ZAŠTO GAZDE “ELEKTROBOSNE” GRADE FABRIKU ZA PRERADU SILICIJUM-METALA – BAŠ U BJELAJCU?

U Bjelajcu je sredinom maja prošle godine  počela izgradnja fabrike za

Kada fabrika proradi u septembru ove godine, zaposliće stotinu radnika, uglavnom Bjelajčana, izvjestili su mediji.

Bilo je povuci-potegni u dogovorima oko ovog posla.

Dobro upućeni izvori u Mrkonjić-Gradu tvrde da je zapinjalo u tome koliko će para leći u džepove onih koji odlučuju o gradnji ove fabrike baš u Bjelajcu.

U novu fabriku “RS Silikon” uložiće se 30 miliona eura, “Elektroprivreda RS” neće prvih godina poskupljivati struju.

Investitor  – italijanska firma “Metalleghe” –  ista je ona firma koja gazduje jajačkom “Elektrobosnom.”

Logički se je zapitati – zašto se ova fabrika gradi baš u Bjelajcu.

Dio odgovora na to pitanje se možda nalazi u spomenutom talu onih koji su prihvatili ponudu Italijana.

Zar nije čudno što se ta fabrika ne gradi u Jajcu, Vincu, Divičanima, Jezeru? Troškovi prijevoza silicijum-metala bi bili mnogo jeftniji, a Jajčani imaju iskustva sa fero-silicijem, Bjelajčani nemaju.

Možda Jajčani  – koje „Elektrobosna“ truje već više od sto dvadeset godina – ne bi njenu gradnju  ni u snu dozvolili, kao ni mještani spomenutih naselja u jajačkoj Općini, u tzv. Federaciji.

Zašto fabrika nije izgrađena u Sarajevu, Zenici, Mostaru, kad će biti profitabilna, kad će zaposliti stotinu radnika, i, baška, kada će imati tako čistu, finu tehnologiju kako tvrde nositelji ovog posla i kako se u medijima može pročitati. Kad već neće zagađivati okolinu, zašto nije podignuta u Donjem Vakufu, Bugojnu, Travniku?

Kako to da svemoćni Dodik nije tu fabriku „odnio“ u svoje Bakince, ili Laktaše, kad je to tako dobra, profitabilna fabrika sa apotekraski čistim pogonima, najsuvremenijom tehnlogojom za zaštitu okoliša?

I, k tomu, fabrika će zaposliti stotinu radnika koji ne moraju imati nikakve veze sa tom tehnologijom; Talijani će ih obučiti i osposobiti.

Zašto se niko nije jagmio za tu fabriku, osim onih koji su odlučili da da se ona podigne baš u Bjelajcu, a ne u nekom od spomenutih mjesta?

Očito, odjednom nikom ne smeta što je „Metalleghe“ italijansko-bosanska firma“ koja posluje u Federaciji, a koju Federacija velikodušno ustupa tzv. RS.

Zašto?

Šta će se dobiti ovom fabrikom u Bjelajcu?

Ako su tačne tvrdnje da neće zagađivati okoliš, niti štetiti ljudskom zdravlju, onda to može biti sasvim u redu, i pored izrečenih sumnji.

Ali, ako ta fabrika bude makar i deseti dio nalik na „Elektrobosnu“ kao zagađivača, teško se mještanima Bjalajca, teško i onima u Mrkonjiću.

Bjelajce leži u polju okruženo i zaklonjeno brdima. Poznato je da na Bjelajce nalegne magla i kada je nigdje okolo nema, a ne diže se veći dio prijepodneva, poležači se, kao da je pod sačem.

Ako fabrici bude trebalo vode, hoće je doteći iz Crne rijeke i – da li će biti ispuštena u njeno korito zagađena. Hoće li tako biti ugražen biljni i životinjski svijet u Jezeru HE Bočac, Vrbasu?

Ako bude vazdušnog zagađenja, eto zgode da ta zagađenja uz maglu ili bez nje, nalegne ne samo na Bjelajce.

Ako bude tako, a boj se, moglo bi – onda će biti po onoj narodnoj – veći jazuk od ćara, osim za one koji su kumovali ovoj fabrici baš u Bjelajcu. Biće se kasno kajati svima koji su sada ravnodušni.

Za sada, narod samo sumnjičavo gunđa, ali se glasno ne protivi.

Glas naroda ne dopire ni do onih koji su odlučili o gradnji ove fabrike u Bjelajcu, a niti do medija koji selamete o njoj.

Najzad su svi zadovoljni. italijanska firmi “Metalege” zadovoljni su uslovima za investiranje. Od vlasti Srpske traže da cijena električne energije ostane ista i u narednim godinama – kako bi eventualno povećali obim proizvodnje.

U Vladi najavljuju da će firma početi sa radom u septembru sljedeće godine. Posebnom Uredbom, sa devet miliona maraka direktno će subvencionisati čitav projekat. Postoji i rezervni plan.

Gazde Italijani će iz Bjelajca izvoziti prerađeni fero-silicij u Njemačku, Poljsku, Mađarsku i Slovačku.

Selamet, pa eto!