Komentar – pismo mladog Srbina iz Varcar Vakufa povodom izlaska knjige Sabahudina ŠEHOVIĆA: ZA ZLOČINCE JE SUD, ZA OSTALE JE POMIRENJE
Mladi Srbin iz Varcar Vakufa (Mrkonjić-Grada) poslao je komentar – osvrt u povodu teksta JE LI MOGUĆE DA TAKVA ZVJERSTVA JEDAN ČOVJEK UČINI DRUGOME, NEVINOM ČOVJEKU?! – prof. dr. Dubravka Lovrenovića a koji se odnosi na knjigu “Glavu dole! Ruke na leđa” Sabahudina Dudina Šehovića. Pismo donosim u cjelosti. Ime i e-mail adresa autora su mi poznati
- Gospodine Haliloviću i ostali koji ste komentarisali, žao mi je i teško da čitam to što se proživjeli. Nemam prava da vam kažem da oprostite, jer imate svako pravo da mrzite Srbe i sve ono što Mrkonjić Grad /Varcar Vakuf/ predstavlja. Osjećate se izdanima i poniženima, mučeni ste i ubijani. Svako ko to negira je kukavica.
Rođen sam u Mrkonjić Gradu 1992. godine. Srbin sam i odrastao sam u čaršiji. O ovome se ništa ne zna među mlađim generacijama. Stariji sugrađani su znali šta se dešava, međutim niko nije smio da se pobuni, jer ako su ti zlikovci bili spremni toliko zla nanijeti Bošnjacima i Hrvatima, zašto isto ne bi bili spremni to učiniti i Srbima koji su se bunili protiv toga ludila?
Gospodine Haliloviću i ostali koji ste komentarisali, žao mi je i teško da čitam to što se proživjeli. Nemam prava da vam kažem da oprostite, jer imate svako pravo da mrzite Srbe i sve ono što Mrkonjić Grad /Varcar Vakuf/ predstavlja. Osjećate se izdanima i poniženima, mučeni ste i ubijani. Svako ko to negira je kukavica.
Ako bih rekao da shvatam vašu bol, patnju i traume lagao bih vas, ali vas molim da uzmeto u obzir činjenicu sa veliki broj Mrkonjićana, nije bio takav i da su se bojali reagovati, jer bi završili kao što ste završili i vi. Prošli bi kao Srđan Aleksić iz Trebinja. Uzmite u obzir činjenicu da se u mrkonjićkom selu Baljvine Srbi pravedno ponijeli prema svojim komšijama i prijateljima, pa shodno tome neka vam takvi Srbi budu primjer i na takve gledajte kao na jedine istinske predstavnike toga naroda.
Gospodine Haliloviću, smatram da je Vaš način poprilično napadan kada se radi o vašim akcijama u centru grada. Mislim da to nije način na koji ćete dobiti simpatije građana Mrkonjić Grada, a to bi bilo jako bitno ako želite da mnogi mladi saznaju šta se dešavalo tokom rata. Vrlo je bitno da na jedan smiren i civilizovan način komunicirate sa ljudima, jer će određeni ljudi koji ne mogu da kontrolišu svoju mržnju početi da vas napadaju, kao što se i desilo, ako sam dobro pročitao.
Ja nemam ništa sa tim ratom, nisam u njemu učestvovao, ali spreman sam da pružim ruku pomirenja svakome. Nadam se gospodine Haliloviću, da ćete i vi pružiti ruku nama koji smo spremni da čujemo šta imate da kažete, ali ipak postoje maniri, načini i pravila da se nešto kaže. Jer ja nemam nikakvu grižnju savjesti po pitanju bilo čega što se desilo bilo kome u ratu, jer ja lično nikome zlo nisam nanio. I zato, trebali biste poštovati mene prije svega kao čovjeka, pa tek onda kao Srbina, Bosanca itd.
Bilo bi jako lijepo kada bi se mogla održati promocija knjige gospodina Sabahudina Šehovića u Mrkonjić Gradu i vjerujem da bi se jedan dobar dio ljudi odazvao, pa i ako ne – trebalo bi se o tome razgovarati iz čisto moralnih i etičkih razloga, zbog onih koji su ubijeni, zlostavljani i mučeni, kako i zbog onih koji sada tamo žive i nemaju drugu alternativu osim da nastave da žive.
Duboko sam uvjeren da Bog svakome daje njegovu platu i vjerujte da su mnogi ljudi čija sam imena pročitao primili svoju. Nema većeg i boljeg sudije od Boga samoga.
Uvijek ste dobrodošli u Mrkonjić Grad, svako od vas, jer to je vaš grad po svakoj logici. Samo pazite na način na koji se obraćate ljudima, jer i oni su možda nekoga izgubili ili su proživjeli isto to u Jajcu, Bugojnu, Donjem Vakufu itd.
Svako ima svoju priču i zato razgovarajmo, jer svima nama treba živjeti a i mrijeti. Neki novi rat je uvijek moguć, pa zato hajde da se potrudimo da do njega ne dođe, a to ćemo moći samo iskrenim pružanjem ruke jednih drugima.
Za zločince je sud, za ostale je nastavak suživota i pomirenje.
Ibrahim Halilović 
Ovo su komentari sa moga profila na Facooku gdje je objavljen link na ovo pismo. Muamera Dulić, Enisa Ćano Sikirić i sljedeći broj osoba se ovo sviđa: 59
2 shares
Komentari
Dzevad Pivalic Ako je iskreno.svaka cast momak a u mrkonjicu i kopljevicima zive momci moji skolski drugari su primjer za ostale srbe jer sam logoras sa manjace i dobro poznamajem situaciju toga doba
Like · Odgovori · 4 · 3 h
Ana Ljubičić Drago mi je da ima netko ovako hrabar napisati I praznati zlodjela svoga naroda. Svaka cast.
Like · Odgovori · 3 · 5 min. · Uređeno
Mario Milosevic Svaka cast na iskrenosti..to su moji pravi Mrkonjicani👋 kad ovo procita,vrati mi se nada da ima jos normalnih ljudi👏👏👏👏👏👏
Like · Odgovori · 4 · 1 h
Mulaz Softic · Prijatelj sa Faiz Softic
Ovo je jedno lijepo i iskreno pismo jednog mladića koje se isplatilo pročitati.
Like · Odgovori · 5 · 1 h
Mario Milosevic Al ako trazimo iskreno pomirenje,isto tako treba priznati da se 95 dogodio isto zlocin nad nevinim stanovnistvom mrkonjica srpske nacionalnosti,dok god budemo bjezali od istine,nema nam pomirenja…ujedno i mira na ovim prostorima
Like · Odgovori · 7 · 1 h
Ibrahim Halilovic Svaki zločin ima svoje ime i prezime pa – “ZA ZLOČINCE JE SUD…”
Like · Odgovori · 2 · 1 h
Mario Milosevic Ibrahime nazalost bio sam cjelo vrijeme rata u Mrkonjicu,svima nama mislim na ( hrvate i muslimane) nanijela se velika nepravda,a samo zbog toga sto nismo bili srbi,a samo mi koji smo bili u gradu u to vrijeme znamo i cemu pisem ,zao mi je sto uvazeni …Vidjeti više
Like · Odgovori · 3 · 1 h
Ibrahim Halilovic Janja ima prezime. Ne znam koje.
Like · Odgovori · 1 · 1 h
Mario Milosevic Ibrahime,Janja Kopuz to je taj monstum od zene
Like · Odgovori · 1 · 45 min.
Mario Milosevic Znaci u slucaju bilo cega,stojim iza svojih rijeci,nemugu vjerovati da taj monstrum od zene hoda slobodno
Mario Milosevic Ibrahime nazalost bio sam cjelo vrijeme rata u Mrkonjicu,svima nama mislim na ( hrvate i muslimane) nanijela se velika nepravda,a samo zbog toga sto nismo bili srbi,a samo mi koji smo bili u gradu u to vrijeme znamo i cemu pisem ,zao mi je sto uvazeni …Vidjeti više
Like · Odgovori · 3 · 57 min.
Ljerka Marjanovic Sa zadovoljstvom pročitah pismo mladog momka i obdradova me njegova ljubav , a ne mržnja ! U svakom žitu ima kukolja , govorili su stariji , a prošlost ne treba zaboraviti , ali treba misliti na budućnost i bolje za sve nas !!! Komplimenti mladicu !!!!!
Like · Odgovori · 6 · 52 min.
Suad Kaharevic Kratko al ogromna masa realnosti
Like · Odgovori · 3 · 44 min. · Uređeno
Alma Krejcek-Halilovic Svaka čast ovome mladome čovjeku na pozivu za razgovor i suočavanje! Kad bi ovakvih razmišljanja i pruženih ruku bilo više, pa da nadglasaju i probiju zidove šutnje, negiranja, mržnje… Do tad, divimo se ovakvim istinoljubivim i čovjekoljubivim javljanjima ko pravim čudima, jer čuda i jesu, nažalost. Drago mi da ovakva jedna iskra nade dolazi iz mog rodnog grada!
Like · Odgovori · 6 · 41 min. · Uređeno
Klaudija Pecalj Draga moja Alma,slažem se s tobom! Upravo sam pročitala pismo.Takođe,iskazujem poštovanje ovom mladiću,rođen je kad i moja sestra u Mrkonjić-Gradu.Pročitala sam i ove Vaše komentare.Uz Vas sam,imate još nekog iz srpskog naroda! Bilo bi dobro da bude pr…Vidjeti više
Like · Odgovori · 9 · 31 min.
Abid Krak Aferim mladicu.
Like · Odgovori · 2 · 21 min.
Senka Zulum svaka cast ovakve nam osobe trebaju da razgovaramo ……….. ja sam kcerka silovane majke i zaista sam uvijek za razgovor ni u snu nisam optuzivala sve srbe …….. samo one koji su cinili zlo ………hvala djecace moramo prvo zahvaliti tvojim roditeljima koji te nisu punili mrznjom nacionalizma nego su se trudili da odgoje pravog covjeka
Like · Odgovori · 2 · 13 min.
Mario Milosevic Svi Mrkonjicani srpske nac.znaju sto se snama ne srbima desavalo u tom periodu,dozivljavali smo najveca ponizenja,prvo od svojih skolski kolega pa nadalje,osobno bio sam na svakom prisilnom radu,valjda zbog toga sto nikad nisam htio sutit,a vidi te ne sutim ni danas…ponavljam znam imena svih ti u to vrijeme koji su bili tz” veliki srbi”,i koji i dan danas mirno zive u svojim kucama
Like · Odgovori · 2 · 10 min.
Zlatko Crnoja Mladi i obrazovani ljudi su budućnost bosne
Like · Odgovori · 3 · 9 min.
Sahin Omerspahic Samo je ISTINA vodilja ka pravom i iskrenom pomirenju medju narodima.
Like · Odgovori · 3 · 6 min.
Ruzica Cosic Hvala ti boze da ima jos ljudi koji nisu mrznjom odgojeni.Svaka cast decko!!!
Like · Odgovori · Upravo sada
Nisam mogao kontrolirati emocije dok sam ovo čitao. Dizalo mi se i ovo malo kose na glavi. Dakle, razmišljanja i sugestije ovog momka, kako sam za sebe reče – prije svega čovjeka pa onda Srbina I Bosanca, ne ostavljaju nikog dobronamjernog i razboritog ravnodušnim. Bude zehru nade! Ako je i kap, dobrodošla je, jer i kap “morske vode u čaši jeste more…” Tom momku ne treba spočitavati neke sitnice pri njegovom javnom obraćanju, čak ni ono da daje za pravo mučenim muslimanima i katolicima iz Varcar Vakufa/Mrkonjića da mrze svoj mučitelje. Ne, istinski muslimani i kršćani/hrišćani jednostavno ne znaju i ne smiju da mrze, ama baš nikoga i ništa na Ovome svijetu. dakle, ne treba mu ni tu nespretnost zamjeriti. Treba razmisliti o njegovim mudrim promišljanjima i sugestijama i vjerovati da takvih ima još, kako u njegovom mjestu, tako i drugdje.
DOLAZI VRIJEME ISTINE I VRIJEME DASE STAVE KARTE NA STO DASE KAZE ISTINA KOJA CE ZA MNOGE BITI OSTRA I BOLNA SVI ONI KOI SU PRAVILI ZLOCINE MORAJU ZNATI JEDNO BICU KAZNJEN ZA SVOJA ZLA DIJELA AKO NE NA ZEMLJI U DRUGOME VJECNOME ZIVOTU BICU KAZNJEN VJECNIM STRASNIM MUKAMA STRASNOGA PAKLA BOZJOJ KAZNI NNIKO NE MOZE IZMACI ZA UBISTVO NEMA OPRAVDANJA TO NEKA SVI ZNAJU U BOZJOJ ZAPOVJEDI LIJEPO PISE NE UBI TISI UBIJAO I PRAVIO ZLO ZNASE TVOJE MJESTO VJECNIH MUKA HELL PISMO MLADOGA COVJEKA IZ VARCARA JE INA I TO TREBA PODRZATI MORAMO ZIVJETI KAO LJUDI A NE OSVETA I MRZNJA VISMO MI LJUDI SAMO SLOGA I RESPEKT SVI TREBA DA ODBACIMO ONE ZLOCINCE IZ SVOJE SREDINE I OGRADIMO SE OD NJIHA I OD PROPAGATORA EXSTREMNE POLITIKE ZNSSE NA KOGA SE MISLI TA JE BILO LOGORA UBIJANJA KRVI SUZA I JADA TO ODBACIMO OD SEBE APELUJEM NA NAROD SVE 3 NACIJE u B I H DALJE OD TOGA I TAKVIH LJUDI BUDIMO SKUPA ODBACIMO ZLE LJUDE OD SEBE GLEDAJMO BUDUCNOST ZA NAS SVE SKUPA I BOLJU HUDUCNOST ZA MLADE GENERACIJE
Marjan Hajnal – Tom mladom autoru pisane besjede napisane svom starijem sugrađaninu Ibrahimu Haliloviću koji je stradavao skupa sa ostalima koji po svom vjerskom ubjeđenju i nacionalnom opredjeljenju nisu odgovarali protagonistima genocida, poručio bih da cijenim njegov napor da se započne dijalog, ali, on treba znati da dijalog nije svađa i podjela krivice. Oni koji su skrivili zločine trebaju se do zemlje pokloniti sjenima svojih nevino pobijenih sugrađana i učiniti sve da oni koji su preživjeli mogu na miru doći u svoj grad i osjećati se bezbjedno, a ne da ih se napada, vrijeđa, da im se prijeti i do danas uništava njihova imovima. A imao sam priliku lično se uvjeriti kako se policajac i nedobronamjerni susjedi u Mrkonjiću/Varcaru odnose grubijanski, prijeteće i krajnje uvredljivo prema Ibrahimu Haliloviću. Dalje, taj mladi čovjek rodio se 1992. godine, u jeku progona i zločina. On nije kriv, ali je pozitivno što ne želi živjeti sa bremenom krivice svojih možda roditelja, rođaka… Dijalog je potreban, kao i očuvanje tekovina NOB-a i odluka ZAVNOBIH-a. To je neki minimum za početak dijaloga kojeg treba inicirati u institucijama vlasti u Mrkonjiću/Varcaru, da oni garantuju mir u gradu i poštovanje prema svim svojim građanima, a posebno prema povratnicima koji dolaze da obiđu grobove svojih roditelja i braće stradalih u progonima i logorima. Pružiti ruku pomirenja znači prvo pohapsiti sve vinovnike zločina, znači iskorijeniti ideologiju koja je dovela do genocida i patnje nedužnih ljudi, nije bitno koje su oni vjere, ili su ateisti, agnostici, oni su prije svega ljudi i dobre komšije. Bez sagledavanja tih elementarnih aspekata iluzorno je očekivati, čak i neukusno, da pojedinac Halilović, – koji nema čak ni mandat u ime mrtvih i poniženih, protjeranih, preživjelih, – da sam u svoje ime pristaje na bilo kakve preduslove za vođenje dijaloga. Zna se kako se vodi pomirljiv konstruktivan dijalog. Onaj ko je drugome nanio zlo, zapalio mu kuću, mora priznati svoju krivicu i bar pokušati sagraditi mu novu kuću, a put do neke duhovne satisfakcije vrlo je dug, rane te vrste boljeće i na onom svijetu.