Bosansko-njemačka književnica gospođa Safeta Obhodžaš, rodom s Pala, koja živi i stvara u Wupertalu u Njemačkoj, poslala je komentar kao reagiranje na moj tekst koji objavljuje “Oslobođenje” u okviru teme o hidžabu.
(http://www.oslobodjenje.ba/kolumne/pismo-citatelja-bih-se-treba-ugledati-na-kanadu)
Evo komentara gospođe Obhođaš:
“STIDI SE SVOGA MIŠLJENJA!”
“Dear Ibrahim,
evo upravo pročitah Tvoj tekst o hidžabu u Canadi. Jednostavno nisam niti mogu vjerovati da si ga napisao ti, svjetski čovjek! Pa znaš li ti šta za nas žene u Bosni znači taj prokleti hidžab, ta krpetina koja nas je stoljećima odvajala od znanja i i bilo kakvih prava. Kako ćeš uporediti Canadu, gdje je broj muslimana neznatan sa našom situacijom. Za Canadu su ti šatori i krpetine samo egzotika, za nas su vraćanje u Srednji vijek. Svaka rečenica koju si napisao je čisto lupetanje i novinar tvog profila bi se trebao stidjeti takvog mišljenja.
Još jednom, skinite nam se više sa glave i pameti sa tim vašim islamskim hujdurmama i pustite nas da živimo kao normalne evropske žene! Kako je Arap donio pare u Bosnu sjeli ste nam na dušu, Idite kod njih, a ne u Canadu i na Zapad, pa ćete vidjeti kakva ćete prava kod njih imati.”
Moj odgovor:
(H) UJDURMA SAFETE OBHODŽAŠ
Gospođo Obhodžaš!
Ovdje će biti riječi je o Tvom reagiranju na moj tekst u „Oslobođenju“ (http://www.oslobodjenje.ba/kolumne/pismo-citatelja-bih-se-treba-ugledati-na-kanadu).
Budući da Te je huja spopala čim si ga ugledala – biće da ga uopće nisi ni pročitala, a ako jesi, onda ga nisi razumjela.
Da jesi, ne bi tako nasrnula na me, nego bi pokušala osporiti ono što sam napisao.
Ti si samo potvrdila adet svojstven bosanskim „intelektualcima.“ Mada Europljanka, udarila si na insana koji iznosi činjenice, umjesto da si osporila činjenice koje ta osoba javno iznosi.
U svom ničim izazvanom napadu na me, upotrejebila si riječ „hujdurma.“
Pravilno je jedino „ujdurma“ što je turcizam – a znači – smicalica – podvala. Tvoje je reagiranje baš to – ujdurma!
Krivo misliš da si postala veća muslimanka i prava Europljanka zato što si od 1992. na Zapadu, jer u stvarnosti se nisi duhovno makla iz najzabačenije bosanske romainjske zabiti. Evo i zašto.
Postavila si pitanje: „Kako ćeš usporediti Canadu, gdje je broj muslimana neznatan sa našom situacijom?”.
Lijepo bi bilo da si navela jednu rečenicu u kojoj sam usporedio Kanadu sa „našom situacijom.“
Ustvrdila si da je broj muslimana i Canadi – „neznatan,“ što nije tačno.
Prema popisu stanovništva iz 2011. broj muslimana u Canadi je iznosio 1,053,945. (jedan milijun haman pedeset i četiri hiljade). Po Tvome kantaru to može biti „neznatno“, ali savjetujem Ti da kantar šalješ na baždarenje.
Problem nije u broju – je li znatan ili neznatan, nego u tome jesu li ti građani svjesni ili nisu, znaju li s
e boriti i izboriti za svoja prava, ma koliko ih je po broju.
Canadski muslimani – očito znaju – jer je gospođa Ishaq – „žena pod hidžabom“ – ne samo dobila na sudu canadskog Premijera, te položila zakletvu o državljanstvu u hidžabu zašto se borila tri godine, nego je doprinijela rušenju Vlade konzervativaca – pravih islamofoba. O tome sam pisao.
Nigdje ni jednom rijčju nisam stao na stranu ni konzervativaca gubitnika, niti liberala pobjednika, a Boga mi niti gospođe Ishaq – „žene pod hidžabom“ – nego sam samo kao novinar – reporter – sa lica mjesta odgovorio na pet pitanja na koje je svaki novinar dužan odgovoriti. Nisam se svrstao ni na jednu stranu, osim svoje profesije – čija sam pravila strogo poštovao.
Prema tome, to da sam poredio Canadu i Bosnu, je obična i zlurada podmetačina – ujdurma. Pa i da jesam, zar mi to možeš Ti ili iko drugi uskratiti!
Ustvrdila si dalje – bez ijednog dokaza – pa je i to ujdurma: „Za Canadu su ti šatori i krpetine samo egzotika, za nas su vraćanje u Srednji vijek.“
Nije tačno da su „krpetine“ i „šatori“ – valjda si mislila na hidžab i čadore – samo egzotika – već zbilja jer su simbol slobode u odijevanju koju mora poštivati i obični građanin i Premijer države.
Ne može niko nikome odrediti kako će se odijevati, u ovom slučaju ni Premijer canadske države, kao ni Visoko sudsko vijeće u Bosni. Uzgred, indijski Siki kojima je turban vjersko obilježje izborili su se za pravo u Canadi da ga nose na glavi – i kao policajci i kao carinici! Svako ih sudi po tome kako obavljaju svoju dužnost, a ne po turbanu!
Za mene nije problem da li neko nosi, ili ne nosi hidžab, turban, ili ma(h)ramu oko vrata kao Ti, nego šta je pod hidžabom, to jeste u glavi.
Ustvdila si, ne trepšnuvši: „ Svaka rečenica koju si napisao je čisto lupetanje i novinar tvog profila bi se trebao stidjeti takvog mišljenja.”
Nisi li se ovakvom presudom – bez ijednog dokaza – stavila u položaj inkvizitora koji i tuži i sudi i izvršava presudu – bez suda i sudija. Nije li to mrak srednjeg vijeka koji si sama spomenula, mrak isti kao i kod onih koji su uveli sroga pravila nošenja hidžaba, premda to u Kur’anu nigdje nije traženo!
Dalje, opet se služiš „ujdurmom:“ Citat: „Još jednom, skinite nam se više sa glave i pameti sa tim vašim islamskim hujdurmama i pustite nas da živimo kao normalne evropske žene!”
Niti sam se penjao na Tvoju ili ičiju glavu, niti sam pravio ikakve „islamske hujdurme,“ niti imam ikakve veze sa Arapima i njihovim parama! Da pače, žestoko sam javno kritizirao one koji su uvezli i mudžahide i vehabije, koji nameću hidžab – koji je r. Džemaludin ef. Čaušević kao riesu-ul-ulema prvi počeo skidati uredbom tridesetih godina pretprošlog stoljeća i bio pljuvan na sarajevskoj čaršiji zbog toga.
I zbog toga, a i zbog ukazivanja na veleuzdaju države RBiH stvaranjem muslimanije u Bosni – ostao sam bez novinarskog posla, ne htijući s njima niti želeći njihove pare. Evo već 22 godine bez posla sam, ali nisam nikom mhtač, a pogotovo Arapima i njihovim parama, niti njihovim plaćenicima u Bosni.
Na Zapadu sam toliko dugo – i u Njemačkoj i Canadi – i zbog onih koji se danas bore za hidžab. Dobro sam utvrdio znanje o poštivanju svačijih ljudskih prava, pa i na izbor svake žene hoće li nositi hidžab ili – rogove.
To što Ti ne nosiš hidžab nego ma(h)ramu oko vrata– Tvoje je neotuđivo pravo, kao i onih koje pak nose ili ne nose hidžab.
Stoga, što se mene tiče – možeš metnuti rogove na glavu, nosi i ponosi se s njima, ali mene nećeš bosti!
P.S:
Tumačenje riječi –
„ujdurma“ – turcizam; znači – smicalica – podvala. (Abdullah Škaljić „Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku,“ „Svjetlost“ Sarajevo, 1979., str. 630.)
O tome da je riječ ujdurmi kojom si razgolitila samu sebe – svjeodoči sve ono što si svojom rukom napisala, a pogrešno uputila na moju adresu…
Ibrahim Halilović 
Mislim da je gospodin Halilovic u pravu. Ja ga licno poznajem kao covjeka koji strogo drzi do svoje novinarske ptofesije. Zalosno je sto mnogi novinasri se ne pridrzavaju pravila svoje profesije. Halilovic je korektan, castasn i posten covjek, ne potkupljiv i drzi strogo do svoje profesije.
Draga Safeta,
Slučajno sam naleti na vaš komentar gospodinu Haliloviću i u srce me pogodilo i ražalostilo, to što se baš vas dvoje sudariste bez razloga.
Gospođo Safeta, znam dobro iz Tvojih kolumni na ORBUS.BE koliki si borac za ljudska prava žena. Sjećaš se da sam zahvaljivao za kolumne u kojima si branila žene i visoko cijenio Tvoj rad što i danas činim. Bodrio sam te da ustraješ na tome jer još uvijek je u svijetu veliki broj žena koje pate. Znamo da Saudijci ženama ne daju da voze auta a tek su im dozvolili da mogu glasati ali ne u potpunosti. O tome kako se moraju umotavati i skrivati dijelove tijela kao mumije to također znam. Zato moram ovdje spomenuti da Ibrahimova supruga gospođa Hajra ne nosi hidžab niti burku (zar), već se odijeva moderno i civilizovano.
Ovo navodim zbog toga što bi logično bilo da da neko ko štiti burku ili hidžab to isto nosila i njegova supruga. Ibrahim, kao vrsni novinar je htio da ukaže koliko znači nepristrasni i nekorumpirani sud, za čime mi Bošnjaci rasuti po svijetu aminamo za naše zemljake u BiH, kao i za sve ljude u Svijetu da jednom osjete šta znači demokratija i vladavina prava s nepristrasnim sudovima. Mislim da je tu negdje bio Ibrahimov cilj, mada vrsni novinari kao Ibrahim imaju više razloga da prenesu neki izvještaj.
Gospođo Safeta, u ovom slučaju sa našim bratom Bošnjakom Ibrahimom Halilovićem prebrzo si bespotrebno reagovala. To kažem zato što lično poznajem gosp. Ibrahima Halilovića kao čovjeka i kao novinara, on je dugo pisao za ORBUS.BE i znam tačno da nikad nije odstupio od svog novinarskog kodeksa, a najmanje bi on umotavao ili pokrivao žene.
Apelujem na vas obadvoje da povučete vaše brzoplete prepiske i da se jednom vas dvoje, bića od pera, ispovjedite i bolje upoznate pa ćete shvatiti da je sve ovo nepotrebno.
Nema potrebe da preko Facebooka vješate “prljavi veš”, da tamo neki idioti lupetaju o vama. Volim vas obadvoje i zato vas pozivam obadvoje da se sastanete kod mene, normalno i gospođa Hajra i da riješite tu stvar i bolje upoznate. Pa ćemo se onda i proveseliti. Vi ste divni ljudi i ne mogu dozvoliti da se bockate bez razloga.
Vaš prijatelj, Ing. Salih ČAVKIĆ, cavkic@orbus.be
Dragi prijatelju Salih!
Hvala za prjateljske riječi i ponuđenu bratsku pomoć u izglađivanju odnosa između Safete Obhodžaš i mene. Bio si i ostao đometan, pružene ruke i široke duše. Takvog Te pamtim od prvog našeg susreta u Njemačkoj u kasnu jesen 1992.
I pored najbolje želje, iskrenog poštovanja prema Tebi i Tvojoj dobroj namjeri, nažalost, za sada ne mogu udovoljiti Tvom prijedlogu jer gospođa Obhodžaš nije našla potrebu zatražiti oprost za ničim izazvane uvrede, nepodaštavanje, podvale i gotove presude o meni i mome tekstu u “Oslobođenju.” iako sam joj pružio prilku da to uradi.
Nakon gornjeg odgovora na njen komentar, imali smo privatnu prepisku u kojoj sam nadugo i naširoko pokušao obraniti se – ali sam morao prijeći u žestok kontranapad – činjenicama – kojima sam osporio svaku njenu konstataciju iz kompletne prepiske.Umjesto izvinjenja, uslijedila je nova etiketa – kako sam egoista.
I ja poznajem gospođu Safetu Obhodžaš.
Objavljivao sam joj i napise u “Eurobosni” davne 1993. ili 1994. godine.
Poznavao je ili, ne, ona i ja moramo ljubiti samo istinu i držati se činjenica, Ona je, međutim i gluha i slijepa na činjenice, pa mi je pokušala presuđivati za nešto što uopće nisam napisao, i pri tome iznositi niz nelogičnosti, da ne kažem nebuloza – jezikom koji nije primjeran ni ulici, kamo li intelektualcma.
Ako me neko napadne bez razloga, zaista neću ostati dužan. I Ti me takvog odlično znaš. Ne samo da ću se braniti, nego ću krenuti u žestoku kontraofanzivu – činjneicama.
Kod bosanskih intelektualaca – ma gdje bili – u modi je napad na insana. To je zbog nemoći da ospore činjenice koje taj iznosi..
Hvala Ti Salih na pozivu u Tvoje belgijsko lijepo mjesto.
Ti imaš uvijek otvorena naša vrata i ovdje i u Njemačkoj, a i u Varcar Vakufu.