Nakon što su oteli ili uzurpirali gotovo čitav Vakuf Mustafe-age Kizlar-age koje je zauzimao površinu od najmanje jedne petine današnje teritorije Općine, na red je došlo muslimansko groblje na Kulenovića begluku u Starom Selu koje je Općina uknjižila u katastar kao svoje vlasiništvo.
O tome smo pisali:
MEZARJE U STAROM SELU KOD VARCAR VAKUFA POSTALO VLASNIŠTVO (SRPSKE) OPŠTINE MRKONJIĆ-GRAD I PRETVORENO U DEPONIJU SMEĆA
Napomena; Na ovom mjestu napisao sam da je Načelnik općine MrkonjićGrad donirao sredstva za ograđivanje mezarja, a on to nije učinio. Načelnik Općine Mrkonjić-Grad dr. Dragan Vođević je prošlog ljeta na molbu prof. dr. Saliha Kulenovića, dozvolio da se mezarje ogradi, ali ne o trošku Općine. Naime, novac je još prije dvije godine osiguralo Ministarstvo za izbjegla i raseljena lica (sic!) i uplatilo ga na račun Medžlisa u Mrkonjić-Gradu. Čekalo se dvije godine da prof. dr. Salih Kulenović dođe iz Tuzle i isposluje dozvolu za ograđivanje mezarja u Starom Selu, mada je načelnikov ured odmah preko puta kancelarije Medžlisa.
Hodža Mufid Huskić zahmetio oko ograđivanja, tvrdi mutevelija Šaćir Spahić. Naime, hodža je našao vlasnika rovokopača koji je iskopao rupe za direke ograde! Mutevelija je, pak, obilazio radnike, slikao radove i javio da je ograda zategnuta (vidi fotografiju ispod!). Ko i kako, čijim novcem, nije naveo, pa se i meni nehotice omaklo da nisam tačno znao ko je i čijom zaslugom namakao novac. Što se mene osobno tiče, svoj katastarski 1/1 uknjiženi posjed makar to bilo i musliamnsko mezarje, logično je da ograđuje njegov vlasnik – Općina Mrkonjić-Grad, te da za taj posao osigura novac.
Bilo kako bilo, muslimansko mezarje, srpski posjed 1/1 u Starom Selu, ograđeno je, nije više deponija niti na njemu se napasa stoka. U tom mezarju odavno ne kopaju mrtve, a u Staro Selo niko od odseljenih muslmana nije se nikad vratio, pa neka ne bude ni važno što je novac namaklo Ministarstvo za izbjegla i raseljena lica, a ne vlasnik – Općina Mrkonjić-Grad… Važno je ono što je važno za SDA i Islamsku zajednicu – svojim ili tuđim novcem amnestirati otimačinu, genocid i urbicid, zabranu slobodnog ispovijedanja vjere. Samo nek ne “gori” srpska kesa.
Sa Facebook profila Šaćira Spahića, Mutevelije Varcar Vakufa o ograđivanju mezarja u Starom Selu; ni riječi o tome ko, kada i kako je taj posao uradio, čijim novcem, čijom zaslugom, koliko je sve to trajalo…
Sada je na red došao i jedan vakufski gaj u planini Lisini iznad grada. Općina Mrkonjić-Grad otima i taj ostatak ostataka nekadašnjeg velikog Vakufa. Sud je već presudio da ta šuma pripada Republici Srpskoj.
Porez na otetu šumu i dalje plaća Medžlis Islamske zajednice.
Od nekada velikog Vakufa, Islamska zajednica posjeduje danas nekoliko dunuma na mjestu Kizlar-agine džamije i dijela mezarja oko nje, te Rički i Heljdića mezar.
Kizlar-aginu džamiju srpski su mineri srušili u kasnu jesen 1992., srpske vlasti poravnale temelje i na njenom mjestu napravili parking i odlagalište smeća. Dio mezarja uz džamiju otet je i prije rata. Na otetom mezarju, na kostima Dedića, podignute su birtije, butici i mesnice. Na vakufskoj zemlji, na mezarju, podignut je Spomen-dom ZAVNOBiH.a, a na mjestu nekadašnje džamije na Mečetu podignute su zgrade.
Dom za ljudska prava presudio je da je muslimanima ugroženo slobodno ispovijedanje vjere, te naložio da RS, to jeste Općini Mrkonjić-Grad, da obnovi džamiju u svom trošku.
Islamska zajednica nije našla za potrebu da tu presudu Doma za ljudska prava prevede sa engleskog jezika, a kamo li da se bori za svoja prava i namirivanje štete na osnovu te presude. Zaboravila je na tu presudu, džamiju obnavljaju Turci, pa se srpskim vlastima osladila otimačina. Na red je došaa i taj preostali gaj u planini Lisini, ostatak ostataka nekadašnjeg vakufa.
Na posjedovnom listu Islamske zajednice u Mrkonjić-Gradu nalazi se šuma u planini Lisini, pokraj koje stoji upitnik. Sud je već donio presudu po kojoj je šuma sada u posjedu srpskih vlasti; Islamska zajednica i dalje redovno plaća porez (Obratite pažnju na švrakopis!)
Kao dokaz da Medžlis plaća porez na šumski posjed koji otima Općina, a sud joj daje za pravo, mutevelija Šaćir Spahić mi je poslao kopiju uplatnice poreza. Pošto i ostale kopije nisu bile baš najbolje vidljive, molio sam Muteveliju da ih snimim svojom tehnikom. Pristao je, ali u dogovoreno vrijeme nije bio kod kuće. Kad sam ga najzad dobio telefonom, rekao mi je da je prizanice negdje zaturio u kući i da ih ne može nikako naći.
Dokaz da Islamska zajednica Mrkonjić-Grad plaća porez i na zemljište koje joj je sudski oteto
Biće da u priči o Mutevelijinom odustajanju od obećanja da mi omogući snimanje dokumenata i objavljivanje priloga o otimačini vakufskog, svoje prste umiješao lokalni nazovi hodža Mufid Haskić koji je davno zabranio džematlijama svaki razgovor sa mnom, psovao me kao kočijaš na gradilištu obnove Mustafa-agine džamije. Umjesto da ga smijene, prijašnji muftija Banjalučki Edhem Čamdžić ga štiti i danas, kao i sadašnji muftija Avdibegović. Muftija Avdibegović koji me prijekorno upozorava da je on moj Muftija, saslušao je primjedbe na Huskićevo ponašanje nekadašnjeg Mutevelije Jusufa Dubice i moje pretprošlog ljeta u Muftijstvu, obećao doći u Varcar i riješiti spor sa hodžom kojeg je inače unaprijedio u glavnog imama. Obećao, pa porekao.
Mutevelija Medžlisa Islamske zajednice Mrkonjić-Grad Šaćir Spahić kaže da su na prvostepenom sudu RS izgubili spor te da su se žalili višoj sudskoj instanci.
Sud je presudio da je taj vakufski šumski posjed prešao u vlasništvo Općine Mrkonjić-Grad zato što Islamska zajednica nije označila tu parcelu pred avionsko snimanje prije mnogo godina. Upućeni u tu materiju tvrde da je to avionsko snimanje poništeno i nevažeće.
Pitao sam Mutveliju Spahića da li su od Rijeseta tražili pravno pomoć kako bi zaštitili vakufsko od otimačine. Rekao je da oni u Rijasetu znaju za spor od prvog dana, ali je nije odgovorio na pitanje da li im je Rijaset i pružio pravnu pomoć.
U prilog tvrdnji o gotovo potpunom otimanju vakufske imovine, ide činjenica i da se u katastru u Mrkonjić-Gradu ne mogu naći skice gdje su nekad postojali temelji 1992. godine srušenog turbeta Alije Đerzeleza u Gerzovu. Sve je zatrto i na terenu i u zemljišnim knjigama.
Zajednički narodni zbor muslimana i pravoslavaca pokraj turbeta Aliji Đerzelezu u Gerzovu
Interesantno je da su muslimani-dobrotvori koji su namjeravali obnoviti Turbe čuli kako su pravoslavci iz Gerzova poručivali preko radija da bi oni rado obnovili Turbe.
Između dva svjetska rata pravoslavci su davali priloge za popravku i čuvanje Turbeta, a novčani prilog dao je i pop Ubavić. O Alidžunu, odnosno Ilin-danu, održavao se narodni zbor pokraj Đerzelezovog Turbeta u Gerzovu na kojem su zajedno prisustvovali i pravoslavci. Muslimani bi tada klanjali pokraj Turbeta, popodne su se dmjeravale snage u narodnim sportovima. Do podne Alija, po podne Ilija, govorilo se.
Nažalost, zahvaljujući predsjedniku Općinskog suda u Mrkonjiću Safetu Šljivi, Muteveliji, “hodži” Mufidu Haskiću i prijašnjem muftiji Banjalučkom Osmanu Koziću, koji su se kao đoja angažirali oko poslova na traženju katastarskih skica, te Katastru koji je te skice “izgubio”, za sada ništa od posla na obnovi Turbeta Alije Đerzeleza u Gerzovu.
Investitori-dobrotvori muslimani nisu još digli ruke od obnove Turbeta. Ne uzdaju se više u pomoć općinskih uzurpatorskih vlasti, ali ni Medžlisa IZ u Mrkonjiću, niti banjalulučkog Muftije, nego u pravoslavce Gerzova koji nisu zaboravili alidžunsko-ilindanske zajedničke derneke pokraj Turbeta i koji su i prije rata davali svoje priloge za obnovu i čuvanje tog spomenika zajedničke kulture, narodnih običaja, vjerovanja i tradicije.
Daj Bože da se Gerzovčane u tome pita.
Jer, Srpske vlasti su očito naumile oteti i taj komadić zemlje i zatrti temelje Đerzeelezovom turbetu.
Iako bez pravne osnove, Dodik je upravo ustvrdio da RS ima neotuđivo pravo na 49 posto zemljišta Bosne i Hercegovine. U te procente on je uračunao i vakufe, otetu zemlju, već u srpski posjed uknjižena mezarja, šume, turbeta. Za sada, Dodiku i uzurpatorima koje on sokoli nema se ko suprotstaviti. Dapače, predsjednik SDP-a BiH Nermin Nikšić poklanja državnu imovinu koju on zove “njivom” Dodiku i RS u zamjenu za dram vlasti.
Ibrahim Halilović 