Na margini očekivanog hapšenja generala ARBiH i komandanta V korpusa Armije Republike Bosne i Hercegovine Atifa Dudakovića
UMJESTO U POVJESNE UDŽBENIKE, DUDAKOVIĆ U ZATVOR – ZASLUGOM SDA I SVIH NAS
* Generala Dudkovića je uhapsio Dodik uz pomoć SDA koja je kumovala ovoj i ovakvoj nakaradnoj državi. Dudkovića su uhapsili političari kriminalaci, ruštelji RBiH uz pomoć svojih sluga u pravosuđu, u SDA višedecenijskom savezu sa četnicima i ustašama *
* Spreman sam uz dokumentarne video-snimke posvjedočiti o humanom postupanju Dudakovićevih potčinjenih prema Srbima koji niisu uspjeli pobjeći sa četnicima u jesin 1995.*
Hapšenje generala Atifa Dudakvića, komandanta V korpusa ARBiH, nekadašnjeg komandanta tzv Vojske tzv. Federacije BiH – iznenađenje je samo za naivne. Hapšenje generala Dudakovića godinama uporno traži traži Milorad Dodik, kojemu je njemu podređeno Tužilaštvo uz pomoć SIPE ispunila želju. Uz gen. Dudakovića, uhapšeno je još 11 branitelja RBiH i Bosanske krajine.
Umjesto u udžbenike povijesti, umjesto u historijske čitanke kao heroj – gazija – gen. Dudaković odlazi zatvor.
Koliko će dugo u zatvoru ostati, ne zavsi od pravde, zavisi od moći Dodikovih Tužilaca i sudija.
Da ima države ko što je nema, da smo svijesni građani države koju je gen. Dudaković sa borcima ARBiH branio i obranio, Dudaković ne bi bio nikad uhapšen. Sada kada je uhapšen, do nas je koliko će dugo i ostati u zatvoru. Po SDA saopćenjima i njihovom pimanju borbe za slobodu, shvatanju države, pravde, Dudaković bi mogao u zatvoru provesti ostatak svoga života.
General Dudaković i 11 krajiških pripadnika ARBiH uhapšeni su (i) zbog zločina nad civilnim stanovništvom, obrazloženje je “postupajućeg” Tužitelja.
Spreman sam u svako doba svjedočiti pred Sudom BiH o tome kako je u tek oslobođenom Bosanskom Petrovcu humano postupano sa zarobljenim Srbima u oktobru 1995. od strane pripadnika Vi korpusa ARBiH kojim je komadovao gen. Dudaković. Za svjedočenje imam i dokumantarne video-snimke.
Putujući iz Njemačke u Bosnu, noseći humanitarnu pomoć, lijekove koje sam skupaljo po apotekama i nekoliko hiljada maraka koje su prikupile varcarske izbjeglice, usput, u autu sam slušao izjave Atifa Dudakovića kako on na čelu V korpusa ARBiH neče stati do Drine. žVeć je oslobodio mnoge zapadnokrajiške gradove i sela, nakon što su branitelji uspjeli sačuvati od četnika bihaćki Okrug koji je Alija Izetbegović otpisao Tuđmanu. Dudaković i njegovi borci su bili nadomak Varcar Vakufa (na Balukhani) i kod Ribnjaka na periferiji Prijedora. U strahu, Banja Luka se pakirala za bijeg preko Drine zajedno sa razbijenom četničkom bandom.
Nekoliko dana po dolasku u Cazin, na tamošnjem Gadskom stadionu bila je smotra slavnih krajiških jedninica V korpusa ARBiH. Na svečanoj bini bili su generali Delić, Alagić, Dudaković… Političari. SDA. Dudaković je tada rekao da će V korpus čuvati ono što je oslobodio. Drinu nije ni spomenuo. Jer, Alija je već podijelio Bosnu, spremao se u Dayton da to i potvrdi. Četnici – nagrađeni državom.
Bio sam i na svečanoj akademiji u Bihaću u povodu značajnih oslobodilačkih pobjeda V i VII korpusa ARBiH koji su se spojili u Ključu i koji su mogli zauzeti i Beograd. Bli su spremni za to.
U prvim redovima general do generala, ahemdija do ahmedije, SDA-glavešina do glavešine.
Nekoliko dana kasnije, zatekao sam se u Bosanskom Petrovcu. Tamo sam donio nešto novca od švedskih izbjeglica iz Prnjavora za njihovu rodbinu – izbjeglice iz Prnjavora u Bosanskom Petrovcu, kojeg su borci gen. Dudakovića oslobodili… Našao sam ih i novac uručio.
Videći me s kamerom, u centtru grada prišao mi je jedan čovjek (tada su me mnogi prepoznavali kao reportera TVSA). Tek što je stigao kao izbjeglica iz Banje Luke, inače medicinski tehničar.
Prvo što mi je predložio je da snimim postupanje pripadnika V korpusa, vojne i civilne policije, prema Srbima.
U središtu grada pokazao mi je nekoga starca, mislim da mu je bilo ime Dane. Dane se slobodno kretao po gradu. U razgovoru pred kamerom pokazao je dozvolu vlasti o slobodnom kretanju. Dane je izjavio da ga niko ne dira.
Potom me moj vodič odveo stotinjak metara dalje od centra grada.
Tamo, u nekoliko napuštenih kuća, bili su udobno smješteni Srbi, seljaci iz okolnih sela koji nisu pobjegli sa ostalima put Banje Luke. Ili su zaostali, ili nisu znali da treba bježati…
Bilo ih je tridesetak. Među njima starci i starice, jedan mladić nesposoban za vojsku, ostalo zreli ljudi.
U jednoj avliji gorjela je vatra, a u pristavljenom velikom kazanu kuhana je tikva za krmad koju su kao i ostalu stoku ti seljaci dotjerali u Bosanski Petrovac.
Borci ARBiH su ih pokupili po udaljenim zaseocima i šumama i doveli u Bosanski Petrovac, udobno ih smjestili. Osjećali potpno sigurnim, i oni i njihova stoka. To su mi i izjavili, a kamera je zabilježila.
Taman sam se bio raspričao s tim seljacima Srbima. Jedan čiča reče, a citiram ga po sjećanju: Ovaj nam rat nije trebao. Taman kada smo počeli složno i lijepo živjeti, zavadiše nas!
Tu je bio kraj moga snimanja.
S leđa, potapšao me neko tražeći da prekinem snimati. Kada sam se okrenuo, vidio sam policajca koji je tražio dapođem s njim. Džaba je bila moja iskaznica TVSA, dozvola za slobodno kretanje dobijena od Predsjednika Skuštine USK koje sam pokazivao policajcu.
Bio je neumoljiv. Pitao sam ga zašto me hapisi i privodi, a on je rekao – zbog uznemiravanja Srba.
U Policijskoj stanici mi je oduzet pasoš.
Uhapšen sam.
Srećom, nisam dugo čekao dolazak načelnika koji me nije haman ni saslušao. Prpoznao me sa TVSA, popričali smo prijateljski. Odmah mi je vratio pasoš. Noć je polahko padala na Bosanski Petrovac. Načelnik, koji je bio iz ugledne obitelji u Bosasnkom Petrovcu, ponudio mi je konak u svojoj kući. Zahvalio sam se i u akšam krenuo prema Titovom Drvaru, Bosanskom Grahovu, Livnu, Kupresu i Središnjoj Bosni.
Ovu priču mogu dokumentirati video snimcima.
Spreman sam svjedočiti pred Tužilaštvom, Sudom BiH.
Moj jedini bliski susret sa Dukaovićem bio je u krugu kasarni Vi korpusa kada su prvi regruti ARBiH u oslobođenoj Bosanskoj krajini, u Bihaću, polagali svečanu zakletvu.
Na svečanost me odveo Adem Borić, predsjednik Skupštine USK (SDA).
Umalo me Dudaković ne uhapsi jer sam kao nepoznat neko s kamerom došao u njegovu blizinu. Oštro je ukorio svoje osiguranje i doržao im pridiku kako je mogao biti ugrožen, dok smo se Adem Borić i ja crvenjeli. Imao sam vidno istaknute novinarske akreditacije, ali za malo se ne nađoh u zatvoru.
Pratio sam sudbinu gen. Dudakovića.
On je napravio je nekoliko grešaka. Prva i najveća mu je što je pripadnost partiji SK zamijenio članstvom u SDA i što je bio polsušnik SDA, a ne Ustava RBiH koji mu je kao i nama svima, davao za pravo osloboditi zemlju…
SDA je zabranila gen. Dudakoviću, V korpusu i ARBiH da oslobode zemlju. SDA je nagaradila državom četnike za genocid i teška razaranja države.
SDA je zloupotreijebila i gen. Dudakovića i kao iscijeđeni limun bacila na smeće. Sada, kada je gen. Dudakovića i uz znanje SDA Dodik uhapsio, evo saopćenja u stlu SDA – bla, bla, bla!
Prošavši sve provjere, domaće i strane, Dudaković je postao komandant tzv. Vojske Federacije dejtonske BiH. Kada je odlazio upenziju, on i njegovi suradnici priredili su malu zakusku u kantini.
Nakon SDA, Dudaković postaje članom Stranke za BiH Harisa Silajdžića. To je drugo pakovanje SDA. Na izborima se proveo kao bos po trnju.
Više godina Dodik traži hapšenje Dudakovića.
Dodik je fašista, kriminalac i rusofil. On je rušilac države, negator genocida, onaj ko krši Dayton kada u se ćefne. On veliča najveće ratne zločince.
Niko mu ništa ne može jer je SDA u koaliciji ili s njim ili njemu sličnim. Sve njihove debele računa plaćaju narodi i građani, a bjanko čeekove potpisuje SDA. Dodiku je samo da upiše iznos.
Evo, i na izbor glavnog tužitelja Tužilaštva BiH se čeka zbog srpsko-hrvatskih mućki, to jeste traženja najpogdnijeg sluge toj politici koji će hapsiti ne samo generale kao do sada, nego i sve one koji spomenu – ne da su bii borci ARBiH, nego njeni smipatizeri i građani RBiH.
Ali, nije do Dodika i Čovića.
Do nas je.
Ibrahim Halilović 