KNJIGA SABAHUDINA DUDINA ŠEHOVIĆA „GLAVU DOLE! RUKE NA LEĐA!“ IZLAZI IZ ŠTAMPE ZA DESETAK DANA
Poslije višemjesečnih porođajnih muka, knjiga Sabahudina Dudina Šehovića „Glavu dole! Ruke na leđa!“ naći će se u rukama čitatelja za desetak dana.
Savez logoraša u Bosni i Hercegovini bio je slatkorečiv kada je bila u pitanju ova knjiga. Obećali su je štampati o svom trošku, uzeti za se jedan dio tiraža, dati Dudinu njegov dio. Tako je bilo sve dok je predsjednik Saveza Jasko Mešković sa svojim svjetnicima nije pročitao knjigu i pogazio dato obećanje prije mjesec dana.
Između Istine koja je iznesena u knjizi, i Stranke koja je poklopila sve u Bosni, pa i ovaj Savez, koja nas je usrećila ropsrvom i u našem gradu, Mešković i njegovi savjetnici su se opredijelili za Stranku. Jer, rahatluk koju im pruža Stranka Meškoviću – kancelariju, sekretarice, vozača, savjetnike, lijepu plaću, putovanja, konačenje u hotelima – ne smiju biti dovedeni u pitanje štampanjem jedne knjige čiji autor bez dlake na jeziku ispisuje povjesnu Istinu, ma kakva ona bila i ma koga zaboljela. Očito, ta istina „logorašu“ nije po volji, usvari opasna je po njegov rahatluk.
Mešković je pokušao ubijediti Dudina da izbaci neke dijelove knjige ili neke opise likova. Pitao je: „Gdje si našao Halilovića, kako si došao do dr. Lovrenovića, Marjana Hajnala?“ Iako je i Meškoviću ponuđeno da dadne svoje mišljenje o knjizi, on ga nije napisao, ali je pitao Dudina zašto među recenzentima nema više Bošnjaka, zašto je toliko katolika Hrvata zastupljeno u knjizi, što će ta i takva fotografija. Tražio je da Dudin prepravlja knjigu i krivotvori povjesne istine. To je isprva radio po malo diplomatski i uvijeno, ali najzad je Meškovović priznao da on mora igrati onako kako Starnka svira. I dok Mešković brine o tome koliko Hrvata (sve čestitih građana, sic!) ima u knjizi, njegova Stranka pravi Treći entitet sa nerpijateljima Bosne, dodatno dijeli Bosnu na distrikte, učvrćuje gencoidnu RS…
Meškovićevi zahtjevi su sa prezirom i gnušanjem odbijeni. Istina nema cijenu. Izemđu para i istine, opredijelili smo se za – istinu bez ikakve dvojbe, a knjiga će već nekako biti štampana, a ako ne, pojaviće se na internetu.
U međuvremenu rukopis knjige je obogaćen novim svjedočenjima, fotografijama…
Teret štampanja knjige pao je šupalj džep Dudina Šehovića, a dio troškova solidarno sa svojim prvim komšijom snosiće moja familija. Uzdamo se u pomoć dobrih ljudi i udruženja jer knjiga je od našeg općeg interesa.
Ova knjiga ne bi trebala završiti u Dudinovom golubarniku, ili u nekom kirelju, daleko od očiju čitatelja.
Varcarani imaju puno razloga nabaviti ovu knjigu da bi je čitali i podsjećali se na zlo koje je su i sami preživjeli, a pogotovo sugrađani poput Dudina. Ta knjiga je povjesna čitanka za sve nas i uputa za trajno sjećanje zapisivanjem, zahtjev za pravodom, kako se zlo ne bi ponovilo.
Knjiga je nenadmašno autentično svjedočenje Sabahudina Dudina Šehovića. Njegova sjećanja podupiru paralelna svjedočenja njegove Hasnije, zatim drugih sudionika i svjedoka, pa je svaka Dudinova riječ u knjizi neupitna.
Jedan logoraš iz Ključa, kome su četnici čekićem porazbijali čašice na koljenima, pa je bio nepokretan, izbližeg je u najgorim mogućim uvjetima imao priliku uvjeriti se kakvi su Varcarani, pa je Dudinu rekao:
„Ne vidjeh boljih ljudi.“
Budimo i ostanimo takvi, građani baška u svojoj plemenitoj ljudskosti.
Cijenimo, uz zahvalnost, ovo Dudinovo hrabro svjedočenje i ogroman duhovni i materaijalni napor da bi ova knjiga ugledala svjetlo dana i došla do čitatelja.
U uvodu u knjigu napisao sma ovo: „Ovu knjigu doživljavam kao poruku suprotnu njenom naslovu – pa je tako treba i čitati – glavu gore, ispravi se čovječe, pobuni se protiv zla i nepravde, pa šta koštalo! Inače, nestaće te.
Sabahudin Šehović se ispravio kada ga je samo jedna riječ protivljenja i prkosa mogla stajati glave. Nije se pognuo do danas, o čemu je trajni svjedok ova knjiga.
Sabahudin Šehović je davno nadvladao strah. Odavno je red na nama i našem uspravljanju.
Ova knjiga može poslužiti kao dobar poticaj i putokaz.
Dignimo glavu i zahtijevajmo pravdu bez koje nema pomirenja ni suživota.“
Ibrahim Halilović 