Počelo suđenje generalu Atifu Dudakoviću i borcima V korpusa ARBiH OPTUŽNICU JE NAPISAO DODIK, A “DOKAZE” PRIKUPIO KOS POD OKRILJEM SDA ZA UDRUŽENI ZLOČINAČKI PODUHVAT – ZLOČINE NAD SRPSKIM VOJNCIMA I CIVILIMA…

Počelo suđenje gen. Atifu Dudakoviću i borcima Vi korpusa ZA UDRUŽENI ZLOČINAČKI PODUHVAT – ZLOČINE NAD SRPSKIM VOJNCIMA I CIVILIMA…

  • Sudski pokušaj izjednačavanje “svih zaraćenih strana” u zločinu kako bi se promijenio karakter rata u RBIH i kako naša država nestala –
  • Optužnicu protiv generala ARBiH ispisuje Dodik, a “dokaze” za krivicu optuženih udarnički prikupljaju KOS-ovci stacionirani u SDA  
  • Svjedok sam humanog postpanja prema civilima u Bosanskom Petrovcu i rado ću svjedočiti na Sudu –

Navod:

dudaković“Prema optužnici, Dudaković i ostali terete se da su za vrijeme rata i oružanog sukoba između Armije Republike BiH i vojske RS od septembra do polovine novembra 1995. učinili ratne zločine protiv vojnika i zarobljenika RS te stanovništva srpske nacionalnosti.

Tužilaštvo smatra da je Dudaković naredio, planirao i podstrekavao progon civila srpske nacionalnosti iz općina Bosanski Petrovac, Ključ, Sanski Most i Bosanska Krupa. Tužioci tvrde da su pripadnici ovog korpusa s Dudakovićem na čelu učestvovali u udruženom zločinačkom poduhvatu.”

(Kraj navoda preuzetog iz SAFF-a)

***

pocelo-sudjenje-atifu-dudakovicu-i-ostalima-dudakovic-sud_5cb48c6fba008
General ARBiH Atif Dudaković dolazi na Sud BiH

Kada je počela vojno redarstvena akcija u Republici Hrvatskoj,  pobunjeničko srpsko vodstvo naredilo je Srbima da bježe put Bosne i Srbije. Karadžić je halalio krajiške općine navedene u optužnici i srpsko stanovništvo  tih općina također je bježalo prije oslobađajućeg pohoda Armije RBiH. U Banjoj Luci četnici su počinili genocid i urbicid. Banja Luka je danas glavni grad genocidne tvorevine RS.

Opće je poznata povijesna činjenica da se stanovništvo Banje Luke spakovalo za bijeg, spasio ih je NATO na zapomaganje Nikole Koljevića;  jedinice ARBiH, HVO i HV bile des daleko od tog četničkog uporišta gdje je počinjen genocid i urbicid kada im je stiglo naređenje Alije Izetbegovića da prekinu oslobodilački pohod. On je već bio potisao podjelu naše države bez mandata i dopuštenja.

Dudaković 1Povjedočiću slučaj Bosanskog Petrovca. Živi sam svjedok događaja po oslobođenj toga krajiškog grada.

Nekoliko desetina srpskih civila zatekao sam pred kraj oktobra 1995. u Bosanskom Petrovcu.  Oni su dovedeni iz okolnih planinskih sela. Ili im se nije bježalo, ili do njih nije doprla komanda da bježe.

Vojska i Policija RBiH dovela je te civile u Bosanski Petrovac i smjestila ih u napuštene kuće. Zatekao sam ih žive i zdrave, njih nekoliko desetina, u dijelu grada gdje me je doveo jedan medicinski tehničar, prognanik iz Banje Luke u namjeri da se uvjerim kako se s tim civilima srpske narodnosti ljudski postupa. Znao je da sam novinar TVSA, da imam kameru, akreditacije i molio me da ih snimim.

Uspio sam porazgovarati s nekima koji su se okupili u jednoj avliji oko vatre na kojoj bio kazan u kojem su kuhali tikvu za krmad. Dakle, sa sobom su doveli i stoku, svinje.

Na video traci je ostalo zabilježeno kako te srpske civile niko ne dira, ne bihuzri, ne sveti im se, mada su u Bosanskom Petrovcu četnici počinili strašne zločine nad civilima. Sjećam se jednoga starca koji je sa tugom govorio “kako nam sve ovo nije trebalo, taj prokleti rat!”

“Taman kada smo svi u Bosni počeli lijepo živjeti, zavadiše nas i zaratiše,” rekao mi je u kameru.

U tom trenutku me neko mi je prišao s leđa potapšao po ramenu. Prekinuo sam snimanje i kada sam se okrenuo, vidio sam bosanskog policajca. Bio sam uhapšen i priveden u Policijsku stanicu u Bosanski Petrovac iako sam na imao potvrdu od predsjednika Skupštine USK Adema Borića za slobodno kretanje i snimanje kamerom; džaba je bila i moja akreditacija Nezavisnog udruženja novinara RBiH, TV Sarajevo, Internacionalna novinska karta.

U Policijskoj stanici mi je oduzet pasoš. Saslušan sam. Rečeno mi je da ću ostati u Policijskoj stanici sve dok ne dođe načelnik koji je trenutno na terenu, a kad će doći – niko ne zna.

Toga dana, prije hapšenja, snimio sam u čaršiji u Bosanskom Petrovcu jednoga starca po imenu Dane koji se slobodno kretao gradom. Rekao mi je da ga niko nije ni poprijeko pogledao. Bio je u Poiciji, dobio dozvolu za slobodno kretanje.

Snimao sam i izbjeglice iz Prnjavora, Banje Luke i drugih mjesta, Bošnjake, koji su našli privremeno utočište u Bosanskom Petrovcu. Sjećam se jedne izbjeglice koja se raspituje za ime ulice u kojoj je našao smještaj, da bi pisao nekome, da bi mu dao tačnu adresu kako bi mu taj mogao odgovoriti.

Bio sam i u Općini i obavio razgovor sa čelnicima Bosanskog Petrovca.

Jedna nastavnica koja je provela čitav rat u okupranom Bosanskom Petrovcu vodila me od mjesta do mjesta zločina, dovela me i na mezar i pokazala grobove četničkih žrtava. Ono što je također ostalo na video snimku, je čitava, netaknuta Pravoslavna crkva, koja se jasno vidjela iz mezara.

Niko mi nije rekao za zločine nad srpskim civilima u  Bosanskom Petrovu, inače bih i tada i sada i te sve druge  zločine osudio, ma ko ih počinio.  Jer, zajedno sa kompletnom a Varcar mojom familijom, mojim sugrađanima Varcar Vakufa – smo civilne žrtve četničkog, ustaškog terora; SDA nas je halalila prvo četnicima, pa ustašama, a one koji sve predeverali, raselila.

Helem, meni se posrećilo da u Policijskoj stanici nisam dugo čekao. Uskoro se pojavio načelnik koje me je prepoznao sa TVSA, lijepo je sa mnom porazgovarao, vratio mi pasoš, izvinio se. Pošto se već smrkavalo, rekao mi je da nije baš udobno putovati u ta doba, te mi ponudio konak u svojoj kući. Hotel nije nije radio.

Zahvalio sam načelniku na svemu, te nastavio put Titovog Drvara, Bosanskog Grahova, Livna, pustom cestom… Negdje kasno u noći, stigoh na Kupreška vrata po duboku snijegu, na punkt Armije RBIH koji me jedva propustiše u Bugojno jer, biva, nisam imao lance, mada po njemačkim sobraćajnim propisima, odlične gume – zimsku opremu.

Nosio sam montiran TV prilog moga prvog ulaska u Varcar nakon 1992., proslijedio ih u Sarajevo posredstvom linka ITC u Zenici, ali nikad nisu objavljeni. Otkazali su mi i već naručene reportaža za RTVBiH. Kada sam pokušo poslati jedan izvještaj putem radio-amatera iz Bihaća, tonac Radija RBiH me dva puta priupitao sa ime i prezime, pa rekao da im je naređeno da ne primaju moje priloge. 

Nisam bio po volji SDA.

Ne želim se ni u kom pogledu porediti sa gen. Dudakovićem, r. Gen. Alagićem, gen. Seferom Halilovićem…   da zaustavi oslobađanje države kako bi je podijelila.

Dudaković.jpgGenerali Dudaković, Aalgić i još neki koji su povjerovali u dobre namjere SDA, napravili su, po mome sudu nekoliko grešaka. Umjesto države RBiH, postali su vojnici partije SDA koja ih je zloupotrijebila za svoje licemjerne političke ciljeve. Generala Alagića su u gluho doba u pidžami uhapsili, pa isporučili Tribunalu; vratio se nevin, ali njegovo srce nije dugo izdržalo nepravdu. Generala Dudakovića nisu isporučili Tribunalu, ali na red je došao kod Suda BiH. Optužbu je prije nekoliko godina napisao Dodik. Sudi se i drugim komendantima slavne Armije RBiH. Optužbe uglavnom pakuje KOS-ovski i UDBA-aški tim SDA. Gen. Halilovića su smijenili, pa pokušali ubiti, da bi ga SDA KOS-ovci otpremili u Haag, odakle se vratio nevin. Smrtni grijeh za SDA – gen. Halilović je imao namjeru sa slavnom Armijom RBiH osloboditi čitavu državu. SDA je cijelo vrijeme radila na potkopavanju ustavnog poretka i obrane. nestale su desetine milijardi dolara, a ARBiH su branili državu kupujući puške koje su im prodavali šverceri SDA po skupe pare.

Najveća greška svih generala Armije RBiH je u tome što su poslušali veleizdajnika Aliju Izetbegovića i odustali od oslobađanja zemlje. Imali su zeleno svjetlo Zapada da izađu na Drinu, ali Alija Izetbegović ih je zaustavio. Kasno se kajao Dudaković.

Dudaković je kao Komandant Vojske Federacijde (sic!) ispraćen u penziju na skromnoj zakusci u vojničkoj kantini. Prije nego je postao komandant tzv. Vojske Federacije, prošao je provjere prije postavljenja na to mjesto, Trbunal ga nije tražio, ali njegovim progoniteljima na čelu sa Dodikom i SDA KOS-ovskim agentima, ostao je trn u oku; pod okriljem i komandom B. Izetbegovića, najvećeg sabotera pravde kojeg je Bosna ikad imala, i Dudaković se pridružio koloni generala ARBiH koje sud progoni. Ono što nije učinio Tribunal, pokušaće sada Sud BiH koji ne sudi po pravnim, nego partijskim normama, Dodikovim, Čovićevim, Izetbegovićevim, sve po dogovoru tih dušmana  i nas i naše države. Cilj je izjednačiti i agresora i žrtvu, promijeniti karakter rata, u konačnici podijeliti zemlju. Najveći kriminalci, mafijaški pljačkaši, saboteri pravde su na slobodi, a borci ARBiH traže svoja prava, štrajkaju, a policija ih prebija po Sarajevu. Manje više svim boračkim udruženjima suvereno vlada SDA, a pod njenom komadom su i udruženja žrtava genocida, Savez udruženja logoraša, mafijaški daytonski mediji.

O podvizima slavne ARBiH prof. dr. Francis A. Boyle prvi zastupnik naše Tužbe na Svjetskom sudu protiv Srbije i Crne Gore je držao predavanje pitomcima prestižne američke Akademije West Point.

Zajedno sa svojim generalima i prekaljenim slavnim borcima, nepobjediva ARBiH je nestala u kovitlacu veleizdaje SDA. Po ugledu na SDS, HDZ, i SDA je stvorila svoju partijsku vojsku prethodno je “očistivši” od branitelja Srba, Hrvata, poput generala Divjaka i drugih. I njega je hapsilo po srpskoj optužnici, baš po volji SDA.

Suđenje je počelo na Dan Armije RBiH.

E pa, sretan nam Dan nepostojeće Armije RBiH!

Moja porka gen. Dudakoviću; i prije i sada sam bio spreman svjedočiti o humanom postupanju ARBiH i Policije RBiH prema srpskim civilima u Bosanskom Petrovcu.

Snimci pred početak suđenja gen. Atifu Dudakoviću i njegovim suborcima – “Vijesti.ba i “Slobodna Bosna.”

One Reply to “Počelo suđenje generalu Atifu Dudakoviću i borcima V korpusa ARBiH OPTUŽNICU JE NAPISAO DODIK, A “DOKAZE” PRIKUPIO KOS POD OKRILJEM SDA ZA UDRUŽENI ZLOČINAČKI PODUHVAT – ZLOČINE NAD SRPSKIM VOJNCIMA I CIVILIMA…”

  1. Nesto malo vise o tome kako je zaista doslo do zaustavljanja RBiH pred Banja Lukom, citat iz predgovora knjige “Rat u BiH – Polticki aspekti”:

    U septembru 1995. u Genevi je potpisan “Sporazum o osnovnim principima” u kojem Republika BiH pristaje, suprotno Ustavu Republike BiH, da se osnuje Republika Spska na 49% teritorije Republike BiH. Dr. Nijaz Duraković, koji je tada bio član Predsjednistva Republike BiH, u više navrata je svjedočio da Izetbegović nikada nije dobio saglasnost ostalih članova Predsjedništva Republike BiH da pošalje Šaćirbegovića 8. septembra 1995. u Genevu da se odrekne 49% teritorije Republike BiH u korist “Republike Srpske”. Dr. Duraković je taj sporazum nazvao “izdavanje rodnog lista Republici Srpskoj”, a u ovoj knjizi, u Glavi 13 se nalazi analiza Prof. Francis Boylea pomenutog “sporazuma”, tačnije kapitulacije Republike BiH, koju je tada Prof. Boyle poslao poslanicima Skupštine RBiH.

    Kako je došlo do izdavanja rodnog lista “Republici Srpskoj” u trenutcima kada su četnici bili u rasulu i kada je genaral Atif Dudaković svaki dan oslobađao po jedan grad Republike BiH? Do Izetbegović-Šaćirbegovićevog Genevskog potpisa je došlo poslije dramatičnog apela izdatog od strane tadašnjeg najvišeg funkcionera RS, dr. Nikole Koljevića, povodom Dudakovićeve ofanzive. U tom apelu Koljević kaže “da ce srpska komponenta u BiH dozivjeti slom u roku od 48 sati ukoliko se nešto hitno ne učini.” Tada je Izetbegović hitno poslao Šaćirbegovića u Genevu da potpiše da Srbima pripada 49% BiH. Do toga trenutka Armija Republike BiH je imala pravo uspostaviti ustavni poredak, tj. osloboditi od agresora i pobunjenika svaku stopu, medjunarodno priznate, Republike BiH. Međutim, poslije tog potpisa Armija R.BiH je morala stati, jer je morala poštovati međunrodne sporazume, koje su potpisali lideri BiH. Zato, kada je general Atif Dudaković oslobodio kvotu od 51% BiH, svijet, tačnije Amerikanci u ime Ujedinjenih nacija su rekli da Armija Republike BiH mora stati, da će biti bombarodvana ako nastavi prema nebranjenoj Banja Luci.

    Dakle, Armiju Republike BiH nisu zasutavili “Amerikanci” (NATO), u što je Izetbegović uspješno ubijedio Bošnjake, nego papiri koje su Republici Srpskoj dali naši tadašnji lideri Izetbegović, Šaćirbegović, Silajdžić, Lagumdžija itd.

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Google photo

You are commenting using your Google account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.