Do mene je došao vaš odgovor na javnu prozivku na društvenim mrežama zbog propusta vodstva RTVBiH u povodu tretmana tzv. dana genocidne RS u programima Vaše Kuće, a posebno neprihvaljivom i bezobraznom inatu Vaše koleginice Svjetlane Topalić koja javno čestita taj nezakoniti praznik, malo joj jednom! Na kritike u vezi s tim, Vi odgovarate kako radite po zakonu kojeg niste Vi krojili. Vi odlično znadete ko je krojio taj zakon na koji se pozivate. Krojile su ga one stranke koje su se i usaglasile da Vi budete direktor RTVBiH.

Vi dobro znadete čija ste produžena ruka, a ja ću Vam reći da je uređivačka politika TVBiH bastion propagande ilegalnog, zločinačkog i genocidnog dejtonskog sistema koji prizna rezultate ganocida, udruženih zločinačkih pothvata, ali ne jedino važeći ustav RBiH.
Vi igrate kako uz  ćurlik svira Bakir Izetbegović na čelu dvojca SDA-IZ, njišete se po taktu (sic!) četničkog guslara Dodika, ili poskakujete uz Čovićevu tamburicu, sve u isti mah.
Sve su to braća po zločinu prema državi Bosni, a vi na RTVBiH ste njihove produžene ruke, plaćenici i propagandisti, sve po – zakonu.

Dejotonski mediji su dio sprege politčke i kriminale mafije, po ocjeni američkog Potkomiteta za spoljnu politiku. Kad vas Amerikanci tako karakteriziraju, nije teško pogoditi šta mi slobodni građani mislimo o vama s obzirom na to da nas terorizirate svaki dan lažnim vijestima sa vaših ekrana, plaćeni našim novcem.

Vi nekoliko puta snimate interview sa gospođom Sebijom Izetbegović, ne zbog lošeg svjetla i tona, nego što gospođa nije bila plaho zadovoljna samom sobom. To što stotine hiljada nisu zadovoljne s njom, nema veze. Vi ste čak skinuli, ili niste reagirali na skidanje,  emsije na BHR 1 o sevdalinci dr. Semira Vranića, svjetski znanog mladog patologa, koji je morao napustti KUSC Sarajevo zbog terora gospođe Izetbegović. Emisju o sevdalnici vam je radio besplatno, a kako je obraloženo, emisija je teška za termin oko podne, pa je skinuta, ali zato je lahkosvarljivo srbijansko muzičko smeće kojim nas zasipate svaki dan.

U ovom slučaju, umjesto da odmah suspendirate tu četničku “novinarku” i propagandistu, koja  se tu našla zahvaljujući kojim i Bog zna kakavim vezama, Vi ste je odmah promovirali u urednicu najvažnije informativne emsije, sve pozivajući se na zakon. Ma, Vi bi nju možda i suspendirali, ali jača je anutocenzura od poštenja; vi i bez išareta znadete da se to ne bi svijedlo Vašim nalogodavcima. Možda je i to po nekom ilegalnom dejtonskom zakonu, kojeg bespogovorno sprovodite. Obraz – olmaz.

Šta je sa Vašim ljudskim, novinarskim etničkim kodeksom? Ako ga imate, što ga ne primijenite, pa šta koštalo! Ali, organ zvani kičma kod takvih ne postoji. Ako postoji, ona je zauvijek robovski savijena.
Možda će vas đuture posmjenjivati SDA, eno prijeti vam Mehmedović, da bi uknjižila jeftin politički poen, ali politiku neće mijenjati, ni prema RTVBiH, ni prema Dodiku, ni Čoviću, ni prema RS-u ili HB. Ako vas smjene, dovešće druge iste ili gore, po svojoj mjeri, baš onako kako je Dodik doveden za predsjdnika države koju ne prizna – mudrom politikom A. Izetbegovića, priznanjem genocidne RS i svega što uz to ide, izdajom Ustsva RBiH. Zato su moguće čestitke “urednice” – četnikuše – povodom ilegalnog dana genocidne RS i njena promidžba u viši statusni rang, zahvaljujući Vama i Vašem manjku osjećaja za ljudske moralne i novinarske entičke uzuse i standarde. Vaši kriteriji su etnički i služinski, što Vi pravdate zakonom i procedurom. Zakon i procedura se sprovode nakon suspenzije, a ne nagradom onoga ko je počinio nešto u najmanju ruku ružno, neprihvatljivo i drsko, poput te svjetleće mračne zvijezde Svjetlane.

Za mene je ta Svjetlana samo zorni primjer općeg stanja ne samo na RTVBiH. Četnici šenluče, a Vi ih unapređujete.

Dobro je da se mračna Svjetlana ukazala, odavno nas navikavate na takve i na mrak! Ali šta je sa jatacima – osnivačima i čuvarima genocidne RS kojima su saveznici Dodik i Čović, a njihove partije koalicioni partrei u prljavom kurvanjskom krevetu u bludu iz interesa. Dok dižu dreku na Svjetlanu, a i na Vas, poslanici SDA u tzv. Narodnoj skupšini gencidne RS dižu obje ruke da bi se osiguralo pola miljuna maraka u budžetu RS za proslavu tog “neustavnog praznika” na kojem, istina nisu bili ni Džaferović, ni Izetbegović, ni Kavazović, ali s Banjoj Luci imali svoje bedele, kao i u menadžemntu TVSA od kojeg bi sada da se distanciraju. Dreka se diže na 9. januar, a svaki drugi dan u godini može biti Krsna slava genocidne tvorevine, njima to ne smeta.  Za njih je, u ime svih nas, genocidna nakaza vječna, u to ime praštaju i genocid i urbicid, halaljuju državu, ali za mnoge kao što sam i sam, nije! RS ja vanbračno nezakonito kopile proisteklo iz ljubavi SDS-a i SDA, a pod zaštitom IZ i ostalih dejtonskih partija i udruga. Naravno i medijskih plaćenika.

Kao što reče gospođa Sacha, koga vi (množina!) to pokupšavate napraviti budalama! Nismo svi tako tanuhne pameti, niti smo ćoravi kod očiju.

Ove redove ispisuje Vam onaj koji je nekoliko decenija proveo kao dopisnik, novinar, samostalni urednik-reporter na TVSA, a koji je nepodoban za Vas i takve poslušnike kao Vi, jer nije dobar ni SDS-u, ni SNSD-u, ni SDA, što mu dođe kao orden, važniji od nagrada koje je nekad primao u sada Vašoj i četničkoj Kući. Ne, mene ne zanima rad u takvoj usmrđenoj medijskoj baruštini, ako bi Vi na tako što pomislili kao razlog nizanja ovh redova.

Vi i Vaše medijske zvjezdice i umišljeni novinari i urednici neosjetljivi ni na ono što su sami preživjeli od četničkog terora, vi sijate mrakom, a ime i unapređenje Svjetlane, sinonim je toga mraka!

Vama je dobro, vedrite i oblačite na mračnom dejtonskom medijskom nebu, unaprijeđujete četnike, urednici vaših emsija, čak i novinarke sa Zlatnim ljiljanima, utrkuju se ko će intervujirati Dodika, čitaj kome će u kameru Dodik više lanuti; Vaše voditeljice dočekuju Dodika ispred zgrade Sivog doma sa cvijećem. Uskoro će Dodiku sterati i crveni tepih, jer on je, po zakonu – predsjednik države koju ne prizna i rarazvaljuje, a medijska je zvijezda koju su stvorili dejtonski mediji. Nažalost Dodik nije sam. Nepodbnima, onima koji se nisu prodali za sahan pilava, na date ni prismsrdjeti RTVBiH.

Svi ste vi nalegli na četničko-ustaški projekat, a unapređenje gospođe Topalić zadnja je potvrda.

Cvijet Srebrenice na prsima neke četnikuše nismo primjetili o Danu žalosti, zahvaljući Vašem je i Radojinom blagoslovu. Važno je da ste podanički odradili RTV prijenos, pa i onaj u kojem izamnipulirane majke Srebrenice kite Cvijetom Srebrenice – simbolom genocida – četničkog vojvodu Vučića, a da se ni jednim komentarom kritike niste osvrnuli na taj sramni čin. U emisijama BHRTV može se danima govoriti o Srebrenici, liti krokodilske suze, ali da se ni jednom riječju ne spomene ko pobi te nedužne građane.

Naravno, sve je po tom zakonu na koji se pozivate.

Za mene je ilegalan i taj zakon, i RS i ta vaša RTVBiH kao tellal poricanja gencida i Republike BiH koju čak ne spominjete ni na dan referenduma, ili o 25. novembru… Slavna oslobodilačka Armija Republike BiH izjednačena je s četnicima i ustašama, i to sve po nekom zakonu, sličnom onome na kojeg se pozivate.

A Vi, umjesto da se svemu tome usprotivite, Vi unapređujete četnikuše urednice u rang četničkih informativnih vojvoda i bespogovrno provodite volju dejtonskih vladara i stranaka.

Ibrahim HALILOVIĆ,
dugodišni dopisnik – novinar – samostalni urednik – Reporter na TVSA
u penziji

 

 

 

POČIVAJ U MIRU DRAGI ABRAME CHAYES!

Frnacis A. Boyle

Zamolio sam odvjetnika predsjednika Johna F. Kennedyja prof. Abrama CHAYES-a da mi se pridruži na Svjetskom sudu pravde kako bi argumentirali bosansku tužbu za genocid protiv Britanije. On je pristao to učiniti besplatno.

Prof Francis A. Boyle, prvi i jedni uspješni zastupnik naše Tužbe protiv SCG i autor Tužbe protiv Britanije na Svjetskom sudu povodom smrti njegova kolege Abrama CHAVES obznanio je Abeovu ulogu u borbi za pravdu za RBiH

 

Datum: Utorak, 18. 04. 2000

Dragi prijatelji:

S velikom tugom čitam osmrtnicu u današnjem The New York Timesu o smrti mog učitelja, kolege i prijatelja, Abrama Chayesa, profesora prava na Pravnom fakultetu na Harvardu.

Besmisleno je​ pokušati sažeti Abeovu spektakularnu karijeru. Ali ono što ja mogu učiniti jest da javno evidentiram rad koji je Abe obavio za Republiku Bosnu i Hercegovinu za vrijeme rata za istrebljenje Bošnjaka.
Prvo sam zatražio od prof. Abea da postane bosanski sudac ad hoc u tužbi za genocid koju sam podnio protiv krnje Jugoslavije na Svjetskom sudu pravde.

Abe nije mogao prihvatiti ponuđeno imenovanje zbog neraskidivog prethodnog profesionalnog poslovnog  angažmana. No, ponudio se da me savjetuje iza kulisa, što je doista i učinio. To me je opustilo jer sam spoznao da je netko sa bogatim znanjem, prosudbom i iskustvom Abe Chayesa bio spreman da se odazove na moj telefonski poziv i pomogne, bio dan ili noć.

Odmah nakon što mi je predsjednik Izetbegović naložio da tužim Britaniju za pomaganje i poticanje genocida u Srbiji protiv Bosne, pozvao sam Abe-a i zamolio ga da ostavi sve drugo što je radio i da odmah razmotri taj zahtjev i zahtjev za privremene mjere koje sam već napisao za Bosnu protiv Britanije, što je Abe i učinio. Zatim je dao neke vrlo konstruktivne komentare koje sam kasnije ugradio u konačni nacrt tih dokumenata.

Tada sam rekao Abeu:
“Pa, što misliš?”
Awram Chawies: (dakje  AC): Misliš, hoćeš li dobiti privremene mjere kod Suda?
Francid Boyle (dalje F.B) : Da.
AC: Pa, već ste ih dobili, zar ne?
FB: Mislite, jer trenutno pregovaramo sa Sudom o datumu rasprave o zahtjevu za privremene mjere?
AC: Da.
FB. Pa, morat ću to i dalje dokazivati ​​na Sudu. I želim da i Vu tamo budete sa mnom. Znate da radim ovaj posao pro bono (mukte, džabe) tako da vam ne mogu ponuditi naknadu. Ali ako Vam platim putne troškove, hoćete li doći na Svjetski sud pravde i raspraviti ovaj slučaj sa mnom?
AC. Da!
FB. U redu.

Sljedeći telefonski poziv koji je Abe dobio od mene je obavještenje da moramo zaustaviti tužbu protiv Britanije na Svjetskom sudu pravde zbog prisile i prijetnji koju su vršile Britanija, Owen, Stoltenberg i nekoliko europskih država.

Abeova spremnost da besplatno radi za Bosnu tokom rata na istrebljenju Bošnjaka trebala bi vam pružiti mogućnost da sagledate veličinu čovjeka kojeg sam poznavao, divio mu se i poštovao ga otkad sam prvi put pohađao njegov tečaj o međunarodnom pravnom procesu u akademskoj godini 1974-75.

Kasnije, predsjednik Izetbegović dao je intervju u kojem je izjavio da smo zamalo izgubili državu tijekom jeseni 1993. godine.
Neka Abeova nagrada na nebu bude velika zbog ljubavi koju je pokazao prema potlačenim narodima. I neka Bog drži Abea na svom dlanu. Siguran sam da On to već čini.
Francis A. Boyle
Profesor međunarodnog prava,
građanin Republike Bosne i Hercegovine i njen pravni zastupnik na Svjetskom sudu pravde

***
Ovaj doukument, zatim Tužba protov Britanije, kao i mnogi povjesni dokumenti iz perioda pravne borbe prof. Boylea i njegovih prijatelja za sudsko sankcioniranje svih agresora i počinitelja gencida, nalazi se u njegovoj knjizi koja je spremna za štampu. Čeka se milost Bosanaca – Bošnjaka da svojim novčanim prilozima potpomogu štampanje ove vrijedne knjige koju će dobiti besplatno

***

Moja napomena: Ono što ne uradim sam, ne mogu tražiti od drugih, pa ću uskoro poslati svoj prilog za štampanje ove dragocjene knjige.

 

Šokantno svjedočenje biskupa Komarice: Britanski vojnici su 1996. tenkovima protjerali sve Hrvate iz sela Majdan kod Mrkonjić grada!

Ibrahim HalilovicUncategorized  October 15, 2018 11 Minutes

Kratka povijesna lekcija u formi otvorenog pisma kardinalu Vrhbosanskom g. Vinku PULJIĆU. Povod je Puljićevo brojanje krvnih zrnaca Željku Komšiću i aluzija da je Komšić izabran po zakonu kao i Hitler

DA SE NEKO KRAJEM DEVETNAESTOG STOLJEĆA PROGLASIO HRVATOM U BOSNI, DALMACIJI PA I U VINKOVCIMA, BIO BI ISMIJAN, A I DEGENJEK BI DOBIO!

Dozvolite g. Puljiću da Vas podsjetim na povijesne činjenice koje biste morali znati prije nego bilo što propovjedite na oltaru ili progovorite javnosti, kako se ne biste sramotili i pred Bogom i pred narodom, vjernicima i nevjernicima i našom Majkom Bosnom. Kada savladate ove i druge povjesne činjenice, izgledno je da ne bi ostali upamćeni kao hrvatski “zanješenjak” kako bi Vas danas nazvao Fra Antun Knežević da je živ…

Citat:

Katolički svećenik Matija Katančić, (Valpovo, 12. kolovoza 1750. – Budim, 24. svibnja 1825.), hrvatski književnik i latinist, sveučilišni profesor poetike, arheologije, knjižnički kustos, piše:

“Uvjerićeš se najzad da se hrvatsko ime u Dalmaciji, Bosni i Srbiji naročito propagiralo, ali se ilirski narodi u ovom predjelu nikada nijesu tim imenom nazivali“

Polovinom devetnaestog stoljeća istaknuti Ilirac, znanstvenik, povjesničar i književnik fra Ivan Frano Jukić ostavio je pisane tragove kako u Bosni toga doba jedno žive Bošnjaci krstjani, rišćani i muslimani. On navodi i tačne brojke. To su Bošnjaci, „po naški“, piše. On, svećenik, franjevac, katolik, koristio je pseudonim “Slavoljub Bošnjak” potpisujući svoje naučne i književne radove, kao i u prepisci sa Ilircem, njegovim uzorom, nakladnikom i prijateljom Ljudevitom Gajem. To je jedna od potvrdi činjeničnog stanja u Bosni i bošnjačko-katoličke pripadnosti fra Jukića

Evo još jednog svećenika, fra Ante Kneževića, učenika Ivana Frane Jukića, koji je imao svjetovnu školu u Varcar Vakufu:

“Bosanski franjevci brane bošnjaštvo. Protiv takvih teorija dizali su, međutim, veoma oštar glas učeni Bošnjaci, a među njima i pojedini franjevci, od kojih se posebno isticao fra Anto Knežević (rođen u Varcar Vakufu). On je još u prošlom stoljeću s ponosom isticao svoje bošnjaštvo a Bosnu smatrao svojom jedinom i dragom domovinom. Uopće, Knežević je bio žestoki borac za nacionalnu afirmaciju bošnjaštva. Može se reći da je ustvari to bio zvanični stav skoro svih bosanskih franjevaca. U jeku živih polemika srpskih i hrvatskih historičara i političara oko toga “čija je Bosna”, fra Anto Knežević je 1871. godine

A ovako je govorio Antun RADIĆ, hrvatski naučnik, književnik, sociolog, novinar, etnolog, osnivač hrvatske etnogeografije s kraja 19. i početka 20.stoljeća, citat:

“Lako vam je danas govorit moj  gospodine! Ali da ste vi još prije 20 godina došli tamo dalje u Hrvatsku, npr. u Vinkovce, pa da ste rekli da ste Hrvat i da su oni ljudi tamo Hrvati – vi biste sretni bili kad bi vam se sav svijet smijao, jer biste lako bili dobili i batina. Ali nije tako bilo samo među gospodom, nego još više među seljacima: i to su bili ”Rašci„ i ”Šokci„ – a Hrvatima kakovim ni traga. A tko je to učinio, da su danas i gospoda po Slavoniji većinom Hrvati, te ime i seljaka, koji ponosno kažu da su Hrvati, hrvatski seljaci? Tko je to učinio?

Tko je te Hrvate tako rekuč stvorio?

To je učinila Stranka prava. Nauka Ante Starčevića ona je od nesvjesne mase stvorila Hrvate! Tako je to moj gospodine, a lako vama danas govoriti!”Gornji citat je iz „Izlaganja Antuna Radića u „Domu” od 10.11.1904.

Profesorica povijesti Sveučilišta u Zagrebu, Nada KLAJIĆ: … srednjovjekovni Bošnjani (su) autohtoni narod ovog prostora ilirske etničke pripadnosti.

Prof. dr. Envera Imamović, u svojoj knjizi “Porijeklo i pripadnost stanovništva Bosne i Hercegovine, Academia, str. 1 – 5.” piše:

 

“Bosna predstavlja školski primjer kako i u kojoj mjeri se nauka može podrediti interesima politike i nacionalizma. Mnogo toga što je napisano iz bosanske povijesti učinjeno je s ciljem da se potkrijepe političke i teritorijalne aspiracije susjednih zemalja na njen prostor i narod. Pri tome je proučavanje stanovništva kod zainteresiranih strana dobilo strateško značenje. Većina pisaca koji su se bavili bosanskohercegovačkom prošlošću, a oni su skoro svi odreda bili stranci, uglavnom Srbi i Hrvati, polazila je od predubjeđenja da suvremeno bosansko stanovništvo, i to prije svega većinsko muslimansko, pripada srpskom, a po drugima hrvatskom etničkom korpusu. Srpska i hrvatska historiografija ne priznaje postojanje bosanskog naroda, a time ništa od onoga što karakterizira njegovu zemlju: povijest, kulturu, tradiciju, državnost. Pitanje bosanskog etnosa samo po sebi ne predstavlja problem. Takvim su ga učinili oni koji su u prvi plan svojih istraživanja stavili zadatak da dokažu ono što je bilo u interesu njihovih političkih ubjeđenja.”
Prof Imamović nastavlja:

“Do ovakvog zaključka dolazi se već pri površnom iščitavanju onoga kako je interpretirana bosanska povijest. Na to se veoma kompetentno osvrnula Nada KLAIĆ, profesorica povijesti na Zagrebačkom sveučilištu, u svojoj posljednjoj studiji “Srednjovjekovna Bosna” (Zagreb 1989.). Tu analitički i argumentirano osporava mnogo toga što je srpska i hrvatska historiografija do sada iznijela o političkom i kulturnom identitetu srednjovjekovne Bosne.”

Nada Kljajić, profesor zagrebačkog Sveučilišta: “Kada je u pitanju proučavanje stanovništva Bosne i Hercegovine mora se konstatirati da je taj problem složen utoliko što mu se prilazilo s predubjeđenjem da se radi o pripadnicima srpskog ili hrvatskog naroda…

Studioznom analizom bosanske povijesti moguće je identificirati pojedine kulturne i etničke elemente koji nedvojbeno ukazuju na predslavenska obilježja. Antropološka obrada skeleta iskopanih ispod srednjovjekovnih stećaka kao i analiza suvremenih živućih individua, također pokazuje da se radi o pripadnicima naroda atipičnog slavenskim rasnim osobinama. To govori da su srednjovjekovni Bošnjani autohtoni narod ovog prostora ilirske etničke pripadnosti. Slavenska komponenta u njihovoj genezi svodi se samo na kulturno, a nikako na etničko preslojavanje. Ta komponenta je vremenom postala dominantna u njihovom ukupnom identitetu, pa je to razlog da većina istraživača današnji bosanski narod (Bošnjake, Bosance – muslimane, katolike i pravoslavce) smatra slavenskim narodom, to jest Srbima, odnosno Hrvatima. Predstojeća istraživanja usmjerena u ovom pravcu koja će biti lišena političkih i nacionalističkih predrasuda, jamačno će baciti više svjetla na ovo pitanje. Mjerodavne znanstvene discipline, među kojima na prvom mjestu povijest, arheologija i etnologija, nude dovoljno ubjedljivih dokaza.”

Biskup Banjalučki g. Franjo KOMARICA: KOME JA PRIPADAM? KAO VJERNIK U JEDNOGA BOGA, NE VJERUJEM U MALE OVOZEMALJSKE BOGOVE KOJI NE BRINU O MENI…

“Šta je ovo, kome je pripadam? Ne pripadam RS, ne pripadam Banja Luci, ne pripadam Federaciji, ne pripadam Mostaru, ne pripadam Čoviću, ne pripadam HNS-u, HDZ-u, ne pripadam Sarajevu, kome pripadam?

Ako vođa, odnosno vodstvo Hrvatskog narodnog sabora kaže: “Nas ne zanimaju Hrvati u Posavini, u Republici Srpskoj – nemamo mi tamo šta tražiti” – to je strašno, to je strašna rečenica, to je strašna konstatacija, jer su oni sebi omeđili, kada sam s njima prije razgovarao (rekli su mi) do Kupreških vrata! Oni imaju apsolutno pravo na to. Ali nemoj onda zastupati mene, ako tebi uopće nije stalo do mene!

Ako nam je Bog dao pravo da živimo u Varešu, Kaknju, u Zenici, Sarajevu, onda koji je to ovozemaljski bog kojemu se ja moram više klanjati nego Bogu u koga ja vjerujem, bio katolik, pravoslavac, musliman ili židov, koji vjerujemo u istoga Boga, a onda se ovdje klanjamo takozvanim malim bogovima.

Nedopustivo je to, sramotno i strašno i griješno u Božjim očima.

Izvor: https://www.facebook.com/712025288939554/videos/253313992182902/

Poruke Vašeg suvremenika i sugrađanina fra Ive MARKOVIĆA, na koje ostajete gluhi.

Tradiciju obrane bošnjaštva – bosanstva nastavljaju i današnji franjevci, među njima fra Ivo Marković, citat:
“Ovdje nema Hrvata, mi smo bosanski katolici!”

U razgovoru za Radio Slobodna Europa, fra Mrković će reći da “međunacionalne odnose u Bosni i Hercegovini narušavaju korumpirani političari, koji umjesto da organiziraju društvo – oni ga razbijaju, kako bi mogli izvršiti pljačkaški pohod. Tvrdi da je korupcija najveći problem u BiH, te da se sije strah među narodima, kako bi se prikrio kriminal.” I još: “…Međunacionalni odnosi u Bosni ne mogu biti lošiji, zato što je vode korumpirani političari. Političari uzimaju velike ideje religija i nacija da začepe oči ljudima, da ne vide šta oni rade dok oni pljačkaju. Većina naših političara su korumpirani. U Bosni je jedna od najkorumpiranijih politika. To je nacionalizam. Nisu to nacionalističke politike koje mogu surađivati, nego nacionalističke politike radi korupcije. Političari, umjesto da organiziraju društvo, razbijaju ga da mogu vršiti svoj pljačkaški pohod.”

“…Mislim da Bosna i Hercegovina ima perspektivu, da unatoč ovakvim užasnim političarima, malo-pomalo, snagom tog bosanskog čovjeka i temeljnih vrednota koje ipak traju u našoj Bosni, izići iz ovih svih problema.”

Nije mnogo prošlo poslije Kneževića, a Bosnom krstare srpsko-hrvatski nacionalistički misionari koji jedan autkotoni bosanski narod, katolike Bošnjake, proglašavaju Hrvatima, a pravoslavce Srbima i prisvajaju ih. To je put koji ih vodi u prisvajenje Bosne. Sto puta ponovljena laž ne može ipak biti istina, makar svi bosanski katolici sebe i smatrali Hrvatima, a pravoslavci Srbima. Bosna pripada Bosancima. Svima jednako.

Od kada je autoktoni bosanski narod – Bošnjaci – katolici postao za RH “hrvatska dijaspora” o kojoj skrbi hrvatska država, od tada je počela propast toga naroda. O prijateljstvu Miloševića i Tuđmana, dva brata blizanca po politici prema Bosni o Dodiku i Čoviću suvišno je bilo šta reći. Projekat Herceg Bosne je srpski projekat, reći će ovih dana fra. Marković na vijest o zaključcima skupa oba HDZ-a u Neumu kojem ste nazočili… Ta skrb i Hrvatske i Srbije je naša zajedinička nasreća. Bosanski katolici i pravoslavci, srećom ne svi, gurnuti su krvavi rat protiv svoje države Bosne i svojih susjeda i komšija muslimana. Svi zajedno smo gurnuti u duhovnu i svaku drugu bijedu.”

Preispitajte se g. Puljiću da li i Vi spadate u fra Markovićevu kategoriju “užasnih političara.”

Iz brojnih Vaših javnih istupa i Vi nas gurate u bijedu, iako bi po vokaciji i misiji morali poštivati povijesne činjenice i učenja kršnih bosanskih franjevaca.

Osim onih kojih su priljegli na rudu HDZ, koje je Čović pokušao potplatiti pred zadnje izbore, bosanski franjevci su bili i ostali pobornici bosanske državnosti i zajediništva svih bosanskih naroda bez obzira na njihovu religioznu pripadnost.

Ovako ispada da mnogi bosanski franjevci i Vi kardinale Puljiću niste ni iz iste države, niti ste iste vjere!

 Suprotno učenju franjevaca, duhovnika, prosvjetitelja, rodoljuba, povjesničara, narodnih ljekara i ujaka, Vi brojite krvna zrnca čak i krštenih katolika, pa oni – poput Komšića – nisu za Vas pravi Hrvati, valjda zato što i u ratu i u miru brani svoju domovinu, koju novokomponiran ćirilični ‘rvatina Čović pokušava razvaliti. Vi i sa oltara, umjesto u obranu Bosne, ustajete u obranu Ćovića, novokomponiranog katolika, ratnog zločinca koji veliča ratni zločin rušitelja Bosne. Bez Vaše preporuke, takav katolik, Hrvat, Europojeac, licemjer…, ne bi mogao poljubiti ruku Papi Franji. Vatikan je službeno davno prizao suverenu državu RBiH!

Nije li to bogohulna, nakaradna logika! Nije li sramotno makar i u kontekstu, išaretom, uporediti zakoniti izbor Komšića sa zakonitim izborom Hitlera, i to sa oltara!

Jer bez Vas, g. Puljiću, kao i većeg dijela bosanskog svećenstva, ne bi bosanski katolici glasovali za Referendum o samostalnosti RBiH, ali bez Vas i dijela svećenstva koje zapristaje za Vama i HDZ-om ne bi imali ni snage ni odvažnosti rasturati svoju državu Bosnu na račun zločinačke Herceg Bosne i njenog skrbnika Hrvatske, kao i genocidne RS i Srbije. I to sve veličajući najveće presuđene i nepresuđene krvinike i rušitelje Bosne.

G. Puljiću, Vi kao vjernik, građanin, državljanin RBiH, kao uostalom i svi ostali žitelji naše države mogu se imenovati po kojem god hoće narodu, svjetonazoru, religiji, ali vam to ne daje za pravo da razvaljujete hiljadugodišnju državu Bosnu, čijem narodu je u genima usađeno živjeti zajedno, u svom na svom… Ako neko pokuša uništiti Bosnu, onda građani RBiH imaju zakonsko i povijesno pravo odlučno se suprostaviti svim raspoloživim oruđima, onako kako je to radio i Željko Komšić.

Rasturati našu Bosnu na račun tuđina nije Božje, već šejtansko djelo.

Vi, g. Puljiću, kao “uzoriti kardinal” i za katolike (i za “muslimane” koji Vam tako tepaju) držite “Mise za Domovinu” na Bobovcu, stolnom mjestu bosanskih kraljeva u potpunom dekoru i nazočnosti predstavnika HVO i HV i Hrvatske – sudski odgovornih za udruženi zločinački pothvat Herceg Bosne i RH. Na tom mjestu proglašavate Bobovac hrvatskim kraljevskim gradom, umjesto da prokletete zločinačku Herceg Bosnu i njene skrbnike! Predsjednica Hrvatske u istom dekoru šepuri se uz himnu “Lijepa naša” u Jajcu – “gradu hrvatskih kraljeva”. Onda nema sumnje za koju se državu molite, ali svakako ne za Bosnu.

Prof. dr. Dubravko LOVRENOVIĆ odgovara na pokušaj kroatiziranja Bobovca, 28. oktobra 2015. NAP:

“Trojna etnokonfesionalna podjela BiH praćena je trojnom etnonacionalistickom mitomanijom i nastojanjem da se vlastiti korijeni utvrde u što je moguće daljoj povijesnoj „starini“. U tom kontekstu moguća je izjava kardinala Puljića o „hrvatskom Bobovcu“, iako to Bobovac kao prijestolnica Bosanskog kraljevstva i mjesto gdje se čuvala kruna bosanska, nikad nije bio.” Završen citat.

Ni Bobovac ni Jajce nikad nisu bili, a niti će biti – hrvatski gradovi. Tako ni Mostar, Stolac, Čapljina…, niti će komad Bosne biti pripojen Hrvatskoj i(li) Srbiji.

Džaba molitve i propovijedi!

***

Vitirani su u gornjem tekstu: Katolički svećenik Matija Petar Katančić, (Valpovo, 12. kolovoza 1750. – Budim, 24. svibnja 1825.), hrvatski književnik i latinist, sveučilišni profesor poetike, arheologije, knjižnički kustos, Fra Ivan Frano Jukić, fra Anto Knežević, bosanski franjevci, povjesničari i prosvjetitelji, književnici, Anto Radić hravtski naučnik, književnik, sociolog, novinar, etnolog, osnivač hrvatske etnologije s kraja 19. i početka 20.stoljeća, Nada Klaić, profesorica Sveučilišta u Zagrebu, biskup Banjalučki g. Franjo Komarica, fra Ivo Mrković, bosanski fratar, prof. dr. Dubravko LOVRENOVIĆ.

Svi oni mogu biti učitelji kardinalu Vrhbosanskom i mnogim drugim kada je riječ o Bosni i Bošnjanima pod uvjetom da ne padnu na gluhe uši.

Share this:

• Press This
• Twitter
• Facebook50
• Google

Published by Ibrahim Halilovic

View all posts by Ibrahim Halilovic

 

In memoriam: Mirko MILIĆ, moj prvi urednik ODLAZAK FINOG I DOBROG LJUDINE

Umro je Mirko MILIĆ, dugogdišnji predratni sekretar Skupštine Općine Mrkonjić-Grad.

Sve do ove godine sretao sam Mirka na pijaci ponedjeljkom, ili ponekad običnim danom u hladovini pod tendom na terasi kafane ispred njegove obiteljske kuće preko puta pijace.

Ove godine sam pogledao svaki dan na tu tersau ne bi li ga vidio za hastalom uza zid gdje smo više puta zajedno sjedjeli i prijatno razgovarali. Ne bi ga. Ne vidjeh ga ni na pijaci. Uzdao sam se do jutros da ću ipak sresti tu kršnu, visoku, živahnu, koščatu sijedu ljudinu, ali jutros među čituljama u gradu ugledah i onu koja svjedoči o Mirkovom odlasku u Onaj Bolji Svjet – na Drugoj Obalu Modre rijeke.

I – bi mi i teško i bi mi žao. Strijepio sam, ali nsam očekvao tužnu vjest.

Odmah svraćam u kuću tugujućih, zatičem ožalošćenog Mirkovog sina Svetu i njegovu suprugu; stisak ruku, izraz moga dubokog žaljenja.

Nije Mirko bolovao ni dana. Zadnja dva mjeseca je onemoćao od starosti i jutros se ugasio kao svijeća. Tiho, nenametljivo, kako je i živio.

Po svom opohođenju, obrazovanju, držanju, uglađenom odijevanju, odavao je izgled pravoga gospodina koji drži do sebe, svoje okoline i svoga posla. Rodi iz Trijebova, davno je u grad donio sve ono što je najljepše tamo gdje je potekao. Uskoro je postao jedan od markantnih likova našega grada. I, jeste, po svemu je bio gsopodin, posebno za me.

Kada me je ono davnih sedamdesetih godina pokojni Uroš ANĐELIĆ doveo kao seoskog učitelja iz Liskovice u Općinu da bih se bavio novinarstvom, pokrenuo sam općinski Bilten. Za glavnog urednika Uroš je postavio Mirka Milića.

Pripremao sam taj Bilten koji je na omotnici imao panoramu našeg grada, a u koricama dvadesetak stranica raznih vijesti ne sao iz rada Skupštine općine. Pripremljene tekstove odnosio sam na odobrenje svom uredniku Mirku Miliću, a on bi ih ubrzo vraćao bez ijedne primjedbe. Shvatao je odlično slobodu štampe, makar ta štampa bila u povoju.

Bilten je svakog mjeseca pod basamcia zgrade u Općini, u maloj i tijesnoj izbi, na šapriografu izvlačio r. Huso Imamović sikirajući se zbog crnih mrlja na stranici koje su bile neizbježne. Kasnije je Huso dobio malu offset štampariju, a nabavio ju je za potrebe Općine baš Mirko Milić, naravno uz suglasnost velikoga Uroša Anđelića. Kao dio opreme, došla je velika pisaća mašina američke proizvodnje sa lijepim slovima, a nabavili smo i letreset, pa izvlačili naslove. Tekstove bi nam ponekad kucala pok. Rista Živković. Tada smo već štampali i fotografije u tom našem Biletnu, a Huso se još više sikirao i jeo zbog komplikovanog postupka štampanja. Uz Bilten, štampali smo i druge općinske materijale, posebno one za sjednicu, zatim razne pozive, pa i glasačke listiće za neki od referenduma o samodoprinosu. Sve je to bilo pod budnim oko Mirka Milića.

Onada se ugasio Bilten. Ivan Lovrenović i ja pokrenuli smo “Mrkonjićke novine.” Imali smo odlično razumijevanje i kod Uroša i kod Mirka kao i kad smo radili Fotomonografiju “Mrkonjić'Grad.”

Kasnije sam otišao na TV Sarajevo, ali prijateljstvo i uzajamno ljudsko poštovanje sa Mirkom Milićem, mojim prvim urednikom, nikad nije prekinuto. Taj čovjek, kao i p. Uroš Anđelić nikada nisu izgovorili ni jednu prijekornu riječ prema meni. Čak i kada bi me terbalo kritizrati, bili su suzdržani ili se suprotsvaljali toj kritici u Komitetu.

Nekada, u mirna i lijepa vremena, samo bi se pozdravi kada se sretni na Čaršiji.  Posljednih godina bi se sretali sa osmjesima na licu, sretni što smo ostali živi, što se sretamo u ljudstvu, uzajamnom poštivanju i razmijevanju.

Starinsko nezaboravno, neponovljivo sjajno društvo općinskih službenika u kojem je bio i Mirko Milić –  za čijeg je vakta grad procvao na ekonomskom, graditeljskom,  kulturnom, sportskom, pa i informativnom polju –  na čelu sa vizionarom Urošem Anđelićem, s njim i Jakov Kelava, Raif Žerić, Veselin Maoduš, Vojo Travar, Rista Živković, Zdravko Stipić…, u gotovo punom sastavu dočekuje svog Mirka Milića na onoj Drugoj Obali Modre Rijeke. Mirkovi najdraži, komšije, prijatelji i poznanici žale za dobrim, plemenitim i ljudevnim čovjekom, svojim ocem, djedom, pramdjedom, sugrađaninom.

Ponovo sam na pragu kuće Milića; iznoseći mi ljubazno iz kuće fotografiju pokojnog Mirka Milića, jedna od njegovih unuka reče mi nakon stiska ruke.

“Ponosna sam što sam njegova unuka i što mi je takav čovjek Djed!” reče dok su joj oči blistale tugom, ponosom i iskrenošću.

“I ja sam ponosan što sam poznavao, radio s njim i što smo Tvoj Djed i ja bili dobri jedan prema drugom,” rekoh.

Donesem svojoj Hajri tužnu vijest.

“Aaah! Mirko Milić!” iznenadila se i rastužila.

Dodaje:

“Bio je fin čovjek i gospodin.”

Visoki Predstavniče,

davno je bilo vrijeme da se dohvatite posla za koji ste enormno plaćeni, a sada je vrijeme popravnog. Ako ga ne položite, pakujte kofere i idite iz naše države još prije izbora kao nepoželjna osoba!

Zadatak za Vaš popravni usput jeste donošenje (ili nametanje) izbornog zakona kojim će se omogućiti skeniranje i prebrojavanje glasova po tehničkim i metodološkim metodama kakve vrijede u Austriji.

Ne prihvatamo moguće objašnjenje da je sada kasno jer ste na ovo upozoravani na vrijeme.

Ako je zaista kasno, onda izbore pomaknite za par mjeseci da se ne bi ponovile još četiri godine života u luđačkoj dejtonskoj košulji, sa kriminalcima na vlasti, koje Vi i oni koji stoje iza Vas svjesno štite, i, kako ne bi nastavili živjeti u ustavnom vakumu i nemoćno gledali nestanak naše države i odliv njenih radno sposobnih građana u zemlje Zapada.

Svjedoci smo da ste i Vi i Vaši ‘poslodavc’ iz međunarodne zajednice svojim neradom svjesno i planski doveli našu državu na rub provalije, a građane i narode gurnuli u ovaj i doveli do nestanka ‘zivotom’) u bijedi i mizeriji.U UN-u i raznim forumima po svijetu govorite o problemima u Bosni, kao da ih Vi niste sami prourokovali svojim neradom i šurovanjem sa nacionalistima kojima gledate kroz prste i kada su u pitanju pravomoćne presude i svjetskih i europskih sudova.

Dopuštate CIK-u neovlaštene i nezakonite poteze i sramne, ponižavajuće odluke uključujući onaj o dovodjenju ruskih ‘strucnjaka’ za izbore. To je plansko širenja ruskog uticaja u Bosni. Sve je to garant izborne krađe kako bi nacionalisti ostali na vlasti. Vama uopće nije stalo da ova država postane grđanska i kao takva uđe u sastav EU i NATO-a. Vi godinama govorite jedno, a radite drugo. Vaš bankovni saldo je deblji i deblji, naše nade u Vas su sve tanje i tanje.

Zahtijevamo od Vas da pod hitno poništite odluku CIK-a i spriječite učešće terorističke Srpske radikalne stranke, presudjenog ratnog zločinca Vojislava Seselja na predstojećim izborima u našoj državi.

Onemogućite onima koji negiraju državu (R)BiH učešće na izborima na svim nivoima! Imate ovlasti, a ne koristite ih, što je uzrokom sve dublje krize u našoj državi.

Zajedno sa Vašim poslodavcima, Vi svi suučesnici ovog haotičnog i nepodnošljivog stanja. Vi ne tumačite niti provodite čak ni daytonski Ustav, stalno nam podvaljujući truhle kompromise na račun i štetu po nas i našu državu.

Po mišljenju najviših svjetskih naučnika iz oblasti međunarodnog prava, međunarodna zajednica, a posebno EU i Vi, svjesno i planski radite na rušenju naše države. Mi dijelimo to mišljenje i zahtijevamo da se okanite toga nedopustvog posla. Nema zakona, povelje, međunarodne konvencije, presude najviših sudova da ih niste izigrali, ignorirali ili anulirali. Pokušajte uraditi tako što u Austriji!

Vi ste krivi što naša država živi u ustavnom vakumu jer je to dio plana na putu ka njenom nestanku.

Mi tražimo odlučnu akciju ili kofere spakujete i vratite se odmah kući, kako ne biste nanosili nesagledivu štetu nasoj državi i njenim gradjanima!

Po svim međunarodnim poveljama, zakonima, konvencijama, presudama najviših sudova UN-a, Europskog suda za ljudska prava, Ustava RBiH, ‘ius cogens’ norme, mi imamo pravo na povratak ustavno-pravnog poretka RBiH koji je bio na snazi prije agresije i presuđenog genocida i udruženih zločinačkih pothvata Srbije i Hrvatske.

Nikome, u svijetu, a posebno Vama, ne dopuštamo da bude gopodar u našoj kući. Mi ćemo uzeti svoju sudbinu u svoje ruke.

Ovo je poruka vodstva i same Facebook grupe koja zahtijeva povratak Ustava Republike BiH i koja broji blizu 63.000 građana.

https://www.facebook.com/groups/ustavrbih/

Pismo potpisuje i vodstvo Facebook grupe “Vječna Bosna”

Ibrahim Halilović, novinar

Dženana Delić- profesorica Poslovnih studija

Bedrudin Gušić, publicista

Anto Tomić, logoraš s Manjače

Marjan Hajna, profesor filosofije

Nihad Filipović, logoraš sa Manjače,

Edina Sarač, voditej grupe “Vječna Bosna”