MUSLIMANIMA SE HISTORIJA PONAVLJA – U NAJKRVAVIJEM IZDANJU – UZ POMOĆ MUSLIMANA ČETNIKA

Na margini vijesti da su predstavnici SDA i IZ BiH, novčano i zvanicno podrzali cetnicki Ravnogorski pokret, putem budzeta Opstine Visegrad, kada je ovome trebala novcana pomoc za postrojavanje

MUSLIMANIMA SE HISTORIJA PONAVLJA – U NAJKRVAVIJEM IZDANJU – UZ POMOĆ MUSLIMANA ČETNIKA

* Leteća Avdibegova četnička brigada, četnički agitator Mulalić, četnički zastupnik Ljajić, višegradski četnički zastupnici… Peta kolona u IZ i SDA – na dar daje četnicima RS poslije genocida, prašta i genocid i urbicid –

“26. decembra 1983. umro je političar, književni i društveni radnik Mustafa Mulalić Rođen je u Livnu 1896.

… U 1941. Prešao je u Srbiju i priključio se Draži Maihajloviću. Tako je doživio suđenje jer je bio kvalificiran kao zločinac. Osuđen je na šest godina robije.

Poslije oslobođenja radio je kao trgovac u jednom poduzeću…

Bio je protiv fesa, osim kada je agitirao za izbor njegova predstavništva u Posavini. Samo je među muslimanskim seljacima (kada je propagirao četnički pokret Draže Mihajlovića, op. I.H.) nosio fes, a nakon izbora šapku.

Kad su ga jučer nosili na ramenima pred Begovom džamijom, a na mrtvačkom sanduku bio mu fes više glave, sjetio sam se njegova odnosa prema fesu i šepiru.“ (Alija Nametak, “Sarajevski nekrologij”, Bošnjački institut, str.279.)

Još koja riječ i Mulaliću.

Alija Nametak spominje kako je Mustafa Mulalić agitirao – ali ne kaže za koga.

Agitirao je za četnički pokret i Dražu Mihajlovića kao jedino rješenje za Muslimane.

IZ se već priklonila “silama osi” – NDH, Italijanima i Hitleru.

Propagandu među muslimanima Podrinja i Posavine za Dražu Mihajlovića i četnički pokret Mulalić je obavljao nakon četničkog genocida u Podrinju 1942. i 1943. (Više o tome u “Parergonu” Derviša Sušića)

“Mustafa Mulalić je dušom i srcem ostao do kraja na četničkoj strani, iako su mnogi četnici već bili svjesni da je njihov pokret u raspadanju. Mulalić je krajem januara 1945. godine dao u „ime Muslimana Bosne i Hercegovine“ deklaraciju da se „Muslimani žele opredijeliti za Federativnu Jugoslaviju na čijem čelu će biti Petar II Karađorđević“.

“Mustafa Mulalić je u listu „Istok“ u martovskom broju od 1944. godine objavio „Poruku đenerala Draže Mihailovića Muslimanima širom jugoslavije.” U toj poruci Draža Mihailović kaže da „Muslimani stvaraju svoj budući položaj u novoj dolazećoj državi upravo saradnjom sa jugolosvenskom vojskom u otadžbini i borbom protiv zajedničkog neprijatelja udaraju temelje svome položaju“. Đeneral Mihailović muslimanima poručuje „da će biti ravnopravni i jednaki pred svim zakonima, da će imati građanske slobode, vjerske slobode, imovinske slobode, itd“. (Arhiv Vojno-istorijskog instituta u Beogradu, 10/6-1, k.226, “Istok – glas jugoslovenskih Muslimana – broj 7 – Slobodne srpske planine). (Bošnjačko oko, Nadan Filipović)

“Nakon sloma Nedićeve marionetske Srbije i kolaboracionističkog četničkog pokreta Mustafa Mulalić je došao u Beograd i predao se vlastima Demokratske Federativne Jugoslavije. Osuđen je kao četnički ideolog na šest godina robije koje je odležao u beogradskom zatvoru Glavnjača.” (Wikipedia)

Mulalić je političar, ali muslimani su kao četnici bili dio Dražine vojne četničke zločinačke sile.

“Draža, međutim, jeste dobro stajao s muslimanima i imao je muslimanske jedinice koje su se borile s njim rame uz rame, poput Avdi-begove Leteće četničke brigade. Muslimani nisu podržavali komunizam, jer su bili vernici, a znali su da je komunizam bezbožništvo.

(Komunisti ih kao bezbožnici nisu nikada ubijali, ali četnici nisu nikad perstali – sve krsteći se s tri prsta, op. I.H.)

Tako je Mustafa Mulalić iz Dražinog Centralnog nacionalnog komiteta, 7. marta 1944. pisao Ibrahimu Pjaniću iz Gračanice u Bosni:

”Neka se muslimani ne zavaravaju iluzijama koje stvara ta nova propaganda, jer partizanstvo odvodi u komunistički poredak, a onda i u očitu propast islama”.

”Kaži svima muslimanima da đeneral Draža Mihailović u ime Nj.V. Kralja Petra Drugog želi iskren bratski sporazum s nama muslimanima, osnovan na principima naše narodne etike, naše stare bese, čojstva i junaštva, kao i rešenje svih naših političkih, socijalnih, kulturnih i privatnih problema na osnovama bratske uzajamnosti”.

Poslije četničkog pokolja na Drini 1942., Mustafa Mulalić počinje svoju političku aktvnost kao agitator Draže Mihajlovića:

“U toj krvavoj pometnji svake ljudske pameti i logike, Mustafa ipak, i kad prelazi preko hiljadu grobova poklane muslimanske nejači, i kad brodi preko rijeka niz koje je otplovilo na hiljade nedužnog muslimanskog stanovništva poklanog na znak “Z” nalazi ponekog suradnika i priajtelja. Jer, sljepilu egizma nema granica. Ludilu ambcija nema dizgina. Na Dražinom Nacionalnom kongresu u selu Ba, održanom 25. do 29. novembra 1944. godine, Mulalić je izabran za jednog od potrpredsjednika Centralnoig navionalnog komiteta…

U pismu naslovljenom Muslimanima u NDH, Mulalić piše kako je jedini faktor mira, poretka i sugurnosti Draža Mihajlović. 15.jula 1944. piše: “Okupljajte se svi u jedno stado, muslimansko stado”, koje će, Mulalić je uvjeren, krenuti za predvodinikom Dražom Mihajlovićem. Mulaić poziva Muslimane da se priključe četničkim hordama:

“Zato dođite što prije ovamo da se uvjerite u dobronamjernost svih Srba, a naročito da se uvjerite da je đeneral Draža Mihajlović usitinu naš najdobronamjeniji muslimanski prijatelj.” Ovo su izvodi iz knjige Derviša Sušića “Parergon” str. 95. i 96. Ne vidim nikakvu razliku između Mihajlovića i Nikolića…, ali ni između Mulalića, Tihića, A. i B. Izetbegovića, Lagumdžije, Silajdžića. Oni gaze preko svih muslimanskih grobova i zabravljaju četničke pokolje i 1942. i 1992. Alija Izetbegović je “mogao” s Karadžićem i Krajišnikom, a sin, po onoj neće iver daleko od klade – može i sa Dodikom, moći će i sa Nikolićem kao što je mogao s Tadićem. A Muslimani, neka beru gaće na štap, a Bosnu na konjske repove!” (Derviš Sušić, Parergon)

Njegov saborac Alija Konjhodžić bio je bolje sreće, emigrirao je s četnicima u Kanadu. Tamo je objavio memoare, navodeći: ”Moje srpsko osvedočenje čisto je kao suza sa izvora”.

Najpoznatiji predstavnik Muslimana u četničkom pokretu svakako je major Fehim Musakadić iz Srajeva. On je za vreme Prvog svetskog rata bio dobrovoljac u Srpskoj vojsci, a bio je i nosilac Karađorđeve zvezde s mačevima.

Odmah po izbijanju Drugog svetskog rata stavio se na raspolaganje Čiči, koji ga šalje u istočnu Bosnu u štab vojvode Petra Baćovića. Musakadić je osnovao Konjički muslimanski četnički bataljon.

Komunisti su ga zarobili 1943. u Stranama kod Uloga, srez nevesinjski, s još nekoliko oficira i vojnika JVuO. Pred samu smrt uzviknuo je: “Živio kralj, živio Draža, dole Tito!”.

I dr. Ismet Popovac, lekar iz Konjica i komandant Muslimanskog četničkog bataljona, stavio se na raspolaganje đeneralu Draži. Pre rata Popovac je bio predsednik opštine Konjic.

Njegov bataljon je 20. januara 1943, zajedno s nevesinjskom, konjičkom, kalinovačkom i Drugom sarajevskom brigadom, uspeo da oslobodi od ustaša muslimansko naselje Bjelimić. Vlast u oslobođenom naselju preuzeo je major Fehim Musakadić. Dr Popovac je poginuo u Trebinjskoj šumi 1943. godine.

Poručnik Čengić, aktivni oficir Jugoslovenske kraljevske vojske, Ravnogorskom pokretu se pridružuje već početkom 1942. Četnička komanda ga šalje sa specijalnom misijom u Mostar, ali su ga ustaše uhvatile i zaklale.

Istaknuti muslimanski predstavnici u Ravnogorskom pokretu bili su i Mustajbeg Hadžihuseinović, Smajo Ćemalović iz Mostara, Mustafa Berberović iz Blagaja, Abid Prguda, Omer Kalajdžić, Muhamed i Abid Mehmedbašić iz Stolca, Mustafa Leko iz Blagaja, Džemal Kršlaković – imam mudris iz Konjica, hafiz i član ulme medžlisa u Sarajevu Muhamed Pandžo, doktor Muhamed Begović profesor univerziteta u Beogradu, imam Abdulah Hodžić iz Beograda i upravnik ”Gajretovog” doma u Beogradu Mehmed Ćemalovć takođe 200 boraca i Uloškog bataljona koji je brojao više od 150 muslimanskih boraca. (Telegraf)

U povijesti, posebno prvoj polovini 20. stoljeća bila su vrlo turbolentna vremena i za muslimane i tada je bilo teško potrefiti pravu stranu za spas života.

Ali, dok je IZ zvanično stajala uz NDH, Pavelića i Hitlera – narod se masovno priklonio antifašističkoj borbi na čelu sa Titom. Muslimanski prvaci su na početku rata riskirajući život pisali rezolucije tražeći od ustaških vlasti da se prekine sa terorom srpskog stanovništva. Veliki broj uleme također je prišao partizanima.

Handžar divizija je bila prva jedinica u II svjetskom ratu koja se za vrijeme uvježbavanja u Francuskoj pobunila protiv Hitlera. Vođe pobune ove jedinice – izdao je vojni imam Malkoč i ona je ugušena, a vođe pobijene. Pokret otpora Francuske podigao je spomenik pobunjenicima. 

Spomenik  pobunjenicima Handžar divizije u Villefranche de Rouergueu

Veliki broj pripadniak Handžar-dvizije nije htio ratovati protiv partizana, već su prilazili u njihove redove.

 Zadnjje četničko ukazanje u Višegradu, na mjestu ponovljenog genocida – kojeg nad muslimanima ponavljaju i tamošnji muslimanski odbornici, ali i SDA i IZ koje praštaju genocid, urbicid i grle četničku genocidnu RS. Nema  oštrog reagiranja na ovaj fašizam  – SDA se brine o podjeli Mostara,  Travnika, Trećem entitetu – Muslimaniji – sve za dobrobit četnika

Pa, ipak!

Istorija se ponavlja i nakon ovog genocida. Četnici su nagrađeni državom na pola državne teritorije RBiH.

Zato je i moguće da su odbornici – muslimani – ili bolje reći srbalije – četnici – glasali 2014. u Skupštini općine Višegrad da se izdvoji novac za finaciranje Ravnogorskog četničkog pokreta Draže Mihajlovića. Tako su agitirali – za svoje ubice.

Najveća rehabilitacija četnika i četničkog pokreta je priznanje RS, oprost genocida i urbicida u režji SDA i Islamske zajednice.

Rehabilitacija Draže Mihajlovića i donošenja zakona u Skupštini Srbije ne bi bilo moguće bez dizanja ruku muslimana – Bošnjaka – čini mi se se šestorice zastupnika iz Sandžaka na ćelu sa Rasimom Ljajićem.