SIGURNO JE DA BOSNA IMA SINOVE KOJI BI JE BRANILI, ALI PRVO OD BAKIRA IZETBEGOVIĆA
SIGURNO JE DA BOSNA IMA SINOVE KOJI BI JE BRANILI, ALI PRVO OD BAKIRA IZETBEGOVIĆA
SIGURNO JE DA BOSNA IMA SINOVE KOJI BI JE BRANILI, ALI PRVO OD BAKIRA IZETBEGOVIĆA
Odgovor na gnusne laži Rešada Kadića objavljene na Facebook stranici “BOŠNJACI”
Prilozi za buduću knjigu “PISMA DUVARU U SIVOM DOMU”
Prijateljica i suradnica Dženana Delić prijateljski me upozorila na pisanje stanovitog Rešada KADIĆA na Facebook stranici “Bošnjaci.”
Taj Kadićev “komentar” upućen na moje ime pojavio se kao odobravanje teksta nekog anonimnog blogera “PRAVEDNO.BA koji 06.01.2019. prenosi Facebook grupa”Bošnjaci” pod naslovom LAŽ KAO KONSTANTA (sa preporukom širi dalje!)
Lažna „ruža“ u Ferhadiji, lažni BNN, lažna stranka BPS
Ne trebam braniti gen. Sefera Halilovića od strašnih uvreda, podvala, optužbi, tužilaca, presuda bez suda i sudija; zna on to mnogo bolje od mene, ta nije li branio i Bosnu i nas, pa zaradio Haagu gdje dokazao svoju nevinost baš na otužbe Alijnih udbaša i kosovaca, ovih i ovakvih koji stoje unutra ili iza “Bošnjaka.”
Bezimeni “bloger” na svom blogu “Pravednik” (sic!) isprsio se junački i udara po generalu Seferu Haliloviću, prvom zapovjedniku Armije RBiH, gruha iz teške verbalne artiljerije. Riga i bljuje. Malo mu, zar, bio slavni general, pa se okomilo na sve Haliloviće, biva sve goli hajduk, lopov, veleizdajnik, kosovac, špijun, pedofil. dezerter, švercer, abdićevac… Podržavajući hraborg anonimnog blogera, ničim izazvan, zapeo je i za me neki Rašid Kadić. Piše:
Ni na kraj pameti mi nije pravdati se i prati, jer se od đubreta ne mereš oprati, niti od njegova smrada uteći taman da pobjegneš izvan Sunčanog sistema.
Objavljujem ove dokumente da se vidi koliki je lažov taj Rešad Kadić (a ima ih za izvoz) kojemu “Bošnjaci” ustupaju prostor. (Dženana Delić je demantirala toga Kadića, matirala koristeći samo nekoliko riječi. Ali, budući kako je i javno i privatno tražila da se oglasim, to činim isključivo pravde radi, eventualnih čitatelja i gospođe Delić. I naravno nekih novih Rešada Kadića koji se množe poput ameba.)
1. Rešad Kadić je napisao: “Mnogi znaju prijeratnog Sarajevskog novinara Ibrahima Halilovica.
Moj odgovor: Jesam prijeratni novinar, ali nisam sarajevski, jer nikad nisam živio niti radio u Sarajevu.
2. Rešad Kadić tvrdi: Ibrahim je pobjegao za Njemacku
Moj odgovor: Nisam pobjegao, a kamo li sreće da jesam makar godinu-dvije prije pojavljivanja novokomponiranih Bošnjaka koji su suprotnost pojmu pravoga Bošnjaka (pogotovo muslimana). Evo dokaza:
Bez ovog odobrenja sa muhurom šahovnice nije se moglo ni do Dnoluke, par kilometara od Jajca. (Baška propusnice za obitelj koja je došla u razmjeni iz Varcara u Jajce, koja je također imala uredne papire za odlazak iz Bosne i prolaz kroz Hrvatsku. Moja suprugu Hajru, malodobnu djecu Almu i Mirzu srpske su četničke do zuba naoružane straže držale u kućnom pritvoru noć dan duže od dva mjeseca. Mlađi brat Muharem A.r. je 22. septembra 1992. doveden iz koncetracionog logora u razmjenu u Jajce; bo je u vrlo teškom fizičkom i duhovnom stanju…
Za sve to vrijeme, dok je obitelj bila u pritvoru, a brat mučen n Manjači, uređivao sam RTV BiH – TV Studio Jajce, kao da je sva moja familija sa mnom, kao da nam četnici i Herceg Bosna ne vise nad glavom. Nisam uopće znao jesu li u životu.
Iz Mrkonjića do Jajca putovala je moja familija sa tridesetak logoraša s Manjače, ali nisu mogli prepoznati moga brata, u kakvom je jadnom stanju bio. 
3. Kadić bljuje laži: “Ibrahim je pobjegao za Njemacku osnovao svoju novinu -Bosna – preko koje je podrzavao i hvali Rating zlocinca Fikreta Abdica.
Moj odgovor: Novina se nije zvala “Bosna” nego “Eurobosna.
Ta novina nije bila moja, nego g. Hasana ESMEROVIĆA. G. Esmerović se nije nikada miješao u uređivačku politiku, jer to je bio moj prvi uvjet pri zaposlenju. “Eurobosna” je objavila samo jedan korektno urađen interview sa Fikretom Abdićem negdje u proljeće 1993. Fikret Abdić je apsolutni pobjednik izbora za Predsjedništvo RBiH. Da ga nije SDA zloupotrijebila u izbornoj kampanji (sjetimo se mitinga u Velikoj Kladuši, sa mudžahedinima u arapskoj nošnji…) teško bi SDA i krađom dobila izbore. Da je Abdić postao predsjednikom RBiH, možda bi osvanuli u velikoj Srbiji, a možda bi nas i spasio pokolja. To niko ne zna. Ali, zna se, da je iako pobjednik, postao veliki gubitnik, što sevepom SDA, što svojim ludim idejama o svojoj državi i ratnim zločinima za koje je robijao. Zar Alija nije sanjao o muslimaniji? Zar nas nije ostavio u amanet ne samo Srbiji i Hrvatima, nego i Turcima. Lahko je sada nagađati koristeći se naknadnom pameću! To je svojstvo hulja poput ovog nesretnog Kadića!
I u vrijeme kada je interview pravljen, Abdić je bio član Predsjdništva RBiH.
(Pa zar se i danas mediji u dejtonskoj BiH ne jagme za preusđene ratne zločince – poput Krajišnika ii Šešelja, nekima je Krajišnik čak i savjetnik, a njegova sekretarica Cenić je vedeta tih medija, čak i na ekavici! Zar Alija Izetbegović nije bio Krajišnikov ahbab, čak i kada se Clinton odbio rukovati sa tim četnikom, a Alija ga je darivao i sjedio s njim u Predsjedništvu postdejtonske Bosne!)
Zajedno je sa A. Izetbegovićem, Momirom Bulatovićem, Slobodanom Miloševićem…, Abdić je učestvovao je u pregovorima o podjeli Bosne. Kada su Alija i Fikret zaratili muslimane, pokušao ih je pomiriti Adil Zulfikarpašić. Zajedno su se smiješili na fotografiji snimljenoj u Ženevi kao da se ne radi o krvavoj podjeli Bosne. Smiješio se Alija, kezio Slobodan a i Momir, a smihuljio i kladuški Babo. Kao da su na teferiču, ili na pazaru pa se raduju dobroj nagodbi, a ne na krvavom čerječenju Bosne. Tako sam tada pisao u “Eurobosni.”
Taj interview Semre Saračević sa Abdićem sam lično odobrio za štampu. Naslov: “Ne stvaram bihaćku Republiku.” (Stvarao je kladušku, skonatli smo ubrzo.)
Inače, i prije i tada i poslije, vlasnika lista je salijetao Alaga Dervišević. (Predstavljao se kao predsjednik “Preporoda,” inače nepismen, donosio tekstove, nisam ih htio objavljivati, pa me zamrzio i panjkao kod vlasnika novine, čak pokušao derati se na me zbog Abdića. Dolazio čak u štampariju, kritkovao nas što je Abdićev interview na zadnjoj stranici novine!!! Bio je (i ostao) čistokrvni abdićevac. Tražio je od vlasnika novine da Abdić ima isti tretman u “Eurobosni” kao i drugi članovi Predsjedništva, tim prije jer je dobio najviše glasova na izborima. Ali, džaba se Alaga mučio. Abdiću se nisam dao ni naviti u “Eurobosnu.” (Prije koji mjesec, Alaga traži kontakt sa mnom! Stekao je visoke dipolome, objavio knjige, ali ostao pogani ljigavac i munafik, prikriveni abdićevac.) Čak je na račun Esmerovićevih novina (koje sam pokrenuo) dobio dobru njemačku vizu.
“Eurobosna” nije niti jednim retkom “podržavala” i “hvalila” “Rating” zločinca Abdića, iako je i tada bio član Predsjedništva, a još nije bio postao ratni zločinac.
Od Press službe Petog korpusa uz pomoć g. Saliha Čavkića iz Belgije, dobio sam 11. januara 1994. godine izvješće kako Fikret Abdić redovima svoje Narodne odbrane ima četnike koji mu pomažu u borbama protiv Petog korpusa. U izviješću su navedena i imena četnika. Spremio sam taj tekst za novine od 14. januara. Ali, dok je trajao prelom lista u Redakciji, kao i obično špijunirao me je u “Bosnia News-u” koja je stajala iza “Eurobosne.” Bojao se da će nekim tekstom biti dovedena u opasnost njegova pozicija dobro plaćenog “kuratora” i Alijnog i Babinog ulizice. Opazio je tekst “Četnici u Babinoj vojsci,” pa malo kasnije svojim potpisom, pozivajući se na svoja ovlaštenja, naredio da se iz već pripremljenog špigla “Eurobosne” izbaci tekst “ČETNICI U BABINOJ VOJSCI” – najava na prvoj, tekst na trećoj stranici. Evo dokaza:
Nisam poslušao naređenje Namika Filipovića, koji se hvalio da je Tunjin rođak. Tunjo ga je i doveo u Hanau i zaposlio u dnevnom listu “Nova Bosna” koja je umjesto redakcije imala krojačicu – izrezivanje iz sh-novina tekstove, koje su objavljivali kao svoje i masno naplaćivali – da bi na kraju napravili vlasniku firme dug od dva miljuna DM. (Bio je veliki pijanac, nije se trijeznio. Jednom je bio toliko pijan da se unredio u prostorijama Redakcije… Mehmed Buhić bi odnesi pripremljene novine u štampariju “kod Turčina” gdje su štampane i brojne novine sa prostora bivše Jugoslavije. On bi pokupio primjerke da kojih bi dolazio u štampariji – Ljiljan, Globus, Večernji list, Vesti, Novosti…, pa sve stavljao na hastal Filipovuću, ja l’ u birtiji, ja l’ u Redakciji. Filipović bi tada na brzinu pregladao te novine i tjednike, pa određivao šta će se prekucavati za “Novu Bosnu.” Onda starta daktlografski stroj. Ako je neki tekst duži, pa daktilografkinja raportira Filipoviću “Ne mere više stati!” on bi ko iz topa naredio: “Stavi tačku.” Izrezivani su i dijelovi novina i sa nekim prepravkama davani daktilografkinjama da ih prekucaju. Bilo je toliko toga, da su izmislili i poseban način potpisivanja incijalima. Incijali za potpis bila sa su dva početna slova zadnje dvije riječi u tekstu. Recimo, tekst završava riječima “opkoljenom Sarajevu,” “novinar” stavi inicijale O.S. kao potpis… Biva “O.S.” je autor.”
U “Eurobosni” su pisali Dubravko i Ivan Lovrenović, Dževad Karahasan, Mile Stojić, Jovo Pjenović. Ivo Komšić, Jelena Lovrić, Marinko Čulić, Vlastimir Mijović, Budo Vukobrat, Zekerijah Smajić, Arif Mesihović, Tihomir Loza, Mahir Sokolija, Midhat Ajanović, Širaz Muftić, Juso Prelo, Fahrudin Đapo, Ishak ef. Alešević, Nenad Žujo, Alija Behram, Nijaz Hamza, Nenad Unukić, Dragana Tomašević Tilman Zülch, Sven Rustempašić, Jasna Čaušević, Fadila Mamišević, Fahrudin Bečić, Ivo Žanić, da spomenem samo neke. (Sve goli abdićevci, kao i urednik im! Bila mi je čast biti zadnji u tom impozantnom redu. Nek se zna!)
Većina suradnika je primala honorar od “Eurobosne,” ali neki poput Dževada Karahasana i Svena Rustempašića su dbili honorar. Tunjo je također primao honorar. Mile Stojić je bio plaćen za svaki tekst po najmanje stotinu DM, kako je i dogovoreno. Tražio je na posudbu moj fotoaparat da bi “slikao familiju na odmoru,” ali ga nikad nije vratio… Namirio se, biva, za neisplaćeni honorar, preko mojih leđa. Neka je, iako je to hinla! Halal mu! I danas smatram da je veliki, fini pjesnik, Bosanac, sevdalija, čestit insan…
“Eurobosna” koju sam tada uređivao imala je veći tiraž od “Ljiljana.” Salem Šabić me nudio da radim u toj SDA tiskovini, ali sam odbio. “Ljiljan” su prodavali po konzulatima, ili iza džume po džamijama, a prodavce “Eurobosne” “hodža” Fikret Arnaut je istjerao iz džamijske avlije Džemata “Sabur” u Münchenu. Biva, pišu ćafiri u novini. (Spomenuo je Nenada Unukića, tadašnjeg urednika Večernjeg lista, radio amatera koji je i svoj i mnoge druge listove i agencije snabdijevao izvještajima iz Bosne koje je kao radioamater primao. Tu je bio i jedan Slovenac, radio-amater. pa smo imali taze izvještaje iz Srebrenice, Goražda (Fahrudin Bečić). Taj hodža je pisao je peticije sa preko četiri stotine potpisa tražeći da me vlasnik smijeni, jer ružno pišem o predsjedniku Aliji. Pisale i isto tražile i sve hodže zapadne Europe koji su utekli iz svojih džemata, pa pokušali dijeliti lekcije iz patriotizma. Navalio nam se i Faruk Balijagić, po istom osnovu, tražio stotine hiljada maraka zbog boli nanesene našim pisanjem o Veleizdajniku. (Čitam da je u hapsu! Tražio je odštetu od nas jer smo objavili vijest da ga se odrekla advokastka komora u Tuzli.)
Ipak, imali smo veći tiraž i bolju čitalačku publiku od “Ljiljana.” Iza Ljiljana su stajali SDA i IZ i milijuni, iza nas jedan poslovan čovjek, patriota. Zato je i morala nestati. Najviše udjela u tome imao je Tunjo Filipović koji je pisao čudne tekstove za “Eurobosnu” kao Alijin ambasador u Švicarskoj. Redovno je naplaćivao honorar. Dolazio bi u Hanau i u birtiji kod Mustafe Muhića okupljao “novinare” iz “Nove Bosne” na čelu sa Filipovićem, ispijali rakiju, i kovali planove kako uništiti jedni opozicioni list u Zapadnoj Europi. (Tunjo, obloporan na pare bez zahmeta, dobijao je pare od vlasnika lista “Eurobosne” g. Esmerovića. Jednom prilikom Esmerović mu dao kako tvrdi 30.000 DM da ponese u Sarajevo i tim novcem pomogne obranu Grada. Mnogo godina kasnije, pitam Esmerovića je li mu Tunjo donio ikakvu cedulju da je pare predao gdje treba, a Esmerović se samo grohotom nasmija i reče: “Eh, Tunjo!”
Kada sam došao u štampariju u Neu Isenburgu, kada su stranice snimljene na ploče i po rasporedu trebalo početi štampanje “Eurobosne,” došao je vlasnik štamparije do mene i rekao da moramo čekati dok iz Redakcije u Hanau ne donesu nove dvije stranice “Eurobosne” zbog grešaka novini koja je spremna za štampu.
Te su dvije stranice – prva i treća – one na kojima je bila najava teksta “Četnici u Babinoj vojsci.” Nove stranice je u štampariju donio dr. Mirsad Đonlagić. (On je doskora bio narodni poslanik i potpredsjednik SBB-a, nakon isteka mandata – tražio lahku paru tzv. “bijalog kruha.”)
Pod prijetnjom Namika Filipovića da neće biti plaćene usluge štampanja, ako ne budu promjenjene stranice sa “greškom” – šta sam drugo mogao nego napustiti štampariju. Moje su ime već bili izbacili iz impresuma novine koju sam uređivao. Povod i razlog – kritički tekstovi koje smo objavili o velizdaji Alije Izetbegovića. Alijini obožavatelji su na jednoj trafici u Stuttgartu kupili sve primjerke “Eurobosne” i popišali. Prijetili mi ubojstvom.
Samo tri mjeseca kasnije – napustio sam to opasno društvo. Čuvam i danas pisma u kojima me vlasnik g. Esmerović moli da se vratim na posao. Posjedujem i danas orginal pisma Džavida Husića koji žali što neću da radim s njim. I njega je doveo Tunjo, pa je bez ijednog novinara uza se prepisivao (“kompilirao”) tuđe tekstove, objavljivao u “Eurobosni” koja je pala na tanke grane i ugasila se. U međuvremenu, na zidu Filipovićeve Redakcije zablistala se Zahvalnica Velizdjanika – kasnijeg šehida, Vrhovnog komandanta SDA stranačke vojske. (Dodijeljen je Husiću Alaga Dervišević, koji je, kako mi je pisao Husić, neupotrebljiv…)
Krasti tuđe tekstove, čak i iz srpskih i hrvatskih novina i objavljivati kao svoje, kao što su radili Filipović, Đonlagić, Buhić, obnoć snimati emisije Rado Sarajeva, pa prekucavati i objavljivati kao svoje, to mi nije moglo stati u obraz, pa sam od aprila 1994. bez stalnog zaposlenja u novinarstvu. Radije prosjak i kolporter, nego kradljivac i profiter dok kolege ginu u Sarajevu, kao pok. Željko Ružičić…
Evo orginalnih stranica iz kojih je silom izbačen tekst “Četnici u Babinoj vojsci.
Jasno je da je iz prve ruke “Eurobosna” dokmenitirano pokušala pokazati zločinačko lice Abdića i njegove države, ali je grubo spriječena. Umjesto teksta “Četnici u Babinoj vojsci” objavljen je tekst Namika Filipovića i njegovog potrčkala dr. Đonlagića pod naslovom “Propustite nam bolnicu spasa.” To je bila molba Tuđmanu i HVO-u, Tuđmanu s kojim je tada Alija tikve sadio i otpisivao Hercegovinui spašavao zločinački HVO od poraza, a Tužman mu zahvaljivao ordenjem. Rahmetli Nijaz Duraković u interviewu koji sam s njim napravio, tvrdio je u istom broju da je lord Owen Miloševićev plaćeni tajni agent.
U istim novinama, u istom broju “Eurobosne” objavljen je tekst “Armija, ipak, jedina nada.” Nisu stigli ssve promijenti, izbaciti što im nije po volji!
I pored pregovora sa Tuđmanom, Owenom, lažnih prijetnji četnicima iz Brisela, uzdanja javnosti u NATO, UN, Ameriku…, “Eurobosna” je davala jedino prednost Armiji RBIH – kojom je do tada komandirao general Sefer Halilović.
Tada, u ljeto i u jesen 1992. objavili smo tekstove “Odlazi Alija, ne treba nam avlija!” “Suveren ukida suverenost države,” “Ženevski osmjesi” i druge. To su, po mnogima, svijetle stranice bh-izbjegličkog, pa ako hoćete i kompletnog novinarstva.
U njima je glavni junak, veleizdajnik, munafik, lažni musliman i još lažniji Bošnjak, koji se izjašnjavao kao Srbin, koji je otpisao tri frtalja Bosne, sabotirao pravdu, pogazio Ustav RBiH i počinio teško krivično djelo veleizdaje. Odbio je ponudu američkog Kongress za ukidanje embarga. Gdje stao, nastavio je njegov sin prijestolnasljednik da bi na račun sh-genocidnog projekta umjesto čitavom Bosnom, vladao od Stupa do Kozje ćuprije, sa četničkim i ustaškim ministrima, sudijama, tužiteljima – koji proganjaju istinske branitelje Bosne…
Rešad Kadić švrlja dalje:
Pri kraju rata Ibrahim Halilovic njezno za Ameriku i tamo osnuju sa Fikretovcima svoj Institut protiv ARMIJE BIH i Udruzenje Povratak Republike Bosne i Hercegovine. Sefer- Boris Halilovic je narodni heroj i tu je Abdica je pocasna licnost .Glavni neprijatelje za tu rulju je r. Vrhovni komandant predsjednik Alija Izetbegovic i ARMIJA BIH ! Vise puta ja sa njima medijski ganjam!
Moj odgovor: Ne živim u Americi. Nisam osnovao nikakav institut. Dakle, u nepostojećem institutu ne može postojati ni Fikret Abdić. Ne postoji ni “ARMIJA BiH” nego Armija RBiH. Nisam osnovao nikakvo udruženje, nego pokrenuo grupu na Facebooku koja okuplja preko 62.000 građana RBiH. Naziv gupe nije Povratak Republike BiH” nego “Zahtjev za povratak Ustava Republike BiH.”
Šta više, osnovao sam i vodio prvi radio na bosanskom jeziku u Windsoru, Canada, ali sam baš od abdićevaca ovdje optužen za nacionalizam i zavađanje sa srpsko-hrvatskom emigracijom. (Posjedujem dokumentaciju.)
Gen. Sefer Halilović jeste narodni heroj, a pošto se usprotivio podjeli države, pošto, za razliku od A. Izetbegovića nikad nije pregovarao s četnicima, osim bio spreman prihvatiti njihovu kapitulaciju, pa pošto se zarekao osloboditi čitavu RBiH, a pri tome Armija RBiH nije dobila ni stoti dio novca koje su države i prijatelji RBiH prikupili za obranu, onda su ga optužili za pokušaj puča, dali mu otkaz, pa ga pokušali likvidirati, pri tome ubili mu suprugu i šuru. Onda su mu Alijini kosovci pod okriljem i potporu SDA napakovali Haag iz kojeg se vratio nevin. Evo sada “Pravednika” malog strašljivog miša, koji juriša na slavnog generala pod čijom komandom je ARBiH držala više oslobođene teritorije nego danas. Oslobodila bi čitavu RBiH, da je nezaustavi Kadićev “Vrhovni komnandant!” Malo anonimni hudi bloger “Pravednik,” pa se digla kuka i motika “bošnjačka.” Svi u obrani zločinačkog projekta Prvog predsjednika (sic!)
Rešad Kadrić je na kraju svoga “komentara” napisao i ovo: “Vise puta ja sa njima medijski ganjam!”
Rašidu Kadriću, kao i onima istog mentalnog sklopa, savjetujem da na pogrešnim mjestima ne ganjaju istinske i dokazane borce za RBiH, jer nisu ni hitrih nogu, ni bistra uma, a dobrog njuha, pa nemaju šanse u tom ganjanju i lovu, nego da počnu ganjati svako svog četnika u svojoj glavi. To je glavna i najvažnija bitka ako se želi dobiti bitka za Bosnu.
Prije će Miljacka poteći kao granici Bosne na Kozjoj ćupriji, nego će “Bošnjaci” osvijestiti. Boj se da ćemo se uskoro naći svi u velikoj Srbiji i Velikoj Hrvatskoj.
Hvala mojoj obitelji – Hajri, Almi i Mirzi koji su radeći najteže poslove po izbjeglištvu sačuvali moju kičmu. I da oni nisu hranili nezaposlenom babu, brnuli se o njemu i sokolili ga, radije bih krepao od gladi na studeni nego bio u društvu “Bošnjaka” i tamošnjih anonimnih hrabrih blogera i lažova pisaca i komentatora makar je to danas moderno i parali u “Bošnjaka-Muslimana.” Meni to plaho tukne i gotovo.
Kada je Tunjina ekipa na čelu sa Namikom Filipovićem “uzela stvar u svoje ruke” oduzeli su mi telefonski broj, fax, uskratili tehničkog urednika, korektora, daktilografa, odbili plaćati honorare suradnicima…
Kada bi neko telefonom tražio mene, odgovarali su da sam umro, ili da sam prebjegao u četnike, da sam u zatvoru… Čak su i za požar u Redakciji koji je izazvao Filipovićev maloljetni sin opuškom (inače “vojni komentator” u “Novoj Bosni”) svalili na moje ime, iako sam požar slučajno primjetio primijetio i na vrijeme alarmirao vlasnika, a on vatrogasce. Šteta – 600.000 DM. Filipović i društvo svalili javno krivicu na četnike ne bi li se dokazali kao herojski borci za RBiH – a u suštini moralni bijednici, bastardi i njeni rušitelji.
Tada sam radije odabrao dati otkaz, izgubivši silne novce, ali ne i obraz.
Za razliku od “Eurobosne” koja je objavljivala orginalne tekstove svojih uposlenika, honorarnih novinara i dopisnika, književnika, publicista, šaljvdžija, karikaturista – evo kako se “krojila” bez puno zahmeta dnevna novina “Nova Bosna!”
“Nova Bosna” i Filipović sa Đonlagićem uskratili su poslije moga napuštanja honorar Seji Omeragiću i Rami Kolaru. Iako nikad s njima nisam imao veze, niti su ikad objavili u “Eurobosni” ijednu riječ, Filipović im je slagao kako sam im ja ukinuo hnorar koji je vjerovatno završio u njegovom džepu. Morao sam se pravdati kolegama.
“Nova Bosna,” ta opskurna tiskovina, falisfikat, obmana liči na novu daytonsku Bosna koju su nam podvalili SDA i IZ, te njihovi botovi i plaćenci. poput ovog jadnog i čemernog Kadića.
U međuvremenu, Dodikova do zuba naoružana milicija postavlja barikade po Sarajevu, kao i 1992. dok se Rašid Kadić i njegovo bošnjačko društvo bore protiv istinskih branitelja RBiH.
Mirno spavajte, što bi rekao Veliki Musliman, predsjednik sa manje glasova od ratnog zločinca Fikreta Abdića, ali sa većim zaslugama od njega.
Šehid!
I sin će biti šehid, po istom scenariju, eno ga traži pare za junačke rane dobijene prije nego što je i zapucalo…
Bogme, ako uskoro zapuca, boj se da će se naći neki novi Sefer HALILOVIĆ što je i cilj sve te dejtonske skalamrije, SD – IZ botova i lopina, kako bi Bosna najzad postala lagahan zločinački plijen Hrvatske i Srbije.
Izetbegovićevoj kamarili – dosta i do Kozje ćuprije.
Bosne i nas, bilo ne bilo!
Još jedna podvala dvojca SDA-IZ; UKINUTI IME, ALI NE I SUŠTINU – GENOCIDNU TVOREVINU RS!
Još jedna podvala dvojca SDA-IZ;
UKINUTI IME, ALI NE I SUŠTINU – GENOCIDNU TVOREVINU RS!
Upoznat sa ovom podvalom SDA oko inicijative za ukidanja imena RS-u, prof. Fracis A. Boyle je poručio:
“AKO RS IZGLEDA KAO PATKA, HODA KAO PATKA, GAČE KAO PATKA – RS JE JOŠ UVIJEK PATKA, BEZ OBZIRA KAKO JE NEKO ZVAO! DAYTON MORA BITI PONIŠTEN!”
- Kao odgovor na vaskrslu inicijativu SDA o ukidanju imena RS, Dodik okuplja sve političke partije. Tema – razdruživanje od RBiH
Pišu Ibrahim HALILOVIĆ i Dženana DELIĆ
SDA šibicari i peveranti, srbalije i nitkovi, saboteri pravde na staru kartu opet se igraju našom intelgencijom i pamćenjem, izigravajući pravo i pravdu.
Iz nekakve njihove stare sehare izvukli su ubuđalu preverantsku ideju o ukidanju imena RS, kojoj je autor pokojni Sulejman Tihić. Tihić predložio ukidanje imena RS, pa odustao. Evo, neko u SDA je ponovno došao na istu ideju, sa istim scenarijem. Nije teško pogoditi ko. Riba smrdi od glave!
Podsjetimo se. SDA je na čelu sa Izetbegovićem, uz glasno “amin” IZ, u liku tadašnjeg reisa pučiste Cerića, uz klimoglav pravnika Kasima Trnke, naklonost bosanskih mislitelja, i nikakvu reakciju javnosti, prva u svijetu priznala RS koja je počinila genocid. Ekipa SDA-IZ nije se odrekla RS ni nakon pravomoćnih sudskih presuda pojedincima izrečenim na Tribunalu i RS kao paradržavi za genocid. Oprostili su i genocid i urbicid činom da su se u ime svih nas kleli u njenu vječnost. Ni[ta im ne znači ni presuda za genocid izrečena RS-u na Svjetskom suda pravde! Nikad je i ne spominju!
- Suština te SDA prevare sastoji se u frazi – ukinuti ime “Republika Srpska,” ali neka genocidna tvorevina RS vječno opstane. To je u skladu sa munafičkom, dvoličnom, licemjernom politikom SDA koja ima uporište u IZ, a i u tzv. ‘akademskoj zajednici’. Jedno govoriti do do podne, drugo oko ikindije, u akašam treće, a uvijek raditi protiv države za račun sh zločinačkog projekta uništenja države i nestanka njena najbrojnijeg naroda.
Pokojni Sulejman Tihić i nekadašnji predsjednik Srbije Tadić; Tihiću je bio važniji zagrljaj sa Tadićem, nego pravo i pravda za državu RBiH. Odbio zahtjev prof. Boylea da na Svjetskom sudu ukine genocidnu RS. Pokrenuo inicijativu, pa odustao od ukidanja imena RS, kako bi SDA zadržala i ime samu genocidnu RS Istu bajatu pokvarenu ploču vrte B. Izetbegović, Džaferović (Best Bakir s Boy), Kavazović, njihovi trabanti i botovi.
Predlagali nazive entieteta brojevima 1 i 2 ili slovima A i B. Kao da bi tada bilo išta suštinski promijenjeno u opstanku tvorevine (tzv. RS), čiji su temelji nastali na presuđenom genocidu i najtežim ratnim zločinima na tlu Evrope od II svjetskog rata do danas.
To je bila kamuflaža za cementiranje opstanak RS. Kurtćehajić je došao najzad tobe, ostali – boj se, neće nikad. Vjerni pravu na ukidanja genocidne tvorevine ostali su građani u okviru Pokreta za RBiH – NKRBiH, Face grupe koja broji preko 60,000 članova, te još nekih grupa i grupica, ali njihov glas je još slab.
U reakcijama, koje sada dolaze iz RS na tu incijativu o ukidanju imena, Dodik, Borenović, Govedarica i ostalo četničko SDA društvo poziva se na Dayton kojim je RS ‘zauvijek ozvaničena’.
Poručuju da SDA ‘riskira mir i budućnost formalno zajedničke države’. Dodik poručuje da je upitan njegov rad u Predsjdedništvu, te prekida suradnju sa SDA.
SDA veleizdajnici i četničija, ruku pod ruku, i ovom prilikom utvrđuju svoje pozicije, jačaju svoj predratni, ratni i daytonski savez u očima naivnih. I ovog puta sve liči na dobro uvježbanu i insceniranu krizu u režiji SDA – SDS – SNSD- IZ. Ne nasjedajmo na te podvale. Uzmimo pravo u svoje ruke i izborimo se za našu RBiH!
Prof. Francis A. Boyle; I pored velikih poniženja od strane dinastije Izetbegović, i dalje ne odustaje od pravde za državu čije državljanstvo mu SDA osporava iako ga je legalno stekao
SDA je otjerala prof. Francisa A. Boylea, a zastupanje naše Tužbe protiv SCG na Svjetskom sudu pravde prepustila svojim marionetama, Šaćirbegoviću, Trnki, Softiću. U njih je pravo rastegljiv pojam, ali RS neupitna. Oni su javno i tajno učinili sve da RS opstane – da se ne dobiju i ne provedu presude najviših svjetskih sudova o genocidu i pravna načela ‘ius cogens’ norme koja se mora bez pogovora izvršiti i kratko rečeno, ukinuti genocidna RS zauvijek.
Profesora Boylea su dodatno ponizili sramnom optužbom da je pronevjerio novac – mada mu nisu isplatili ni pfening kao nadoknadu za njegov višegodišnji rad. (Kockao se državnim novcem se bavio Šaćirbegović, ali pojeo vuk magarca!) Šta više, SDA-IZ se oglušila na Boyleove ponovljene molbe da mu se obnovi bh-pasoš jer je građanin RBiH koji je pravo na državljanstvo RBiH stekao legalnim putem.
Ali, to je samo dio ledenog brijega poniženja i uglednog doktora međunarodnog prava, našeg prijatelja i nas samih.
Podsjetimo se i ne zaboravimo!
Kada je došla na red obnova procesa na Svjetskom sudu pravde protiv Srbije za genocid, SDA na čelu sa Izetbegovićem je tvrdila (lagala) da je validan zastupnik na ICJ Safet Softić, iako je Izetbegović znao da je Ivanić pisao ICJ-u i osporio Softića, i pored važeće odluke Predsjedništva. Prof. Boyle je javno optužio Softića i Izetbegovića za sabotažu toga procesa jer nisu prikupili ni jedan valjani dokaz za Sud za čitavih deset godina. I pored te opstrukcje i sabotaže, Softić je naplatio svoj honorar u šestocifrenom iznosu, a IZ na čelu sa Čengićem je pokušala preko džamijske mašinerije SDA proturiti podvalu da je sabotaža revizije presude i pravde ‘herojski potez’ i da je odustajanje od spora dobro za nas!
Niko i iz SDA i IZ i ne pokušava osporiti drskost B. Izetbegovića koji uporno ponavlja i u zemlji i u svijetu: ‘Bošnjaci neće ukinuti RS!’
Sada bi ‘dvojac u akciji’ da se ovim potezom kako ono Dodikovo ne pretvori u SDA ‘ne mogu’. Savršeno smišljeno, ali za naivne, kao I za SDA uhljebe, koji će to ‘nije se moglo’ sa velikim zadovoljstvom gurati pod nos svakome ko pokuša spominjati kako B. Izetbegović i SDA sve ove godine ni prstom nisu maknuli da se poništi Dejton, koji je pravno ništavan po osnovu presuda za genocide haaškog Tribunala i Svjetskog suda pravde i ‘ius cogens’ norme. Ako ne vjerujete, pogledajte ko je SDA ‘koalicioni partner’ na političkoj sceni i sve će se samo kazati. Možete li zamisliti; Hitler u zatvoru, Treći Reich legalan, a ono što je ostalo Židova okupili se u partiju uz suglasnost rabina i idu u koalciju sa Hitlerovom nacističkom partijom!?
I ovim novom-starom podvalom o ukidanju imena RS-a, dvojac SDA-IZ ponovo nas usmjerava u pogrešnom pravcu – da se bavimo reakcijama Dodika i osalih četnika na tu inicijativu, a da zaboravimo na se i na naše pravo na izvršenje pravde i ukidanje genocidne RS. Ima jedna narodna izreka koja kaže: “Zovi me i loncem, ali nemoj me razbiti!” Niti ovom inicijativom biti promijenjeno ime, niti će RS nestati.
Bog zna kakav je šejtalnuk u pitanju, moguće neki mutni poslovi i razvaljivanje već ozakonjenog dogovora oko ulaska u NATO kao u slučaju “reforme” policije.
Jer, kako kaže prof. Boyle: “Ako RS izgleda kao patka, hoda kao patka, gače kao patka, onda je RS još uvijek patka bez obzira na to kako je neko zove. Dayton mora biti poništen!
Povodom susreta Vučić-Putin i zahvale Vučića Putinu za veto u UN na Rezouluciju o genocidu u Srebrenici: NA BBC-u SAM IZJAVIO DA JE SRBIJA BANDA NACISTA I DA NE MOŽE BITI DIO EUROPE
“Putin će držati Srbiju izvan Eurospke unije i NATO-a, što će biti dobro za nas! Gledajmo i jučerašnji susret Vučića i Putina u tom svjetlu!”
Reagiranje prof. Francisa A. Boylea povodom sramnog zahvaljivanja četničkog vojvode predsjednika Srbije Vučića koje je izrekao jučer za vrijeme sastanka sa ruskim predsjednikom Putinom u vezi sa ruskim vetom na Rezoluciji o gencidu u Srebrenici
SVOJEVREMENO SAM NA BBC IZJAVIO DA SU SRBI BILI BANDA NACISTA I DA NE MOGU BITI DIO EUROPE
Zamolio sam jutros prof. Francisa A. Boylea komentar o jučerašenjem susretu predsjednika Srbije i predsjednika Rusije Alesandra Vučića i Vladimira Putina kada se četnički vojvoda zahvalio Putinu i Rusiji za veto u UN-u na rezoluciju o genocidu u Srebrenici ovim riječima:
Citat: “Srpski narod nikad neće zaboraviti šta je Putin uradio 2015. godine, kada je Rusija stavila veto na britansku Rezoluciju u Savjetu bezbjednosti UN-a prema kojoj bi Srbi trebalo da budu proglašeni za genocidni narod. Tada je predsjednik Putin zaštitio istinu i pravdu i zato imamo veliku odgovornost za sve što ćemo raditi u budućnosti – dodao je Vučić.” Kraj citata.
Evo šta je odgovorio prof. Boyle, prvi zastupnik naše Tužbe u sporu na Svjetskom sudu protiv SCG za unutrašnju i spoljnu agresiju i genocid u Bosni, naš pravni zastupnik koji je pripremio i Tužbu protiv Britanije, spreman i danas da je aktivira, kao šgto je spreman podnijeti i Tužbu na ICJ protiv R. Hrvatske za agresiju i genocid.
Citat: “Svojevremeno je BBC zatražio od srbijanskog ministra za informacije da sa mnom raspravlja po pitanju agresije i genocida Srbije i Crne Gore na Republiku Bosnu i Hercegovnu. Odbio je. Zatim je BBC pitao nekoga iz srbijanske ambasade u Londonu bi li on diskutirao sa mnom na tu temu. Odbio je i on. Najzad, BBC je našao nekoga iz “srpskog Think-Tank-a” i on je pristao unići u javni duel sa mnom. Tada sam uživo na BBC-u rekao je Srbija banda nacista i da ne može biti dio Europe.” Kraj citata.
Zatim je dodao:
“Putin ćedržati Srbiju izvan Eurospke unije i NATO-a, što će biti dobro za nas! Gledajmo i jučerašnji susret Vučića i Putina u tom svjetlu!”
Prof. Boyle kaže da će o svemu biti više govora u njegovoj knjizi koju uz pomoć bosanskih prijatelja priprema za štampu na engleskom, ali i na bosanskom jeziku. Knjiga će biti dijeljena besplatno u Bosni.
Počelo je prikupljanje donacija za taj veliki projekat o istorijskim događajima o kojima ne znamo baš sve jer Daytonci kriju istinu.
Ako želite pomoći izalazak te važne knjige, našeg velikog borca za RBiH, za pravdu, borca ne samo protiv Srbije, nego i protiv deytonske garniture koja ga je odbacila kao zastupnika sa ICJ kako pravda ne bi bila zadovoljena i žrtve i dražava RBiH obeštećena i kako bi vratila svoj ustavno-pravni poredak koji je važio prije agresije i genocida, a koji je i danas jedino legalan i važeći.
Ovdje je link prekokojeg možete donirati novac za tu knjigu.
https://gogetfunding.com/campaign_funds/?pre=5911638
Podjetimo se!
Prof. Boyle se nudio da radi i sa Sakibom Softićem, koji je zajedno sa B. Izetbegovićem sobotirao nastavak spora na ICJ protiv Srbije za genocid. Ali, B. Izetbegović ga je odbacio kako bi Srbija ostala nekažnjena za genocid. Da se slušalo prof. Boylea, ne bi jučer Vučić poricao genocid i zahvaljivao se za nepravdu, niti bi mogao doći u Srebrenicu da ga Izetbegović, Kavazović, Duraković, uz najviše državne počasti zakite Cvijetom Srebrenice, osramote i ponize i žive i mrtve žertve i našu državu, sve za projekat velike Srbije.
Ti i takvi su odbili i Rezoluciju NKRBiH koju je napisao prof. Boyle o izdvajanju Srebrenice iz genocidne RS. Nisu dopustili prof. Boyleu da na ICJ ukine RS. Sada imamo Dodika za predsjednika, kao i savez Dodik-Čović koji pogoduje Izetbegoviću jer seuzdaju u državu od Stupa do Kozje ćuprije, ako ih zapadne!
I pored svega toga, prof. Boyle se smatra bosanskim državljaninom, ne perstaje pravnu bitku za RBiH. Rado bi pomogao i Komšića savjetom, naravno bez novca! Ali, Komšić šuti na taj prijedlog.
Mi Bosanci – Bošnajci smo izabrali one Daytonce koji prof. Boyleu godinama ukraćuju obnovu (R)BiH (diplomatskog) pasoša, iako je legalno državljanin RBiH. Kao da je najveći kriminalac i naš i državni neprijatelj.
Bosanske pasoše i Srbi i Hrvati su prodavali ilegalno i u zemlji i inozemstvu. I SDA uhljupi su svašta radili, rade i danas, znam iz iskustva. Svaki četnik ili ustaša može posjedovati bh-pasoš, uz njega još po jedan ili dva, kao i presuđeni ratni zločinci, ali eto, naš veliki prjatelj i pravni borac, svjetski stručnjak za međunarodno pravo, državljanin RBiH – ne može.
Halal nam vjera!
Na u temu uskoro više na ovom mjestu.
Karamehmedović prijeti krivičnom prijavom – TOLIKO ME PREPAO, MORAO SAM IĆI JEDNOJ ŽENI DA MI RAZLIJE STRAVU
Jutrošnji e-mail (15. 01. 2019.) direktora RTVBiH g. Belimna KARAMEHMEDOVIĆA pristigao na moju adresu
TUŽIĆU VAS JER STE NEOVLAŠTENO I BEZ MOJE DOZVOLE OBJAVILI MOJE PISMO
Postovani,
Koliko vidim po gabaritima Vaseg odgovora na moj prethodni mail koji ste neovlasteno i bez moje dozvole javno objavili, sto je kaznjivo i bice predmet sudskog spora, dali ste si truda da opet nadugo i nasiroko, pored raznih stvari, analizirate moj lik i djelo “casteci” me raznim epitetima, sto pametnim osobama govori puno vise o Vama, nego o meni. Na stranu i to, ali i ovo Vase pisanije “vrvi” od teskih frustracija, samohvale i laznih navoda (poput onog da je Svjetlana Topalic unaprijedjena?) sto dokazuje da, zbilja, ne vrijedi ulaziti u bilo kakvu raspravu s Vama. Po svemu sto se napisali ispada da bih se ja jos trebao Vama izvinjavati zato sto sam rat proveo u Sarajevu, ali to od mene ni Vi, niti bilo ko drugi nikad nece docekati. Pozdrav,
Belmin Karamehmedovic
***
Moj odgovor: Biti pravi novinar, pogotovo TVSA – RTVBiH znači imati kičmu i biti spreman na velike žrtve, svoje i svojih nabližih
AKO MI BUDU SUDILE SUDIJE BEZ DANA SUDAČKOG STAŽA, KAO ONI U USTAVNOM SUDU – KOJE SU POSTAVILI ISTI ONI KOJI SU I VAS UVALILI U TU DIREKTORSKU STOLICU NA RTVBIH, ZARADIĆU DOŽIVOTNU ROBIJU!
ALI BOJ SE, MORAĆETE POTEGNUTI PO PRAVDU U CANADU
Poštovani g. Karamehmedovću!
Odmah po primitku Vašeg pisma, otišao sam kod jedne žene, izbjeglice iz Bosne, da mi salije stravu. Džaba! I dalje sam isprepadan, trzam se po noći, danju ne znam kud udaram, sve zbog Vaše prijetnje kako ćete me krivično goniti jer sam neovlašteno objavio Vaš e-mail.
Nigdje niste spomenuli da je taj Vaš e-mail strogo čuvana, možda i državna tajna, te da ga ne smijem objaviti, a i da jeste opet bih ga objelodanio kao zrcalo Vaše nemoći, nekulture, sramote i arogancije. Moja pisma su bila i ostala javna, svakome na uvid, pohvalu i kritiku, osporavanje. (Nako uzgred, Vaših štancanih odgovora na ovu temu pun je internet.) Najslađe je zabranjeno voće!
SDS Jajca mi ne garantira sigurnost
Što se tiče sudskog spora, budući se pravite da mi ni ime ne znate (kaka, biva!) poslaću Vam i canadsku i varcarsku adresu sa punim imenom i prezimenom, pa podnesite tu krivičnu prijavu i zatražite od suda da me oglobi bar destak hiljada KM za pretrpljenu duševnu bol, plus sudski troškovi. Naravno pod uvjetom da Vas tako što može i boljeti. Onaj ko štiti četnike, a pogotvo ako je taj proveo čitav rat u Sarajevu, mora se upitati ima li imalo duše, pa ako nema, kako ga može onda boljeti! Svoje priloge na Blogu i Facebooku, objavljivao sam sa canadske adrese, pa ispada da ćete morati ovamo po pravdu. Eh, onda je tanka fajda od para za teške (duhovne) boli, a zijaniće opet gledatelji – finacijeri koji će Vam eventualno platiti putne troškove.
Bilo kako bilo, evo me, mada isprepadan!
Na ljeto ću bitu Bosni, pa ako po Vašoj tužbi dopadnem šaka sudija koji nemaju ni dana sudačkog staža, a koji su dogurali ekspresno od metle (čast metli!) do sudaca Ustavnog suda, a imenovali su ih isti oni koji su i Vas posadili u tu fotelju da branite četnike, njihove saveznike, eh, bogme ću se narobijati, možda i crknuti u tamnici.
Kad insan istinom dirne Vas, odmah doboli i Vaše gazde, pa tako i sudije.
Hapsilo je mene je, 1973. i na bigaji hak i strpalo u banjalučku Crnu kuću. (Malo niže je citat književnika Ivana Lovrenovića, na tu temu, a to naše hapšenje je unišlo u književnost. Hapsili su me i četnici na punktu u Majdanu izmađu Mrkonjića i Jajca 13. maja 1992. pa sa halhalama na rukama sprovodili na ispitivanje u Miliciju u Mrkonjiću zbog priloga objavljenih na TVSA o apartheidu koji su uveli Srbi u mome rodnom Varcar Vakufu, a za svaku odluku o saoizaciji i maoizaciji digli su obje ruke kadrovi SDA, među njima i švercer oružjem, prodao pa pare savio u džep, pa zdimio u Dortmund. Privodili su me na informativne razgovore više puta zbog priloga na TVSA o tome da će mrkonjićka milicija pobiti hrvatske izbjeglice koje su konvojima preko Bihaća, Bosanskog Petrovca i Ključa jedva propuštani preko Mrkonjića ka Jajcu.
Šta ste Vi tada radili, moliću Vas lijepo?
Prepostavljam da ste se bavili prilozima o Aliji Izetbegoviću koji nas je kao janjad pred klanje uspavljivao bajkama kako neće biti rata, a nas u Varcaru i ne samo u Varcaru, isporučio prvo četnicima, pa onda ustašama. Poslao je 19 puščica da se biva branimo, a četnici znali za to oružje, pa su tražeći ga strašan teror činili, na Manjaču odvodili… Možda tada niste ni radili na TVSA, ne znam, ali mogu pretpostavljati da ste se kao mnogi pitali ko to puca po Sarajevu. Ni do danas niste uspjeli odgovoriti na to pitanje. Danas se o tome manje zna igovori nego kad je istom zapucalo. Taki zakon! Taka RTVBiH. Državom vladaju njeni najveći dušmani.
Da je to pitanje “ko puca” dobilo pravi pravovremeni odgovor, a nije do danas, ta četnikuša se nikad ne bi uhljebila na TVBiH. Kada se već toliko osilila, pa čestitala dan krsne slave genocidne tvorevine, to Vas je moralo podsjetiti na genocid i u Sarajevu, na vašu glad, studen – pa ste je trebali makar suspedirati dok zaboravimo i nju kao i Rajka Vasića koji nam je obećavao nove genocide. Umjesto toga, Vi se sjetili Muje iz Dormunda, aludirajući na sve izbjeglice, pa i na mene! To je uvreda, gospodine direktore!
Gospodine Karamehedović, da imate imalo poštovanja samo i jedino prema svojim ratnim godinama provedenim u Sarajevu u borbi za tu kuću u kojoj stolujete i čime se hvališete, Vi bi se izvinuli ne meni, nego čitavoj javnosti, te udaljili, po cijenu svoje fotelje tu četnikušu da nam ne pogani ionako zagađen medijski prostor.
Ovako, poslanik Mehmedović najavljuje da će preispitati ulogu čitavog menadžmenta RTVBiH zbog tog velikog incidenta, ponašanja Vaše novinarke i Vas.
Budući da SDA – od kako postoji – nije ispunila ni dest posto svojih predizbornih obećanja (osim 100 posto koaliranja sa SDS-om, HDZ-om, pa i dogovore oko imenovanja podobnih i poslušnih na RTVBiH…) moguće je da je tu priču g. Mehmedović ispalio kako bi uknjižio jeftin politički poen. Ipak, nadam se da će g. Mehmedović istrajati u svojoj nakani i istjerati te miševe iz njihovih rupa, jer on je jedan od drugačijih u toj veleizdajničkoj SDA sa svojom ispostavom na RTVBiH. Stoga, moguće su padavine, čak i 
ako ne bude skliskog leda pod teškim “gabaritom”snijega po sarajevskim ulicama, sokacima i mahalama, od Kozje ćuprije do Stupa. Ipak, teško da će Vama šta faliti. Tamo gdje bi trebala biti kičma, mekše je od fotelje u kojoj sjedite.
ako ne bude skliskog leda pod teškim “gabaritom”snijega po sarajevskim ulicama, sokacima i mahalama, od Kozje ćuprije do Stupa. Ipak, teško da će Vama šta faliti. Tamo gdje bi trebala biti kičma, mekše je od fotelje u kojoj sjedite.Dakle, Proveo sam i u Crnoj kući u Banjoj Luci koji dan i noć, pa znam što je tamnica. I moja obitelj, supruga Hajrija, kćerka Alma i sin Mirza znaju šta je kućni zatvor. Uhapšeni su u 13. juna 1992. u oružanoj četničkoj akciji u kući moje sestre gdje se sklonili od razjarenih četnika ubojica. Ostali su dulje od dva mjeseca u hapsu, nisam znao jesu li u životu. Vodio sam RTV BiH – Studio Jajce, kao da su na sigurnom mjestu u Jajcu ili Dortmundu. Za malo se četnici nisu međusobno poubijali zbog prestiža pohvalom ko je baš on “uapsio Alilovića novinara vamiliju.” Utrpali su ih u kombi i zatočili u našem razvaljenom stanu u koji je četnik već bio provalio da bi pobio “novinara Alilovića vamiliju.” Svu sam svoju novinsku arhivu spalio prije bježanja u Jajce, ali ostale su plakate za Referendum koje sam sa jednim sugrađaninom (Senad Kaharević, kasnije borac ARBiH) lijepio po gradu, a četnici odmah trgali. Lijepio sam ih i na ulazu u zgradu, a ne popenem se ni do stana, moj Mirza zove: “Babo, istrgali su…” Uzgred, Mirzini drugovi sprdali s njim kada god bi me zvao babom, ismijavali ga, rugali mu se. Prema tome, izdržaću i ja zatvor po Vašoj prijavi, ako mi presude od kamiša SDA suci po tužitelju iz istog mentalnog sklopa. Hrabra supruga navikla na moje odsustvo, djeca odrasla, svoji ljudi, neće im biti teško ko nekad, ali sve će pamtiti izapisvati, kao i Mirza davne 1992. Uostalom, ovi zatvori u Canadi su, kažu, bolji od nekih prenoćišta i hotela u Bosni. Tama tamnice je svijetla spram crnim obrazom.
Lograši i moj mlađi brat r. Muharem po dolasku sa Manjače u razmjeni za četnike; sa ostalim mučenicima u Crkvi Sv. Ive u Podmilačju, prvi pravi obrok – iz konzerve nkon nekoliko mjeseci ropstva u mučilišu – sada u dekoru slika i kipova katoličkih svetaca – okružen supatnicima s Manjače… Snimak: I.H.
Šta mislite g. Karamehmedoviću zbog čega su četnici sve to radli prema mojoj obitelji i meni? Zbog čega su na Manjači na mrtvo tukli moga mlađeg brata rahmetli Muharema? Ma, ne samo zato što je odbijao pjevati četničke pjesme, veličati veliku Srbiju i ljubiti srpsku zemlju, nego što je moj brat, “brat ustaše novinara Alilovića!” Malo, pa se nameče na nj.”Šta ono laje tvoj brat na televiziji!” Moj susjed Sabahudin Šehović, logoraš, zapisao je u svojoj knjizi “Glavu dole! Ruke na leđa!” kako je dobio degenjak od četnika (nije mu bio ni prvi ni zadnji) jer mu bilo žao što tako krvnički mlave moga brata koji i ne zna gdje sam, pa im pokušao to reći. Brat je sa 52 godine života legao u crnu zemlju, bez ikakvih primanja od države, bez zdravstvene zaštite. A Mešković, SDA-ov predsjednik Saveza udruženja logoraša banči pare namijenjene ogorašima, krivična prijava protiv njega se kiseli u nekoj sudačkoj ladici; ucjenjivao je Šehovića neka iz knjige izbaci slike katoličke crkve, opise golgote varcarskih katolika, ubijstvo Josipa Svetinovića, braće po muci muslimana, pa će onda (SDA) Savez logoraša štampati njegovu knjigu, kako je praksa Saveza u destinu slučajeva. Šehović je Miškovićevu cenzuru glatko odbio. Knjiga je ugladala svjetlo dana parama od kredita koji je taj logoraš i siromašni penzioner podigao. Dugovi za sudske sporovo koje vodi protiv genocidne RS se gomilju, uskoro bi mogao opet biti odveden u haps, iako ima potvrdu da je prošao kroz logor Manjaču za koji se zna, i onaj drugi, radni logor, o kojem se malo zna, a ne zna s ejer se ni RTVBiH ne interesira. Barake logoraša su još u Dubičkoj gori, mogla bi RTVBiH otići i snimiti ih… I iskaze logoraša dok su još na životu. Možda bi taj prilog najbolje uradila gospođa Svjetlana Topalić!Siguran sam da je logoraši ne bi odbili, a za Šehovića znam sto posto!
Barake radnog logora Manjača (Dubička gora) Logoraši,Varcar Vakufa – katolici i muslimani – najuozoritiji građani sjekli su šumu od zore do mraka, žedni i gladni, za “ogrev” za porodice četnika na bojnom polju, a i za šverc šumom, omiljenom hajdučkom disciplinom i običnih gorštaka, kao i gorštaka njihovih glavešina. Neki od njih, poput Ivanića su i zakonski kažnjeni, pa oslobođeni zbog kriminala oko šuma. Ne bi bilo loše da g. Karamehmedović priupita nešto o tome Dodikovog šefa financija unaprijeđenog na mjesto državnog premijera. On sigurno zna mnogo o švercu šumom, a kao i o pasti opljačkannih banana u tzv. RS. Hajde, sitisnite, pa ga pitajte o tome svemu, pa objavite iskaz toga nevinašca koji ne prizna državu kjoj će biti premijer
Haj pogodite zbog čega se to događalo, i mojoj obitelji i bratu i majci i ocu, koji su morali napustiti svoju kuću i stići u Piteu, na sjever sjevera Švedske, samo koji cent niže onog šarafa na Sjevernom polu.
Dosta smo svi imali belaja, pa i moji i ja, baška zbog moga časnog posla na TVSA i od TVSA – RTVBiIH.
U vrijeme opsade Jajca, one unutrašnje od strane HDZ-HVO i četničke sa oklnih brda i iz zraka, svaki dan sam se izvještajima preko radio-ametra javljao RTVBiH znajući tačno ko puca na Jajce, a ko će mu doći glave iznutra. Možda ste tada i objavili koji moj prilog, al nije važno, ko bi se toga sjetio. Pljačka, otimačina, zaposijedanje tuđe imovne o čemu sam svjedočio na TV Jajce, nije ono što sam mislio da je borba za Bosnu, a čast braniteljima. Čak je i njih potkradalo dok su bili na položaju, što sam objavljivao na TV, i plaho bio drag jajačkim partijama!!! Moji, zatočeni u Mrkonjiću, pod danonoćnom oružanom četničkom stražom, zbijeni u sobicu sa još devetero talaca, mojoj r. Matjci i mome r. Ocu, malo malo, pa četnički nož pod grlom, šamar Ocu na ulici; slušaju u strahu moje izvještaje i strijepe kad se oglasim preko RTVRBiH i izvijestim da su četnici cijeli dan jurišali na Jajce svim raspoloživim oruđima, ubijali maljutkama, fosfornim bombama, krmačama, raketama zemlja-zemlja, kasetnim bombama kojima su nas zasipali. Brinu za me, ali eto, čuju moj glas, živ sam, a strahuju za i za me i se. Kako je meni, niko ne zna, niko to na RTVBiH osim Arijane Saračević ne zna!
Ali, po Vama, u Jajcu nije bio rat. Ratovalo se samo u Sarajevu. Bosanska pobjegulja Mujo iz Dormunda, onaj izmišljeni lik u Vašem ogavnom vicu, poručivao je da svi izginete. Niste taj vic napisali baš u pismu adresiranom meni. Nije teško bilo prepoznati se. Da, ja sam Mujo iz Dortmunda!
Znam, znam, dugi su ovo tekstovi, dugi i dosadni. Ali, moram Vam se zahvaliti što ste me naveli na pisanje i dokumentiranje. Da nije ove “prepiske” s vama, sve bi mogloostati zapretano po video kasetama, papirima i arhivi na kompjutoru. Sada, uz dopune, ovo bi mogla postati knjigom jednog dana, a naslov bi mogao biti
“PISMA DUVARU U SIVOM DOMU”
Ni po koju cijenu nemojte shvatiti ovo kao moje pravdanje ili neko dazivanje, nego samo potvrdu onog što govorim, a evo, naraste haman na opseg knjižice. Još malo zahmeta na kopanju po mojoj arhivi, svjedočenja i dokumenata i – eto knjige! (Možda ću je pisati u zatvoru, kao Prlić, kako nas je o tome dala izvijestiti u opširnom razgovoru koji je gospođa Kurt, tada uredica Oslobođenja, objavila. Informirala nas o tome da je njen intimus Prlić kupio novo odijelo, kravatu, laptpop, “spreman” za Haag. Ne samo da se nije postidjela za to (kao ni gospođa Prašo, za neke stvari oko Prlića) nego je gospođa Kurt uznapredovala. Eno je uređuje Šćepin “Havaz,” a na N1 palamudi o nezadovoljstvu u Hrvatskoj glede Čovića, ali sama malo šta konta, pa prepričavala šta misli g. Puhovski njen “glavni izvor” u Hrvatskoj. Sada bi rado da zaboravimo šta je nekad radila, kako je u zvijezde ukivala ratnog zločinca velikog kalibra. Puhno novi vjetar, tu je i novo radno mjesto, zavjetarno, a Prlić joj još na robija zbog UZP.
Ako Vam se ne čita, ne čitajte, ali znajte da sam istreniran na TVSA da sve kažem riječju i slikom onog o čemu govorim za dest-petnaest sekundi kao za vrijeme Olimpijade, za što sam dobio godišnju nagradu TVSA.
Kada bih Vama napisao i roman, pa fotografijama i dokazima, crtežima i skicama ilustrirao svaku riječ, Vi opet ne bi skontali o čemu ja to, jer Vi ste postavaljeni na tu funkciju baš zato što ste spremni ne kontati jednostvane stvari, golim okom vidljive. Pa i kad nešto skontate – morate šutjeti, cenzurirate i sebe i druge, ili radite ono što niko normalan ne bi uradio – štitite novinarku četnikušu, pri tome pozivajući se na zakon, pa još i prijetite onom ko Vas kritizira za to.
Sjećam se, napravio sam filmsku reportažu sa frankfurtskog Sajma knjiga, još se iz Sarajeva izlazilu i ulazilo UNPROFO-m uz čiju pomoć su došli na Sajam predstavnici BiH, politike, kulture, izdavaštva. Razgovarao sam sa bosanskim izlagačima, posjetiteljima, piscima, pa i sa dr. Enesom Karićem, ministrom kulture, a čast mi je bila velika i – sa r. Alijom Isakovićem. Sve to snimio, po po ef. Kariću, ministru kulture i sporta, poslao kasetu i kaseta je sigurno stigla na TVBiH. Od tada je u ladici nekog od urednika, ili ju je bacio postavši vlasnika privatne TV. Objavljena nije nikad, a da li je završila u Arhivi TVBiH, ne znam. Znam da se doskora mngo arhivskog materijala TVSA vrtilo po privatnim televizijama…
Dok sam izvještavao iz okupiraog Jajca, neko od Vaših prethodnika, jal Mufid, jal Agović, izbacio je neke dopisnike i mene s posla na okpiranom dijelu Bosne, sa obrazloženjem da se se “nismo javljali na posao” u Sarajevo! Onda se jedan od njih postidio zbog toga, pa nas vratio na posao. Od Jamile Omerspahić, tadašnje direktorice, dobio sam potvrdu da sam u stalnom zaposlenju na RTVBIH.
U krajem septembra 1995. našao sam se u Bosni, svojim autom dovezao nešto pomoći, podijelio pare izbjeglicama od izbjeglica, opremljen svojom kamerom i svojim kasetama, horan za rad u tek oslobođenoj Krajini (Arkanovce po Manjači još uvijek razgonili gen. r. Alagića i onaj momak Senad Kaharević, koji je nekad u Varcaru sa mnom lijepio one plakate o Referendumu, i tada i sada izlažući se pogibelji. Sreli se u Ključu, samo nakon što sam predao oko 3.000 KM naše, Muja i Drtmunda pomoći, tzv Ratnom Predsjedništvu Varcar Vakufa. Senadova odora mu još krvava, podbuho u licu od nespavanja, istom stigao s Manjače, gladan, izranjavan i žedan. Gestom, prinoseći dva prsta usnama, išaretom me pita imam li cigaru. Nemam. Nemam ni para da mu kupim, one od Muja iz Dormunda dao Predsjedništvu Varcara (SDA). Zdimili u Bihać, se satelitskim telefonom ženama u Njemačkoj i Švedskoj, na lažima i podvalama traže 30.000 KM od Adema Borića, predsjednika Skupštine USK, zatekoh i u toj prljavoj raboti. Obavih poslova u ITC RTV BiH na montaži priloga iz Mrkonjića prođoh haman Bosnu da bi prilog stigao na TV, i da nikad ne bi ugledao svjetlo ekrana. Ručam o svom trošku, da ne bi neko sutra pomislio kako sma trošio pare humanitarne pomoći. Uz put perma Ključu, izružiše me, malo im para. “Udruženja izbjeglica iz drugih općina prikupe i pošalju i po trista hiljada maraka, a ti zapeo o onoj crkavici što si nam doni,” ljutito će mi “predsdjednik” Sulejman Cerić zvani Cuki. Tada mu rakoh, da od nas eneće dobiti ni marke. Tako i bi, od tada našu skromnu pomoć dijalio sam od ruke do ruke, izbjeglicama iz Varcara u Sanskom Mostu, Zenici, nešto i iz svog džepa dok je teklo… Halal bilo! Cuki i ekipa me htjedoše premaliatiti u Sanskom Mostu zbog toga što sam pare dijelio sirotnji, umjesto njima, da ih spiskaju po bitijama. Razupali su auto koje smo im kupili za “prevoz ranjenika,” a u njega ranjenik nikad nije ni sjeo ni legao… Sazvali su sastanak na kojem mi nekadašnja sekretarica Komiteta SK predikuje o državi koju ona pravi, a ja razvaljujem. Isto kao i kad sam ono izvijestio TVSA o pojavi četnika u Mrkonjiću na Božić 1998., a ona i Komitet plaho mi zamjerili zbog toga. Htjedoše me uhapisti, čak su podpendžere doveli i onoga nekadašnjeg srpskog policajca i lažova Zijada Ibrića. Ne htjedoše ocariniti kombi kojeg smo kupili za prevoz izbjeglčke djece i bolesnih iz Kruhara do Sanskog Mosta. Varcarski stolarme podučavao kako se pišu vijesti, a nije znao podijeliti humanitarnu pomoć – preklo mu 350 konzervi, a narod gladan. Po dolasku, odmah sam stupio u vezu sa Redacijom, dogovorio video-priloge za TV, tonske za Radio. Uspio sam unići i u hrvatskom čizmom okupirani Mrkonjić, snimiti preživjele sugrađane i zabilježiti njihove ispovijesti, iako mi je bilo zabranjeno snimati i prijećeno hapšenjem. Kako rekoh, montirao sam prilog u Bihaću, pa iz Ključa, Bosanskog Petrovca, Drvara, Bosanskog Grahova, Livna, zametenog Kupresa, Bugojna, Lašve, donio ga u ITC RTVBiH u Zenici. Bio sam prisutan dok ga nisu proslijedili linkom u Sarajevo. Nikad nije objavljen. Nisam imao para za dalji boravak u Bosni ni za povratak u Njemačku. Uzajmio sam od jedne izbjeglice iz Njemačke, susjetkinje iz Varcar Vakufa, 300 KM Pri povraku u Njemačku kod Münchena stade moje auto na sred Autobahna, u noći, na studeni, a u džepu mi manje od 50 DM, a bezin haman na nuli, do kuće oko 500 KM. U glavi mu odzvanja onaj glas tonca sa Radija BiH 1. “Nama je naređeno da ne primamo vaše priloge.” Ipak, popravih auto, začepljeni katalizator za sitne pare, iako se automehaničar dobro namučio; ćuskijom razvaljivao šamot, krpio, vario auspuh. I razumio me da nejmam puno para, da se vraćam iz Bosne. Bio neki Hrvat iz Slavonije, probudio ga telefonom i pozvao Nijemac – vlasnik zatvorene mehaničke radionice pod svojom kućom, pred koju je ADAC došlepao moja kola. E taj “Mujo iz Dortmunda” bio plaho fin čovjek, lahko mu bilo razumjeti da imam malo para, pa uzeo sebi malo, a meni ostavio taman toliko da mi doteče benzina do kuće,
Mojih preko 30 godina što honoranog, što profesionalnog, što džabnog rada naTVSA, ode u havu. Da ne spominjem da se bez ikakve provjere na Radiju u gluho doba noći kada su talasi RBiH dopirali haman i do Dortmunda, do Muje (sic!), olajavano moje ime kako sam novinar TVSA koji je u Njemačkoj pokrenuo list koji “piše protv Armije RBiH.” Ipak, neko je u toj emisji rekao da ne vjeruje u te objede. Pisali smo u “Eurobosni” u Frankfurtu, a čitalo s edoljem svijeta, objavljivali testove najboljih novinara, književnika, umjetnika, ne samo iz Bosne, o tome kako je Alija Izetbegović ukidao suverenost RBiH, dijelio Bosnu i pri tome se osmjehivao zajedno sa Miloševićem, Tuđmanom, Bulatovićem, Krajiškim Babom u Ženevi. Bijaše to 1993. u ljeto. Šta ste Vi tada radili kad su SDA-ovci meni prijetili smrću, a
javno mokrili na novine u Stuttgartu! Kada ste prvi i zanji put nazvali Aliju veleizdajnikom, rekli da je prvi u svijetu priznao genocidnu RS, ponovili kako ne važi dejtonski ustav, te objasnili kako je Alijin sin nasljednik saboter pravde i munafik, nikakav vjernik, ko ni Babo mu! Eh, napisati i objaviti – to košta! Tamo gje je u normalnog insana kičma, Vaše mjesto je mekše od fotelje u kojoj sjedite. Pristao sam platiti tu visku cijenu. Čak i laskavu punudu za rad toj Vašoj RTVBiH – odbio. Znao sam unaprijed – ne bih mogao ni s Vama ni s Vašom štićenicom. Bilo bi nas zavratove!
Sa Marjanom Hajnalom u Varcaru ispred zapušenog i devastiranog Spomen-muzeja ZAVNOBiH-a u Mrkonjiću – Varcar Vakufu – ispred Spomen-rugla daytonske Bosne – prkoseći četničkoj miliciji koja nam je prijetila hapšenjem RTVBiH posjeti o Danu dr#avnsti, a političari poput Komšića, radije idu istoga dana Dodiku na noge
Na kraju, evo Vas da me tužite zbog Vaših nedopustivih javnih ispada oko spašavanja četnikuše koja javno čestita krvnicima početak genocida nad nama. Hvala Vam na orednju koje mi dodjelujete. Kako bih se loše osjećao da me takvi hvale i štite, kao onu četnikušu. Zato i ovi redovi, da se tačno zna ko je ko.
Nije li me SIPA prije nekoliko godina uz pomoć Interpola ispitivala u Canadi ko mi je dao izjavu o ubojstvu moga sugrađanina civila Baje Svetinovića u junu 1992., a ubice mirno šetaju i danas po gradu. Tako će biti i ovog puta, mene pred sud, a urednica-četnikuša će čitati vijesti, možda baš i o tome. Uživaćete oboje! I vaše gazde, naravno!
Moj slobodni duh, za razliku od Vašeg podaničkog, niko ne može uhapsiti.
Gospodine Kramehmedoviću, sve bih nekako i podnio, ali ono o Muji iz Dormunda koji Vam je, u izmšljenom vicu, poručio da izginete do zadnjeg Bošnjaka, ne mogu. Vama je očito žao što nas ne pobiše ustaše i četnici, tako bi bili rahat bez nas i vi i oni. Osim toga, u mom slučaju, ne bi morali čitati moja duga pisma teških gabarita, ali ne bi imali koga ni zastrašivati i tužavati (sic!)
- Ne postoji gumica koja može izbrisati ovo priznanje kolege, rahmetli Šukrije OMERAGIĆA koji mlad ode na Onaj Svijet; Koliko su u tome krivci kriminal i kriminalci na RTVBiH s kojima se sporio tražeći pravdu, Bog Dragi samo zna. Meni je ovo fino, drago i veliko životno novinarsko priznanje. Zahvalio sam se r. Omeragiću i učtivo odbio poziv. Tamo na RTV Domu davno je sivilo zamijenio mrak, a čast kolegama koji su osvjetlali obraz profesije u vrlo teškim uvjetima i vremenima
Da Vam kažem samo da znate, ne da bih se s time pohvalio ikad, ali posuli ste so po ljutim ranama, pa ću samo kazati istinu.
Semra Saračević, novinarka TVSA, i ja smo od Maleških vitezova Njemačke dobili tri šlepera humanitarne pomoći negdje uu jesen 1993. Šleperi su tovareni u njemačkim fabrkama hrane, odjeće, obuće, lijekova, sve je bilo novo, nekorišteno. Jedan šleper je otišao u Bihać, drugi je upućen u Varcar Vakuf, a treći na RTVBiH. To što nije nikad stigao do Sarajeva ne pitajte Malteške vitezove, nego hrvatske bojovnike koji su ga na nekom svom oružanom razbojničkom punktu u Hercegovini oteli. Ili, pitajte one udbaške kosvske Alijnine srpske špijune kojima se okruživao i on i sin, a pljačkali su i prodavali opljačkanu humanitarnu pomoć Sarajlijama... Znam da su neki od njih dragi sugovornici na RTVBiH, oni koji su napakovali komandantima ARBiH i Haag i daytonske sudove u kojima sude i četnici i ustaše. Po volji vam, nemojte ih zvati pravim imenom ustaškim ili kosovskim imenom, ni poslije presude o UZP, ni sada kada se sve zna, nedaj Bože nazvati četnika četnikom poslije genocida, jer to je po zakonu zabranjeno, po onom po kojem ste i postavljeni na to mjesto dogovorni SDA – HDZ – SNSD da bi svi bili isti i katili i žrtve. Mene ionako smatrate Mujom iz Dortmunda, ali meni to ne udi, da pače, baš mi godi!
Ne bih ovo nikad spomenuo, jer što daje desna, ne smje znati ni lijeva ruka, a kamo li svijet, ali ste me izazvali sramotnim fasifikovanim vicem o “Muji iz Dortmunda!
Da imate imalo obraza, sramili bi ste se, dali ostavku i propali u zemlju. Ali, pošto je u Bosni dobro sve ono što pliva na površini, a loše ono što je ponajbolje, ono što se nemoćno guši u tom kalu i tone, tako nam je kako nam je. Četnikuša vodi najgledaniju emisiju uz Vašu zaštitu. Dakako po zakonu, našim parama. Ma nije ni važno koju emisiju!
Obraz đon.
Ne, nije hvalisanje reći istinu, ma kakva je, pa i o sebi. Hvala Bogu da se imam čime pohvaliti!
Prvo svjedočenje je o zatvaranju u Crnu kuću, a objavljeno je uinterviewu “Danima,” a i nekim drugim radovima. Svjedok je književnik Ivan LOVRENOVIĆ s kojim sam zajedno uređivao “Mrkonjićke novine” pa zbog udbaške zvrčke, ni krivi ni dužni zapali zloglasne Crne kuće u Banjoj Luci.
Citat: “Najlakše je, naravno, bilo naći način da se nešto napakuje. Čista provincijska groteska, ali opaka: u montaži banjalučkoga “Glasa” monter je montirao verzalno slovo U na kapi partizana u crtežu na naslovnoj stranici lokalnih novina koje sam su-uređivao, u broju koji je izlazio uoči neke od okruglih godišnjica ZAVNOBIH-a. Bez obzira na to što smo (Ibrahim Halilović i ja) kvaku primijetili prvi, te stvar prijavili i cijelu nakladu predali policiji, to je trebao biti krunski dokaz ustašluka. Znam, naravno, i montera, eno ga, ugledna je ličnost novoga nacionalnog i poslovnoga jet seta u Banjoj Luci. Zaglavili smo u Crnu kuću po članu, čini mi se, 119, “djelatnost protiv naroda i države”. Od daljega postupka spasila nas je intervencija odozgor, zapravo mudra dobrota jednoga čovjeka, Mrkonjićanina Uroša Anđelića (jednoga od ljudi iz Brassensove pjesme) koji je tada bio na mandatu u Sarajevu, i odlično poznavao poganu narav i metode onih koji su nas hapsili. Ali, iskustvo i doživljaj tri dana i tri noći u banjalučkom zatvoru, s perspektivom političkoga kažnjenika, dublje je i važnije od svih mojih drugih negativnih iskustava.” Kraj citata iz interviewa DanimaIvan Lovrenović, Zagrepčanin, Sarajlija, ali dušom uvijek Varcaranin, kojeg je rat zatekao u Sarajevu, napisao je u svojoj kolumni u „Oslobođenju“ ratni zapis o Varcaru na osnovu mojih oskudnih izvještaja iz Jajca, jer sa Varcarem nije bilo nikakvih veza – telefonske linije prekinute, putevi blokirani, četnici tuku s brda oko Jajca iz svih oružja, avijacijom iz zraka; taj Ivanov zapis prenosi Alija Isaković u svojoj knjizi dnevničkih zapisa „Antologija zla“ od 19. srpnja 1992.
Citat:
„Sada o Varcaru slušam samo suhe izvještaje, a to posredno iz Jajca. Naši Ibrahim (Halilović, urednik i dopisnik RTVBiH, ratni reporter već dvadeset godina neprekidno, dok nije bilo ni Alije ni Radovana, a bilo je četnika, istih onih koji su to i sada, samo tada pod firmom SK i SUBNOR-a) morao je otići. Kad je Ibrahim morao otići, onda je doista kraj. Kraj i smak…“
Naravno, nije bilo ni g. Belmina Karamehmedovića.
Slaviša MAŠIĆ, reditelj na TVSA, RTVBiH, među ostalim režirao i TV prijenos sarajevske Olimpijade, kaže u mikrofon mobitela Marjana Hajnala, pri slučajnom susretu u Sarajevu, u jednoj likovnoj galeriji:
Citat: “Slaviša MAŠIĆ, bivši reditelj, sada – ništa. A Ibro Halilović, e on je najtalentovaniji snimatelj poslije Ivice Matića u Bosni i Hercegovini, svih vremena. Nažalost on to nije nikad skužio, nije bio svjestan toga jer mu je riječ bila važnija od slike. Lijepo je pričao, ali tako može svako pričati. Snimati – ne može!”
Od svih, najdarži mi je komplimet koji mi je uputio prof. Daniel SERVER, medijska zvijezda dejtonskih medija, inače desna ruke Richarda Holbrooke-a u Daytonu, kada nam je uz pomoć naših veleizdajnika krojena i navučena nam luđačka košulja koju nikad nećemo skinuti dok je god ove i ovakve RTVBiH i njenog direktora, naravno i onih oji su ga postavili. Kad padne medijska Bastilja, padaju svi, đuture.
Pisao sam prof. Serveru, uputio ga u ono što i sam zna da je jedino važeći Ustav RBiH, pobrojao sve njegove aferime od Daytona i privremenog ukidanja RBiH, instaliranja genocidne RS, grubog kršenja ius cogens norme , suradnje sa Billom Schabasom koji je bio Tužitelj koji je na ICJ brani Srbiju, borbe za očuvanje genocidne stečevine i dokazao njegovu borbu na zaštiti srbijanskih interesa. Napisao sam mu da je rušulac države Bosne. Optužio sam ga da svoje stavove nameće i tumači kao stavove State Departmenta u kojem je nekad radio, te mu predočio domaće i svjetske pravne norme o ništavnosti Daytona. Kad nije mogao pera odbiti mojim argumentima, te odbio objaviti našu prepisku, kao i pisma mojih prijatelja, napisao je, a to sam i objavio:
schrieb am Datum: Freitag, 1. Juli, 2016 16:33 Uhr, Citat: “Imam zbilja drugih stvari koje moram uraditi. Vaša pisma će biti objavljena kada budem imao priliku provjeriti zadnju od tri verzije pisama koje su mi poslana.
Možete (o meni) zaključivati šta god hoćete. To je Vaše pravo. Ali nemojte očekivati da će Vaše ofanzivne primjedbe ostati neprimijećene.
Vi ste sigurno najsirovija i najarogantnija osoba među Bosancima koju sam ikad sreo na intrenetu.” Kraj citata.
Otpisao sam mu i s radošću zahvalio prof. Serweru riječima: To je nalaskaviji kompliment koji sam ikada dobio…
Isto kao i Server, prošli su Hays i Hitchner, američki univerzitetski profesori i produžene ruke američke Vlade koji su nam uvaljivali aprilski paket kako bi neustavno i ielgalno, postalo legalno i ustavno. Prof. Hitchner je zašao u prepisku sa mnom, prvo me oslovljavao hladno i učtivo sa onim “Dear Mr. Halilović,” kada sam mu podastro sve argumente o Daytonu, te da imamo pravo an Ustav RBiH, pa predložio kao i Serveru, da ako je daytnski ustav dobar, neka ga upute Congressu, pa izglasaju kao američkim Počeo mi se obraćati u pismima sa familijarnim”Dear Ibrahim” – i to mi je bilo sumnjvo…
S tim bih završio ovaj dijalog gluhih telefona sa direktorom RTVBiH, braniteljem novinarke koja je javno čestitala nesutavni dan neustavne i gencidne RS!
Ibrahim HALILOVIĆ
***
IPAK SE KREĆE:
SMIJENJENA SVJETLANA TOPALIĆ
Mahsus za g. Karamehmedovića:
IZ POVIJESTI SEVDALINKE, JEDNA OD 20 EMISIJA DR. SEMIRA VRANIĆA, NAPRASNO SKINUTA S PROGRAMA RBiH 1
Ova je emisja mahsus za g. Belmina KARAMEHMEDOVIĆA. Jedna je od 20 izvrsnih profesionalno, s ljubavlju urađenih emisija koju je pripremio dr. Semir VRANIĆ, vrsni poznavalac toga našeg narodnog muzičkog stvaralaštva, besplatno, volonterski.
Skinuta je uz obrazloženje o promjeni šeme, e da u njenom terminu treba emitirati nešto “atraktivnije”.
Nije li to medijski zločin, jedan od mnogih ataka na sevdalinku!
Do emisije, klikom na donji link
Iz povijesti sevdalinke
***
Pozdravljam čitatalje moga Bloga sevdalinkom koju pjeva nenadmašni Safet ISOVIĆ:
Odgovor Belmina KRAMEHMEDOVIĆA, direktora RTVBiH na moje pismo: VI STE DRVENI FILOZOF PUN FRUSTRACIJA! Moj odgovor: UMJESTO DA POKRENETE DISCIPLINSKI POSTUPAK, VI UNAPREĐUJETE NOVINARKU KOJA JAVNO ČESTITA NEZAKONITI DAN GENOCIDNE TVOREVNE
Na moje otvoreno pismo, e-mailom je odgovorio direktor RTVBiH g. Belimin KARAMEHMEDOVIĆ. Pismo prenosim u cjeini u izvornom obliku, a naslov je moj – izvučen iz pisma g. Karamehmedovića
JA SAM RAT PROVEO U SARAJEVU, A VI STE DRVENI FILOZOF PUN TEŠKIH FRUSTRACIJA KOJI SA SIGURNE UDALJENOSTI ZNA SVA RJEŠENJA ZA BOSNU
- Dobar povod za pismo našli ste u nekorektnom obracanju novinarke Svjetlane Topalic na svom privatnom profilu na drustvenim mrezama.
Citat Karamehmedovićevog odgovora:
Postovani,
Jutros rano me, pored obilnih snjeznih padavina, zateklo i Vase opsirno obracanje u kojem niste stedili truda iznijeti misljenje o mnogim pitanjima, od Dejtonskog mirovnog sporazuma, preko SDA sluganstva, cetnika i ustasa, pa do nekakvog navodnog slidanja emisije na BH Radiju 1 i proglasavanja Zakona ilegalnim iz Vase osobne vizure. Ima tu jos mnogo toga, ali ko ce pohvatati izljeve, ocigledno, teskih frustracija koje ste istresli u ovom mailu docekavsi, po Vama, dobar povod u nekorektnom obracanju novinarke Svjetlane Topalic na svom privatnom profilu na drustvenim mrezama. Ja sam rat proveo u Sarajevu radeci na BHRT, bez pripadnosti bilo kojoj stranackoj opciji, casno i posteno se boreci za ovaj medij, sto i danas cinim i ne pada mi napamet pravdati se zbog toga Vama, niti bilo kome. Imao bih, itekako, sta odgovoriti na vecinu navoda koje ste iznijeli, ali bojim se da je to uzaludan posao, jer me iskustvo naucilo da ne vrijedi raspravljati s “drvenim filozofima” koji sa sigurne udaljenosti znaju sva rjesenja za BiH. Cesto smo se u ratu, gladni, zedni, promrzli i u strahu za svoje zivote, znali nasmijati na, kazu, istinitu poruku koju je preko Crvenog kriza neki Bosanac poslao u domovinu, a koja je otprilike glasila “Izdrzi Bosno do posljednjeg Bosnjaka”. U potpisu je stajalo “Mujo Dortmund”. U mailu koji ste mi poslali pogrijesili ste i temu i ideju, a Boga mi i adresu i ne vidim smisla u polemici s Vama tako da cu se ovdje zaustaviti.
Zelim Vam svako dobro.
***
Moj odgovor:
UMJESTO DA POKRENETE DISCIPLINSKI POSTUPAK, VI UNAPREĐUJETE NOVINARKU KOJA JAVNO ČESTITA NEZAKONITI DAN GENOCIDNE TVOREVNE
Poštovani g. Karamehmedoviću!
Hvala Vam za zahmet na odgovoru na moje pismo!
Pišete mi o velikim sniježnim padavinama u Sarajevu, pa zaključujem da Vas je snijeg iznenadio u sred januara, što je uobičajeno u Bosni. Naravno, izenandilo Vas je i moje pismo, koje je za Vas možda veća nepogoda nego snijeg u sred zime. Eh, to mi je baš po volji! Glede Bosne, a posebno novinarstva, mene ništa ne može iznenaditi.
Ne iznenađuje me sadržaj Vašeg pisma.
On se uklapa u kaluf velikih dejtonskih mislilaca i demokrata bosanskih, “nezavisnih novinara” i direktora medijskih kuća, kao i tzv. akademske zajednice. Do sada su vladiri išli mudracima na noge, danas novinari i akademici idu po svoje mišljenje i po sahan svog pilava kod vladara.
Kada takvi kao Vi nisu u stanju opovrgnuti ni jednu činjenicu koja im ne ide u prilog, oni udare na onog ko te činjenice iznosi, i to nekulturno, s visina, kao mali bogovi. Takvi nadureni ignoranti, zvijezde lažnog sjaja, prekidaju dijalog, što odslikava njihovu duhovnu nemoć i manjak osjećaja za odgovornost. Kako i ne bi bili takvi, kada iza njih stoje moćne partije i pojednici, inače ne bi sjedjeli tu gdje sjede.
Lijepo je da ste napisali kako se novinarka Vaše Kuće “nekorektno oglasila u javnosti,” što je dokaz da sam bio u pravu. Ali, iako je to nekorektno ponovljeno oglašavanje čestitkom bilo javno – kako kažete, Vi taj javni istup smatrate njenim ličnim stavom (sic!) i novinarka za taj javni isup čestitanja dana genocidne zaslužuje unapređenje.
Ne ide na čast način na koji pokušavate obraniti i nagraditi Vašu novinarku za taj nedpustiv javni istup. Umjesto da novinarsku suspendirate do okončanja ispitivanja uzroka i posljedica toga čina, Vi ste je odmah unaprijedili. Time ste gurnuli prst u oči svojih gledalaca, vaših financijera. Ako su neki od njih frustrirani, onda je ta frustracija proizvod vrlo loše vladavine Vaših nalogodavaca, a i Vašeg služinjskog medijskog ponašanja. Po nekom čudnom dejtonskom kantaru, Vi, kao i ta Vaša zvjezda tamnog sjaja Svjetlana Topalić smatrate službenim samo ono što kažete na TVBiH1, ali ako nešto nevaljalo i neprihvatljivo javno kažete na Twiteru, pa to i ponovite, kao Vaša novinarka, onda je to privatni stav. Zaboga, zbog neprihvatljivih stavova i poruka na društvenim mrežama ide se čak i u zatvor. Nije li novinar CCN-a dobio otkaz jer je privatno kritikovao Izrael! Vaša Kuća ne može po mnogo čemu mjeriti s moćnim CNN-om, Twiterom ili Facebookom, ali tamo predsjednici država iznose svoje stavove koji ti mediji tumače kao državnička stanovišta. Obrana novinarke o kojoj je ovdje riječ pokušaj je jalove obrane i promidžbe četništva, što je nedopustivo, pogotovo za nas prognanike – četničko-ustaške žrtve, a Boga mi i dvojca SDA-IZ i medija koji im servilno služe. To smeta pogotovo na “na pristojnoj daljini.” Umjesto da napravite priloge i priloge o tome zašto se mi sa te pristojne daljine ne možemo vratiti kućama, pa zaključite hiljadu puta da je prekršen taj ionako nevažeći, nikad usvojeni, čaki i neprevedeni dejtonski ustav, a da je važeći jedino Ustav RBiH, Vi se svim silama upinjete da opstane taj nakaradni ustroj, luđačka košulja koju nam je navukao dvojac SDA-IZ čiji ste sluga.
Vi niste dorasli “drvenog filozofa,” titulom kojom ste mene počastili.
Jer, Vi ste duhovni i moralni hadum koji se odglušio i o ljudske i novinarske principe i profesionalizam budući da mora služiti onima koji su Vas postavili na to mjesto baš zbog što jetakav. To što se Vi formalno odričete članstva u nekoj od partija ne znači da idejom ne pripadate baš nekoj od njih, ne samo jednoj, jer bez toga se u Bosni ne mere dobiti ni časni, mizerno plaćeni posao ćišćenja javnih ćenifa (kakav su mnogi prognanici časno radili u izbjeglištvu diljem svijeta. I sam sam to ponekad s ponosom radio.) Lijepo je Alija Izetbegović rekao: Između sposobnih i podobnih, biram podobne. Odlično ste se ukolopili u taj kaluf, ja nisam niti ću ikad! Bolje je ćenife čistiti. Manje tuknu!
Lijepo je i hrabro da ste cijeli rat proveli u Sarajevu (gladni, žedni, promrzli, ali i nasmijani zbog lažnih viceva koje ste izmišljali i pepričavali o Muji iz Dortmunda, kako mi pišete. Hvalite se da ste borili za RTVBiH, s očitom namjerom da mene diskvalificirate jer se javljam sa “pristojne daljine,” kao taj Vaš izmišljeni Mujo iz Dortmunda. Hem nisaam iz Sarajeva, hem nisam sav rat proveo u Sarajevu! Kakav je to argument kojim branite novinarku koju unapređjete zbog četnikog istupa u javnosti! Gospodine, ovdje nije riječ o geografiji! Silom prilika sam van Bosne. Mi smo bježali od četničke kame, izdaje SDA-IZ, a Bosanci danas bježe od dobra koje im je stvorila kamarila čijiste poslušnik. Ne nabijajte meni na nos Vašu borbu, glad i žeđ, niti mi ikad spominjite viceve o Muji iz Dortmunda. Vi ste ostali u Bosni, borili ste se i – izborili svoju fotelju. Niste, međutim, pobijedili u najvažnijoj bici – koju je tačno definirao Ivan Lovrenović: “Najteža od svih bitaka je poraziti četnika u svojoj glavi.”
Zbog te izgubljene bitke, gubimo bitke na svim bojištima i rat za Bosnu, Bosnu koja je izdana i prije i tokom rata, a izdaja je ozvaničena u Dejtonu uz podršku medija kakav je i Vaš i one genocidne Tvorevine čiji neustvani dan više puta čestita Vaša nagrađena novinarka. Javno, po Vama privatno!
Mediji u Bosni (čast izuzecima, poput Žurnala) su u sprezi sa političko-kriminalnom mafijom. To je dijagnoza američkog Potkomiteta za vanjske poslove, pa Vas ponovno podsjećam na nju, kakobi tu tačnu dijagnozu imali na umu.. Kad se ustanovi dijagnoza moguće je liječenje, osim u slučaju da bolesnik odbije lijek.
Stoga – argument da ste cijelo vrijeme rata proveli u Bosni, nije uopće nikakav argument za ignoriranje činjenica koje sam Vam poredao u pismu. Nije ni razdaljina koja nas dijeli! Svojim ignoriranjem iznesenih činjenica Vi potvrđujete Lovrenovićevu dijagnozu. Činjenice su neobrive, Vaša bolest je izgleda neizliječiva jer odbijate savjet i lijek, ogluhli na dobronamjerne i utemeljene kritike. Mene ne možete uvrijediti ni u ljudskom, ni u novinarskom, a ni u patriotskom smislu.
Poštovani g. Karamehmedoviću!
U mome pismu nije bilo govora o geografiji, koju mi spočitavate kao neki argument. Biva, ja poput izmišljenog Muje iz Vašeg vica, u “Dormundu” preporučijem Vama da položite život za Bosnu kao zadnji Bošnjak i to u prvim novinarskim redovima. Za Vas ne postoji niko prije Vas, a potop neka bude poslije Vas!
Ne bi bilo loše bez puno zahmeta istražiti pa objaviti makar i samo ono što je javno i u svojim knjigama napisao general Halilović. Znate i sami da je pokradeno oko 20 milijardi KM, ali tu temu ne potežete. U toj sumi je i dio našeg prognaničkog novca pa i “Muje iz Dortmunda” zarađenog časno na najtežim poslovima; lopine koje su potkopale državnu obranu i savile novac u svoj džep su na američkoj crnoj listi, a u Bosni su cijenjeni i poštvani. Jedan je donedavno bio predsjednik Sabora IZ. Na drugoj, bratskoj strani, Dodik i njegov ministar financija su u svakom pogledu upropastili tzv. RS, uništli su i opljačkali nekoliko banaka, što im je najbolja preporuka za najviše funkcije u državi koju ne priznaju. Vi odlično znate, a i Vaši gledatelji, koliko ste se tome i takvom scenariju protivili i pokušali ga spriječiti!
Što se tiče mene, mada to nema veze sa temom, i prije i tokom rata, i kad sam bio, i kada sam napustio Bosnu, sve zbog politike Vaših mecena, ostao sam dosljedan javni borac za ljudska prava, za jedino važeći Ustav RBiH i državu vladavine prava i jednakosti svih građana pred zakonom. To sam radio dobar dio moga života bez plaće, postupajući po onoj Kenedijevoj: “Ne pitaj šta je Domovina učinla za te, nego šta si ti učinio za Domovinu.” Posjedujem kredibilitet u svakom pogledu da Vam pišem, da Vas kritikujem zbog Vaših nedopustivih javnih poteza u Kući koju fianciramo.
Vjerujem da zbog obilnih snježnih padavina u sred januara, kolapsa saobraćaja, možda i interneta, niste imali vakta pročitati jedini dokument koji sam priložio uz prvo pismo Vama – izjavu r. urednika TVSA/FTVBiH Šukrije Omeragića koji je ustvrdio kako sam “jedan od ponajboljih novinara koje je RTVSA ikada mala.” Lijepe refernece sam dobio i od svih kuća u bivšoj Jugoslaviji i svijetu za koje sam radio.
Vidite, za razliku od Vas, u prilici sam birati.
Odbio sam poziv vratiti se na FTVBIH prije 12 godina, (dokument je u prethodnom pismu) jer sam i tada znao da bi mi direktor mogao biti neko poput Vas koji unapređuje četničke novinarke u informativne vojvode nakon njihovog sramotnog istupa u javnosti. Umjesto reporterskog posla na toj Vašoj podaničkoj FTV, odlučio sam se za izbjeglički život u Canadi. I dalje pišem – za svoj Blog i na Facebooku, dosta mojih video zapisa je i na You Tube-u gdje, za razliku od Vas slobdno iznosim svoje stavove i rekreiram svoj duh. Rekeracije radi, a lijepo je i plaćeno, ujutru dijelim lokalni list i reklame od kuće do kuće. Ponekad i objavim ponešto na temu dejtonske Bosne. To je svakakao časnije njego biti novinar ili direktor kao Vi i Vaši miljenici Radoje, Svjetlana koje unapređujete zbog javno iznesenih četničkih stavova.
Što se tiče skinute emsije o povjesti sevdalinke na BHR1, kao generalni direktor Vi ste morali znati za tu emisiju, a ne bi Vam udilo da ste poslušali makar jednu desetak emitiranih. Tako bi dokazali da vam nije draže srbijansko muzičko smeće od bisera neponovljive i jedinstvene sevdalnike. Pa kada je emisija skinuta uz neprihvatljivo objašnjenje, trebali ste se makar raspitati ko je i zbog čega skinuo tu emisiju koju ste dobijali bez ikakvog zahmeta i novca. Vi znate – da li je u tome nečasnom poslu imala upliva i Sebija Izetbegović kojoj ste morali ponovno snimati već snimljeni interview. Ona je, tvrde znalci, alfa i omega politike SDA. Sklona je osveti, pogotovo onima koje je otjerala svojim despotizmom.
Na kraju, da imalo imate ljudskog i kolegijalnog odnosa prema starijem kolegi, oslovili bi ga sa imenom i prezimenom; ali, to Vam nije palo na pamet jer tako pokazali makar zehru manje svoje nadmene ignorancije, umišljene osobe koja s velikih, ali mračnih visina gleda na nas, pogovo one čestite radnike RTVSA, one koje je prognala genocidna tvorevna, uz SDA-amin – čiji nezakoniti dan javno čestita Vaša, sada već unaprijeđena novinarka.
Ova pisma i dokumenti nisu zbog moga novinarskog hvalisanja, nego da bih dokazao kako imam puni kredibilitet da Vam pišem i javno protestiram zbog nedopustivog ponašanja u vezi sa čestitkama Vaše novinarke Svjetlane Topelić upućene javno na adresu genocidne tvorevine i Vašeg sramnog postupka zaštite i unapređenja iste.
Stoga, uzalud me pokušavate ignorirati i vrijeđati. Time ste rekli mnogo o sebi, o meni ništa, đilitnuli ste se, ali mašili ste cilj! Jer, niste osporili ništa od rečenog, osim jalovog pokušaja osporavanja mene zbog mojih tvrdnji da je car go. Tu duhovnu nemoć i osionost ne možete sakriti ni tim ogavnim vicem o Muji iz Dortmunda, niti Vašom herojskom ratnom prošlošlošću.
Ne pada snijeg da pokrije brijeg! Da nije slučaja “Toperić” manje bi znali i o novinarima i o direktoru RTVBiH.
Ovako – car je go. U Trojana su kozje uši.
Želim Vam manje snježnih oborina!
Sami se, pak, morate čuvati padavina na skliskom terenu! Najopasniji su padovi na ledu koji se krije ispod snijega.
Ibrahim HALILOVIĆ nekadašnji novinar, dopisinik samostalni urednik – reporter na RTVSA – RTVBiH, slobodni novinar, penzioner
Otvoreno pismo direktoru RTVBiH Belminu KARAMEHMEDOVIĆU U POVODU UNAPREĐENJA NOVINARKE KOJA JE JAVNO ČESTITALA DAN GENOCIDNE RS: VEŽI KONJA GDJE IZETBEGOVIĆ, DODIK I ČOVIĆ KAŽU!
Do mene je došao vaš odgovor na javnu prozivku na društvenim mrežama zbog propusta vodstva RTVBiH u povodu tretmana tzv. dana genocidne RS u programima Vaše Kuće, a posebno neprihvaljivom i bezobraznom inatu Vaše koleginice Svjetlane Topalić koja javno čestita taj nezakoniti praznik, malo joj jednom! Na kritike u vezi s tim, Vi odgovarate kako radite po zakonu kojeg niste Vi krojili. Vi odlično znadete ko je krojio taj zakon na koji se pozivate. Krojile su ga one stranke koje su se i usaglasile da Vi budete direktor RTVBiH.
Vi dobro znadete čija ste produžena ruka, a ja ću Vam reći da je uređivačka politika TVBiH bastion propagande ilegalnog, zločinačkog i genocidnog dejtonskog sistema koji prizna rezultate ganocida, udruženih zločinačkih pothvata, ali ne jedino važeći ustav RBiH.
Vi igrate kako uz ćurlik svira Bakir Izetbegović na čelu dvojca SDA-IZ, njišete se po taktu (sic!) četničkog guslara Dodika, ili poskakujete uz Čovićevu tamburicu, sve u isti mah.
Sve su to braća po zločinu prema državi Bosni, a vi na RTVBiH ste njihove produžene ruke, plaćenici i propagandisti, sve po – zakonu.
Dejotonski mediji su dio sprege politčke i kriminale mafije, po ocjeni američkog Potkomiteta za spoljnu politiku. Kad vas Amerikanci tako karakteriziraju, nije teško pogoditi šta mi slobodni građani mislimo o vama s obzirom na to da nas terorizirate svaki dan lažnim vijestima sa vaših ekrana, plaćeni našim novcem.
Vi nekoliko puta snimate interview sa gospođom Sebijom Izetbegović, ne zbog lošeg svjetla i tona, nego što gospođa nije bila plaho zadovoljna samom sobom. To što stotine hiljada nisu zadovoljne s njom, nema veze. Vi ste čak skinuli, ili niste reagirali na skidanje, emsije na BHR 1 o sevdalinci dr. Semira Vranića, svjetski znanog mladog patologa, koji je morao napustti KUSC Sarajevo zbog terora gospođe Izetbegović. Emisju o sevdalnici vam je radio besplatno, a kako je obraloženo, emisija je teška za termin oko podne, pa je skinuta, ali zato je lahkosvarljivo srbijansko muzičko smeće kojim nas zasipate svaki dan.
U ovom slučaju, umjesto da odmah suspendirate tu četničku “novinarku” i propagandistu, koja se tu našla zahvaljujući kojim i Bog zna kakavim vezama, Vi ste je odmah promovirali u urednicu najvažnije informativne emsije, sve pozivajući se na zakon. Ma, Vi bi nju možda i suspendirali, ali jača je anutocenzura od poštenja; vi i bez išareta znadete da se to ne bi svijedlo Vašim nalogodavcima. Možda je i to po nekom ilegalnom dejtonskom zakonu, kojeg bespogovorno sprovodite. Obraz – olmaz.
Šta je sa Vašim ljudskim, novinarskim etničkim kodeksom? Ako ga imate, što ga ne primijenite, pa šta koštalo! Ali, organ zvani kičma kod takvih ne postoji. Ako postoji, ona je zauvijek robovski savijena.
Možda će vas đuture posmjenjivati SDA, eno prijeti vam Mehmedović, da bi uknjižila jeftin politički poen, ali politiku neće mijenjati, ni prema RTVBiH, ni prema Dodiku, ni Čoviću, ni prema RS-u ili HB. Ako vas smjene, dovešće druge iste ili gore, po svojoj mjeri, baš onako kako je Dodik doveden za predsjdnika države koju ne prizna – mudrom politikom A. Izetbegovića, priznanjem genocidne RS i svega što uz to ide, izdajom Ustsva RBiH. Zato su moguće čestitke “urednice” – četnikuše – povodom ilegalnog dana genocidne RS i njena promidžba u viši statusni rang, zahvaljujući Vama i Vašem manjku osjećaja za ljudske moralne i novinarske entičke uzuse i standarde. Vaši kriteriji su etnički i služinski, što Vi pravdate zakonom i procedurom. Zakon i procedura se sprovode nakon suspenzije, a ne nagradom onoga ko je počinio nešto u najmanju ruku ružno, neprihvatljivo i drsko, poput te svjetleće mračne zvijezde Svjetlane.
Za mene je ta Svjetlana samo zorni primjer općeg stanja ne samo na RTVBiH. Četnici šenluče, a Vi ih unapređujete.
Dobro je da se mračna Svjetlana ukazala, odavno nas navikavate na takve i na mrak! Ali šta je sa jatacima – osnivačima i čuvarima genocidne RS kojima su saveznici Dodik i Čović, a njihove partije koalicioni partrei u prljavom kurvanjskom krevetu u bludu iz interesa. Dok dižu dreku na Svjetlanu, a i na Vas, poslanici SDA u tzv. Narodnoj skupšini gencidne RS dižu obje ruke da bi se osiguralo pola miljuna maraka u budžetu RS za proslavu tog “neustavnog praznika” na kojem, istina nisu bili ni Džaferović, ni Izetbegović, ni Kavazović, ali s Banjoj Luci imali svoje bedele, kao i u menadžemntu TVSA od kojeg bi sada da se distanciraju. Dreka se diže na 9. januar, a svaki drugi dan u godini može biti Krsna slava genocidne tvorevine, njima to ne smeta. Za njih je, u ime svih nas, genocidna nakaza vječna, u to ime praštaju i genocid i urbicid, halaljuju državu, ali za mnoge kao što sam i sam, nije! RS ja vanbračno nezakonito kopile proisteklo iz ljubavi SDS-a i SDA, a pod zaštitom IZ i ostalih dejtonskih partija i udruga. Naravno i medijskih plaćenika.
Kao što reče gospođa Sacha, koga vi (množina!) to pokupšavate napraviti budalama! Nismo svi tako tanuhne pameti, niti smo ćoravi kod očiju.
Ove redove ispisuje Vam onaj koji je nekoliko decenija proveo kao dopisnik, novinar, samostalni urednik-reporter na TVSA, a koji je nepodoban za Vas i takve poslušnike kao Vi, jer nije dobar ni SDS-u, ni SNSD-u, ni SDA, što mu dođe kao orden, važniji od nagrada koje je nekad primao u sada Vašoj i četničkoj Kući. Ne, mene ne zanima rad u takvoj usmrđenoj medijskoj baruštini, ako bi Vi na tako što pomislili kao razlog nizanja ovh redova.
Vi i Vaše medijske zvjezdice i umišljeni novinari i urednici neosjetljivi ni na ono što su sami preživjeli od četničkog terora, vi sijate mrakom, a ime i unapređenje Svjetlane, sinonim je toga mraka!
Vama je dobro, vedrite i oblačite na mračnom dejtonskom medijskom nebu, unaprijeđujete četnike, urednici vaših emsija, čak i novinarke sa Zlatnim ljiljanima, utrkuju se ko će intervujirati Dodika, čitaj kome će u kameru Dodik više lanuti; Vaše voditeljice dočekuju Dodika ispred zgrade Sivog doma sa cvijećem. Uskoro će Dodiku sterati i crveni tepih, jer on je, po zakonu – predsjednik države koju ne prizna i rarazvaljuje, a medijska je zvijezda koju su stvorili dejtonski mediji. Nažalost Dodik nije sam. Nepodbnima, onima koji se nisu prodali za sahan pilava, na date ni prismsrdjeti RTVBiH.
Svi ste vi nalegli na četničko-ustaški projekat, a unapređenje gospođe Topalić zadnja je potvrda.
Cvijet Srebrenice na prsima neke četnikuše nismo primjetili o Danu žalosti, zahvaljući Vašem je i Radojinom blagoslovu. Važno je da ste podanički odradili RTV prijenos, pa i onaj u kojem izamnipulirane majke Srebrenice kite Cvijetom Srebrenice – simbolom genocida – četničkog vojvodu Vučića, a da se ni jednim komentarom kritike niste osvrnuli na taj sramni čin. U emisijama BHRTV može se danima govoriti o Srebrenici, liti krokodilske suze, ali da se ni jednom riječju ne spomene ko pobi te nedužne građane.
Naravno, sve je po tom zakonu na koji se pozivate.
Za mene je ilegalan i taj zakon, i RS i ta vaša RTVBiH kao tellal poricanja gencida i Republike BiH koju čak ne spominjete ni na dan referenduma, ili o 25. novembru… Slavna oslobodilačka Armija Republike BiH izjednačena je s četnicima i ustašama, i to sve po nekom zakonu, sličnom onome na kojeg se pozivate.
A Vi, umjesto da se svemu tome usprotivite, Vi unapređujete četnikuše urednice u rang četničkih informativnih vojvoda i bespogovrno provodite volju dejtonskih vladara i stranaka.
Ibrahim HALILOVIĆ,
dugodišni dopisnik – novinar – samostalni urednik – Reporter na TVSA
u penziji
Jedan od brojnih dokumenata iz knjige prof. dr. Francisa A. Boyla koja treba biti objavljena u Bosni: POČIVAJ U MIRU DRAGI ABRAME CHAYES!
POČIVAJ U MIRU DRAGI ABRAME CHAYES!
Frnacis A. Boyle
Zamolio sam odvjetnika predsjednika Johna F. Kennedyja prof. Abrama CHAYES-a da mi se pridruži na Svjetskom sudu pravde kako bi argumentirali bosansku tužbu za genocid protiv Britanije. On je pristao to učiniti besplatno.
Prof Francis A. Boyle, prvi i jedni uspješni zastupnik naše Tužbe protiv SCG i autor Tužbe protiv Britanije na Svjetskom sudu povodom smrti njegova kolege Abrama CHAVES obznanio je Abeovu ulogu u borbi za pravdu za RBiH
Datum: Utorak, 18. 04. 2000
Dragi prijatelji:
S velikom tugom čitam osmrtnicu u današnjem The New York Timesu o smrti mog učitelja, kolege i prijatelja, Abrama Chayesa, profesora prava na Pravnom fakultetu na Harvardu.
Besmisleno je pokušati sažeti Abeovu spektakularnu karijeru. Ali ono što ja mogu učiniti jest da javno evidentiram rad koji je Abe obavio za Republiku Bosnu i Hercegovinu za vrijeme rata za istrebljenje Bošnjaka.
Prvo sam zatražio od prof. Abea da postane bosanski sudac ad hoc u tužbi za genocid koju sam podnio protiv krnje Jugoslavije na Svjetskom sudu pravde.
Abe nije mogao prihvatiti ponuđeno imenovanje zbog neraskidivog prethodnog profesionalnog poslovnog angažmana. No, ponudio se da me savjetuje iza kulisa, što je doista i učinio. To me je opustilo jer sam spoznao da je netko sa bogatim znanjem, prosudbom i iskustvom Abe Chayesa bio spreman da se odazove na moj telefonski poziv i pomogne, bio dan ili noć.
Odmah nakon što mi je predsjednik Izetbegović naložio da tužim Britaniju za pomaganje i poticanje genocida u Srbiji protiv Bosne, pozvao sam Abe-a i zamolio ga da ostavi sve drugo što je radio i da odmah razmotri taj zahtjev i zahtjev za privremene mjere koje sam već napisao za Bosnu protiv Britanije, što je Abe i učinio. Zatim je dao neke vrlo konstruktivne komentare koje sam kasnije ugradio u konačni nacrt tih dokumenata.
Tada sam rekao Abeu:
“Pa, što misliš?”
Awram Chawies: (dakje AC): Misliš, hoćeš li dobiti privremene mjere kod Suda?
Francid Boyle (dalje F.B) : Da.
AC: Pa, već ste ih dobili, zar ne?
FB: Mislite, jer trenutno pregovaramo sa Sudom o datumu rasprave o zahtjevu za privremene mjere?
AC: Da.
FB. Pa, morat ću to i dalje dokazivati na Sudu. I želim da i Vu tamo budete sa mnom. Znate da radim ovaj posao pro bono (mukte, džabe) tako da vam ne mogu ponuditi naknadu. Ali ako Vam platim putne troškove, hoćete li doći na Svjetski sud pravde i raspraviti ovaj slučaj sa mnom?
AC. Da!
FB. U redu.
Sljedeći telefonski poziv koji je Abe dobio od mene je obavještenje da moramo zaustaviti tužbu protiv Britanije na Svjetskom sudu pravde zbog prisile i prijetnji koju su vršile Britanija, Owen, Stoltenberg i nekoliko europskih država.
Abeova spremnost da besplatno radi za Bosnu tokom rata na istrebljenju Bošnjaka trebala bi vam pružiti mogućnost da sagledate veličinu čovjeka kojeg sam poznavao, divio mu se i poštovao ga otkad sam prvi put pohađao njegov tečaj o međunarodnom pravnom procesu u akademskoj godini 1974-75.
Kasnije, predsjednik Izetbegović dao je intervju u kojem je izjavio da smo zamalo izgubili državu tijekom jeseni 1993. godine.
Neka Abeova nagrada na nebu bude velika zbog ljubavi koju je pokazao prema potlačenim narodima. I neka Bog drži Abea na svom dlanu. Siguran sam da On to već čini.
Francis A. Boyle
Profesor međunarodnog prava,
građanin Republike Bosne i Hercegovine i njen pravni zastupnik na Svjetskom sudu pravde
***
Ovaj doukument, zatim Tužba protov Britanije, kao i mnogi povjesni dokumenti iz perioda pravne borbe prof. Boylea i njegovih prijatelja za sudsko sankcioniranje svih agresora i počinitelja gencida, nalazi se u njegovoj knjizi koja je spremna za štampu. Čeka se milost Bosanaca – Bošnjaka da svojim novčanim prilozima potpomogu štampanje ove vrijedne knjige koju će dobiti besplatno
***
Moja napomena: Ono što ne uradim sam, ne mogu tražiti od drugih, pa ću uskoro poslati svoj prilog za štampanje ove dragocjene knjige.
Ekskluzivno: TEKST TUŽBE KOJU JE U IME PREDSJEDNIŠTVA RBIH PODNIO SVJETSKOM SUDU PRAVDE PROF. DR. FRANCIS A. BOYLE PROTIV BRITANIJE ZA GENOCID KOJU JE A. IZETBEGOVIĆ OSTAVIO NA LEDU ZBOG UCJENA ENGLEZA
STATEMENT OF INTENTION BY THE REPUBLIC OF BOSNIA AND HERZEGOVINA TO INSTITUTE LEGAL PROCEEDINGS AGAINST THE UNITED KINGDOM BEFORE THE INTERNATIONAL COURT OF JUSTICE
15 November, 1993.
Today, the Republic of Bosnia and Herzegovina hereby states our solemn intention to institute legal proceedings against the United Kingdom before the International Court of Justice for violating the terms of the 1948 Convention on the Prevention and Punishment of the Crime of Genocide; of the 1965 International Convention on the Elimination of All Forms of Racial Discrimination; and of the other sources of general international law set forth in Article 38 of the World Court's Statute. We have already issued formal instructions to that effect to our Attorneys-of-Record before the World Court. They are currently drafting an Application and a Request for Provisional Measures against the United Kingdom. We have instructed our lawyers to file these papers with the World Court as soon as physically possible. In the meantime, we hereby reserve all of our international legal rights against the United Kingdom
I.
Both the Republic of Bosnia and Herzegovina and the United Kingdom are contracting parties to the 1948 Genocide Convention. Article IX of the Genocide Convention provides as follows:
“Disputes between the Contracting Parties
relating to the interpretation, application or fulfillment of the present Convention, including those relating to the responsibility of State for genocide or for any of the other acts enumerated in article III, shall be submitted to the International Court of Justice at the request of any of the parties to the dispute.”
We will sue the United Kingdom for violating the following provisions of the Genocide Convention, inter alia:
First, in our Application and Request to the World Court, we will charge that the United Kingdom has failed in their affirmative obligation and refused “to prevent” genocide against the People and State of Bosnia and Herzegovina in violation of Article I of the Genocide Convention, which provides as follows:
“The Contracting Parties confirm that genocide, whether committed in the time of peace or in time of war, is a crime under international law which they undertake to prevent and to punish.”
Second, in our Application and Request to the World Court, we will charge that the United Kingdom has illegally imposed and maintained an arms embargo upon the Republic of Bosnia and Herzegovina in violation of U.N. Charter Article 51 while acting in its capacity as a Permanent Member of the United Nations Security Council. The United Kingdom has also aided and abetted the ongoing genocide against the People and State of Bosnia and Herzegovina by actively opposing all of the efforts by other States to “lift” this illegal arms embargo. For these reasons, we will charge that the United Kingdom has violated Article III, paragraph
(e) of the Genocide Convention that expressly prohibits “complicity in genocide.” The legal basis for this charge has been developed at length by Judge ad hoc Elihu Lauterpacht in his Separate Opinion attached to the World Court's Order of 13 September 1993 in the Case Concerning Application of the Convention on the Prevention and Punishment of the Crime of Genocide (Bosnia and Herzegovina v. Yugoslavia (Serbia and Montenegro)), which is currently pending.
Finally, in our Application and Request to the World Court, we will charge that the United Kingdom is both jointly and severally liable for all of the harm that has been inflicted upon the People and State of Bosnia and Herzegovina because the United Kingdom is an aider and abettor to genocide under the Genocide Convention and international criminal law.
In drafting these legal pleadings for the World Court, and during the course of the subsequent proceedings, our lawyers will also name and implicate other Member States of the U.N. Security Council that have supported this illegal arms embargo in violation of U.N. Charter Article 51, as aiders and abettors to genocide against the People and State of Bosnia and Herzegovina. We will not sue these other States at this time.
We also serve notice upon all of the more than 100 Contracting Parties to the Genocide Convention that each and every one of them has a solemn legal and moral obligation “to prevent” the commission of genocide in and against the People and State of the Republic of Bosnia and Herzegovina as required by Article I.
II.
Both the Republic of Bosnia and Herzegovina and the United Kingdom are also contracting parties to the 1965 International Convention on the Elimination of All Forms of Racial Discrimination. Article 22 thereof provides as follows:
Article 22
Any dispute between two or more States Parties over the interpretation or application of this Convention, which is not settled by negotiation or by the procedures expressly provided for in this Convention, shall at the request of any of the parties to the dispute be referred to the International Court of Justice for decision, unless the disputants agree to another mode of settlement.
The United Kingdom has promoted options, ostensibly as solutions to the aggression against the Republic of Bosnia and Herzegovina, that are inconsistent with the terms of this treaty.
****
This Statement will be circulated to all Members of the United Nations Organization, and will also be filed with the International Court of Justice.
bosnia-h\statemnt.n93
Francis A. Boyle
Ibrahim Halilović 