Otvaranje Ferhadije, Davutoglu:„NE MOŽE SE ODVAJATI BANJA LUKA OD SARAJEVA, NITI SARAJEVO OD MOSTARA“

Otvaranje obnovljene džamije Ferhdije: turski premijer u ostvaci Ahmet Davatoglu:

„NE MOŽE SE ODVAJATI BANJA LUKA OD SARAJEVA, NITI SARAJEVO OD MOSTARA“

Nesumnjivo – ove su riječi doboljele ne samo Dodika, nego i Izetbegovića. Sve u svemu – svečanost otvaranja Ferhadije protekla je u znaku amnestiranja genocida i urbicida. Nekažnjeni zločin i barbarizam će se ponoviti, ma šta neko govorio, a posebno na svečanosti otvaranja Božje Kuće kakva je Ferhadija * Nikada ne odustajmo od Pravde i RBiH jer to je garancija suživota svih vjernika i građana Bosne, garancija opstanka Bošnjaka muslimana* Fino je imati prijatlje pout Davutoglua, ali loše je imati B. Izetbegovića za šefa države.  Ipak – do nas je  – po onim narodim izrekama – Uzdaj se u se i u svoje kljuse i   – Tuđa ruka svrab ne češe – 

Ferhadija dažmija je danas 7. maja 2016.  otvorila svoja vrata vjernicima nakon što je zvanično proučen ezan tačno 23 godine nakon njenog barbarskog rušenja koje su obavili mineri tzv. Vojske RS kao dio četničkog plana genocidnog uništenja Bošnjaka i zatiranja tragova njihove povijesti, religije i kulture.

 

Sam čin – ma kao svečan i dostojanstven – kojeg mnogi smatraju pobjedom vjere nad nevjerom,  dobra nad zlom, simbolom suživota u Bosni  – ma koliko mu se pravi ljudi radovali –  ma koliko lijepih riječi i selamećenja čuli – ipak je bio u službi amnestiranja zločina – i genocida i urbicida.

Sama obnova Ferhadije parama donatora, među njima Turske, ali ponaviše novcem muslimana Bosne, uz pomoć Amerike i drugih donatora – dokaz je toj tvrdnji.

Jer, usprkos nadanjima, zaklinjanjima, svečanim govorima i pozivanjima na vjersko razumijevanje i suživot – treba imati na umu povjesno pravilo da će se nekažnjeni zločin ponoviti, još gore i krvaije od prethodnog. Zaboravnost ne smije biti glavna odlika Bošnjaka jer će ih zaborav odvesti u nestanak.

Bolje bi bilo da je otvranje Ferhadije bilo isključivo vjerski čin, sa učenjem dova i ezana 23 godine nakon barbarizma nad Božjom Kućom i progona skoro svih vjernika muslimana i Bošnjaka ateista iz Šehera na Vrbasu.

Tada ne bi imali prilike čuti podvalu Bakira Izetbegovića koji je kazao kako je obnovu Ferhadije snažno „podržao srpski narod.“

On se prisjetio i ubijenog Murata Badića i tako demantirao sam sebe pred Božjom Kućom. Ne može se divljanjem i ubijanjem nevinog čovjeka, Božjeg stvorenja smatrati podrškom – nego opstrukcijom. Da je drugačije, ne bi danas na otvaranju ferhaidje na svaka četri gosta bio po jedan policijac – čuvar od incidenata, plus helikopter u zraku…

Nije bilo Vučića, nije ni Đukanovića, na veliku žalost Osmana Kozlića koji obnaša funkciju muftije Banjalučkog, a čija je glavna zadaća bila pozvati u goste sve one koji simboliziraju i praktično nastavljaju nacističku politiku Hitlera i Goebelsa koju su u Bosni genocidom i urbicidom krvavo – ognjem i mačem –  prakticirali Milošević, Karadžić, Ćosić i njihovi banjalučki trabanti. Dovoljno je bilo da su nazočni bili Dodik i Jefrem.

Dodiku ili nisu dali, ili je sam odustao od srbovanja na otvaranju Ferhadije. Ali, tu je bio Bakir Izetbegović – kojemu je sigurno falio topli zagrljaj Vučića, kakav smo vijeli u Srebrenici.

Dodik je morao viriti u stražnjicu svih govornika. Vrpljio se i dosađivao, možda mu je bilo čak i neprijatno zbog časti koja mu je nezasluženo ukazana. Pokraj njega – sjedjeo je Inzko, vjerni čuvar genocidne RS u ime čitavog svijeta – koji  bi ponekad zijevnuo.

Tu je bio i Hor Gazi Husrefbegove Medrese iz Sarajeva čiji su se učači-pjevači međusobno došaptavali dok su se za mikrofonom redali govornici.

Govorio je Jakob Finci u ime Jevrejske zajednice. Govorio je banjalučki Vladika Jefrem. Ko je imalo boljeg pamćenja neće nikad zaboraviti njegove riječi kako je Veradija srušena jer je „bila na pogrešnom mjestu.“ Pogrešna imena su imali banjalučki muslimani i katolici, pa ne bi smjeli zaboraviti ni riječi Radoslava Brđanina koji je u stilu Goebelsa zdušno radio na konačnom rješenju muslimanskog pitanja u Bosni – ubijanjem i progonom, zatoranjem tragova genocidom i urbicdom – kako bi ih se svelo ih na tri posto, i to na starije stanovništvo koje se „ne može reproducirati,“ – to jeste koje ne može rađati.

Lijepo je govorio banjalučki biskup Franjo Komarica koji je i davne 1993. godine kada je Ferhadija srušena kao i danas – svjedočio svoju solidarnost sa muslimanima i djelio tugu zbog rušenja Ferhadije i drugih džamija, kao i zločina nad muslimanima i katolicima, rušenja njihovoh bogomalja –  i svojom svećeničkom i ljudskom misijom ulivao im i nadu.

Govorio je – na žalost Dodikovu – i turski premijer u ostavci Ahmet Davotoglu.

Poručio je da iza bosanskih muslimana – Bošnjaka – stoji sedamdeset osam miljuna turskih prijatelja. Poručilo je – a to je moralo zaboljeti Bakira Izetbegovića (Dodika, a i Čovića… da ne spominjemo) kako se Banja Luka ne može odvojiti od Sarajeva, niti Sarajevo od Mostara.

Njegov prijatelj Bakir Izetbegović radi složno i sa Dodikom i sa Čovićem da se riječi Ahmeta Davoutoglua nikada praktično ne ostvare.

Prenos svečanosti otvaranja Ferhadije gledao sam posredstvom N1TV.

I ovog puta su urednici, reditelji i reporteri pokazali kako ustvari ne znaju svoj posao, kako ne poštuju ni svoje gledatelje, a što je najgore ni njihovu vjeru – pa im i nije do onoga zbog čega su došli, nego zbog vlastite reklame.

Kada je najavljno da će poslije dove koju je proučio Mustafa Cerić krenuti na „presijecanje vrpce“ – na ekranu su se pojavili TV reporteri da bi nam objašnjavali oni što smo mogli vidjeti i čuti u živom prenosu i što smo trebali vidjeti i čuti u nastavku.

Umjesto da zašute, umjesto da se sklonu sa ekarana kako bi gledatelji svako na svoj način posredstvom slike i tona mogli doživjeti najvažniji čin – otvaranje Ferhadije uz učenje – oni su se slikali i pametovali.

Možda sam staromodan, ali umjesto makaza u rukama Izetbegovića, Davotoglua, Kavazovića, Kozlića…, i  „presijecanja vrpce“  – dok se sa minareta Ferhadije čuo ezan – jedsnostvno, kao i stotinama godina ranije – vjernici su trebali ulaziti u Džamiju i klanjati – pod uvjetom da nisu izgubili abdest – našavši se blizu Dodika i Jefrema, onih koji su bili danas bili Kradžićevi ambasdori – predstavnici genocidne i urbicidnu nacističke politike koja je protjerala tolike Banjalučane i porušila njihove bogomolje.

Želim iskrenim vjernicima sretan današnji mubarek dan – prvi zvanični ezan i moitvu u Ferhadiji –Bijelom Labudu  u Šeheru!

Pamet u glavu!

Nikada ne odustajmo od Pravde i RBiH jer to je garancija suživota svih vjernika i građana Bosne, garancija opstanka Bošnjaka muslimana. Za to se neće niko izboriti – osim ako mi se ne izborimo sami. U tome će nas podržati i Dragi Bog i naši iskreni prijatelji.