SLUŽENA MISA ZA POKOJ VARCARSKIH KATOLIKA KOJE SU ČETNICI STRIJELJALI U OBORCIMA 1995.
Video prilog možete pogledati klikom na donju fotografiju.
U sali Župnog ureda u Zborištu u Varcar Vakufu – Mrkonjić-Gradu, služena je uvečer 13. septembra/rujna 2017. Sveta misa za pokoj duša katolika Stipe BAKOVIĆA, Grgura KOTROMANOVIĆA, Matije KOTROMANOVIĆA i Ivice VULIĆA. (Bogosluženje u Crkvi Sv. Filipa i Jakova se još ne obavlja; crkvu su srpski barbari spalili za vrijeme SDS-ovske vlasti, a njenja obnova nije dovršena do danas. Nalogodavci i palitelji nisu kažnjeni.)
Zajedno sa još 24. muslimana Bošnjaka iz Varcar Vakufa strijeljali su četnici u Oborcima kod Dinjeg Vakufa 13. septembra 1995. godine spomenute katolike Hrvate iz Varcar Vakufa – Mrkonjić-Grada. Svi pobijeni bili su građani koje je SDS-ovka vlast u Mrkonjić-Gradu mobilizirla na radnu obavezu, neke od njih još 1992.
Mevlud za strijeljane muslimane Bošnjake održava se 16. septembra/rujna 2017. u podne (12 sati) na mazeru u Oborcima gdje su sahranjeni.
Spisak strijeljnih građana:
Fejzulah Kaharević, Mustafa Dizdarević, Mehmed Hadžić, Dževad Mujkić, Dževad Topalović, Ibrahim Arapović, Kemal Ćano, Osman Medić, Taib Dedić, Zuhdija Nezirević, Džafer Bajrami, Safet Heganović, Dževad Hrustanović, Ismet Žerić, Stipo Baković, Kemal Šehović, Admir Durek, Tahir Hažbić, Fahrudin Arnautović, Ahmed Medić, Adem Heremić, Faik Smajić, Muhamed Šehović, Matija Kotromanović, Ivica Vulić, Senad Medić, Nurudin Dedić, Grgur Kotromanović.
Najbliža rodbina strijeljanih u Oborcima umire, a da pravdu nije dočekala.
Najbliža rodbina strijeljanih u Oborcima umire, a da pravdu nije dočekala. Uporno je još samo nekoliko obitelji. Članovi Obitelji Mehmeda HADŽIĆA, Stipe BAKOVIĆA, Adema HEREMIĆA…, godinama odbilaze Tužilaštvo BiH i raspituju se o stanju “predmeta ratnog zločina u Oborcima.”
Iz godine u godinu tužiteljica Slavica TERZIĆ koja vodi ovaj slulaj obećava im da će pravda biti zadovoljena i da če počinitelji ovog teškog ratnog genicidnog zločina biti kažnjeni, ali kako rodbina ubijenih tvrdi, tužiteljica ih obmanjuje i laže. Dvadeset i dvije godine nakon zločina, nema čak ni osumnjičenih, a kamo li optuženih i kažnjenih.
Rodbina ubijenih građana je nemoćna i razorčarana. Na misama za pokoj ubijenih i mevludima za rahmet dušama strijeljanih, rodbina i sugrađani mole se Dragome Bogu da pravda stigne zločince na ovom svijetu, a Božju Pravdu svakako neće niko, pa ni zločinitelji izbjeći, kao ni oni koji ometaju pravdu i ne rade svoj posao za koji su plaćeni.
Ibrahim Halilović 