platiti putne troškove.

Bilo kako bilo, evo me, mada isprepadan!

Na ljeto ću bitu Bosni, pa ako po Vašoj tužbi dopadnem šaka sudija koji nemaju ni dana sudačkog staža, a koji su dogurali ekspresno od metle (čast metli!) do sudaca Ustavnog suda, a imenovali su ih isti oni koji su i Vas posadili u tu fotelju da branite četnike, njihove saveznike, eh, bogme ću se narobijati, možda i crknuti u tamnici.

Kad insan istinom dirne Vas, odmah doboli i Vaše gazde, pa tako i sudije. 

ostavka u tv jajce, 2 strana, krupno
Kopija moje ostavke koju sam na mjesto glavnog i odgovornog urednika  RTVBiH Studio TV Jajce dao Ratnom predsjedništvu Jajca, ali nije usvojena. Osim Straje Krsmanovića, Slaviše Mašića i r. Šukrije Omeragića, Arijane Saračević, Milana Andrića i nekolicine časnih kolega i koleginica niko od  glavešina sa TVBiH nije se nikad ni našalio upitati za moju sudbinu. Kada sam se prvog dana deblokade Sarajeva došao na RTV Domu, pa me spomenute kolege povele tadašnjem direktoru da me vidi, odbio je prijem.  Sekretarica direktora  Radija, Cerića,  je organizatorki Ramizi telefonom rekla da Cerić nije u kancelariji; iste sekunde sam otrčao do njegova ureda i našao sam ga tamo. Nije se radilo o mome povratku na TV ili Radio, nego sam ga htio izvijestiti o cijenama presnimavanja i masovne proizvodnje DVD i CD u Njemačkoj (Alijini govori, interviewi…) jer je to od mene tražila Amila Omersoftić, direktorica RTVBiH, a Cerić bio zadužen za komunikaciju sa mnom. Bez kucanja uletim prvo kod Cerićeve sekretarice, pa bez kucanja hrupim na Cerićeva vrata. Zatečem  ga iznenađenog i ustrašenog, raskolačenih očiju.  Malo je reći da sam ga nazvao lažovom, šta je sve pokusao, obraza kao đon… Ne daj Bože da sam od takvih zavisio i tada i sada, ili da sam samo jedan dan radio s takvima 

alma, mirza, hajra

harino pismo meni
Moja familija – s desna na lijevo Hajra, Mirza i Alama,  nepunu godinu dana prije hapšenja. Ispod je pismo koje su mi poslali u Jajce preko Crvenog krsta. Nisu sva pisma stigla u Jajce, niti moja k njima, ali smo se zarekli, ako se ikad sastanemo, nećemo se rastajati. Tako i bi.

Hapsilo je mene je, 1973. i na bigaji hak i strpalo u banjalučku Crnu kuću. (Malo niže je citat književnika Ivana Lovrenovića, na tu temu, a to naše hapšenje je unišlo u književnost. Hapsili su me i četnici na punktu u Majdanu izmađu Mrkonjića i Jajca 13. maja 1992.  pa sa halhalama na rukama sprovodili na ispitivanje u Miliciju u Mrkonjiću zbog priloga objavljenih na TVSA o apartheidu koji su uveli Srbi u mome rodnom Varcar Vakufu, a za svaku odluku o saoizaciji i maoizaciji digli su obje ruke kadrovi SDA, među njima i švercer oružjem, prodao pa pare savio u džep, pa zdimio u Dortmund. Privodili su me na informativne razgovore više puta zbog priloga na TVSA o tome da će mrkonjićka milicija pobiti hrvatske izbjeglice koje su konvojima preko Bihaća, Bosanskog Petrovca i Ključa jedva propuštani preko Mrkonjića ka Jajcu.

zlatanova čestitka, 15. 12. 94.
Novogdišnja čestitka i pismo g. Zlatana JANČIĆA, zamjenika komandanta obrane Jajca, jednog od organizatora otpora četnicima, komandanta hrabrih “Zlajinih momaka” koji su zadnji, nakon teških gubitka, napustili izdano i prodano Jajce. Bili smo i ostali prijatelji. Pomogao je oko osnivanja TV Jajce, brinuo se o njenom radu i rješevao u hodu, uvijek hiteći, probleme na koje sam kao gavni urednik nailazio.  Kad god se Zlatan pojavi kod nas u Redakciji TV, uvijek sam znao da su naše odbrambene linije neprobojne. Ne sjećam se je li se ikad pojavio na TV ekranu, ali njegov lik je uvijek bio uza me i nisam se bojao ni četnika ni ustaša… ni onih sa brda, ni onih pritajenih u gradu i okolo. Bio je moja inspiracija, nada i utjeha, pružao mi je sigurnost. Nisam znao jesu li moji u Varcaru živi, pa, iako je znao da se čak nisam smio ni raspitivati reko radio-veze o mojima, uvijek me je prvo pitao jesam li šta čuo o njima… Ohrabrvao me, tješio. Kada sam legalno odlazio iz Jajca sa familijom, nismo se oprostili. Nije mogao doći da se pozdravimo. Zlatanu je moj odlazak teško pao, a i meni… Kasnije, kada mi je Majka bila na umoru, pa smo je Hajra i ja posjećivali u Bolnici u Švedskoj, sreli smo Zlatana Jančića, hrabrog borca i komandanta. Našli smo se na Aerodromu u Götebergu; mahsus je došao da vidi i mene, Hajru i Midhata Ajanovića Ajana koji nas je ugostio.
2 serija,, zlatanovo pismo, prva strana, krupnije
Šta ste Vi tada radili, moliću Vas lijepo?
Prepostavljam da ste se bavili prilozima o Aliji Izetbegoviću koji nas je kao janjad pred klanje uspavljivao bajkama kako neće biti rata,  a nas u Varcaru i ne samo u Varcaru, isporučio prvo četnicima, pa onda ustašama. Poslao je 19 puščica da se biva branimo, a četnici znali za to oružje, pa su tražeći ga strašan teror činili, na Manjaču odvodili… Možda tada niste ni radili na TVSA, ne znam, ali mogu pretpostavljati da ste se kao mnogi pitali ko to puca po Sarajevu. Ni do danas niste uspjeli odgovoriti na to pitanje. Danas se o tome manje zna igovori nego kad je istom zapucalo. Taki zakon! Taka RTVBiH. Državom vladaju njeni najveći dušmani.krupno, tahino prvo pismo
Da je to pitanje “ko puca” dobilo pravi pravovremeni odgovor,  a nije do danas, ta četnikuša se nikad ne bi uhljebila na TVBiH. Kada  se već toliko osilila, pa čestitala dan krsne slave genocidne tvorevine, to Vas je moralo podsjetiti na genocid i u Sarajevu, na vašu glad, studen – pa ste je trebali makar suspedirati dok zaboravimo i nju kao i Rajka Vasića koji nam je obećavao nove genocide. Umjesto toga, Vi se sjetili Muje iz Dormunda, aludirajući na sve izbjeglice, pa i na mene! To je uvreda, gospodine direktore!
Gospodine Karamehedović, da imate imalo poštovanja samo i jedino prema svojim ratnim godinama provedenim u Sarajevu u borbi za tu kuću u kojoj stolujete i čime se hvališete, Vi bi se izvinuli ne meni, nego čitavoj javnosti, te udaljili, po cijenu svoje fotelje tu četnikušu da nam ne pogani ionako zagađen medijski prostor.
Ovako, poslanik Mehmedović najavljuje da će preispitati  ulogu čitavog menadžmenta RTVBiH zbog tog velikog incidenta,  ponašanja Vaše novinarke i Vas.
Budući da SDA – od kako postoji – nije ispunila ni dest posto svojih predizbornih obećanja (osim 100 posto koaliranja sa SDS-om, HDZ-om, pa i dogovore oko imenovanja podobnih i poslušnih na RTVBiH…) moguće je da je tu priču g. Mehmedović ispalio kako bi uknjižio jeftin politički poen. Ipak, nadam se da će g. Mehmedović istrajati u svojoj nakani i istjerati te miševe iz njihovih rupa, jer on je jedan od drugačijih u toj veleizdajničkoj SDA sa svojom ispostavom na RTVBiH.  Stoga, moguće su padavine, čak i šemsoako ne bude skliskog leda pod teškim “gabaritom”snijega po sarajevskim ulicama, sokacima i mahalama, od Kozje ćuprije do Stupa. Ipak, teško da će Vama šta faliti. Tamo gdje bi trebala biti kičma, mekše je od fotelje u kojoj sjedite.
Dakle, Proveo sam i u Crnoj kući u Banjoj Luci koji dan i noć, pa znam što je tamnica. I moja obitelj, supruga Hajrija, kćerka Alma i sin Mirza znaju šta je kućni zatvor. Uhapšeni su u 13. juna 1992. u oružanoj četničkoj akciji u kući moje sestre gdje se sklonili od razjarenih četnika ubojica.  Ostali su dulje od dva mjeseca u hapsu, nisam znao jesu li u životu. Vodio sam RTV BiH – Studio Jajce, kao da su na sigurnom mjestu u Jajcu ili Dortmundu. Za malo se četnici nisu međusobno poubijali zbog prestiža pohvalom ko je baš on “uapsio Alilovića novinara vamiliju.” Utrpali su ih u kombi i zatočili u našem razvaljenom stanu u koji je četnik već bio provalio da bi pobio “novinara Alilovića vamiliju.” Svu sam svoju novinsku arhivu spalio prije bježanja u Jajce, ali ostale su plakate za Referendum koje sam sa jednim sugrađaninom (Senad Kaharević, kasnije borac ARBiH)  lijepio po gradu, a četnici odmah trgali. Lijepio sam ih i na ulazu u zgradu, a ne popenem se ni do stana, moj Mirza zove: “Babo, istrgali su…” Uzgred, Mirzini drugovi sprdali s njim kada god bi me zvao babom, ismijavali ga, rugali mu se. Prema tome, izdržaću i ja zatvor po Vašoj prijavi, ako mi presude od kamiša SDA suci po tužitelju iz istog mentalnog sklopa. Hrabra supruga navikla na moje odsustvo, djeca odrasla, svoji ljudi, neće im biti teško ko nekad, ali sve će pamtiti izapisvati, kao i Mirza davne 1992.  Uostalom, ovi zatvori u Canadi su, kažu,  bolji od nekih prenoćišta i hotela u Bosni. Tama tamnice je svijetla spram crnim obrazom.
logoraš jc, 1

hARE, MUČENIK

Lograši  i moj mlađi brat r. Muharem po dolasku sa Manjače u razmjeni za četnike; sa ostalim mučenicima u Crkvi Sv. Ive u Podmilačju,  prvi pravi obrok – iz konzerve nkon nekoliko mjeseci ropstva u mučilišu – sada u dekoru slika i kipova katoličkih svetaca – okružen supatnicima s Manjače… Snimak: I.H. 

Šta mislite g. Karamehmedoviću zbog čega su četnici sve to radli prema mojoj obitelji i meni?  Zbog čega su na Manjači na mrtvo tukli moga mlađeg brata rahmetli Muharema?  Ma, ne samo zato što je odbijao pjevati četničke pjesme, veličati veliku Srbiju i ljubiti srpsku zemlju, nego što je moj brat, “brat ustaše novinara Alilovića!” Malo, pa se nameče na nj.”Šta ono laje tvoj brat na televiziji!” Moj susjed Sabahudin Šehović, logoraš, zapisao je u svojoj knjizi “Glavu dole! Ruke na leđa!” kako je dobio degenjak od četnika (nije mu bio ni prvi ni zadnji) jer mu bilo žao što tako krvnički mlave moga brata koji i ne zna gdje sam, pa im pokušao to reći. Brat je sa 52 godine života legao u crnu zemlju, bez ikakvih primanja od države, bez zdravstvene zaštite. A Mešković, SDA-ov predsjednik Saveza udruženja logoraša banči pare namijenjene ogorašima, krivična prijava protiv njega se kiseli u nekoj sudačkoj ladici;  ucjenjivao je Šehovića neka iz knjige izbaci slike katoličke crkve, opise golgote varcarskih katolika, ubijstvo Josipa Svetinovića, braće po muci muslimana, pa će onda (SDA) Savez logoraša štampati njegovu knjigu, kako je praksa Saveza u destinu slučajeva. Šehović je Miškovićevu cenzuru glatko odbio. Knjiga je ugladala svjetlo dana parama od kredita koji je taj logoraš i siromašni penzioner podigao. Dugovi za sudske sporovo koje vodi protiv genocidne RS se gomilju, uskoro bi mogao opet biti odveden u haps, iako ima potvrdu da je prošao kroz logor Manjaču za koji se zna, i onaj drugi, radni logor, o kojem se malo zna, a ne zna s ejer se ni RTVBiH ne interesira. Barake logoraša su još u Dubičkoj gori, mogla bi RTVBiH otići i snimiti ih… I iskaze logoraša dok su još na životu. Možda bi taj prilog najbolje uradila gospođa Svjetlana Topalić!Siguran sam da je logoraši ne bi odbili, a za Šehovića znam sto posto!

barake 3

Barake radnog logora Manjača (Dubička gora) Logoraši,Varcar Vakufa – katolici i muslimani – najuozoritiji građani sjekli su šumu od zore do mraka, žedni i gladni, za “ogrev” za porodice četnika na bojnom polju, a i za šverc šumom, omiljenom hajdučkom disciplinom i običnih gorštaka, kao i gorštaka njihovih glavešina. Neki od njih, poput Ivanića su i zakonski kažnjeni, pa oslobođeni zbog kriminala oko šuma. Ne bi bilo loše da g. Karamehmedović priupita nešto o tome Dodikovog šefa financija unaprijeđenog na mjesto državnog premijera. On sigurno zna mnogo o švercu šumom, a kao i o pasti opljačkannih banana u tzv. RS. Hajde, sitisnite, pa ga pitajte o tome svemu, pa objavite iskaz toga nevinašca koji ne prizna državu kjoj će biti premijer 

Haj pogodite zbog čega se to događalo, i mojoj obitelji i bratu i majci i ocu, koji su morali napustiti svoju kuću i stići u Piteu, na sjever sjevera Švedske, samo koji cent niže onog šarafa na Sjevernom polu.
Dosta smo  svi imali belaja, pa i moji i ja, baška zbog moga časnog posla na TVSA i od TVSA – RTVBiIH.
mirzin dnevnik
Iz Dnevnika moga tada, jedanestogodišnjeg sina Mirze – taoca četničke okupacione vlasti; četnici se zamalo be poubijaše ko će biti veći “eroj u vatanju novinara Alilovića vamilije.” Prijetili su, ali nisu me stigli ispeći na ražnju, metak su sačuvali, ali nisu ga ispucali na me kako su obećavali. Utekao im ispred nosa –  na žalost,  a da li samo njihovu…

img_8304

img_8303
U Sarajevu u plamenu Vijećnica, u Jajcu starine, među njima Dizdareva džamja pod gradom, nacionalni spomenik; snimci I.H. N Vijećnici mijenjaju spomen ploče da ne bi uvrijedili četnike, a Karamehmedović takve javno brani

propusnica tv jajce_0016

U vrijeme opsade Jajca, one unutrašnje od strane HDZ-HVO i četničke sa oklnih brda i iz zraka, svaki dan sam se izvještajima preko radio-ametra javljao RTVBiH znajući tačno ko puca na Jajce, a ko će mu doći glave iznutra. Možda ste tada i objavili koji moj prilog, al nije važno, ko bi se toga sjetio.  Pljačka, otimačina, zaposijedanje tuđe imovne o čemu sam svjedočio na TV Jajce, nije ono što sam mislio da je borba za Bosnu, a čast braniteljima. Čak je i njih potkradalo dok su bili na položaju, što sam objavljivao na TV, i plaho bio drag jajačkim partijama!!!  Moji, zatočeni u Mrkonjiću, pod danonoćnom oružanom četničkom stražom, zbijeni u sobicu sa još devetero talaca, mojoj r. Matjci i mome r. Ocu, malo malo,  pa četnički nož pod grlom, šamar Ocu na ulici; slušaju u strahu moje izvještaje i strijepe kad se oglasim preko RTVRBiH i izvijestim da su četnici cijeli dan jurišali na Jajce svim raspoloživim oruđima,  ubijali maljutkama, fosfornim bombama, krmačama, raketama zemlja-zemlja, kasetnim bombama kojima su nas zasipali. Brinu za me, ali eto, čuju moj glas, živ sam, a strahuju za i za me i se. Kako je meni, niko ne zna, niko to na RTVBiH osim Arijane Saračević ne zna!

izvještaj
“Za TVBIH iz Jajca – Ibrahim HALILOVĆ,” 2. juni 1992.
Ali, po Vama, u Jajcu nije bio rat. Ratovalo se samo u Sarajevu. Bosanska pobjegulja Mujo iz Dormunda, onaj izmišljeni lik u Vašem ogavnom vicu, poručivao je da svi izginete. Niste taj vic napisali baš u pismu adresiranom meni. Nije teško bilo prepoznati se. Da, ja sam Mujo iz Dortmunda!img_2139
Znam, znam, dugi su ovo tekstovi, dugi i dosadni. Ali, moram Vam se zahvaliti što ste me naveli na pisanje i dokumentiranje. Da nije ove “prepiske” s vama, sve bi mogloostati zapretano po video kasetama, papirima i arhivi na kompjutoru. Sada, uz dopune, ovo bi mogla postati knjigom jednog dana, a naslov bi mogao biti
“PISMA DUVARU U SIVOM DOMU” 
Ni po koju cijenu nemojte shvatiti ovo kao moje pravdanje ili neko dazivanje, nego samo potvrdu onog što govorim, a evo, naraste haman na opseg knjižice. Još malo zahmeta na kopanju po mojoj arhivi, svjedočenja i dokumenata i – eto knjige! (Možda ću je pisati u zatvoru, kao Prlić, kako nas je o tome dala izvijestiti u opširnom razgovoru koji je gospođa Kurt, tada uredica Oslobođenja, objavila. Informirala nas o tome da je njen intimus Prlić kupio novo odijelo, kravatu, laptpop, “spreman”  za Haag. Ne samo da se nije postidjela za to (kao ni gospođa Prašo, za neke stvari oko Prlića) nego je gospođa Kurt uznapredovala. Eno je uređuje Šćepin “Havaz,” a na N1 palamudi o nezadovoljstvu u Hrvatskoj glede Čovića, ali sama malo šta konta, pa  prepričavala šta misli g. Puhovski njen “glavni izvor” u Hrvatskoj. Sada bi rado da zaboravimo šta je nekad radila, kako je u zvijezde ukivala ratnog zločinca velikog kalibra. Puhno novi vjetar, tu je i novo radno mjesto, zavjetarno, a Prlić joj još na robija zbog UZP.
Ako Vam se ne čita, ne čitajte, ali znajte da sam istreniran na TVSA da sve kažem riječju i slikom onog o čemu govorim za dest-petnaest sekundi kao za vrijeme Olimpijade, za što sam dobio godišnju nagradu TVSA.
Kada bih Vama napisao i roman, pa fotografijama i dokazima, crtežima i skicama ilustrirao svaku riječ, Vi opet ne bi skontali o čemu ja to, jer Vi ste postavaljeni na tu funkciju baš zato što ste spremni ne kontati jednostvane stvari,  golim okom vidljive. Pa i kad nešto skontate – morate šutjeti, cenzurirate i sebe i druge, ili radite ono što niko normalan ne bi uradio – štitite novinarku četnikušu, pri tome pozivajući se na zakon, pa još i prijetite onom ko Vas kritizira za to.
Sjećam se, napravio sam filmsku reportažu sa frankfurtskog Sajma knjiga, još se iz Sarajeva izlazilu i ulazilo UNPROFO-m uz čiju pomoć su došli na Sajam predstavnici BiH, politike, kulture, izdavaštva.  Razgovarao sam sa bosanskim izlagačima, posjetiteljima, piscima, pa i sa dr. Enesom Karićem, ministrom kulture, a čast mi je bila velika i – sa r. Alijom Isakovićem. Sve  to snimio, po po ef. Kariću, ministru kulture i sporta,  poslao kasetu i kaseta je sigurno stigla na TVBiH. Od tada je u ladici nekog od urednika, ili ju je bacio postavši vlasnika privatne TV. Objavljena nije nikad, a da li je završila u Arhivi TVBiH, ne znam. Znam da se doskora mngo arhivskog materijala TVSA vrtilo po privatnim televizijama… 
propusnica tv jajce_0003
Dok sam izvještavao iz okupiraog Jajca, neko od Vaših prethodnika, jal Mufid, jal Agović,  izbacio je neke dopisnike i mene  s posla na okpiranom dijelu Bosne, sa obrazloženjem da se se “nismo javljali na posao” u Sarajevo! Onda se jedan od njih postidio zbog toga, pa nas vratio na posao. Od Jamile Omerspahić, tadašnje direktorice, dobio sam potvrdu da sam u stalnom zaposlenju na RTVBIH.
jasmin ribić, propaganda, skoro čit. stranica, prop._0002
Pismo jajačkog policajca i banitelja r. Jasmina RIBIĆA, o tome kako mi je prijetila smrtna opasnost zbog protivljenja istaliranju zločinačke Herceg Bosne u Jajcu. Tada smo se usprotivili vojnom udaru dvojca HDZ-HVO na legalno izabanu vlast SO-e Jajce. Svašta su radili da preotmu TV Jajce, što je im je naizad i uspjelo sa promidžebenikom Zoranom Ljubičićem na čelu – pa je Herceg Bosna i danas glavna u Jajcu, a Jajce hrvatski grad u kojem se svira Lijepa naša, dok Čović i Kolinda drže ruke na junačkim prsima… Na spisku poginulih (hrvatskih) branitelja Jajca uklesanom u spomeniku u sred grada samo je nekoliko muslimana – boraca HVO.  Branitelje ARBiH prigrlila je SDA  kao svoje,  zajendo sa IZ nakon dosta godina od rata, iako se jajački  hodža i mutevelija nikad nisu htjeli pojavti na TV Jajce da bi osokolili branitelje, ili pred kamaerama u živom prenosu klanjali Bajram, jer su se na Džamiju Esme Sultanije u Jajcu meračile četničke topdžije s brda. Mutevelija me je savjetovao na telefon neka proučimo 400 puta jedno sure iz Ćitaba, pa će neprijatelj nestati. Pita me skoro penzionirani hodža Ramiz, imam li kakvih slika iz ratnog Jajca. Kažem, imam samo sa videa, on kaže – loš je to kvalitet, imaš li boljih… Piše, biva, knjigu, trebaju mu, a on nejma svojih. I još me pita jesu li  moji nakon razmjene 1992. vratili u Varcar Vakuf, odakle su upravo izišli iz zatvora. Ramiz, nekad jezerski hodža, dijelio je u Jajcu humanitarnu pomoć koja je stizala i od “Muje iz Dortmunda,” izostavljao  i r. Mehmeda Buhića i mene, valjda zato što smo bili izbjeglice iz Varcara, što nam je inače i često nabijano a nos. Taj hodža, kao i njegovi reisi uče El Fatihu za nekoliko sekundi, svjetski su rekrderi u brzini… Pokušali su me i smijeniti “djelatnici TV Jajce” (sic!)  jer “ne mere TV Jajce voditi “došlo” da bi lakše instalirali Herceg Bosnu…  Iako Jajcem službeno vlada SDA, ona ustvari ne vlada ničim, osim sa par buregdžinica i kahvića, a stvarna vlast je rukama vladara Herceg Bosne, novokomponiranih tajkuna. Na diplomama srednjoškolaca – šahara. SDA BiH i HDZ BiH u još su od rata u peksinastom bačnom krevetu od interesa na rušenju Bosne. Rečeno rječnikom Alijina Sina Nasljednika – SDA i HDZ su partneri. Slažem se!  Na RTVBiH su uposleni i oni koje sam učio abecedi novinarstva i to dok su nas mlavile granate. Posredstvom HDZ-a, na spisak banitelja  Jajca pri Sekretarijatu obrane, ubačena je većina onih koje sam primio na TV Jajce, neki od njih su proveli svoje vrijeme u Studiju spavajući čak ni topovi s okolnih brda ih nisu mogli probditi. Imam snimke! Mene nema na tom spisku branitelja. Haj pogodite zašto! 
U krajem septembra 1995. našao sam se u Bosni, svojim autom dovezao nešto pomoći, podijelio pare izbjeglicama od izbjeglica, opremljen svojom kamerom i svojim kasetama, horan za rad u tek oslobođenoj Krajini (Arkanovce po Manjači još uvijek razgonili gen. r. Alagića i onaj momak Senad Kaharević, koji je nekad u Varcaru sa mnom lijepio one plakate o Referendumu, i tada i sada izlažući se pogibelji. Sreli se u Ključu, samo nakon što sam predao oko 3.000 KM naše, Muja i Drtmunda pomoći, tzv Ratnom Predsjedništvu Varcar Vakufa. Senadova odora mu još krvava, podbuho u licu od nespavanja, istom stigao s Manjače, gladan, izranjavan i žedan. Gestom, prinoseći dva prsta usnama, išaretom me pita imam li cigaru. Nemam. Nemam ni para da mu kupim,  one od Muja iz Dormunda dao Predsjedništvu Varcara (SDA). Zdimili u Bihać, se satelitskim telefonom ženama u Njemačkoj i Švedskoj, na lažima i podvalama traže 30.000 KM od Adema Borića, predsjednika Skupštine USK,  zatekoh i u toj prljavoj raboti. Obavih poslova u ITC RTV BiH na montaži priloga iz Mrkonjića prođoh haman Bosnu da bi prilog stigao na TV, i da nikad ne bi ugledao svjetlo ekrana. Ručam o svom trošku, da ne bi neko sutra pomislio kako sma trošio pare humanitarne pomoći. Uz put perma Ključu, izružiše me, malo im para. “Udruženja izbjeglica iz drugih općina prikupe i pošalju i po trista hiljada maraka, a ti zapeo o onoj crkavici što si nam doni,” ljutito će mi “predsdjednik” Sulejman Cerić zvani Cuki. Tada mu rakoh, da od nas eneće dobiti ni marke. Tako i bi, od tada našu skromnu pomoć  dijalio sam od ruke do ruke, izbjeglicama iz Varcara u Sanskom Mostu, Zenici, nešto i iz svog džepa dok je teklo… Halal bilo! Cuki i ekipa me htjedoše premaliatiti u Sanskom Mostu zbog toga što sam pare  dijelio sirotnji, umjesto njima, da ih spiskaju po bitijama. Razupali su auto koje smo im kupili za “prevoz ranjenika,”  a u njega ranjenik nikad nije ni sjeo ni legao… Sazvali su sastanak na kojem mi nekadašnja sekretarica Komiteta SK predikuje o državi koju ona pravi, a ja razvaljujem. Isto kao i kad sam ono izvijestio TVSA o pojavi četnika u Mrkonjiću na Božić 1998., a ona i Komitet plaho mi zamjerili zbog toga. Htjedoše me uhapisti, čak su podpendžere doveli i onoga nekadašnjeg srpskog policajca i lažova Zijada Ibrića. Ne htjedoše ocariniti kombi kojeg smo kupili za prevoz izbjeglčke djece i bolesnih iz Kruhara do Sanskog Mosta. Varcarski stolarme podučavao kako se pišu vijesti, a nije znao podijeliti humanitarnu pomoć – preklo mu 350 konzervi, a narod gladan.  Po dolasku, odmah sam stupio u vezu sa Redacijom, dogovorio video-priloge za TV, tonske za Radio. Uspio sam unići i u hrvatskom čizmom okupirani Mrkonjić, snimiti preživjele sugrađane i zabilježiti njihove ispovijesti, iako mi je bilo zabranjeno snimati i prijećeno hapšenjem. Kako rekoh, montirao sam prilog u Bihaću, pa iz Ključa, Bosanskog Petrovca, Drvara, Bosanskog Grahova, Livna, zametenog Kupresa, Bugojna, Lašve, donio ga u ITC RTVBiH u Zenici. Bio sam prisutan dok ga nisu proslijedili linkom u Sarajevo. Nikad nije objavljen. Nisam imao para za dalji boravak u Bosni ni za povratak u Njemačku. Uzajmio sam od jedne izbjeglice iz Njemačke, susjetkinje iz Varcar Vakufa, 300 KM Pri povraku u Njemačku kod Münchena stade moje auto na sred Autobahna, u noći, na studeni, a u džepu mi manje od 50 DM, a bezin haman na nuli, do kuće oko 500 KM. U glavi mu odzvanja onaj glas tonca sa Radija BiH 1. “Nama je naređeno da ne primamo vaše priloge.” Ipak, popravih auto, začepljeni katalizator za sitne pare,  iako se automehaničar dobro namučio;  ćuskijom razvaljivao šamot, krpio, vario auspuh. I razumio me da nejmam puno para, da se vraćam iz Bosne. Bio neki Hrvat iz Slavonije, probudio ga telefonom i pozvao Nijemac – vlasnik zatvorene mehaničke radionice pod svojom kućom, pred koju je ADAC došlepao moja kola. E taj “Mujo iz Dortmunda” bio plaho fin čovjek, lahko mu bilo razumjeti da  imam  malo para, pa uzeo sebi malo, a meni ostavio taman toliko da mi doteče benzina do kuće,
jamila
Ovo se ne pika,  meni to odavno nije ni važno, ali neka se zna da nije sve počelo sa g. Belminom Karamehmedovićem, niti da će poslije njega biti potop – ako vratimo RTVBiH građanima koji je financiraju. Zato i ova moja pisma
šukrijina dž
Fotografije sa Komemoracije i džennaze r. Šukriji OMERAGIĆU, dugodišnjem novinaru i uredniku na TVSA-RTVBiH. Neki članovi medadžmenta RTVBiH nisu se udostojili umrlom kolegi ni na Komemoraciju u RTV Domu doći, mrsko im bilo sići nekoliko basamaka ili spustiti se na zemlju liftom.  Znaju oni dobro zašto. Dobio ih je r. Šukrija i na sudu. Bio sam i na Komoraciji i na dženazi, mahsus putovao iz Varcara… 

Mojih preko 30 godina što honoranog, što profesionalnog, što džabnog rada naTVSA, ode u havu. Da ne spominjem da se bez ikakve provjere na Radiju u gluho doba noći kada su talasi RBiH dopirali haman i do Dortmunda, do Muje (sic!), olajavano moje ime kako sam novinar TVSA koji je u Njemačkoj pokrenuo list koji “piše protv Armije RBiH.” Ipak, neko je u toj emisji rekao da ne vjeruje u te objede. Pisali smo u “Eurobosni” u Frankfurtu, a čitalo s edoljem svijeta, objavljivali testove najboljih novinara, književnika, umjetnika, ne samo iz Bosne, o tome kako je Alija Izetbegović ukidao suverenost RBiH, dijelio Bosnu i pri tome se osmjehivao zajedno sa Miloševićem, Tuđmanom, Bulatovićem,  Krajiškim Babom u Ženevi. Bijaše to 1993. u ljeto. Šta ste Vi tada radili kad su SDA-ovci meni prijetili smrću, a

IMG_8109javno mokrili na novine u Stuttgartu!  Kada ste prvi i zanji put nazvali Aliju veleizdajnikom, rekli da je prvi u svijetu priznao  genocidnu RS, ponovili kako ne važi dejtonski ustav, te objasnili kako je Alijin sin nasljednik saboter pravde i munafik, nikakav vjernik, ko ni Babo mu! Eh, napisati i objaviti – to košta! Tamo gje je u normalnog insana kičma, Vaše mjesto je mekše od fotelje u kojoj sjedite. Pristao sam platiti tu visku cijenu. Čak i laskavu punudu za rad toj Vašoj RTVBiH – odbio.  Znao sam unaprijed – ne bih mogao ni s Vama ni s Vašom štićenicom. Bilo bi nas zavratove!

marjan i ja

Sa Marjanom Hajnalom u Varcaru ispred zapušenog i devastiranog Spomen-muzeja ZAVNOBiH-a  u Mrkonjiću – Varcar Vakufu –  ispred Spomen-rugla daytonske Bosne – prkoseći četničkoj miliciji koja nam je prijetila hapšenjem  RTVBiH posjeti o Danu dr#avnsti, a političari poput Komšića, radije idu istoga dana Dodiku na noge

Na kraju, evo Vas da me tužite zbog Vaših nedopustivih javnih ispada oko spašavanja četnikuše koja javno čestita krvnicima početak genocida nad nama. Hvala Vam na orednju koje mi dodjelujete. Kako bih se loše osjećao da me takvi hvale i štite, kao onu četnikušu. Zato i ovi redovi, da se tačno zna ko je ko. 

Nije li me SIPA prije nekoliko godina uz pomoć Interpola ispitivala u Canadi ko mi je dao izjavu o ubojstvu moga sugrađanina civila Baje Svetinovića u junu 1992., a ubice mirno šetaju i danas po gradu. Tako će biti i ovog puta, mene pred sud, a urednica-četnikuša će čitati vijesti, možda baš i o tome. Uživaćete oboje! I vaše gazde, naravno!
Moj slobodni duh, za razliku od Vašeg podaničkog, niko ne može uhapsiti. 
Gospodine Kramehmedoviću, sve bih nekako i podnio, ali ono o Muji iz Dormunda koji Vam je, u izmšljenom vicu, poručio da izginete do zadnjeg Bošnjaka, ne mogu. Vama je očito žao što nas ne pobiše ustaše i četnici, tako bi bili rahat bez nas i vi i oni. Osim toga, u mom slučaju, ne bi morali čitati moja duga pisma teških gabarita, ali ne bi imali koga ni zastrašivati i tužavati (sic!)
šukrija

Ne postoji gumica koja može izbrisati ovo priznanje kolege, rahmetli Šukrije OMERAGIĆA koji mlad ode na Onaj Svijet; Koliko su u tome krivci kriminal i kriminalci na RTVBiH s kojima se sporio tražeći pravdu, Bog Dragi samo zna. Meni je ovo fino, drago i veliko životno novinarsko priznanje. Zahvalio sam se r. Omeragiću i učtivo odbio poziv. Tamo na RTV Domu davno je sivilo zamijenio mrak, a čast kolegama koji su osvjetlali obraz profesije u vrlo teškim uvjetima i vremenima
puč_0003
Kad  ne  odeš  na milicijski četnički poziv na informativni razgovor, pa te ponovo zovu, pa opet. Kažeš im da poziv mora imai broj protokola, muhur, pa kad se najzad odazoveš, pa isljednici zatraže tekst tvoga TV priloga na uvid, ti fino, sa ironičnim osmjehom, kažeš im da tekst nije više tvoje, nego vlasništvo TVSA koja ga je uz film objavila. A tekst u džepu… 

Da Vam kažem samo da znate, ne da bih se s time pohvalio ikad, ali posuli ste so po ljutim ranama, pa ću samo kazati istinu.

Semra Saračević, novinarka TVSA, i ja smo od Maleških vitezova Njemačke dobili tri šlepera humanitarne pomoći negdje uu jesen 1993. Šleperi su tovareni u njemačkim fabrkama hrane, odjeće, obuće, lijekova, sve je bilo novo, nekorišteno. Jedan šleper je otišao u Bihać, drugi je upućen u Varcar Vakuf, a treći na RTVBiH. To što nije nikad stigao do Sarajeva ne pitajte Malteške vitezove, nego hrvatske bojovnike koji su ga na nekom svom oružanom razbojničkom punktu u Hercegovini oteli. Ili, pitajte one udbaške kosvske Alijnine srpske špijune kojima se okruživao i on i sin, a pljačkali su i prodavali opljačkanu humanitarnu pomoć Sarajlijama... Znam da su neki od njih dragi sugovornici na RTVBiH, oni koji su napakovali komandantima ARBiH i Haag i daytonske sudove u kojima sude i četnici i ustaše. Po volji vam, nemojte ih zvati pravim imenom ustaškim ili kosovskim imenom, ni poslije presude o UZP, ni sada kada se sve zna, nedaj Bože nazvati četnika četnikom poslije genocida, jer to je po zakonu zabranjeno, po onom po kojem ste i postavljeni na to mjesto dogovorni SDA – HDZ – SNSD da bi svi bili isti i katili i žrtve. Mene ionako smatrate Mujom iz Dortmunda, ali meni to ne udi, da pače, baš mi godi!
Ne bih ovo nikad spomenuo, jer što daje desna, ne smje znati ni lijeva ruka, a kamo li svijet, ali ste me izazvali sramotnim fasifikovanim vicem o “Muji iz Dortmunda!
Da imate imalo obraza, sramili bi ste se, dali ostavku i propali u zemlju. Ali, pošto je u Bosni dobro sve ono što pliva na površini, a loše ono što je ponajbolje, ono što se nemoćno guši u tom kalu i tone, tako nam je kako nam je. Četnikuša vodi najgledaniju emisiju uz Vašu zaštitu. Dakako po zakonu, našim parama. Ma nije ni važno koju emisiju!
Obraz đon.
Ne, nije hvalisanje reći istinu, ma kakva je, pa i o sebi. Hvala Bogu da se imam čime pohvaliti! 
Prvo svjedočenje je o zatvaranju u Crnu kuću, a objavljeno je uinterviewu “Danima,” a i nekim drugim radovima. Svjedok je književnik Ivan LOVRENOVIĆ s kojim sam zajedno uređivao “Mrkonjićke novine” pa zbog udbaške zvrčke, ni krivi ni dužni zapali zloglasne Crne kuće u Banjoj Luci.
ivanCitat: “Najlakše je, naravno, bilo naći način da se nešto napakuje. Čista provincijska groteska, ali opaka: u montaži banjalučkoga “Glasa” monter je montirao verzalno slovo U na kapi partizana u crtežu na naslovnoj stranici lokalnih novina koje sam su-uređivao, u broju koji je izlazio uoči neke od okruglih godišnjica ZAVNOBIH-a. Bez obzira na to što smo (Ibrahim Halilović i ja) kvaku primijetili prvi, te stvar prijavili i cijelu nakladu predali policiji, to je trebao biti krunski dokaz ustašluka. Znam, naravno, i montera, eno ga, ugledna je ličnost novoga nacionalnog i poslovnoga jet seta u Banjoj Luci. Zaglavili smo u Crnu kuću po članu, čini mi se, 119, “djelatnost protiv naroda i države”. Od daljega postupka spasila nas je intervencija odozgor, zapravo mudra dobrota jednoga čovjeka, Mrkonjićanina Uroša Anđelića (jednoga od ljudi iz Brassensove pjesme) koji je tada bio na mandatu u Sarajevu, i odlično poznavao poganu narav i metode onih koji su nas hapsili. Ali, iskustvo i doživljaj tri dana i tri noći u banjalučkom zatvoru, s perspektivom političkoga kažnjenika, dublje je i važnije od svih mojih drugih negativnih iskustava.” Kraj citata iz interviewa Danima
Ivan Lovrenović, Zagrepčanin, Sarajlija, ali dušom uvijek Varcaranin, kojeg je rat zatekao u Sarajevu, napisao je u svojoj kolumni u „Oslobođenju“ ratni zapis o Varcaru na osnovu mojih oskudnih izvještaja iz Jajca, jer sa Varcarem nije bilo nikakvih veza – telefonske linije prekinute, putevi blokirani, četnici tuku s brda oko Jajca iz svih oružja, avijacijom iz zraka; taj Ivanov zapis prenosi Alija Isaković u svojoj knjizi dnevničkih zapisa „Antologija zla“ od 19. srpnja 1992.
Citat:

„Sada o Varcaru slušam samo suhe izvještaje, a to posredno iz Jajca. Naši Ibrahim (Halilović, urednik i dopisnik RTVBiH, ratni reporter već dvadeset godina neprekidno, dok nije bilo ni Alije ni Radovana, a bilo je četnika, istih onih koji su to i sada, samo tada pod firmom SK i SUBNOR-a) morao je otići. Kad je Ibrahim morao otići, onda je doista kraj. Kraj i smak…“

Naravno, nije bilo ni g. Belmina Karamehmedovića.

slaviša mašićSlaviša MAŠIĆ, reditelj na TVSA, RTVBiH, među ostalim režirao i TV prijenos sarajevske Olimpijade, kaže u mikrofon mobitela Marjana Hajnala, pri slučajnom susretu u Sarajevu, u jednoj likovnoj galeriji:

Citat: “Slaviša MAŠIĆ, bivši reditelj, sada – ništa. A Ibro Halilović, e on je najtalentovaniji snimatelj poslije Ivice Matića u Bosni i Hercegovini, svih vremena. Nažalost on to nije nikad skužio, nije bio svjestan toga jer mu je riječ bila važnija od slike. Lijepo je pričao, ali tako može svako pričati. Snimati – ne može!”

serwer - holbrooke
Prof. Server, omiljena medijska zvijezda daytonskih medija ekspert za . “ovoliko malo Bosne” kao na slici

Od svih, najdarži mi je komplimet koji mi je uputio prof. Daniel SERVER, medijska zvijezda dejtonskih medija, inače desna ruke Richarda Holbrooke-a u Daytonu, kada nam je uz pomoć naših veleizdajnika krojena i navučena nam luđačka košulja koju nikad nećemo skinuti dok je god ove i ovakve RTVBiH i njenog direktora, naravno i onih oji su ga  postavili. Kad padne medijska Bastilja, padaju svi, đuture.

Pisao sam prof. Serveru, uputio ga u ono što i sam zna da je jedino važeći Ustav RBiH, pobrojao sve njegove aferime od Daytona i privremenog ukidanja RBiH, instaliranja genocidne RS, grubog kršenja ius cogens norme , suradnje sa Billom Schabasom koji je bio Tužitelj koji je na ICJ brani Srbiju,  borbe za očuvanje genocidne stečevine  i dokazao njegovu borbu na zaštiti srbijanskih interesa. Napisao sam mu da je rušulac države Bosne.  Optužio sam ga da svoje stavove nameće i tumači kao stavove State Departmenta u kojem je nekad radio, te mu predočio domaće i svjetske pravne norme o ništavnosti Daytona.  Kad nije mogao pera odbiti mojim argumentima, te odbio objaviti našu prepisku, kao i pisma mojih prijatelja, napisao je, a to sam i objavio:

daniel@serwer.org

schrieb am Datum: Freitag, 1. Juli, 2016 16:33 Uhr, Citat: Imam zbilja drugih stvari koje moram uraditi. Vaša pisma će biti objavljena kada budem imao priliku provjeriti zadnju od tri verzije pisama koje su mi poslana.

Možete (o meni) zaključivati šta god hoćete. To je Vaše pravo. Ali nemojte očekivati da će Vaše ofanzivne primjedbe ostati neprimijećene.  

Vi ste sigurno najsirovija i najarogantnija osoba među Bosancima koju sam ikad sreo na intrenetu.” Kraj citata.

Otpisao sam mu i s radošću zahvalio prof. Serweru riječima: To je nalaskaviji kompliment koji sam ikada dobio…

Isto kao i Server, prošli su Hays i Hitchner, američki univerzitetski profesori i produžene ruke američke Vlade koji su nam uvaljivali aprilski paket kako bi neustavno i ielgalno, postalo legalno i ustavno. Prof. Hitchner je zašao u prepisku sa mnom, prvo me oslovljavao hladno i učtivo sa onim “Dear Mr. Halilović,” kada sam mu podastro sve argumente o Daytonu, te da imamo pravo an Ustav RBiH, pa predložio kao i Serveru, da ako je daytnski ustav dobar, neka ga upute Congressu, pa izglasaju kao američkim Počeo mi se obraćati u pismima sa familijarnim”Dear Ibrahim” – i to mi je bilo sumnjvo…

S tim bih završio ovaj dijalog gluhih telefona sa direktorom RTVBiH, braniteljem novinarke koja je javno čestitala nesutavni dan neustavne i gencidne RS!

Ibrahim HALILOVIĆ

***

 

IPAK SE KREĆE:

SMIJENJENA SVJETLANA TOPALIĆ

http://tv1.ba/istaknuto/ekskluzivno-smijenjena-svjetlana-topalic/?fbclid=IwAR0OSInStgROCL6c491agWP8vL6Rwl85cnH7xpCA15KZyGsdi4fo23GEN-I

Mahsus za g. Karamehmedovića:
IZ POVIJESTI SEVDALINKE, JEDNA OD 20 EMISIJA DR. SEMIRA VRANIĆA, NAPRASNO SKINUTA S PROGRAMA RBiH 1
Ova je emisja mahsus za g. Belmina KARAMEHMEDOVIĆA. Jedna je od 20 izvrsnih profesionalno, s ljubavlju urađenih emisija koju je pripremio dr. Semir VRANIĆ, vrsni poznavalac toga našeg narodnog muzičkog stvaralaštva, besplatno, volonterski.
Skinuta je uz obrazloženje o promjeni šeme, e da u njenom terminu treba emitirati nešto “atraktivnije”.
Nije li to medijski zločin, jedan od mnogih ataka na sevdalinku!
Do emisije, klikom na donji link

Iz povijesti sevdalinke

***

Pozdravljam čitatalje moga Bloga sevdalinkom koju pjeva nenadmašni Safet ISOVIĆ:

Advertisements