Skupština opštine Mrkonjić Grad osuđuje način hapšenja bivših pripadnika VRS
Skupština je konstatovala da je nanesena velika uvreda, poniženje i nepravda srpskom narodu, imajući u vidu da je u Mrkonjić Gradu pronađena najveća masovna gorbnica srpskog naroda, sa 181 ubijenim civilom i pripadnikom VRS, a u više manjih grobnica pronađene su još 183 srpske žrtve.
Za ove zločine, koje su počinili pripadnici takozvane Armije R BiH, HVO i Oružanih snaga Hrvatske 1995.godine još niko nije procesuiran.
Skupština opštine Mrkonjić Grad najoštrije osuđuje sve zločine, ali ne podržava princip selektivnog pristupa pravdi i da se sudi samo Srbima.
(Izvor, Facebook profil RTRS, You Tube)
Osvrt na ovo neprihvatljivo i uvredljvo saopćenje Skupštine opštine Mrkonjić-Grad i izjavu načelnice Divne ANIČIČ
NEPROCESUIRANJE ZLOČINACA U OBORCIMA NE MOŽE SE DOVODITI U VEZU NITI PRAVDATI NEPRIVOĐENJEM PRAVDI ZLOČINACA NAD SRPSKIM CIVILIMA U MRKONJIĆU
- Četvorica osumnjičenih u Akciji SIPE po nalogu Tužilaštva BiH uhapšeni su na spavanju… Da su u sebi imali zehru ljudskosti ne bi ni počinili zločin, a kad su ga već počinili – onda su se sami trebali predati pravdi – da su imali imalo obraza i vojničke časti – Djelatnici SIPE su objektima koje su koristili uhapšei, zaplijenili i znatne količine oružja i minicije. Srećom, SIPA ih je uhvatila na spavanju. Nije li možda neki komad toga oružja zločinalki trofej iz Oboraka?
Sramno, uvredljivo i ponižavajuće kako za mrtve, tako i za žive žrtve četičkog i svakog drugog zločina ovo saopćenje Skupštine opštine Mrkonjić-Grad u vezi sa zločinom u Oborcima za koji se zna da su ga počinili pripadnici tzv. Vojske takzovane Republike Srpske i niko drugi.
Ako četvorica uhapšenih nisu krivi, neka ih Tužilaštvo oslobodi, ali neka se potrudi da uhapsi one koji su krivi. Ako SO.e i načelnici nije po volji hapšenje ratnih zločinaca, mogu podnijeti krivičnu prijavu i Načelnica i Skupština opštine, naravno ako imaju valjane dokaze za optužbe o grubom ili nezakonitom hapšenju.
Bolje bi bilo da je Skupština opštine Mrkonjić-Grad na čelu sa načelnicom pozdravila hapšenje četvorice osumnjičenih, ali ne i osuđenih zločinaca za genocidni zločin u Oborcima. Tako bi sprali kolektivnu ljagu sa srpskog naroda. Umjesto toga, Skupština opštine Mrkonjić-Grad oštro osuđuje postupak hapšenja, ali ne kaže u čemu se sastojalo to “grubo” hapšenje.
Skupština opštine krsti zločin u Oborcima kao “navodni zločin” što je sramna i nedopustiva uvreda i licemjerje i za ubijene i za žive žrtve. Za zločin se znalo 13. septembra 1995., a znalo da su ga počinili pripadnici VRS. Svjedoci su navodili pogrešna, ali čak i imena nekih od zločinaca koje je 15. novembra 2017. SIPA iznenadila na spavanju, što je rasrdilo i SO-e i Načelnicu, pa drže pridiku o pravu, moralu…, sve zaklanjajući se iza srpskog naroda.
Nije tačno da je ovim hapšenjem nenaesena “velika uvreda, ponižnje i nepravda srpskom narodu,” kako tvrdi SO-e, nego je to ispravan i dugo očekivan potez Tužilaštva i pravosuđa prema zločinu i zločincima nakon što su ovaj predmet držale zaleđenim 22 godine, na njihovu sramotu. Hapšenje četvorice osumnjičen je prvi korak u skidanju ljage iza kolektivne krivice srpskog naroda, u ovom slučaju onoga naroda o kojem se kao đoja brine SO-e Mrkonjić-Grad i Načelnica.
SIPA nije uhapsila srpski narod, niti ga je vrijeđala, niti mu nanosila ikakvu nepravdu, kako nam podvaljuje Skupština opštine. SIPA je radila svoj posao po nalogu konačno probuđenog Tužilaštva, počela hapsiti zločince ma ko oni bili. To je zadaća SIPE.
Ovu četvoricu osumnjičenih za zločin u Oborcima SIPA je hapsila na spavanju. Oduzela im je znatnu količnu oružja i municije prilikom pretrsa objekata koje su koristili. Tu u i dva automata, isti ili slični onima koji su korišteni u zločinu u Oborcima.
Da li je to grubo hapšenje? Da li je grubo strijaljeti nedužne građane zašto uhapšne sumnjiči i što su usotalom i priznali. Da i je grubo hapsiti osumnjičene ratne zločince koji posjeduju arsenal oružja i municije?
Umjesto budilnika ili horoza, zadovoljnog protezanja ujutro, kafice u kući i ćaskanja uz rakiju u nekom kafiću ili birtiji, druženja sa obitelji ili prijateljima, osumnjićenima je miran san prekinula SIPA zbog opravdanje sumnje za zločin koji su priznali. Hapsila ih je na spavanju jer je postojala bojazan da će šmugnuti, po dojavi jataka da SIPA vršlja po gradu. Postojala je opasnost da oni svoj arsenal vojnog naoružanja ponovno iskoriste, jer nekažnjeni zločinse ponavlja. Šteta po uhapšene što ni SO-e ni Načelnica nisu znali šta to istražitelji i djelatnici SIPE rade po Mrkonjiću i okolini!
Skupština opštine i Načelnica ne smatraju ni grubim, ni nepravednim, ni uvredljivim za ljufski rod, a za srpski narod posebno – što su u Oborcima, bez tužilaca, porote i sudija strijeljani ni krivi ni dužni ljudi, građani, koje je zločinačka vlast prisilno mobilizirana na radnu obavezu da bi ih na kraju pobila! Gospođa načelnica ima sasvim suprotna, nedopustiva i uvredljiva javna stajališta o zločinima, moralu, obrazu i časti… Valjda je za to na tome mjestu.
Tako ni Načelnica ni SO-e ne spominju logore na Manjači, ubojstvo Josipa Svetinovića Baje u Podbrdu, mučenja, progon, ubojstva Liskovičana, paljevinu Vlasinja i Liskovice, otimačine i razbojništva, nezakonita hapšenja nedužnih ljudi, odvođenja građana muslimana i katolika na prisilni rad i u logore… Sve je to genocid, a svaki taj zločin ima ime i prezime, ali krivica će biti kolektivna sve dok SIPA ne uhapsi pojedince! Ako je suditi po ovoim “reagiranjima,” opravdano je pitanje da li se SO-e i Načelnica predstavljaju kao sljedbenici ratnog Kriznog štaba!
SIPA je po nalogu Tužilaštva davno trebala uhapsiti sve ratne zločince, nalogodavce i izvršitelje koji su krivi za sve počinjene zločine, a posebno i za zločin nad srpskim civilima Mrkonjić-Grada. Imena nekih zločinaca se mogu pročitati u novinama, ili na internetu. Ali, Skupština opštine, osim ponekog verbalizma za lahkovjerne, nije, kao ni načelnica učinila ništa značajno kako bi zločinci bili kažnjeni. Zločin u Oborcima ni SO-e niti iko drugi, ne može dovoditi u vezu sa za zločinom u Mrkonjiću.
Kad god se spomenu zločini koje su četnici počinili nad civilima u Mrkonjić-Gradu i okolini, a evo i ovaj genocoidni zločin u Oborcima, zvanične vlasti nadignu dreku preko Dodikove poslušne medijske mašinerije i spominju neprocesuirane ratne zločine nad srpskim življem. Oni ne nabijaju taj zločin samo zločincima, nego čitavom hrvatskom i bošnjačkom narodu, mada tačno znaju ili moraju saznati i znati ko je nalogodavac i ko su počinitelji zločina. Imena hrvatskih brigada mogu se pročitati na “zauzetim” kućama po grdau i okolini, pod uvjetom da taj nije ćorav kod očiju…
O zločinu i zločincima HVO i HV nad civilima u Mrkonjiću pišu hrvatski novinari i portali,svjedoče u Haagu.
Ko ne vjeruje neka klinke na ovaj link:
http://www.intermagazin.rs/mrkonjic-grad-strasni-zlocin-o-kome-svi-cute/
Ni jedan zločin ne treba pravdati drugim zločinom, nego inzistiranjem na pravdi.
Poznato je da se vlasti Mrkonjić-Grada nisu pretrgle u nastojanju da se zločin u Mrkonjiću kazni. Nije ni Načelnica jer joj je tako naredio Dodik ili Tegeltija, može se pretpostaviti. Što je zločin ostao nekažnjen, naravno treba pitati i Tužiteljstvo i Sud BiH, ali svakako ne treba izostaviti ni dva jarana – Čovića i Dodika koji su se, moguće, dogovorili o netalasanju kada su u pitanju zločini jednih na drugim i obrnuto. Tako Čović ne zapinje za genocid u Banjoj Luci, niti zločine u Posavini, briga ga za Bajom Svetinovićem, Grgom Kotromanovićem, Stipom Bakovićem i Ivicom Vulićem; za uzvrat, Dodik prešućuje zločin u Mrkonjiću, iako o njemu govori prodajući maglu naivnim i zazstrašenim opržvakivanjem otrcane fraze “kako niko nije kažnjen.” On to čini o godišnjci zločina na samom mjestu zločina, tamo gdje uz pljesak sljedbenika kočijaški psuje Bosnu.
Političari, neko manje neko više, a Dodik najviše, kontroliraju rad Tužilaštva i sudstva; Dodikova opozicija tvrdi da je protiv Dodika za sedam godina pokrenuto, pa obustavljeno 15 krivičnih istraga. Čim se pokrene istraga protiv Dodika za kriminal i rušenje Daytona, Dodik zaprijeti referendumom i – krivične prijave nestanu…
Zločin nad civilima, bar onaj u Mrkonjić-Gradu, počinile su snage bosanskih i hrvatskih bojovnika. Ti nekažnjeni zločimci ubili su među ostalim i moga prijatelja Niku Marića.
Za razliku od tzv. Vojske RS, Armija RBiH nije bila takozvana kako je želi prikazati Skupština opštine, nego je bila regularna vojska suverene i međunarodno priznate države Republike Bosne i Hercegovine na koju je izvršena spoljna i unutrašnja agresija, počinjen genocid i masovno kršenje ljudskih prava i običaja ratovanja. Ako su vojnici ARBiH počinili zločin, oni kao i njihovi inspiratori i nalogodavci moraju odgovarati, oni imaju imena i prezimena. Nisu li se najodgovorniji predali dobrovoljno u Haag, dok su se genocidni kapitalci skrivali pod zaštitom države Srbije i paradržave RS.
Skupština opštine ne može bacati ljagu na regularnu državnu Armiju RBiH, onako kako to pokušava predstaviti u slučaju hapšenja osumnjenih za zločin u Oborcima kao uvredu, poniženje i nepravdu cjelokupnom srpskom narodu.
Oslušnimo malo kakvo je reagiranje stanovnika Mrkonjića o hapšenju osumnjičenih. Jedni kažu da je SIPA pohvatala neke “šumnjake” i ismijavaju njenu akciju.
Ima građana koji su nakon ovog hapšenja odahnuli jer je kolektivna krivnja srpskog naroda prebačena na pojedince odgovorne za zločin. Ti građani pozdravljaju akciju SIPE i Tužilaštva koja je kasnila 22 godine. Naravno, to ne čine ulazeći u kancelariju gospođe Gradonačelnice ili neki od općinskih ureda…
Umjesto neprihvatljivih saopćenja, Skupština opštine Mrkonjić-Grad je mogla uporno zahtijevati od loklanog Tužitelja, policije i Suda da makar na informativni razgovor privedu dr. Luku Čulića, Nedjeljka Popovića, Đuru Markovića, ili gradske kabadahije poput Škorinog koji su upetljani u ratne zločine po svjedočenju preživjelih, a koji su i danas prijetnja općoj sigurnosti svih građana, a posebno onim koji dignu glas za pravdu.
Moguće je da je ova SIPINA akcija makar malo uzbihuzurila ratne zločince, pa moguće i zbog toga tolika dreka Skupštine opštine i popovanje Načelnice…
Vlasti ne samo Mrkonjića nego i tzv. RS koja negiraju genocid, ratne genocidne zločince i na lokalnom i na bh-nivou ukivaju u zvijezde i proglašava junacima i herojima o kojima se gusli. Njihove žrtve moraju plaćati za njihovu obranu u Haagu, ili zbrinjavanje obitelji ratnih zločinaca plaćajući PDV i porez tzv. RS i Općini. Po presuđene ratne zločince šalju se avioni, priređuju mitinzi dobrodošlice, a po izlasku iz zatvora mnoge čaka dobro radno mjesto kao nagrada za zločin… Te vlasti šute kada je u pitanju (i) rušenje spomen-ploče poklanim muslimanima u Bočcu 1942. i kada se diže spomenik njihovom katilu četničkom vojvodi Lazaru Tešanoviću.
Ta i takva vlast je hitra usprotiviti se hapšenju osumnjičenih ratnih zločinaca nad civilima u Oborcima. Pokušava na sve moguće načine zataškati taj zločin, pravdajući se neprocesuiranjem zločina nad vlastitim narodom, za što je ta vlast snosi veliku odgovornost. Odgovonost pojedinaca, ta vlast pokušava svaliti na pleća čitavog naroda!
Nadajmo se da je ovo što su uradili Tužilaštvo BiH i SIPA hapšenjem četvorice osumnjčenih za zločin u Oborcima – početak odmotavanja klupka oko ratnih zločina i u Oborcima, i u Mrkonjić-Gradu.
Sigurno je jedno – zločinci, ma ko bili, nakon 15. novembra 2017. sada ne spavaju mirno kao do sada.
ZA RAT SPREMNI: Kod uhapšenih za ratne zločine u Mrkonjić Gradu pronađen arsenal oružja
- U pretresima je otkriveno i privremeno oduzeto oružje i vojna oprema, i to dvije automatske puške M70, automatska puška M56, snajperska puška M76, tri puške M48, pištolj M57, pištolj M70, tri ručne bombe, 1000 komada municije različitog kalibra, kao i drugi predmeti koji mogu poslužiti kao dokazi u daljem postupku
Postupajući po naredbi Suda BiH, policijski službenici Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA) danas su na području Mrkonjić Grada pretresli pet objekata koje koriste osumnjičene osobe.
Postupajući po naredbi Tužilaštva BiH, policijski službenici Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA) jutros su (15.11.2017. godine) na području Mrkonjić Grada i Prnjavora lišili slobode četiri osobe zbog ratnog zločina.
Navedene osobe lišene su slobode zbog postojanja osnova sumnje da su počinile krivično djelo iz člana 173. KZ BiH „Ratni zločin protiv civilnog stanovništva“ na području općine Donji Vakuf tokom 1995. godine, u vezi sa članom 180. KZ BiH.U pretresima je otkriveno i privremeno oduzeto oružje i vojna oprema, i to dvije automatske puške M70, automatska puška M56, snajperska puška M76, tri puške M48, pištolj M57, pištolj M70, tri ručne bombe, 1000 komada municije različitog kalibra, kao i drugi predmeti koji mogu poslužiti kao dokazi u daljem postupku.
(Izvor: Slobodna Bosna, Blic)
Ibrahim Halilović 
Što se tiče reakcije opštinskih vlasti Mrkonjić Grada, tačnije načelnice, toliko puta već viđeno kada su u pitanju sljedbenici Mile Dodika, odnosno još konkretnije, Karadžića i Mladića. Zapravo, ta mantra tipa da je “nanesena uvreda cijelom srpskom narodu”, da se “sudi selektivno, samo Srbima” je postala predegutantna, jer okrestrirano je slušamo kako iz Beograda, tako i iz Banja Luke, a evo sada i iz Mrkonjić Grada, da naprosto vrijeđa zdrav razum i inteligenciju čitatelja ili gledatelja (zavisno koji medij je emitira). Sve ovo, pa i ovakva reakcija opštinske načelnice i, naravno, i njeno neizostavno stavljanje prefiksa tzv. ispred imena regularne Armije jedne međunarodno priznate države, itekako je koordinirana u opću orkestriranu antibosansku kampanju koja se posljednjih mjeseci pojačano i histerično isijava iz Banja Luke, zapadnog Mostara, Beograda i Zagreba. Ova jadna načelnica je samo mali šaraf u tom velikom guslarsko-orguljaškom antibosanskom, a neonacističkom orkestru. S druge strane, osvrt Ibrahima Halilovića na guslanje opštinske načelnice Mrkonjić Grada je utemeljen na činjenicama, osnovnim postulatima prava i pravde, novinarskog kodeksa te humanosti. To je, treba priznati, u velikoj suprotnosti sa djelovanjem te načelnice i drugih poput nje, jer ona umjesto onoga što je Ibrahim priložio, nudi politikanstvo i nisko, primitivno etiketiranje. I još jedna, bitna paralela: za razliku od slobodnomislećeg Ibrahima Halilovića, ta načelnica je talac i vlastite ideologije i političke opcije za koju je pristala da će je slijediti. Dok je takvih načelnica u manjem bh. entitetu, njegovi žitelji će biti u tunelu do daljnjega, a dok je ovakvih poput Ibrahima, u takvim sredinama poput Mrkonjić Grada se nazire svjetlo na kraju tog tunela.