Umjesto da se država otima za ovakav povjesni izdavački pothvat, historijsku čitanku, država plaća one koji zločin agresije i genocida nastavljaju u miru po uzoru na one ratne o kojima svjedoči ova knjiga
ZA DODIKA KOJI RUŠI DRŽAVU – SAV PREDSJEDNIČKI KOMFOR, PRIVILEGIJE O DRŽAVNOM TROŠKU, AVION…, ZA KORUMPIRANOG ŠPIRIĆA LIMUZINA OD 110.000 MARAKA, ZA NERAD PARLEMENTARACA BASNASLOVNE SUME NOVCA, PRIVILEGIJE, JUBILARNE NAGRADE, A ZA BOYLEOVU KNJIGU – ILUZORNO JE TRAŽITI JEDNU MARKU… MOGUĆE JE DA JE DRŽAVA I ZABRANI!
MOŽDA BI NAJBOLJE BILO POKUŠATI ŠTAMPATI OVU VAŽNU KNJIGU U INOZEMSTVU
U državama koje drže do sebe, koje cijene borce za državna, građanska prava i pravdu, za slobodu, koja poštuje borce koji su s borili za nju, protiv oružane agresije i genocida u njoj, pravnici poput profesora doktora međunarodnog prava Francisa A. Boylea, bili bi smatrani herojima i proglašavani počasnim građanima. Na knjizi dokumenata o toj pravnoj borbi za spas države, kažnjavanje genocida, naplatu ratne odštete, svaka normalna država bi osiguravala i novac i znanstvenike koji bi predano, ozbiljno i stručno radili na objavljivanju te građe. Ta bi knjiga bila državni projekt jer je njen sadržaj dokumentirana borba na genocidu koji se događao, koji se nastavlja u miru, opomena da bi se mogao ponoviti u budućnosti. Ko ne uči iz povijesti, povijest mu se ponavlja u najgorem obliku.
Na veliku sramotu, država kojom decenijama vlada dvojac SDA – Islamska zajednica, koja tu vlast dijeli sa najvećim državnim neprijateljima, počiniteljima sudski dokazanog i presuđenog genocida i udruženih zločinačkih pothvata, upravo radi da nam se povijest ponovi u najkrvavijem obliku u kojem će nestati i Bošnjaci (Boyle bi rekao „Bosanci“) i država RBiH. Ona nas uči da zaboravljamo prošlost kako bi nam se još krvavije ponovila.
Iluzorno bi bilo tražiti makar jednu marku od te i takve nakaradne države koju je SDA podijelila i predala na vlast najvećim njenim neprijateljima, među kojima su bili i haaški osuđenici. Država bi najradije tu knjigu zabranila, uvela sankcije štampariji, prof. Boylea ušutkala i proglasila ga državnim neprijateljem. Već mu je uskratila pravo obnove bh-pasoša, te pristup medijima.
Zahvaljujujući poraznoj činjenici da državom vladaju općenito njeni najveći dušmani, ne samo Srbi i Hrvati, nego i Bošnjaci, država je vrlo izdašna baš prema – svojim najvećim naprijateljima.
Tako, država obilato plaća Milorada Dodika koji tu državu ne prizna, ne prihvata odluke Ustavnog suda, bavi se kriminalom, te na sve moguće nedozvoljene načine potkopava tu državu. Uz to, on ne prizna ni njen najbrojniji narod, bosanski jezik, izruguje se ezanu, kiti ordenjem genocidne kapitalce.
Država izdašno nagrađuje „parlamentarce“ visokim plaćama, novčanim privilegijama, čak iako ne rade po godinu dana. Tako im je za jednogodišnji nerad nakon posljednjih izbora pojedinačno isplaćeno i do 70.000 KM. Država im plaća jazuk koji joj čine, nagrađuje za blokadu, opstrukcije, odvojeni život, topli obrok, putovanja čak i u Beograd na dogovor o njenom rušenju kao Čoviću i Dodiku, kupuje im nove skupocjene limuzine, kao Radmanoviću, Špiriću i Krišto ovih dana, kao i drugima. U vrijeme pandemije, stezanja kajiša stanovništva, prestanka rada mnogih firmi i otpuštanja radnika u teškoj ekonomskoj krizi, rastrošni nadri-parlamentarci poput Nikole Špirića i Borjane Krišto kupuju skupocjene tepihe za svoje kabinete za što država plaća 16.000 maraka. Nakanjujući se godinama, Tužilaštvo BiH je najzad proslijedilo Sudu BiH krivičnu prijavu protiv Sadika Ahmetovića visokog fukncionera SDA, nekadašnjeg ministra sigurnosti BiH koji je svome pajdašu isplatio 16.000 KM za poslove koje taj uopće nije radio. Takvih i mnogo gorih slučajeva kriminala ima bezbroj.
Da bi takva nakaradna država osigurala novac za isplatu armije svojih službenika, zadužuje milijarde maraka kod MMF-a stare kamate na kredite, otplaćuje novim kreditima koje će otplaćivati naši praunuci…
Ali kada je u pitanju crkavica oko izdavanja knjige prof. Boyla sa pravnim dokazima o njegovoj bici za dokazivanje agresije i genocida na Svjetskom sudu, ne traži je, jer je država ne samo gluha i slijepa, nego bi ti mogla i SIPU navaliti na vrat, Interpol, stpati i u zatvor. Ta država hapsi zbog legalne zastave Republike BiH.
Pa ipak, pored svih teškoća i zamki, nesigurnog ishoda pothvata, velikih zalogaja, posla oko pripreme i štampanja knjige prof. Francisa A. Boylea se prihvatilo dvoje-troje entuzijasta. T.D. je uspio prikupiti oko 3.000 KM i to privatnim vezama. Dž. D. je napisala recenziju knjige.(Pišem inicijale da ih ne bi boljela glava dok knjiga sa njihovim imenima ne izađe na svjetlo dana.)
Prije koju godinu, našli su privatnu štamparija u Sarajevu koja se prihvatila posla za novac koji je prikupljen u proševini i moljakanju.
Knjiga je pripremljena za štampu, ali je štamparija u zadnji moment odustala od posla bez valjanog i prihvatljivog objašnjenja, i isprike, pod mogućim utjecajem SDA.
Nađena je nova štamparija, ali i njeni vlasnici bi radije da ne štampaju knjigu, da li iz straha od „blizine četnika“ ili „odmazde SDA“ ili oboje!
Osobe koje su se angažirale oko pripreme i izdavanja knjige, ako ona i izađe, moraće isprositi još koju marku, ili će potegnuti svoje novčanike, kako bi platili poštarinu i poslali po primjerak knjige njenom autoru prof. Boyleu i onima koji su učestvovali u njenom financiranju. (Bila je ideja da se imena dobrovoljaca-finansijera uz zahvalnost štampaju u knjizi, ali se odustalo zbog mogućih neželjenih posljedica koje bi imali od ove i ovakve države!)
Tako, dok država rasipa novac i nagrađuje svoje rušitelje, knjiga profesora Boyle „Zaustavijanje srpski genocid protiv Bosanaca“ prolazi kroz teške porođajne muke da bi ugledala svjetlo dana. Kad će biti odštampana, ne zna se. Pisana je na engleskom jeziku, para za prevoditelja nije bilo. Da je i na našem jeziku, boj se da bi je ko pročitao. Mi ne volimo knjige, pogotovo poučne, a svoj posao čekamo da nam uradi neko drugi. Ako je moguće, neka i knjige ne samo štampa, nego i čita za nas, ali neka je knjiga što kraća, ako je moguće neka spadne na dva-tri slova!
Prof. Boyle još ne vjeruje da smo takvi kakvi smo. On se veseli izlasku knjige, strpljivo čeka, nada se njenom dobrom prihvatu kod publike, pozivima iz medija na razgovore o knjizi. Ali, ta grupica entuzijasta, malo malo, mora se izvinjavati prof. Boyelu za odugovlačenja oko izlaska knjige i svih tih neshvatljivih okolnosti.
Da se država BiH odnosi prema prof. Boyleu kao prema Dodiku, Špiriću, Radmanoviću, Majkićki, parlamentarcima koje izdašno plaća za neprijateljstvo, čiji nerad nagrađuje luksuzom, knjiga prof. Dr. Boylea bi mogla biti štampana zlatnim slovima i ukoričena zlatom.
Jer, prof. Boyle je to zaslužio kao zastupnik Republike Bosne i Hercegovine na Svjetskom sudu pravde, autor Tužbe protiv Srbije i Crne Gore. Prof. Boyle je dobio tri sudska naloga za obustavljanje agresije SCG i sprječavanje genocida. To je ono što je na tom sudu i dobijeno. Na prof. Boylea kao zastupnika, država nije potrošila ni marke. Prvo je hvaljen i ukivan u zvijezde od strane Alije Izetbegovića, postao punopravni građanin RBiH sa diplomatskim pasošem, a onda je odstranjen sa Svjetskog suda da ne bi spor dobio, da RBiH ne bi naplatila ratnu odštetu, da ne bi ukinuo genocidnu RS. Nakon njegova odstranjivanja kao zastupnika RBiH na Svjetskom sudu, SDA je Tužbu RBiH nastojala ukinuti. Iz tužbe je izbačena tužena Crna Gora, te jedan od temeljnih dokaza genocida – 40.000 silovanih žena. Odustalo se i od naplate ratne odštete. Prof. Boyle je marginaliziran. Za svoj rad nikada nije naplatio ni marku, ali ga je SDA optužila kao lopova za utaju poreza. Uskraćena mu je obnova bh-pasoša, zabranjen pristup medijima pod kontrolom SDA, čak i dogovoreni intervjui su otkazivani jer su se novinari bojali odmazde SDA. Čak je i štampanje njegove knjige došlo u pitanje zbog straha od SDA ili njenim uplivom u proces kada je novac osiguran angažiranjem privatnih osoba.
Nije ni čudo, jer sabotaža pravde i države, njenih građana, ima povijest dugu kolika je i vlast dvojca SDA-IZ.
Bakir Izetbegović, predsjednik SDA, bivši član Predsjedništva Države, sabotirao je nastavak spora protiv Srbije za genocid na Svjetskom sudu pravde, pa je prilika za dokazivanjem genocida i naplate ratne odštete za sada sahranjena. Umjesto u zatvor za ovu velizdaju, on je visoki dužnosnik Parlamenta u kojem glavnu riječ zaslugom SDA imaju neprijatelji države.
Za deset godina Izetbegović i njegov lažni agent na Svjetskom sudu pravde, advokat bez imalo prakse, amater, Sakib Softić – nisu namjerno pribavili ni jedan novi dokaz o genocidu. Odbili su ponudu prof. Boylea da on pokuša spasiti spor. Lažno su predstavljali Sakiba Softića kao validnog državnog agenta na Svjetskom sudu pravde za što je on inkasirao oko 100.000 dolara. Sa njihovim znanjem i odobrenjem, Mladen Ivanić je pismom Svjetskom sudu pravde osporio valjanost agenta Softića i tako je zaslugom B. Izetbegovića, koji je obmanuo javnost, slagao, uništen nastavak spora.
U međuvremenu, prof. Boyle se nudio za besplatnog savjetnika i Željku Komšiću, ali na dvije ponude niko nije bio ni mukajet.
Sada, kada se nagađa o povoljnijem odnosu američke administracije prema BiH, kada čak i Daniel Serwer, jedan od autora daytonskog Sporazuma nagovještava ukidanje entiteta i vraćanje građanstva državi RBiH, prof. Boyle, koji je na vrijeme upozoravao Aliju Izetbegovića da ne potpisuje Dayton, uzda se da će nakon pojave njegove knjige najzad i sam dati koju izjavu bosanskim medijima kako bi ostvarili naše pravo na ukidanje genocidne RS, spriječili obnovu zločinačke Herceg Bosne i vratili važeći Ustav RBiH.
Kako reći prif. Boyleu da od toga moguće nema ništa, bar za sada.
Teško da će ga za razgovor tražiti mediji pod kontrolom SDA! Njihovi urednici i novinari zabavili su se temama oko starih i mladih četnika; njihove prijetnje genocidom ne komentiraju ili ne osporavaju. Stupce pune Dodikovom bahanalijama, i seljačkim primitivizmima, dovode u studije četnika Stanivukovića. Brinu koliko je sarmi i kakvo „parče“ mesa se našlo u Dodikovom sahanu na nekoj privatnoj krsnoj slavi, pod kojim šatorom ili u kojoj birtiji se naroljao, nekritički prate njegov svaki korak, publiciraju izjave bez komentara i osporavanja. Ugošćuju na TV najokrjelije četnike i negatore genocida, dozvoljavaju im da se iživlavaju nad žrtvama, da negiraju zločin, povjesne činjenice i sudske presude. Mediji objavljuju priče Stanivkukovićeve babe o njenom unuku – četniku kakav je bio kao dijete, ustupaju prostor četničkom nacisti, vojvodi Vučiću, majmunolikom primitivcu i četniku Vulinu koji nam prijeti čak i iz Banje Luke, objavljuju reportaže o srpskim cajkama, gologuzim pevaljkama i kurvama, truju nas poganim jezikom četnika Rajka Vasića koji nam obećava novi genocid, a uklanjanje ploče sa studenskog doma na Palama sa imenom presuđenog ratnig zločinca Karadžića naziva porazom RS-a. Čak i kao bivši visoki dužnosnik četničkog SNSD Vasić ima pristup neograničen pristup sarajevskim medijima, ali prof. Boyle nema.
Jer, prof. Boyle nije rušio, nego pravno branio i obranio državu, koja ga je davno baš zbog toga i odbacila; ta nakarada od države za čiji se spas i danas prof. Boyle bori, nema novca niti interesa za njegov besplatni angažman, pravnu ekspertizu, savjete, knjigu – povijesnu čitanku, pa tako ni u njenim medijima, teško da ima mjesta za državnog i našeg istinskog prijatelja i dokazanog velikog borca prof. dr. Francis A. Boyla.
UZ OVAJ TEKSTU
Mediji: ŠPIRIĆ OD AUTORSKIH PRAVA ZA SVOJE KNJIGE I PRODAJU KROMPIRA KUPUO STAN U BEČU ZA 400.000 EURA, SVE PO ZAKONU –
- PROF BOYLE GODINAMA POKUŠAVA IZDATI SVOJU KNJIGU DOKUMENATA O PRAVNOJ BICI ZA SPAS RBIH I ŽIVOTA U NJOJ. SVE SVOJE POSLOVE RADIO JE BESPLATNO, PA JE PROGLAŠEN LOPOVOM. ŠPIRIĆ JE UGLEDNI PARLAMENTARAC
Nikola Špirić, nekadašnji predsjedavajući Vijeća ministara BiH i ministar za finansije i trezor, a sadašnji državni parlamentarac, stan u Beču kupio je po zakonu, zaključilo je Tužiteljstvo BiH.
Stan u Beču, vrijedan 396.844 eura (773.846 konvertibilnih maraka) kupljen je na ime Špirićeve kćerke Jovane u oktobru 2008. godine. Kupoprodajni ugovor tadašnji predsjedavajući Vijeća ministara BiH Nikola Špirić sklopio je četiri mjeseca ranije.(Izvor Radio Sarajevo)
U imovinskom kartonu iz 2010. godine, sam Špirić je naveo kako je vrijednost tog stana 400.000 maraka. Dok je u kartonu iz 2014. uoči izbora, Špirić ovaj podatak izostavio.
Svojevremeno je i bivši direktor Uprave za indirektno oporezivanje BiH, osumnjičeni za organizovani kriminal, Kemal Čaušević, na ročištima pred Sudom BiH spominjao upravo Špirića, kao učesnika nekoliko krupnih afera počinjenih za vrijeme Širićevog predsjedavanja Upravnim odborom Uprave. (TV BN)
Kao osoba na crnoj američkoj listi zbog korupcije, Špirić je i dalje parlamentarc, koji uživa u luksuzu koji mu izdašno plaća država. Ubačen je u Komisju za sprečavanje korupcije
***
Ukratko sam jutros upoznao prof. Boylea sa sadržajem gornjeg teksta oko prepreka za izdavanje njegove knjige “SPREČEVANJE SRSKOG GENOCIDA PROTIV BOŠNJAKA.” Zahvalo se uz napomenu da mu je priča o korupciji i Špiriću uljepšala dan
Prof. Boyle: NJIHOVA KORUPCIJA JE UVIJEK BILA VELIČANSTVENO ZAPANJUJUĆA – KRALI SU SVE NA VIDIKU
Hvala vam puno na ljubaznosti – kao i obično. Ništa se nije promijenilo. Dok sam radio pro bono publico- besplatno boreći se za sam život RBIH-a i Bosanaca, oni su vani krali sve što je bilo na vidiku. (Mi bi rekli- skidali zvijezde s neba)
Rad na RBiH i Bosance oštao me je 30.000 dolara koje sam izdvojio iz svog džepa za troškove. Osvojio sam na Sudu moja dvije baredbe Svjetskog sudu za RBIH protiv Jugosa. Novac za troškove sam uzeo sa svog bankovnog računa i stavio ga na moju “American Express Gold Card” (karticu) – imam sve račune ovdje u kancelariji. Na kraju mi je to vratila patriotkinja Bosanka koja živi u Kanadi podizanjem druge hipoteke na svoju kuću. Fab.
Njihova korupcija je uvijek bila veličanstvena i zapanjujuca kao i način na koji su je pravili . Zahvaljujući Vama, ovaj dan mi je počeo sa osmjehom. Možda će se Amerikanci umoriti od plaćanja svih njih?
Dakle, kada su me otpustili, da bi me diskreditirali, javno su me optužili da sam ukrao novac kao Advokata na Svjetskom sudu pravde za RBIH.
Nekada sam bio poreski advokat u jednoj od najboljih bostonskih korporacijskih advokatskih firmi. Sačuvao sve račune vetane za moj obranu Bosne. Tada sam tražio reviziju mojih računa kao advokat za RBIH. Nikad nisu nadgledali moj poreski dosije. Ali, i dalje mogu ako žele. LOL!
Fab, Penzionisani poreski advokat.
Ibrahim Halilović 