Šokantno svjedočenje biskupa Komarice: Britanski vojnici su 1996. tenkovima protjerali sve Hrvate iz sela Majdan kod Mrkonjić grada!

Ibrahim HalilovicUncategorized  October 15, 2018 11 Minutes

Kratka povijesna lekcija u formi otvorenog pisma kardinalu Vrhbosanskom g. Vinku PULJIĆU. Povod je Puljićevo brojanje krvnih zrnaca Željku Komšiću i aluzija da je Komšić izabran po zakonu kao i Hitler

DA SE NEKO KRAJEM DEVETNAESTOG STOLJEĆA PROGLASIO HRVATOM U BOSNI, DALMACIJI PA I U VINKOVCIMA, BIO BI ISMIJAN, A I DEGENJEK BI DOBIO!

Dozvolite g. Puljiću da Vas podsjetim na povijesne činjenice koje biste morali znati prije nego bilo što propovjedite na oltaru ili progovorite javnosti, kako se ne biste sramotili i pred Bogom i pred narodom, vjernicima i nevjernicima i našom Majkom Bosnom. Kada savladate ove i druge povjesne činjenice, izgledno je da ne bi ostali upamćeni kao hrvatski “zanješenjak” kako bi Vas danas nazvao Fra Antun Knežević da je živ…

Citat:

Katolički svećenik Matija Katančić, (Valpovo, 12. kolovoza 1750. – Budim, 24. svibnja 1825.), hrvatski književnik i latinist, sveučilišni profesor poetike, arheologije, knjižnički kustos, piše:

“Uvjerićeš se najzad da se hrvatsko ime u Dalmaciji, Bosni i Srbiji naročito propagiralo, ali se ilirski narodi u ovom predjelu nikada nijesu tim imenom nazivali“

Polovinom devetnaestog stoljeća istaknuti Ilirac, znanstvenik, povjesničar i književnik fra Ivan Frano Jukić ostavio je pisane tragove kako u Bosni toga doba jedno žive Bošnjaci krstjani, rišćani i muslimani. On navodi i tačne brojke. To su Bošnjaci, „po naški“, piše. On, svećenik, franjevac, katolik, koristio je pseudonim “Slavoljub Bošnjak” potpisujući svoje naučne i književne radove, kao i u prepisci sa Ilircem, njegovim uzorom, nakladnikom i prijateljom Ljudevitom Gajem. To je jedna od potvrdi činjeničnog stanja u Bosni i bošnjačko-katoličke pripadnosti fra Jukića

Evo još jednog svećenika, fra Ante Kneževića, učenika Ivana Frane Jukića, koji je imao svjetovnu školu u Varcar Vakufu:

“Bosanski franjevci brane bošnjaštvo. Protiv takvih teorija dizali su, međutim, veoma oštar glas učeni Bošnjaci, a među njima i pojedini franjevci, od kojih se posebno isticao fra Anto Knežević (rođen u Varcar Vakufu). On je još u prošlom stoljeću s ponosom isticao svoje bošnjaštvo a Bosnu smatrao svojom jedinom i dragom domovinom. Uopće, Knežević je bio žestoki borac za nacionalnu afirmaciju bošnjaštva. Može se reći da je ustvari to bio zvanični stav skoro svih bosanskih franjevaca. U jeku živih polemika srpskih i hrvatskih historičara i političara oko toga “čija je Bosna”, fra Anto Knežević je 1871. godine

A ovako je govorio Antun RADIĆ, hrvatski naučnik, književnik, sociolog, novinar, etnolog, osnivač hrvatske etnogeografije s kraja 19. i početka 20.stoljeća, citat:

“Lako vam je danas govorit moj  gospodine! Ali da ste vi još prije 20 godina došli tamo dalje u Hrvatsku, npr. u Vinkovce, pa da ste rekli da ste Hrvat i da su oni ljudi tamo Hrvati – vi biste sretni bili kad bi vam se sav svijet smijao, jer biste lako bili dobili i batina. Ali nije tako bilo samo među gospodom, nego još više među seljacima: i to su bili ”Rašci„ i ”Šokci„ – a Hrvatima kakovim ni traga. A tko je to učinio, da su danas i gospoda po Slavoniji većinom Hrvati, te ime i seljaka, koji ponosno kažu da su Hrvati, hrvatski seljaci? Tko je to učinio?

Tko je te Hrvate tako rekuč stvorio?

To je učinila Stranka prava. Nauka Ante Starčevića ona je od nesvjesne mase stvorila Hrvate! Tako je to moj gospodine, a lako vama danas govoriti!”Gornji citat je iz „Izlaganja Antuna Radića u „Domu” od 10.11.1904.

Profesorica povijesti Sveučilišta u Zagrebu, Nada KLAJIĆ: … srednjovjekovni Bošnjani (su) autohtoni narod ovog prostora ilirske etničke pripadnosti.

Prof. dr. Envera Imamović, u svojoj knjizi “Porijeklo i pripadnost stanovništva Bosne i Hercegovine, Academia, str. 1 – 5.” piše:

 

“Bosna predstavlja školski primjer kako i u kojoj mjeri se nauka može podrediti interesima politike i nacionalizma. Mnogo toga što je napisano iz bosanske povijesti učinjeno je s ciljem da se potkrijepe političke i teritorijalne aspiracije susjednih zemalja na njen prostor i narod. Pri tome je proučavanje stanovništva kod zainteresiranih strana dobilo strateško značenje. Većina pisaca koji su se bavili bosanskohercegovačkom prošlošću, a oni su skoro svi odreda bili stranci, uglavnom Srbi i Hrvati, polazila je od predubjeđenja da suvremeno bosansko stanovništvo, i to prije svega većinsko muslimansko, pripada srpskom, a po drugima hrvatskom etničkom korpusu. Srpska i hrvatska historiografija ne priznaje postojanje bosanskog naroda, a time ništa od onoga što karakterizira njegovu zemlju: povijest, kulturu, tradiciju, državnost. Pitanje bosanskog etnosa samo po sebi ne predstavlja problem. Takvim su ga učinili oni koji su u prvi plan svojih istraživanja stavili zadatak da dokažu ono što je bilo u interesu njihovih političkih ubjeđenja.”
Prof Imamović nastavlja:

“Do ovakvog zaključka dolazi se već pri površnom iščitavanju onoga kako je interpretirana bosanska povijest. Na to se veoma kompetentno osvrnula Nada KLAIĆ, profesorica povijesti na Zagrebačkom sveučilištu, u svojoj posljednjoj studiji “Srednjovjekovna Bosna” (Zagreb 1989.). Tu analitički i argumentirano osporava mnogo toga što je srpska i hrvatska historiografija do sada iznijela o političkom i kulturnom identitetu srednjovjekovne Bosne.”

Nada Kljajić, profesor zagrebačkog Sveučilišta: “Kada je u pitanju proučavanje stanovništva Bosne i Hercegovine mora se konstatirati da je taj problem složen utoliko što mu se prilazilo s predubjeđenjem da se radi o pripadnicima srpskog ili hrvatskog naroda…

Studioznom analizom bosanske povijesti moguće je identificirati pojedine kulturne i etničke elemente koji nedvojbeno ukazuju na predslavenska obilježja. Antropološka obrada skeleta iskopanih ispod srednjovjekovnih stećaka kao i analiza suvremenih živućih individua, također pokazuje da se radi o pripadnicima naroda atipičnog slavenskim rasnim osobinama. To govori da su srednjovjekovni Bošnjani autohtoni narod ovog prostora ilirske etničke pripadnosti. Slavenska komponenta u njihovoj genezi svodi se samo na kulturno, a nikako na etničko preslojavanje. Ta komponenta je vremenom postala dominantna u njihovom ukupnom identitetu, pa je to razlog da većina istraživača današnji bosanski narod (Bošnjake, Bosance – muslimane, katolike i pravoslavce) smatra slavenskim narodom, to jest Srbima, odnosno Hrvatima. Predstojeća istraživanja usmjerena u ovom pravcu koja će biti lišena političkih i nacionalističkih predrasuda, jamačno će baciti više svjetla na ovo pitanje. Mjerodavne znanstvene discipline, među kojima na prvom mjestu povijest, arheologija i etnologija, nude dovoljno ubjedljivih dokaza.”

Biskup Banjalučki g. Franjo KOMARICA: KOME JA PRIPADAM? KAO VJERNIK U JEDNOGA BOGA, NE VJERUJEM U MALE OVOZEMALJSKE BOGOVE KOJI NE BRINU O MENI…

“Šta je ovo, kome je pripadam? Ne pripadam RS, ne pripadam Banja Luci, ne pripadam Federaciji, ne pripadam Mostaru, ne pripadam Čoviću, ne pripadam HNS-u, HDZ-u, ne pripadam Sarajevu, kome pripadam?

Ako vođa, odnosno vodstvo Hrvatskog narodnog sabora kaže: “Nas ne zanimaju Hrvati u Posavini, u Republici Srpskoj – nemamo mi tamo šta tražiti” – to je strašno, to je strašna rečenica, to je strašna konstatacija, jer su oni sebi omeđili, kada sam s njima prije razgovarao (rekli su mi) do Kupreških vrata! Oni imaju apsolutno pravo na to. Ali nemoj onda zastupati mene, ako tebi uopće nije stalo do mene!

Ako nam je Bog dao pravo da živimo u Varešu, Kaknju, u Zenici, Sarajevu, onda koji je to ovozemaljski bog kojemu se ja moram više klanjati nego Bogu u koga ja vjerujem, bio katolik, pravoslavac, musliman ili židov, koji vjerujemo u istoga Boga, a onda se ovdje klanjamo takozvanim malim bogovima.

Nedopustivo je to, sramotno i strašno i griješno u Božjim očima.

Izvor: https://www.facebook.com/712025288939554/videos/253313992182902/

Poruke Vašeg suvremenika i sugrađanina fra Ive MARKOVIĆA, na koje ostajete gluhi.

Tradiciju obrane bošnjaštva – bosanstva nastavljaju i današnji franjevci, među njima fra Ivo Marković, citat:
“Ovdje nema Hrvata, mi smo bosanski katolici!”

U razgovoru za Radio Slobodna Europa, fra Mrković će reći da “međunacionalne odnose u Bosni i Hercegovini narušavaju korumpirani političari, koji umjesto da organiziraju društvo – oni ga razbijaju, kako bi mogli izvršiti pljačkaški pohod. Tvrdi da je korupcija najveći problem u BiH, te da se sije strah među narodima, kako bi se prikrio kriminal.” I još: “…Međunacionalni odnosi u Bosni ne mogu biti lošiji, zato što je vode korumpirani političari. Političari uzimaju velike ideje religija i nacija da začepe oči ljudima, da ne vide šta oni rade dok oni pljačkaju. Većina naših političara su korumpirani. U Bosni je jedna od najkorumpiranijih politika. To je nacionalizam. Nisu to nacionalističke politike koje mogu surađivati, nego nacionalističke politike radi korupcije. Političari, umjesto da organiziraju društvo, razbijaju ga da mogu vršiti svoj pljačkaški pohod.”

“…Mislim da Bosna i Hercegovina ima perspektivu, da unatoč ovakvim užasnim političarima, malo-pomalo, snagom tog bosanskog čovjeka i temeljnih vrednota koje ipak traju u našoj Bosni, izići iz ovih svih problema.”

Nije mnogo prošlo poslije Kneževića, a Bosnom krstare srpsko-hrvatski nacionalistički misionari koji jedan autkotoni bosanski narod, katolike Bošnjake, proglašavaju Hrvatima, a pravoslavce Srbima i prisvajaju ih. To je put koji ih vodi u prisvajenje Bosne. Sto puta ponovljena laž ne može ipak biti istina, makar svi bosanski katolici sebe i smatrali Hrvatima, a pravoslavci Srbima. Bosna pripada Bosancima. Svima jednako.

Od kada je autoktoni bosanski narod – Bošnjaci – katolici postao za RH “hrvatska dijaspora” o kojoj skrbi hrvatska država, od tada je počela propast toga naroda. O prijateljstvu Miloševića i Tuđmana, dva brata blizanca po politici prema Bosni o Dodiku i Čoviću suvišno je bilo šta reći. Projekat Herceg Bosne je srpski projekat, reći će ovih dana fra. Marković na vijest o zaključcima skupa oba HDZ-a u Neumu kojem ste nazočili… Ta skrb i Hrvatske i Srbije je naša zajedinička nasreća. Bosanski katolici i pravoslavci, srećom ne svi, gurnuti su krvavi rat protiv svoje države Bosne i svojih susjeda i komšija muslimana. Svi zajedno smo gurnuti u duhovnu i svaku drugu bijedu.”

Preispitajte se g. Puljiću da li i Vi spadate u fra Markovićevu kategoriju “užasnih političara.”

Iz brojnih Vaših javnih istupa i Vi nas gurate u bijedu, iako bi po vokaciji i misiji morali poštivati povijesne činjenice i učenja kršnih bosanskih franjevaca.

Osim onih kojih su priljegli na rudu HDZ, koje je Čović pokušao potplatiti pred zadnje izbore, bosanski franjevci su bili i ostali pobornici bosanske državnosti i zajediništva svih bosanskih naroda bez obzira na njihovu religioznu pripadnost.

Ovako ispada da mnogi bosanski franjevci i Vi kardinale Puljiću niste ni iz iste države, niti ste iste vjere!

 Suprotno učenju franjevaca, duhovnika, prosvjetitelja, rodoljuba, povjesničara, narodnih ljekara i ujaka, Vi brojite krvna zrnca čak i krštenih katolika, pa oni – poput Komšića – nisu za Vas pravi Hrvati, valjda zato što i u ratu i u miru brani svoju domovinu, koju novokomponiran ćirilični ‘rvatina Čović pokušava razvaliti. Vi i sa oltara, umjesto u obranu Bosne, ustajete u obranu Ćovića, novokomponiranog katolika, ratnog zločinca koji veliča ratni zločin rušitelja Bosne. Bez Vaše preporuke, takav katolik, Hrvat, Europojeac, licemjer…, ne bi mogao poljubiti ruku Papi Franji. Vatikan je službeno davno prizao suverenu državu RBiH!

Nije li to bogohulna, nakaradna logika! Nije li sramotno makar i u kontekstu, išaretom, uporediti zakoniti izbor Komšića sa zakonitim izborom Hitlera, i to sa oltara!

Jer bez Vas, g. Puljiću, kao i većeg dijela bosanskog svećenstva, ne bi bosanski katolici glasovali za Referendum o samostalnosti RBiH, ali bez Vas i dijela svećenstva koje zapristaje za Vama i HDZ-om ne bi imali ni snage ni odvažnosti rasturati svoju državu Bosnu na račun zločinačke Herceg Bosne i njenog skrbnika Hrvatske, kao i genocidne RS i Srbije. I to sve veličajući najveće presuđene i nepresuđene krvinike i rušitelje Bosne.

G. Puljiću, Vi kao vjernik, građanin, državljanin RBiH, kao uostalom i svi ostali žitelji naše države mogu se imenovati po kojem god hoće narodu, svjetonazoru, religiji, ali vam to ne daje za pravo da razvaljujete hiljadugodišnju državu Bosnu, čijem narodu je u genima usađeno živjeti zajedno, u svom na svom… Ako neko pokuša uništiti Bosnu, onda građani RBiH imaju zakonsko i povijesno pravo odlučno se suprostaviti svim raspoloživim oruđima, onako kako je to radio i Željko Komšić.

Rasturati našu Bosnu na račun tuđina nije Božje, već šejtansko djelo.

Vi, g. Puljiću, kao “uzoriti kardinal” i za katolike (i za “muslimane” koji Vam tako tepaju) držite “Mise za Domovinu” na Bobovcu, stolnom mjestu bosanskih kraljeva u potpunom dekoru i nazočnosti predstavnika HVO i HV i Hrvatske – sudski odgovornih za udruženi zločinački pothvat Herceg Bosne i RH. Na tom mjestu proglašavate Bobovac hrvatskim kraljevskim gradom, umjesto da prokletete zločinačku Herceg Bosnu i njene skrbnike! Predsjednica Hrvatske u istom dekoru šepuri se uz himnu “Lijepa naša” u Jajcu – “gradu hrvatskih kraljeva”. Onda nema sumnje za koju se državu molite, ali svakako ne za Bosnu.

Prof. dr. Dubravko LOVRENOVIĆ odgovara na pokušaj kroatiziranja Bobovca, 28. oktobra 2015. NAP:

“Trojna etnokonfesionalna podjela BiH praćena je trojnom etnonacionalistickom mitomanijom i nastojanjem da se vlastiti korijeni utvrde u što je moguće daljoj povijesnoj „starini“. U tom kontekstu moguća je izjava kardinala Puljića o „hrvatskom Bobovcu“, iako to Bobovac kao prijestolnica Bosanskog kraljevstva i mjesto gdje se čuvala kruna bosanska, nikad nije bio.” Završen citat.

Ni Bobovac ni Jajce nikad nisu bili, a niti će biti – hrvatski gradovi. Tako ni Mostar, Stolac, Čapljina…, niti će komad Bosne biti pripojen Hrvatskoj i(li) Srbiji.

Džaba molitve i propovijedi!

***

Vitirani su u gornjem tekstu: Katolički svećenik Matija Petar Katančić, (Valpovo, 12. kolovoza 1750. – Budim, 24. svibnja 1825.), hrvatski književnik i latinist, sveučilišni profesor poetike, arheologije, knjižnički kustos, Fra Ivan Frano Jukić, fra Anto Knežević, bosanski franjevci, povjesničari i prosvjetitelji, književnici, Anto Radić hravtski naučnik, književnik, sociolog, novinar, etnolog, osnivač hrvatske etnologije s kraja 19. i početka 20.stoljeća, Nada Klaić, profesorica Sveučilišta u Zagrebu, biskup Banjalučki g. Franjo Komarica, fra Ivo Mrković, bosanski fratar, prof. dr. Dubravko LOVRENOVIĆ.

Svi oni mogu biti učitelji kardinalu Vrhbosanskom i mnogim drugim kada je riječ o Bosni i Bošnjanima pod uvjetom da ne padnu na gluhe uši.

Share this:

• Press This
• Twitter
• Facebook50
• Google

Published by Ibrahim Halilovic

View all posts by Ibrahim Halilovic

 

In memoriam: Mirko MILIĆ, moj prvi urednik ODLAZAK FINOG I DOBROG LJUDINE

Umro je Mirko MILIĆ, dugogdišnji predratni sekretar Skupštine Općine Mrkonjić-Grad.

Sve do ove godine sretao sam Mirka na pijaci ponedjeljkom, ili ponekad običnim danom u hladovini pod tendom na terasi kafane ispred njegove obiteljske kuće preko puta pijace.

Ove godine sam pogledao svaki dan na tu tersau ne bi li ga vidio za hastalom uza zid gdje smo više puta zajedno sjedjeli i prijatno razgovarali. Ne bi ga. Ne vidjeh ga ni na pijaci. Uzdao sam se do jutros da ću ipak sresti tu kršnu, visoku, živahnu, koščatu sijedu ljudinu, ali jutros među čituljama u gradu ugledah i onu koja svjedoči o Mirkovom odlasku u Onaj Bolji Svjet – na Drugoj Obalu Modre rijeke.

I – bi mi i teško i bi mi žao. Strijepio sam, ali nsam očekvao tužnu vjest.

Odmah svraćam u kuću tugujućih, zatičem ožalošćenog Mirkovog sina Svetu i njegovu suprugu; stisak ruku, izraz moga dubokog žaljenja.

Nije Mirko bolovao ni dana. Zadnja dva mjeseca je onemoćao od starosti i jutros se ugasio kao svijeća. Tiho, nenametljivo, kako je i živio.

Po svom opohođenju, obrazovanju, držanju, uglađenom odijevanju, odavao je izgled pravoga gospodina koji drži do sebe, svoje okoline i svoga posla. Rodi iz Trijebova, davno je u grad donio sve ono što je najljepše tamo gdje je potekao. Uskoro je postao jedan od markantnih likova našega grada. I, jeste, po svemu je bio gsopodin, posebno za me.

Kada me je ono davnih sedamdesetih godina pokojni Uroš ANĐELIĆ doveo kao seoskog učitelja iz Liskovice u Općinu da bih se bavio novinarstvom, pokrenuo sam općinski Bilten. Za glavnog urednika Uroš je postavio Mirka Milića.

Pripremao sam taj Bilten koji je na omotnici imao panoramu našeg grada, a u koricama dvadesetak stranica raznih vijesti ne sao iz rada Skupštine općine. Pripremljene tekstove odnosio sam na odobrenje svom uredniku Mirku Miliću, a on bi ih ubrzo vraćao bez ijedne primjedbe. Shvatao je odlično slobodu štampe, makar ta štampa bila u povoju.

Bilten je svakog mjeseca pod basamcia zgrade u Općini, u maloj i tijesnoj izbi, na šapriografu izvlačio r. Huso Imamović sikirajući se zbog crnih mrlja na stranici koje su bile neizbježne. Kasnije je Huso dobio malu offset štampariju, a nabavio ju je za potrebe Općine baš Mirko Milić, naravno uz suglasnost velikoga Uroša Anđelića. Kao dio opreme, došla je velika pisaća mašina američke proizvodnje sa lijepim slovima, a nabavili smo i letreset, pa izvlačili naslove. Tekstove bi nam ponekad kucala pok. Rista Živković. Tada smo već štampali i fotografije u tom našem Biletnu, a Huso se još više sikirao i jeo zbog komplikovanog postupka štampanja. Uz Bilten, štampali smo i druge općinske materijale, posebno one za sjednicu, zatim razne pozive, pa i glasačke listiće za neki od referenduma o samodoprinosu. Sve je to bilo pod budnim oko Mirka Milića.

Onada se ugasio Bilten. Ivan Lovrenović i ja pokrenuli smo “Mrkonjićke novine.” Imali smo odlično razumijevanje i kod Uroša i kod Mirka kao i kad smo radili Fotomonografiju “Mrkonjić'Grad.”

Kasnije sam otišao na TV Sarajevo, ali prijateljstvo i uzajamno ljudsko poštovanje sa Mirkom Milićem, mojim prvim urednikom, nikad nije prekinuto. Taj čovjek, kao i p. Uroš Anđelić nikada nisu izgovorili ni jednu prijekornu riječ prema meni. Čak i kada bi me terbalo kritizrati, bili su suzdržani ili se suprotsvaljali toj kritici u Komitetu.

Nekada, u mirna i lijepa vremena, samo bi se pozdravi kada se sretni na Čaršiji.  Posljednih godina bi se sretali sa osmjesima na licu, sretni što smo ostali živi, što se sretamo u ljudstvu, uzajamnom poštivanju i razmijevanju.

Starinsko nezaboravno, neponovljivo sjajno društvo općinskih službenika u kojem je bio i Mirko Milić –  za čijeg je vakta grad procvao na ekonomskom, graditeljskom,  kulturnom, sportskom, pa i informativnom polju –  na čelu sa vizionarom Urošem Anđelićem, s njim i Jakov Kelava, Raif Žerić, Veselin Maoduš, Vojo Travar, Rista Živković, Zdravko Stipić…, u gotovo punom sastavu dočekuje svog Mirka Milića na onoj Drugoj Obali Modre Rijeke. Mirkovi najdraži, komšije, prijatelji i poznanici žale za dobrim, plemenitim i ljudevnim čovjekom, svojim ocem, djedom, pramdjedom, sugrađaninom.

Ponovo sam na pragu kuće Milića; iznoseći mi ljubazno iz kuće fotografiju pokojnog Mirka Milića, jedna od njegovih unuka reče mi nakon stiska ruke.

“Ponosna sam što sam njegova unuka i što mi je takav čovjek Djed!” reče dok su joj oči blistale tugom, ponosom i iskrenošću.

“I ja sam ponosan što sam poznavao, radio s njim i što smo Tvoj Djed i ja bili dobri jedan prema drugom,” rekoh.

Donesem svojoj Hajri tužnu vijest.

“Aaah! Mirko Milić!” iznenadila se i rastužila.

Dodaje:

“Bio je fin čovjek i gospodin.”

Visoki Predstavniče,

davno je bilo vrijeme da se dohvatite posla za koji ste enormno plaćeni, a sada je vrijeme popravnog. Ako ga ne položite, pakujte kofere i idite iz naše države još prije izbora kao nepoželjna osoba!

Zadatak za Vaš popravni usput jeste donošenje (ili nametanje) izbornog zakona kojim će se omogućiti skeniranje i prebrojavanje glasova po tehničkim i metodološkim metodama kakve vrijede u Austriji.

Ne prihvatamo moguće objašnjenje da je sada kasno jer ste na ovo upozoravani na vrijeme.

Ako je zaista kasno, onda izbore pomaknite za par mjeseci da se ne bi ponovile još četiri godine života u luđačkoj dejtonskoj košulji, sa kriminalcima na vlasti, koje Vi i oni koji stoje iza Vas svjesno štite, i, kako ne bi nastavili živjeti u ustavnom vakumu i nemoćno gledali nestanak naše države i odliv njenih radno sposobnih građana u zemlje Zapada.

Svjedoci smo da ste i Vi i Vaši ‘poslodavc’ iz međunarodne zajednice svojim neradom svjesno i planski doveli našu državu na rub provalije, a građane i narode gurnuli u ovaj i doveli do nestanka ‘zivotom’) u bijedi i mizeriji.U UN-u i raznim forumima po svijetu govorite o problemima u Bosni, kao da ih Vi niste sami prourokovali svojim neradom i šurovanjem sa nacionalistima kojima gledate kroz prste i kada su u pitanju pravomoćne presude i svjetskih i europskih sudova.

Dopuštate CIK-u neovlaštene i nezakonite poteze i sramne, ponižavajuće odluke uključujući onaj o dovodjenju ruskih ‘strucnjaka’ za izbore. To je plansko širenja ruskog uticaja u Bosni. Sve je to garant izborne krađe kako bi nacionalisti ostali na vlasti. Vama uopće nije stalo da ova država postane grđanska i kao takva uđe u sastav EU i NATO-a. Vi godinama govorite jedno, a radite drugo. Vaš bankovni saldo je deblji i deblji, naše nade u Vas su sve tanje i tanje.

Zahtijevamo od Vas da pod hitno poništite odluku CIK-a i spriječite učešće terorističke Srpske radikalne stranke, presudjenog ratnog zločinca Vojislava Seselja na predstojećim izborima u našoj državi.

Onemogućite onima koji negiraju državu (R)BiH učešće na izborima na svim nivoima! Imate ovlasti, a ne koristite ih, što je uzrokom sve dublje krize u našoj državi.

Zajedno sa Vašim poslodavcima, Vi svi suučesnici ovog haotičnog i nepodnošljivog stanja. Vi ne tumačite niti provodite čak ni daytonski Ustav, stalno nam podvaljujući truhle kompromise na račun i štetu po nas i našu državu.

Po mišljenju najviših svjetskih naučnika iz oblasti međunarodnog prava, međunarodna zajednica, a posebno EU i Vi, svjesno i planski radite na rušenju naše države. Mi dijelimo to mišljenje i zahtijevamo da se okanite toga nedopustvog posla. Nema zakona, povelje, međunarodne konvencije, presude najviših sudova da ih niste izigrali, ignorirali ili anulirali. Pokušajte uraditi tako što u Austriji!

Vi ste krivi što naša država živi u ustavnom vakumu jer je to dio plana na putu ka njenom nestanku.

Mi tražimo odlučnu akciju ili kofere spakujete i vratite se odmah kući, kako ne biste nanosili nesagledivu štetu nasoj državi i njenim gradjanima!

Po svim međunarodnim poveljama, zakonima, konvencijama, presudama najviših sudova UN-a, Europskog suda za ljudska prava, Ustava RBiH, ‘ius cogens’ norme, mi imamo pravo na povratak ustavno-pravnog poretka RBiH koji je bio na snazi prije agresije i presuđenog genocida i udruženih zločinačkih pothvata Srbije i Hrvatske.

Nikome, u svijetu, a posebno Vama, ne dopuštamo da bude gopodar u našoj kući. Mi ćemo uzeti svoju sudbinu u svoje ruke.

Ovo je poruka vodstva i same Facebook grupe koja zahtijeva povratak Ustava Republike BiH i koja broji blizu 63.000 građana.

https://www.facebook.com/groups/ustavrbih/

Pismo potpisuje i vodstvo Facebook grupe “Vječna Bosna”

Ibrahim Halilović, novinar

Dženana Delić- profesorica Poslovnih studija

Bedrudin Gušić, publicista

Anto Tomić, logoraš s Manjače

Marjan Hajna, profesor filosofije

Nihad Filipović, logoraš sa Manjače,

Edina Sarač, voditej grupe “Vječna Bosna”

Pitanje za Inzka, predstavnike međunarodne zajednice, domaće poltičare, ali i javnost

IMA LI IJEDAN DOMAČI I MEĐUNARODI ZAKON, POVELJA, KONVENCIJA, PRESUDA NAJVIŠIH SVJETSKIH I EUROPSKIH SUDOVA KOJU NISTE SVJESNO POGAZILI I NAMJERNO ZANEMARILI DA BI UNIŠTILI REPUBLIKU BOSNU I HERCEGOVINU?

• Povodom sramne i skandalozne izjave Viskog predstavnika međunarodne zajednice da presuda Europskog suda za ljudska prava po tužbi Sejedić-Finci,  nije prioritet međunarodne zajednice, već promjena Izbornog zakona, prof. međunarodnog prava dr. Francis Boyle je ekskluzivno za ovaj Blog izjavio: “Dayton je učinio nemogućim provođnje presude Europskog suda za ljudska prava u slučajevima Sejdić-Finci i drugim slučajevima persuđenim u korist gražana. Te su presude korektne kao pravne stvari.”     
• * Prof. dr. Francis A. Boyle, smatra da BiH još uvijek postoji jer ima svoje mjesto u UN-u, ali bitku za opstanak naše države i nas samih gubimo. Tako se privodi kraju plan međunarodne zajednice koji poslušno sprovode domaći veleizdajnici na čalu sa SDA, uz pomoć medija i uz ravnodušnost nas samih *

Visoki predstavnik međunarodne zajednice u dejtonskoj BiH izjavio je, a  Al Jazeera prenosi: “Kada je riječ o stavovima međunarodne zajednice, procijenjeno je da provedba presude “Sejdić-Finci” više nije najhitnije pitanje, već je to način na koji će biti popunjen Dom naroda entiteta Federacija Bosne i Hercegovine.”

Ovo je nedopustivi atak na pravo i našu državu!

Međunarodna zajednica koju zastupa njen Visoki predstavnik svjesno podriva svoje osnovne pravne norme i presude svojih najviših sudova kako bi uz pomoć domaćeg takozvanog Ustavnog suda i korumpiranih poitičara i medija progurala ono što traži zločinački HDZ na čelu sa Draganom Čovićem.

Cilj je uvođenje trećeg entiteta na razvalinama Herceg Bosne čija je geoncidna politika na čelu sa Tuđmanom presuđena na Trbunalu u Den Haagu kao udruženi zločinački pothvat. Umjesto kazne, HDZ biva nagrađen isto kao SDS nakon genocida.

Cilj te i takve politike je uništenje države Republike Bosne i Hercegovine.

To je dobro isplanirana i uhodana sprega međunaodnih i domaćih političara.

Ovdje je samo nekoliko činjenica o drstičnom kršenju domaćeg i međunarodnog prava, sudskih presuda i osnovnih građanskih prava kako bi bila dokajčena suspendirana i podjijeljena Republika Bosna i Hercegovina.

* Iako je bila punopravna članica UN, UN je prekršile svoju Povelju zabranom RBiH uvoza oružja za njenu obranu. Rezultat – počinjeni su genocid i udružei zločinački pothvati, podijeljena država sa neskrivenim planovima njenog uništenja.

* Mimo svih međunarodnih zakona, bečke Konvencije o međunarodnim sporazumima, u Daytonu je suspenediran Ustav Republike Bosne i Herceovine uz pomoć njenih najviših predstavnika na čelu sa Alijom Izetbegovićem. Nametnut je tzv. daytonski ustav kao dio Mirovnog sporazuma koji nije proveden u praksi, niti je usvojen u Skupštini (R)BiH. Nije čak ni službeno preveden na neki od vještački imenovanih varijanti bosanskog jezika. Najviši dražavni zakon je ilegalan, što je vjerovatno jedinstven slučaj u demokratskom svijetu.

* Prekršena je najviša bespogovorno izvršujuća međunarodna pravna “ius cogens” norma koja zabanjuje genocid, agresorske ratove…, i nagrađene agresorske države Srbija i Hrvatska za udružene zločinačke pothvate i genocid.* Međunarodna zajednica je pogazila sve presude svojih najviših suuda izrečene pojedincima i državama za genocid i udružene zločinačke pothvate podstakavši podjelu zemlje između Srbije i Hrvatske u cilju uništenja države RBiH.

* Međunarodna zajednica, OHR, domaći političari uz pomoć korumpiranih i odanih medija uz pomoć ravnodušnih i nezainstersiranih građana suspendirala je svoje zahtjeve oko zajedničke policije, pa je uz pomoć domaćih veleizdajnika legalizirana milicija RS koja je, sudski dokazano, učestvovala u genocidu.

* EU odustaje od provođenja u život presuda svoga, Europskog suda za ljudska prava ne samo u slučaju Sejdić-Finci, nego i u slučaju Zornić, Pilav i dr. koje “zaboravni” i teledirigovani Inzko i ne spominje, već uz pomoć mežunaodne zajednice i domaćih političara i javnosti suspendira pravo i osnovne pricipe građanske demokracije na kojima tobože počiva EU. 

To je dio međunarodnog  i domaćeg plana na uništenju države RBiH, plana na koji su nalegli korumpirani političari, mediji i ravnodušna javnost. Iako je preko 80 presuda toga suda neprovedeno, međunarodna zajednica sa svojom produženom rukom Inzkom nastoji sprovesti ovu na kojoj inzistira fašistički HDZ.

Al Jazeera navodi kakvu je podvalu izgovorio Inzko koji namjerno ne priznaje niti valjano tumači ni pragrafe dejtonskog ustava kojeg biva čuva i provodi. Kao nagradu za uništenej države RBiH i Inzko, i domaći i međunarodni zajverenici su bogato nagrađeni. Inzko bez imalo stida obmanjuje i laže kako bi progurao HDZ fašističku politiku i oživio zločinačku Herceg Bosnu:

“Potrebno da stranke u Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine hitno počnu rješavati pitanje izmjena Izbornog zakona Bosne i Hercegovine, kako bi organi vlasti nakon općih izbora u oktobru mogli što prije početi rad na političkim i ekonomskim reformama koje su potrebne za poboljšanje života građana.”

Pitanje za Inzka: kako je bilo moguće provoditi izbore do sada bez te odluke “ustavnig suda” iza koje stoji međunarodna zajednica s njim na čelu?

Kakve veze imalju političke i ekonomske reforme sa “konstitutivnošču” naroda koju čak ne priznaje ni djetonski ustav!

Jedini ogovor je – to je dio plana na uništenju države RBiH.

Podvala do podvale, laž i obmane kao na tekućoj traci.

Dogovor i konsenzus su svima preči i važniji od zakona kako bi nestala država RBiH.

Kada god je neko u ime države Bosne pregovarao, kada je postizan tzv. kompromis, izigrano je pavo, a pregovarači su se vraćali sa manje države RBiH. Ni traga građanskoj pobuni, protestu, sprečavanju nestanka države.

U nedavnoj razmjeni e-mailova sa uglednim ekspertom svjestkog prava i dokazanim borcem i prijateljem Republike BiH i njenih odanih građana, prof dr. Francis A. Boyle je upoznat sa ovom izjavom bivšeg Viskog predstavnika Ashodwna koju je dao engleskim medijima:

Citat: “Evropska unija, koju podržavaju zapadne sile, u svojoj ignorancji nenamjerno sada provodi planove Slobodana Miloševića, Franje Tuđmana, Radovana Karadžića i Ratka Mladića.”

Prof. dr. Francis A. Boyle je kategoričan, citat:

“Ne!  Evropska unija tačno zna šta radi. EU je pokušala da nam to uradi u Owen-Stoltenbergu u leto 1993. godine, prije 25 godina. Pokušali su dati Hrvatskoj Herceg Bosnu zajedno Neumom i  Zaustavio sam ih! Ali to je i dalje program EU. Napisao sam članak o tome u kojem detaljno upozoravam Bosance na te planove, a na Bosancima je šta će uraditi. Napisao sam novu knjigu da Bosancima objasnim ozbiljnost situacije. U knjizi su svi moji dokumenti Svjetskog suda, kao i oni protiv Britanije za genocid.”Prof. Boyle je naglasio i ovo:”Mi još uvijek imamo državu i punopravno članstvo u Ujedinjenim nacijama. Još uvijek imamo i izlaz na more u Neumu… Kada je međunarodna zajednica uključujući EU pokušala da uništi našu državu i umine njeno članstvo u  uz pomoć Owen- Stoltenbergovog plana, zaustavio sam ih.” Kraj citata.

 

 

 

B. Izetbegović, nako poluinteligent i glupan, očevim stazama veleizdaje

Ko će te planove EU sada zaustaviti?

Prof. Boyla su izbacili iz pravnog tima nakon što nije pristo igrati po muzici A. Izetbegovića. Obećalvali su mu spomenik u Sarajevu, ali je on odbio. Potom su prof.

Boyla visoki državni dužnosnici su sa znanjem Alije Izetbegovića pokušali diskredirati lažnom optužbom za pronevjeru para – iako ni njemu ni advokatima koji su bili u pravnom timu nisu platili ni dinara.

Nevino optuženi ekspert međunarodnog prava, penzionirani poreski pravnik, prof. Boyle se svjom dokumentacijom morao prati pred Alijom Izetbegovićem i njegovim lopinama.

Uprkos svim poniženjima, prof. Boyle je ostao spreman da pomogne i nama i našoj državi…

Umjesto velikog svjetskog pravnog stručnjaka, našeg prijatelja koji se smatra Bosancem, mada mu je uskraćeno pravo na već dodijeljeno državljanstvo, mi prihvatamo savjete i odluke nadri-pravnika, sbotera prava i varalica Sakiba Softića, Šefika Džaferovića, Suade Paravlić, Mirsada Ćemana i njihovih SDA-ovskih mentora na čelu sa Izetbegovićem. 

Prof. Francis A.  Boyle, citat:

“Gledajte, ja takođe mislim da se borimo u već izgubljenoj bici. Bakir (Izetbegović) i SDA su toliko doprinijeli našem nestanku da našim neprijateljima nije bilo potrebno mnogo posla i truda. Mnogo toga što su željeli i planirali, ostvarili su uz pomoć SDA. Slušajući kako Bakir govori, može se steći dojam da je on polu-inteligentan, ali je sasvim moguće da se izdajnik krije iza fasade idiota i, naravno, s razlogom!Međunarodna zajednica nastavlja da se bavi svojim poslom tako kao da je glupa i ali je bezobrazna i odgovorna za sve što se dešava. To je njihova ‘uloga’, pretpostavljam – pustiti našim neprijateljima da nastave uništavanje naše zemlje, pretvarajući se da nam podržavaju pridruživanje NATO-u i EU. Međunarodna zajednica nastavlja se baviti svojim poslom tako što se bezobrazno ponaša u svemu što događa. To je njihova ‘uloga’, pretpostavljam – pustiti našim neprijateljima (u Bosni, op. I.H.) da nastave uništavanje naše zemlje, pretvarajući se da nam podržavaju pridruživanje NATO-u i EU.” (Kraj citata.)

Vrijeme je da se probudimo i obranimo i sebe i državu, onako kako smo to učinili 1992. i kako je tu veličanstvenu borbu Bosanaca za svoju slobodu svoje države, kada su nas svi izdali, okarakterizirao prof. Boyle u predavanju na najuglednijom američkoj vojnoj akademiji “West Point.”

 

 

Abdulah SIDRAN:

ZAŠTO TONE VENECIJA

Gledam u nebo iznad Venecije.
Ništa se promijenilo nije, posljednjih
sedam milijardi godina. Gore, ima Bog. On
stvorio je Svemir, u Svemiru sedam milijardi
svjetova, u svakom svijetu bezbroj naroda, mnoštvo
jezika, i po jednu – Veneciju.

Narode stvorio različitim, na uho im šapnuo: “Sada upoznajte jedni druge”. Sijaset jezika dao, da ih uče,
jedni od drugih, kroz jezike da se upoznaju, i svi,
od toga – bivaju bogatiji, i bolji. Veneciju dao, kao
ticu i ribu sto je dao, da ljudi i narodi vjeruju
U Njega – čudeći se Njegovim djelima.

Gledam u nebo iznad Venecije. Gore, i posvuda,
jeste – Bog. Jedan. Sto stvorio je Svemir, sedam
milijardi svjetova u Svemiru, u svakom svijetu puno
jezika i naroda, i po jednu Veneciju. I jedan malehni narod dao, u jednom svijetu, na kopnu sto ga zovu
Evropom, u plemenu Južnih Slavena. Tu je Granica.
Bosna. Bosna. Bosna. Dodiruju se tu, i tuku, Istočni
Križ i Zapadni križ, od jednog Križa nastali. A
Bošnjački narod je pitom. Zato prihvati ruku Treće
Vjere u Jednoga Boga. Koji nije rođen, niti je rodio,
A Gospodar je svjetova, i vladar Sudnjega Dana.

Gledam u nebo iznad Venecije. Zemaljski su
gospodari namjerili da bošnjačkoga naroda – nema.
Venecija tone. Evropa tone. Tone kolijevka, i dijete
u kolijevci tone. Tonu kontinenti. Tone ruža u vazni
od stakla murano. Tone Murano. Hotelska soba tone,
i Društvo mrtvih pjesnika tone. Zašto ne treba
na svijetu da ima naroda bošnjačkoga? Među bojama
jedna boja, među mirisima – jedan miris manje?
Zašto ne treba na svijetu da ima – ova Venecija?
Među čudima – jedno čudo manje?

Gledam u nebo, iznad Zemaljskog svijeta.
Jedna se zvijezda, u dugome luku, ruši u bezdan
Svemira. Kao da pade – posred kanala Grande.
Zemaljski svijet, među sedam milijardi vasionskih
svjetova, hoće da ostane siromašniji za cio jedan
narod. Takva je volja zemaljskih gospodara.
U Svemiru, tada, jedna zvijezda pada. Zato tone
Venecija. Svemir bude siromašniji – za cio
jedan svijet. Takva je volja Gospodara svjetova.
Takva je volja Vladara sudnjega Dana

Ovu poeziju recitovao je jedne ratne godine u “Pale Jaliti” u Frankfurtu njen autor Abdulah Sidran.

Bio sam u publici, mislim kako posjedujem i video snimak Sidranovog nastupa.. Bio sam počašćen i gostovanjem pjesnika i njegovom pjesmom pitalicom.

Trebalo je da svojim autom odvezem Sidrana u Bonn, zbog nekih njegovih poslova u Ambasadi tadašnje Republike Bosne i Hercegovine.

Putovanje se meni otperilo iz objektivnih ih razloga i sve do sada mi je bilo žao što nisam bio Sidranov lični vozač do Bonna i nazad do Frankfurta. Duže od dvadeset godina žalio sam se na sudbinu i propušteni eglen sa velikim pjesnikom, scenaristom…

ZAŠTO I KAKO JE POTONUO POLITIČAR SIDRAN

Nedavno sam se verbalno sukobio sa Sidranom na njegovom Facebook profilu. Povod je bila njegova tvrdnja da se borce  može smatrati ruljom. Dan-dva kasnije, Sidran je te iste borce koji su protestirali na barikadama na Šićkoj Petlji i Ivan Sedlu…, nazvao “revolucionarima.”
Argumentirao sam iznio tvrdnju – ako Sidran smatra borce ruljom, onda za to nisu krivi samo političari koji manippuliraju borcima, koji su ih razjedinili u 1.600 udruženja i gurnuli ih u bijedu pa dižu ruku na se, nego i intelektualci koji ih nisu osvijestili, kao ni narode i građane.

Sidran je također tvrdio kako borci ne trebaju prozivati nikog pojedinačno, biva političare vlastodržce, kao Novalića i njemu slične, nego se baviti pitanjima “temeljnog državnog zakonskog akta.” Pod tim temeljnim državnim aktom, Sidran smatra tzv. registar boraca.  On ne zna kako je taj registar ilegalan akt neke anonimne grupe – za borce neorihvatljiv akt jer su se na državnom platnom spisku našli zajedno oni koji su se  borili protiv unutrašnje i spoljne agresije i oni koji nisu ni omirisali barut. Sidran ne zna da je ustav temeljni državni akt, ali da je ovaj dejtonski koji živimo ilegalan, a da je jedino važeći Ustav Republike Bosne i Hercegovine koji njemu nije ni na kraj pameti.

Pod pjesničku slobodu pjesnik Sidran može podvesti svašta, može za tu svoju slobodu izražavanja dobiti aplauz svojih obožavatelja, ali Sidranu političaru se takvi gafovi moraju predočiti i argumentirano osporiti. To sam i učinio, i time izazvao bijes pjesnika-političara Sidranai njegovih skutnoša. Moj pokušaj da Sidranu argumentirano predočim kako nije u pravu glede i nekih drugih iznesenih stavova, dočekao je na nož.
Sidran, pjesnik-političar  prvo me pokušao diskvalificirati iz diskusije koristeći “argument”  geografije. Biva, pošto nisam u Bosni, moje nije ni diskutirati o bosanskim političkim temama, a pogotovo s njim jer sam “28.000 kilometara daleko – u Americi.” Takvi kao ja namaju pojma šta sve oni doživljavaju u Sarajevu i Bosni, pogotovo Sidran i njemu sličniintelektualci-političari, čija je glava na panju, kako se doslovno izrazio.
Kada sam uzvratio da ne raspravljamo gdje se ko nalazi, dakle ne o geografiji,  nego o običnim bosanskim temama, te da nism 28.000 kilometara daleko, niti u Amarici, nego u Canada, koja je kao i Amerika od Bosne udaljena tek nekih 7-8 hiljada kilometara – Sidran je uzvratio je kako nije mislio na mene, nego na nekog JNA-a oficira koji je utekao iz Sarajeva, pa sada popuje iz Amrike… Porediti mene i nekog oficira JNA j nedopustiva uvreda.
Očito, i Sidran se svrstao među one kojima je žao što mi izbjeglice postojimo, što naše glave nisu završile na panju i u masovnim grobnicama. Za naše živote nije postojala opasnost pa smo utekli, a za njega, eto, u sred Sarajeva, sjekira je nad glavom koja je na panju.
U daljoj “polemici” ustvrdio je Sidran kako je on za vrijeme rata obišao sva bh-ratišta, što također nije imalo veze sa onim o čemu smo raspravljali. Budući da je tako hrabar, pozvao sam ga na ljeto sebi u goste, u Varcar Vakuf, pa da se ogrnuti zastavama Republike BiH prošetamo do Spomen-muzeja ZAVNOBiH-a.
Taj moj domaćinski poziv u posjet mojoj kući i rodnom gradu državnosti RBIH, obio je kasnije tvrdeći da je taj poziv “hinjski.”  Dodao je kako njemu ne treba nigdje pratnja, pa biva ni u Varcar Vakufu i da se ons lobodno pojavljuje svugdje. Odbijajući moj poziv, Sidran ili je kukavica, ili se ne boji četnika baš zbog svojih političkih stavova u kojima postoji RS, ali ne postoji ni Reepublika BiH, njen važeći Ustav, ni njena zvanična zastava…  Takvo što nije na umi političarima, pa zašto bi bilo Sidranu i većini u takozvanoj akadmskoj zajednici za koju je – poput Esada Durakovića RS realnost, koji javno žali zbog usitnjavanja SDA – koja je kumovala ovoj i ovakvoj nakaradnoj Bosni – podijeljnoj na – zvanično dva, a u praksi na tri entiteta… Kako bi im i bilo žao, kad intelektualci idu u SDA po svoj sahan pilava! Doduše, ne svi, Esad Bajtal se zabavio oko “građanskoh foruma” i promoviranja knjige poezije političara Harisa Silajdžića, jednog od grobara RBiH, sve za neke sitne Silajdžičeve peškeše…
Pošto mi je zamjerio na moju opasku kako ne pratim dovoljno njegovo javno političko djelovanje, uzvratio je ljutito Sidran kako ne mogu suditi o njemu na osnovu jedne TV-emisije koju sam spomenuo – u kojoj je, nota bene, govorio o mnogim pravim stvarima, ali kako je to običaj kod bosanske intelektualne elite – ni jednom riječju nije spomenuo najglavnije – naše neotuđivo pravo na Republiku BiH. Tražio sam da mi citira makar jedan svoj javni istup gdje je spomenuo RBIH, ali je ostao gluh na taj zahtjev.
Umjesto da prihvati kritiku, ili da je argumentirano ospori, počeo me vrijeđati – udarati na me, umjesto na činjenice, on, opet u poznatom maniru bh-intelektualaca; kad ne možeš ništa činjenicama, udri po onom ko ih iznosi. Moje uporno inzistiranje na činjenicama završilo je tako što me molio da “sjašem,”  kad nisam odusta, priprijetio je da će me  ignorirati (“ignore” i blokirao.
Tako mi je Sidran administrativnom zabranom,  uskratio priliku za još nekoliko riječi o njegovom dnevno-političkom angažmanu koji ima malo veze sa državom RBiH, a mnogo sa Sidranovim ličnim interesom, njegovim sahanom pilava za koji se prodao, njegovim neostvarenim očekivanjima od SDA kojoj se bio priklonio. Taj lahko osporivi Sidranov politički angžaman i “ugled” akademika Sidrana je neprihvatljiv spram njegova književnog talenta. Svoj politički uspon, ali i političko potonuće Sidran temelji na svom ugledu kojeg je zaradio kao pisac, a izgubio kao političar.
Citiraću ovdje dio Sidranove pjesme “Zašto tone Venecija,” one stihove koji govore zašto svijet uništava Bosnu i njen bošnjački narod.
Pitanje u pjesmi je pjesničke prirode, retoričko, a moj odgovor je – direktan: Bosna nestaje, ne samo zbog svjetskih gospodara i domaćih političara, nego i i zbog intelektualaca kakav je Sidran. Takvima je njihov interes i rahatluk preći od države.
Stihovi:

…”Gledam u nebo iznad Venecije. Zemaljski su
gospodari namjerili da bošnjačkoga naroda – nema.
Venecija tone. Evropa tone. Tone kolijevka, i dijete
u kolijevci tone. Tonu kontinenti. Tone ruža u vazni
od stakla murano. Tone Murano. Hotelska soba tone,
i Društvo mrtvih pjesnika tone. Zašto ne treba
na svijetu da ima naroda bošnjačkoga? Među bojama
jedna boja, među mirisima – jedan miris manje?
Zašto ne treba na svijetu da ima – ova Venecija?
Među čudima – jedno čudo manje?”

i stihovi:

“Zemaljski svijet, među sedam milijardi vasionskih
svjetova, hoće da ostane siromašniji za cio jedan
narod. Takva je volja zemaljskih gospodara.“

***

Moje razumijevanje gornjih stihova, a u svjetlu Sidranovog političkog angažmana.

Pjesnik svakako ima pravo da na svoj umjetnički način proklinje i zemaljske gospodare. Gospodar na nebu nema s tim ništa, jer oni ne slušaju Njegovu Riječ.
Međutim, ugledni pjesnik, postavši i akademik zbog toga, Sidran, koji se busa u prsa kako dugo djeluje na političkoj sceni da bi spasio od nestanaka i bošnjačkog naroda i Bosnu, imajući glavu na panju, mora imati na umu udarnički doprinos tzv. bosanskih gospodara koji su kumovali lagahnom nestajanju Bošnjaka i tonjenju građanske države Bosne.
Tu činjenicu je trebalo objasniti narodima i građanima, a objašnjenje su trebali dati intelektualci poput Sidrana, pod jednim jedinim uvjetom da se nisu prodali gospodarima – rušiteljima Bosne za shan pilava, ili, iz ubjeđenja – džabe!
Niko nije mogao natjerati Aliju Izetbegovića da dijeli državu, ili da prizna okupaciju na jednom kvadratnom milimetru njene teritorije. Niko ga nije mogao prisiliti da prizna Republiku Srpsku nakon počinjenog genocida Niko nije mogao najerati njegova sina Bakira da nakon sudskih dokazanih presuda koji poništavaju i podjelu države i Dejtonski Ustav, kao na primjer “ius cogens norma,” ili bečk Konvenija da sabotira pravo i pravdu na račun Srbije i Hrvatske. Sve to je bila volja “naših, bosanskih gospodara” kojoj se nisu usprotivili intelektualci poput Sidrana, a morali su takve antiustavne akte makar oštro kritikovati, ako ne i odlučno spriječiti. Za razliku od njih, iako ponižen i uvijeđen, američki intelektualac prof. dr. Franis A. BOYLE ustrajava i na pravdi i na opstanku Republike BiH, ukidanju RS, kažnjavanju Srbije i Hrvatske…
Ali prof. Boyle niti podržavaju političari, niti mudraci koji su im se priklonili. Među njima pjesnik-akademik-političar Sidran. Njema je važniji masan zalogaj i rahatluk od države.

Zato tone i nestaje Bosna.

Zato “Među bojama
jedna boja, među mirisima – jedan miris manje?” što bi rekao pjesnik Sidran.

Umjesto protivljenja i kritika zbog “jednog mirisa manje,” Sidran se priklonio baš tima i takvima, baš toj i takvoj zločinačkoj politici SDA koji su zagospodarili Bosnom prijeteći njenom gušenju u smradu.
U suglasnosti sa piscem i akademičarem Abdulahom Sidranom, SDA ga je isturila na svoju političku općinsku listu u Sarajevu. Sidran je postao izabrani općinski vijećnik, ali, kasnije s eispostavilo u propaloj  trgovini. SDA mu je obećala  (pomoći mu) vratiti stambeni kredit. Ta rabota nema veze ni sa pjesništvom ni sa pravom politikom jer je amoralna, jer podriva temeljne principe zakona.
Ali, vidi vraga, u 90 posto neispunjenih datih obećanja, SDA nije ispunila ni obećanje dato pjesniku i akademiku Sidranu, pa je vijećnik Sidran dao ostavku na svoje zastupničko mjesto.
Umjesto na tribinama SDA i u njenim prvim safovima, Sidran se može sada vidjeti u društvu političara građanske opcije. istina još ispija kahvu sa gradonačelnikom Skakom. za svaki slučaj… Ako “građani” ne pobijede na naredi izborima.

Cijena koju je eventualno Sidran ugovorio u prelaznom roku, za sada je nepoznata.

Eto, zašto tone građanska Bosna i zašto nestaje bošnjački narod i
“Zašto ne treba
na svijetu da ima naroda bošnjačkoga? Među bojama
jedna boja, među mirisima – jedan miris manje?”
Bosne i bošnjačkog naroda neće biti, potonuće i nestati u povijesnoj zbilji, tragediji kojoj su i sami kumovali jer ne postoji državotvorna svijest ni naroda, ni domaćih političara koji bi, usprkos volji “zemaljskih gospodara svijeta” zaustavili uništenje i države i naroda i građana, da hoće, da im nije samo do njihova ličnoga džepa.

Bosne i bošnjačkog naroda će nestati, potonuće, jer nema intelektualaca – akademičara koji bi se usprotivili i svjetskim moćnicima, a prvenstveno domaćim nacističkim vođama. Primjer je Sidran, ma šta govorio o sebi, o svojoj glavi na panju – sve zbog svog društveno-političkog angažmana. Nema – jer intelektualci – akademičari pehlivane između ovog ili onog većeg i mrsnijeg sahana pilava, a briga ih za državu, građane, narode.
Baš zbog intelektualaca i akademičara tipa Abdulaha Sidrana narod nema državotvornu svijest, borci koji su nekad bili branitelji i revolucionari građanske države i naroda njemu se prikazuju kao “rulja” kako ih javno naziva Sidran. Istina, u strahu ih već sutradan nazva – revolucionarima. Pehlivanluk, skakanje sebi u trbuh, ma nema veze.

Stihovi:

“Zato tone
Venecija. Svemir bude siromašniji – za cio
jedan svijet. Takva je volja Gospodara svjetova.
Takva je volja Vladara sudnjega Dana. “

***

Smatram kako Bosna tone jer Gospodar svjetova i Sudnjeg dana ne želi pomoći onom narodu koji sam sebi ne želi pomoći. A takav je narod bošnjačko-bosanski.
Takav je jer tako želi taj narod birajući svoje unesrećitelje pohlepne političar, sve dižući u nebesa njihove čankolize – intelektualce, akademičare. Provjećivanje narida i građana – takvima bi značilo rezanje grane na kojoj sjede.

Zato su narod(i) i država su lagahan plijen krvoločnih susjeda, zemaljskih gospodara – domaćih i svjetskih.

***

Ovdje je tekst iz “Slobodne Bosne” koji objašnjava uzrok raskola između SDA i Abdulaha Sidrana. To je slika jada i čemera bosanske intelektualne – akademske elite, a čast izuzecima.

“ZAŠTO TONE “ČVRSTI OBJEKT”

Inspekcija Općine Centar naredila Abdulahu Sidranu rušenje bespravno sagrađenog objekta u dvorištu

Služba za inspekcijske poslove sarajevske Općine Centar prije dvadesetak dana je izdala naređenje za rušenje “čvrstog objekta” koje je “investitor” književnik Abdulah Sidran bespravno sagradio u dvorištu svoga stana-kuće u ulici Mustafe Busuladžića u sarajevskom naselju Breka.

Kako piše u Odluci, investitor Sidran je u dvorištu zgrade “ispod balkona” nezakonito izgradio “prostoriju od čvrstog građevinskog materijala, dimenzija cca 2,5×2,5 metara”.
Ova odluka općinske Inspekcije je konačna, a u njoj se navodi da je “investititor Sidran ignorirao prethodna upozorenja da ukloni bespravno sagrađeni objekt iz dvorišta svoje kuće.
Inače, književnik Abdulah Sidran je prije desetak godina na općinskim izborima bio nositelj liste Stranke demokratske akcije upravo za općinu Centar koja ga sada “proganja” zbog bespravno izgrađenog “čvrstog objekta”. Vrlo brzo nakon izbora na kojim je izabran u općinsko Vijeće, Sidran se razišao sa SDA zbog toga što mu stranka, unatoč obećanjima, nije riješila stambeno pitanje, odnosno pomogla da vrati kredit kojeg je uzeo za kupovinu stana. (podvukao I.H.)

Budući da je Abdulah Sidran proteklih decenija uredno izvještavao javnost o svojim stambeno-komunalnim projektima, od Goražda, preko Tešnja i Sarajeva, treba očekivati da akademik ponudi i svoju verziju nesporazuma sa vlastima općine Centar.”
(SB) 

(Istini za volju, i “Slobodna Bosna” se p(r)odala SDA-ovcima.)

Link na takst “Slobodne Bosne”

http://www.slobodna-bosna.ba/vijest/75701/zasto_tone_chvrsti_objekt_inspekcija_opcine_centar_naredila_abdulahu_sidranu_rusenje_bespravno_sagradjenog_objekta_u_dvoristu.html