Ragib LUBOVAC: STEĆCI BOSANSKI STIL (Drugo dopunjeno izdanje)

Kompletna knjiga otvara se klikom na link:

https://www.dropbox.com/s/am8khuksh64gf8c/Ragib%20Lubovac%20%C4%86elebija%20-%20Ste%C4%87ci%20bosanski%20stil%20%282020%20drugo%20dopunjeno%20%20izdanje%29.pdf?dl=0#

  1. Od baštine Ilira i „zemljice Bosne“ do Haškog tribunalaO PISMU, JEZIKU, KIPARSTVU I ARHITEKTURI„DOBRIH BOŠNJANA“„Ilirski jezik balade Hasanaginice iz 1645-48. je začuđujuće blizak da-našnjem književnom jeziku“(Mikalje Jakov, 1600.-1654.Blago ilirskog jezika-riječnik)Prvi susret s ilirskim jezikom je čulna pojava; drugi susret je umskapredstava – studija Mikalja; umska spoznaja su i epitafi na stećcima spismom „bosančica“ i jezik balade Hasanaginice;treći je pojam, istina i ideja: bosanski jezik.Pojam „stvar po sebi“ po Kantu: „je ono što jest – suština svih stvari“
  2. Vranduk (4*), Stari most u Nostar (4*)Ilirija je naziv historijskog geografskog područja koje su u antičko doba nase-ljavala brojna plemena Ilira. Ilirska plemena su imala zajednički jezik i obita-vala su na području zapadnog Balkana i dijela današnje Republike Albanije.Prema grčkoj mitologiji, postojao je junak Ilirijus, sin Kadma i Harmonije, kojije zavladao cijelom Ilirijom i legenda dalje kaže da je on predak svih Ilira. Ilirisu se doselili na područje zapadnog Balkana u X stoljeću stare ere, dakle, naprelazu iz bronzanog u željezno doba.U izvoru Enciklopedije nema jedinice Daorsa Daorson. U Google-u stoji: Da-orson je bio glavni grad heleniziranog Ilirskog plemena Daorsa, danas u seluOšanići kod Stoca (IV-III stoljeće stare ere.). Daorsi su bili ilirsko pleme koje ježivjelo od 400. do 50. godine stare ere u dolini rijeke Neretve i ovdje izgradilosvoj megalitski grad. Srušilo ga Ilirsko pleme Dalmati. Danas se na pustompodručju nekadašnjeg grada Daorsona nalaze kamene ruševine.Ilirsko plee Dalmati, od kojeg je i današnje geografsko područje Dalmacija do-bilo svoje ime, naseljavali su veći dio današnje zapadne Bosne i Hercegovine.Drugo pleme, Skordisci, zapravo su miješana ilirsko-keltska grupa, naseljavalisu područje današnje sjeveroistočne Bosne i Hercegovine. Dardanci, Labeati,Ardijejci i Taulanti su naseljavali područja oko Skadarskog jezera (južna CrnaGora i sjeverna Albanija do Ohridskog i Prespanskog jezera (Makedonija).Dokleati su naseljavali područje centralne i sjeverne Crne Gore. Tek nakon štoje njihove prostore osvojio Rim od 6. do 9. godine, moglo se govoriti o nekimpreciznijim granicama. Ilirija je u vrijeme vladavine Rima jedno vrijeme bilaprovincija Ilirikum a kasnije je podijeljena na dva dijela: Dalmaciju i Panoniju.Smatra se da su današnji Albanci direktni potomci Ilira. Potvrda ovih tvrdnjipostoji u analizama DNK. Osim toga, istom metodom utvrđeno je da i drugistanovnici današnjeg zapadnog Balkana imaju tragove ilirske krvi u svojimnajstarijim genima. Iliri su bili rudari u južnoj Albaniji i centralnoj Bosni.Kao što se Iliri dovode u vezu s Ilirijem, sinom Kadma i Harmonije, prodrli sudo grčkog Epira oko 1000. godina ranije, a odatle i u južnu Italiju. Kasnije ihspominje Plinije (61.-113.) s nazivom „Plinijevi Iliri“. Bilo je to dakle, oko 1000godina ranije. Odkad su se mijenjali i centri i periferije Ilira. Ne računa se da jeneka zemlja pala, padom neke manje vojne jedinica na periferiji, već se raču-na da je pala onda kada padne njen centar. Epir u Grčkoj je bio, a i Albanija subili centi Ilira oko 1000. godine stare ere. Iliri su, u Dalmaciji, Panoniji, Make-doniji, Crnoj Gori, na Kosovu i Sandžaku, ali je centar i kraj Ilira bio i kraj starei početkom nove ere u Bosni na Vranduku kod Zenice od 6. do 9. godine kadsnažni Rim konačno pokorava centar Ilirije s vođom Batonom, kojeg Rimljanihvataju i puštaju. A zatim se u Zenici 1203. godine desilo rođenje: Bilinopolj-skog sabora – bogumila i stećaka, kakav logičan slijed – smrtii rođenja!Vranduk, stari grad na rijeci Bosni kod Zenice. Baton Dezidijat bio je vođa Ilirau dalmatinsko-panonskom ustanku od 6. do 9. godine protiv Rima.Pismo i jezik Ilira obuhvaća različit, ali jezično srodan indoevropski etničkisupstrat. Avari su poznavali grčko pismo. Ali se Avarsko-slavenska likovnakultura bavila na nivou „jezičci i okovi za pojase i konjsku ormu“, dakle bila jena početnom nivou.Ilirska je likovna umjetnost plodna i autohtona. Iliriju konačno od 6. do 9. godi-ne osvaja snažni Rim, odkad počinje romanizacija, u IV stoljeću i hrišćaniza-cija Ilira. U isto vrijeme rimski legionari iz Perzije u umjetnosti prihvataju kultMitre kao svoje svetište koje se pojavljuje u Jajcu, Konjicu, Bihaću… kada seu IV stoljeću afirmiše kršćanstvo u Rimu koje se spontano javlja i u rimskoj Bo-sni. Od VI-VII i IX stoljeća se Slaveni spuštaju prema Bizantu na Balkan, gdjese dom. stanovništvo slavenizira, a potom i hriščanizira, no gen se zadržava.U X stoljeću se prvi put javlja ime „zemljica Bosna, bizantijskog cara-pis-ca Porfirogenta.Ilirski je naziv „rijeka Bosna“. Godine 1054. se konačno desio raskol jedin-stvenog kršćanstva na katoličanstvo i pravoslavlje, u Bosni i na vjeru bosan-sku-bogumilstvo, skup heretika i slobodnjaka „dobrih Bošnjana“. Krajem XI
  3. Stela Dijana, XIII stoljeće, Glamoč = naturalizam (4*). Japodska „Urna“, Bihać (8*)Čovjek s podignutim rukama, stećak, Radimlja, foto Joanne Goldby (4*)stoljeća se u Bosni i Humu pojavljuju stećci, koji baštine ilirske nadgrobnestele: urna-žara – posuda za čuvanje pepela umrlog – kuće mrtvih = stećci. Tosu dokumenti, koji potvrđuju navode što se ovdje nude. Tako je središnji narodzapadnog Balkana, bez svetaca „svetog pisma“ s genom Ilira, maniheja-bo-gumila, od narodnog pisma glagoljice-bosančice, osjećanja i saznanja, gradiosvoj bosanski izraz, jezik i likovni stil.Otud i „Ase leži“ na „svojoj zemlji“, a zatim i: „Što se b'jeliu gori zelenoj?“Hasanaginica je nastala 1646. godine u Imotskoj krajini, za vrijeme rata Mle-čana i Turaka. To je prva pjesma koja skreće pažnju evropske kulturne jav-nosti. Više od 100 godina se prenosila usmenom predajom, sve dok je nije1774. godine zapisao putopisac Alberto Fortis: djelo „Putovanja po Dalmaciji“,prevodi je Gete, Puškin, V. Skot… U jedinici: „Balada, u našoj narodnoj poezijičesto se javljaju baladni sadržaji (Majka Margareta, Hasanaginica), umjetnič-ka balada, što pod narodnim, što pod stranim utjecajem, česta je književnavrsta…“ (Opća Enciklopedija, Zagreb) je sročena u 3 reda teksta.„Dvojac“ Vuk – Mikalja o stećcima nemaju riječi. Stećci su se s pismom bosan-ćicom i epitafima pojavili oko XI stoljeća i trajali do XVI stoljeća do Osman-lijskog osvajanja Bosne, kada se bogumili islamiziraju, zatim s Biokova oko1646. godine doleprša i balada Hasanaginica, za vrijeme sukoba Mlećana iTuraka na Klisu – Vrdol – Zagvozd, obronci Biokova. No, balada brzo estetskiodlepršala u Evropu. Za vrijeme našeg prebrojavanja „crveni krvnih zrnaca“, uVeneciji 1774. godine putopisac Italijan Alberto Fortis objavljuje djelo „dobrihBošnjana“ baladu Hasanaginicu. To je vrijeme kad je Herder imao 30 godina,Goethe je bio dvadesetpetogodišnji mladić; kad se rodio Vuk Karadžić 1787.godine Hasanaginica je već bila prevedena, pored italijanskog, na njemačkijezik, dvaput i na francuski jezik…“, autor ovog izvora „Hasanaginica“ (Sara-jevo, 1975. godine) književnik Alija Isaković, sjetom dodaje „da ova Fortisovaknjiga još nije prevedena na naš jezik“?A nije isključeno ni to da je Vuk Karadžić inspirisan bosanskim jezikom Hasa-naginice išao u reformu srpskog jezika, iako su ga njegovi optuživali da uvodi„govedarski“ i „svinjski jezik“, zar ne? A ni „čitaj kako je napisano“ ili “piši kaošto govoriš“ je naivno, kakva mudrost? Još nedostaje „piši s lijeva na desno“!Radije: „čitaj šta je pisac htio da kaže i „između redaka“!I tako su se vremenom pojavljivala razna tumačenja ‘tamnih mjesta’ koja suneka i danas nerasvjetljena, iako je u cjelini ‘ilirski jezik’ ove stare balade Ha-sanaginice začuđujuće blizak današnjem književnom jeziku. I mudri Vuk je1845. godine pisao da se najpravilnije govori u Bosni i Hercegovini: istina daonamo po varošima i po gradovima ima mnogo turskijeh riječi, ali bi se gotovomoglo reći da u ostalome ona braća naša zakona turskog govore ljepše srp-ski od seljaka grčkoga i rimskoga zakona“. Mikalja Jakov (1600.-1654.) Ilirskiriječnik, „Tko zna čisti ilirski jezik, reći će uvijek iđe ili ide, a nikada grede. Jošje ranije Mikolja tvrdio da je „bosanski jezik“ najljepši među našim diajalekti-ma“. Jest „ikad“ ali danas Slovenci i Dalmatinci kažu „gremo“! Jer neko je odnekoga posuđivao?Iliri, skupina ime za veći broj srodnih plemena indoevropskog porijekla formi-rane u kasno brončano doba, centralni i sjevero-zapadnih krajeva Balkana:Histri, Japodi, Liburni, Dalmati, Breusi, Desitijati, Daorsi…Jezik Ilira se nije sačuvao izuzev ponekad kao glavno etničko obilježje brojnihplemena, brojnih jezičkih relikta Ilira u antičkim toponimima i onomastici, teu glasama grčkih gramatičara. Snažno pleme u Dalmaciji Andrijajci su ranogusarenjem došli u sukob 229. godine stare ere s Rimom, koji ih likvidiraju, anjegova posljednjeg vladara kralja Agrona odvode u robstvo.Iako su Iliri osobiro s Rimom, u prvim stoljećima svojim dotadašnjim zanat-sko-umjetničkim aktivnostima dodali i živ interes za kamenu skulpturu: bo-žanstva Silvana, Dijane i nimfa, a onda i portretnu plasiku s nadgrobnih spo-menika, gdje ubrajamo i japodske urne koje dovodimo u vezu i tvorevinama- stećcima što su ih znatno kasnije kreirali bogumili u Bosni i Humu: stela +urna = stećak.„Ime Ilir i naziv Ilirik očuvali su se u tradiciji i nakon doseljenja Slavena na Bal-kan. Pisci su u srednjem vijeku Slavene počeli nazivati Ilirima. U XVII i XVIIIstoljeću govorilo se o ilirskoj narodnosti u Ugarskoj; u Beču je bila osnovanaIlirska dvorska deputacija (1745.-1809.), formirane su Napoleonove Ilirskeprovincije, godine 1916. Austrija je od pokrajina Kranjske, Koruške, Gorice,Gradiške i Istre stvorila Kraljevinu Iliriju, a narodni pokret koji se u prvoj polovini
  4. XIX stoljeća razvio u Hrvatskoj nazvan je Ilirski pokret. Naše znanje o jezikuosniva se na lingvističkoj analizi nekoliko tisuća geografskih i ličnih imena za-bilježeni na antičkim spomenicima od Balkana do Baltika i u spisima antičkihpisaca“ (Opća Enciklopedija, Zagreb).Načelo: „Piši kako govoriš, a čitaj kako je napisano“, Vuk se zalagao da što-kavski govor postane jedinstveni književni jezik i Srba i Hrvata. Vuku Karadži-ću prigovaaraju da uvođenjem latinskih slova hoće da pokatoliči Srbe, „jerse nalazi u službi sotone“. Drugi mu prebacuju „da hoće da, zalažućim se zaštokavštinu (hercegovački govor) da postane jedinstveni književni jezik Srba iHrvata, kao mogućnost i opravdanost narodnog jezika u književnosti.A onda iz tog jedinstvenog narodnog jezika se izdvaja balada Hasanaginica,čiji se narod kod ini, o jeziku ne spominje. Ona se afirmiše u Geteovom prije-vodu, gdje „Herdera treba smatrati i osnivačem filozofije historije; odjelu Idejeza filolozofiju povijesti čovječanstva. Hasanaginica je jedino djelo sa nekolikoslavenskih nararodnih pjesama. U izvoruOpće enciklopedijeje bez pomenaBošnjaka. Kao da tu kod naših istočnih i zapadnih komšija, da se davno uvu-kao neki virus, koji ih guši. Dok se „dobri Bošnjani stećcima i Hasanaginicom,Mostom Mehmeda paše Sokolovića i Starim mostom džilitaju k nebu pod obla-ke!Tako su „beli anđeli“ poučeni „svetim pismom“uspjeli sletjeti i do Haškog tri-bunala, aman ja-Rabbi! A ini na zemlji? Kako Vuk, tako je i Starčević smatraoda od Slavonije do Makedonije žive Hrvati, da je jezik kojim se govori hrvatski,iako su oni kasnije od te ideje odustali. No, svaka čast pokretu „Žene u crnom“Beograda i pojednincima, ali pod parolom „sveto pismo“ kada se njihovi ek-stremisti slože nastaje: Udruženi zločinački poduhvat, genocid i „živa lomača“,tako da su se oni uspjeli upisati na listu Međunarodnog krivičnog suda za biv-šu Jugoslaviju – Haški tribunal.Atrakcija! Enciklopedisti o Ćirilu i ćirilici?„Ćiril (827.-869.) i Metodije (820.-885.), slavenski apostoli, bizantijski misiona-ri, idu u prvu misiju Hazarima u južnu Rusiju 860. godine. U drugu misiju braćaidu knezu Rastislavu u Moravsku 863. godine. „Danas preovladava mišljenjeda je to pismo bila glagoljica. Tekstovi solunske braće bili su pisani na nar-ječju solunskih Makedonaca; kasniji prijevodi pokazuju utjecaj moravskogagovora“. Sjajno, za godinu-dvije? Sve se čitaocu čini da tekstovi koje čita, gdjegod se autorima teksta ukaže prilika, da prave neke slalome, oni ih prave. Toje dakle bilo 124 godine prije pojave ćirilice, zar ne? Glagoljicu će ćirilica, od993. godine „brzo istisnuti“, zar ne? „Nije utvrđeno tko je autor ćirilice; navodese: sv. Ćiril, sv. Metodije, episkop Kliment…“, a ne spominju cara Samuila, za-što? No, idemo dalje. Prvi problem je u toj misji bio u tome što su se zvaničnotekstovi Biblije mogli prevoditi na tri „sveta“ jezika: hebrejski, grčki i latinski;drugi problem je bio međusobna netrpeljivost slavanskih biskupa i njemačkihnadbiskupa. U vezi s tim su se biz. biskupi našli u „Rimu kod pape, gdje seKonstantin razboli, uđe u samostan uzevši monaško ime Ćiril, i uskoro umre869. godine.“ I to je nešto sumnjivo: kako je Konstantin znao da će se crkvrnopismo „ćirilica“ pojaviti za oko 124 godine poslije njega – na ploči cara Samuilau Ohridu 993. godine i postati njegovo pismo ćirilica, ili je on dobio neki mig?Međutim, šalu na stranu, ali Ćiril nije učestvovao u tvorbi ni glagoljice ni ći-rilice: glagoljica je spontano narodno pismo iz naroda, bez pojedinca-tvorca,kao što se narodna baladaHasanaginicapojavila u narodu i iz naroda. Ćirilje umro 124 godine prije pojave ćirilice na Ploči cara Samuila 993. godine uOhridu. Prema tome, zna se ko je autor ćirilice: car Samuil; niti je ćirilica Ćirilaniti je Srpska. Nije ni Metod mogao bili tvorac ćirilice, jer je i on umro 108 go-dina prije pojave ćirilice? I tu se, dakle, radi o makedonsko-bugarskom pismui jeziku, kojim se Srbi služe! Zato je za današnje Srbe, njihov jezik „današnji“.Pa, ni u jedinici našeg izvora Vuk Karadžić, se ne spominje pojava srpske cr-kvene ćirilice iz 993. godine. On se okrenuo narodnom jeziku, čemu se crkva„odlučno suprotstavljala u nastojanju da se prostački jezik ‘govedara i svinjara'pretvori u književni jezik“, odjeka nije bilo.Nakon „svetog“ pisma, svetaca i apostola, s jedne, i s druge strane, nakon,naronog jezika pojaviše se genocid u Srebrenici i „žive lomače“ u Višegradu,a da se još na horizontu ne pojavljuje katarza kao simbol zdravog ljudskog ra-zuma? Ako ništa drugo, ostaje da su sami su sebe upisani na listu genocidnihnacija, što je pitanje za Frojda i Junga!Sarajevo, 15.09.2020.
  5. Blagaj, tvrđana na Humu (04*)Hum ili Humska zemlja u Hercegovini
  6. Kamena stolica iz sela Kosor, sada u dvorištu Zemaljskog muzeja u Sarajevu. (4*)Domenico Panetti (1460?-1513.): Katarina Kosača, portret, uljena platnu (4*)Katarina Kosača, portret nasdtao u izbjeglištvu u Italiji (4*)Zahumlje, kraj koji se sterao „iza Huma“ kod Mostara. Glavni grad je Blagaj nagori Humu iznad vrela Bune. Blagaj u X stoljeću spominje Konstantin Porfiro-genet, kao Bona – Buna, dio Zahumlja. U Google stoji: „U Blagaju je nazočnaorganizirana kršćanska zajednica još od V i VI stoljeća“, što je upitno? U tovrijeme su tu živjeli Iliri, a ne Slaveni. Slaveni se tek u VII stoljeću sa sjeveraspuštaju na jug Balkana. Drugi izvori tvrde da u to vrijeme, a i kasnije u Blaga-ju nije ni bilo katolika. Jer, dvjesta godina kasnije „u početku VII stoljeća dola-skom Avara i Slavena, Salona pored Splita je opljačkana i poharana, a njenose stanovništvo sklonilo na otoke i u obližnju Diokleciajanovu palaču“. Diokle-cijan je bio Ilir, koji je progonio hrišćane. Nadalje, Augustin Aurelije „crkveniotac“ u Italiji (354.-430.) nakon vjere majke-katolkinje i oca manijeje, zarediose u Milanu 391. godine kada je zapravo, tek legalizirano kršćanstvo u Italiji“.Kršćanstvo je tada kao religija u Italiji tek priznato. Iako je tada krščanstvo uItalijanskom Rimu bilo najjače. I kada je hrišćanska religija bila jedinstvenavjera, jer se raskol jedinstvenog hriščanstva desio 1.054. godine, podjelom naBalkanu na katoličanstvo i pravoslavlje, u Bosni i na vjeru bosansku-bogumil-stvo, koje je u srednjem vijeku u Blagaju i na Humu bilo dominantno, a koji citi-rani tekst „o Blagaju“ ne spominje!?. „Na području Blagaja je iz ilirskog periodatvrđava i rimski castrum“, ok! Međutim, kako to, da autori citirane pisanije nisuvidjeli ovdje niti nijednog stećka spomenutih bogumila? Jer, izuzev izuzetaka,na Humu, rečeno je, nije ni bilo franjevaca ni katolika niti crkvenih građevina,svi su bili kudugeri-bogumili. To se vidi i danas: kako stećci okolo tvrđave Hum„kolo igraju“ što se vidi i na našem foto-prilogu „golim okom“!Od sela Kosor kod Blagaja u podnožju Huma sa stećcima: od togasu pojmo-vi: Kosača, Vrsan Kosarić sužanj, s korjenom sela: Kosor! A Kosača StjepanVukčić, veliki vojvoda bos. države, naslijednik najstarijih Kosača, ugrožen odMlečana i Stefana Crnojevića, izmirio se s bos. kraljem Stjepanom Tomašem,s kojim je do tad ratovao, i dao mu kćer Katarinu za ženu, koja je udajom preš-la na katoličanstvo. Godine 1448. priklonio se Turcima i proglasio „hercegomod sv. Save“. Njegov sin je Žigmund Ahmed-paša Hercegović veliki vezir uCarigradu, dat Turcima kao najam za mir. Kćer Katarina je otišla u Carigrad zabratom. Bolna majka – kraljica Katarina je preko Dubrovnika završila u Rimu(Opća enciklopedija, Zagreb).Na padinama Blagajskog brda postojala su naselja još u praistorijskom – ilir-skom i rimskom periodu. Najznačajniji nalazi u podgrađu iz toga perioda sustećci i Kamena sudijska stolica nađena u obližnjem spomenutom selu Kosor.„A ovo pisa Vrsan Kosarić, sužanj, koji se ne raduje“ (Mak Dizdar).„Vladislav je nakon zavade sa ocem, Kosačom zauzeo Blagaj i Mostar s tvr-đavom na Neretvi, sagradio ju je 1440. godine. Radin-gost, kučni upraviteljStjepana Kosače. Dodatak u imenu – gost, radi se o bogumilskom nazivu…U povelji od 1445. godine herceg Kosača Radina naziva „starcem“ kao i Du-brovčani“ bio bi to Radin Batković, osoba u službi Kosače“. Dakle, na Humusu jak utjecaj imali bogumili. Zato tu nema franjevaca i crkvenih građevina, aBlagaj je tada bio glavni grad Hercegovine. Osmanlije su prvi počeli tu regiju,po osvajanju 1482. godine, po tituli „herceg“ Stjepana Kosače na Humu, na-zivati Hercegovina.Najznačajniji nalazi uz kulu, kao što se vidi i u podgrađu iz toga razdoblja su:stećci i Kamena sudačka stolica nađena u obližnjem selu Kosor .
  7. „INFO“Od novinskog teksta do ideje knjige
  8. MonografijiStećciprof. dr. D. Lovrenovića, objavio sam prvi tekstSvojata-nje stećaka (Oslobođenje,10.04.2009. godine). Bio je to povod. A zatim samkritički analizirao 10-tak autora – knjiga. Razlog je ono zbog čega nešto jest:od pojave preko predstave do pojma i istine. Do 2016. godine, za vrijeme No-minacije stećaka na Listu UNESCO (09.07.2016. godine), listOslobođenjeještampalo 14 mojih polemičkih tekstova. U tom periodu se ideja pojedinačnihteksta transformisala u ideju knjigeStećci bosanski stil, recenzent prof. dr.Enver Imamović. Knjigu je izdala „Šahinpašić“ (Sarajevo, 2016. godine).Ona se od tada pojavila u feljtonuOslobođenjau 21 broju (19. 10. do 08. 11.2016. godine). To znači da je ta kritička ideja o stećcima ovdje bila prisutna7 godina. Od tada do danas je knjigaStećci bosanski stilu medijima BiHkontinuirano pojavljivala. Nadalje knjiga se od tada pojavljivala na sajmovimaknjiga u Sarajevu, Frankfurtu, Beogradu…, u Google-u dovoljnoi naglašeno.Stoga, nije čudo da je knjiga dospjela u Svjetsku knjižaruAmazon, Veliku hr-vatsku knjižaru, knjižaru „Svjetlost“ u Sarajevu…Diskretno se knjiga spominje u performansu koji sam realizirao u svom ateljeui uCollegiumu artisticumuu Sarajevu, koji je video-performans Ftv BiH „Kul-turno“ objavila iz ateljea 5-minuta (21.01.2019. godine), segment drugog per-formansa je, izCollegium artisticumaProgram internacionalni festival GRAD,Ftv BiH „Kulturno” objavila 28.08.2019. godine.Po čemu bi se moglo zaključiti: da sve ide kako treba, ali onda dođe i Coro-navirus?NaBeogradskom sajmu knjige2017. godine stoji informacija: Iz BiH je došaosamo jedan izdavač „Šahinpašić” iz Sarajeva. Uz nekoliko autora i knjiga sa-jamska analiza donosi: „Ragib Lubovac Čelebija je potpisao veoma luksuznoopremljenu knjiguStećci-bosanski stil”.U međuvremenu sam knjigu od 450 strana izmjena i dopuna povećao na 600strane teksta s fotosima kao dokumentima.(Kraj!)
  9. Zamoljen sam od profesora Ragiba Lubovca da pročitam njegov rukopis podnaslovom „Stećci bosnski stil“ i da iznesem svoje mišljenje. S obzirom da mi jetema rukopisa bliska kao i to da je riječ o autoru koji je u našoj javnosti dobropoznat i cijenjen kao umjetnik, rado sam se odazvao pozivu. Pročitao sam ru-kopis nakon čega mogu iznijeti slijedeća zapažanja.Stećci kao jedinstvena pojava u evropskoj umjetnosti stoljećima plijene pažnjukako historičara i arheologa, isto tako umjetnika, književnika, teologa, putopisa-ca i svih koji ih vide, za njih čuju ili o njima nešto pročitaju. Rukopis o kojem jeovdje riječ upravo je njima posvećen, a napisao ga je profesor umjetnosti koji jeza čitavog svog nastavničkog stoljeća generacijama pričao o postanku stećaka,njihovom sadržaju i ljepoti i koji su kao takvi u žiži interesa kako domaće tako iinozemne javnosti, posebno učenog svijeta. Rezultat interesa i druženja gospo-dina Lubovca sa stećcima rezultat je ovaj njegov rukopis.Rukopis ustvari predstavlja seriju njegovih članaka objavljenih u štampanim me-dijima, ponajviše u dnevnom listuOslobođenje, u njegovom sedmičnom ptilogu„KUN“ (Kultura i umjetnost). Iako se ovdje ne radi o čisto naučnom djelu pisanopratećom metodologijom nego o publicističkoj obradi dotičnog problema, i kaotakvo ima veliku vrijednost i potrebu da se objavi kao cjelina. Namjera autora,naime, nije bila da sistematski obradi problem stećaka nego da im kao profe-sor umjetnosti priđe sa aspekta opservacije njihovog umjetničkog sadržaja. Tomu nije bilo teško i zato jer je riječ o našem poznatom, priznatom i cijenjenomumjetničkom stvaraocu.Zahvaljujući velikom interesu autora za stećke i njegovoj profesionalnoj orijen-taciji kojom se kao profesor bavi, iznosi uvjerljive dokaze o vezi stećaka saumjetničkim stvaraštvom daleke Indije i Perzije, kakav je i slučaj s bosanskimbogumilstvom. U razradi te ideje pravilno konstantira da je stoljetni razvoj steća-ka usput pobrao mnoge elemente koji su u svom konačnom obliku na tlu Bosnei Hercegovine dobili prepoznatljiv i originalan umjetnički sadržaj i izgled radičega su u naučnoj literaturi kao jedinstvena umjetnička i arhitektonska pojavadobili naziv „Bosanski stećci“.Analizirajući umjetnički sadržaj stećaka, autor polazi i od filozofske interpreta-cije, što je novost u njihovom dosadašnjem proučavanju. Rezultati do kojih jedošao neće se moći zaobići od onih koji ubuduće budu pisali o stećcima.Prof. emeritus dr. Enver Imamović06.12.2014. godine
  10. 600601„Ljepota umjetnosti stećaka je otkrivanje jedne više stvarnosti ili dubokog života“ bosanskih dualista u sred-njem stoljeću. Jer su svi živi sahranjivali sve svoje mrtve, i na stećcima u formi epitafa „Ase leži“ ostavljaliliterarno-filozofske poruke. „Objašnjavati ljepotu znači proživljavati je, znači o njoj iskusiti emociju u samomsebi. Analizirati je, znači raspršiti je i ubiti“, Lalo. Kao što diskretno, drugi filozof tvrdi „kad neka vanjska for-ma objekta odstranjuje pažnju od sebe i reflektira je na neki drugi unutarnji sadržaj“. Nešto kao što je pojamfenomen. A stećci su, uz to, simbolička umjetnost, čime se usložnjava njen estetski sadržaj.Čuvari vremena, Nevesinje, foto Megas Aleksandros (5*)
  11. Literatura:-Likovna enciklopedija, JLZ, Zagreb 1966.-Opća enciklopedija, JLZ, Zagreb 1982.-Herodotova istorija, „Minerva“, Subotica , 1966.- Fridrich Hegel,Filozofija povijesti umjetnosti- Arthur Schopenhauer,Svijet kao volja i predodžba, 1819.- Soren Kierkegaard,ILI – ILI, Kopenhagen, 1843.- Rene Descartes,Razmišljanja o prvoj filozofiji, 1641.- Miroslav Krleža -Bogumilski mramorovi, „Zora“, Zagreb, 1966.- Nada Klaić -Srednjovjekovna Bosna, „Eminex“, Zagreb 1994.- Mak Dizdar -Kameni spavač.„Veselin Masleša“, Sarajevo,1966.- Mak Dizdar -Stari bosanski tekstovi, „Svjetlost“, Sarajevo, 1971.- H. W. Janson -Istorija umjetnosti, izdavački zavod „Jugoslavija“, Beograd 1970.- Theodor V. Adorno -Filozofska terminologija, „Svjetlost“, Sarajevo 1986.- Aristotel -komentari vezani za Prvu filozofiju ili Metafiziku, rani izvori.- Charles Lalo -Osnovi estetike, Begradski grafički zavod „Kultura“, Beograd, 1974.- Nicolai Hartmann -Estetika, 1953.- Arnold Hauser -Filozofija povijesti umjetnosti, „Školska knjiga Zagreb“, Zagreb 1977.- Edmund Husserl -Fenomenologija, oko 1938.- Freud Sigmund -Uvodu u psihoanalizu, psihološko-histrijska analiza„Mojsije“- Carl G. Jung -Čovjek i njegovi simboli, ZGP „Mladinska knjiga“, Ljubljana, 1974.- Emanuel Kant -Kritika moći suđenja, „Dereta“, Beograd 2004.- Šefik Bešlagić -Stećci i njihova umjetnost, „Zavod za izdavanje udžbenika“, Sarajevo, 1971.- John V. A. Fine -Bosanska crkva novo tumačenje, „Bosanski kulturni centar“, Sarajevo, 1990.- Dubravko Lovrenović -Stećci, „Rabic“, Sarajevo, 2009.- Noel Malcolm -Bosna kratka povijest, „Buybook“, Sarajevo, 1994.- Marian Wenzel -Bosanski stil na stećcima i metalu, „Sarajevo-Publishing“, Sarajevo, 1999.- Enver Imamović -Antički kultni i votivni spom. BiH- Radmilo Petrović -Bogumili, „Pešić i sinovi“, Beograd, 2008.-Vodič Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 2008.Sve fotografije i reprodukcije su preuzete uz odobrenja vlasnika autorskih prava:01* Reprodukcije,Oslobođenje, od 10. 04. 2009 do 03. 04. 2014, Oslobođenje d.o.o., Sarajevo02* Reprodukcija knjigeKameni spavač, izdavač „Veselin Masleša“, Sarajevo, 1970, FondacijaMak02*Dizdar, Stolac03* Fotografije, Glasnik ZMBiH, Godine 1889 – 2009, Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine u Sarajevu04* Fotografije, različiti autori, Internet Wikipedia-Wikimedia02*https:–commons.wikimedia.org-wiki-Main_Page02*https:–commons.wikimedia.org-wiki-Commons: Reusing_content_outside_Wikimedia?uselang=bs05* Fotografije, autor Megas Aleksandros, Internet Panoramio02*http:–www.panoramio.com-photo-5226047202*http:–www.panoramio.com-photo-7588768206* Fotografije, autor Nijaz Lihovac, Internet Panoramio02*http:–www.panoramio.com-user-8653337?with_photo_id=11957573507* Fotografije, autor Jovan Vidaković02*https:–jovanvidakovic.wordpress.com02*https:–jovanvidakovic.wordpress.com-2015-09-30-nekropola-boljuni02*https:–jovanvidakovic.wordpress.com-2012-12-06-kameni-spavaci08* Fotografije i reprodukcije grafika i zabilješki, autor Ragib Lubovac Čelebija09* Fotografije, autor Alan Čatović02*https:–alancatovic.wordpress.com-10* Fotografije, autor Dietrich Meyer02*http:–www.dietrichmeyer.ch11* Fotografije, autor Zoran Marinović02*http:–zoranmarinovic.com-hr-reportage-divovska-groblja-okamenjeni-krik-12* Visit My Country02*http:–www.visitmycountry.net-bosnia_herzegovina-en-13* Fotografije, autor Nino Gvozdić14* Fotografije, autor Emir Tulek15* Vedran Lubovac
  12. 604605
  13. 606

302 / 304

Print


Sign inSign upBack to aboutDetailsExtensionpdfSize8.86 MB

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Google photo

You are commenting using your Google account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.